Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Neverovatni Paranormalni Događaji - No 34

   Neverovatne stvari se dešavaju širom sveta! Kako je moguće fotografisati prošlost? Kakvi to plavičasti zraci prave lom po kućama, unakazuju stoku i rascvetavaju voćke kad im za to nije vreme? Gde misteriozno iščezavaju i ponovo se pojavljuju posetioci jednog afričkog ostrva?

Osmeh gore Osmeh na lice:  
FOTOGRAFISANA PROŠLOST
    Na dva arheološka lokaliteta u italijanskoj oblastio Lacio, na kojima su 1997. godine bila u toku istraživanja materijalnih ostataka, za sada, nedovoljno poznatih civilizacija, nazvanih protoistorijske, uočen je jedam, u najmanju ruku neobičan fenomen.
    Na fotografijama snimljenim na lokalitetima Artena i Koza, osim otkrivenih arheoloških ostataka, jasno se vidi još nešto. Naime, sudeći po svemu - uočavaju se detalji nekadašnjeg izgleda onoga što je tada pronađeno na mestima iskopavanja.
     Tako, na fotografijama snimljenim u Arteni, vidljiva je jedna velika stena, koja je u stvarnosti, dakle i na slici - rasuta. Raspala se u nekoliko komada. Međutim, u pozadini, na istoj fotografiji, jasno se vidi ta ista stena, ali u jednom komadu. Ta stena, inače, deo je ostataka neke drevne građevine.
    A na fotografijama snimljenim u Kozi, vide se ostaci jednog zida. Oni postoje na lokalitetu i takvi su fotografisani. No, na istoj toj, i još nekoliko drugih fotografija, u pozadini se vidi isti taj zid, samo za nekoliko redova kamenova viši od onoga pronađenog tokom iskopavanja. Ali, ni to nije sve. Na lokalitetu je otkriven i komad drugog zida. Ustanovljeno je da potiče iz rimskog doba i da je daleko mlađi od ostalih materijalnih dokaza postojanja protoistorijske civilizacije.
    Na fotografijama, međutim, tog rimskog zida nema. Brojnim ekspertizama nepobitno je utvrđeno da niti su negativi ovih na bilo koji način manipulisani, niti su fotografije izrađene od tih negativa, na bilo koji način falsifikovane.
    Tačnije, ni na filmu, ni na fotografijama nije bilo moguće ustanoviti da je bilo šđta dodavano ili brisano. Niti da ima bilo čega što bi upućivalo na eventualnu dvostruku ekspoziciju ili na ma kakvu drugu montažu.
    Arheolozi i stručnjaci za fotografiju, stoga, su uvereni da su suočeni sa fenomenom - fotografisanja prošlosti. Određenije, sa fotografisanjem arheoloških ostataka i kakvi su sada, ali i kakvi su bili nekada, u dalekoj prošlosti.
    Za sada jošnema opšte prihvaćenog uzroka ovog čudnog fenomena. Pretpostavlja se da se on javlja u specifičnim uslovima, a kao posledica određenih energija prisutnih na tim mestima. Hipoteza je da je reč o nekakvom presecanju određene kosmičke energije sa onom sa lokaliteta. I da u tom preseku dolazi do iskrivljavanja koordinata prostor-vreme.
    Ostaje međutim neobjašnjeno zbog čega fotografski film, pored sadašnjosti registruje i prošlost samo u nekim slučajevima. I da li zaista određena energetska polja mogu da izazovu ovaj fenomen.
    Za neke fizičare koji, takođe, istražuju ovaj fenomen, on je još jedna potvrda već davno dokazane činjenice, da se u prirodi ništa ne uništava i da je moguće sve ono što u njoj postoji iznova nalaziti. Prema njima, polazeći od ovoga, moguće je i da se na fotografijama vidi prošlost, jer materija je neunišptiva. Drugo je pitanje pod kojim sve uslovima prošlost može biti viđena u sadašnjosti.
FANTOMSKI LASER
    Oko 16.15 časova, 30. maja 1997. godine, u svom stanu u Vićenci, Rita Baseto, koja se nalazila u sobi, začula je iz kuhinje nešto kao škripanje, kao da neki čvrst predmet struže staklenu površinu. Ušla je u kuhinju i ugledala - tanak plavičasti zrak koji ulazi kroz prozor i kako šeta staklenom pločom na kuhinjskom stolu. Tamo gde je ta svetlost prošla, na staklu je ostala isprekidana pukotina. Uplašena žena je u magnovenju pritrčala prozoru i uspela je da spusti roletnu. U tom momentu je nestao misteiozni zrak, a staklena ploča je prestala da škripi.
    Basetova je pozvala policiju, a ova je oštećenu ploču odnela u policijsku laboratoriju. Njeni stručnjaci su utvrdili da je pukotina nastala usled delovanja sunčevog zraka, jer je tog dana sunčeva svetlost bila neobično jaka.  Oštećena ploča je zatim odneta na pregled u lokalnu fabriku stakla. Njeni sturčnjaci nisu prihvatili nalaz policijske laboratorije. Izjavili su da je temperatura koja je oštetila staklenu površinu morala da bude znatno iznad 150 stepeni Celzijusa, jer samo pri takvim temperaturama na staklu se pojavljuju promene uočene na donetoj kuhinjsoj ploči. Istovremeno, Basetova je u gradskoj bolnici podvrgnuta lekarskoj intervenciji, jer joj je dodir sa pločom, a dodirnula ju je odmah nakon što je spustila roletnu, izazvao opekotine drugog stepena na dlanu desne ruke. A osam dana kasnije, ponovo u Vićenci, u stanu porodice Bađo, nešto nepoznato slično plavičastom zraku, potpuno je istopilo sve svetlosne delove stojeće sobne lampe.
    Stručnjaci za staklo i tada su osporili mogućnost da je posredi posledica delovanja sunčevih zraka, pa makar one na neki način i bile fokusirane u jednu tačku. Jer ni u tom slučaju, temperatura u žiži, ne bi bila dovoljno visoka da istopi staklo. No, ako je verovati ufolozima, tajanstveni zraci i u jednom i u drugom slučaju su - laserski zraci. I to 'ispaljeni' iz NLO-a. Mada sami razlozi za to nisu jasni.
    I ne samo to. ufolozi se pozivaju na statističke podatke koji ukazuju na činjenicu da slični fenomeni nisu tako retki. Ali i da su zabeleženi uvek u slučajevima pojavljivanja ili uočavanja NLO-a. Poznat je, tako, slučaj iz 1990. godine, kada je u dvorištu zgrade u mestu San Gotardo Vićentino, opet, tajanstveni plavičasti zrak spalio veći deo posteljine iznete da se provetri. I tada je uočen NLO. Krajem zime 1996. godine, taj zrak se pojavio i u mestu Fontana di Kastiljano, kada je obasjao stablo kruške, koje je nakon toga procvetalo u vreme kada mu uopšte nije. A u Varalo Novareze, 1993. godine, isti taj misteriozni zrak potpuno je istopio šarke na vratima spavaće sobe u jednoj kući.
    Da li je reč o fantomskom laseru, do sada nema potvrde, ali ni demanta. Kao što još ostaje bez odgovora i pitanje da li se takvim ili sličnim laserom unakažava stoka širom Amerike. Naime, na svim primercima misteriozno usmrćene stoke, utvrđeno je da su životinje povređene kao da ih je neko sekao hirurškim skalpelom!?
TAJNA OSTRVA SAL
    U Atlantskom okeanu, uz samu istočnu obalu Afrike, nalaze se Zelenortska ostrva, a među njima ostrvo Sal. Kilometrima duge peščane plaže, okean koji se pruža u nedogled, šum talasa koji se razbijaju od stene, bujno rastinje, čarobna svitanja i predivni zalasci sunca, čine ovo ostrvo rajskim i nezaboravnim. Međutim, neobični događaji koji su se na njemu odigrali od februara do juna 1997. godine, obavili su ostrvo Sal velom misterije i doveli ga na naslovne strane časopisa. Naime, u pomenutom periodu, na ostrvu je na misteriozan način nestalo petopro turista. Ipak, dvoje nestalih se na isto tako misteriozan način ponovo pojavilo, ali u stanju totalne amnezije, nesposobni da bilo šta kažu o sudbini koja ih je zadesila.
    Četrdesetogodišnji Francuz D.Atje, doputovao je na ostrvo Sal 12. februara. Odseo je u hotelčiću 'Madinina', sa namerom da na ostrvu ostane petnaestak dana. Bio je to izrazito visok i krupan muškarac koji je godinama radio kao vozač kamiona, ali je početkom godine iz nepoznatog razloga, rasprodao sve što je imao sa odlukom da se iz rodnog Anesija preseli u Bordo. Da li je razlog bio posao ili neuspela ljubav koju je trebao zaboraviti, tek, pre novog početka, Atje je odlučio da sebi priušti godišnji odmor na nekom mirnom i egzotičnom ostrvu. Tako je stigao na ostrvo Sal.
    Povučen i tih, sa nikim se nije družio, ustajao je rano ujutro, uzimao doručak i vraćao se tek na večeru. Sobaru je rekao da želi da prepešači celo ostrvo. Ujutro, 20. februara, Atje je na uobičajen način napustio hotel ali se uveče nije pojavio. Posle dva dana, njegov nestanak je prijavljen lokalnim vlastima. Potraga je odmah organizovana, policija i dobrovoljci su nestalog turistu tražili danima, ali od njega nije bilo ni traga ni glasa.
    Prolazili su dani i nedelje, a onda, 23. marta, recepcioner je zatekao Atjea kako sedi na stepenicama pred ulaznim vratima hotela. Jedva ga je prepoznao, jer je nesrećni turista sada imao petnaest kilograma manje, a što je najtragičnije - ničega se nije sećao! Posredstvom rođaka je prebačen u Francusku, gde je u bolnici podvrgnut detaljnim ispitivanjima. nije postojala nikakva spoljna ili unutrašnja povreda glave, niti je na njegovom telu pronađena bilo kakva ogrebotina. Međutim, on je za samo mesec dana izgubio 15 kilograma, a zbog emocionalnog špoka koji je doživeo, izgubio je pamćenje. Tako nešto, po mišljenju stručnjaka, mogao je da izazove jedino užasan strah, ali je neobjašnjivo šta je to moglo do te mere da uplaši jednog tako snažnog muškarca i to na mirnom ostrvu gde ne postoje divlje zveri, otrovni insekti, a lokalno stanovništvo je krajnje miroljubivo.
    Samo dva dana nakon misterioznog povratka D.Atjea, na ostrvu je na još misteriozniji način nestao bračni par Silvijan i Žak Orde, iz pariza. Oni su jednostavno isparili sa terase svog bungalova. U apartmanu i na samoj terasi nisu pronađeni nikakvi tragovi nasilja. Stvari su bile uredno složene, novac, dokumenta i nešto nakita gospođe Orde ostali su netaknuti u fioci noćnog stočića, a na terasi je pronađen ženin kućni ogrtač i dve čaše soka koje su na stolu ostale nepopijene. Bračni par Orde nikada niej pronađen, isto kao i austrijski turista, 34-godišnji Herman Šulc. On je 11. aprila krenuo iznajmljenim automobilom u obilazak ostrva i više se nije vratio.
    Dvadesetogodišnja Dankinja, Pija Muler, nestala je 5. maja. Ova studentkinja književnosti je na opstrvo doputovala sama i svakodnevno je sa iznajmljenim džipom odlazila na neku od plaža, ili u obilazak ostrva. Njen napušteni džip pronađen je 5. maja uveče. Opet nisu pronađeni nikakvi tragovi nasilja, niti u samom vozilu niti nakon njega. Potraga je bila neuspešna, a onda, 14. juna, Pija Muler se ponovo pojavila, na isto isto tako misteriozan način kako je i nestala. Međutim, baš kao i Atje, devojka je delovala potpuno izgubljeno i ničega se nije sećala. Na njenom telu i glavi nije bilo fizičkih povreda, a telesna težina je ostala približno ista. Međutim, psihološki šok očigledno je bio strašan, jer Pija ne samo da se ničega više nije sećala, već nikoga više nije prepoznavala i više nije umela ni da govori!
    Šta se to tako strašno desilo na ostrvu Sal? Zvanično objašnjenje ne postoji, ali glasine su se brzo širile. Jedni veruju da su turiste oteli vanzemaljci. Lokalni stanovnici sa puno straha pričaju da duboko u unutrašnjosti ostrva postoje izolovana plemena, čiji vračevi poseduju sposobnost da potpuno hipnotišu svoje žrtve, zatim ih podvrgavaju tajnim obrednim ceremonijama, a pre nego što ih puste daju im napitak koji ima zauvek briše pamćenje.
    Šta se desilo Atjeu i Piji, znaće se tek ako ima se vratilo pamćenje. Što se tiče preostalih troje turista ostala je nada da će se i oni jednog dana misteriozno pojaviti na ostrvu.
UKAZANJE U KROZIJI
    Od juna 1987. godine pa nadalje, stanovnici malog mesta Krozija, u Kalabriji, neprestano tvrde da im se ukazuje Bogorodica. Ne malo njih tvrdi i da su zahvaljujući njenim čudima ozdravili. U isto vreme, Vićenco Fulone i Ana Bjazi - u vreme prve pojave još deca, dokazuju kak im Bogorodica ne samo prenosi poruke, već i saopštava proročanstva. Samo nekoliko sedmica nakon njihovog prvog susreta sa Bogorodicom, ona je prorekla da će jedan deo Italije biti uništen velikom poplavom. Nije mali broj onih koji tvrde da su im deca tada prenela Bogorodičine reči. Bilo kako bilo, tek nedugo zatim, oblast Valtelina pogodila je katastrofalna poplava.
    Sledeće proročanstvo, opet po Vićencu i Ani, bila je najava veliki događaja u Evropi. Veruje se da su se ove reči odnosile na skori pad Berlinskog zida koji je srušen 1989. godine. Stanovnici Krozije tvrde da su se još mnoga druga proročanstva ostvarila, mada su se odnosila na daleko nevažnije događaje. No, ako nema nagoveštaja novih proročanstava, Vićenco i Ana , uporno nastavljaju da dokazuju kako im Bogorodica redovno prenosi poruke. Tačnije, jasna upozorenja ljudima i čovečanstvu. U jednom delu tih poruka poziva se na verovanje u Jevanđelje, dok se u drugom ukazuje na neophodnost stalnog i striktnog poštovanja Deset Božijih zapovesti.
    Ima i poruka za koje se misli da se odnose na nastavak kriza na Srednjem istoku - palestinsko izraelski sukobi i ostale borbe za naftne resurse. Međutim, najviše pažnje privlači niz poruka za koje je zajedničko - upozoravaju da savremena nauka sve intenzivnije radi protiv Boga. Tačnije, da naučnici i svetski moćnici utiču na stvaranje ljudskog društva koje će biti u potpunoj suprotnosti sa zakonima prirode i protiv Boga. Kako ni Ana ni Većenco nisu ništa određenije rekli o sadržini tih poruka, jer navodno ni Bogorodica nije bila određena, u opticaju je nekoliko tumačenja značenja ovih reči Majke Božje.
    Prema nekim mišljenjima, ova upozorenja se u stvari odnose na opasnosti od nastavljanja nuklearnog naoružavanja i isprobavanja raznog novog naoružanja. Neki drugi ove poruke tumače kao Bogorodičino upozorenje na opasne genetske eksperimente koji se vrše po brojnim laboratorijama širom sveta. Reč je o kloniranju i genetskom inženjeringu kada je hrana u pitanju i mutacije biljaka. Oni koji na ovaj način tumače Bogorodičine reči, ukazuju na opasnost stvaranja potpuno novih živih bića koja bi, u ne tako dalekoj budućnosti, mogla da se otrgnu kontroli i da tako ugroze čitav ljudski rod.
    Sve ono što je zaokupljivalo stanovnike Krozije, ali i brojne hodočasnike, počelo je 23. maja 1987. godine, kada su Vinćenco FUlone i jedan njegov drug, slučajnu ušli u crkvu u Kroziji. Ugledali su kako kip Bogorodice plače. Otrčali su do sveštenika, koji se odmah uverio da dečaci govore istinu., Isto je bilo i sa desetinama stanovnika mesta, koji su odmah dotrčali do crkve kada su čuli šta se to u njoj dešava. Nekako u isto vreme, Bogorodica se ukazala i devojčici Ani Bjazi, u njenoj kući.
    I dečak i devojčica, od tada neprekidno tvrde da im je Bogorodica, njemu u crkvi, njoj u kući, rekla da kroz tri dana ponovo dođu u crkvu. Tada im se Bogorodica ukazala živa, od krvi i mesa. I zatražila je da joj donesu vodu sa obližnjeg izvora. Kada su je doneli, uputila ih je gde će naći neke predmete koji su, nedugo pre ovog događaja, nestali iz crkve. Do mesta na kojem su pronašli zvono, golubicu od mermera i četiri svećnjaka, dovela ih je 'vatrena kugla'. Dačak i devojčica su pronašli skropvište i predmete vratili u crkvu. Od tada stanovnici Krozije i hodočasnici, izvor smatraju svetim i čudotvornim, jer je njegova voda lekovita.
    Prema kazivanju Ane i Vinćenca, od tada, pa nekoliko narednih meseci, Bogorodica im se ukazivala skoro svakodnevno. A bila je 'mlada, kao da joj je 16 godina, crnokosa, sa zelenim očima, obučena u belo, opasana svetlo plavim pojasom, a nedeljom i praznicima, haljina joj je zlatna'. Brojni stanovnici Krozije tvrde da su je i oni ovakvu viđali, dok neki dokazuju da se ukazala i na nebu, iznad oblaka, sa krunom od 12 zvezda na glavi i sa dve ruže pred nogama.
    Vatikan je o svemu ovome ćutao i nije se izjašnjavao o ovim tvrdnjama, ali hodočasnike nije niti ohrabrivao, ali ni obeshrabrivao. Za ovakav stav Vatikana, neiki istraživači fenomena misle da je posledica činjenice što pojedini elementi pojavljivanja Bogorodice ne idu u prilog crkvi. Na šta se tu konkretno mislilo, istraživači fenomena nisu hteli da se izjasne - ili nisu smeli. Ali, nije isključeno da je reč o povremenom podudaranju pojavljivanja Bogorodice sa uočavanjem nepoznatih svetlećih predmeta, oblika diska, koji su se viđali nad nebom iznad Krozije.
    Ako je ovo pod znakom pitanja, nesporno je uočeno, nekoliko puta, neobično pulsiranje Sunca u vreme javljanja Bogorodice. Da se ne radi o nečijoj halucinaciji, potvrđuju astronomska osmatranja tokom kojih se vidi neka neobična aktivnost Sunca. Za tvrdnju da Bogorodica leti nebom, nema takvih dokaza, ali ima ih za nepoznati svetleći predmet, nazvan 'Zvezda Krozije', mada nije jasno o kakvim se to predmetima radi i kakvog su porekla.
    Da li je ono što očevici tvrde da vide, deo sve raširenije, mada nedokazane, teze po kjoj bi, naročito u najnovije vreme, trebalo izučiti povezanost javljanja Bogorodice sa uočavanjem NLO-a. Činjenica je da širom sveta ima sve više podudaranja ova dva fenomena. A, da li je to slučajnost ili nešto drugo, odgovora još nema.
ČUDESNI POVRATAK SA ONOG SVETA
    Šezdesetdevetogodišnji Klod Benks, bio je veoma iznenađen kada se vratio kući u kasnim večernjim satima i ugedao upaljena svetla u svimprostorijama svoje raskošne vile u Kembridžu. Odmah je osetio da nešto nije u redu i požurio je unutra. Glasno je pozvao suprugu Dafne, ali se niko nije odazvao. Požurio je u spavaću sobu, a tamo je ugledao suprugu koja je ležala na krevetu obučena za prijem i spavbala je. Njen suprug je bio iznenađen, jer je znao da njegova supruga nikada nije organizovala prijeme dok je on bio na putu, a pored toga Davne nikada ne bi pošla na spavanje u večernjoj haljini. Pomilovao ju je po kosi i uhvatio za ruku u nameri da je probudi. Međutim, ona je ležala nepomično, a ruka joj je bila hladna kao led.
    Šokirani suprug je odmah pojurio ka telefonu i pozvao njihovog porodičnog lekara, doktora Stiva Vesona. Pola sata kasnije, doktor je konstatovao da je Dafne mrtva. Iako je godinama bolovala od epilepsije, to nije bio uzrok njene smrti. Pored toga, ona je bila žena u dobroj kondiciji i sa svojih šezdeset godina izgledala je veoma vitalno. Doktor Veson je napisao da je smrt nastupila iz nepoznatog razloga. Zbog toga je po engleskom zakonu trebala da bude izvršena autopsija. Mada je bilo oko 3 sata noću, dežurna služba nadležne bolnice je ubrzo stigla i Dafne je prebačpena u njihovu mrtvačnicu. Tu su dvojica dežurnih lekara još jednom pregledali pacijentkinju i potvrdili konstataciju svog kolege - da je Dafne Benks mrtva.
    Oko 4 sata ujutro, telo je ubačeno u hladnjaču. Pošto se radilo o supruzi uglednog biznismena, obdukcija je zakazana već za 8 sati ujutro. Oko 7 sati telo je izvučeno iz hladnjače, prebačeno u salu i položeno na operacioni sto. Dafne Benks je ležala pokrivena čaršafom, a samo je njeno levo stopalo bilo otkriveno. I upravo je dežurni bolničar koji je pripremao instrumente, ugledao kako na njenom članku pulsira vena.
    Odmah je obavestio lekare, ali mu oni nisu poverovali. Trojica njihovih kolega su konstatovali smrt, a pored toga, telo je u hladnjači ležalo nekoliko sati. Međutim, kada je hirurg Aleks Moris ušao u operacionu salu, ostao je zapanjen. Dafne Benks je sedela na stolu i gledala oko sebe začuđenim pogledom.
    O neverovatnoj vesti su odmah obavešteni članovi njene porodice, a oživela pacijentkinja je nekoliko narednih dana zadržana u bolnici. Ispitivanja su pokazala da je potpuno zdrava, da ne postoji oštećenje nijednog organa, što je za lekare bilo potpuno neshvatljivo, s obzirom a je Dafen Benks u bolničkoj hladnjači provela više od tri sata.
    Gospođa Benks se vratila svojoj kući i uobičajenom životu. Mada nije dala zvaničnu izjavu za štampu, nekoliko časopisa je objavilo njeno sećanje na sve što joj se dogodilo. Dafne ističe da je tokom celog dana osećala neobjašnjivu sreću. Pevušila je,m smejala se i ranije je otpustila poslugu. Onda je odlučila da se svečano obuče i osetila je jaku potrebu za svetlošću. Upalila je sva svetla u kući i opet joj se činilo da nije dovoljno svetla. A onda je, kao vođena nečijom nevidljivom  rukom, legla u krevet i zaspala.  Dafne kaže: 'Meni je to zaista ličilo na san, kao kada ste jako umorni, pa slatko zaspite'. Posle svega toga seća se samo jarke svetlosti i ogromne sreće, mira i spokoja koje je osećala. Ne pamti nikakav bol, hladnoću, niti bilo šta neprijatno. Uporavo zato je bila jako začuđena kada se probudila i shvatila da se nalazi u operacionoj sali.
LOV NA UTVARE
    Uprava jedne od najpoznatijih svetskih koncertnih dvorana, krajem XX veka je angažovala najpooznatijeg engleskog lovca na utvare Endrju Grina. Zadatak mu je bio da konačno odgovori na pitanje da li postoje utvare u ovom slavnom zdanju. Tačnije, imaju li ikakvog osnova glasine o njihovom pojavljivanju, koje traje još od 1930. godine.
    Tvrdi se da utvare na samo što postoje, već i da se kreću hodnicima i da na neki čudan način aktiviraju sve alarmne siteme. Ali, isto tako i da prave nered u kuhinji i u menzi u kojoj se hrane zaposleni. Ako je verovati iskazu portira, čiji identitet uprava na njegov zahtev ne želi da saopšti, on je predveče, u hodniku, u prizemlju imao bliski susret sa avetima. Tvrdi da su bile žene, obučene u verčernje haljine nošene u doba kraljice Viktorije. Išle su prema menzi, a pojavile su se iz prostora koji se nalazio ispod pozornice.
    Da li se ovde radilo o halucinaciji ili nečem drugom, neizvesno je, ali od ovog susreta, portir ne samo da je prestao da radi u Albert Holu, već u njega više nikada nije nogom kročio. Od tog susreta, još niz zaposlenih uporno tvrdi da ih naziru nepoznata bića i da im čuju čudne glasove. Sve u svemu, uprava je odlučila da otkrije ima li bilo šta što bi potvrdilo glasine da je zdanje okupirano avetima. Endrju Grin je prihvatio poziv i uz brojne fotografske aparate, video kamere i niz različitih senzopra, proveo je noć u zdanju. Ali, ni on, ni njegova tehnika nisu ništa registrovali. Da li zato što u Albert Holu nema aveti ili možda zato što je te noći zdanje bilo preplavljeno i sa nekoliko TV ekipa.
    Mada utvare nije registrovao, Grin je ipak nešto uočio. U sali, na četvrtom spratu, termometar koji je postavio, kao i u brojnim drugim prostorijama, zabeležio je neobjašnjivi porast temperature od 10 stepeni. Neobjašnjiv, jer je bila noć i termometar je stajao uz otvoreni prozor, tako da bi bilo normalnije da je temperatura pala, a ne skočila.
    Uz to, ispitujući istinitost tvrdnji da se u glavnoj dvorani, uz velike orgulje, pojavljuje avet njihovog konstruktora Vilisa, Grin je uočio da postoji izvor statičkog elektriciteta nepoznatog porekla. Glasine tvrde da se Vilis ukazuje uvek kada se preduzimaju radovi radi popravke ili rekonstrukcije orgulja. Inače, u drugim slučajevima ga nema. Glasine, takođe tvrde da javljanje aveti postaju znatno učestalija, uvek kada se pripremaju ili izvode bilo kakvi radovi na Albert Holu i unutar njega.
    Ovo Grin dovodi u vezu sa činjenicom da je, pre nego što je počela izgradnja zdanja, na mestu na kojem je podignutoi, tekla reka. Ona je skrenuta zbog izgradnje i tokom skretanja svojica radnika su nestala. Nekoliko dana kasnije, njihova tela su pronađena podalje od mesta radova. Obojica su se udavili.
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana