On je, pod mikroskopom, našao dokaze da su Egipćani, (ako su oni bili
graditelji Keopsove piramide!) posedovali znanje kako da prah koji su
dobili usitnjavanjem mekanih krečnjačkih ili tvrdih granitnih stena i
pomešan sa nekim drugim sastojcima i vodom pretvore u smesu koju su
izlivali u kalupe i tako podizali piramidu!
Nakon stvrdnjavanja, ovaj drevni beton
na prvi pogled se ne razlikuje od prirodnog kamena, ali njegove analize
itekako otkrivaju razlike, pa se priča o vađenju i klesanju na tone i
tone teških blokova pomoću bakarnog alata i njihovom transportu
upotrebom drvenih trupaca, inače nikada dokazana, konačno može svrstati
u besmislice u koje još kao u dogmu jedino veruju – naučnici. Na
predočene činjenice, uporno ostaju nemi i gluvi!
Jedan od njih je čuveni francuski
egiptolog Žan-Filip Lauer, autor knjige 'Misterije egipatskih
piramida', u kojoj je opisao prenošenje blokova pomoću drvenih oblica i
veštačkih nasipa. Siguran u svom skepticizmu u odnosu na Davidovičevu
pretpostavku, 1982. godine dao mu je dva fragmenta od blokova piramide
i predložio da dokaže njihovo veštačko poreklo. Hemijske analize
sprovedene istovremeno u dve nezavisne laboratorije potvrdile su
'betonsku verziju'. Kada je Džozef Davidovič nalaze izložio na kongresu
egiptologa u Torontu, Lauer je odbio čak i da prisustvuje referatu.
Njegov komentar, objavljen u štampi, bio je kratak: 'Nije glupo, ali
nije moguće. Ne može biti, zato što ne može biti nikada!'. To je bio
odgovor jednog naučnika drugom. Dve godine kasnije, profesor Davidovič
se obratio Egipatskom odeljenju za starine da mu odobre istraživanje
površine piramida u Gizi, ali su ga odbili uz objašnjenje: 'Vaša
hipoteza predstavlja samo vaše lično gledište, koje ne odgovara
arheološkim i geološkim činjenicama'.
U KAMENU
I RUNO
Naučni svet je odgovorio ignorisanjem,
koje traje već decenijama, ali nekoliko njegovih pripadnika iz Rusije,
koji su prema ovoj temi imali otvoreniji stav, potrudilo se da
pretpostavke Džozefa Davidoviča još jednom preispita.
Nakon toga su došli do zaključka da se
preciznost gradnje i poklapanja kamenih blokova, dubina gravura u
kamenu, kao i pravljenje savršeno obrađenih vaza i amfora, mogu
objasniti jedino na taj način da su oblikovani od smese, koja se
sušenjem pretvorila u kamen.
U novembru 2005. godine, istraživačka
grupa projekta 'Nova hronologija', na čelu sa Glebom Vladimirovičem
Nosovskim, matematičarem i fizičarem sa Moskovskog državnog
univerziteta, specijalistom za teoriju verovatnoće i matematičku
statistiku, posetila je Egipat. Oni su otkrili nove činjenice koje
potvrđuju da je ne samo Keopsova, nego da su i druge piramide i
građevine podignute od betona, odnosno 'geopolimera', kako je taj
materijal nazvao profesor Davidovič. Nosovski je fragmente kamena sa
Mikerinove piramide odneo na Institut za fiziku, hemiju i
elektro-hemiju pri Ruskoj akademiji nauka.
Vladimir Busigin, doktor hemijskih
nauka, koji je izvršio ekspertizu, sa tačnošću utvrđivanja elemenata od
0,1 do 0,01 odsto, ustanovio je da je za prirodni granit sadržaj
titana, kalcijuma, natrijuma, fosfora, sumpora, hlora i aluminijuma
suviše visok.I obrnuto – kalijum i silicijum su bili niži nego kod
prirodnog kamena. Struktura stene je vrlo slaba, zrna minerala su
raspoređena neravnomerno i povezana nekim vezivnim sredstvom, kojeg
nema u prirodnom kamenu. Prema Busiginu, prisustvo vezivnog materijala
može da objasni visok sadržaj titana, kalcijuma, natrijuma, aluminijuma
i drugih supstanci.
'Sve to zajedno pokazuje da verovatno
imamo posla s nekom građevinskom smesom. Sa nekim rastvorom čija je
osnova od krečnjaka, a dodati materijali koji su očigledno vidljivi ili
su od feldspata ili granita', rekao je doktor geološko-mineralnih
nauka, profesor Igor Davidenko, drugi član tima stručnjaka iz Rusije.
Ove činjenice su bile dovoljne da se
donese zaključak da je Mikerinova piramida obložena veštačkim
materijalom. Ali, pažljivo proučavanje fotografija otkrilo je jedan još
ubedljiviji argument u korist betonske verzije.
'Na fotografijama se vide neke dlake,
veoma tanke i u velikom broju sudeći po snimcima. To govori da je u
pitanju strani materijal organskog porekla i nema nikakve veze s
prirodnim kamenom, a njegovo uvođenje je moguće samo u toku izrade tog
veštačkog građevinskog materijala.
Ja sam pretpostavio da to može biti
tanko runo, vuna od nekog ovna. Od ovaca koje su tamo živele. Ovo je
bukvalno pravo runo, ako gledate na ovo u normalnoj veličini, dlake su
pokrivene kerotinskim ljuspama i vide se neverovatno dobro. Količina
stranog materijala u tom granitnom uzorku je ogromna. Neosporno je da
je ovo veštački materijal', zaključio je Davidenko.
'Čudno je što egiptolozi ne obraćaju
pažnju na ove rezultate, koji su nedavno objavljeni. Ima se utisak da
oni uporno neće da se oslanjaju na pravu nauku', prokomentarisao je
profesor Nosovski.
TRAG
MREŽE NA KAMENU
Davidovič je identifikovao 13 komponenti
građevinskog materijala, koje su koristili drevni Egipćani. Ispostavilo
se da su oni bili 'na dohvat ruke' graditeljima. Na primer:
natrijum-bikarbonat u velikoj količini se nalazi u pustinji i jezerima,
a talog reke Nil sadrži aluminijum oksid.
'Da bi se proizveo geopolimerni blok
nisu neophodni visoka temperatura i visok pritisak, ni savremena
tehnologija, sve što je neophodno je da se znaju tačne proporcije
supstanci koje se koriste', tvrdi Gleb Nosovski, a Davidenko navodi da
se može uzeti bilo koja stena i usitniti, a zatim prah pomešati s
običnom vodom i dobiti kamen koji se praktično ne razlikuje od
prirodnog. Postoji zanimljiva drevna egipatska slika na zidu Rihmerove
grobnice. Iz nje se može potpuno protumačiti fazni opis proizvodnje
betonskih blokova. Dva Egipćanina uzimaju vodu iz kvadratnog
rezervoara, treći meša materijal, sledeći priprema smesu. Dobijena masa
se sipa u kante, dalje ovim materijalom se izliva ogromni blok.
Ono što potvrđuje veštačko poreklo
blokova piramide, jesu otisci mreže kojom se oblagala oplata, kako bi
se lakše odvojila od materijala. Njih nema na donjem delu Keopsove
piramide, gde obično prolaze turisti, ali na višim delovima su
uočljivi.
'Pesak deluje na piramide kao brusni
materijal, i on se diže maksimalno do visine od 10, 20 pa i do 30
metara. Na fragmentu bloka koji je uzet sa 50 metara mreža se jasno
vidi. Tamo su slični tragovi vidljivi na svim blokovima. Da su blokovi
isklesani od kamena, površina bi bila jednako obrađena i ona bi imala
ravnomeran karakter. Prisustvo oplate znači da imamo posla s betonom',
kaže Anatolij Timofejevič Fomenko, član Ruske akademije nauka, doktor
fizičko-matematičkih nauka i profesor Moskovskog univerziteta.
Ostatke mreže za unutrašnje oblaganje
oplate moguće je uočiti ne samo na piramidi, nego i na drugim
građevinama. Gleb Nosovski takav kamen našao je i u dvorištu hrama u
Esni, na kojem se jasno vide tragovi betonskog porekla. On je čak
utvrdio da se blokovi, na primer Mikerinove piramide, sastoje od
gornjeg, tvrđeg sloja, koji je granitnog porekla, i jedva se može seći
čak i nožem, dok se ispod površinskog sloja nalazi mekani materijal,
gotovo pesak, koji se lako drobi pod rukom.
'Ova piramida je napravljena od blokova
tvrde spoljašnjosti i mekog jezgra, a kod prirodnog kamena se to ne
dešava. Za beton je to normalno, zato što možete praviti blok koristeći
različite materijale za izlivanje. Manje kvalitetan materijal unutra, a
kvalitetniji spolja. Unutrašnji sloj može se jednostavno lomiti rukom,
a spoljašnji ne', kaže Nosovski.
AMFORE I
GRAVURE
Monolitni, granitni sarkofag u Keopsovoj
piramidi još uvek čeka da egiptolozi odgovore na pitanje kako je u nju
dospeo, jer je širi od ulaznog hodnika. Tumačenje da je prvo
postavljen, pa tek onda piramida građena, opovrgava činjenica da su do
pre sto godina Dolinu kraljeva okruživale strme stene, kojih danas
nema, a kroz njih su vodili uski tuneli, kroz koje sarkofag takođe nije
mogao da prođe.
'Egiptolozi kažu da su sarkofage
spuštali užetom preko stena. Ali, zašto onda nisu samo malo proširili
ulaz u dolinu? Pošto je tamo mekana stena, ne bi bilo problema', pita
se Gleb Nosovski.
Prema Davidovičevom objašnjenju, metod
geopolimerizacije omogućava pravljenje imitacije bilo kog prirodnog
kamena, koji se mogao koristiti pri izradi ne samo hramova, nego i
statuta i drugih artefakata. Ovo rešava i zagonetku amfori nađenih, na
stotine, u Džoserovoj piramidi, koje su napravljene od najtvrđeg
kamena, naročito diorita. I to od jednog komada. Egiptolozi tvrde da su
bušene – Egipćani bi uzimali kamen i brusili ga spolja da bi dobili
oblik amfore, a onda nekim bakarnim alatima izbušili unutrašnju
šupljinu. Samo nije jasno kakvim, jer ni danas ne postoji svrdlo koje
bi bušilo amforu na vrhu i zatim pravilo usko grlo i ravnomerno
proširenje naniže! Koliko bi truda i vremena bilo potrebno da se to
postigne da bi zidovi bili ne samo ravnomerni po debljini nego i
apsolutno glatki!
Dubina i jasnoća hijeroglifa urezanih u
najtvrđem kamenu izaziva kod mnogih egiptologa divljenje, ali čak ni
danas se, od najčvršćih legura, ne mogu napraviti alati koji prolaze
kroz granit ili diorit kao kroz puter. Oni koje su imali drevni
majstori, međutim, pokazuju neverovatnu preciznost i sigurnost u
rezanju i u najtvrđem kamenu.
'Ako pogledamo gravuru na kamenu na
primer evropsku, rusku, koja je u mekom kamenu, vidimo da se kamen reže
pod raznim uglovima i dobija nešto zakrivljeno udubljenje. U egipatskom
rezbarenju je sasvim drugačiji princip, tamo su znaci pod pravim uglom
urezani u kamenu', kaže Nosovski.
Ruski naučnici se pitaju zašto su egipatski stvaraoci urezivali natpise
u kamen više od 10 santimetara, to jest zašto se nisu ograničili na 2
ili 3 santimetra, što bi bilo dovoljno da hijeroglifi budu vidljivi?
Osim ako na zidove nije nanošena obloga od geopolimernog betona, u koju
se lako moglo urezivati pre nego što se stvrdne.
Misteriozna veština obrade kamena u
drevnom Egiptu i činjenice do kojih je došao Džozef Davidovič, ali i
ruski naučnici, očigledno, još čekaju na objašnjenje, koje se neće
svoditi na: 'To ne može biti, zato što ne može biti nikada!' - Izvor:
Treće Oko