Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Crkva iz Sna

   Radomir Ćirić (88) iz sela Rudara kod Kuršumlije, pre osam godina usnio je čudan san. Evo kako je to bilo... Tada već osamdesetogodišnjak, jednog vrelog letnjeg dana uputio se ka Prolomskoj reci, koja se nalazi na oko pet kilometara od njegove kuće ...

Osmeh gore Osmeh na lice:  
    Put ga je vodio ka starim temeljima crkve iz 13. veka, za koju se pretpostavlja da je jedna od prvih nemanjićkih zadužbina. Bližih podataka o ruševini nije bilo, niti se znalo kome je crkva bila namenjena. Stigavši do ostataka stare crkve, koja se nalazi pored puta Rudare - Prolom banja, Radomir je rešio da se malo odmori i uživa u lepoti prirode.
    Seo je pored reke u hladovinu obližnjeg vrbaka i prisećao se svojih dečačkih dana, koje je baš na ovom mestu provodio u čuvanju stoke i druženju sa drugim čobanima. Dane su provodili pored ruševine iz doba Nemanjića, slušajući svoje roditelje koji su govorili da je ovu okolinu zabranjeno zagađivati ili puštati stoku da pase u blizini crkve. Još tada su temelje čuvali kao najveću svetinju. Ovo mesto je bilo omiljeno okupljalište omladine još s kraja tridesetih godina prošlog veka. Ovde su se održavale razne seoske igre i momačka nadmetanja. Sećao se Radomir prela i posela, sviranja frule, igre i pesme kojom su čobani prekraćivali vreme dok su čuvali stada ovaca, i u tim prisećanjima je zadremao. Tada mu se u snu javio Arhangel Gavrilo i rekao mu da je njegov zadatak da za života preduzme sve što je u njegovoj moći da svom selu sagradi crkvu.

GRADNJA CRKVE

    Kako selo Rudare nije imalo svoju crkvu, Radomir je došavsi kući još istog dana odlučio da postupi kako mu se u snu javilo:
- San je ostavio jak utisak na mene. Bilo je kao na javi. Nikada ranije nisam sanjao nešto slicno. Verovao sam u Boga, sprovodio sve narodne i crkvene običaje koje mi vera nalaže, ali kada sam se probudio, osetio sam neku neopisivu sreću i snagu što se baš meni u snu prikazao Sv. Arhanđel Gavrilo. Osetio sam da je baš on moj zastitnik i nisam se dvoumio da poslušam uputstva koje mi je dao u snu. Još istog dana na povratku kući sreo sam druga i komsiju, jednog mlađeg čoveka koji se zove Mile Dramićanin, inače putar po profesiji. Pitao sam ga da li bi on hteo da mi pomogne da počnemo sa gradnjom nove crkve na temeljima stare. Nisam mu ništa rekao o snu, a moj drug je bukvalno odmah pristao.
    Uskoro smo našli jos nekoliko ljudi iz sela raspoloženih da radom ili novcem pomognu gradnju, i tako smo 2000. godine počeli prvo sa raščisćavanjem terena, a potom i sa prvim radovima. Pridružili su nam se i Slobodan Ćiric, Raša Dramićanin, Dojčin Dragović, Stevica Gvozdenović i Milosav Petronijević, i radovi su brzo počeli da odmiču. Jednog dana u toku gradnje naišao je i direktor ovdašnjeg preduzeća 'Planinka' Radovan Raičevic - Raša i pitao nas šta mi tu radimo.
    Kada smo mu rekli da zidamo seosku crkvu, pohvalio je naš rad i rekao da mu se obavezno obratimo kad stignemo do krova, jer će to on da nam obezbedi, kao i kompletno unutrašnje uređenje crkve. Izljubio sam ga kao sina i bio sam presrećan što se sve glatko i samo od sebe odvija. Ja sam dao nešto svog novca, drugi su takođe doprineli. Dojčin Dragović je cirkularom isekao celu građu džabe. Godine 2006. završili smo sa gradnjom crkve i tada je prvi put osveštana. Osveštala su je dva popa, Jovica iz Kuršumlije i Dragan iz Rače. Ubrzo su meštani počeli da donose poklone za crkvu: peškire, ikone, ulje, ručne radove... Jednu ikonu dobili smo na poklon od crkve Sv. Nikole iz Beograda – kaže Ćirić.

CRKVENI SABOR

    Svake godine, 26. jula, ovde se na saboru Sv. Arhangela Gavrila okupi i po nekoliko stotina ljudi, a dolazi i vladika Niški Irinej. Tada se čitaju molitve, seče se kolač i postavi se četrdeset do pedeset stolova na kojima se nađu razne đakonije. Prve godine trpeza je bila posna, a sledećih godina mrsna. Radomiru je još jedina želja da se crkva oslika iznutra, jer, osim ikona, za sada nema fresaka po zidovima.
    - Ove godine sagradili smo i zvonik, a ja sam od svog novca kupio mladice ruža i zasadio oko crkve. Kako živim u Beogradu, svakog leta dolazim ovde u 'moju crkvu' i uvek nešto donesem, dogradim ili prepravim. Ove duge letnje dane provodim ovde u hladu jasena na crkvenom imanju. Ponesem malo hrane i tu po ceo božji dan uzivam. Osećam zaštitništvo Arhanđela Gavrila. U porti crkve sagradio sam i česmu iz koje izvire zdrava planinska voda, na koju sam posebno ponosan. Pored mog zaštitnika, i ovoj čistoj planinskoj vodi mogu da zahvalim na ovako dugom zivotu i dobrom zdravlju. Ponekad, kada se osećam jako potišteno i zabrinuto, dođem ovde i na klupi prenoćim do jutra, bez ikakvog straha da će me nekakva životinja ili zver preplašiti. Budim se zdrav i odmoran, a sve brige do jutra odu kao rukom odnesene – odjašnjava Radomir.
    Inace, selo Rudare je poznato jos od srednjeg veka po rudarenju, odnosno vađenju rude gvožđa, olova i cinka, srebra, pa i zlata, po čemu je i dobilo ime. Prvobitnu crkvu su sagradili Nemanjici i bila je mnogo većih dimenzija u odnosu na ovu novu. Nakon turske najezde u ove krajeve, kao i sve ostale svetinje, i ova crkva je do temelja porušena, te se o njoj iz tog razloga vrlo malo zna. Arheolozi najavljuju opsežna istraživanja, kako bi se prikupilo više podataka, jer se pretpostavlja da je tu bio čitav manastirski kompleks koji su Turci razrušili, a materijal od kojeg je građen pobacali u obližnju Prolomsku reku.
    Iako je ova crkva nedavno i iz tog razloga nedovoljno oslikana, privukla je paznju mnogobrojnih turista i vernika. Neretko se dešava da ljudi dođu i organizovano i iz drugih gradova da obiđu ovu svetinju. Naročitu paznju posetilaca privlači izvor ove čudotvorne vode na crkvenom imanju. Veoma je hladna i slatkastog je ukusa. Veruje se da ne samo što okrepljuje ljudski organizam već i, kako tvrde oni koji je stalno koriste, podmlađuje, čisti ten i otklanja želudačne i bubrežne tegobe. Kako svedoče ovdašnji meštani, pojedini ljudi koji su je jednom probali dolaze stalno, te je odnose kućama za svakodnevnu upotrebu.
    Narod veruje da je ova voda božji dar, jer izvire iz same stene. Već vekovima unazad znalo se za ovu vodu, koristili su je i stari Rimljani, a izvor do danas nije presušio, dok je kvalitet vode ostao isti. (Treće Oko - 2008.)



¦ Klik Gore na Sliku - Prikaz; ¦ Ponovni Klik - Brisanje

Pravoslavlje i ReligijaPravoslavlje i Religija - Ostali Tekstovi
Ponuda TemaPogledajte i ostale super zanimljive rubrike na sajtu
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana