Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Interesantna Nauka - No 11

    Pripreme za pohod na asteroide, najotkačenija naučna dostignuća, najlakši materijal na svetu, prva svemirska luka...

Osmeh gore Osmeh na lice:  
PRIPREME ZA POHOD NA ASTEROIDE

   Asteroidi su više od stenovitih gromada koje lebde u svemiru. Oni su i gromade koje potencijalno sadrže tone i tone korisnih ruda i minerala.
Kompanija nazvana Planetary Resources – planetarni resursi, koja je od osnivanja 2009. godine, pa sve do sada bila gotovo neprimetna, oglasila se i objavila planove u kojima navodi da će pomoću svemirskih letelica bez posade početi da kopa po asteroidima. U internetskom video prenosu emitovanom uživo, kompanija je iznela detalje svojih planova da kroz nekoliko godina najpre lansira teleskope pomoću kojih će izabrati potencijalne rudnike minerala koji plutaju po svemiru i pogodni su za daljinsko rudarenje.
    Ovo možda zvuči kao nešto dostižno u dalekoj budućnosti, poput kolonije na Mesecu, ali projekat je već dobio podršku nekoliko investitora visokog profila, među kojima su suosnivač Gugla, Lari Pejdž i njegov dugogodišnji direktor Erik Šmit, kao i filmski režiser Džejms Kameron. Pitate se zašto? Bavljenje rudarstvom u svemiru moglo bi da se pretvori u još jedan izvor platinskih metala (rutenijuma, rodijuma, paladijuma, osmijuma, iridijuma i platine), važnih materijala koji se koriste u računarima, elektronici i automobilima. Ti se metali mogu naći i na Zemlji, ali ova kompanija tvrdi da se u pomenutim svemirskim gromadama mogu naći znatno lakše i u znatno većim koncentracijama nego u zemljinoj kori.
    Kao i bilo šta drugo što uključuje putovanje u svemir i za ovaj poduhvat će biti potrebno da se prevladaju mnoge prepreke pre nego što stvarno započnu iskopavanja na asteroidima. Kao prvo, kompanija će u narednih godinu i po do dve lansirati svoj istraživački satelit (zapravo teleskop) serije Arkid 100 ( Arkyd-100 Series). On će kružiti oko Zemlje i među 9000 poznatih asteroida u blizini naše planete izabrati potencijalne mete za eksploataciju. Posle ove faze, koja će trajati nekoliko godina, Planetari risorsis će započeti konkretna istraživanja pomoću rojeva letelica serije Arkid 300 koje će kružiti oko izabranih asteroida i utvrđivati čega tačno ima u njima, ali zbog prevelikog broja promenljivih ne može da saopšti kada bi ova faza tačno počela. Zatim bi usledili sateliti koji bi vršili iskopavanja.
    Projekat bi pored obezbeđivanja zemaljske populacije 'održivim izvorom plemenitih metala', mogao da pomogne i buduća dublja istraživanja svemira, jer bi lokacije na kojima se vrše iskopavanja mogle da se upotrebe kao stanice za snabdevanje vodom i dopunjavanje gorivom. 'Pristup asteroidu bogatom vodom uveliko bi olakšao istraživanje sunčevog sistema u velikim razmerama', izjavio je Erik Anderson, jedan od osnivača ove kompanije sa sedištem u Belviju u okolini Sijetla. 'Pored toga što bi služila za održavanje života voda bi se mogla razlagati na kiseonik i vodonik koji bi se koristili za disanje i kao raketno gorivo.'
     Anderson je zajedno s Piterom Dijamandisom, drugim suosnivačem, započeo pionirski posao slanja turista milionera u svemir, a njih dvojica sada žele da kopaju po asteroidima jer smatraju da bi se iskopana prirodna bogatsva čija bi godišnja vrednost iznosila više milijardi dolara mogla uspešno iskoristiti da se pojača zemaljska industrija.'Na Zemlji se već oseća smanjivanje raspoloživih resursa, a na ovaj način ćemo nestašicu pretvoriti u obilje', smatra Dijamandis koji je i na čelu fondacije X Prize Foundation. 'To je moguće i veoma je teško, ali su ekonomski dobici i koristi za čovečanstvo ogromni.' Kompanija ocenjuje da bi jedan asteroid od 500 metara mogao sadržati platinske metale u količini jednakoj svim do sada iskopanim količinama na Zemlji.
    Anderson smatra da bi dobro izabran asteroid od 80 metara sadržao materijal čija je vrednost veća od 100 milijardi dolara. 'Asteroide bismo mogli da koristimo za rast blagostanja u budućnosti', rekao je Anderson, koji je zajedno s Dijamandisom devedestih godina prošlog veka osnovao kompaniju Space Adventures. Ta kompanija je nekolicini milionera organizovala boravak na međunarodnoj svemirskoj stanici do koje su putovali ruskim letelicama serije Sojuz.
    Savetnik Planetari risorsa i bivši Nasin astronaut Tom Džouns, rekao je da komercijalni poduhvati poput ovog mogu da postignu ono što vlade ne mogu: da naprave više jednostavnih i relativno jeftinih svemirskih letelica, prihvatajući rizik da će neke izgubiti, i proizvode ih bržim tempom. Posebno je naglasio potencijalnu korist vađenja vode, jer donošenje jednog litra vode na međunarodnu svemirsku stanicu košta 20.000 dolara. 'Verujem da pored te svemirske stanice, nećemo moći da budemo stalno prisutni u svemiru ukoliko ne smanjimo troškove sistema neophodnih za održavanje života', rekao je Džouns. 'Ti materijali ne samo što će omogućiti da to bude znatno jeftinije, već će donositi i bogatstvo koje će moći da se koristi za dalja istraživanja sunčevog sistema.'
    Anderson je rekao i da su investitori svesni da ova kompanija može da propadne, ali ipak veruju da vredi pokušati. Svemirski teleskopi Arkid 100 doneće i dodatnu korist, poručio je vodeći inženjer kompanije i nekadašnji rukovodilac Nasine misije na Mars, Kris Levicki. Naime, satelitima bi mogle da pristupe i škole, što bi ove nekada retke alatke približilo potpuno novoj publici. Kompanija planira da ostane relativno mala. Trenutno u njoj rade 24 inženjera i mada namerava da zaposli još ljudi, to sigurno neće biti stotine, rekao je Anderson. Kad počnu iskopavanja očekuje se da će to raditi roboti, jer bi ljudi u svemiru samo povećali troškove. 'Možda će za neke ekspedicije biti potrebno prisustvo ljudi, ali nastojaćemo da ih izbegnemo, jer je to bolje s poslovnog stanovišta.'
    I dok se ova kompanija fokusira na asteroide, jedna druga smatra da rudarstvom treba da se bavimo na Mesecu. Naime, istog dana, u utorak, kompanija Moon Express iz Mauntin Vjua u Kaliforniji, objavila je da je u svoj savetodavni odbor uključila pet vodećih 'lunarnih' naučnika, jer planira da iskopava vredne metale na Mesecu. U toj kompaniji smatraju da su asteroidi godinama pogađali Mesec i na taj način nataložili po njegovoj površni vredne metale koje nose u sebi.
    Njen vodeći naučnik Alan Stern je u objavljenom saopštenju naveo da u uzorcima koje je donela misija Apollo a i u mesečevim meteoritima, postoje značajni tragovi platinskih metala, kao i da su lokalizovali mesta na kojima mogu da isprobaju tehnike iskopavanja. Po njegovom mišljenju, prisustvo vode i platinskih metala na Mesecu debelo prevazilazi argumentaciju da su asteroidi energetski dostupniji. Mun ekspres zato planira da pošalje robote koji će istražiti pogodna mesta za otvaranje rudnika na Mesecu.

NAJOTKAČENIJA NAUČNA DOSTIGNUĆA

    Na Harvard univerzitetu u Americi 22. put su dodeljene Ig Nobelove nagrade za deset 'najotkačenijih' dostignuća, a među nagrađenima su i japanski naučnici koji su napravili pritivpožarni alarm na bazi rena. Zamišljene kao parodija pravih Nobela, Ig Nobel nagrade dodeljuje od 1991. godine američki humoristički naučni časopis 'Anali neverovatnih istraživanja', a među članovima komisije neretko se nađe i po koji pravi Nobelovac.
    Mnoge su nasmejali naučnici koji su otkrili da muški insekti iz porodice Buprestidae vole da se pare s flašama australijskog piva, zatim naučnici koji su utvrdili zašto bacači diska često budu ošamućeni, a bacači čekića ne. Džon Senders sa univerzietea u Torontu dobio je nagradu u kategoriji javne sigurnosti zahvaljujući seriji eksperimenata kojima su pokazali kako dekoncentrišući događaji utiču na vožnju po autoputu. Profesor neurologije jedan je od dvojice stručnjaka koji su dobili Ig Nobela za medicinu jer su istražili kako potreba za mokrenjem utiče na sposobnost odlučivanja. Oni su naime zaključili da 'kad moramo u toalet, onda moramo u toalet'.
    Dobitnik ovogodišnje nagrade za mir je gradonačelnik Viljnusa, Arturas Zuokas, koji je pokazao kako problem nedozvoljenog parkiranja može lako da se reši oklopnim vozilom. Džon Peri je nagrađen za teoriju strukturisane lenjosti koja tvrdi da je moguće lenčine motivisati da nešto rade sve dok misle da izbegavaju važniji posao. Dve naučnice su su pred komisijom dokazale da ne postoji nikakav dokaz da crvenonoge kornjače boluju od 'zaraznog zevanja', a Karl Halvor Teigen iz Osla pokušao je da otkrije zašto ljudi ponekad uzdišu. Amerikanci koji su pogrešno predvideli da će se smak sveta dogoditi 1954, 1982, 1990, 1992, 1994, 1997, 1999. i 2011. dobili su zajedničku nagradu jer su svojim primerom naučili druge ljude da oprezno izvode zaključke kada koriste matematiku.

NAJLAKŠI MATERIJAL NA SVETU

    Grupa naučnika stvorila je novi metalični materijal za koji tvrdi da je najlakši na svetu, lakši od stiropora, aerogela pa čak i od ugljeničnih nanocevčica. Materijal je rezultat zajedničkog rada laboratorija HRL (nekadašnjih Hjuzovih istraživačkih laboratorija – Hughes Research Laboratories) čiji su vlasnici Boeing i General Motors, kalifornijskog tehnološkog instituta - California Institute of Technology, CalTech i kalifornijskog univerzitata u Irvajnu - University of California, Irvine. Sudeći prema objavljenom saopštenju mala težina materijala je posledica njegove izuzetno male gustine od svega 0,9 miligrama po kubnom centimetru (gustina najlakših aerogela je 1,1 mg/cm3 a ugljeničnih nanocevčica 1,3 mg/cm3). Stiropor je od njega skoro sto puta teži. Strukturu ovog materijala čine šuplje cevčice sa zidovima debelim 100 nanometara, raspoređene u mikrorešetku.
    Materijal je 99,99% prazan prostor, što će reći vazduh, ali je izuzetno žilav i dobro apsorbuje udarce. Ukoliko se stisne do polovine debljine, posle otpuštanja ponovo se vraća u prvobitni oblik. U članku koji su istraživači objavili u časopisu Sajens (Science Magazine) piše da je materijal napravljen tako što je ultraljubičastim svetlom osvetljavan rezervoar sa smolom da bi se formirala polimerna vlakna koja su potom poređana u rešetkastu strukturu i prekrivena niklom. Smola je zatim rastvorena i tako je dobijena šuplja matrica na bazi nikla, istog oblika kao i početna rešetka.
    Inspiraciju za pravljenje ovog materijala istraživači su dobili posmatrajući arhitektonske strukture kao što su most Golden gejt i Ajfelova kula, da bi utvrdili kako su te strukture tako lake, a jake. Tehnologija je razvijena za potrebe američke vojne agencije za napredne istraživačke projekte (Defense Advanced Research Projects Agency, DARPA) da bi se koristila za baterijske elektrode, katalizatorske oslonce, izolaciju i prigušivanje zvuka, vibracija i udara.
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana