Još uvek se pojavljuju priče o njegovim tajanstvenim pronalascima,
krađama Teslinih patenata, veštačkom zemljotresu koji je izazvao u
Kolorado Springsu, paljevini njegove laboratorije i naprasnom prekidu
izgradnje Teslinog energetskog tornja na Long Ajlendu, zbog navodnog
nedostatka finansijskih sredstava i to u veoma odmakloj fazi izgradnje,
kao i mnoge druge.
Većina takozvanih konzervativnih
stručnjaka smatra da je Tesla u drugoj polovini svog radnog veka
skrenuo u vode fantastike. Oni drugi, smatraju da svet nije bio, a ni
danas nije spreman da prihvati neke Tesline pronalaske. Ti sporni
pronalasci bi iz temelja promenili energetski oslon civilizacije, a
time bi i srušili komplikovanu socijalno - ekonomsku konstrukciju
savremenog sveta. Zamislite velike količine besplatne energije svuda u
svetu. Zar mislite da bi svetski moćnici koji se klanjaju samo profitu
dozvolili tako nešto?
Tesla je za svoj najznačajniji
pronalazak smatrao sistem bežičnog prenosa energije na daljinu. Princip
prenosa se zasnivao na pronalasku potpuno novog energetskog polja,
takozvanog
'skalarnog
statičkog polja'. Prvu objavu o ovom pronalasku Tesla je
dao na samom kraju XIX veka, a ozbiljnije je na tome radio u prvoj
dekadi XX veka. Nekako u to vreme Tesla je u krugovima finansijske
oligarhije proglašen 'opasnim suludim starcem' nakon čega mu je bitno
smanjena finansijska podrška, a naučnik se skoro potpuno povukao iz
javnog života posle 1914. godine.
Osnovna namena Teslinog najvećeg
pronalaska je obezbeđivanje velike količine jeftine energije za
doborbit čovečanstva. Međutim, izbijanjem velikog svetskog rata ideja
primene skalarnog statičkog polja u ratne svrhe se sama nametnula.
Tesla nije bežao od stvarnosti. U
velikom ratu iskreno je stao na stranu slobode i ponudio svoje usluge.
Predlozi primene njegovih pronalazaka u ratne svrhe koje je davao
kretali su se od komunikacija kroz vodu, zemlju i vazduh, daljinske
detekcije neprijateljskih objekata, daljinskog upravljanja sopstvenim
plovnim i letećim objektima, pa sve do destruktivne primene.
NOVO
ORUŽJE
Izradu i primenu novog oružja
Tesla je prvi put direktno predložio u zimu 1915. godine. O tome
izveštava New York Times, 8.decembra 1915. godine pod naslovom 'Teslin
novi pronalazak vatrene strele'.
U tekstu se prepričava Teslina izjava da
je pronašao i isprobao novo oružje slično loptastim munjama koje
su poznate kao prirodni fenomen. Novim oružjem je moguće
uništiti neprijateljske objekte na moru, kompu i u vazduhu na
proizvoljnom odstojanju. Živu silu je moguće uništiti ili paralizovati,
po želji!
Detaljnijeg opisa nagoveštenog
oružja nema ni u pomenutom tekstu ni u tehničkoj dokumentaciji uz
zahtev za priznavanje patenta. O tome sam Tesla kaže: 'Nije vreme da se
ide u detalje o ovoj stvari. Projekat se zasniva na principu koji
predstavlja veliku stvar u miru, ali se može upotrebiti i za velike
stvari u ratu. ALi, ponavljam, nije vreme da govorim o detaljima.
Apsolutno je izvodljivo bežično prenošenje energije na daljinu i
izazivanje destruktivnih efekata na velikim odstojanjima.
Upravo sam konstruisao bežični predajnik
koji pruža ove mogućnosti i opisao sam ga u tehničkoj dokumentaciji
koju prilažem uz moj patent 1.119.732 koji mi je nedavno odobren. Sa
ovim predajnicima u mogućnosti smo da proizvedemo i prenesemo svaku
količinu električne energije na bilo koje odstojanje i da je koristimo
za bilo koju namenu u miru i u ratu...'
Detaljni tehnički opis ovog pronalaska
koji Tesla ovde spominje, nikada nije publikovan (možda ni napisan), a,
koliko se zna, ni sam pronalazak nikada nije realizovan, barem ne za
javnost. Kasniji istraživači Teslinog rada se uglavnom slažu da se radi
o ideji primene skalarnog statičkog energetskog polja u ratne svrhe.
DOKUMENTACIJA
JE UKRADENA
Emitovanjem dva zraka skalarnog polja i
njihovom interferencijom u određenoj tački prostora na proizvoljnom
odstojanju je moguće izazvati različite efekte u energetskom smislu,
što zavisi od faznog odnosa kuplovanih skalarnih polja.
U tretiranom prostoru je moguće izazvati
kako snažan toplotni ponor, tako i snažan toplotni izvor.
Toplotni ponor 'guta' velike količine toplote iz atmosfere čime snižava
temperaturu i utiče na klimatske prilike u određenom reonu. Na ovaj
način je, na primer, moguće usred leta izazvati vremenske nepogode sa
gradom i time uništiti poljoprivredne prinose. (Jel vam sad malo
jasnije zašto je 'klima poludela'?)
U suprotnom slučaju, pri kreiranju
toplotnog izvora, skalarno energetsko polje diže temperaturu vazduha u
tretiranoj zoni na više stotina hiljada stepeni Celzijusa čime se
vazduh u datoj sredini jonizuje i formira se svetleća lopta, slična
loptastoj munji, koja trenutno spaljuje sve sa čim dođe u
dodir. Uređaj koji sve to postiže je nazvan 'Teslin skalarni
interferometar'.
Tema o Teslinom tajnom oružju je
naročito aktuelizovana od 1960. godine, pa sve do 80-tih godina i u
ovom periodu je skoro isključivo bila povezivana sa Sovjetskim Savezom.
Tako, na primer, časopis 'Elektronics' od 22.jula 1960. prenosi tvrdnju
sovjetskog časopisa 'Prektična tehnika' da će u bliskoj budućnosti i
najudaljenije nastanjene oblasti u Sovjetskom Savezu dobiti struju i to
bez žičanog prenosa. Napominje se da Rusi još od 1955. godine
intenzivno rade na realizaciji izvesnih Teslinih ideja.
U stručnim krugovima se navodi da su
Sovjeti razvili novo oružje slično vatrenim munjama koje predstavljaju
loptaste zone atmosfere jonizovanog vazduha i izuzetno visokih
temperatura. Tvrdnje su potkrepljene odgovarajućim fotografijama koje,
navodno, potiču od CIA-e. Uz to se podseća na izjavu sovjetskog
fizičara profesora Georga Babata koji je inače bio član Sovjetske
akademije nauka. Ovaj naučni radnik je 1959. godine izjavio da je
radatskom antenom prečnika 5.5 metara emitovanjem talasa dužine 1
centimetar moguće u atmosferi formirati 'vatrene lopte'.
SOVJETI
OBARAJU AMERIČKI AVION
Ubrzo po zavrešetku Drugog svetskog
rata, odnosno po izbijanju hladnog rata između socijalističkog bloka i
zapadnih zemalja, počinje grozničava trka u razvoju i proizvodnji
oružja između ove dve grupacije, ili, bolje rečeno, između njihovih
čelnih zemalja, SAD i SSSR-a.
SAD su u trku ušle sa značajnom
prednošću jer su iz drugog svetskog rata izašle kao jedina
nuklearna sila. Uz to, zapadni blok je imao ogromnu prednost u
ekonomskoj snazi. Veliki vojnoindustrijski kompleks zapadnog takmaca je
ekonomski hranjen od praktično svih ekonomski najrazvijenijih zemalja
na svetu.
Sa druge strane, ravnotežu je morao da
obezbedi relativno ekonomski zaostao Sovjetski Savez sa nekoliko
zemalja u koje je socijalizam bio nasilno uvezen, što je moralo
negativno da utiče na motivisanost stanovništva tih zemalja.A, osim
toga, privredni potencijal zemalja koje su činile istočni blok je tokom
drugog svetskog rata skoro sasvim uništen.
U takvoj situaciji je Sovjetski Savez
imao samo dve mogućnosti da izdrži ovu trku u naoružanju. Prva je bila
da se istraživanje, razvoj i proizvodnja sredstava ratne tehnike
organizuje na račun socijalne izdržljivosti mnogobrojnog stanovništva
a, druga, da se pokušaju da pronađu fundamentalno nova i superiorna
tehnička rešenja za novo i moćno oružje čime bi se put ka željenom
cilju, vojnoj ravnoteži ili premoći, skratio i pojeftinio.
Neosporno je da je SSSR koristio obe ove
mogućnosti, a, takođe je neosporno da je suprotna strana sve to vrlo
dobro znala. Pribojavali su se samo eventualno novih i radikalnijih
pronalazaka. Zbog ovoga je teritorija Sovjetskog Saveza već od 50-tih
godina bila predmet veoma intenzivne izviđačko-obaveštajne delatnosti.
Zahvaljujući tehničkoj superiornosti u
vazduhu, Amerikanci su vršili snimanje teritorije Sovjetskog Saveza iz
aviona sa velikih visina sve do 60-tih godina. Tada su Sovjeti, novim
protivavionskom raketom velikog dometa, oborili američki izviđački
avion U-2 sa pilotom Pauersom sa visine od oko 20 kilometara. Poznato
je da se pilot spasao iskakanjem i kasnije je razmenjen za
najpoznatijeg sovjetskog špijuna Aleksandra Belova (Abel).
ČUDNI
OBJEKTI NA TERITORIJI SOVJETSKOG SAVEZA
Amerikanci uspešno osvajaju tehniku
veštačkih satelita i odmah ih upotrebljavaju u vojno-izviđačke svrhe.
Tako od 70-tih godina počinje intenzivno i uspešno snimanje
sovjetske teritorije iz kosmosa.
Već u prvim izviđačkim misijama
snimljeno je više tajanstvenih objekata na teritoriji Sovjetskog Saveza
čiju namenu nije bilo moguće nedvosmisleno odrediti. Ovi objekti su
bili pretežno raspoređeni u prostranstvima Dalekog istoka. u
nemogućnosti pouzdanog određivanja istine o snimljenim objektima
reaktivirane su priče o tajanstvenim zracima smrti i loptastim vatrenim
munjama na osnovu Teslinih pronalazaka.
Podozrenje i strah Zapada pred ovim
tajanstvenim objektima je pojačano izjavom sovjetskog predsednika
Brežnjeva 1975. godine na pregovorima o ograničenju strateškog
naoružanja (SALT). Brežnjev je tom prilikom istakao neophodnost
limitiranja razvoja naoružanja koje 'postaje strašnije nego što ga
ljudski um može zamisliti'.
U međuvremenu su još više usavršeni
sistemi izviđanja iz kosmosa i dobijeni su jasniji snimci nepoznatih
objekata. Časopis 'Aviation Week and Space Technology' od 28.jula 1980.
godine objavio je, kao senzaciju, snimak iz kosmosa nepoznatog objekta
u Sarisaganu (slika gore levo i desno). Odmah je uočena upadljiva
sličnost ovog objekta sa ranije poznatim oblikom zamišljenog Teslinog
skalarnog interferometra. Loptasti elementi na krajevima zajedničke ose
predstavljaju antene za emitovanje dva skalarna polja. Antene su
povezane sa zgradom u sredini koja je komandno-računski centar. Iza ove
zgrade je niz od 12 generatora energije, verovatno nuklearne. U
pozadini svega je blok Morejevih generatora za napajanje energijom koja
se crpi iz prirodnog skalarnog statičkog polja.
ČETIRI
MODA RADA
Ovaj skalarni interferometar ili kako ga
još nazivaju 'Teslin top' može da radi u četiri moda. U prvom modu
uređaj neprestano emituje skalarno polje i formira 'Teslin štit'
odnosno poluloptastu zaštitnu sferu iznad određene zone. Sam štit je, u
stvari, uska zona visoko jonizovanog vazduha. Nekoliko ovakvih
koncentričnih sfera predstavlja neprobojnu prepreku za sve
fizičke objekte, čak i za sve oblike konvencionalnog zračenja. Drugim
rečima, 'Teslin štit' predstavlja efikasnu zaštitu određene teritorije
čak i od nuklearnog udara. U ovom modu 'Teslin top' troši najveću
količinu energije i mora da se napaja iz Morejevih generatora, odnosno
iz prirodnog statičkog skalarnog polja. Klasični izvori energije nisu
dovoljni.
U drugom modu, antene skalarnog
interferometra emituju dva stalna skalarna polja koja se sreću na
unapred određenom, proizvoljno udaljenom prostoru gde dolazi do
interferencije i generisanja energije. Na ovaj način se formiraju
trajne 'loptaste vatrene munje' koje svojom visokom temperaturom
uništavaju sve materijalne objekte. Ova pojava je više puta viđena iz
putničkih aviona. U ovom modu 'Teslin top' takođe zahteva velike
količine energije, ali manje nego u prvom modu.
U trećem, takozvanom puls modu, iz
antena se šalju dva kratkotrajna skalarna talasa, prvi sporiji a zatim
drugi sa vremenskim zakašnjenjem, ali zato brži od prvog. Sreću se na
željenom mestu. Dolazi do interferencije i generisanja velike količine
energije u kratkom vremenu. Pojava je slična sekundarnom efektu
nuklearne eksplozije, ali se može kontrolisati i po intenzitetu
regulisati po želji.
U području jugozapadne Afrike snimljene
su te pojave 1979. i 1980. godine sa satelita Vela. U drugom slučaju,
pojava se manifestovala samo kao infracrveno zračenje što nije moguće
ni pri nuklearnoj eksploziji niti pri pojavi meteorita. Kontrolisanim
intenzitetom ovih 'vatrenih munja' moguće je planski uticati na
klimatske prilike u određenoj zoni. Uočeno je da je vreme u zoni Moskve
u toku održavanja olimpijskih igara bilo izuzetno lepo i u neskladu sa
globalnim strujanjem vazdušnih masa. A, zanimljivo je i da su
sovjetski stručnjaci još davno od predsednika tražili da im kaže tačan
datum održavanja njihove tada tradicionalne vojne parade, a oni će
garantovati da će toga dana biti lepo vreme! Mnogi stručnjaci ovu
klimatsku anomaliju pripisuju upravo delovanju 'Teslinog topa'.
U četvrtom modu se interferencijom dva
skalarna polja generiše 'loptasta vatrena munja' niskog energetskog
nivoa koja ne uništava materijalna sredstva, ali svojim snažnim
elektromagnetskim zračenjem onesposobljava telekomunikaciona i
navigaciona sredstva. Ovakva 'elektromagnetska lopta' je uočena iz dva
aviona 17.juna 1966. kod Teherana. Sličnu pojavu je registrovao u
Avganistanu britanski kamerman i ratni dopisnik Nik Dovni. Ovaj slučaj
se pripisuje upravo 'Teslinom topu' iz Sariagana.
U ovim kontinualnim modovima 'Teslin
top' zahteva ogromne količine energije i mora se napajati Morejevim
generatorima iz prirodnog skalarnog polja. U slučaju kvara Morejevih
generatora, može da radi samo impulsno pri čemu se napaja energijom iz
klasičnih izvora - verovatno specijalni nuklearni reaktori.
OČAJNIČKI
POTEZI AMERIKE
U nemogućnosti da dođu do pouzdanih
podataka, Amerikanci povlače gotovo očajničke obaveštajno-izviđačke
poteze. Počinju da koriste putničke avione u izviđačke svrhe,
pri čemu putnike dovode u poziciju taoca i živog štita.
Na slici levo i desno dole prikazane su
neprirodne rupe u oblacima za koje stručnjaci tvrde da su nastale usred
dejstva skalarnih talasa.
Južnokorejski putnički avion Boing 707
sa linije Seul-Pariz iz 1978. godine skreće sa puta i ulazi 320
kilometara u vazdušni prostor Sovjetskog Saveza. Navodno je zalutao,
ali odbija da izvrši instrukcije pilota sovjetskih lovaca. Oni otvaraju
vatru po avionu, avion prinudno sleće na zaleđeno jezero sa oštećenim
repom, a istraga je pokazala da je ovaj putnički avion upućen da
otkrije frekvencije sovjetskih radarskih sistema.
Još drastičniji je slučaj takođe
južnokorejskog Boinga 747 sa linije Njujork-Seul. U noći između
31.augusta i 1.septembra 1983. godine ovaj avion sa 269 putnika i
članova posade leteo je na pomenutoj relaciji sa sletanjem u Enkoridžu
na Aljsci. Na toj međustanici je nasuo gorivo i promenio posadu.
Nastavio je put u visini Kurilskih ostrva, a zatim skreće na zapad
preko Sahalina prema poluostrvu Kamčatka. Tada ulazi u vazdušni prostor
SSSR-a koji je strogo zabranjen za civilne letove zbog
strateških vojnih objekata lociranih u toj zoni.
Tako pogrešnom putanjom avion ulazi 500
kilometara u vazdušni prostor SSSR-a. Pošto nije odgovarao na pozive i
naredbe, pa čak ni na upozoravajuće pucnje pilota sovjetskih lovaca,
oni otvaraju vatru i obaraju avion. Poginuli su svi putnici i članovi
posade.
Zapad je skretanje aviona pokušao da
objasni kvarom navigacionih sistema u avionu. Objašnjenje je bilo
neprihvatljivo s obzirom da ovaj, veoma savremen avion, ima trostruki
sistem za navigaciju, a i radarski ga je pratila japanska kontrola leta
koja je morala da uoči skretanje sa regularnog puta i upozori posadu.
Morala je, ali nije. Uz to, u 'skretanje greškom' se ne uklapa ni
ponašanje posade nakon mnogo puta ponovljenih poziva sovjetskih lovaca.
Avion je, dakle, planski upućen u zonu
strogo zabranjenu za civilne letove. Amerikanci su toliko želeli da
nešto snime da su izložili riziku živote 269 nedužnih ljudi. Računali
su, da će izvesna moralna načela sprečiti Sovjete da povuku ovako
radikalan potez. Međutim, sa druge strane, značaj strogo čuvane tajne i
nacionalna sigurnost, bili su veći od moralnih načela na koje su
Amerikanci računali.
POZNATI
RAT ZVEZDA
Pod administracijom predsednika Ronalda
Regana Amerika pokreće inicijativu za istraživanje i razvoj oružja za
upotrebu iz kosmosa. Ovaj projekat je popularno nazvan 'Rat
zvezda'. Ovo oružje je trebalo da bude namenjeno za globalni rat dve
supersile. Međutim, inicijativa je iznenada obustavljena, navodno zbog
previsoke cene, ili je to bilo samo saopštenje za javnost. Pojedini
vojni analitičari veruju da je ovo odustajanje bilo posledica nekih
saznanja o protivničkoj strani koja su Amerikance navela na zaključak
da je dalji razvoj oružja besmislen te da je bolje tražiti rešenja koja
isključuju globalan sukob.
Prema svemu SSSR (sada Rusija)
poseduje neko moćno oružje nedovoljno poznato Zapadu. Protivnici
teorije o Teslinom oružju veruju da se, ovde u stvari radi o klasičnim
laserima ogromne snage koji se napajaju iz namenski građenih nuklearnih
centrala. Sa druge strane, pobornici Teslinog oružja veruju da su Rusi
savladali tehniku skalarnog statičkog polja i da imaju nekoliko potpuno
izgrađenih i operativnih skalarnih interferometara. Oni idu čak i dalje
tvrdeći da pojedini klasični Ruski radari sa predviđenim malim izmenama
mogu da postanu antene za emitovanje skalarnog polja. Na taj način dva
modifikovana radara u sklopu sa odgovarajućom računarskom podrškom mogu
da postanu Teslin top, ali ograničene snage i dometa.
Šta je ovde tačno teško je sa sigurnošću
utvrditi, ali jedno je sigurno, Nikola Tesla ostaje velika enigma i
čovek za čijom zaostavštinom danas tragaju sve obaveštajne službe sveta.