Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Saveti i Pravila Za Zdravo Srce

   Državni neprijatelj broj jedan, dežurni ubica koji kruži svetom, pogotovo u velikim gradovima je infarkt. Mali deo novca koji se ulaže na brobu protiv infarkta ulaže se u prevenciju, a uprvo tu se mogu postići najbolji rezultati. Postoji li recept koji pomaže da se izbegnu opasnosti od infarkta? Najnovija istraživanja ukazuju na ova zlatna pravila za vaše zdravo srce.

Osmeh gore Osmeh na lice:  
1 . NIJEDNA CIGARETA NIJE DOBRA

Prva zapovet glasi: Ne pušite! Preko trideset godina istraživanja potvrdilo je smrtonosnu vezu između srca i cigarete.
Dovoljna je jedna kutija dnevno, pa da se udvostruči rizik od infarkta. Nema dobre cigarete, to treba svi da znaju.Cigarete sa malom količinom katrana ili nikotina nisu ništa menje opasne. Naprotiv, onaj koji pređe na 'lakše' (Light) cigarete, uglavnom dublje uvlači dim, kako bi nadoknadio smanjenu količinu nikotina. Uvlačeći veću količinu štetnih supstanci, povećava rizik da dobije neku bolest srca. Svaki je trenutak dobar da se prekine sa pušenjem.
    Nije istina da je onaj ko puši osuđen zauvek. Čim osoba prekine da puši,rizik od infarkta opada i ukoliko tokom deset godina ne počne ponovo da puši, on se manje ili više izjednačuje sa rizikom osobe koja nikada nije pušila. Onima koji još nisu odlučili da ne puše, mogao bi pomoći i rezultat istraživanja koji kaže da pušači pate od impotencije dva puta više od nepušača. Budući da je vođenje ljubavi dobro za srce, eto još jednog valjanog razloga da se cigareta ostavite zauvek.

2 . TI PUŠIŠ, JA SE GUŠIM

    Nedvosmisleno je dokazano da 'pušenje iz druge ruke' nanosi štetu zdravlju. Prema istraživanjima, pasivno pušenje ubija svake godine oko 40 hiljada ljudi. I ne samo to, onaj ko živi pored pušača, ima 30 odsto više verovatnoće da se razboli od neke bolesti. Verovatnoća se zatim povećava na 50 procenata ako se čovek izlaže pasivnom dimu na radnom mestu, gde je koncentracija otrova sigurno veća nego u sopstvenoj kući.

3. MOŽE ČAŠICA, ALI SAMO JEDNA
   
    Vće godinama istraživaći ispituju takozvani 'francuski paradoks'. Zašto Francuzi umiru tako retko od infarkta, iako su veliki potrošači sireva i maslaca? Danas je ova misterija razjašnjena. Razlog ovom je jednostavan, kažu stručnjaci - Francuzi piju više vina od ostalih. Više od piva i žestokih pića, vino ima blagotovrno dejstvo na srce.
    U jednom istraživanju koje je trajalo trinaest godina i u kojem je učestvovalo gotovo 12.000 osoba, tvrdi se da alkohol ne samo da ne škodi srcu, već da je bolje svakodnevno piti pomalo vina, nego ga ne piti uopšte. Iz istraživanja, naime, proizilazi da osobe koje umereno piju žive duže, to jest manje umiru od infarkta, od onih koji ne piju uopšte. Vino sprečava nastajanje arterioskleroze i ugrušaka koji začepljuju arterije. Ono povećava u krvi količine 'dobrog holesterola', koji čisti arterije, na račun 'lošeg', onoga koji na zidovima arterija stvara naslage. osim toga, alkohol podstiče ćelije sa zidova arterija srca da stvaraju supstancu koj ja u stanju da rastvara ugruške koji mogu da začepe arterije. Ta supstanca se zove tkivni akrivator plazminogena TPA, koji kardiolozi sa velikim uspehom primenjuju u početnim fazama infarkta.
    Treba, međutim, biti dosta precizan. Alkohol štiti srce samo ukoliko se uzima u umerenim količinama i to: ne više od dve čaše vina, čašice žestokog pića ili flaše piva dnevno. Iznad ove količine alkohol može biti samo štetan i povećati verovatnoću da se umre od bolesti srca, jetre, moždanih krvarenja, saobraćajnih nesreća ili trovanja lkoholom.
    Blagotvorna veza između alkohola i srca potvrđena je, međutim, samo za muškarce iznad 45 godina. Najzad, ne treba zaboraviti da je alkohol visokokaloričan i da vino ne trebaju uzimati oni koji imaju probleme sa kilogramima ili višak triglicerida - specijalni tip masnoće u krvi. Ipak, niko nije voljan da podstakne potrošnju alkohola, a još manje da ga pripiše kao lek, jer je poznato da alkohol prouzrokuje zavisnost i naviku. Ipak, kako neki istraživači kažu, trebalo bi bar obavestiti ljude srednjeg doba, da za njih potpuno uzdržavanje od alkohola, kada je o zdravlju reč, može da bude štetno.
4. TESTO DA, ALI NE ZA SVE

    Većina stručnjaka za ishranu savetovala je da se radi zaštite srca smanji potrošnja masti, a poveća količina ugljenih hidrata. Ali, stvari se brzo menjaju. Kako kažu, opasnost koja dolazi od testa ne odnosi se na sve, već samo na one osobe koje su definisane kao 'rezistetne na insulin'. Na obrok bogat ugljenim hidratima ove osobe odgovaraju tako što proizvode veću količinu glukoze, koja sa svoje strane određuje preveliku proizvodnju insulina, hormona koji reguliše mnoge metaboličke aktivnosti. Što se više insulina proizvede, veća je količina šećera koji se skladište u obliku masti, na štetu insulina koji sagoreva za proizvodnju energije.

5. NE PRETERUJTE SA ULJEM

    Govorilo se da je prednost mediteranske ishrane u tome što sadrži malo masti životinjskog porekla, takozvanih 'zasićenih', koje se nalaze u maslacu, mesu, mleku, sirevima, kokosovom ulju..., a mnogo 'nezasićenih', biljnog porekla, od masline, soje, suncokreta i riblje ulje. Poznato je da su zasićene masti opasne za srce, jer učesvuju u stvaranju arterosklerotičnih naslaga koje zakrečuju arterije srca.
    Međutim, naučnici su sada izmenili ta shvatanja i niko više nije voljan da se zakune u neškodljivost nezasićenih masti. Dokazano je da su arterosklerotične naslage ispunjene i nezasićenim masnim kiselinama. I ne samo to: njihov nivo u plakovima je direktno proporcionalan količini unetoj ishranom.

6. DOBAR I LOŠ HOLESTEROL

    Poznato je da se smanjivanjem nivoa holesterola u krvi umanjuje rizik od infarkta. Prvo istraživanje koje to dokazuje na nedvosmislen način, obavljeno je polovinom osamdesetih godina. Međutim, sledećih godina pojavile su se neke sumnje u pogledu stvarne potrebe da se po svaku cenu smanji količina ove supstance u krvi. Neke studije pokazale su da smanjivanje holesterola, koje nesumnjivo blagotvorno utiče na srce, s druge strane može da izazove povećanje broja smrtnih slučajeva zbog drugih uzroka, pre svega tumora, samoubistava i saobraćajnih nezgoda. Ipak, jedno skandinavsko istraživanje, koje je trajalo više od pet godina, na uzroku od preko četiri hiljade osoba, pokazalo je da kontraindikacije ne postoje: smanjenje holesterola pomaže srcu, a ne povećava mortalitet od drugih uzroka.

7. POHVALA VOĆU I KAFA JE DOPUŠTENA

    Nema nikakvog ograničenja za voće i povrće. Naprotiv, dobro je uzimati puno kupusa, spanaća i šargarepe. U ovim biljkama su u velikim količinama prisutna dva vitamina, vitamin E i provitamin A, koji prema kardiolozima štite arterije, zahvaljujući antioksidirajućem dejstvu. Sa solju je bolje ne preterivati, što naročito važi za osobe sa visokim pritiskom. Dnevna doza ne bi trebala da bude veća od tri grama. Što se kafe tiče, sada više nema nikakve sumnje - ona ne škodi srcu i ne povećava rizik od infarkta, mada naravno, i ovde ne treba preterivati.

8. ŠTO VIŠE KILOGRAMA, TO BRŽE DO INFARKTA

    Zna se da su suvišni kilogrami loši za srce. Trideset odsto više od idealne težine nesporno povećava rizik od infarkta. Do sada se međutim, verovalo da čovek na pragu zrelosti sebi mirno može da dozvoli da se malo ugoji. Ovo više ne važi, bar što se tiče slabijeg pola - za dobro zdravlje potrebno je održavati liniju celog života. Jedno 15-godišnje istraživanje u kome je učestvovalo sto hiljda žena kaže da: kada se pređe 35 godina života, uz višak kilograma, veća je verovatnoća da se dobije infarkt. na primer, ako se žena ugoji između pet i osam kilograma, verovatnoća da se razboli i umre od neke bolesti srca raste za 25 procenata. Ako je višak kilograma između devet i dvanaest, rizik je 60 procenata, da bi za slučajeve viška većeg od 12 kilograma dostigao čak 200 procenata.
    Prekomerna težina je najveći neprijatelj srca, jer prouzrokuje povećanje šećera i masti u krvi i podiže pritisak. Ona je za muškarce još štetnija nego za žene. Kod muškaraca, masti se talože na gornjem delu tela, što negativno deluje na srce. dok se kod žena uglavnom talože na kukovima i niže.

9. MOTOR ZA SLABO SRCE

    Brojna klinička ispitivanja sprovedena u Rusiji učvrstila su kardiologe u uverenju da srčanim bolesnicima, u cilju brže rehabilitacije, treba da se daju smeše pčelinjih proizvoda. Pravilno dozirane i primenjivanje, ove smeše direktno ishranjuju srčani mišić i predstavljaju prvu i najzdraviju pomoć kada on oslabi ili ostari.
    Sva fermentirana hrana mnogo brže dospeva u krv i ćelije organizma nego ona koja nije bila podvrgnuta procesu vrenja. Razlog je taj što je njen biohemijski sastav vrenjem pojednostavljen, čime se olakšava i skraćuje posao enzima želuca, hrana se brzo svari i brže dospeva u krv. Fermentaciju meda obavile su pčele i time učinile med hranom izbora i najboljim energetskim stimulatorom u trenutku kada je potrebno brzo delovati i reanimirati organizam, naročito srce.
    Klinička potvrda fenomena da stanovnici ruskih zemalja koji redovno konzumiraju med imaju u stotoj godini srce zdravo kao i u dvadesetoj, došla je sa moskovskog medicinskog fakulteta. Osim te činjenice, motiv za ovakva istraživanja bilo je i saznanje da razne nemedikamentozne terapije imaju niz fizioloških i psiholoških prednosti u savremenoj kariologiji kada se primenjuju paralelno sa glavnom terapijom. Jedan od vidova takve terapije predstavljaju i fizički treninzi sa istovremenim konzumiranjem pčelinjih proizvoda. Ovaj metod lečenja sproveden je na bolesnicima koji su preležali infarkt miokarda dva do četiri meseca pre početka treninga.
    U ispitivanju je učestvovalo šezdeset bolesnika, koji su preležali infakrt, uzrasta od 38 do 63 godine. Oni su bili podvrgnuti desetonedeljnom programu fizičkih treninga obavljanih na biciklu - trenažeru, tri puta nedeljno. Bili su podvrgnuti intervalnim opterećenjima, koja su se sastojala od nekoliko perioda rada, u trajanju od po četiri minuta, između kojih je bila pauza od dva minuta. Tokom treninga, grupi od 30 bolesnika svakodnevno je bilo davano po 40 grama polena i po 50 grama meda. Druga grupa, slična prvoj po uzrastu i karakteru bolseti, nije u ishrani dobijala pčelinje proizvode. Do treninga i posle njega bio je praćen prag izdržljivosti bolesnika na veloergometru - nepomični bicikl koji se koristi za vežbanje. Pre treninga, za obe grupe bolesnika on je bio uglavnom jednak. Međutim, posle obavljenih treninga prag izdržljivosti bolesnika koji su dobijali pčelinje proizvode bio je vidno povećan. Pored tih objektivnih rezultata, postojali su i subjektivni koji nisu mogli biti zanemareni, s obzirom da je u pitanju takva teška srčana tegoba kao što je infarkt: bolesnicima je umnogome bilo poboljšano raspoloženje, smanjen strah od optrećenja, a kod nekih je čak bilo primetno i stanje suforije jer su, oduševljeni svojim stanjem, težili da povećaju trening opterećenja.
    Vanredne rezultate svojih istraživanja moskovski istraživači pripisuju velikom sadržaju, naročito u polenu, vitamina E i C, kao i aminokiselina koje štite tkiva od delovanja slobodnih radikala (antioksidansi). Doza od 40 grama polena, koliko je davano pacijentima dnevno, sadrži oko 12 miligrama vitamina E i 20 miligrama vitamina C. S obzirom da vitamin C štiti integritet krvnih sudova, a vitamin E ćelije uopšte, sprečavajući pogubnu oksidaciju koja dovodi do propadanja i starenja, jasno je šta se dešavalo u organizmu pacijenata i zašto su tako dobeo reagovali na med i polen.
    Osim konkretno potvrde fiziološkog dejstva meda na organizam, klinička ispitivanja donose korisnicima meda još jednu prednost - poznavanje najdelotvornije doze. Kada je u pitanju polen, stručnjaci uzimaju u obzir količine prisutnih aminokiselina neophodnih za zadovoljenje dnevnih potreba čoveka. Na osnovu toga, naučnici preporučuju svega 20 miligrama polena dnevno za odrasle i 10 miligrama za decu, ako su u pitanju zdrave osobe. Doza za bolesnike je duplirana, ali i ograničena na 50 grama polena dnevno, jer bi veće doze dovele do neravnoteže i debalansa ukupne energije. Takođe bi došlo do poremećaja normalne metaboličke stope, a samim tim i svih bitnijih funkcija u organizmu. Ovo je doza koj se stručno preporučuje i sportistima radi savladavanja umora posle treninga. Ona može biti pet do šest puta veća u periodu samih treninga, ali tada je obavezan stručni nadzor lekara. Polen je biološki izuzetno aktivna supstanca i preterivanje sa njegovom primenom može dovesti do kontraefekata.
    Svakog dana srce obavi oko 100.000 pokreta i pri tome potroši energiju kojom bi se moglo podići osam tona tereta na visinu od jednog metra. Ovo dovoljno islustruje koliko energije troši ovaj neumorni radnik. Tu energiju srce najradije dobija od grožđanog šećera - glukoze. Zato se u slučajevima slabosti srca daju intravenozne injekcije sa deset do dvadeset odsto razređenog šećera. Gotovo identičan efekar dobija se pijenjem vode u kojoj je rastvoren med. Ova smeša prirodno sadrži velike količine glukoze koja dospeva u krv, a samim tim i u srčani mišić.
    I klinička ispitivanja, pokazala su da je ubrizgavanje glukoze i fruktoze u krv najefikasnije sredstvo protiv malaksalosti srca. Ovo je naročito važno u slučaju akutnih bolesti kada, usled lošeg apetita ili nedovoljne ishrane, dolazi do brze potrošnje rezervi glikogena iz jetre, čime srce dobija manje energije nego što mu treba. I u periodu teških bolesti, kada postoji opasnost da srce stane, ova terapija se pokazuje neophodnom za srčani opstanak.
    Kada je srce u pitanju, postoji još jedan slučaj u kome med može pomoći. Naime, veliki broj ljudi reaguje na stresne situacije i time izazove da im se krvni sudovi oko srca nervozno sužavaju, čime se srcu uskraćuje krv neophodna za ishranu. To izaziva bolove, a ako je takva situacija hronična, srce počinje da popušta i može nastupiti predinfarktno stanje. Ovo stanje krvnih sudova može se popraviti redovnom upotrebom meda, koja će uspostaviti ravnotežnu razmenu materija i normalan protok krvi. To će uveliko smanjiti razdražljivost srčanog mišiča.
    Moskovska istraživanja su tako nedvosmisleno pokazala da glukoza iz meda i polena predstavlja jedan od najboljih izvora energije za srčani mišić. zato je med neophodan za jačanje smanjene snage miokarda u slučajevima miokardita različitih uzroka, plućnog, srca, srčanih mana i drugih srčanih oboljenja. Med je i u ovim oboljenjima neselektivan, to jest, pokazuje dejstvo u svim slučajevima. On ne suzbija uzrok oboljenja već jača odbrambene snage i energetske potencijale samog organizma, podstičući ga tako, na najprirodniji način, da se sam brani.



Klik Gore na Sliku - Prikaz; Ponovni Klik - Brisanje

Zdravlje i MedicinaZdravlje i Medicina - Ostali Tekstovi
Ponuda TemaPogledajte i ostale super zanimljive rubrike na sajtu
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana