■ 1014. Umro je car Samuilo, koji je 976. digao ustanak protiv Vizantije i osnovao Makedonsko carstvo. Njegovo carstvo propalo je 1014, nakon teškog poraza od vizantijskog cara Vasilija II u bici kod Belasice. Prema legendi, car Samuilo je umro od srca kada je video svojih 14.000 vojnika koji su bili zarobljeni, a potom po naređenju cara Vasilija II oslepljeni i pušteni.
■ 1536. - Engleski verski reformator i prevodilac 'Biblije' Vilijam Tindejl spaljen na lomači kao jeretik, prema naređenju kralja Henrija Osmog.
■ 1552. - Rođen je Mateo Riči, italijanski jezuita.
■ 1632. - Švedski kralj Gustav II Adolf, veliki vojskovođa i vojni reformator, poginuo je u bici kod Licena, u Tridesetogodišnjem ratu, u kojoj je njegova vojska potukla snage Protivreformacije pod komandom generala Valenštajna.
■ 1661 - Rođen je španski kralj Karlos II, poslednji monarh iz dinastije španskih Habsburga (1665-1700). Posle njegove smrti počeo je Rat za špansko nasleđe (1701-1714). Pošto nije imao sina, za naslednika je odredio Filipa Anžujskog, unuka Luja XIV i osnivača burbonske dinastije u Španiji koji je kao Filip V stupio na presto posle Utrehtskog mira 1714.
■ 1697. - Eugen Savojski prešao Savu na svom pohodu prema Sarajevu. Prilikom povratka u Osijek s njim je Bosnu napustilo do 40.000 katolika.
■ 1767. - Rođen je haićanski državnik grenadskog porekla Henri Kristof, doveden s Grenade kao rob na Haiti, gde se krajem XVIII vijeka priključio pobuni protiv Francuza. Posle dvorskog puča 1806, u kojem je učestvovao, i ubistva surovog cara Žan Žaka Desalina, takođe bivšeg roba, postao je 1807. predsednik Haitija, a 1811. se proglasio carem.
■ 1771. - Rođen je nemački izdavač i štampar Alojz Zenefelder, koji je 1796. uveo hemijski postupak štampanja - autografiju i litografiju, a 1826. i višebojnu litografiju. Napisao je 'Udžbenik litografije'.
■ 1773. - Rođen je francuski kralj Luj Filip, nazvan 'kralj građanin', koji je vladao od 1830. do 1848. U Februarskoj revoluciji 1848. proglašena je republika, kralj je zbačen. Umro je 1850.
■ 1787. - Rođen je srpski jezički i pravopisni reformator Vuk Stefanović Karadžić, jedna od najznamenitijih ličnosti srpske kulture, tvorac novog pravopisa i književnog jezika, genijalni samouk koji je napravio odlučan preokret u srpskoj literaturi - ona je od njegovog vremena dobila izrazito narodno i nacionalno obeležje. Na 'Književnom dogovoru' srpskih i hrvatskih kulturnih radnika u Beču 1850. dopustio je da štokavski dijalekt srpskog narodnog jezika postane jedinstven književni jezik oba naroda, što je verovatno njegova životna greška, ali je u vreme uzleta ideje bratstva južnoslovenskih naroda bilo veoma teško predvideti posledice takve širokogrudosti. Osnovnu pismenost učio je u selu kod rođaka trgovca, potom u školi u Loznici i u manastiru Tronoša. U Prvom srpskom ustanku bio je pisar vojvode Ćurčije, zatim učitelj u Beogradu i carinik na Dunavu kod Kladova. Posle propasti ustanka 1813. i odlaska u Beč, počeo je da sakuplja narodne pesme i umotvorine i da radi na srpskom jeziku i pravopisu. Ubrzo je izdao prvu zbirku narodnih pesama i 'Pismenicu', a 1818. 'Rječnik'. Borio se protiv samovlašća kneza Miloša Obrenovića i jakog fronta protivnika reforme jezika. Uređivao je almanah 'Danicu' i nastojao da Evropu upozna sa srpskim narodnim blagom i prošlošću. Posle 33 godine u tuđini, njegovi posmrtni ostaci preneti su 1897. iz Beča u otadžbinu i uz Dositeja Obradovića počivaju ispred Saborne crkve u Beogradu.
...
