Naslovni baner
Home Dugme
Meni
Novo na sajtu
Kratke Vesti
Omiljeno na sajtu

Kratke Vesti Evropa
Kratke Vesti Balkan
Kratke Vesti Sport
Zdravlje i MedicinaZdravlje i Medicina - Ostali Tekstovi

Vera i Molitva Kao Eliksir Zdravlja

   Vera kao eliksir. Da su religioznost, molitva i meditacija moćni preventivni i iscelujući faktori - sve više potvrđuje i zvanična nauka...
    Poslednjih nekoliko godina sve više lekara počinje ozbiljno da razmatra mogućnost da ono što čini dobro pacijentima može da dolazi i iz sfere duhovnosti ili religioznih osećanja.

Osmeh gore Osmeh na lice:  
   Dokazano je - molitva leči! Lekovita moć molitve poznata je odvajkada. Svi znamo za osećaj mira i spokoja posle posete crkvi ili paljenja sveća za zdravlje naših najmilijih. Nedavno su se i naučnici pozabavili ovim fenomenom, a rezultati do kojih se došlo verovatno će naterati na razmišljanje i najokorelije ateiste.

    Istim pitanjem, sa različitih aspekata, bavili su se i na Istoku i na Zapadu, a zaključak je isti: Molitva isceljuje. Naučnici iz Severne Karoline pozvali su nekoliko monaha, sestara i sveštenika različitih verskih zajednica da se pomole za 700 pacijenata koji su patili od različitih slabosti. Nekoliko dana lekari su beležili stanje bolesnika i kada je eksperiment završen, beleške predali stručnjacima. Profesor Mičel Krušof saopštio je sledeći rezultat: - Kod 500 pacijenata, zahvaljujući molitvama, tempo ozdravljenja povisio se za 93%! Ne znam pravi razlog tome. No, mogu da pretpostavim da na rad srca blagotvorno deluje koncentracija na božanske reči - kako sveštenika, tako i samih bolesnika. Zna se da je čovek za koga se moli ili koji se sam moli u potpunosti usredsređen na opštenje sa Svevišnjim i to verovatno dovodi do normalizacije mnogih procesa u organizmu, koje tek treba da proučimo.
    Rusi su otišli još dalje, o čemu izveštava ugledna 'Komsomolska pravda': dokazano je da molitva ubija štetne bakterije ne samo u ljudskom telu, već i u vodi. Angelina Malahovskaja, inženjer elektrofizike iz Sankt Peterburga, inače član saveza 'Pravoslavni naučnici Rusije', već deset godina izučava osobine, na prvi pogled, nenaučnih pojava: snagu krsta, reči Božjih i isceljujuća svojstva svete vode. I evo šta ona kaže:
- Proverila sam dejstvo 'Očenaša' i pravoslavnog krsta na patogene bakterije. Za istraživanje su uzeti uzorci vode iz bunara, reka i jezera u kojima je bila prisutna ešerihija koli i zlatna stafilokoka. I pokazalo se da se, ako se nad vodom očita 'Očenaš' i prekrsti krstom, količina štetnih bakterija smanjuje skoro sto puta!
    Za najnoviji dokaz snage molitve zaslužan je šef Laboratorije neuro i psihofiziologije Instituta za psihoneurologiju 'V. M. Behterev' u Sankt Peterburgu, profesor Valerij Slezin. On kaže:
- Mnogim psihijatrima i neurolozima poznat je sa racionalne tačke gledišta teško objašnjiv fenomen da se posle molitve olakšava duševno rastrojstvo, a bolesnici, koji se smatraju neizlečivima, ponekad ozdravljuju.
    A u čemu se sastojao eksperiment? Pozvani su pravoslavni i katolički sveštenici, sledbenici islama, zen-budisti i indijski majstori meditacije. Svi su su se koncentrisano molili, a u toku molitve snimani su elektroencefalografom (EEG), koji omogućava praćenje procesa koji se dešavaju u mozgu. I došlo se do interesantnih podataka – otkriveno je novo stanje svesti, 'radnog' naziva – molitvena budnost.
- U tom stanju mozak se praktično isključuje: prekida se aktivna misaona delatnost i čini mi se, mada to ne mogu dokazati – da um počinje da se nalazi van tela.
    Kako se došlo do ovih zaključaka? Naime, za budno stanje odraslog čoveka uobičajene frekvencije moždanih impulsa nalaze se u opsegu od 9 do 10 herca, što spada u domen alfa i beta talasa. Međutim, kada su ispitanici utonuli u molitvu, desilo se usporavanje frekvencija na svega - svega 3 herca! Ove frekvencije nazivaju se 'delta talasi' i kod odraslih ljudi javljaju se samo u stanju najdubljeg sna bez snova. A u budnom stanju karakteristični su isključivo za – bebe. Zanimljivo je da izvesne frekvencije u delta opsegu 'okidaju' lučenje hormona rasta, koji je posebno značajan za regeneraciju organizma i proces izlečenja.
    Kod nekih ispitivanih encefalograf je pokazivao potpuno odsustvo alfa i beta talasa, a to bi značilo da su se ti ljudi na neki način - vraćali u detinjstvo. Da naglasimo - ova neobična neurofiziološka pojava detektovana je potpuno nezavisno od toga koja se molitva čitala – pravoslavna, katolička ili muslimanska. Profesor Slezin zaključuje:
- Smatramo da se u toku molitve kidaju patološke veze među neuronima mozga, jer čovek prestaje da misli o bolesti. Ponekad to vodi punom ozdravljenju smrtno bolesnih. Nauci su poznati slučajevi čudesnog izlečenja obolelih od raka, ali to tek treba detaljnije proučiti. Ali, svakako, treba se moliti i verovati od srca, inače isceljujućeg efekta neće biti.
    Doktor medicine Igor Bragin tvrdi:
- Moje kolege odavno su eksperimentalnim putem ustanovile da izgovaranje molitvi pomaže ljudima koji boluju od povišenog krvnog pritiska i dijabetesa: za nekoliko minuta snižava se nivo holesterola u krvi i normalizuju procesi razmene. Molitva je naročito korisna i za one koji upadaju u duboku depresiju i boluju od manijakalno-depresivne psihoze. Uopšte: što je bolest teža, to se čovek češće obraća za pomoć Bogu. Recimo, poznato je istraživanje iz Kalifornije, kada su naučnici ispitali više od 400 pacijenata koji boluju od šizofrenije, teških oblika depresije i neki drugih psihičkih poremećaja. I zaključili su da se 80% ispitanika okreće religiji, koja im pomaže da savladaju očajanje, nastupe agresivnosti ili plača.
    Psihoterapeut Georgij Pagodin smatra da sve bolesti potiču od straha:
- Poznati francuski istraživač Alen Bombar dokazao je da brodolomci ne umiru zato što nemaju vode i hrane, već od straha. Bombar je skoro dva meseca putovao okeanom splavom, bez vode i hrane i preživeo, zahvaljujući tome što je savladao strah. Iz istog razloga, među ljudima obolelih od raka u neizlečivom stadijumu – vernici žive pet godina duže od ateista. Oni molitvom eliminišu strahove, osećaju da je svet smrtan, privremen, shvataju istinske vrednosti, smiruju se i, samim tim, pojačavaju svoj imunitet.
    Doktor Džefri Levin gerontolog i epidemiolog na Medicinskoj školi Istočna Virdžinija u Norfolku (SAD), i doktor Dejvid Larson, psihijatar i istraživač koji je nakada radio za američki Nacionalni institut za zdravlje, pozabavili su se podacima iz medicinske literature i sadržajem oko dve stotine studija koje tek spominju ulogu religije u lečenju, i došli su do iznenađujućih rezultata.
    Studija iz 1995. godine Dartmut - Hičkok medicinskog centra otkrila je da je jedan od najvažnijih preduslova za preživljavanje među 232 pacijenta kojima je bila urađena operacija na srcu, bio stepen do kojeg su, po sopstvenim rečima, nalazili utehu i snagu u religioznosti. Među onima koji nisu bili vernici, zabeležena je čak trostruko veća smrtnost! Pregled tridesetogodišnjeg istraživanja krvnog pritiska pokazao je da je on čak do pet milimetara niži kod onih koji idu u crkvu, pa i kada se ovi podaci usaglase sa procentom pušača među njima i drugim faktorima rizika.
    Nekim drugim istraživanjema utvrđeno je da su muškarci i žene koji redovno idu u crkvu dvaput manje izloženi riziku od umiranja od nekog koronarno - arterijskog oboljenja u odnosu na onekoji ne idu u crkvu. Opet su u obzir uzeti i pušenje i socio - ekonomski faktori. Jedna studija iz 1996. godine urađena na četiri hiljade starijih ljudi koji žive u domu u Severnoj Karolini, pokazala je da su osobe poznog životnog doba koje prisustvuju religioznim službama manje depresivne i fizički zdravije od onih koje na službe ne idu ili su pobožne samo kod kuće.
    Drugi jedan naučni rad, opet, pratio je oporavljanje 30 pacijentkinja koje su imale frakturu kuka i otkriveno je da su one za koje je Bog bio inspiracija za snagu i utehu bile sposobne da hodaju mnogo pre očekivanja. Veoma indikativne su i brojne studije koje nepobitno pokazuju četiri puta manju stopu samoubistava kod pobožnih ljudi.
    Doktor Herbert Benson, profesor na Harvardskoj medicinskoj školi i predsednik Medicinskog instituta za duh i telo bostonske Dikones bolnice, više od dvadeset godina istražuje da li i koliko religioznost ima direktnog uticaja na fiziologiju i zdravlje, a vrlo ozbiljno se bavi i proučavanjem psihološkog dejstva meditacije.
    Svetsku slavu stekao je još 1975. godine bestselerom 'Relaksacioni odgovori'. On je bio prvi naučnik kome je lično dalaj - lama dozvolio da proučava tibetanske monahe prilikom meditacije. Benson je rektalnim termometrom merio temperaturu tela nekoliko monaha koji su mirno sedeli miditirajući na snegu i temperaturi daleko ispod nule. Međutim, kako je harvardski profesor utvrdio, oni su neprekidno održavali temperaturu sopstvenog tela na 47 stepeni Celzijusa! Tada je dr Herbert Benson izjavio: - Sve naizgled fantastične priče o moćima tibetanskih monaha su tačne!
    Moći ljudskog uma su ogromne, ali zapadna medicina sporo prihvata takvo gledište. Ponavljanje molitvi, mantri, pojedinih reči i zvukova, uz pasivan odnos prema drugih svojim mislima, omogućava mnogim ljudima da u sebi izazovu specifične psihološke promene. Ovakvo ponavljanje dovodi do smanjenja broja udisaja kao i smanjenja aktivnosti moždanih talasa, omogućavajući time unekim slučajevima čak izbegavanje hirurške intervencije ili uzimanje skupih lekova.
    Kao ilustracija svojih tvrdnji, profesor sa Harvarda naveo je studije čiji rezultati pokazuju da je više od trećine ljudi koji su pribegavali ovim metodama znatno proredilo posete lekarima, i da su čak 40 odsto bračnih parova, koji su verovali da su neplodni, posle nekoliko meseci duhovne terapije postali srećni roditelji.
    Baveći se ispitivanjem reagovanja organizma na tehnike relaksacije, doktor Benson je potvrdio ono što se vekovima unazad znalo - ali je medicina okrenuta materijalizmu i pretvaranju obolelih u automate za gutanje gomile sintetičkih pilula zaboravila - da je moć ljudskgo uma ogromna i da je samo treba valjano usmeriti pa dejstvo neće izostati. On, međutim, naglašava da je meditacija samo jedan od tri, kako kaže, lekovita elementa kojima se treba boriti protiv svake bolesti. Druga dva su, ipak medikamenti i hirurške intervencije, onda kada se to ne može izbeći.

ODGOVORI BEZ MISTICIZMA

    Po Bensonovom viđenju stvari, molitva deluje po istim biohemijskim šemama kao i 'relaksacioni odgovor'. Drugim rečima, ona utiče na epinefrin i druge kortikosteroidne prenosioce poruka ili 'hormone stresa', tako što smanjuje krvni pritisak, relaksira rad srca i disanje, a izaziva i druga pozitivna dejstva. Neka skorija istraživanja potvrdila su da ti 'hormoni stresa' imaju direktan uticaj na imunološku odbranu tela od bolesti. Sve što je vezano za meditaciju i kontrolisanje mentalnog stanja, stanja duha, i što menja hormonsku aktivnost, utiče na imunološki sistem.
    Naučnici smatraju da nije slučajno što relaksaciono i religiozno iskustvo dele isti centar u mozgu. Proučavanja pokazuju da 'relaksacioni odgovor' kontroliše amigdala, jedna mala bademasta struktura u mozgu koja zajedno sa hipokampusom i hipotalamusom čini limbusni sistem, koji postoji kod svih primata i igra ključnu ulogu u emocijama, seksualnom zadovoljstvu, sećanjima, a po svemu sudeći i u spiritualnosti. Kada se bilo amigdala ili hipokampus stimulišu tokom operacije, neki pacijenti imaju vizije anđela ili đavola. Pacijenti čiji je limbusni sistem hronično nadražen korišćenjem druga ili usred pritiska tumora, često postaju religiozni fanatici.
    Ron Džozef, neurolog u Paolo Alto Medicnskom centru u Kaliforniji, zaključio je da sklonost ka religioznom iskustvu ima neuro anatomsku osnovu. Mnogi istraživači veruju da su ovi isti, neuronski i hormonski putevi osnova za poznati 'placebo - efekat'. Doktor Benson je u svojoj knjizi 'Bezvremeno lečenje' napisao: 'Veći deo istorije medicine jeste istorija placebo efekta'. On je naveo primer kada je prilikom jednog klasičnog istraživanja placebo efekta jednoj trudnoj ženi, koja je patila od teških jutarnjih mučnina, ponuđen sirup koji izaziva povraćanje, ali je njoj rečeno da je to novi i uspešan lek protiv mučnine. Iznenađujuće, ali žena je prestala da povraća.
    Doktor Benson je ipak otišao još dalje od čisto pragmatične upotrebe meditacije u svetu duhovnog i usudio se da kaže da su ljudska bića zapravo 'dizajnirana' za religioznu veru, mada ima i onih koji tvrde da su ljudi koji idu u crkvu spremniji da poštuju religiozne zabrane pića, droge, pušenja i drugog, pa su samim tim i zdraviji.

ISCELJUJUĆA VERA

    Jedno od prvih istraživanja koje je direktno povezalo religioznost sa mogućim efektima na brže ozdravljenje ili iscelenje, izveo je 1988. godine kardiolog Randolf Bird u Opštoj bolnici u San Francisku. Na odeljenju za koronarnu negu, Bird je uzeo grupu od 393 pacijenta, nasumice odabrao polovinu i prijavio ih, bez njihovog znanja, kod jedne hrišćanske sekte da se mole za njih. Iako je bila eliminisana mogućnost placebo efekta, jer pacijenti ni ove ni kontrolne grupe nisu znali za eksperiment, Bird je ustanovio da je kontrolna grupa, za koju se nije molilo, imala čak pet puta veće potrebe za antibioticima i bila je tri puta sklonija komplikacijama!
    Dr Herbert Benson, posle petogodišnjeg rada sa grupom pacijenata koji su izjavili da su osetili bliskost sa Bogom dok su meditirali, našao je da oni koji tvrde da osećaju prisustvo više sile imaju bolje zdravlje i brže se oporavljaju. Naša genetska šema učinila je verovanje u Beskrajni Apsolut delom naše prirode. Evolucija nas je tako opremila, s ciljem razvijanja naše jedinstvene ljudske osobine da promišljamo sopstvenu smrtnost. Da bi se suprotstavili toj fundamentalnoj teskobi, ljudi su opremljeni i za Boga. Po doktoru Bensonu, vera u medicinskom tretmanu je uspešna u 60 do 90 odsto većine običnih medicinskih problema, ali ako tako verujete, vera u nepobedivu i nepogrešivu silu nosi još veće isceljujuće moći... To je ekstremno moćno verovanje. Da li vernici stvarno imaju Boga na svojoj strani - postavio je pitanje doktor Džefri Levin. Da li njihove molitve bivaju uslišene? On kaže: 'To ne mogu direktno da proučavam, ali kao pošten naučnik, ne mogu ni da previdim.
    Uzimajući sve u obzir, može se zaključiti da nauka možda nikada neće ni biti u mogućnosti da objasni blagotvornost spiritualnosti,a li možda i nije neophodno da se razume kako molitva funkcioniše, ukoliko se želi da se koristi u radu sa pacijentima. Mi često znamo da nešto radi ili deluje i pre nego što saznamo zašto i kako.
    Ipak, skeptici sumnjaju da bi pacijenti mogli postati toliko uvereni u moć duha nad telom da bi odlučili da se potpuno oslone na spiritualno, umesto da često odlaze kod lekara. Naučnici smatraju da će u budućnosti doći do usklađivanja i kombinacije ova dva metoda.   Izvor: Treće Oko



¦ Klik Gore na Sliku - Prikaz; ¦ Ponovni Klik - Brisanje

Zdravlje i MedicinaZdravlje i Medicina - Ostali Tekstovi
Ponuda TemaPogledajte i ostale super zanimljive rubrike na sajtu
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana
Testiranje Refleksa
Mesec i Njegove Mene
Testirajte Reflekse