Kažu da je čovek gospodar svoga vremena, ali, do današnjeg dana ostaje nejasno ko je kome više potčinjen, vreme čoveku ili čovek vremenu. Šta je vreme? Na to su pokušavali da odgovore najveći umovi kroz istoriju, a danas savremeni naučnici pokušavaju daju odgovor.
Ali, ovo svojstvo svemira ostalo je tajna do današnjih dana, iako su napravljeni neki pomaci. Ako je u epohi Isaka Njutna prostor smatran praznim rastojanjem, a vreme praznim trajanjem, danas znamo da prostor ne može da bude prazan. Njegova materijalna, fizička svojstva pokazuju da je, čak i u nedostatku materije, on ispunjen energetskim poljem. Vreme, analogno prostoru, takođe bi trebalo da je nečim ispunjeno, što ima konkretna fizička svojstva i može, kao i prostor, aktivno uticati na procese koji se dešavaju u našem svetu.
Postoje neke zagonetne optičke pojave, koje su naučnici označili kao 'hronološke fatamorgane'. Jedan od takvih fenomena dobio je naziv
'drosolides', što prevedeno sa grčkog znači - kapljica vlage. Ta vremenska opsena često nastaje sredinom leta, na obalama ostrva Krit, najčešće u ranim jutarnjim časovima, kada se u vazduhu kondenzuju kapljice magle. Mnogo je svedoka koji su posmatrali kak ose iznad mora, pored dvorca Franko Kastelo, pojavljuje ogromna umetnička slika bataljona, gde stotine ljudi učestvuje u bitci na život ili smrt. Čuju se pokliči, krici i zveket oružja.
Za vreme II svetskog rata, ova pojava je izazivala pometnju među nemačkim vojnicima koji su okupirali Krit. Osvajači su bili zbuinjeni približavajućim jurišnim pokličima i zveketom oružja, a stražari su, ne znajući ko se to približava, niti otkuda dolazi, pripucali, ali to nije zaustavljalo avetinjsku armadu koja je dolazila sa mora. Nemci nisu bili svesni ove neslane šale koju ime je priredilo VREME. Istoričari kažu da se na tom mestu, otprilike pre 150 godina odigrala bitka između Grka i Turaka, a njen prikaz, izgubljen u vremenu, povremeno se pojavljuje nad morem.
Izgleda da su u pravu istraživači koji su ubeđeni da proučavanje
drosolidesa i drugih opsena može ne samo odškrinuti vrata iza kojih se krije tajna fizičkih osobina Vremena, već nas može naučiti kako da putujemo u prošlost i budućnost. Uostalom, postoje dokazi da su, tokom tajnih eksperimenata, američki naučnici imali priliku da izmere hod vrmena. U pitanju je filadelfijski eksperiment koji je izvršen 1943 godine na brodu 'Eldridž'. Novinari Viljem Mor i Čarls Berlic sproveli su kompletno istraživanje putem ispitivanja očevidaca ovog neverovatnog događaja. Američki inženjer Edom Skiling je svoje viđenje snimio na traci i evo jednog odlomka sa trake.
'Mene i moje prijatelje je poznanica M.Sendis koja živi u Palm Biču na Floridi, 1990. godine pozvala u goste kod doktora Karla Lajslera, njenog suseda, kako bi prodiskutovali o nekimdetaljima eksperimenta 'Filadelfija'. Karl Lejsler, fizičar, jedan je od naučnika koji su 1943. godine radili na tom projektu. Cilj im je bio da brod učine nevidljivim za radar. Na bočnoj strani broda je bio montiran moćan elektrouređaj, generator kratkih talasnih dužina, tajno konstruisan tokom II svetskog rata.
On je dobijao energiju iz električnih mašina montiranih na brodu, čija je snaga bila tolika da su mogle da električno, strujom snabdevaju omanji grad. Ideja ovog eksperimenta je bila da snažno elektromagnetno polje oko broda posluži kao štit od radarskih zraka. Karl Lajsler se nalazio na obali kako bi pratio i konstrolisao sprovođenje ogleda. Kada je generator proradio, brod je NESTAO! Posle izvesnog vremena ponovo se pojavio, ali su svi mornati na brodu bili mrtvi. Uz to, njihova tela su se pretvorila u čelik, odnosno u materijal od kojeg je brod bio napravljen.
Tokom našeg razgovora Karl Lajsler je bio veoma rastrojen i očigledno da je taj čovek neprekidno osećao grižu savesti i ličnu krivicu za smrt mornara koji su se nalazili na brodu Eldridž. Lajsler i njegove kolege koji su radili na eksperimetnu pretpostavljaju da su baš oni poslali mornare u drugo vreme - brod se raspao na molekule, a kada je povratak u sadašnjost bio obavljen, dogodila se delimična zamena organskih molekula čovečijeg tela - sa atomima metala'.
Istraživač Viktor Adamenko pokrenuo je još jedan indirektan dokaz autentičnosti priče o brodu koji je putovao kroz vreme. Eldridž je, mnogo godina nakon slučaj, bio u rezervnoj floti SAD, a zatim su brodu dali ime 'Lav' i prodali ga Grčkoj. Adamenko se priseća: 'Jedna grčka porodica me je 1993. godine pozvala na proslavu Uskrsa u kuću svojih rođaka. Tamo se našao i grčki admiral u ostavci. On je bio izuzetno informisan o Filadelfijskom eksperimentu i sudbini Eldridža. Takođe je potvrdio da se Eldridž nalazio u sastavu vojne flote Grčke, ali ne pod imenom 'Lav', već mu je ime bilo 'Tigar'.
Događaji sa Eldridžom imaju svoj nastavak. Američki inženjer AlBilek je 1992. godine saopštio novinarima da je svojevremeno i on bio učesnik sličnog eksperimenta koji je imao šifrovan naziv 'Feniks'. Bileka su smestili u unutrašnjost moćnog generatora i poslali ga u prošlost. Što j najneobičnije u priči ovog putnika kroz vreme, pre tog eksperimenta, on se uopšte nije zvao Al Bilek, Već Edvard Kameron. Ali, vrativši se iz prošlosti, Kameron je otkrio da njegovo prezime nikome nije poznato i da je iščezlo sa svihspiskova i dokumenata. Njegovi drugovi iz detinjstva su tvdili da su ga uvek zanli kao Bileka. I eto nove zagonetke.
Ni dan danas nema neke ubedljive teorije koja bi objasnila kako se putuje kroz vreme i da li je nšto takvo moguće. Postoje samo činjenice koje treba da se objasne. Vreme jednostavno ne želi da nam otkrije svoje najveće tajne, mada ono daje razne povode.
Putovanje kroz vreme uvek je bilo jedana od glavnih tema naučno fantastičnih knjiga i filmova. Ali, kako sada stvari stoje i kako se tvrdi, slična putovanja su već postala realnost i to traje već dvadeset godina, a o čemu svedoče tajni arhivi Rusije i Amerike.
Počev od 1976. godine, pa do današnjih dana, poznato je 274 slučaja u kojima je pilot poleteo na zadatak i odjednom dospeo u prošlost. Za to postoje zvanične potvrde američkih i ruskih pilota sa detaljnim opisima svega doživljenog na tim letopvima. I pored svega, vlasti smatraju da ne treba pridavati previše važnosti sličlim saopštenjima, sve dok ne bude dato naučno objašnjenje zagonetnih putovanja.
Ruski pilot Viktor Orlov je 1976. godine saopštio svojoj komandi da je leteći u avionu MIG-25 video vojna dejstva koja su se odvijala ispod njegovog aviona. Analizirajući opisane slike,specijalisti su došli do zaključka da je pilot Orlov bio svedok poznate bitke koja se odigrala 1863. godine blizu grada Getisburga, za vreme građanskog rata.
Drugi slučaj govori o pilotu vazdušnih snaga NATO-a, koji je 1985. godine poleteo iz svoje baze stacionirane na severu Evrope i neočekivano se našao u praistorijskoj Africi, na čijim prostorima je paslo stado - dinosaurusa!
Sledeće, 1986. godine, ruski pilot Aleksandar Ustimov, tokom obaljanja rutinskog zadatka, otkrio je da se nalazi iznad drevnog Egipta, uočivši jednu sagrađenu piramidu i postavljene temelje nekoliko drugih, oko koji hsu se kretale mase ljudi.
Sličnim slučajevima je posebno bila bogata 1994. godina. Tako se pilot vazdušnih snaga SAD, R.Ujtmen, leteći iznad Floride, neočekivano našao iznad teritorije koja je ličila na srednjevekovnu Evropu. Ujtmen je tada izjavio: 'Video sam veliku vatru i pored nje gomilu ljudskih tela'. Po svemu sudeći, dospeo je u vreme kada je Evropom harala epidemija kuge.
Jedan pilot NATO snaga koji je hteo da ostane anoniman, opisao je svoj let iznad starog Rima, gde je na ulicama video dvokolice koje su izgledale kao da su nedavno konstruisane. Drugi NATO pilot, koji je takođe tražio da ostane anoniman, pričao je o tome kako se iznenada našao u samom vrtlogu žestoke bitke koja se odvijala za vreme Drugog svetskog rata. Kako saveznici, tako i Nemci, po rečima pilota, ugledavši njegov savremeni avion, razbežali su se na sve strane.
Danski fizičar dr Poks Heglund kaže: 'Opisujući putovanja u prošlost, piloti su uočili da vreme trajanja tih putovanja nije duže od dvadesetak sekundi. Takođe je zanimljivo da su piloti leteli ne samo mlaznim, nego i klasičnim avionima. Prema tome, brzina leta nikako nije povezana sa povratkom u prošlost'. Osim ovoga, dr Heglund ukazuje na činjenicu da nije registrovano nijedno putovanje u budućnost.
Britanski astrofizičar G. Gajan, smatra da slučajevi koje je opisao dr Heglund, mogu pomoći da se razjasni jedna od još neotkrivenih tajni, misterija NLO-a, tvrdeći: 'Moguće je da se NLO pojavljuje tokom trajanja cele ljudske istorije, ali, to nisu brodovi vanzemaljaca, već smo to mi, sami, kada se, sa vremena na vreme, iz sadašnjosti nađemo u prošlosti'.
Kao jedna od najčudnijih tajni ostaje slučaj putničkog aviona koji je 1939. godine nestao na relaciji Rio de Žaneiro, Brazil - Bogota, Kolumbija. Kada je avion iznenada sleteo na aerodrom u Bogoti i kada su otvorili vrata, u njemu su našli 36 kostura, ali i šolje sa kafom koje su se još pušile, kao i zapaljene cigarete. Isto tako, novine koje su imale datum 16. april 1939. godine, izgledale su kao da su tog trenutka odštampane.
Herman Gevara, jedan od stotinu eksperata koji su vršili istragu izjavio je: 'Želeo bih da dam objašnjenje svegapronađenog. Mi ne znamo kako je avion mogao da aterira, jer je njime pilotirao - KOSTUR! Šta se dogodilo sa putnicima? Iz dokumentacije se vidi da je u avionu bilo 36 osoba, uključujući i posadu. Nekoliko nas smatra da je avion upao u 'rupu vremena'.
Nagađajući špta se ovde dogodilo, eksperti nemaju jedinstveno mišljnenje. Oni koji ne veruju u postojanje 'vrmeneske rupe', u svemu vide umešanost vanzemljaca. Ko je ili šta ubilo teljue, a zatim dovezlo avion u Bogotu, zapitao se i doktor Glorija Ernandez, smatrajući da su to mogli da izvedu jedino vanzemaljci. Ali, to je slab argument, pošto je nejasno zašto su se ljudi pretvorili u kosture, a kafa, cigarete i novine su sačuvale svoju prvobitnu svežinu. I sve što se nije moglo objasniti, pripisivano je vanezemaljcima.
Čuda tokom 1994. goine, nisu se dešavala samo na nebu, već i na moru. Senzacionalno otkriće, 82 godine posle brodoloma Titanika, objavljeno j u novinama: - Desetomesečna devojčica, za koju se smatralo da se udavila,pronađena je u vodama severnog Atlantika. Beba je bila promrzla, ali potpuno zdrava. Posle toga, u tom reonu su pronađene još dve žrtve katastrofe - Vini Kuts i kapetan E.Dž. Smit. To je navelo naučnike da pomisle da i drugi putnici broda još uvek plove okeanom očekujući pomoć.
Poznati okealnolog Malvin Idland pokušao je da objasni događaj uz pomoć naučnih činjenica, iako se, podvlači, to kosi sa zdravim razumom. Stiče se utisak da je u tom delu sveta vreme izgubilo svoje značenje. Ljudi koji su nestali još 1912. godine, neočekivano se pojavljuju kao da se ništa nije ni dogodilo. Oni čak nisu ni ostarili, pa se pretpostavlja da su Titanik i njegovi putnici upali u neku vremensklu zamku.
Devojčicu koja je plovila privezana za spasilačku gumu Titanika, a čije ime se ne saopštava, pronašla je posada norveškog ribarskog brodića. U arhivskoj dokumentaciji sačuvan je podataka da je detetu bilo 10 meseci kada je sa majkom stupila na palubu broda. Od tada, ona nije postala starije niti jedan dan - izjavio je dr Haland. Posle tih senzacionalnih spasenja, svi brodovi čiji je kurs prolazio pored jugozapadnih obala Islanda, bili su obavešteni o tome da je uključena mogućnost susreta sa drugim stradalnicima brodoloma Titanika.
Američki i englski naučnici, vršeći istraživanja 1995. godine na Antarktiku, došli su do senzacionalnog otkrića koje, po mišljenju mnogih eminentnih svetskih stručnjaka, može iz korena da promeni tok istorije Zemlje. Fizičar Mrijan Maklejn iz SAD kaže: 'Kada je prvi put na nebu iznad Južnog pola uočena siva magla koja je kružila, pomislili smo da je to vrtlog. Vreme je prolazilo, ali vrtlog nije menjaop svoj oblik, niti se kretao'.
Shvativši da su očevici nečeka neobičnog, naučnici su odlučili da izvrše nekoliko eksperimenata. Najpre su, privezanu konopcem. pustili meteorološku sondu sa postvljenim uređajima koji su merili brzinu vetra, temperaturu i vlažnost vazduha. Poletevši uvis, sonda je odmah iščezla. Nešto kasnije, istraživači su smoali konopac i sondu vratili na zemlju i tada su zapanjeo otkrili da hronometar instaliran na njoj, pokazuje 27. januar 1965. godine, datum od pre 30 godina. Opisani eksperiment izveden je istog dana i meseca, ali trideset godina kasnije. Bili su izvedeni i drugi eksperimenti, kako bi naučnici bili ubeđeni da su korišćeni isntrumenti potpuno pouzdani i ispravni. I pored svega, sat je pokazivao davno prošlo vreme.
Informacije o 'vratima vremena', kako je nazvan ovaj fenomen, dobijena je od sagovornika iz Bele kuće, koji je, naravno, iz razumljivih razloga, želeo da ostane anoniman. On je odbio i da kaže bilo šta drugo o daljem oku istraživanja. Ipak, Maklejn je uspeo da objasni kako istraživanja neobične pojave dobro napreduju i da slični kovitlaci nad Južnim polom nisu ništa drugo nego tuneli koji omogućavaju da se prodre u prošlost, ali i u budućnost. Štaviše, započet je program pripreme čoveka za putovanje u druga vremena. Međutim, vode se ogorčene borbe oko kontrole projekta koji će omogućiti menjanje istorije.
Zasad nema saopštenja o tome kad će federalne vlasti SAD dati odobrenje da se započne eksperiment menjanja istorije. Ipak, pouzdani izvor, na koji se poziva Maklejn, saopštava da će u najskorije vreme, pošto Predsednik bude obavestio Savet Bezbednosti UN, rešenje biti doneto. Dr Meklejn je izjaio: 'Možete odbaciti sve knjige iz istorije, jer svet kakav mi poznajemo postaće nepoznat u trenutku kad čovek bude započeo putovanje u prošlost. Dovoljno je izmeniti samo jednu važnu istorijsku činjenicu, pa da ceo tok istorije krene u drugom pravcu. Opasnost se krije u tome što, kao rezultat, naš život može da postene mnogo lošiji. Na primer, jedan pogrešan korak i Adolf Hitler pobeđuje u II svetkom ratu, a hladni rat postaje nuklearni. I, zbogom svete...
Naučnici i društveni predstavnici u SAD nemaju jedinstven stav o mogućnostima putovanja kroz vreme. Doktor istorijskih nauka iz Vašingtona, I.Endrjus, smatra da od toga nikako ne treba odustati i kaže: 'Zamislite samo šta je sve moguće ako čovek bude prošao kroz vrata vremena. Ljudi mogu sprečiti pojavu rata, epidemije, objasniti i izolovati prvu žrtvu SIDE i drugih bolesti i tako prekinuti širenje takvih bolesti. Ne, čovečanstvo ne sme propustiti takvu neverovatnu mogućnost'.
U svemu tome, crkva ima sasvim drugačije miljenje i njeni predstavnici kažu: 'Ako bi Bog hteo da čovek putuje kroz vreme u prošlost, On bi mu dosad već pružio tu šansu. Ako budemo učinili korak ka vratima vremena, načinićemo strašan greh i gorećemo u paklu. Sve treba da se dogodi u predodređeno vreme i po volji Gospoda. Menjati istoriju predstavlja veoma veliko iskušenje. Smemo li da sprečimo smrt Isusa Hrista na krstu? Imamo li pravo da sprečimo izvršenje grha Adama i Eve u rajskom vrtu? Sve što se događa u Vaseljeni je po volji Gospoda i nije na nama da menjamo ono što se već dogodilo uz njegovu saglasnost.
Može se dogoditi da se probudimo jednog divnog jutra u sasvim novom i neponatom svetu i da čak nikada ni ne saznamo da je on bio drugačiji. Ili, da se uopšte ne probudima, jer događaji mogu krenuti takvim tokom da se naši roditelji ne sretnu i ne učine da se rodimo. Jedino ostaje nada da će putovanje kroz vreme biti savesno o brižljivo osmišljeno. Sa istorijom se ne sme šaliti, jer je isuviše toga stavljeno samo na jednu kartu.