Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Psi i Mačke Kao Doktori

    U centru za pomoć veteranima u Los Anđelesu, pokrenut je program rehabilitacije putem druženja ljudi sa papagajima! Psiholog Lorin Lindler, dugogodišnji proučavalac ponašanja ratnih veterana, odlučila je da nekolicinu njih odvede u rezervat papagaja koji se nalazi u Južnoj Kaliforniji.

Osmeh gore Osmeh na lice:  
   Tokom boravka u rezervatu, psiholog Lorin je primetila da ratni veterani iz Vijetnama i Persijskog zaliva pozitivno reaguju na prisustvo ptica u njihovom neposrednom okruženju. Sada se četrnaest papagaja nalazi u službi pomoći bivšim vojnicima koji se svakodnevno o njima brinu.
   Metju Simons, učesnik rata u Persijskom zalivu, možda bi se do sada našao na ulici ili u zatvoru da nije tih ptica. Po povratku iz vojne službe, Simons je patio od noćnih košmara, alkoholne i narkotičke zavisnosti, čak je dve godine proveo u zatvoru.
    'Bio sam veoma suzdržan i zao', priznao je bivši vojnik. 'Sada se sve promenilo, a papagaji su postali katalizator svega pozitivnog. Prema njima treba biti apsolutno otvoren i pošten. Sada sam i prema ljudima otvoreniji i neposredniji.' U SAD je aktivirano čak 1.400 raznih projekata, zasnovanih na internom efektu koji se kod ljudi javlja kao rezultat njihovog 'drugovanja' sa pticama ili životinjama. Lekari sve češće svojim pacijentima preporučuju da nabave mačku ili psa, tvrdeći da domaći ljubimci pomažu da se eliminiše stres, izbegne depresija i normalizuje međusobna komunikacija.
   Jednom davno su životinje iz grupe sisara naučile da prerađuju kosmičku energiju. Druge životinje, uglavnom prostije građe kao što su kičmenjaci i insekti, posedovale su negativnu energiju. One ništa i ni od koga nisu uzimale, jednostavno su počele da koriste energiju koja je bila štetna za druge vrste životinja. Njihovo biopolje se razlikuje od čovečjeg, a bioenergetičari ga opisuju kao sjajnu crveno-žutu kuglu iz čijeg centra izbijaju plavi i zeleni zraci.

MIGELOVA TERAPIJA UZ POMOĆ MAČKA

    Pijani šofer koji je naleteo na desetogodišnju Meksikanku Mariju, osudio ju je na tiho umiranje. Nije bila sposobna da govori, niti da se kreće. Posle nekoliko meseci, lekari su njenoj porodici preporučili kućno lečenje i Marija bi, po svoj prilici, ostala u besvesnom stanju da u kuću nije zalutao mačak skitnica, koji je dobio ime Migel. 
    'Kad sam posetio tu porodicu, koja je živela u predgrađu grada Masatlana na obali Tihog okeana', priseća se zoolog Dejvid Grin, 'Marija se bezbrižno igrala sa rasnim, crnim mačkom. Ali, kako nam je objasnila Frančeska, majka devojčice, to nije bio Migel. Pošto je ispunio svoju plemenitu misiju, mačak 'kabaljero' nestao je u toploj meksičkoj noći, nečujno i tajanstveno kako se i pojavio'.
    Frančeska je ispričala Grinu da je mačka prvi put videla kad je ušla u kćerkinu sobu da bi joj poželela laku noć. Pošto je prozor bio otvoren, pretpostavila je da je mačak ušao u sobu u potrazi za hranom, pa je rešila da ga izbaci iz kćerkine postelje, ali je videla nešto što ju je primoralo da promeni odluku.
     Glava mačora nalazila se blizu korena devojčicine leve ruke, a on je polako lizao njen palac. Frančeska je primetila i da Marijini prsti, jedva primetno, podrhtavaju. To su, ujedno, bili i prvi njeni pokreti posle saobraćajnog udesa. Ne obraćajući pažnju na Frančesku, mačak je nastavio pokrete jezikom i Marijini prsti su još jednom, sada već primetnije, zadrhtali. Nakon te noći, mačku Migelu ne samo da su dozvoljavali da spava u Marijinoj sobi, već su ga na razne načine podsticali na to. Ponekad bi se, kad bi iskočio kroz prozor, izgubio na izvesno vreme, ali se uvek vraćao. Veći deo vremena je ležao priljubljen uz devojčicu i oblizivao njene prste. Nekoliko dana nakon Migelovog pojavljivanja, Marija se probudila iz kome i sedam meseci kasnije ponovo progovorila. Od tog trenutka, njen oporavak se odvijao veoma brzo.
    Kad se devojčica sasvim oporavila, roditelji su rešili da je odvedu na odmor u SAD. Kućnoj pomoćnici su, pre odlaska, dali stroge instrukcije da prozor na Marijinoj sobi neprestano bude otvoren i da svake večeri u krevet stavi hranu, mleko i svežu vodu. Ipak, kad su se posle dve nedelje vratili, Migela nije bilo. Od kućne pomoćnice su saznali da je mačak dolazio, a zatim je iznenada iščezao. Marijino ozdravljenje, iako veoma impresivno, ipak nije jedino iznenađenje za psihijatre i terapeute.

NAJBOLJI ELIMINATORI STRESA

    Počev od druge polovine 70-ih godina 20. veka, među lekarima sve veću popularnost stiče takozvana animaloterapija, lečenje uz pomoć životinja, a u ulozi iscelitelja, pojavila su se mnoga naša mlađa braća. Tako se na Kubi, kao deo terapije kod dece obolele od cerebralne paralize, u specijalnom medicinskom centru, uspešno koriste delfini. Oni plivaju zajedno sa decom i, verovali ili ne, dešavaju se čuda, pa neka deca, koja su bila prikovana za invalidska kolica, počinju da hodaju! 
    Na gotovo istovetan način se pristupa lečenju autizma: mali pacijenti se rado odazivaju pozivu da sa ovim dobroćudnim ribama idu da se igraju i praćakaju u bazenu i, kako je praksa pokazala, postepeno počinju da se vraćaju u naš svet. 
    Isceliteljska praksa u svetu pamti primere u kojima se primenjuje energetsko dejstvo životinje na čoveka. U planinama severoistočne Turske, u terapiji mnogih bolesti koristi se bioenergetski potencijal neotrovne belouške. Tamošnji stanovnici veruju da su ove zmije pravi melem za migrenu, kožne bolesti, žive rane i, usput, eliminišu neuralgične bolove. 'Beloušku stavljaju na ozleđeni deo tela. Ako zmija poslušno ostaje na postavljenom mestu, znači da je sve normalno i ona počinje da apsorbuje ili razara energetsku supstancu bolesti. Ako belouška ne može da ostane mirna i počne da gmiže, znači da nešto nije u redu i treba potražiti prikladnog iscelitelja'.
    Od trenutka kad je utvrđeno da mačke blagotvorno utiču na ljude koji su u besvesnom stanju i pomažu im da na čudesan način pokrenu ekstremitete, sve više su počeli da ih koriste ne samo u bolnicama, već i u specijalnim klinikama za narkomane, alkoholičare i u domovima za stare. Mačke pomažu izlečenju muškaraca, žena i dece sa ozbiljnim srčanim poremećajima, moždanim oštećenjima, izazvanim izlivima krvi ali i mehaničkim traumama. Jedan od vodećih specijalista terapije dodira, doktor Bertram Fouker kaže: 'Najprimitivnija reakcija na nežan dodir u kritičnom periodu je osećaj malaksalosti tela i ubeđenje da niste sami'. Kad mazimo mačku, ne činimo samo da njoj bude prijatno, već i sebi ispunjavamo želju za nežnošću. A interesantno je i što mačke leče ne samo ljude, već i druge životinje.
    Dolazak klempavog šteneta u jednu porodicu, od samog početka se za mačka Murziku pretvorio u nevolju. Mačak nije trpeo psetance i isprobavao je na njemu svoje kandže kad god bi mu se ukazala prilika. Ali, štene se iznenada razbolelo. Ležalo je gotovo polumrtvo, a onda se dogodilo nešto nepredviđeno: Murzik se promenio i 'prestao je da se ljuti'. Kad se probudila jednog jutra, gazdarica je spazila mačka kako mirno leži pored nepomičnog šteneta. Mačak se čvrsto pripio uz bolesnog druga, zagrlio ga prednjim šapama i praktično dva dana i noći se nije odvajao od njega. Trećeg dana, omršavelo i raščupano štene je ustalo i pošlo prema činiji sa hranom - bolest je 'ustuknula' pred neobjašnjivom 'energijom'
mačka-lekara! Što se tiče pasa-doktora, oni nisu ništa lošiji lekari u odnosu na mačke i druge životinje. Ali, psi su, bez premca, najbolji eliminatori stresa. Njihova bespogovorna i slepa odanost gazdi pomaže i umiruje u stresnim situacijama i ne može da izdrži prisustvo nekog nepoznatog. Američki psiholog Karen Alen zamolio je grupu žena da reše matematičke zadatke u različitim uslovima. Prvi put, učesnice eksperimenta su mogle da povedu svoje pse, drugi put - najbolju drugaricu, a treći put, zadatke su morale da rešavaju same, bez ičije pomoći. Rezultati ovog testa su pokazali da su zadaci najuspešnije rešavani u prisustvu pasa. Kad su testiranim ženama društvo pravile drugarice, napetost učesnica naglo je porasla, a rezultati u rešavanju zadataka bili su lošiji čak i od onih u situaciji kad su zadatke rešavale potpuno same.
    Pas, nasuprot mački, ne eliminiše negativnu energiju, već jača postojeću, a pošto imaju specifičnu građu, i njima je neophodno da smanje višak energije. Eto zašto su spremni da je tako darežljivo sa nama dele. Oni, zajedno sa ljubavlju, radošću i vernošću, osećaju i potrebu da prenesu deo te energije svom gazdi. Psi su večni akumulatori energije i sposobni su da je daju, ne osećajući pritom nelagodnost.

PUDLICA – KONTROLOR EPILEPSIJE

    Najviše energije prenose plamenoriđe, mirne i odane životinje. Životinje boje peska ili krema okrepljujuće deluju na energiju svog gazde. Blagotvorno delovanje uočeno je i zahvaljujući životinjama sa belim krznom, ali i crni psi utiču na poboljšanje pozitivne energije u kući. 'Ali, psi ne samo da leče, oni još i uče ljude da čitaju! To je naročito rasprostranjeno u javnim bibliotekama američkog grada Vestporta. Deca koja kod kuće nerado uče i čitaju knjige, u toj biblioteci psima, koji učestvuju u specijalnom programu terapije, marljivo i naglas čitaju svoje omiljene bajke'.
     Deca su ubeđena da četvoronožni redovni gosti te biblioteke vole da slušaju istoriju, samo je potrebno da je čitaju uz poseban trud, razgovetno i izražajno. Ovaj program naročito je usavršen zbog dece sa govornim manama. A u Velikoj Britaniji postoje specijalno obučeni psi koji olakšavaju život ljudima obolelim od teškog oblika epilepsije. Na primer, pudlica Milo nekako oseća približavanje epileptičkog napada koji preti njenoj gazdarici i uspeva da je upozori na to deset minuta pre njegovog početka. Dvadesetogodišnja Hana Bejker, od šeste godine boluje od epilepsije, posledice dobroćudnog tumora na mozgu. Devojka svakodnevno doživi i po 80 epileptičkih napada koji su praćeni gubljenjem svesti. Pas, koji je prošao obuku u dobrotvornoj organizaciji 'Support Dogs', osposobljen je da oseti približavanje napada na osnovu promene boje kože i veličine zenica. Ukočen pogled životinje je preventivan signal za bolesnicu i pruža joj dovoljno vremena da se pripremi i zauzme maksimalno bezopasan položaj, da sedne za sto i leđa okrene prema zidu. Zahvaljujući pomoći pudlice, Hani je omogućeno da vodi relativno samostalan život, jer u pratnji svog psa-čuvara može bez bojazni da izađe na ulicu, ili ide u bioskop.     Izvor: www.treceoko.novosti.rs



¦ Klik Gore na Sliku - Prikaz; ¦ Ponovni Klik - Brisanje

Divni Svet ŽivotinjaDivni Svet Životinja - Ostali Tekstovi
Ponuda TemaPogledajte i ostale super zanimljive rubrike na sajtu
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana