Naslovni baner
Home Dugme
Vesti iz SrbijeVesti iz Crne GoreVesti iz Bosne i hercegovineVesti iz HrvatskeVesti iz MakedonijeNovice iz Slovenije in tujineHoroskopBioritamVesti iz sportaVesti iz svetaTV programi balkanskih televizijaVesti KulturaObrnute vestiBesplatni oglasiElektronske RazgledniceDodaci za sajt
Meni

Priče Iz Zone Sumraka - 12

   Dimenzija svih dimenzija! Postoji peta dimenzija, ona koja je van onih koje su poznate čoveku... dimenzija ogromna kao svemir, a večna kao beskonačnost! 

Priča 23: NE DIŽITE SLUŠALICU

    Ketrin je, kada je imala četrnaest godina, u kući u kojoj je živela sa majkom, doživela najčudnije iskustvo u životu, koje još nije zaboravila. Toga dana u kući su bile same, a majka, koja je bolovala od astme, ležala je u svojoj spavaćoj sobi u potkrovlju.
- Ja sam bila u svojoj sobi na drugom spratu - ispričala je Ketrin ovaj neobičan događaj istraživaču paranormalnih pojava Stivenu Vagneru. Iznenada, telefon je zazvonio i na čitaču poziva videlo se da me zove majka. Podigla sam slušalicu i rekla: 'Hej, šta se događa? Da li ti treba nešto?' Čekala sam odgovor, ali nekoliko sledećih trenutaka vladala je tišina sa druge strane.
    Iznenada sam čula neki jeziv šapat, iz kojeg nisam mogla da razaberem šta mi govori. Rekla sam: 'Šta? Mama, da li si ti dobro?' Ponovo je bilo nekoliko sekundi pauze, a onda sam čula sablasan ženski glas, koji sasvim sigurno nije bio majčin. Izgovorio je samo reč 'potkrovlje' i veza se prekinula. Pretrnula sam od glave do pete. Tada sam se setila da je majka u potkrovlju i potrčala gore da vidim šta se sa njom događa.
Kada sam ušla, videla sam da ima napad astme i da se očajnički bori za vazduh. Brzo sam u njenom ormariću pronašla pumpicu i stavila joj na lice da može da diše, pa se posle nekoliko minuta njeno stanje stabilizovalo i bila je u stanju da govori. Upitala sam je da li me je ona zvala telefonom. Samo me je začuđeno pogledala i rekla: 'Kako bih te ja mogla zvati kada nisam bila u stanju ni da dišem? A osim toga, baterija mog telefona je prazna već nekoliko sati!?'
    Ponovo sam se naježila! Ko je mogao da bude taj ko je mogao da zna da ona u tom trenutku ima napad astme i da me upozori da treba da se popnem u potkrovlje i da joj pomognem? Istog dana kada sam ovo ispričala majci, ona se prestrašila i zamolila me je da joj pomognem da stvari iz svoje sobe preseli na drugi sprat. Ona je uvek bila skeptik kada su u pitanju priče o duhovima i slične teme, ali od tog dana njen stav prema tome zauvek se promenio.

Priča 24: KO JE ZAUSTAVIO PROVALNIKE?

    Zak, koji se u junu 2004. javio sa svojom pričom, na sličan način je bio upozoren na nešto što se u tom trenutku događalo u njegovoj blizini, ali, kao i u prethodnom slučaju ostalo mu je nejasno ko je i na kakav način intervenisao i zaštitio ga od možda i životne ugroženosti u studentskom stanu koji je delio sa kolegom:
- Jedne noći, pre oko nedelju dana, ležao sam na krevetu, slušao muziku i razmišljao o svemu i svačemu. Posle nekog vremena isključio sam svoj stereo uređaj i spremio se da idem na spavanje, kada je moj mobilni telefon koji sam isključio i stavio ga na punjenje, iznenada počeo da vibrira.     Osetio sam odnekud nalet toplog vazduha na licu. Telefon se sada sam uključio i zazvonio, a broj koji je bio na njemu bio mi je potpuno nepoznat. Podigao sam ga i rekao: 'Halo!' Glas sa druge strane na to je rekao: 'Sada si potpuno bezbedan!' i prekinuo vezu. Pokušao sam da pozovem taj broj, ali dobio sam obaveštenje da je nepostojeći.
    Narednog jutra, probudio sam se još uvek sa mislima o čudnom telefonskom pozivu. Iz svoje sobe na spratu sišao sam u prizemlje da bih sebi spremio doručak i primetio sam da ulazna vrata nisu potpuno zatvorena. Pomislio sam da je moj kolega otišao i ostavio ih nezatvorena, mada je to bilo čudno, jer je bilo devet i trideset, a on izlazi tek oko podne. Prišao sam vratima i video da su bila provaljena spolja. Sada mi je postalo jasno na šta se odnosio telefonski poziv i odlučio sam da ne zovem policiju. Neko ili nešto je zaustavilo onoga ko je obio vrata da uđe u kuću - završio je Zak svoju priču.
    Iskustvo Dženin T. i njenog supruga sa telefonskim pozivom bilo je malo drugačije, ali ništa manje zagonetno. Evo šta kaže Dženin:
- Ovo se desilo u našoj kući u toku božićnog odmora. Moj suprug je ostavio svoj telefon na stolu u trpezariji i on je te večeri bio isključen. Torbica mi je bila u prostoriji u kojoj se on sa našom kćerkicom zabavljao kompjuterskim igrama. Tada je moj telefon u torbici zazvonio, on ga je izvadio i video da poziv stiže sa njegovog mobilnog! Pomislio je da naš sin zbija šalu sa njim i ušao je u sobu u kojoj smo nas dvoje bili i rekao mu da prestane sa tim. Nasmejali smo se oboje i pitali ga o čemu on to govori?! Rekao je: 'Tvoj telefon je upravo zvonio i poziv je bio sa mog telefona!' To je bilo zaista čudno, jer sam bila sa sinom u istoj sobi i nijedno od nas nije izlazilo iz nje niti ulazilo u trpezariju.
    Muž je proverio svoj telefon i uverio se da je isključen i da se nalazi baš tamo gde ga je on ostavio. Nikako nismo mogli da shvatimo kako je poziv mogao da bude upućen sa jednog na drugi aparat, a da mu niko nije prilazio? Sve ovo delovalo nam je veoma tajanstveno, prosto izluđujuće...

Priča 25: ČUDAN POZIV IZ PORODILIŠTA

    Peti je poreklom iz jugoistočne Azije i pripadnica je naroda Mong, a događaj koji je opisala desio se 4. juna 2007. u Sakramentu, u Kaliforniji, gde živi sa suprugom i kćerkama. Te večeri, devojčice su zaspale, muž se zabavljao na Internetu, a Peti je prala i peglala veš. Oko jedan posle ponoći, dok je bila u vešernici, začula je telefon:
- Požurila sam da odgovorim, da se deca ne probude, i čula slab i bolešljiv ženski glas koji me je oslovio po imenu i pitao šta radim. Odgovorila sam da obavljam kućne poslove, a osoba je pitala zašto to činim u jedan noću. Iznenada sam osetila nekakav strah i jezu i brzo rekla da je Kori, moj muž, na Internetu, da bih joj stavila do znanja da nisam sama. Tek tada sam pitala: 'Ko je to?' i dobila odgovor na mong jeziku mog naroda: 'Peti, ovde je Dejzi, glupačo!'
    Tek tada sam prepoznala (ili sam samo mislila da sam prepoznala) glas svoje sestre koja je bila u poodmakloj trudnoći i trebalo je da se porodi za nedelju do dve. Pričale smo oko dvadeset minuta, povremeno na mong jeziku, i rekla je da je u porodilištu, da čeka da rodi bebu, da je došlo do nekih komplikacija i da će joj doktor uraditi jedan zahvat za koji nisam znala šta predstavlja. Bila je u bolnici 'Mersi Dženeral', u kojoj sam i ja rodila kćerke, i onda je rekla da je vreme za porođaj, da bolničarka dolazi i da će me zvati kasnije. Glas joj je i dalje zvučao čudno, ali to sam pripisala stanju u kojem se nalazi.
    Kasnije sam nazvala svekrvu, koja je bila medicinska sestra po profesiji, prenela joj razgovor sa Dejzi i pitala šta znači zahvat koji je pomenula. Razgovarale smo više od sata, i onda sam otišla na spavanje. Dejzinog muža nisam našla kod kuće, pa sam pretpostavljala da je u bolnici, a tamo mobilni telefoni nisu dozvoljeni. Probudila sam se ujutro, gledajući da li imam poruku na mobilnom, u iščekivanju vesti o rođenju bebe. Nije bilo ničega. Nazvala sam opet njihov kućni broj, očekujući da će joj se javiti suprug, ali na moje iznenađenje slušalicu je podigla Dejzi, koja mi je rekla da nema pojma o čemu govorim i da će ići u bolnicu tek za dve nedelje. 'Ne znam sa kim si razgovarala, Peti, ali sa mnom nisi. Moj muž i ja oboje smo zaspali sinoć oko deset sati i telefon nam nije zvonio', tvrdila je.
    Mislila sam da ludim. Zvala sam svekrvu i ona mi je potvrdila naš noćašnji razgovor, ali me je pitala da li sam ja, kada sam bila na porođaju, imala volje da telefoniram za vreme kontrakcija i kome je uopšte u sali za porođaje dostupan telefon!? Našla sam se u ćorsokaku, pa sam pozvala telefonsku kompaniju, koja me je izvestila da ne identifikuje pozive ako to pretplatnik prethodno ne zahteva.
    Sledeća čudna stvar dogodila se narednog dana u kolima, dok sam sa porodicom bila na putu prema svojim roditeljima. Usred razgovora sa mojom tetkom Alis, veza na mobilnom se prekinula i nastala je tišina, a onda sam začula užasan, bolan krik koji mi je zaparao uho. Zvučalo je kao da neko umire u strašnim bolovima... Vikala sam: 'Halo! Halo!' a onda čula tetku da i dalje priča nešto o proslavi, kao da se ništa nije dogodilo. Pitala sam je da li je nešto čula, ali je ona rekla da nije i da nije bila svesna prekida.
    Dejzi je rodila bebu u istoj bolnici nedelju dana kasnije, a ja još ni sada ne znam sa kim sam razgovarala te strašne noći i šta je bila namera osobe koja me je zvala - pita se Peti.

Priča 26: POZIV SA DRUGE STRANE

    - Bila je nedelja posle podne i spavao sam kada sam začuo zvonjavu telefona. Čim sam se dovoljno razbudio, podigao sam slušalicu. Bio je to moj otac. Zaprepastio sam se. Imao je karakterističan, dubok glas, kao Džejms Erl Džons, i nije moglo biti zabune ko je u pitanju. Pitao me je kako sam. Imao sam tešku operaciju nekoliko nedelja ranije i oporavljao sam se. Želeo je da zna da li sam čuo za smrt dvojice ljudi. Rekao sam da nisam. Konstatovao je zatim da će stvari krenuti na bolje, da je tu u blizini i da me voli, ali da mora da ide i prekinuo je vezu. Kada sam spustio slušalicu, bilo je to kao da sam se sa nekog drugog nivoa stvarnosti vratio na ovaj. Smesta sam pozvao svoje rođake da im kažem da je tata zvao! Moj otac se javio 13. septembra – na drugu godišnjicu svoje smrti - ispričao je Majkl.
    Džudi V. imala je sličan poziv sa 'druge strane', ali najverovatnije ne - žice, jer aparat u tom trenutku nije bio čak ni ukopčan u mrežu:
- U toku 1999. godine naš telefon je nekoliko puta bio u kvaru. Majka je bila na poslu i ja sam zadremala kada me je zvono probudilo. Odgovorila sam, ali sa druge strane nisam ništa čula. Ponovo sam se javila, a onda sam čula čoveka koji je rekao nešto što nisam razumela. Upitala sam: 'Šta?' i onda je glas ponovio: 'Da li je to berbernica?' Odgovorila sam: 'Ne', i posle toga nisam više ništa čula. Spustila sam slušalicu i tada mi je sinulo da je osoba zvučala baš kao moj deda koji je umro pre četiri ili pet godina. Na moje iznenađenje, tek onda sam shvatila da telefon čak nije ni uključen u zid! To me je još više uverilo da sam zaista čula dedin glas - zaključila je Džudi.
Meri B. nikada nije verovala u duhove, ali nakon telefonskog razgovora koji je vodila 26. aprila 2001, kao prodavac telefonske opreme, promenila je mišljenje. Pozvala je jedan broj u Pensilvaniji i žena koja se javila predstavila se kao gospođa B. ali ni nakon dužeg razgovora, Meri nije uspela da je zainteresuje za svoju ponudu. Sagovornica je objasnila da o svemu odlučuje njen muž, koji se nakon penzionisanje posvetio svom hobiju, pecanju i rekla da je najbolje da ga potraži rano ujutro, pre nego što ode od kuće. Takođe je ispričala da on ima običaj da vodi dugačke telefonske razgovore sa rođacima u Severnoj Karolini.
- Narednog dana pozvala sam onako kako mi je gospođa B. rekla, predstavila se i objasnila da sam juče razgovarala sa njegovom suprugom. Možete zamisliti šok koji sam doživela kada mi je uzrujano rekao: 'Gospođo, ne znam sa kim ste vi razgovarali, ali moja supruga je nedavno umrla i ja nisam raspoložen sa bilo kime da pričam'. Nakon toga prekinuo je vezu. Na neki način, bila sam mu zahvalna zbog toga, jer ne znam koje bih reči izvinjenja u tom trenutku mogla da pronađem, ali, s druge strane, volela bih da sam mogla da ga pitam da li zaista voli pecanje i da li dugo razgovara sa Severnom Karolinom – priča Meri B.
    Da se pokojnici nekada znaju javiti i telefonom, ukoliko živi zaista jako žele da ih čuju, tvrdi Triša Dž., čija je majka umrla 1995. godine. Sedam godina kasnije, Triša je imala velikih problema sa sinom i često se molila Bogu da joj da snage i da joj stavi do znanja da je majka, koja joj je veoma nedostajala, još uvek sa njom. Jedne noći njen vrisak probudio je supruga, koji ju je zatekao da sedi u krevetu sa telefonom u ruci. Ispričala mu je da je telefon zazvonio i da joj se javila majka:
- Ponavljala sam: 'Ali, mama, ti si umrla!' dok konačno nije uspela da me ućutka i natera da je slušam. Objasnila mi je da joj je Bog dozvolio da se javi na par minuta i kaže mi da su mi potrebni snaga, hrabrost i vera. Bog to želi da mi kaže. 'Dete, ne zaboravi: snaga, hrabrost i vera', ponovila mi je i onda sam se probudila sa telefonskom slušalicom u ruci. Moj suprug kaže da nije čuo da je telefon zvonio, ali ja ne sumnjam da me je majka pozvala - sigurna je Triša Dž.
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
Molitva dana