Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Perfekcionizam

    Priča o perfekcionistima. Perfekcionizam kao opasno savršenstvo. Ljudi koji neprestano teže savršenstvu i daju sve od sebe da svaki posao obave najbolje moguće, ali nikada nisu zadovoljni ostvarenim rezultatima i uvek misle da mogu još bolje, konstantno su izloženi stresu koji preti da ozbiljno ugrozi njihovo fizičko i psihičko zdravlje...!

Osmeh gore Osmeh na lice:  
    Ljudi koji neprestano teže savršenstvu i daju sve od sebe da svaki posao obave najbolje moguće, ali nikada nisu zadovoljni ostvarenim rezultatima i uvek misle da mogu još bolje, konstantno su izloženi stresu koji preti da ozbiljno ugrozi njihovo fizičko i psihičko zdravlje.
    Svako od nas poznaje bar jednu osobu za koju često pomisli da je preterano pedantna i da je sve što uradi ravno savršenstvu. Međutim, život je pun nepredviđenih okolnosti koje utiču da se stvari ne odvijaju uvek po planu. Osobe sklone perfekcionizmu u takvim situacijama budu razočarane i potištene. Za njih je težak neuspeh sve što nisu uradili maksimalno dobro. U literaturi se perfekcionizam definiše kao karakterna osobina ličnosti da u svemu teži savršenstvu.

POZITIVAN I NEGATIVAN PERFEKCIONIZAM

    Čovekova težnja da bude uspešan, da se usavršava i da sve što radi, radi što je moguće bolje, potpuno je pozitivna karakteristika. Naravno, pod uslovom da je ta težnja umerena i usklađena sa realnim mogućnostima i potencijalima određene osobe. Psiholozi prave razliku između dve vrste perfekcionizma – pozitivnog i negativnog. Odličan primer pozitivnog perfekcionizma je kada student koji studira ono što voli i što mu 'leži' postavi sebi za cilj da ispite polaže sa što većom ocenom, kako bi kroz prosek ostvario uslov za dalje školovanje nakon okončanja osnovnih studija. Kada počne da niže devetke i desetke on će biti srećan i jako zadovoljan, ali istovremeno njegovi apetiti počinju da rastu. Postavlja sebi sledeći cilj – da bude student generacije. Nakon što mu i to pođe za rukom, njegov narednik zadatak je doktorat. I tako dalje. Uspesi se nižu jedan za drugim i to osobu koja ih ostvaruje ispunjava i jača joj samopouzdanje. Suprotno tome, negativan perfekcionizam je onaj kada osoba sebi istovremeno postavlja više nerealnih ciljeva u raznim oblastima. Iako će se u nekim sferama dobro pokazati, ona će biti nezadovoljna i stalno će prebacivati sebi zbog nedovoljno dobro ispunjenih zadataka na svim poljima. I kada je u nekom segmentu jako uspešna, njen utisak je da je to postignuće daleko od maksimuma.
   Ko radi taj i greši, to je svakom normalnom čoveku jasno. Međutim, za negativne perfekcioniste je i najmanja, potpuno beznačajna greška, veliko razočarenje. Takav stav čini osobu jako nesrećnom. Za perfekcioniste ne postoji 'zlatna sredina'. Njima je sve crno ili belo. To je jedan potpuno pogrešan i izuzetno opasan pogled na život. Iz takvog pogrešnog razmišljanja nastaju i pogrešni postupci. Vremenom se kod takvih osoba razvija nepoverljivost i strah od samootkrivanja i razmene osećanja sa bilskim ljudima iz njihovog neposrednog okruženja. Zato se neretko dešava da perfekcionista bude stigmatizovan, odnosno odbačen od okoline.

LOŠ PERFEKCIONIZAM - PUT KA DEPRESIJI

     Rezultati mnogobrojnih naučnih studija ukazuju na blisku povezanost perfekcionizma i depresije. Kod perfekcionista je stalno prisutna veća ili manja doza napetosti, što za posledicu ima pojavu raznih fizičkih oboljenja, poput visokog krvnog pritiska ili dijabetesa. U svetu je bilo i slučajeva kada su pojedine osobe, nedovoljno jake da istrpe pritisak, pokušale da izvrše ili su izvršile samoubistvo. Istraživanja su još pokazala i da su perfekcionizmu skloniji muškarci, a najviše oni srednjeg životnog doba. Jedna od čestih posledica perfekcionizma je anksioznost. Tada lekari određuju terapiju lekovima, tačnije sedativima koji pomažu perfekcionisti da se smiri, ali njihovo uzimanje mora da bude strogo kontrolisano. Posledice perfekcionizma efikasno se otklanjaju i psihoterapijom. Razgovori, pre svega grupne seanse, značajno doprinose umirivanju i opuštanju osobe koja tako može vremenom da se vrati na pravi kolosek i da nastavi da normalno živi i radi.

15 KARAKTERISTIKA OGREZLOG PERFEKCIONISTE

  1. Svaki započeti posao mora da bude u svakom smislu odrađen perfektno
  2. Mišljenje da se uvek i sve može bolje odraditi
  3. Sklonost da svoje visoke standarde nameće i drugim osobama
  4. Pridavanje prevelikog značaja nebitnim sitnicama
  5. Obavljanje istog posla više puta
  6. Često odlaganje (prolongiranje) stvari
  7. Neprestani oprez zbog straha da se nešto ne uradi pogrešno
  8. Sputavanje kreativnosti
  9. Preosetljivost
10. Prevelika zabrinutost
11. Držanje svega 'pod konac'
12. Samokritičnost
13. Stalno osećanje krivice
14. Potreba za priznanjima
15. Gledanje na odmor i opuštanje kao na gubljenje dragocenog vremena

PERFEKCIONIZAM I ŠEFOVANJE

    Brojni su oni koji smatraju da rukovodioci sa perfekcionističkim karakteristikama baš takvi i treba da budu. Na taj način se i od podređenih mogu očekivati maksimalni rezultati u radu. Međutim, insistriranje isključivo na radu, bez, na prvom mestu razumevanja, ali i bez nagrada i satisfakcija za radnike, sigurno neće povećati njihovu produktivnost. Naprotiv, to će biti tipično sabotiranje čitavog sistema poslovanja. Perfekcionista ima problem sa kontrolom kritika koje iznosi na račun kolega, kako onih na nižem stupnju hijerarhijske lestvice, tako i onih jednakih njemu ili čak i nadređenih. Svakom urađenom poslu nalazi mane, jasno daje do znanja da je primetio i najsitniju grešku i svaki minut kašnjenja na posao. Njegova fanatična posvećenost poslu tera ga na izbegavanje zajedničkih pauza i odlazaka na piće ili doručak sa kolegama. U određenim profesijama perfekcionizam može biti i jako koristan, na primer kod stručnjaka iz oblasti medicine ili kod ljudi koji se bave specifičnim zanatima. Dakle, perfekcionizam ima i pregršt pozitivnih efekata, poput posvećivanja posebne pažnje detaljima što za rezultat ima visok kvalitet svakog obavljenog posla. Pored toga, zbog svojih visokih ciljeva perfekcionista se neprestano usavršava i uvek unapred dobro isplanira svaki predstojeći radni zadatak. Sa druge strane, isticanje perfekcionističkog stava prema poverenom poslu, poslovni partneri mogu razumeti kao aroganciju ili držanje distance, kao i nepostojanje fleksibilnosti, što razvija nepoverenje i sumnju u sposobnosti perfekcioniste.
Ako za obavljanje određenog posla postoji više praktičnih rešenja, šef perfekcionista može upasti u klopku zbog bojazni da će krenuti u pogrešnom smeru. U prekomernom detaljisanju takva osoba može zalutati, bespotrebno trošeći vreme oko nebitnih stvari vezanih za konkretan posao. Samopožurivanje je još jedna loša svojstvenost perfekcioniste, jer pokušavajući da ispoštuje rokove koje je sam sebi postavio, on će se izložiti ogromnoj količini stresa. Od krucijalnog značaja za svaki posao je intenzitet perfekcionizma. Umerena doza uglavnom doprinosi postizanju izvanrednih rezultata, dok preterana može izazvati potpuni kolaps i fijasko. Visoki ciljevi treba da budu težnja svakog ko želi da bude uspešan i da se istakne svojim radom, ali taj neko mora da bude spreman na kompromise i na prihvatanje nešto nižih kriterijuma od onih koje podrazumeva savršeno odrađen posao. Što je posao stresniji, to je perfekcionizam opasniji. Veoma često je praćen gotovo nepodnošljivom napetošću, migrenom i poremećajima spavanja. To dalje uzrokuje razne psihosomatske tegobe, napade panike, kao i poremećaje ishrane.

PREAMBICIOZNI RODITELJI

    Nije mali broj onih roditelja čija su očekivanja prema deci prevelika. Ukoliko je dete darovito i očigledno je da poseduje potencijal, ta očekivanja su donekle i opravdana. Međutim, češće je reč o tome da roditelji preko dece žele da ostvare ono što sami nisu uspeli u životu. Mnogi roditelji nagovaraju decu da upišu, na primer, prava ili medicinu, jer su oni sami želeli da budu advokati ili lekari. Ne biraju načine ubeđivanja, pa im često obećavaju ono što ne mogu da ispune, a deca upisuju fakultete kojima nisu sklona. To kasnije u životu može skupo da ih košta. Prevelika očekivanja roditelja uglavnom su praćena i kritičkim stavom prema deci. Te kritike koje roditelji neprestano upućuju detetu jako negativno utiču na njega. Ono postaje preopterećeno stalnim strahom da li će to što radi zadovoljiti očekivanja roditelja. Ukoliko dete nije u stanju da ispuni sve ono što mama i tata od njega očekuju, osećaće se veoma loše. Izgubiće samopouzdanje i smatraće sebe nedovoljno spremnim i nesposobnim. Normalni roditelji bi trebali da detetu u takvim situacijama pruže punu podršku i uvere ga da je dovoljno dobro, a ne da ga kritikuju.
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana