Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Paranormalni Svet - No 22

   Misteriozne ličnosti evropske istorije, tajna grofa Kaljstra, ... Paranormalno označavanešto što odstupa od društvenih normi. Termin se često koristi kao sinonim za pojave koje se ne mogu objasniti poznatim psihološkim i fizičkim naučnim zakonima. 

Osmeh gore Osmeh na lice:  
TAJNA GROFA KALJOSTRA
    Na dan 27. avgusta 1795. u papskoj tvrđavi, zatvoru San Leo, u kojoj je izdržavao dugogodišnju kaznu na koju ga je osudio sud inkvizicije, umro je Alesandro grof Kaljostro, nesporno jedna od najmoćnijih i najkontroverznijih ličnosti tog vremena.
I mada je od njegove smrti prošlo već više od dva veka, i dalje je nerazjašnjena ova velika tajna zvana grof Kaljostro. U stvari, ni do danas se ne zna ko je on bio. Da li je stvarno, kako se predstavljao, bio grof, ili izvesni Pjetro Balsano, sitni lopov i varalica sa Sicilije.
    Još traju i rasprave oko toga da li je Kaljostro, odnosno Balsamo, stvarno bio vidovnjak, sličan Nostradamusu, iselitelj, alhemičar, osnivač niza masonskih loža, gospodar anđela, osoba obdarena, kako bi se današnjim jezikom reklo, paranormalnim sposobnostima, među njima i onom da stupa u vezu sa umrlima, ili se radilo o veštom prevarantu i hipnotizeru. No, bez obzira na nepoznanicu, brojni pisani dokumenti nesporno dokazuju da su mnogi iz tadašnje Evrope, a reč je o kraljevskim porodicama, plemstvu i bogatašima, smatrali čašću da budu sa njim u društvu, ili da im on bude gost.
    Kaljostrom je bio opčinjen francuski kralj Luj XVI, koji je čak izdao dekret kojim će se smatrati uvredom kralju bilo kakvo omalovažavanje Kaljostra. Takođe, tu je bila i ruska carica Katarina Velika i mnogi drugi, manje značajni kraljevi, prinčevi, knezovi, uključujući i nemačke i niza drugih država. Zna se i to da je imao, posredni ili neposredno, velikog utacaja na politička zbivanja u ondašnjoj Evropi, jer oni koji su na ta događanja imali odlučujući uticaj, slušali su Kaljostra.
    Međutim, nema čvrstih dokaza, da je grof Kaljostro to zloupotrebljavao, osim što je sebi obezbeđivao luksuzan i bezbrižan život. Svoje dvorske i druge visoke veze vešto je koristio da bi nesmetano, zajedno sa suprugom groficom Sofijom (ne zna se uopšte ko je ona bila ni odakle je, ali Kaljstro je zahtevao da je oslovljavaju 'Kraljica od Sabe') osnivao svoje 'egipatske lože'. Sada se tvrdi da su to bile masonske lože kojima je svima odreda on bio veliki majstor. Ko su im bili članovi - nije poznato.
    Da li je mnogima kojima je gledao budućnost u ogledalu, sjajno uglačanoj srebrnoj ploči ili u posudi sa vodom, prethodno hipnozom naređivao da mu saopšte svoje najintimnije tajne i da 'vide' ono što je Kaljostro hteo da vide - nije razjašnjeno. Tek, činjenica je da je sve kojima je na taj način 'čitao budućnost', kazujući im njihove najskrivenije tajne iz života, i bukvalno znao da opčini, čime je stalno uvećavao svoju slavu i moć. Postoje i materijalni dokazi da je priličan broj ljudi uspevao da isceli, i to u situacijama u kojima je ondašnja medicina tvrdila da su neizlečivi. Ali, ne zna se kako je to uspevao.
    Ako je verovati zapisima, desetak godina pre francuske revolucije, francuskoj kraljici Mariji Antoaneti, kojoj je naložio da sama pogleda svoju budućnost, prorekao je da će joj glava, zajedno sa muževljevom, biti odrubljena 'oštrim sečivom koje će se svom snagom sručiti na njihove vratove'. Sve to će se i ispuniti na giljotini.
    To je, prema nekim sačuvanim dokumentima, bio razlog zbog kojeg je kraljica, koja i do tada nije trpela kaljostra zbog njegovog ogromnog uticaja na kralja, postala grofova nepomirljiva protivnica. Posle snažnog pritiska na muža, mošlo joj je za rukom da Luj XVI najzad Kaljostra udalji sa dvora. Grof i grofica nalaze utičište u nekoliko italijanskih gradova. Mariji Antoaneti to, međutim, nije bilo dovoljno. U dosluhu sa nekim ljudima na dvoru, polazi joj za rukom da Kaljostro i njegova žena budiu optuženi za krađu skupocene dijamantske ogrlice koja je pripadala dvorskom blagu. Verovatno ne znajući za tu optužbu, Kaljostro se u Rimu razmetao bogatstvom na svim mestima na koja je pozivan.
    Nešto pre no što je morao da napusti Francusku, on je 'dokazao da može da gospodari dušama umrlih'. U parizu je na šest adresa - a radilo se o važnim plamićima- poslao pozive za večeru. kada su zvanice stigle, ustanovili su da ih je samo šest, mada je u pozivu bilo najavljeno da će biti održana večera za 12 osoba, a da će Kaljostro biti 13. 'Božanski Kaljostro', kako je voleo da ga zovu, objasnio im je da će ipak biti večera za trinaestoro. Evo šta je kasnije zapisao jedan gost: 'Na jedan njegov znak, na naš užas, na mestima za stolom namenjenima njima, videli smo Didroa, Monteskijea, Voltera i još trojicu ljudi, od kojih su sva šestorica već bila mrtva, neko duže neko kraće. Na Kaljostrov nagovor, ali zaplašeni, nekako smo večerali zajedno sa pokojnicima, a onda, u jednom trenutku, na grofof znak, mrtvi su odjednom, isto onako iznenada kako su se pojavili pred nama i sedeli sa nama za stolom - nestali!'
    I danas traje spor oko toga da li su onih šest živih gostiju, na neki način, pod Kljostrovim uticajem, bili dovedeni u stanje nekakvog transa, pa su stoga i 'videli' šest ostalih odavno mrtvih zvanica, ili su bili pod grofovom hipnozom, ili je stvarno Kaljostro imao sposobnost komuniciranja sa umrlima, pa i njihove materijalizacije. Neretko, Kaljostro je posredstvom medijuma - a to su uvek bile devojčice i dečaci obučeni u belo i oko struka opasani crvenim kanapom - 'razgovarao' sa anđelima koji su mu prenosili i Božje poruke, ali i odgovarali na njegova pitanja, tačnije na pitanja onih koji su posredstvom Kaljostra tražili odgovore za svoje probleme'.
    Kada se ima u vidu ova čudna veza 'Kaljostra' sa Bogom i sedam anđela, i njegov veliki uticaj, nema mesta čuđenju što je vrh Katoličke crkve i tadašnje Papske države, koji je i od ranije tražio načine da zaustavi Kaljostra, jedva dočekao francusku tužbu za krađu kraljevskog blaga. Vrh Crkve odlučuje da Klajostro bude uhapšen. Lišen je slobode uveče 13. septembra 1770, u kući u kojoj je stanovao, a ona postoji i danas na Španskom trgu u Rimu. Predat je sudu Inkvizicije. Tri meseca kasnije, osuđen je na dugogodišnji zatvor bez prava na umanjenje kazne i odmah je upućen u papsku tvrđavu - zatvor San leo. U njoj je, kako je u dokumentima zapisano, umro 27. avgusta 1795. godine. Ne isključuje se, međutim, mogućnost da se to desilo i znatno ranije i da smrt nije bila prirodna. Alui, dokaza za tu tezu nema.
    Smrću Kaljostra, mnoge njegove tajne otišle su sa njim u grob. Ne zna se gotovo ništa o tome šta se desilo sa 'kraljicom od Sabe'. Ostalo je nerazjašnjeno i da li je Kaljostro lagao kada je tvrdio da je otkrio alhemičarsku formulu za pretvaranje olova u zlato. Mnogi, među njima i slavni francuski pisac Aleksandar Dima otac, ubeđeni su da je Kaljostro bio lažov, varalica i odličan hipnotizer.
UTVARE POBIJENIH PASA
    U maju 1876. umro je izvesni major Stjuart, vlasnik imanja i kuće Balečin haus u Pertširu, u Škotskoj. poznat i po tome što je veoma voleo pse i imao ih je nekoliko. Njegovi naslednici su, samo nekoliko dana posle majorove sahrane, pre nego što su se uselili u kuću, naredili da se psi eliminišu premlaćivanjem motkama.
Majorov unuk koji se odmah posle toga uselio u kuću, zajedno sa suprugom, od prvog dana počeo je da čuje neobjašnjive šumove i da bude svedok čudnih fenomena. Njegova supruga, gde god da se nalazila u kući, stalno je osećala miris pokisle pseće dlake. Nikakva provetravanja, izmena tepiha i nameštaja, nisu pomogli da se taj miris elimiše.
    Nedugo zatim, imala je sve češće osećaj da joj nešto vlažni i hladno, kao pseći nos, stalno dodiruje noge. Naročito kada bi sedela i kada bi joj se haljine, duge do poda, zbog toga malo podigle. Istovremeno i ona i muž su svakodnevno čuli bezbrojne, neodređene šumove, često i nešto nalik na urlike i cviljenje, na snažne udarce nekog čvrstog predmeta o nešto, kao i udarce nečega u zidove. Šumovi su dopirali i iz soba koje su bile zaključane, jer ih njih dvoje nisu koristili.
    Zbog svega ovoga, majorov unuk i njegova supruga, samo dva meseca nakon majorove smrti i useljenja u kuću, napustili su je i nastanili se podalje od nje. Oni fenomeni su sasvim prestali, što je značilo da ih nisu izazivali oni sami, već da im je izvor u dedinoj kući. Od tada, pa sve do 1896. godine u Balečin hausu niko više nije živeo. Tada je kuću kupio izvesni kapetan, po prezimenu, takođe Stjuart, ali koji nije bio ni u kakvom srodstvu sa pokojnim majorom. Uselio se prvih dana leta, ali je zgradu napustio samo tri sedmice kasnije, a novac mu nije vraćen, jer nije to ni zahtevao. Razlog iseljenja bio je što je tvrdio da, maltene svakog dana 'vidi žestoke pse' koji na njega ljutito reže, koji svom silinom udaraju u manje komade nameštaja, pri čemu ga često i obaraju i koji stalno zavijaju. Uz to, kapetan je tvrdio kako često čuje i nešto nalik na muški glas koji nešto ljuditi više.
    Za ove fenomene zainteresovao se izvesni markiz Bjut, koji je živeo u susednoj kući. On je od unuka majora Stjuarta iznajmio Belečin haus i 1904. u nameri da proveri šta se to dešava u kući, u nju je, u goste, pozvao četrdesetak prijatelja i poznanika. Nikome od njih ništa o fenomenima nije rekao, niti su oni za njih znali, jer svi su živeli daleko od Škotske, u Londonu. Markiževi gosti stigli su oko podneva i do večeri sve je teklo potpuno normalno. A onda, svi oni 'videli' su do tada nevidljive pse koji ih prate na svakom koraku. čuli su i njihovo lajanje i cviljenje. Među tim psima posebno se isticao veliki crni španijel, ljubimac majora Stjuarta.
    Pojavili su se, ili bolje reći materijalizovali su se ni iz čega, kako je izjavio markiz, a sa tim su se složili i njegovi gosti. Sledeće veče nisu ni prestajali da se oglašavaju i pokazuju tokom cele noći. Negde pred zoru, svi su čuli i onaj ljutiti i nepoznati muški glas. Zbog toga je tek pet od 40 gostiju u kući ostalo nedelju dana, na koliko su bili pozvani od markiza. Svi ostali su, i bukvalno, pobegli odatle.
    Tada je cele stvar došla i do ondašnje londonske štampe. A kuća je zbog toga ponovo bila prazna decenijama. Tek mnogo kasnije su je potomci potomaka majora Stjuarta prodali za male pare, daleko ispod njene cene. Novi vlasnici su prijavili i glasove nepoznatog muškarca, šumove po kući, lajanje i zavijanje pasa i njihovu materijalizaciju.
GDE JE VEŠTICA IZ BELA?
    Priča o 'Belovoj veštici', koja traje sve do danas i privlači brojne posetioce u varošicu Adams, počinje 1817. godine na farmi Džona Bela, farmera iz Tenesija. U kući su tada počela čudna zbivcanja. Najpre je počelo čudno kuckanje iz zidova, zatim zvuci čudne lomnjave i grebanja, a uskoro su ćebad počela da lete sa kreveta. članove porodice je nevidljivi napasnik šutirao, grebao i vudao za kosu. Na meti ovog duha posebno je bila, tada 12-godišnja Betsi Bel.
    Džon Bel nije sve ovo mogao dugo da čuva kao porodičnu tajnu i ubrzo se poverio prijateljima. Oni su tada formirali komisuju ne bi li utvrdili šta se to dešava u kući njihovog prijatelja. Osim da je u pitanju vrlo čudna i sablasna sila, ništa drugo nisu zaključili, ali se duh razbesneo zbog indiskretnosti i progovorio glasom 'veštice' Kejt Bats, prve susetke Belovih, sa kojom je Džon svojevremeno imao vrlo loše iskustvo u nekoj trgovini robovima. Pokojna Kejt je zbog toga želela da mu se osveti i glas o zbivanjima na farmerovom imanju uskoro je prešao granice okruga Robertson.
    Da se lično uveri šta se to tamo dešava, poželeo je i general Endrju Džekson, budući predsednik Amerike od 1829. do 1837. godine. Džekson je imao priliku da oseti moć 'Belove veštice' kada su točkovi njegove kočije u blizini imanja neobjašnjivom silom bilo naprosto blokirani i sve dok veštica nije odlučila drugačije, general nije mogao da nastavi putovanje. Džon Bel je na kraju postao žrtva čudne bolesti koja ga je oborila u krevet, a Kejt koja je za to preuzela odgovornost, nije mu dozvoljavala nij trenutka da predahne dok je u krevetu ležao bolestan. U besvesnom stanju pronađen je jednog jutra sa neobičnom bocom pokraj sebe. U boci se nalazila neka tamna tečnost, na koju mu je zaudarao dah. Kada su svega nekoliko kapi stavili na jezik mačke, ona je odmah uginula. Farmer je uskoro preminuo, ne dolazeći svesti.
    Legenda kaže da se, dugo potom, po kući čula trijumfalna vriska veštice Kejt Bets, a na sahrani Džona Bela se po prvi put pokazala i likom, psujući, smejuči se i pevajući dok je jadnik sahranjihvan. Kejt je posle pobede nad svojom žrtvom još dugo ostala i godinama maltretirala porodicu Bel. Iako nikada nije objasnila zašto, sprečila je Betsi da se uda za Džošuu Gardnera, čoveka kojeg je istinksi volela, a kasnije joj je pokvarila i nameravani brak sa lokalnim učiteljem Ričardom Pulenom. Posle toga, valjda već zadovoljna učinkom zla koje je nanela, veštica se oprostila od porodice obećavši da će se vratiti za sedam godina. Tačno u dan po isteku tog datuma, ponovo se pojavila kod Belovih, ali ih je ovog puta kinjila mnogo kraće, svega dve nedelje.
    Za to vreme, Džon Bel Junior je zabeležio mnoga njena kazivanja i proročanstva, među kojima su bili i najava građanskog rata u Americi, kao i Prvog i Drugog svetskog rata u narednom veku. Na odlasku, Kejt je rekla da će se vratiti ponovo kroz 107 godina, ali je 1935. godina došla i prošla u Adamsu bez ikakvih incidenata slične vrste. Ipak, mnogi i danas veruju da nije napustila nekadašnju Belovu farmu i da se krije namestu koje su nazvali 'Pećina Belove veštice'. Ona se nalazi na jednoj strmini, blizu starog porodičnog groblja Belovih, i važi kao jedno od najposednutijih mesta u Americi. Bivši vlasnik zemljišta, Bil Edens, izgradio je u blizini pećine kuću i uskoro osetio 'čari' čudnih zbivanja i u kući i u samoj pećini.
    O tome govore i sadašnji stanovnici, Kris i Volter kirbi, koji su od 1996. godine pećinu uredili i otvorili je za turiste. Kris Kirbi priča o nekoliko slučajeva kada su ona i posetioci pećine videli čudne siluete i čuli neobjašnjive zvuke koji su dolazili iz skrivenih, tamnih uglova. Bilo kako bilo, posle više od dva veka
    Izvor tekstova: Treće Oko - obradio i prilagodio The Conoplja News
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana