Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Najlepše Duhovne Priče - 19

   U toku je veliko čišćenje! Ne samo ovde kod nas, već svugde u sveu, vodi se rat između sinova svetlosti i sinova mraka. Ovo je poslednji pokušaj sinova mraka da zemlju i dalje zadrže kao izokrenutu projekciju nebeskog sveta.

Osmeh gore Osmeh na lice:  

ČETIRI KOVČEGA

    Beše neki car veliki i slavan i imao je običaj da se vozi na pozlaćenim kolima sa slugama i boljarima, sa čašću velikom, kako i dolikuje carevima. Sretnu jednom dva muža obučena u pocepano i prljavo odelo, blede u licu i vrlo mršave.
    Ali, car je poznavao te ljude iznurenih tela, koji su put svoju izmoždili isposničkim trudovima, pa kad ih vide, u taj čas skoči sa kola, pade na zemlju pred njih, pokloni im se, ustade i iskreno ih zagrli i poljubi.
    Njegovi pratioci, boljari, nisu bili zadovoljni ovakvim ponašanjem svog vladara, po njihovom mišljenju on je učinio nešto čime je povredio svoje carsko dostojanstvo. Kako nisu smeli glasno da iskažu svoje negodovanje, požalili su se carevom bratu koji je, deleći njihova shvatanja, opomenuo cara zbog navodnog malodušnog ponašanja. Na to mu je car dao odgovor koji je razobličio one koji su ga klevetali.
    Taj vladar imao je običaj da kad nekoga osudi na smrt pošalje pred njegovu kuću glasnika sa trubom i kad bi čuli tu muziku svi su znali kakva je sudbina ukućana. Kad je palo veče car je naredio da smrtna truba zatrubi pred vratima njegovog brata. A on, kada je trubu čuo, znajući šta to znači, celu je noć preplakao praštajući se sa ukućanima, a u zoru, obukavši crno odelo, zajedno sa ženama i decom, pođe u palatu plačući i ridajući.
    Kada ga car uvede unutra i vide kako plače, reče: 'O, nerazumni i nesmisleni, kada si se tako uplašio glasnika svog jednorodnog brata prema kome, znaš, nisi ništa zgrešio. Kako si meni naneo ukor što sam smerno poljubio glasnike Boga svoga, koji mi blagoglasnije od trube najaviše smrt i strašan dolazak Vladike moga kome sam, znam, mnogo i jako sagrešio. Ukoravajući tvoje bezumlje na ovaj način poplaših te, kao što ću i onog koji te je bezumno naučio da me ukoriš, uskoro izobličiti.
    I zapovedi da se načine četiri drvena kovčega. U dva okovana zlatom položi mrtve i smrtdljive kosti, pa ih zakova zlatnim klincima, a druga dva premaza čađu i smolom pa ih napuni dragim kamenjem i biserima, i veza ih konopljanim užadima. Pozvao je boljare koji su se podsmevali njegovoj poniznosti pred ubogim isposnicima i postavi pred njih ona četiri kovčega, da kažu koliko koji vredi. A oni rekoše da su dva zlatna kovčega dragocena i da su dostojna da se u njih polože venci i pojasi carski, a za one pomazane čađu i smolom rekoše da vrede malo i neznatno. A car onda reče: 'Znao sa da ćete odgovoriti ovako, jer spoljašnjim očima samo spoljašnju stranu gledate. Da gledate unutrašnjim očima, videli biste šta je unutra: čast ili beščašće'.
    I zapovedi da se otvore pozlaćeni kovčezi, i kad ih otvoriše užasan smrad udari i pojavi se rugoba. Onda car reče: 'Ovo je izgled onih obučenih u svetlo i slavno ruho, koji se ohole mnogom slavom a iznutra su puni onoga što je mrtvo i smrdljivo i rđavih taština'. Potom zapovedi da otvore i ona dva neugledna, i svi se zadiviše bescenim blagom i divnim mirisima koje su sadržali. I reče im: 'Znate li čemu je ovo naliko? Onima koje krase smernost i koji su u bedno ruho obučeni, čiji ste spoljni izgled prezreli, a meni naneli porugu što sam im se do zemlje poklonio. A ja, poznavši unutrašnjim vidom časne i prekrasne duše njihove, proslavih se dodirom i blagoslovom njihovim smatrajući da je to časnije od svakog venca slave'.

SLAVUJ

    Oni koji se klanjaju idolima nalik su na čoveka koji pomoću lepka lovi ptice i koji je, uhvativši jednom slavuja, hteo da ga zakolje i pojede. Slavuju je bio dat glas čovekov, pa on reče lepitelju: 'Kakva ti je korist, o čoveče, da me zakolješ, kada se od mene ne možeš zaistiti? Nego, ako me oslobodiš daću ti tri zapovesti, i ako ih se budeš pridržavao imaćeš veliku korist celog svog života'.
    Lovac se začudi takvom govoru i obeća da će ga osloboditi odmah ako čuje od njega nešto novo. Slavuj progovori: 'Ako nešto ne možeš uzeti, nemoj ni pokušavati da uzmeš, ne kaj se zbog nečega što je prošlo i nevernoj reči nikako ne veruj'. Začudi se čovek lepo sastavljenim i pametnim rečima i oslobodi ga. A slavuj je hteo da proveri da li je čovek razumeo snagu reči koje mu je govorio i da li će od njih imati neku korist, pa mu reče, leteći na bezbednoj udaljenosti: 'Avaj, čoveče, tvoje gluposti! Kakvo si blago izgubio danas! U mojoj je utrobi biser veći od nojevog jajeta!'
    Kada je pticolovac to čuo, obuze ga tuga i kajao se što je slavuja pustio. Nadajući se da će ga ponovo uloviti reče: 'Pođi sa mnom u moj dom da te ugostim i otpustim sa čašću'. A slavuj mu reče: ' Sada vidim tek koliko si nerazuman, jer ništa od onog što ti je bilo slatko čuti nisi upotrebio u svoju korist. Rekoh ti da se ne kaješ zbog onoga što je prošlo, a ti sad tuguješ što sam ti iz ruku pobegao, i kaješ se zbog stvari koja je prošla. Zapovedio sam ti da ne pokušavaš uzeti ono što nije moguće, a ti sad pokušavaš da me uhvatiš, mada ne možeš da ideš mojim hodom. Zapovedio sam ti da ne veruješ nevernim očima, a ti si poverovao da je u mojoj utrobi biser merom veći od mog rasta, nisi promislio ni da ja nisam sličan nojevom jajetu, pa kao bih takav biser u sebe smestio.'
    Tako su, dakle, bez razuma i smisla oni koji se nadaju u idole. Načinivši ih svojim rukama, klanjaju im se i za one koje su njihovi prsti stvorili kažu: 'Ovi sazdaše nas'.

SLIKA ŽIVOTA

    Bežeći od razjarene zveri, jedan je čovek, bezglavo trčeći, upao u neku provaliju. Dok je padao u nju uspeo je da se uhvati za neko drvo i držao se tako učvstivši noge na nekoj račvi misleći da je kraj njegovim mukama i da će od sada biti u miru i sigurnosti. Ali, pogledavši okolo vide dva miša, jednog belog i drugog crnog, kako neprestano podgrizaju drvo za koje se on bio uhvatio.
     Pogledavši na dno provalije ugladao je zmaja strašnog po izgledu iz koga je izbijala jara od vatre, kako je strašno razjapio usta pokušavajući da do njega dođe i da ga proždere. A pogledavši baš na račvu drveta gde je bio noge učvrstio, vide četiri glave aspidine kako su izašle iz stene na kojoj je drvo izraslo. No pogledavši drvo još jednom, vide da sa jedne grane kaplje malo meda. I prestavši da brine o takvim i tolikim nevoljama kojima je bio okružen, ustremi se ka slasti onog meda.
    Ovo je slika onih koji se varaju obmanama ovog života, čije je tumačenje sledeće. Zver je slika smrti koja juri da stigne adamski rod, provalija je svet pun svakakvih zala i smrtonosnih zamlki, a drvo koje dva miša neprestano nagrizaju i za koje se hvatamo i držimo jeste vreme našeg života koje se skraćuje i približava kraju danonoćno. Četiri aspide znače četiri sablažnjiva sastojka od kojih je sastavljeno čovekovo telo i kojima je grešno gonjen i mučen telesni sastav.
    Uz to, onaj ognjeobrazni i užasni zmaj prikazuje strašnu paklenu utrobu koja čeka da primi one koji su više voleli krasote ovoga sveta nego buduća blaga. Medena kaplja znači sladost uživanja ovog sveta kojima on svoje drugove sablažnjava, ne ostavljajući ih da se pobrinu za svoje spasenje.
O LJUBAVI

    Kada vas ljubav pozove, pođite za njom, premda su staze njene tegobne i strme. A kad vas krila njena obgrle prepustite joj se, premda vas mač skriven među perima njenim, može povrediti. A kad vam progovori - vjerujte joj, premda vam glas njen može uništiti snove, k'o što severac opustoši vrt. Jer, baš kao što vas kruniše, ljubav će vas i razapeti. Isto kao što vas podstiče da rastete, isto tako će vas i okresati. Kao što se upinje do visina vaših i miluje vam najtananije grančice što trepere na suncu, tako će se spustiti i do vašeg korenja i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju. Poput snoplja pšeničnog, sakupiće vas u naručje svoje. Omlatiće vas, da bi vas ogolila. Prosejaće vas, da bi vas otrebila od kukolja. Samleće vas, do beline. Umesiće vas, dok ne postanete gipki. A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri, tako da postanete sveti hleb za svetu Božju gozbu.o ljubaviSve će vam to ljubav učiniti, ne biste li spoznali tajne srca svoga i u spoznaji toj postali deo srca života.
    Budete li, pak, u strahu svome tražili samo ljubavni mir i zadovoljstvo, bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju, i odete sa gumna ljubavi, u svet koji ne poznaje godišnja doba, gde ćete se smejati, al' ne punoćom smeha svog i plakati, al' ne do poslednje suze svoje. Ljubav ne daje ništa osim sebe i ništa ne uzima, osim sebe. Ljubav ne poseduje, niti dopušta da je poseduju; jer, ljubav je dovoljna ljubavi. Kad volite, ne treba da kažete: 'Bog mi je u srcu', već: 'Ja sam u srcu Božjem.' I nemojte misliti da možete usmeriti puteve ljubavi, jer ljubav, ako joj se učinite vrednima, usmeriće puteve vaše.
    Ljubav nema drugih želja nego da se ispuni.
×
DA LI SI ŠARGAREPA, JAJE ILI ZRNO KAFE?

    Ćerka se žalila svom ocu na težak život i rekla kako ne zna više kako da se suprotstavi životnim problemima i teškoćama, kako nema više snage za borbu, jer čim reši jedan problem, već je pred njom drugi i teži od prethodnog.
Njen otac, koji je bio kuvar po zanimanju, odveo ju je u kuhinju. Uzeo je tri lonca, napunio ih vodom i stavio ih na vatru. Za kratko vreme voda u posudama počela je da ključa. U prvi lonac je stavio šargarepu, u drugi jaje, a u treći nekoliko zrna kafe, zatim ih je ostavio da se kuvaju neko vreme.
    Ćerka se nije mogla strpeti, jer nije znala šta njen otac tim postupkom želi reći i dokazati. Otac je isključio šporet, pa je izvadio šargarepu iz vode i stavio je u posudu, a isto je uradio sa jajetom i kafom. Pogledao je ćerku i upitao:
- Šta vidiš?
- Vidim sargarepu, jaje i zrno kafe - odgovorila je.
    Zatražio je od nje da opipa šargarepu i osetila je da je šargarepa jako meka i krhka. Onda je zatražio da oguli jaje i videla je da je ono tvrdo i skuvano. Rekao joj je da
pomiriše kafu, a ona se nasmešila kad je osetila njen bogati miris.
-  Ali, šta sve ovo treba da znači? - upitala je začuđeno.
- Znaj, kćeri moja, da su i šargarepa i jaje i kafa prošli kroz isto stanje, boreći se sa istim neprijateljem - 'ključalom vodom', ali se svaki od njih suprotstavio na različit način. Šargarepa je bila tvrda i jaka, ali je vrlo brzo omekšala i oslabila u ključaloj vodi. Jaje je čuvala njegova jaka ljuska, ali ne zadugo i ono se skuvalo u vreloj vodi i promenilo iz tečnog u tvrdo stanje. Dok je kafa sasvim drugačija. Njeno zrno je ostalo isto, naprotiv - ona je uspela promeniti vodu! A ti? Da li si šargarepa koja je naizgled jaka, ali, čim naiđeš na manje prepreke i teškoće,  oslabiš i gubiš snagu? Ili si jaje mekog srca koje, kad naidje na probleme, postaje jako. Tvoja ljuska (spoljašnji izgled) se ne menja, ali se menja tvoja unutrašnjost tako da tvoje srce postaje tvrdo, jako i gorko? Ili si zrno kafe koje izmeni vrelu vodu (a ona je izvor bola) tako što je čini ukusnom i daje joj lep miris. Ako si kao zrno kafe, ti svoju okolinu činiš boljom, vrednijom, ti teškoću sebi olakšavaš tako da ona bude olakšica umesto teškoće i problema, brige i tuge. Razmisli, kćeri moja, kako ćeš se suočiti sa svim problemima i teškoćama ovoga sveta?



¦ Klik Gore na Sliku - Prikaz; ¦ Ponovni Klik - Brisanje

Pravoslavlje i ReligijaPravoslavlje i Religija - Ostali Tekstovi
Ponuda TemaPogledajte i ostale super zanimljive rubrike na sajtu
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana