Naslovni baner
Home Dugme
Meni
Novo na sajtu
Omiljeno na sajtu

Najbolje Duhovne Pouke - No 24

   Najbolje duhovne pouke - Mudrosti koje nas vode kroz život, najboljim putem po nas i po našu dušu. Duhovne vrednosti trebalo bi da zauzmu ključno mesto u našim životima i da se rukovodimo prema njima.

Osmeh gore Osmeh na lice:  

KOGA VOLIMO

    Pre više hiljada godina živeo je u Indiji mudrac koji je imao dve žene. Zvale su se Maitreji i Kaljani i obe su bile drage njegovom srcu. Kaljani je bila praktičnog duha i zanimala se samo za obična zadovoljstva u životu. Vodila je brigu o kući i njena interesovanja nisu prelazila granice svakodnevnog života. Međutim, Maitreji je puno razmišljala o stvarima koje su se ticale unutrašnjeg živora i volela je da sazna nešto više o istini.
    Jednoga dana pozva ovaj mudrac obe svoje žene kod sebe i reče im:
- Trajanje života na zemlji je kratko. Već sam naučio sve što čovek mora znati o životu, ali ono što moram znati o istini, moram još da naučim. Dopustite mi da se povučem iz ovog života, da ne bih uzaludno proveo preostale godine. Kao što san bledi, tako i život prolazi. Dozvolite mi da se povučem sa vašim blagoslovom. Kuću ostavljam vama dvema, zemlja ostaje vama na uživanje, stoka je vaša, kao i sve moje bogatstvo u srebru i zlatu..
    Kaljani se dopao ovaj dogovor, ali Maitreji nije bila zadovoljna ovakvim stanjem stvari. Sa suzama u očima obratila se svome mužu sa rečima:
- Ovaj svet je zaista poput sna, jer. čak i kada ima bogatstvo, može li čovek steći slobodu? Za sva blaga, može li čovek biti siguran u sreću? Usred mnogih zadovoljstava, može li sakupiti znanje? A iz beskrajnog ciklusa života i smrti, može li očekivati oslobođenje? Razagnaj sumnje moje, gospodaru moj, i pomozi mi da vidim istinu. Ako je besmrtnost cilj ljudskog duha, šta treba da uradim sa kratkotrajnim zadovoljstvom života?
    Mudrac joj tada reče:
- O moja Maitreji, uvek si bila draga mome srcu, ali sada si mi draža nego ikada. Dođi, sedi pored mene i ja ću te učiti istini. Istina se prvo čuje, zatim vidi i na kraju se i ostvari. Počuj, pa ćeš i ti spoznati istinu. Da li znaš zašto su nam drage stvari koje volimo u ovom svetu, draga moja Maitreji? Duh koji prožima celokupno stvaranje prožima i stvari koje volimo - otuda nam je drah duh u stvarima koje volimo. Nikada zbog muža ne voli žena muža, već ga voli zbog Sebe u njemu, jer voli Sebe. Nikada zbog žene ne voli muž ženu, već je oli zbog Sebe u njoj, jer on voli Sebe.
    Nikada zbog deteta ne vole roditleji dete, već vole Sebe u detetu. Nikada zbog bogatstva ne volimo bogatstvo, nego zbog Sebe u bogatstvu, jer mi volimo Sebe. U svim stvarima koje su stvorene, naše Ja je urođeno, otuda volimo sebe u svekolikom stvaranju. Kao što ogledalo odražava sunce, tako i ova zemlja i univerzum odražavaju Sebe, i zato mi volimo sebe u svemu što je stvoreno. O moja Maitreji, vidi Sebe u svim stvarima. Drvo je lepo zato što je lepa bit u drvetu. Planine su lepe zato što je lepa bit u planinama. Bit se mora prvo čuti, zatim videti, a onda se o njoj može meditirati. Upoznaj Sebe, pa ćeš znati sve ostale. Znaj da je bit izvor celokupnog stvaranja.
    Ali, bit se može videti samo u svojim pojavama, jer sam bit je večita i ne zna ni početka ni kraja. Upravo kao što se zvuk doboša ne može uhvatiti rukama, ali ako nam je doboš u rukama, onda se njegov zvuk može kontrolisati, tako isto i smisao ovog sveta može e shvatiti samo kada spoznamo Sebe. Kao što naša koža raspoznaje sve osećaje dodira, kao što nos razlikuje mirise, oči zapažaju oblike, a uši razlikuju zvuke, tako je i naše Ja riznica neizmernog mnoštva raznih stvorenja na ovom svetu, kome se celokupni život vraća na kraju, kao što se i kiše vraćaju u more i okeane.
    Pošto je saopštio ova znanja maitreji, on ustade, oprosti se od svojih žena i ode.

REČITO ĆUTANJE

    Otac je imao dva sina. Kada su dovoljno odrasli, primljeni su u krug učenika veda i povereni brizi jednog učitelja da bi izučavali drevne vede (staroindijske spise). Posle duže odsutnosti vratili su se kući, pošto su završili studije. Tada ih otac upita, da li su čitali Vedante - indijski filozofski sistem nastao iz Upanišada. Kada su mu odgovorili potvrdno, zapitao ih je:
- Šta je Brahman?
    Stariji, koji je citirao Vede i druge filozofske spise, odgovori:
- O oče, to se ne može shvatiti pomoću izgovorene reči ili snagom razuma. O, to je tako i ovako. Ja znam sve o tome.
    I onda je počeo da navodi tekstove iz Veda. Otac mu onda reče:
- Vidim da si spoznao šta je Brahman. Možeš se vratiti svome radu.
    Onda postavi mlađem sinu isto pitanje, ali mladić je sedeo kao da je zanemeo . Nije izgovorio nijednu reč, niti je činio i najmanji pokušaj da nešto kaže. Tada otac progovori:
- Ništa se ne može reći o Apsolutnom i Bezuslovnom! Čim progovoriš o tome, već određuješ Beskonačno pojmovima konačnog, Apsolutno pojmovima relativnog, a Bezuslovno pojmovima uslovnog. Tvojje ćutanje govori rečitije od navođenja stotina stihova i pozivanja na stotine autoriteta.

TURISTA I MONAH

     Neki američki turista je posetio starog monaha u manastiru i sa divljenjem shvatio da on živi samo u jednoj sobi sa ikonama i knjigama. Sto, police i to je bio sav nameštaj. Turista je upitao monaha:
– Gde je tvoj nameštaj?
– A tvoj?
– Moj? Ja sam ovde samo u prolazu. Ja sam turista!
    A, mudri monah mu smireno odgovori:
– I ja sam takođe.

KONCENTRACIJA

    Dok je neki čovek pecao ribu na obali ribnjaka, naiđe jedan putujući monah i zapita:
- Brate, koji put vodi do tog i tog mesta?
    Upravo tada plovak na pecaljki pokaza da je riba počela ozbiljno da grize. Zato čovek ne odgovori ništa, već se predade pecanju. Kada je upecao ribu, okrete se i upita:
- Šta ono rekoste, poštovani?
    Monah mu se pokloni i reče:
- Poštovani, budite moj guru i učitelj. Kada utonem u razmišljanje o najvišoj Suštini, dozvoliteda sledim Vaš primer i ne obraćam pažnju ni na šta, sve dok ne okončam svoju meditaciju!

DRAGI KAMEN

    Neka mudra žena, putujući kroz planinu, nađe u jednom potoku dragi kamen. Sutradan srete putnika koji beše gladan, te mudra žena otvori torbu da mu da nešto da pojede. Putnik ugleda dragi kamen u njenoj torbi, jako se očara njime i zatraži od mudre žene da mu ga da. Mudra žena to učini bez premišljanja. Putnik pođe dalje, sav radostan zbog svoje dobre sreće. Znao je da kamen dovoljno vredi da ga učini bogatim. Ali, posle nekoliko dana, vrati se on nazad i potraži mudru ženu. Kad je nađe, dade joj kamen i reče:
– Razmišljao sam. Znam koliko je ovaj kamen vredan, ali ti ga vraćam u nadi da ću od tebe dobiti nešto što je mnogo, mnogo vrednije. Ako možeš, daj mi to što imaš u sebi, a što ti je omogućilo da mi sa takvom lakoćom daš ovaj skupoceni kamen.
×
KAO ŠTO I MI OPRAŠTAMO

    Ava Siluan je bio jedan od onih Staraca oko kojih se sakupljalo mnogo sveta, kako kaluđera tako i običnih ljudi, laika. Beskrajna ljubav koju je pokazivao prema svima, ali i njegovo duboko teološko znanje, učinili su ga izuzetnim. Ako bi se neko našao u njegovoj blizini, nije želeo ništa drugo do da ga sluša. Za sve probleme i teškoće imao je da kaže utešnu reč i da pruži savet. Mnoštvo sveta je dolazilo samo da čuje njegove blagoslovene reči, ali nije bilo malo ni onih koji su često odlazili kod Ave da se ispovede i da zatraže pomoć u duhovnoj borbi. Jedan od takvih bejaše i Đorđe, blagočestivi domaćin koji je obrađivao svoje imanje na Istoku. Često je odlazio kod Starca, a ovaj bi ga savetovao o svemu što bi ga zanimalo.
    U poslednje vreme, međutim, već dugo nije bio kod Ave. Imao je problema sa jednim susedom koji mu je činio zla. Od njega je pretrpeo mnoge muke, ali je bio trpeljiv i prevazilazio ih je svojim molitvama Bogu. No, kako su dani prolazili sused je bivao sve gori a maltretiranja za skromnog Đorđa bilo je sve više. Jednog dana njegovom strpljenju dođe kraj, a njegova ojađenost beše toliko neizdrživa da se razgnevi na svog suseda i odluči da ga kazni. Međutim, sam nije mogao da mu naudi. Stoga je smatrao boljim rešenjem da ga preda sudu. No, za jednu takvu odluku trebalo je da pita Starca iz pustinje. I zaista uputi se u skit Ave Siluana. Kada stiže, Ava ga primi sa radošću i odmah odoše u Crkvicu skita. Prilikom ispovesti Đorđe otkri Starcu svoje dogodovštine sa tvrdokornim susedom, ali i svoju odluku da ga preda sudu.
– Ne ide drukčije, moj Avo, reče Đorđe. Trudio sam se koliko sam mogao. Molio sam se iz sve snage. Ali i ja sam čovek. Ne mogu više. Vidite, u početku je samo bio neprijateljski raspoložen prema meni. Potom prevarama uspe da mi uzme pola imanja. Ja i tada bejah trpeljiv. Ogovaraše me svuda. Izgubih i prijatelje i poznanike. Širio je različite optužbe o meni i svet presta da govori sa mnom. Ali, najgore od svega, Avo, je to što je pre nekoliko dana pokušao da me otruje. 0 tome se radi. Obuze me ogorčenost i odlučih da ga kaznim zbog svega što mi je učinio. Ali, Starče, nemam ni snage ni hrabrosti. Stoga ću ga predati sudu, te će ga tako stići zaslužena kazna, a ja ću dobiti svoju pravicu.
    Ovo izgovori Đorđe, a Ava Siluan, ćutljiv i smiren, odgovori mu:
– Čini kako želiš, dete moje.
– Zar ne misliš, Starče, da će biti još pravednije, ako ga kazne strogo? Imam poznanike sudije koji će se pobrinuti za to, reče Đorđe.
– Čini ono što ti pruža utehu, odgovori Ava nezainteresovano.
– Bilo bi to bolje i za njegovu dušu, je li Avo? upita Đorđe. ali Starac ne odgovori.
– E, pa, da idem ja polako, reče Đorđe, da ne dosađujem više tvojoj ljubavi. Idem pravo sudiji.
– Stani malo, dete moje. Ne žuri toliko, reče Ava. Hajde prvo da se pomolimo da Bog blagoslovi tvoj postupak.
    Starac ustade, dovede Đorđa i obojica stadoše pred ikonu Svedržitelja. Pošto se prekrsti, Ava poče da govori:
- Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje, da dođe carstvo tvoje, da bude volja tvoja i na zemlji kao što je na nebu. Hleb naš nasušni daj nam danas, i ne oprosti nam dugove naše kao što ni mi ne opraštamo dužnicima svojim.
    Na ove poslednje reči Ave Siluana, Đorđe povika:
– Ali Starče, ne ide tako Molitva Gospodnja. Da niste malo pogrešili?
– Zaista, dete moje, ne ide tako Molitva Gospodnja, reče Ava strogim glasom. Takva je, međutim, stvarnost. Pošto si ti odlučio da brata svoga predaš sudu, ja se drugom molitvom za tebe ne mogu moliti.
    Đorđe zaneme. Uze blagoslov i vrati se svojoj kući. Avine reči se duboko urezaše u njegovu dušu. Odluči i tako i učini: trpeo je susedovu zlobu sve dok ovaj nije umro. A Đorđe nastavi svoj vrlinski život ponavljajući pouku Starca Siluana: 'Oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim ...'



¦ Klik Gore na Sliku - Prikaz; ¦ Ponovni Klik - Brisanje

Pravoslavlje i ReligijaPravoslavlje i Religija - Ostali Tekstovi
Ponuda TemaPogledajte i ostale super zanimljive rubrike na sajtu
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana