PLAVUŠIN DNEVNIK
Urrraaa, dobila sam vozačku dozvolu
Napokon mogu voziti svoj auto, bez da mi instruktor stalno ponavlja:Pazi! Pogrešan smer. Pazi pešak!... pazi ovo, pazi ono ili nesto slicno.
Uopšte ne razumem kako sam ga podnosila dve godine, kakvo zanovetalo od čoveka prema meni ovako lepoj i nadasve pametnoj devojci! Ali, napokon sam im svima začepila usta.
8. Mart - Autoškola je priredila zabavu, jer sam položila vozački. Instruktori su bili stvarno ganuti. Jedan je čak rekao da će organizovati crkvenu misu za mene. Čini mi se da je jedan od njih imao suze u očima, a jedan je rekao da će se radi mene od sreće napiti. Jako ljubazni momci, ali nekako mi se čini da moja vozačka nije toliko bitna za toliko preterivanja.
12. Mart - Kupila sam svoj crveni automobil! Na žalost sam ga morala ostaviti u salonu da mi zamene zadnji blatobran, jer sam ubacila u rikverc umesto u prvu. Oni idioti usalonu umesto praznine iza auta, stavili veliki stakleni izlog, a ja šata ću, nemam prakse... tek jednu nedelju vozim.
14. Mart - I konačno, moj auto je tu! Bila sam tako zadovoljna da sam se odlučila još malo provozati. Verojatno su i drugi imali istu ideju, jer je iza mene odjednom bilo puno automobila. Trubili su kao ludi... verovatno je to bila svadbena kolona, pa sam im se i ja pridružila i smanjila brzinu sa 15 na 10 km na sat. Verovatno im se to svidelo, jer su počeli još jače trubiti, a čule su se i prave ovacije iz njihovim automobila.
22. Mart - Moje komšije su bas super. Napisali su veliki natpis PAZI KOMŠINICA MANEVRIŠE! i dali su mi najveće mesto za parkiranje mesto, a deci su zabranili da se igraju dok ja ne parkiram. Pretpostavljam, samo zato kako mi ne bi smetali. Kako su to dobri ljudi, obožavam ih, kao i oni mene.
30. Mart - Drugi vozači oko mene stalno trube, mašu mi i pokazuju nekakve znakove. Mislim da je to vrlo ljubazno, ali je opasno. Neki tip mi je nešto govorio, ali ga nisam razumela, jer nisam našla dugme za otvaranje prozora, pa sam umalo pogodila pešaka. Dobro je da sam vozila svojom standardnom brzinom - 15 na sat.
10. April - Malo su čudni ti vozači. Ne samo da stalno mašu, nego stalno i viču. Nikako da saznam što hoće, jer još uvek nisam našla to dugme za otvaranje prozora. Možda mi žele dati nekakve korisne informacije? Mislim da je tako, jer sam čula jednog kada je rekao: Idi kući, idi! Neverovatno! Kako je znao da upravo vozim kući!? Kad nađem dugme za otvaranje prozora, biće mi malo jasnije šta mi to uporno pokušavaju reći.
19. April - Noću je grad vrlo slabo osvetljen. Danas sam prvi put izašla van noću, pa sam morala stalno imati upaljena duga svetla da bih uopšte nešto videla. Izgleda da su se i ostali vozači, koji su vozili u susret, slagali sa mnom, jer su i oni odmah palili duga svetla. Jedino što ne razumem, zašto su i trubili!? Možda da prestraše pa poteraju pse ili mačke s ceste? Kakvi čudaci !!!
26. April - Danas sam imala saobraćajnu nesreću. Ušla sam na rotirajući krug (kružni tok), a kako je bilo puno automobila - nisam sklona preterivanju, ali bilo ih je najmanje četiri - nikako nisam mogla izići. Kružila sam i kružila, tražila mogućnost za izlazak. Od kruženja mi se tako zavrtelo u glavi da sam udarila u spomenik na sredini te rotiraljke. Stvarno bi morali ograničiti voznju u ovom rotoru na samo jedan automobil!
3. Maj - Nesreća me drži i drži. Danas sam išla po auto u garažu, a kad sam izlazila na cestu, promašila sam pedalu te pritisnula gas umesto kočnice. Pogodila sam prolazeći auto te mu razbila celu desnu stranu. To je bila čista slučajnost da sam udarila upravo mog instruktora vožnje. Dobar čovek, posve neupitno. Ja sam stalno ponavljala da sam ja kriva, ali on je neprestano ponavljao držeći se za glavu: Oprosti mi Bože, molim te! Oprosti mi Bože, molim te!
SUPER VICEVI
Šeta Mujo čaršijom i ugleda čovjeka koji prodaje naočale. Prodavač mu kaže:
- Jeste li za jedne stvarno posebne naočale?
Mujo zastane i odluči:
- Daj, da vidim kakve su!
Prodavač mu namigne i pruži naočale. Mujo ih stavi i ugleda sve ljude oko sebe potpuno gole. Oduševi se i veselo reče:
- Uzimam!!!
Ide tako Mujo kući i smije se kao blesav, gledajući gole ljude.
Dođe do kuće i sa ulaza viče:
- Fato,vidi šta sam kupio!?!
Uđe u dnevnu sobu, kad tamo Fata i Suljo sjede na trosjedu - goli. Mujo skine naočale, kad ono Fata i Suljo - i dalje goli!!? Ponovno stavi naočale, oni opet - goli, skine ih, - ovi i dalje goli!!?? Mujo zafrljači naočale u zid i ljutito će:
- Ih, bem ti ovo kinesko smeće!! Čim ga kupiš - odma' se pokvari!!!
Mujo dođe s posla i već s vrata viče Fati:
- Fato, bona, spremaj se... Idemo na koncerat, dao mi Hasokarte jer mu švalerka ne može doći!
Spremi se Fata i odoše oni u koncertnu dvoranu. Tamo svi sređeni, mirno sjede na svojim mjestima i čekaju da počne koncert. Nakon aplauza dirigentu, ovaj zamahne i počne muzika, kad Muju gurne djed koji je sjedio do njega:
- Jel' ovo Štraus?
Mujo šapne:
- Ne znam, jarane, sačekaj da se okrene pa ću ti reći.
U bolnici...
- Uzrok smrti je Covid - 19. - govori doktor udovici.
- Ali doktore, moj muž je umro od infarkta.
- A koji je razlog infarktu? - pita doktor nju.
- Puno se nervirao.
- A zašto se toliko nervirao?
- Izgubio je posao!
- A zašto je izgubio posao?
- Pa zbog Covida.
- A što sam ja napisao?
Dođe plavuša u posetu drugoj plavuši i ono vidi ona sjedi na televizoru pa je upita:
-Je li Milutinka, što sediš na televizoru?
Na to će ova druga:
-Pa uvek sam željela da vidim kakav je osećaj biti na TV-u! Došle dvije bake u kineski restoran i naručile jelo. Donio konobar sve, a između ostalog i štapiće za jelo. Pogledaše se međusobno, pa mu se jedna obrati:
– Ali sinko, mi smo došle jesti ne štrikati!
Razgovaraju dvije babe i jedna baba pita drugu:
-Koliko si teška?
Druga odgovara:
-S naočalama – 78 kg!
-A bez naočala?
-Eh, bez naočala ne vidim vagu…
Mujo se ujutro probudi, a ono snijega po ulici kao u priči. Upali on radio uz jutarnju kavu, pa čuje spikera kako čita
- Mole se građani da danas parkiraju aute na strani ulice sa neparnim brojevima da se može očistiti barem snijeg sa druge strane ulice.
Mujo izađe i preparkira auto. Sutra padne jos veći snijeg, i opet Mujo ujutro sluša radio, kad krene priopćenje:
- Mole se građani da danas parkiraju aute na strani ulice sa parnim brojevima da se može očistiti snijeg sa druge strane ulice.
Mujo opet izađe i preparkira auto. Treći dan napada ponovno snijeg, još više nego prva dva dana, i sluša Mujo vijesti na radiju:
- Mole se građani da danas parkiraju aute na .. - i nestane struje.
Sav zabrinut Mujo se pita što će sada, gdje da parkira auto. Na kraju kaže sam sebi:
- Nema. Svi su poumirali od smijeha kada su je
ugledali.
i ja nemam praaavaaaaaaaaaa.