Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Manastir Studenica

   'Danas je čovek željan i gladan vere' - rekao je iguman manastira Studenica. Najveća i najznačajnija zadužbina velikog župana Stefana Nemanje, Studenica, molitveno i saborno obeležila je 28. augusta svoju slavu, Uspenije Presvete Bogorodice (Veliku Gospojinu), svetom arhijerejskom liturgijom i litijom oko Bogorodičine crkve, najsjajnije građevine srpskog srednjeg veka.

Osmeh gore Osmeh na lice:  
    Studenički sabor u goste je stiglo i sveštenstvo antiohijske Patrijaršije kojoj pripadaju pravoslavni Arapi iz Sirije, Libana, Iraka, Irana, Kuvajta, Saudijske Arabije i delova Turske, kojih ukupno - prema procenama, starim doduše nekoliko godina, ima oko pola miliona.
Gosti su bili impresionirani lepotom manastirskog kompleksa, stopljenog sa pitomim krajolikom, koji kao da je zaustavio vreme i stopio ga sa mirom i spokojem koji ovde i danas dočekuju goste, odakle i iz kojeg god razloga došli. A Bogu hvala, uvek ih je bilo dosta.

STUDENICA MEĐU VEKOVIMA

    'Kad čovek zida kuću, ne zida je za sebe, nego za svoju decu i unučad. Tako nastaju porodica i domaćinstvo. Kad vladar zida crkvu, ne zida je za sebe, ni za svoje sinove, ni unučad, nego za narod koji će je kroz vekove pohoditi. Tako se stvara država. Kuća je ono što ostaje posle čoveka. Crkva je ono što ostaje posle vladara. Kuća ostaje deci, crkva narodu. A crkva je, čedo moje, velika lađa koja plovi prema dubokim i dalekim nama neznanim vremenima i ljudima. U koji god vek doplovi, dovešće i nas i pokazati nas - našim još nerođenim potomcima.
    Srećan sam i miran, čedo moje, što je sada moja Studenica zaplovila prema vekovima. U opštem potopu vremena, samo su takve lađe poput Nojeve kadre da nas spasu najvećeg od svih ponora, od zaborava. A mi ćemo, čedo moje, koji sagradismo crkve, biti u njima vremeplovci na tim velikim lađama. A mi smo uzidani u svoje crkve tvrde građe, kadre da odole strašnim udarima vremena. Sve sam kamen i mermer, najtvrđe što postoji na svetu. Uzidali smo sebe u svoje crkve, ispisali svoju veru i živopisali svoje likove u njima. Naši daleki potomci prepoznaće nas u Studenici. Znaće ko smo i kakvi smo. I, čedo moje, biće ponosni - što nas imaju, pouzdano znam da hoće. Ponosiće se što su pleme Nemanjićko.'  - (Zaveštanje Stefana Nemanje o crkvama)
    Studenica, zadužbina Stefana Nemanje, utemeljivača nezavisne srpske države i rodonačelnika dinastije koja je vladala Srbijom puna dva veka, uzdiže se, inače, nedaleko od živopisne klisure reke Ibar, na desnoj obali reke Studenice, opasana visokim zaštitnim zidom. Predstavlja najznačajniji manastirski kompleks srednjovekovne Srbije i veliki duhovni i umetnički centar srpskog naroda. Za nešto više od jedne decenije (1183-1196) uobličena je najlepša građevina srpske srednjovekovne arhitekture. Od 12. veka kad je osnovana monaška zajednica, Studenica ni u jednom trenutku nije prekidala svoj viševekovni život.

ZEMLJOTRES, POŽAR I RATOVI

    Studenica je delila sudbinu sa srpskim narodom. Stradala je od Turaka, ali se i obnavljala. U 16. veku stradala je od zemljotresa, zatim od požara i tada su zauvek nestala vredna istorijska i umetnička svedočanstva. Studenica je stradala i za vreme austrijsko-turskih ratova, kao i u Prvom i Drugom svetskom ratu. Konzervatorski radovi na njoj su počeli 1951. godine. I baš tu se, i ove godine, po običaju, okupilo mnoštvo vernika između zidova koji omeđuju manastir i preko osam vekova čuvaju duhovno i materijalno blago - Crkvu Uspenija Presvete Bogorodice - zadužbinu Stefana Nemanje, 'Kraljevu crkvu'- Crkvu Joakima i Ane iz doba kralja Milutina, Crkvu Svetog Nikole i ostatke Crkve Sv. Jovana Krstitelja. - Danas ste videli tradiciju koja je živa, ne tradiciju radi tradicije, već radi suštine... Od Svetog Save do danas nije bilo toliko bavljenja bogoslovljem, našom verom, kao danas. Danas je čovek željan i gladan vere - rekao je otac Tihon, iguman manastira Studenica.

POHARANA RIZNICA

    Studenička riznica je, inače, važila za jednu od nabogatijih, jer su Stefan Nemanja i njegovi sinovi bili izdašne ruke – tu čuvaju se sasude, odežde, ikone, relikvijari sa moštima, od zlata i srebra, ukrašeni biserom i dragim kamenjem... Sveti Sava je mnogo toga doneo sa svojih putovanja po Istoku. Nažalost, dosta dragocenosti kojima je Studenica kroz vekove bila darivana, vremenom je poharano i nestalo. Ipak, ostali su prsten od zlata Stefana Prvovenčanog, plaštanica Antonija Heraklejskog, pokrov za kivot Stefana Prvovenčanog... No, najdragocenije su seni svetitelja kojima se vernici ovde i danas poklanjaju i molitveno zahvaljuju. Na ulazu u Bogorodičinu crkvu nalazi se mermerni sarkofag ktitora Stefana Nemanje, čije su mošti prenete iz Hilandara 1207. godine i u kome počiva kao Sveti Simeon Mirotočivi. Pred samim oltarom smešten je kivot Stefana Prvovenčanog.
    Srebrni kovčeg poklonila je Persida, supruga kneza Aleksandra Karađorđevića. Sa leve strane ispred ikonostasa nalazi se kivot Sv. Anastasije, kćerke vizantijskog cara Romana IV, žene velikog župana Stefana Nemanje, majke velikog župana Vukana, Stefana Prvovenčanog, prvog kralja srpskog i Rastka – Sv. Save. Kivot je od drveta, okovan srebrom i zlatom i ukrašen dragim kamenjem, emajlom i gravurom, a rađen je tri i po godine. Uvek se u ovom ambijentu osećate tako svečano. Ovde vreme kao da stoji, i to ono sveto vreme, koje nadahnjuje srca svih pravih vernika. Sve ostalo što bi se reklo, bilo bi suvišno...
    Uz čudesne freske (i ovde se prvi put natpisi na freskama pišu na srpskom jeziku, iako su ih slikali najbolji među vrsnim carigradskim majstorima) Raspeća Hristovog i Pričešća, kamenu 'romansku'plastiku, isposnicu Svetog Save..., sve to čini jedinstveni ambijent do kojeg put vodi kroz ibarsku 'Dolinu vekova'u kojoj je nekada bilo jezgro srednjovekovne srpske države Raške. Sa svojim hramovima, trpezarijama, kulama i konacima, Studenica je zadržala svoju prvobitnu funkciju, a kao prvorazredni zakonom zaštićeni spomenik upisana je u listu Svetske kulturne i prirodne baštine UNESKO 1986. godine.

ISPOSNIČKA KULA

    Krenete li koji kilometar od manastira, sa obronaka Radočela spušta se litica na visini od oko 1.000 metara, karakteristična po tome što je u nju uklesana i nadgrađena na već postojeće pećine, nad ponorom dubokim nekoliko stotina metara, isposnica u kojoj je Sveti Sava stvarao Studenički tipik i Žitije Sv. Simeona Nemanje i na čije vreme i danas podseća tzv. Savino korito – bure od kamena u koje se iz stene sliva sveža i čista voda. Isposnička kula, do koje vode uklesan kameni most i proširena terasa, pregrađena je na tri sprata, a u kompleksu isposnice je i mala Crkva Sv. Đorđa, kao i grobnica monaha Gavrila, koji je ovde u 'naše'vreme boravio i radio, ali i skončao - u poznim osamdesetim godinama života - svoj molitveni život.
    Uređujući ovo mesto i bdijući nad njim, jednog ledenog dana u zimu 1986. godine, stari monah je morao da založi peć. Izbio je požar koji, zbog nepristupačnosti predela, nije bilo moguće ugasiti pet dana. Plamen je odneo sve, nažalost i monaha Gavrila. Isposnica je kasnije očišćena i obnovljena, uz učešće stručnjaka Zavoda za zaštitu spomenika kulture Srbije. Studenica, tako, živi i svoj deveti vek. I, sigurni smo, dočekaće nas, ovako mirno i duhovno nadahnjujuće, i dogodine. Jer, šta je za nju vreme? (Treće Oko - 2008.)



¦ Klik Gore na Sliku - Prikaz; ¦ Ponovni Klik - Brisanje

Pravoslavlje i ReligijaPravoslavlje i Religija - Ostali Tekstovi
Ponuda TemaPogledajte i ostale super zanimljive rubrike na sajtu
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana