Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Dolazi li Ledeno Doba?

   Polako ali sigurno, dokazi o ljudskoj umešanosti u proces globalnog zagrevanja planete tokom poslednjeg veka se gomilaju. Najveća briga čovečanstva je kako će povećanje temperature uticati na staništa mnogih vrsta, uključujući i ljudska bića.

Osmeh gore Osmeh na lice:  
   I Međunarodni panel vlada o klimatskim promenama (IPCC) i Američka nacionalna akademija nauka tvrde da previše načnika ili ignoriše ili ne razume činjenicu da se klima Zemlje rapidno menjala u prošlosti i da se isto tako može menjati i u budućnosti, u bilo kom pravcu.
    Dokazi o naglim klimatskim promenama se neprestano nalaze u uzorcima leda uzetim iz dubine Grenlanda i Antarktika. Jedan od najpoznatijih primera takvih događaja je Janger Drijes hlađenje koje se desilo pre oko 12.000 godina. Ono je nazvano tako po arktičkom divljem cvetu otkrivenom u sedimentima severne Evrope. Taj je događaj započeo i okončao se neverovatno brzo. Tokom čitavih 1.000 godina njegovog trajanja, severnoatlantski region je bio hladniji za oko 5 stepeni. Može li se tako nešto ponovo dogoditi? Sasvim sigurno može, a pošto su se promene dogodile u okviru jedne dekade, moguće da ćemo veoma brzo postati svedoci ovakvog događaja.
    Janger Drijes se događa u vreme kada orbitalna sila navodi klimu do sadašnjeg toplog statusa. Ovaj neobjašnjeni fenomen je bio predmet mnogih žučnih naučnih rasprava, baš kao i drugi događaji sa milenijumska skale. Sada je stagnacija u jedanaestogodišnjoj aktivnosti sunčevih pega podstakla strah nekih naučnika da će se umesto da se zagreva, Zemlja možda okrenuti suprotnom periodu hlađenja. Ideja je posebno intrigantna ako se uzme u obzir da se veći deo sveta priprema za globalno otopljenje. Da li treba da se spremimo za gori scenario? Sunčeva pega je region na Suncu koji je hladniji od okoline i zbog toga izgleda tamnije. Po jednoj teoriji, jako magnetno polje koje izaziva većinu aktivnosti sunčevih pega štiti Zemlju od kosmičkih zraka. Kada je polje slabo – tokom smanjenih aktivnosti sunčevih pega kako je to trenutni slučaj – kosmički zraci prodiru do nižih delova atmosfere i povećava se oblačnost, koja zatim dovodi do hlađenja površine.
    Geofizičar Fil Čepmen, prvi Australijanac koji je postao astronaut NASA, primetio je da slike sa američke Solarne i heliosferske opservatorije pokazuju da trenutno na Suncu nema pega. On veruje da se upravo zbog toga svet rapidno hladio u periodu između januara prošle godine i januara ove godine za otprilike 0,7 stepeni Celzijusa.
    To je najbrža temperaturna promena otkako se uopšte vrše merenja, a vraća nas tamo gde smo bili 1930. godine. Ako se temperatura uskoro ne oporavi, moraćemo da zaključimo da je globalno zagrevanje gotovo.
    Međutim, naučnici iz američkog Nacionalnog centra za atmosferska istraživanja su 2006. objavili izveštaj u kome se tvrdi da Sunce ima neznatan uticaj na klimatske promene. Po jednoj drugoj studiji nedavno objavljenoj u Pismima Instituta za proučavanje fizičke okoline, ne postoji jaka korelacija između kosmičkih zraka i stvaranja prekrivača niske oblačnosti. Ako je to tačno, značilo bi da izostanak sunčevih pega nije neophodno indikator veće oblačnosti i kasnijeg hlađenja.
    I dok je istina da su u nekim regionima sveta zabeležene rekordno niske temperature, izgleda da se drugi regioni zagrevaju. Australijski Biro za meteorologiju tvrdi da su od kraja sedamdesetih godina tamošnje temperature daleko više nego u periodu 1960-1990. Iako je u Australiji zaista bilo nekoliko hladnijih godina, temperatura je globalno povećana za 0,3 stepena Celzijusa u odnosu na dugogodišnji prosek. I druge zemlje su suočene sa potpuno istim kretanjima. Međutim, pošto globalno beleženje temperaturnih podataka traje relativno kratko u odnosu na istoriju Zemlje, teško je tačno znati šta ovo povećanje znači za dugoročnu perspektivu.
    Hlađenje ili mini ledeno doba je teorija za koju se zalaže Čepmen, ali kaže da još uvek ima vremena da se budući događaj okrene i na drugu stranu. On predlaže preventivne mere kako bi se usporilo potencijalno hlađenje, na primer, da se buldožerima preoru sibirski i kanadski sneg kako bi postali prljavi i manje reflektivni. 'Mislim da su šanse sada 50:50 da će u decenijama koje slede doći do značajnijeg hlađenja umesto zagrevanja.'
    Kanadski naučnik Kenet Teping iz Nacionalnog istraživačkog saveta je takođe primetio da je solarna aktivnost trenutno u posebno neaktivnoj fazi, ali šta to znači – ukoliko uopšte nešto znači – još uvek je velika misterija. Njegov kolega Oleg Soroktin sa ruske Akademije za prirodne nauke se slaže sa Čepmenom. Soroktin veruje da, uprkos rezultatima nekih nedavnih studija, odsustvo sunčevih pega ukazuje na dolazeći period hlađenja. U stvari, on smatra da su klimatske promene nastale uticajem ljudi samo kap u moru, u poređenju sa hladnoćom koju donose neaktivne solarne faze.
    I dok Soroktin savetuje ljudima da spremaju veću količinu tople odeće, većina istaknutih naučnika veruje da obilje dokaza ukazuje na globalni trend zagrevanja i da anomalije i izuzeci od pravila ne predstavljaju značajniji udar na ovaj konsenzus.
    'Ne postoji apsolutno nikakva sumnja da se svet nalazi u fazi zagrevanja', tvrdi klimatolog Tomas Rajhler. 'Takav zaključak podržava 99 procenata ozbiljnih svetskih naučnika, tako da ovo nije moja proizvoljna tvrdnja', zaključuje on.
    Rajhler je verovatno u pravu, ali ne bi bilo prvi put da se opšte očekivanje pretvori u potpunu suprotnost. Iz šire perspektive, da li je zaista bitno ko je u pravu, sve dok pripreme traju? Bez obzira da li klima postaje hladnija ili toplija ili ni jedno od toga, ljudima će biti potrebne ogromne količine energije. Čak i ako prihvatimo obrnuti pristup i namerno povećamo ispuštanje gasova u atmosferu kako bismo zaustavili hlađenje, teško da bi to imalo većeg efekta od daljeg zagađivanja okoline standardnom potrošnjom energije i stvaranjem brojnih toksičnih nusprodukata.
    Da li su ljudi glavni faktor trenutnog trenda zagrevanja planete? Možda, a možda ne. Ali ono što se ne može osporiti jeste da ljudi definitivno zagađuju planetu. Trenutni i budući vremenski uslovi neće promeniti činjenicu da korišćenje uglja i nafte kao energenata nije dobra ideja na duge staze. Potreba za čistom energijom, čistijim vazduhom i čistijom vodom nikada nije bila veća.
    U svetu su ljudi okrenuti sve više zaštiti vodosistema i ekoloških okruženja, dok se u Srbiji vodotokovi, šume i polja i dalje koriste kao besplatna đubrišta koja se svakodnevno truju plastikom, pesticidima i drugim toksičnim otpacima. Oni koji izjednačavaju skepticizam u pogledu globalnog zagrevanja sa izjavama 'baš me briga' ili 'sve to dođe i prođe', svesno ugrožavaju zdravlje planete, svoje zemlje i svoje sopstveno. Ako se pripremimo za globalno otopljenjena na način koji će pomoći zašiti okoline, biće nam daleko bolje čak i ako se zaista dogodi da nam umesto visokih temperatura stigne mini ledeno doba.

DA LI ZEMLJI PRETI NUKLEARNA ZIMA

    Na Jupiteru, najvećoj planeti našeg solarnog sistema, dešava se zemaljskoj nauci neobjašnjiv fenomen. Ovaj gasni džin je mirovao stotinama godina. Međutim, u poslednje tri godine su se u njegovoj atmosferi formirale dve nove crvene tačke. Svaka tačka je pet ili deset puta veća od Zemlje. Misteriozni fenomen se događa i na jednom od najvećih Jupiterovih meseca, na Evropi. U maju ove godine Evropini polovi, prekriveni oklopom debelog leda, pomerili su se za 90 stepeni i zamenili položaj sa ekvatorom.
    Jupiter je jedina planeta solarnog sistema u čijim se tajanstvenim dubinama odvija termonuklearna reakcija. Taj planetarni proces je sličan onome koji se događa zvezdama, iako Jupiter stvara daleko manje energije kao rezultat procesa. Ne treba naglašavati kakva bi užasavajuća eksplozija mogla pogoditi naš solarni sistem ukoliko u unutrašnjosti najveće planete stvari krenu naopako. Udarni talas bi stigao do Zemlje i sa njene površine zbrisao svaki živi organizam! Katastrofa Jupitera bi se odigrala prema scenriju opisanom u kultnoj knjizi Artura Klarka, Odiseja u svemiru. U Klarkovim knjigama, Jupiter postaje zvezda – što je rezultat termonuklearne reakcije – čime se stvaraju uslovi za razvoj života na njegovom mesecu Evropi.
    A to nije sve. Ruski načnik iz Sankt Petersburga, Eduard Drobiševski, tvrdi da će se drastične promene verovatno dogoditi i na drugom Jupiterovom mesecu, na Kalistu. Ledeni oklop Kalista može eksplodirati, kaže Drobiševski, a džinovski komadi ledenog oklopa će pasti na Zemlju i istrebiti sve oblike života. Naučnici smatraju da su masivni ledeni oklopi drugih, mesecu nalik, prirodnih satelita džinovskih planeta (Saturna i Jupitera) eksplodirali mnogo ranije. Kao rezultat takvih eksplozija nastale su mnoge kratkoživuće komete.
    Zamislite sledeće: naš Mesec je obložen ledom debljine 800 kilometara. Upravo tako izgleda tipični masivni prirodni satelit Jupitera – Kalisto. To je prljavi led koji provodi električnu struju jer se sve kreće u magnetnom polju, u magnetosferi džinovske planete. Led je veoma dobar provodnik, posebno ako je prljav. Rezultat toga je elektroliza leda. - objašnjava Drobiševski. On kaže da se jedna takva eksplozija već dogodila pre oko 10 000 godina, kada je eksplodirao ledeni oklop Saturnovog meseca Titana. Eksplozija je rezultirala stvaranjem Titanove atmosfere, Saturnovih ledenih prstenova i nekolicine kratkoživućih kometa.
    Jupiterov satelit Kalisto ima najstariji ledeni oklop od svih prirodnih satelita svih planeta našeg solarnog sistema. Taj oklop nikada ranije nije eksplodirao, pa je stoga zasićen vodonikom i kiseonikom – produktima elektrolize leda. Posledice njihove detonacje mogu biti fatalne po Zemlju. Kalisto nam je mnogo bliže od Titana. Eksplozija njegovog ledenog oklopa bi izazvala nuklearnu zimu na Zemlji. Bila bi to užasna katastrofa koja bi uništila biosferu planete.

ZEMLJA JE NA PRAGU VELIKOG PROBLEMA

    Nestankom arktičkog morskog leda, postaće moguće da se do Pola doplovi brodom. To će biti jedan od najdramatičnijih – i isto toliko zabrinjavajućih – primera uticaja globalnog zagrevanja na planetu. Naučnici kažu da se led na 90 stepeni severno može otopiti već ovoga leta.
    'Sa gledišta nauke, Severni Pol je samo jedna tačka na planeti, iako simbolično ima veliku važnost. Svi znaju da na Severnom Polu treba da bude led a ne otvorena voda', kaže Mark Serizi iz američkog Nacionalnog centra za sneg i led u Koloradu.
    Ako se to dogodi, povećavaju se izgledi da će nacije u arktičkom krugu dobiti neverovatnu mogućnost za eksploataciju nafte i bogatih naslaga minerala sa dna okeana koji su do sada bili potpuno nedostupni zbog debelog sloja leda na površini.
    Polarni naučnici veruju da su šanse da se ovoga leta sav led otopi sa Severnog Pola veće od 50:50, jer je uobičajeno debeli led koji se godinama formirao na Polu sasvim nestao, a zamenio ga je tanji led formiran tokom samo jedne godine i ispresecan ogromnim pukotinama.
    Ovaj jednogodišnji led je izuzetno podložan topljenju tokom letnjih meseci. Satelitski podaci koji pristižu poslednjih nekoliko nedelja, ukazuju da se proces topljenja odvija daleko brže nego prošle godine kada je tokom leta zabeležen rekordan gubitak leda na Arktiku.
    'Stvar je u tome što je ovo prvi put koliko znam, da je čitavo more Severnog Pola prekriveno samo širokim slojem jednogodišnjeg leda – leda koji je formiran prošle jeseni i zime. Rekao bih da su šanse da se taj led otopi vrlo izjednačene', tvrdi doktor Serizi. Inuiti koji žive blizu zaliva Bafin između Kanade i Grenlenda takođe javljaju da je morski led tamo počeo da puca mnogo ranije nego što je to uobičajeno. Oni su primetili ogromne pukotine na mestima gde je ranijih godina led bio čvrst i stabilan.
    Svakog leta se morski led topi pre nego što se ponovo formira tokom duge arktičke zime, ali je prošlogodišnji gubitak morskog leda je tako veliki da će veći deo Arktičkog okeana uskoro postati otvorena voda, sa ledenom granicom udaljenom samo 1300 km od Severnog Pola.
    Ruski naučnici su uspeli da pomoću kompjuterskog modela reprodukuju klimatske uslove iz prošlosti i urade detaljnu analizu klime u budućnosti. Akademik Valentin Dimnikov kaže da će globalno zagrevanje na kraju XXII veka biti veće od tri stepena. On predviđa izuzetno povećanje temperatura i u 21. veku. Najveće zagrevanje će u sledećih 200 godina uslediti na Arktiku. Led na Severnom Polu će se redovno topiti i pojavljivaće se samo zimi. Temperature u umerenom klimatskom pojasu na svim kontinentima severne hemisfere porašće za šest setepeni. Zagrevanje iznad okeana i na južnoj hemisferi će biti znatno manje – dva ili tri stepena.
    U svetu postoji još 17 sličnih kompjuterskih modela koji predviđaju klimatske promene. Polovina je napravljena u SAD. Jasno je zbog čega naučnici imaju različita mišljenja kada su u pitanju cifre Kjoto protokola. Svako želi da bude u pravu, ali niko nije naučio kako da izračuna jednostavni prosek na osnovu tih modela. 'Cifre koje se odnose na restrikciju emisije gasova u Kjoto protokolu su neutemeljene. Efikasnost predloženih mera je daleko sumnjivija od načina posmatranja ekologije', kaže Valentin Dimnikov.
    U sledećih 200 godina, prema ruskim naučnicima, klimatske promene na Zemlji će izazvati i sledeće posledice:
- U Moskvi i Sent Petersburgu će biti moguće uzgajanje lubenica i kukuruza
- Arktički beli medvedi će migrirati u industrijske oblasti koje su trenutno pod upravom ruskih giganata Gasproma i Norilsk Nikela
- Turisti će prestati da odlaze u Tursku i Egipat, jer tamošnja klima više neće biti topla i prijatna...
    Ostaje nam da čekamo ... (Treće Oko - 2008.)
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana