Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Kroz Vrata Snova

   Mnogi pronalazači zahvaljujući snu došli su do svojih velikih otkrića, pisci do ideja a vojskovođe do pobeda. Da li proročki snovi upozoraaju na opasnost veza čoveka sa paralelnim svetovima? Zašto na ovaj način nisu svi opomenuti?

Osmeh gore Osmeh na lice:  
    Snovi kao sastavni delovi ljudskog bitisanja od pamtiveka su privlačili velike umove ali i obične ljude. Tumačeni su na različite načine: kao poruke bogova, kao poseta duše umrlog, kao duh koj ise za vreme sna odvaja od tela... Frojd je govorio da su snovi ispunjenje ili pokušaj ispunjenja želja, a Adler da oni predstavljaju način života.
    Kod starih Grka vrhovni bog bio je Zevs koji je uz pomoć Hipnosa - boga sna, usnulim ljudima slao poruke, upozorenja, proročanstva i inspiracije. Ali, činio je to i krilati glasnik Hermes. Kod Sumera, Asiraca i Vavilonaca bog sna bio je An-Za-Oar i on je predsedavao veću drugog sveta pod imenom Velika zemlja. Imao je legiju pomoćnika čiji je zadatak bio da ljudima u snu prenose njegove božanske poruke.
    Da su se snovi smatrali veoma važnim delom života govori i činjenica da su se za njih interesovali i mnogi učenjaci i filozofi. Tako je, na primer, Demokrit verovao da su u pitanju stvari koje plutaju u atmosferi i napadaju duh tokom spavanja. Za Platona je sedište snova bila jetra, a Galen je mislio da oni upozoravanju na zdravlje. Plinije je snovima pripisivao natprirodno poreklo. Otac medicine Hipokrat je za noćna lutanja duše rekao: 'Neki snovi su inspirisani božanskim, ali je većina direktan rezultat fizičkog tela'.
    Pokušaj da se dešifruju snovi star je verovatno koliko i samo čovečanstvo. Rimske legije imale su čoveka koji se bavio tumačenjem snova, a kod Grka je Platon pokušavao da unese tračak svetlosti u razjašnjenje noćnih ekskurzija duše. Verovatno najstariji sanovnik na svetu je zbirka egipatskih, asirskih i vavilonskih tukmačenja pod nazivom 'Artimedorous's Oneiro-Crtica'.
    Američki Indijanci, plemena Hjurona i Irokeza, pridaju veliki značaj snovima i čak održavaju festivale sna. Oni traju više dana tokom kojih bi se od određenog uzorka snova konstruisao plemenski mir. Eskimi iz zaliva Hadson veruju da duša za vreme snova napušta telo i boravi u nekom posebnom svetu. Pleme Temiar u Maleziji, Maori na Novom Zelandu i Zului u Južnoj Africi, čvrsto veruju u snove i pokušavaju da ih razumeju posredstvom plemenskih tumača.
    Proučavajući spavanje, naučnici us pronašli nivoe sna i REM fazu u kojoj se, izgleda sanja, ali nisu objasnili samu suštinu spavanja i sanjanja. Interesantnije je, možda, ono što su mnogi poznati i oni manje poznati ljudi videli ili doživeli u snovima.
    Znan je slučaj Mendeljejeva koji je u snu video kako treba poređati elemente po njihovoj atomskoj težini. Rezultat je tablica periodnog sistema elemenata. Volter je govorio da je sve svoje velike ideje dobijao u snovima, a neki kompozitori su svoje dela 'prepisali' iz sna.
    Hitler, koji je bio veliki snevač, zahvaljujući jednom snu ostao je živ i nepovređen. Njegov veliki san bio je da pokori Evropu i postane njen gospodar, a i gospodar celog sveta. Taj veliki njegova san se, na svu sreću, nije ostvario, ali je zato jedan mali, koji je usnio u novembru 1917. godine, za njega bio veoma bitan. Tada je bio zaspao u jednom bunkeru, verovatno umoran i iscrpljen od borbe. Odmah je počeo da sanja da se na njega sručila zemlja i zatrpala ga. Hitler se, uplašen, probudio i izašao iz bunkera još pod uticajem onoga što je video u snu. Samo trenutak kasnije francuska granata pogodila je bunker i pobila sve vojnike koji su spavali u njemu.
    Vojskovođa koji je mnogo pažnje poklanjao svojih snovima bio je Aleksandar Veliki. Kad je Tiros bio pod opsadom, Aleksandar je sanjao da satir igra na njegovom štitu. Zapitao je Aristandera, svog tumača snova, šta to znači i ovaj mu je to objasnio kao igru reči. 'Tiros je tvoj', bile su reči Aristandera kojima je on Aleksandru objasnio san. Vojskovođa je svom žestinom napao grad i lako ga osvojio. Bizmark u jednom svom pismu imperatoru Vilijemu piše: 'Komunikacija Vašeg Veličanstva ohrabrila me je da se pozovem na san iz proleća 1863. godine tokom najgorih dana bitke. Sanjao sam da jašem krivudavom alpskom stazom sa liticama na desnoj i stenama na levoj strani. Staza je postajala sve krivudavija i moj konj je odbijao da ide dalje, a bilo je nemoguće da se vratim ili sjašem. Bičem sam opalio po steni i pozvao se na Boga. Bič je porastao do ogromnih razmera, stena se smrskala kao da je komad kulisa na pozornici i otvorila se široka staza sa pogledom na brda i šume kao pejzaž Bohemije: tu su bile pruske trupe sa zastavama i. čak i u tom snu, došla mi je misao da o ovome moram da izvestim Vaše Veličanstvo'. Verovatno pod uticajem ovog sna Bizmark je ojačao svoje snage i dobro napredovao u Pruskoj.
    Poznato je da su mnogi pronalazači došli do otkrića upravo u snu. Elias Howe, pronalazač šivaće mašine, sanjao je urođenike kako bacaju koplja. Koplja su bila malo neobična - imala su otvor u obliku oka pri vrhu. Kada se probudio, Howe je znao gde da stavi rupu na igli, te je njegov pronalazak bio dovršen.
    Svima znani Džems Vat često je sanjao jedan te isti san: kako se nalazi usred kiše teških, olovnih loptica. San se stalno ponavljao  sve dok Vat nije, prema instrukcijama iz sna, pronašao kuglične ležajeve. Više nikada nije sanjao kuglice.
    Fridrih August fon Kekule je bezuspešno pokušavao da otkrije molekularnu strukturu trimetilbenzola. Rešenje je pronašao u snu: 'Okrenuo sam stolicu prema vatri i zadremao. Ponovo su atomi zaigrali pred mojim očima. Ovom puta su manje grupe ostajale umereno u pozadini. Moje mentalno oko, naviknuto na akutno ponavljanje vizija ove vrste, sada je moglo da razlikuje veće strukture mnogostrukog poretka- dugi redovi, ponekad bliskije povezani zajedno - svi udvojeni i izuvijani uporetku kao zmija. Ali gle! Šta je to? Jedna od zmija držala je sopstveni rep formirajući kovitlac pred mojim očima. U tom blesku svetlosti probudio sam se. Shvatio je da je ona zmija, koja je držala sopstveni rep, predstavljala prstenastu strukturu za kojom je tragao.
    Kanadski lekar dr Frederik Banding dugo se mučio da pronađe lek za šećernu bolest. Sve svoje vreme provodio je u laboratoriji eksperimentišući. Jedne noći tu je i zaspao. U snu je video da lek treba da izdvoji iz obolelog pankreasa psa. Zahvaljujući ovom snu pronađen je insulin i miloni obolelih ljudi mogli su mnogo lakše da žive.
    Rober Luis Stivenson često bi, kad nije imao inspiracije, u snu video prizore koje je zatim prenosio na papir. Ako nije mogao da se seti dobro zapleta za svoje romane, on ih je nalazio u snovima. Isto tako kad bi imao problema sa novcem 'zamolio' bi podsvest: 'Daj mi dobru i uzbudljivu priču koja se može pretvoriti u komercijalni roman'. Potom bi ono što je sanjao preneo na papir i tako su velikim delom nastajale njegove knjige. O svom delu 'Dr Džekil i mister Hajd', Stivenson je rekao: 'Dugo sam pokušavao da napišem priču o toj temi, da nađem telo, vozilo, pošto taj jak osećaj čovekovog dvostrukog postojanja traje toliko koliko i vreme i ispunjava um svakog bića koje razmišlja. Dva dana sam razbijao mozak oko sižea i druge noći sanjao sam scenu na prozoru i scenu koja jesledila posle nje, razdeljene u dva dela, u kojoj Hajd, optužen za neki zločin, uzima prah i menja se u prisustvu onih koji ga optužuju'.
    U leto 1901, godine pažnju posetilaca u Biljaricu, naročito otmenih gospođica i gospođa, privlačio je elegantan pedesetogodišnjak negovane brade i melanholičnog izraza lica. Bio je to slavni poljski romanopisac Henrik Sjenkijevič, autor romana 'Quo Vadis', koji se godinu dana ranije pojavio i u francuskim knjižarama i već bio prodat u fantastičnom tiražu od 100.000 primeraka. Mnoge dame želele su, ali se nisu usuđivale, da proćaskaju sa piscem čije je delo bilo prevedeno na 22 jezika i, dok su se Francuskinje ustručavale, jedna mlada Engleskinja plave kose i ljubičastih očiju jedne večeri je u predvorju hotela to učinila. Prišla mu je irakla da je pročitala njegov roman i da ju je potpuno očarao.
    I sam pomalo zbunjen, Sjenkijevič je zahvalio na lepim rečima i pozvao devojku na čaj. Sledećih dana su se zbližili i svakodnevno izlazili u šetnju. Jednog je jutra pisace rekao mladoj Engleskinji:
- Nemam običaj da obraćam pažnju na snove, ali noćas sam usnio čudan san. Ostavio je u meni neugodna osećanja i nikako ne mogu da ih se oslobodim. Nalazio sam se u jednoj ulici u kojoj su bila mrtvačka kola. Iza njih je stajao plavokos mladić svetlih očiju, obučen u plavu unifomu sa metalnim dugmadima.
- Da li vam je što rekao?
- Ne. Samo se smeškao, uporno me gledao i pozivao da se popnem u mrtvačka kola... Probudio sam se vrlo utučen.
    Igrom slučaja, Engleskinja se zanimala za metafizičke pojave i bila je učesnik londonske konferencije Društva za psihička istraživanja, pa je slavnom piscu savetovala da zabeleži svoj san ne zaboravljajući ni jedan detalj.
- Možda taj san ima neko značenje koje ćete jednog dana otkriti - rekla mu je i Sjenkijevič je prihvatio njenu susgestiju.
    Kada su se sledećeg jutra sreli, pisac je bio još zabrinutiji a mladoj prijateljici je objasnio razlog:
- Možda mi nećete verovati, ali noćas sam sanjao isti san. Mladi čovek, kojeg sam vam opisao, ponovo me je, smeškajući se, pozivao da se popnem na mrtvačka kola. Odbio sam, a on se okrenuo prema meni i ispružio ruku da me dohvati... Bilo je strašno! Probudio sam se sav mokar od znoja. Da li mislite da me taj san upozorava na neku opasnost?
    Mlada devojka ga umiri i reče da je njegov strah neosnovan i da čak i oni koji se posebno bave tom problematikom ne bi znali ka kažu šta takav san predskazuje. Zatim su promenili temu razgovora. Ali, narednog jutra joj pri susretu sa Henrikom Sjenkijevičem nije bilo potrebno mnogo da po njegovoj utučenosti shvati da je i treći put sanjao isti san.
- Šta vam se dogodilo? - upitala je ipak - Nemojte reći da ste ponovo sanjali isto?
- Da, potpuno isti san! Užasno! Znam da ću ceo dan misliti o tome, kao što sam mislio juče i preključe.
    Uzela ga je za ruku i rekla mu da ga toga dana ni trenutka neće ostaviti samog.
- Do podne ćemo šetati, onda ćete me pozvati na ručak, poslepodne ćemo otići na plažu a uveče zajedno večerati.
    U ponoć kada su se rastajali, Sjenkijevič je već bio nasmejan i raspoložen:
- Bili ste divni! Zahvaljujući Vama verujem da ću ovu noć provesti mirno i bez košmara...
    Sutradan je devojka već u osam sati bila pred hotelom i čekala pisca.
- Onda?
- Gotovo! Sanjao sam Vas!
    Dok je boravio u Biljaricu, pisca više nije mučio neobičan sam. Onda se jedne večeri oprostio od Engleskinje i vozom krenuo za Pariz u kome je pripremana pozorišna adaptacija knjige 'Quo Vadis'. Henrik Sjenkijevič iznajmio je sobu u jednom hotelu u ulici Rivoli i sledećeg dana, oko podneva, krenuo je na ručak. Pošao je prema liftu, koji se zaustavio baš na njegovom spratu, dok je liftboj držao otvorena vrata. Zbog prizora koji je ugladao, Sijenkijevič se zaustavio prestravljen. Mladić koga je ugledao bio je plavokos i svetlih očiju. Prodorno ga je posmatrao pozivajući ga da uđe u lift. Bilo je to lice koje je video u snu. Ista plava uniforma, ista metalna dugmad, isti neobičan osmeh i pokret rukom. Prestrašen, pisac se okrenuo i potrčao niz stepenice. Trčeći je stigao do prizemlja, zatim ušao u čitaonicu i bacio se, teško dišući, u jednu naslonjaču.
    Trenutak kasnije, začuo se strašan tresak, toliko stravičan, da se Sijenkijevič onesvestio. Kada se osvestio, ljudi su uzbuđeno trčali u predvorje a jedan službenik hotela mu je saopštio da se lift otkačio i pao. Probivši se kroz uzbuđenu gomilu, ugledao je nekoliko beživotnih tela. Odmah je prepoznao telo plavokosog liftboja koji ga je tri noći pozivao u mrtvačka kola.
    Da li treba verovati u snove koji nam 'vidovito' najavljuju ono što će se tek zbiti? U ovom slučaju nije reč o takozvanom 'proročanskom', nego o 'opominjućem' snu. Sijenkijevič, u Biljaricu, tri noći zaredom nije video smrskani lift i mrtva tela u hotelskom holu, nego samo simbol smrti, mrtvačka kola i fotografski precizno mladića, tako da je u stvarnosti na prvi progled mogao da ga prepozna. Uloga tog, više puta ponovljenog sna, bila je da spreči pisca da postane žrtva smrtonosnog događaja. Zašto baš njega, ne i druge koji su se tog podneva zatekli u liftu, ne može se odgovoriti, osim ako se ne protumači kao - prst sudbine.
    Doktor Hari Dejvidson i njegova supruga priredili su 22. novembra 1871. godine prijem za svoje prijatelje u raskošnoj kući u Nju Orleansu. Među njima je bila i mlada žena koju su gosti svaki čas zapitkivali:
- Da li ste me sanjali gospođo Tilton? Da li ste me videli u nekom zemljotresu ili požaru? Ja se mnogo plašim! - i tome slično.
    Gospođa Tilton je bila poznata po svojim vidovnjačkim snovima i, osmehujući se, delila savete tipa:
- Vas Džimi, već dve noći sanjam kako pecate u svom čamcu na jezeru. Najednom se čamac nagnuo i prvrnuo. U poslednji čas vas je spasao crvenokosi mladić koji je bio sa vama. Ako idete na pecanje, jedan savet: vodite sa sobom prijatelja!
- Taj crvenokosi mladić je moj rođak i idemo u nedelju zadjedno na pecanje!
    Grupi koja se okupila oko gospođe Tilton prišao je domaćin i smejući se rekao da joj zabranjuje da sanja o njemu. A, ona mu je odgovorila:
- Prekasno, dragi doktore, već sam Vas sanjala... I to sinoć! - a zatim su je svi zamolili da ispriča pojedinosti.
- Sanjala sam da me je doktor Dejvidson pozvao u svoju kuću, ali se poziv nije odnosio na ovo veče, nego tek za šest nedelja.
- Pa, to nije ništa neobično - reče doktor - Eto, ja Vas ovog časa pozivam da za šest nedelja budete moj gost, kao i svi prisutni. neko je odmah prelistavajući kalendar, izračunao da će to biti sreda, 3.januar 1872. godine.
- Čekajte! - poviče na to gospođa Tilton- to nije sve. Sanjala sam da sam, došavši ovamo, zatekla praznu kuću.  Pošto sam Vas dugo uzalut tražila, opazila sam na kraju jedan veliki metalni kovčeg nasted malog salona. Poklopac je bio spušten, ali sam znala da ste unutra Vi.
    Nastala je neprijatna tišina. Doktor Dejvidson se, međutim, i dalje šalio obraćajući se svojoj ženi:
- U svakom slučaju, draga, ja ne želim metalni kovčeg. Ježim se od toga! Obećaj mi da ćeš me sahraniti u kovčegu od palisandera!
    Razgovor o toj temi je prekinula gospođa Tilton obrativši se mladoj Sari Dovson. Rekla joj je da je u snu samo nju videla pored kovčega, a da je sa svake strane poklopca bilo po šest srebrnih ruža.
    Šest nedelja doktor Dejvidson nije prestajao da se šali na račun 'proročkih' snova gospođe Tilton. Ali, dan uoči zakazanog sastanka, uveče 2. januara pozvan je da hitno ukaže pomoć jednom povređenom radniku železnice. Odmah je odjurio, ostavivši i svog kočijaša pokraj dokova, da bi što pre stigao do unesrećenog. Dok je trčao preko šina, pregazila ga je lokomotiva. Gospođa Dejvidson je zbog šoka dospela u bolnicu, pa je Džimi Krejn preuzeo pripreme za sahranu. Pošto je telo stavljeno u kovčeg i doneto u kuću, zamolio je prijateljicu porodice Saru Dovson da bdi pored mrtvaca.
    Gospođa Tilton, koju niko nije obavestio o nesreći, zatekla ju je u praznoj kući kada je došla na zakazani sastanak. Pošto niko nije otvarao vrata, ušla je i videla prizor iz svog sna. U prvi mah je pomislila da se doktor šali da bi joj se narugao. Obe strane kovčega je ukrašavalo šest neobičnih srebrnih ruža... Nekoliko dana posle sahrane, Sara Dovson posetila je gospođu Dejvidson u bolnici. Mlada udovica reče:
- Da li se sećate onog neobičnog sna koji nam je ispričala gospođa Tilton? Sve se ostvarilo, osim kovčega! Hvala Bogu, setila sam se Harijeve želje i dobio je bar kovčeg od palisandera.
    Mlada devojka u neprilici obori glavu i prizna:
- Dugujem Vam istinu godpođo. Gospodin Krejn je uzalud tražio takav kovčeg, imali su samo jedan, metalni! Pošto nismo mogli da čekamo, morali smo da ga uzmemo.
- Nemojte mi reći da je bio ukrašen srebrnim ružama? To je bila halucinacija!
- Da, gospođo, imao je na poklopcu dva reda srebrnih ruža. Sve, baš sve se dogodilo kako je opisala gospođa Tilton!



Klik Gore na Sliku - Prikaz; Ponovni Klik - Brisanje

Sanovnik i SnoviSanovnik i Snovi - Ostali Tekstovi
Ponuda TemaPogledajte i ostale super zanimljive rubrike na sajtu
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana