Veliki
broj izveštaja o doživljajima bliske smrti, govori o tome da su te
osobe, u trenucima kada su ih lekari proglašavali mrtvima, jer su svi
znaci ukazivali da su se životne funkcije definitivno ugasile,
dospevale u nepoznata, najčešće vrlo lepe predele i tamo nailazile na
druge osobe koje su ranije preminule.
Nekada su to bliski rođaci, drugi put
prijatelji, a vrlo često su to bića koja 'preminule' osobe prepoznaju
kao anđele, Isusa, pa čak i Boga koji se javlja kao blistava, umirujuća
svetlost. Oni bližnji koji im požele dobrodošlicu, uglavnom imaju
zadatak da im pokažu okolinu, da razgovaraj usa njima i to prvenstveno
telepatski, bez izgovaranja reči. Mnogo puta susret se završava tako
što im umrla baka, ili neki rođak kog do tada nisu ni poznavali,
objašnjava da njihovo vreme još nije došlo i da moraju da se vrate u
materijalni svet kako bi nastavili zadatak koji im je Tvorac namenio.
'Preminula' osoba je najčešće okružena
prijatnom svetlošću, toplinom i neizmenom ljubavlju bića na koja tamo
nailazi, pa se vrlo teško odlučuje na povratak, mada mu se pruža
mogućnost da sam izabere - da li će da ostane u tim prelepim rajskim
predelima, ili će prevladati spoznaja da je potreban u svetu koji je
napustio, kako bi pomogao da njegovi voljeni koje je tamo ostavio
savladaju razne probleme i ostvare svoj životni cilj i svrhu.
Sve je ovo zaintrigiralo naučnicu Džodi
Long, koja zajedno sa mužem Džefom radi na istraživanju komunikacija
nakon smrti. Oni su statistički obradili podatke osusretima na 'drugoj
strani' i napravili studiju o tome 'Bliske duše'. Takođe, učinjen je i
pokušaj da se pojedini elementi ovih iskustava dovedu u korelacije koje
će dati određena objašnjenja ovih pojava ili bar uputiti istraživače
prema mogućim rešenjima.
O bliskim susretima ili sa kontaktima sa
'poljem svesti' preminulih osoba, kako je ovaj fenomen nazvao holandski
kardiohirurg doktor Pim Van Lomel, izveštavaju brojni istraživači, pre
svega lekari koji se time bave. Upravo doktor Lomel navodi veoma
zanimljivu izjavu jednog svog pacijenta, koji je tek godinama nakon
takvog doživljaja saznao ko je bila nepoznata osoba sa kojom se susreo
'sa one strane'.
On je ispričao sledeće:
- Za vreme srčanog udara imao sam intenzivno iskustvo, a onda sam u
blizini moje bake video čoveka koji me je posmatrao sa ljubavlju, ali
kojeg nisam poznavao. Posle više od deset godina, moja majka mi je na
samrtnoj postelji priznala da sam rođen iz jedne preljubničke veze i da
je moj otac bio čovek koji je deportovan u logor i ubijen tokom Drugog
svetskog rata. Majka mi je pokazala njegovu sliku. Nepoznati čovek
kojeg sam video pre više od decenije, za vreme mog iskustva bliske
smrti, ispostavilo se, bio je moj biološki otac!
Džodi Long je, imajući ovakve primere u
vidu, pošla od činjenice da je to jedan od elemenata koji je zajednički
za gotovo sve koji imaju doživljaj bliske smrti. Tako je napravila
studiju u kojoj je, u analizi bića sa 'druge strane' napravila podelu
na ona koja su poznata iskustveniku, i na ona koja to nisu.
Od 302 osobe čiji su iskazi obrađeni,
njih 166 je videlo određena 'bića' i bilo u stanju da ih opiše. Od toga
broja, 53% imalo je susret sa osobama ili entitetima koji su im bili
poznati, a 47% sa nepoznatima. Najveći postotak poznatih bića koja su
videli bili su preminuli rođaci, zatim religiozne figure, dok su se u
drugoj grupi našla nepoznate osobe i bića iz religija koja oni nisu
mogli da pre+poznaju, niti ih imenuju ko su. Od krvnih srodnika,
najviše se susređe baka, zatim deda, pa otac, majka i ređe sin, kći,
brat ili tetka, dok je iz domena religije na prvom mestu Isus, zatim
Bog, a tek onda anđeli. Mali broj video je demonksa bića, životinje,
ili nečastivog.
Džodo Long je obratila pažnju i na vezu
koja se pojavljuje između starosne dobi NDE iskustvenika (Near Dead
Expirience - Iskustvo Bliske Smrti) i onoga što on doživljava. Podelila
ih je na decu do 17 godina, zatimstarije, od 18 d9 10, i od 41 godine
pa naviše. Očigledan je bio trend koji je pokazivao da što su osobe
koje su se našle u stanju bliske smrti starije, veća je bila šansa da
će susresti nekog od krvnih srodnika. Zatim je istu podelu učinila za
manje kategorije, do 12 godina, od 13 - 17, i tako dalje.
Tendencija je
i dalje postojala, dok korelacije između starosti osobe i verovatnoće
da li če videti jedno ili više bića u toku svoga iskustva, nije
postojala. Međutim, bića iz religije viđali su i prepoznavali svi
uzrasti, što je u studiji Džodi Lond jasno uočljivo, dok u sličnoj
studiji doktora Van Lomela nije razgraničeno da li je reč o duhovima
preminulih ili o religioznim figurama.
Sledeće zapažanje odnosilo se na
činjenicu da su oni koji su pred vratima 'drugog sveta' susreli bilo
poznata ili nepoznata bića postajali skloni da iz snova menjaju svoja
shvatanja, način života i da stiču nova religiona ubeđenja. Isto tako,
oni su u većem broju slučajeva izveštavali o klasičnim NDE elementima:
viđenju svetla, prolasku kroz tunel, prelepim predelima, odluci o
povratku, pa i o tome da su imali priliku da bace pogled na događaje
koji će im se desiti u budućnosti! Izveštaji o pokazivanju budućih
zbivanja povezani su sa odlukom koju su o tome donela druga bića, a ona
su i od značajnog uticaja kada je reč o samom pristanku osobe da se
vrati u zemljaljski materijalni život.
Čini se razumnim da više ludi susreće
svoje bake i deke na drugoj strani, zato što je verovatnije da su oni
već preminuli, nego roditelje, braću ili decu. Začuđujuće je, međutim,
to da se dede više pojavljuju u društvu sa bakama, nego pojedinačno i
Džodi Long se pita šta je tome uzrok? Isto tako, objašnjenje zahteva i
podatak da se tokom NDE doživljaja vrlo retko viđaju osobe koje je ona
stavila u kategoriju pod nazivom 'značajne drug' - dakle, nisu
srodnici, ali su u zemlajksom životu bile vrlo važne za iskustvenika.
Ispitivanje pokazuje da se 76% veza ostvaruje među bliskim srodnicima,
a samo 14% se odnosi na 'značajne druge'.
Zatim iz ispitivanja iste vrste
obaljenog 2001. godine koje je obuhvatilo 120 NDE iskustvenika, Džodi
Long je saznala da se više roditelja vraća zbog dece, bake i dede zbog
unuka, ili deca zbog roditelj, nego iz bilo kog drugog razloga. Veza
između krvnih srodnika i preživljavanja svesti posle smrti je
intrigantna i pretpostavka je da je uloga srodstva veoma značajna, kao
mogući putokaz da sagledamo spektar odnosa koji postoje preko granice
svesnosti.
Religiozne figure, moguda budu na jednom
kraju spektruma i predstavljaju veliku kosmičku grupu kojoj pripadamo,
što podržavaju NDE izveštaji o postojanju kosmičke svesti, čijim su se
delom osetili i oni koji su bili klinički mrtvi. Rođaci bi u tom
slučaju predstavljali naš sopstveni mikrokosmos, jedinstvenu duhovnu
grupu sa kojom putujemo kroz vreme. Jasno postoji povezanost između
krvnih srodnika kada onima koji doživljavaju iskustvo bliske smrti
treba da se ukaže na svrhu i smisao života ili da se objasne uzroci
koji pogađaju porodične odnose na Zemlji. Mnogo je puta iskazana želja
da se pouči, uteši ili zaštiti osoba na 'ovoj strani' i to ukazuje da
su DNK veze istovremeno i duhove, dakle neko sa kime ćemo, u svakom
slučaju - provesti večnost.
Izvor:
Treće oko
■ Klik
Gore na Sliku - Prikaz; ■ Ponovni Klik -
Brisanje

Reinkarnacija
- Ostali Tekstovi

Pogledajte
i ostale super zanimljive rubrike na sajtu