Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Formula Za Besmrtnost

   Prolaznost Ili Večnost. Put za večnost! Naučnicima je pošlo za rukom da snime duh koji posle smrti napušta telo. Tako je dokazano da besmrtnost nije puka fantazija! Da li čovekov duh ostaje da živi i poslesmrti?

Osmeh gore Osmeh na lice:  
   Ekipe istraživača širom sveta, od psihologa i biologa, do fizičara i kibernetičara, bave se istraživanjem ove tajne koja od pamtiveka uzbuđuje čoveka. Glavne prepreke ovim istraživanjima nisu bile finansije već sama priroda. Ovo je jedna od njenih najbolje čuvanih tajni.
Teorijski, zato što u sebi čuva suštinu samog života, a praktično usled moralnih dilema. Zato što ne poseduje fine instrumente istoka, zapadna civilizacija ovu tajnu mora odgonetati ispitujući ljude na samrti i to je jedna od najvećih otežavajućih okolnosti.
    Drugi veliki problem krije se u tome što nauka još uvek nije dala tačnu definiciju misli i duha te, samim tim, nije konstruisala ni merne instrumente kojima bi ih egzaktno registrovala. Do prvih otkrića koja su otvorila put ka otkrivanju ove tajne došao je engleski neurolog dr Grej Volter. Početkom devedesetih godina XX veka ovaj naučnik je konstruisao 'robota koji vreba'. Ova mašina je izazvala veliko interesovanje kod kibernetičara i podstakla maštovitost naučnika da pomoću nje učini, po prvi put, vidljivom jednu misao. I u tome je uspeo.
    Ispitanik bi bio postavljen ispred ekrana televizora specijalno prilagođenog za ovaj eksperiment. U ruci je držao prekidač kojim ga je mogao uključiti ili isključiti. Osobi je rečeno da će, kad uključi TV, videti veoma zanimljivu sliku i potom je priključen na EEG - Elektroencefalograf.  Elektroencefalografija je pokazala da se u mozgu ispitanika, svaki put, neposredno pre no što će uključiti TV, javlja skok ka amplitudi moždanih talasa - strujni udar.
    Dr Volter je ovaj udar nazvao 'talasom spremnosti' zato što je on signalizirao ispitanikovu odluku da pritisne prekidač, odnosno, predstavljao je otisak same misli. Sada je naučnik spojio EEG i televizor i pojačao 'talas spremnosti', odnosno, impuls u mozgu - do te mere da je mogao da uključi televizor pre prekidača. Tako je ispitaniku bilo dovoljno samo da poželi da uključi televizor - i na ekranu se javljala slika. Ta slika je, u stvari, bila misao ispitanika koja se prvi put mogla videti golim okom.
    Činjenica da se bez pomoći mišića, samo naporom volje mozga, odnosno željom, može uključiti monitor fascinirala je fizičara i kibernetičara Žana Žaka Delpasa.
    Ovaj naučnik se godinama bavio proučavanjem moždanih struja, izvorom svekolike čovekove svesti i utvrđivanjem pravog trenutka smrti. Kada čovek umire, prvo se gasi aktivnost mozga, u EEG se pojavljuju ravne linije koje pokazuju da su se moždane struje ugasile.
    No, pošto je EEG samo indikator moždanih struja iz kore mozga, a ne i iz moždanog jezgra, smrt se proglašava tek kad EEG duže vreme ne pokazuje znake života, kao ni ostali indikatori, poput angiograma i laboratorijskih testova.
   Ako je istina da samo moždana struja proizvodi svest, onda sa njenom smrću ni duh više nema nikakvih šansi. Ali, šta ako svest postoji i posle smrti mozga? Šta ako je tada njen nosilac neka dosad nepoznata energija? Žan Žak Delpas je rešio da pronađe upravo ovu energiju. I našao ju je!

IZMEĐU ŽIVOTA I SMRTI

    Dva čoveka su bila ključna za Delpasovo otkriće: dr Grej Volter i Vilijam Jong van Amsink - kibernetičar. Ovog drugog je Delpas upoznao na simpozijumu dok je govorio o svojim istraživanjima biofidbeka kao terapije bolesnika od hipertonije. Osim što su ovi eksperimenti slični Volterovim opitima, oni su rešavali najveći Delpasov problem - problem sa samrtnicima. Sada je ovaj problem mogao biti rešen time što bi se Amsinkovi hipertoničari pored fidbeka obučavali i u uključivanju monitora. Postojala je i velika verovatnoća da, usled visokog pritiska, podlegnu moždanom udaru i tako, spontano, izvedu dotad nemoguć eksperiment. I to se jednog dana stvarno i dogodilo.
    Jedna 60-godišnja Amsinkova pacijentkinja dobila je hipertonično krvarenje i priključena je na aparate. Ovoga puta aparatura je bila modifikovana po principu uređaja na aerodromu koji registruje metal u prtljagu. Metalni deo prtljaga otkriva se i prepoznaje po zvučnom signalu. Aparatura je trebalo da otkrije i prepozna prolazak svesti po jednom jedinom markiranom delu svesti - a markiran je željom da se uključi monitor. Pretpostavka je bila da, ako pamćenje i svest ne propadaju nego po smrti napuštaju telo, onda će njihov prolazak biti registrovan u aparaturi pomoću onog obeleženog dela svesti. Ovaj obeleženi deo svesti je markiran u molekul pamćenja tokom prethodnog uvežbavanja namere da se uključi monitor. Prema tome, ljudski duh, koji je akumuliran u nekoj nepoznatoj energiji, u trenutku smrti napušta telo, a jedan njegov mali deo, markiran molekulima pamćenja za uključenje monitora, pri tom ostavlja trag na ekranu i to kao što to čini metalni predmet u uređaju sa aerodroma.
    Uređaj za registrovanje metala postavlja se na aerodromu, ali gde postaviti uređaj za registrovanje duha koji napušta telo posle smrti? Odgovor glasi: na ničiju zemlju. Neposredno posle smrti mozga, kada je sigurno da efekt na ekranu ne bi bio dobijen vitalnim strujama mozga, ali ne suviše kasno da se molekuli pamćenja ne bi potpuno razgradili i raspršili.
    U tri sata popodne, nakon devet sati borbe za pacijentkinj život pomoću aparature za održavanje života, EEG je pokazao nulte linije. Kada su aparati konačno isključeni, na ekranu se pojavio bljesak. Veo hiljadugodišnje tajne bio je skinut. Molekul pamćenja, to jest duh i svest napuštaju telo posle njegove smrti.

MISTERIOZNA ENERGIJA

    Ako je telo umrlo, šta je onda nosilac ovog duha - koja je to vrsta energije? Možemo li sresti taj duh, videti ga, popričati sa njim ili je on definitivno nepristupačan za našu normalnu dimenziju života?
    I na ova pitanja dati su odgovori koji su potvrdili da je, pod izvesnim tačno određenim okolnostima, moguć susret sa duhom umrlog. Ali polako. Da prvo vidimo kako taj duh izgleda.
    Poreklo energije odgovorne za efekt Delpas, kako je nazvan ovaj fenomen, treba tražiti u domenu atoma. Radi lakšeg baratanja ova energija je nazvana psinergija jer je nosilac psihičkih karakteristika same ličnosti. Kao i svi drugi vidovi energije na zemlji i ona mora biti organizovana. Poslednja dostignuća moderne fizike nastala su na polju kvantne fizike. Genijalnim i elegantnim eksperimentima pokazano je da se celokupna količina energije u kosmosu javlja u diskretnim porcijama koje su poslednje, najmanje i nedeljive količine energije koje se uopšte mogu registrovati i izmeriti, veličine jednog kvanta.
    Kad se emituje energija? Kada delovi atoma prelaze sa višeg energetskog nivoa na niži, emituju energiju tačno jednaku razlici između ta dva nivoa. Dakle, atom ispušta energiju prilikom kvantnog skoka. I kvanti psinergije, koji nastaju u moždanim ćelijama, otpuštaju se čitavog života iz tela čoveka zahvaljujući neprekidnoj aktivnosti mozga koji je, kao što znamo po EEG, uvek aktivan - više ili manje. Kada čovek intenzivno smišlja nove idejue, kreira i rešava probleme, kvanti njegove duhovne energije isijavaju iz njega poput supernove. Ovi kvanti čine osnovne energetske jedinice čovekove ličnosti, to jest, njegovog duha.

DUHOVI LUTAJU PORED NAS

    Svaki čovek emituje kvante svoje psinergije, to jest, deliće svog duha u prostor oko sebe i to u vidu moždanih talasa koji se javljaju za vreme budnog stanja (beta-talasi) ili stanja opuštenosti kada se obično lakše i prenose poruke parapsihološkim putem (alfa-talasi). Južnoamerički šamani-vračevi, nazvali su moždanu aktivnost čoveka sjajem svesti. Međutim, kao što nismo svesni radiosignala u vazduhu oko nas, jer nemamo odgovarajuće antene za njih, tako nismo svesni ni tuđih misli jer, na svu sreću, naštimovani smo samo na svoje sopstvene. Šamani tvrde da kao što postoji ozonski omotač koji nas štiti od ubitačnih ultravioletnih talasa, tako postoji i psinergetski štit koji svakog od nas štiti od tuđih psinergetskih misli i talasa.
    Najdokumentovaniji izveštaj o reinkarnaciji zapisan je pod nazivom 'Zapisnik o jednom ponovnom rođenju'. Rut Simons, mlada Amerikanka iz Puebla tvrdila je da je u svom ranijem životu bila Bridi Marfi, Irkinja koja je od 1798. do 1864. stanovala u Korku, u Belfastu. Otkriće o efektu Delpas i egzistenciji duha posle smrti tela, pruža nam alternativu objašnjenja ovog fenomena, mnogo elegantniju i logičniju, više u skladu sa naukom nego nategnuta i evolutivno neopravdana teorija reinkarnacije.
    Kakvog smisla ima reinkarnacija? Čovek od praiskona teži da nadživi smrt svog tela. Njegova najveća želja je da mu duh napusti tamnicu tela koje je nepobitno prolazno i kratkotrajno. Taj pra-strah svojstven je svakoj ćeliji našeg organizma i zato je krajnje besmilseno tvrditi da se duh, koji se jednom već oslobodio krhkog i smrtnog tela, dobrovoljno vraća u njega.
    Efekt Delpas dokazuje da duh napušta telo u trenutku smrti kao složen, mnogostruk skup svih paketa psinergije stečenih za života - paket u kome su pamćenje i karakter ličnosti, sva njena iskustva koja su bila uskladištena u memoriji organizma. S obzirom da je Rut Simons bila u stanuju hipnoze prilikom doživljaja - a to je stanje kada se psinergetski štit najlakše otvara - objašnjeno je da je Rut u tom stanju bila izuzetno pristupačna za kvantne psinergije Bridi Marfi.

KAKO ZASLUŽITI BESMRTNOST?

    Duh je nešto što se definitivno ne nasleđuje nego isključivo razvija tokom života. U institutu za tehnologiju u Masačusetsu utvrđeno je da kora velikog mozga novorođenčeta sadrži oko dvadeset procenata nervnih ćelija potrebnih za kasniji život. One na tom stepenu još ne komuniciraju međusobno. S druge strane, mozak odraslog čoveka broji oko 15 milijardi nervnih ćelija koje tesno komuniciraju takozvanim preferiranim putanjama - putanjam kojima najčešće putuju misli. Ove putanje su univerzalne i neponovljive za svakog čoveka, poput DNK koda ili otiska prstiju. Tek kad milioni misli prođu milionima ovim putanja, formira se fantastični ljudski duh, procesima učenja i pamćenja, dakle - mišljenjem. Recimo, kada se novorođenče često okreće tamo-amo u svim pravcima, ribonukleinska kiselina odgovorna za izgradnju molekula pamćenja u neuronima raste i do četrdeset posto. Dakle, čovekov duh se postepeno gradi sakupljanjem iskustava i formiranjem pamćenja za ubuduće, odnosno, psinergija se dobija učenjem, kroz procez razmišljanja, i to najviših formi ljudskog mišljenja. A moderni neurofiziolozi su otkrili da se mišljenjem može obetbediti osećanje zadovoljstva.
    U regionima velikog mozga postoje centri za zadovoljstvo i ako se oni nadražuju električnim putem, može se izazvati osećaj ogromnog zadovoljstva bez vidljivog razloga. Neurofiziolozi su otišli još dalje i zaključili da se ovi centri mogu nadražiti i direktno iz mozga, pomoću misli. Misaoni procesi, naročito oni kreativni, stvaralačke prirode ili oni posvećeni temama kojima je sama osoba najsklonija, mogu proizvesti čisto zadovoljstvo. Ukoliko se više razmišlja, utoliko se proizvodi više psinergije. Ovo fascinantno otkriće govori da su inteligentni i misaoni ljudi povlašćeni u odnosu na lenjivce i misaono neaktivne ljude. Roditelji koji podstiču svoju decu u misaonim aktivnostima ne samo da im obezbeđuju dobre pozicije u životu, već daju i osnovu da njihov bogat duh lako, svojom voljom, napusti telo posle smrti. Dakle, misaono lenji ljudi teško se mogu nadati besmrtnosti svog duha, ali inteligentni - da. I to bez obzira na to da li su zli ili dobri - za psinergiju ova dva epiteta nemaju značaja, to jest, ona ih ne razlikuje, ukoliko zlo nije suviše destruktivno za sam duh.
    Šta će se posle smrti desiti sa duhom umno poremećenog čoveka? Od svih bolesti najviše nas užasavaju duševne - kada ne gospodarimo potpuno svojom psihom. Da li se taj strah zasniva na instinktivnom osećanju da nam duševna bolest zatvara put do besmrtnosti?

ONI KOJI NE RAZMIŠLJAJU - NAJVEĆI GREŠNICI

    Ima još fantastičnih posledica efekta Delpas. Ako se besmrtno energetsko telo čoveka izgrađuje procesom mišljenja, tada po tome, sve religije sveta postaju besmislene! Čovekovo spasenje krije se u čuvenim Dekartovim rečima: Cogito, ergo sum - Mislim, dakle postojim.
    No, to nikako ne znači da se time favorizuje samo znanje, a moral ostaje nevažan. Zle misli slabe čovekov duh - ne odmah, već vremenom, jer deluju destruktivno na njega. Previše dragocene energije troši se na osvetu, mržnju, gramzivost, sujetu i slično. osim toga, ako je psinergija oblik energije čiju organizovanost diktira duh, onda se i ona verovatno ponaša i po moralnim normama. Jedino čovek razvija etiku kao vrhunski vid kolektivne svesti. Evoluciju svog duha možemo unapređivati samo na jedan način_ ako slobodu odlučivanja koristimo za to da budemo razboriti, jer time pružamo šansu i drugima - a život u zajednici je sudbina svakog čoveka.
    Ljudski duh je ne samo slobodan u odluci da misli one misli koje sam želi - on može i sam odlučiti da li će biti besmrtan ili ne. Ako odluči da pomaže slabijima, odlučiće se ne da im da gotova sredstva za život, nego da ih edukuje - dakle, još više duhovno unapredi. A žudnja za znanjem i istraživanjem - ljudska radoznalost - goni čoveka još od postanka na silovit duhovni razvoj i spektakularna otkrića. Čovekovi instinkti ne zadovoljavaju se samo obezbeđivanjem hrane, skloništa i potomstva. Dakle, postoji viši smisao čovekovog istraživanja, a to je izgradnja psinergije da bi se produžila njegova egzistencija i posle telesne smrti, u bilo kojoj dimenziji. Čovekova najveća želja je da bude besmrtan, zato je i postao misaono biće.
    I u ovakvoj situaciji postoji jedan neoprostivi greh koji sprečava besmrtnost, a to je greh prema duhu. Pojmovi kao rasipanje, neodgovornost, traćenje energije, talenta i prilika i dalje ostaju aktuelni, ali se ovde odnose na misao. Odreći se mišljenja, kreativnosti, ideja i mašte isto je što i odreći se besmrtnosti.
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana