Scena ispred stare i aventinjske zgrade u Njujorku u večernjim satima 8. decembra 1980. godine bila je zastrašajuća za ceo svet. Džon Lenon, član legendarnih Bitlsa, ležao je polusvestan, krvareći od četiri metka u leđima. Njegova žena Joko Ono držala mu je glavu u naručju i vrištala. Nekoliko koraka dalje od njih, jedan mladić je stajao sablasno mirno i gledao u otvorenu knjigu.
Trenutak ranije, zauzevši vojnički stac. maksimalno raširivši noge da bi održao ravnotežu, obema rukama držaći revolver 38-osmicu, ispalio je smrtonosne metke u Lenona. Knjiga koju je bez žurbe prelistavo bila je Selindžerova knjiga 'Lovac u žitu'.
Vratar koji se nalazio na ulazu u zgradu 'Dakota' povikao je na hladnokrvnog ubicu: 'Da li znaš šta si učinio!?' Na to je on mirno odgovorio: 'Upravo sam ubio Džona Lenona'.
Bio je to Mark Dejvid Čepmen, čije ime neće biti nikada zaboravljeno, jer je uzeo život legendarnom muzičaru i idolu miliona poklonika rok muzike širom sveta. Posle nekoliko godin, u dokumentarnom filmu BBC-a koji je sniman u zatvoru, Čepmen je izjavio sledeće: 'On je prošao pored mene i onda sam čuo glas u svojoj glavi: 'Učini to, učini to! Ne znam šta je bio cilj svega toga, ali ja sam to morao da učinim. Sve što je trebalo da uradim, bilo je da čvrsto povučem obarač pet puta.'
Artur O'Konor, detektiv koji je proveo najviše vremena ispitujući Lenonovog ubicu neposredno posle zločina je izjavio: 'Logično je da je Mark Čepmen ubio Lenona da bi postao slavan. On na početku nije hteo da govori za štampu, ali moguće je da je njega neko iskoristio. Video sam ga u noći ubistva. Proučavo sam ga pažljivo i izgledao je kao da bi mogao da bude i programiran'.
Danas se nagađa da su iza smrti Džona Lenona bili CIA i FBI, a glavni organizator tadašnji predsednik Ričard Nikson, koji je zaista želeo da po svaku cenu deportuje Džona Lenona iz SAD, gde je čuveni muzičar potražio utočište iz političkih razloga, emigriravši iz Engleske. Ali, u ovu tragediju kao da su umešale prste i neke čudne sile, o kojima se malo zna!
Trinaest godina ranije, 8. decembra 1967. godine, Džon Lenon je pisao, neki kažu proročanski, videći svoju smrt, stihove kompozicije 'Sutra se nikada ne zna - Tomorrow never knows'. Otprilike u isto vreme u palati 'Dakota' u Njujorku, reditelj Roman Polanski snimao je horor film 'Rotmarina beba', sa svojom pladom suprugom Šeron Tejt u glavnoj ulozi. To je priča o mladom bračnom paru koji se useljava u sumornu avetinjsku zgradu, a naizgled ljubazni susedi su satanisti koji uspevaju da obrlate budućeg oca da svoje nerođeno dete proda đavolu. Filmski producenti su u zgradi 'Dakota' pronašli idealan ambijent za ovu morbidnu priču, a film počinje naracijom, koja zvuči verodostojno, kakvi su se sve zločini odigrali u prošlosti u ovoj zgradi.
Augusta 1969. godine, Šeron Tejt je sa grupom svojih prijatelja na ranču u kaliforniji, u dolini smrti, postala žrtva užasnog masakra koji je počinila banda drogiranih hipika, predvođenih monstruoznim Čarlsom Mensonom. Ovoga puta je Šeron Tejt bila u poodmakloj trudnoći, ali to nije sprečilo zločince da glumici na najsuroviji način oduzmu život, ostavivši tragove koji govore da je mogla biti reč o crnomagijskom ritualu i prinošenju žrtava silama mraka.
Na zidovima su krvlju bili ispisani nazivi pesam Bitlsa, 'Zbrda zdola - Helter Skelter' i 'Svinje - Pigs'. Nikada nije bilo objašnjeno zbog čega, ali je njihov autor, kao igrom sudbine, doselivši se nekoliko godina kasnije u Njujork, odlučio da stanuje baš u 'Dakota' zgradi, gde je sa svojom suprugom Joko Ono imao apartman. Gotovo punih pet godina, bojeći se izručenja, skoro da i nije izlazio iz nje. U to vreme se Joko Ono brinula o poslovima, a Dćon je kuvao i vodio računa o deci.
Najzad, 1980. godine, kada je poverovao da je opasnost od izručenja prošla, odlučio je da se vrati muzici i snimio je album 'Dvostruka fantazija' koji je zaključio kompozicijom 'Teška vremena su prošla - Hard times are over'. Lenon i Joko Ono te su se večeri 8. decembra vraćali sa upravo završenog snimanja ploče. Ispred turobne zgrade 'Dakote', čekao ih je Mark Dejvid Čepmen, simbolično zatvarajući ubistvom slavnog muzičara krug zla koji je ovde počeo snimanjem filma 'Rozmerina beba'.
Bitlsi su 60-tih godina XX veka promenili muziku, a kroz nju i ceo svet, a Džon Lenon je bio duhovni pokretač i vođa grupe, mada je teško zanemariti doprnos Pola Makartnije njihovom neverovatnom uspehu. Činjenica je, međutim, da je Lenon bio jako nadarena osoba ida je njegov genije pokazao ogroman uspeh u svemu čega se prihvatio. Bio je muzičar, pesnik, pevač, artista, glumac, humorista, pisac, kao i politički mirovni aktivista.
Kao takav, bio je otvoren prema paranormalnim stvarima i veoma se interesovao za tu oblast. Često je pohađao spiritističke seanse, a družio se i sa poznatim medijumom Demijenom Hartom, koji je zapisao: 'Nemirne duše miliona umrlih lutaju svetom i mnogi dolaze da me posete, jer znaju da komuniciram sa njima. To se može dogoditi svuda i u bilo koje vreme. Na primer, jedan od onih koji su mi davali najbolje savete bio je i Džon Lenon. Džon je uskoro postavo prijatelj kuće, kao i Džordž Harison'.
Kada je Džon Lenon ubijen, prema svedočenju slušalaca njujorškog 'Radija 2', u istom trenutku u programu se dogodilo nešto neobično. Disk džokej Brajan Metjuz, ne znajući za zbivanja ispred zgrade 'Dakota' emitovao je kompoziciju ' May sweet lord' od Džordža harisona. Odjednom, za vreme prve strofe, glasovi su nestali i čuo se samo instrumentalni deo ove poznate pesme. Isto kao što su nestali, vokali su se vratili u toku druge strofe! To se, kako je utvrđeno, događalo tačno u vreme kada je Čepmen povlačio obarač, u 23 časa uveče!
Odgovarajući na pitanja slušalaca radija da objasni svoje viđenje ovog neobičnog događaja, istraživač paranormalnog Krejg Hamilton Parker je izjavio: 'Džona Lenona su interesovali psiha i čestoi je pohađao seanse. Verovalo se da je predosećao da će biti ubijen. Čak je jednom izjavio da je strah od ubistva prouzrokovao raspadanje Bitlsa'.
Lenon je izjavio jednom: 'Mi se nismo dosađivali, i sigurno nismo želeli da se rastanemo od pesama. Ja sam bio paranoičan misleći da će neko da nas ubije'. Isto tako, Džon Lenon je verovao i u život posle smrti, kada je rekao: 'Ja sam optimista kada je u pitanju večnost. Verujem u život posle smrti, verujem da smrt nije kraj, već početak'. Možda je to razlog zašto duh Džona Lenona ni dan danas ne miruje.
Muzičar koji je živeo u blizini zgrade 'Dakota', Džoj Harou, tbrdio je da je 1983. godine video duh Džona Lenona na ulaznim vratima, na mestu na kome je ubijen tri godine ranije. Harou je u tom trenutku bio u društvu književnice Amande Mores koja je takođe videla Lenonovog duha. Rekli su sledeće: 'Duh je bio obavijen sablasnom svetlošću. Želela sam da mu priđem i da razgovaram sa njim, ali nešto u načinu na koji me je gledao reklo mi je da to ne činim'.
O zagrobnom pojavljivanju DŽona Lenona izveštavaju različiti svedoci koji tvrde da njegov duh zaposeda palatu 'Dakota'. Medijum Šoun Robins rekla ej da je videla duha u obličju čuvenog muzičara u samoj zgradi, a i Joko Ono je jednom prilikom izjavila da je ugledala Lenona kako sedi za klavirom. Okrenuo se prema njoj i rekao joj: 'Ne boj se, još uvek sam sa tobom'!
Linda Dir Domnik iz Kalifornije je vrdila da je uspostavila konverzaciju sa duhom Džona Lenona četiri dana posle njegove smrti i da je ispisala preko hiljadu stranica poruka, koje je sažela u knjizi 'Razgovori sa Džonon Lenonom'. Tokom 26 meseci on joj je govorio da se zadržava blizu, Na Zemlji, da bi spasao planetu od uništenja, radeći i dalje na uspostavljanju mira i harmonije. Ona je prenela i poruke od DŽona za Joko Ono, njegove sinove Šona i Džulijena i preostale Bitlse - Pola, Ringa i Džordža. Ringu Staru je navodno poručio sledeće: 'Želim da znaš Ringo, da se ja nalazim u miru i srećan sam tu gde sam. Ne žalim i ne ljutim se ni na koga i ne treba da budeš kivan na one za koje misliš da su mi naneli zlo. Ne osećam nikakvu mržnju ni neprijateljstvo. nema nikoga koga sam voleo više od tebe. Ti si bio stalni kompanjon i pouzdan prijatelj i veoma sam ti zahvlana na pomoći i pažnji prema Joko'.
Deo poruke Džordžu Harisonu, upućen preko Linde Dir je glasio: 'Nadam se da ćeš se povesti za nekim stvarima o kojima sam ti govorio, posebno kada je reč o mirovnom pokretu, ali ne zato da bi bio moj klon, kao što ni ja nisam bio ničiji klon. Želim da tvoje ideje budu originalne, jasne i koncizne, tako da može da ih shvati svko ko sluša tvoju muziku. To neće biti Džon Lenon, nego Džordž Harison, mada će nekih sličnosti biti, ti si ti, a ja sam ja, ali mi možemo da radimo zajedno kao što smo radili u prošlosti'.
Poznati ekstrasens Uri Geler, otkrio je 2. novembra 1996. godine listu 'Nedeljne vesti' - Weekly News, da mu je Džon Lenon sredinom 70-tih godina ispričao ne verovatnu priču o svom susretu sa vanzamaljcima! Geler je rekao: 'Džon nikada nije tražio da krijem ovu priču, pa smatram da je interesantna za ovaj magazin. Bio sam više nego ubeđen u to vreme da vanzemaljci posećuju našu planetu, no na trenutak sam postavio pitanje Džonovog integriteta, sumnjajući da se nalazi pod uticajem LSD-a, ali nije bio. Bilo je to na Menhetnu sredinom 70-tih godina i Džon i ja smo sedeli za stolom kada je, samoinicijativno, počeo da pričao o neidentifikovanim letećim objektima. Rekao sam mu: 'Znaš Džon, ne samo da verujem u NLO-e već sam ih i video i fotografisao. Onda mi je on ispričao kako je jedne noći, dok je ležao u krevetu u palati 'Dakota', gde je živeo, iznenada primetio jako svetlo koje je dopiralo kroz ivice na vratima spavaće sobe. Bilo je toliko jako da je pomislio da je neko uključio reflektore u njegovom stanu.
Ustao je i otvorio vrata i sledeće čega se seća bile su četiri mršave figure koje su mu prišle i nemo stajale ispred njega. Zatim su ga dve od njih uzele za ruke, a dve za noge, blago ga gurajući da krene napred, prema tunelu od svetlosti u kome mu je bio prikazan ceo njegov život, kao da ga gleda na filmu. Rekao mi je da je to bilo najdivnije što je video u svom životu'.
Ali, to njije bio i kraj Lenonovog susreta sa vanzemaljcima. Kako tvrdi Uri Geler, Džon mu je rekao da su mu ta bića dala neki metalni predmet jajastog oblika, veoma gladat i težak, oko jednog inča u prečniku (2,5 centimetara). Tokom razgovora, Džon lenon je izvadio taj predmet iz džepa o dao ga Uri Geleru. Geler je ispričao: 'Kada sam dotakao tu kuglicu, osetio sam duboku tugu. Ne znam zašpto, ali to je bilo jako osećanje usamljenosti. Ovaj predmet čuvam od dana kada mi ga je poklonio i zaista mi je prirastao za srce'.
Geler smatra da Lenonova priča o vlastitom životu koji je video kao na dlanu i to što je njemu poklonio dragocenu kuglicu ima veze sa predviđanjem nagle i nasilne smrti slavnog muzičara i da je Džon Lenon možda već tada znao kako će se završiti njegov život.