Iza njih su ostali samo fosili i večno pitanje - Zašto su izumrli? Ima
mnogo teorija koje pokušavaju da objasne ovu misteriju nestanka
dinosaurusa i njima sličnih stvorenja iz praistorije sa lica Zemlje pre
oko 65 miliona godina. Ovde ćemo pokušati da vam predstavimo neke od
priznatih najverodostojnijih teorija, ali ni ove teorije ne mogu da
budu prihvaćene kao neopozive i definitivne naučne istine.
Tokom ere mezozoika, klima koja je
vladala širom sveta kretala se od tropske pa do umereno tople.Era
kenozoika, koja dostiže kulminaciju u ovome dobu u kome mi živimo, bila
je obeležena sve izraženijim klimatskim promenama (ovde nije samo
priroda umešala svoje prste, nego i ljudi), sa formiranjem polarnih
kapa u finalnim fazama i snažno iznijansiranim klimatskim zonama od
polova do ekvatora.
Možda dinosaurusi jednostavno nisu bili
u stanju da se prilagode ovim promenama? Međutim, sve ove promene nisu
se desile iznenada.Na osnovu fosilnih nalaza teško je zaključiti da su
postojale velike klimatske razlike između perioda kasne krede i
kenozoika. Dinosaurusi su živeli u šumama i savanama koje su se održale
i kasnije, u eri sisara, a ne mogu se uočiti nikakve drastične promene
koje bi izazvale izumiranje
svih
dinosaurusa. Sem toga, krokodili, koji važe za bliske rođake
dinodaurusa, doživeli su eru kenozoika i postali saputnici ljudi u
današnjem svetu.
Pretpostavke koje su vrlo
privlačne za široku laičku javnost o dinosaurusima koji se bore za svoj
poslednji dah pod neverovatnim talasima vrućine, ili se smrzavaju
izloženi nepodnošljivoj hladnoći, nemaju potvrda u raspoloživim
dokazima. Ovde mora da su bili posredi uzroci mnogo suptilniji od gore
spomenutih. Jedna mogućnost je da su klimatske promene, bilo da se
radilo o vrućini ili hladnoći, uticale na reproduktivne cikluse
dinosaurusa i tako dovele do njihovog izumiranja. Ali svedočanstva
fosilnih biljaka ne ukazuju da su se desile neke tako
ekstremne klimatske promene koje bi imale za kobnu posledicu izumiranje
svih dinosaurusa, kako onih velikih tako i onih najmanjih. Ovde opet
iskrsavaju krokodili koji su uspeli sve ovo da prežive.
Jedna od velikih misterija
nestanka dinosaurusa je u tome što se ona odigrala u strogo zoološkim
okvirima.
Svi
dinosaurusi su izumrli, poseban je naglasak na
svi, znači i oni
najveći i oni najmanji koji su bili veličine krokodila.
Zašto neki dinosaurusi, pogotovo oni
manji nisu preživeli. Ako su krokodili mogli, zašto nisu dinosaurusi
koji su bili njihove veličine? Mada je izumiranje dinosaurusa bilo
propraćeno izumiranjem i drugih mezozoičkih reptila kao što su,
pterosauri, morski ihtiosauri, pleziosauri, mazosauri, leteći
pterodaktili, razni drugi reptili kao što su kornjače, gušteri i zmije,
prešli su bez problema liniju koja deli mezozoik od kenozoika.
Tako da danas svaka teorija koja
pokušava da objasni izumiranje dinosaurusa, mora objasniti i
neizumiranje reptila koji danas žive na Zemlji.
ZAVISNOST POLA OD SPOLJAŠNJE
TEMPERATURE
Proučavanja američkih aligatora na terenu
i u laboratorijama, pokazala su da pol tih reptila određuje temperatura
na kojoj jaja bivaju inkubirana.Ako je temperatura u gnezdu ispod 28
stepeni Celzijusa izležu se ženke, a ako je iznad 36 stepeni Celzijusa
stvaraju se mužjaci. I studije o inkubiranju kornjača pokazale su
slične rezultate.
Da li su onda možda temperature
pri kojima su se jaja inkubirala dovele do izumiranja dinosaurusa? Ako
je došlo do iznenadne promene temperature krajem perioda krede, bilo
naviše ili naniže, da li je to možda rezultiralo stvarnjem samo jednom
pola među dinosaurusima, sa neizbežnim propratnim izumiranjem? Pri
pokušaju da se odgovori na ovo pitanje, ponovo iskrsava problem drugih
reptila. Ako je i došlo do takve promene temperature, ona opet nije
uticala na krokodile ili kornjače. Sem toga, kod reptila se nameće
problem partenogeneze ili aseksualne, bespolne reprodukcije.
Proučavanje guštera pokazalo je da kod pojedinih grupa, ženke donose na
svet ženke, iz generacije u generaciju, bez intervencije
mužjaka. Kako sada možemo biti sigurni da je odsustvo jednog
pola bilo fatalno za opstanak dinosaurusa?
EFEKAT STAKLENE BAŠTE
Zna se da je krajem perioda krede došlo
do povlačenja plitkih mora koja su prekrivala mnoga kontinentalna
područja tokom poslednjih faza mezozoika. Smatra se da je to dovelo do
znatne redukcije morskih biljaka, što je opet imalo za posledicu
povećanje količine ugljen - dioksida u atmosferi.
A povećanje ugljen - dioksida u atmosferi
prouzrokovalo je efekat staklene bašte i tako stvoreni omotač
onemogućavao je toploti sa površine Zemlje da pobegne u svemir.Jedna
varijacija ove teorije govori o formiranju ogromne Dekanove vulkanske
naplavine koja prekriva područje od preko 250.000 kvadratnih kilometara
u Indiji. Smatra se da je erupcija koja je dovela do stvaranja tako
velike mase vulkanskog stenja zasitila atmosferu ugljen - dioksidom i
time izazvala efekat staklene bašte. To je, sa svoje strane, dovelo do
globalno povećanja temperature, a ovo je uzrokovalo smrt dinosaurusa. I
ovde opet sledi pitanje: Zašto samo dinosaurusa? Zašto su bile izuzete
druge životinje, a naročito mnogi reptili osetljivi na vrućinu?
SUVIŠE VELIKI
Ideja da su dinosaurusi izumrli zbog svoje veličine, to jest zbog toga
što su bili suviše veliki, ne može nikako da se održi, već i zbog same
činjenice da nisu svi
dinosaurusi bili džinovskog rasta.A kao što se zna izumrli su i oni
najmanji.Prema tome nešto drugo je bilo uzrok njihovog nestanka, a ne
njihova veličina.
BOLESTI I EPIDEMIJE
Ovo
objašnjenje takođe je teško prihvatiti. Bolesti i epidemije prilično su
specifične u svome dejstvu. Životinje koje su srodne mogu da pate od
istih bolesti, ali izrazitije različiti oblici obično su imuni. Bilo je
mnogo rodova i vrsta dinosaurusa okupljenih u brojne porodice, a sve
one spadale su u dva jasno razdvojena reda reptila. Teško je zamisliti
bilo kakve bolesti ili seriju bolesti koje bi gotovo simultano uticale
na takav jedan širok spektar reptila.
SMRT OD GLADI
Ova
ideja zvuči jako fantastično. Ovde se polazi od pretpostavke da su
biljojedni dinosaurusi izumrli zato što se nisu mogli
prilagoditi na biljni svet koji je postojao tokom perioda krede, i da
je sa njihovim izumiranjem došlo do korelativnog izumiranja mesojednih
dinosaurusa koji su se njima hranili. Međutim, velika biljna revolucija
desela se tokom perioda rane krede, a rezultat te duboke promene u
biljnom svetu - nastanak angiosperni, ili cvetajućih biljaka
(skrivenosemenica) - imao je upravo suprotni efekat. Pojava obilnih
količina nove hrane bila je propraćena povećanjem broja i vrsta
biljojednih dinosaurusa, što je naravno bilo jako dobrodošlo mesojednim
dinosaurusima. Sem toga, šta je sa malim mesojednim dinosaurusima, koji
su se verovatno hranili gušterima i drugom sitnom divljači?Bilo bi
logično pretpostaviti da su oni bili izvan odnosa žrtva-grabljivac
džinova, i da sve to nije na njih uticalo.
Jedna možda realističnija varijanta te
hipoteze glasi da su biljkama kojima su se biljojedi hranili
nedostajali izvesni elementi (naprimer kalciju), koji su bili ključni
za njihov opstanak. Ali to ne izgleda baš verovatno, jer se mora voditi
opet računa o malim mesojednim dinosaurusima.
ŽRTVE OTROVA
Još jedna od fantastičnih teorija. Moderni eksperimenti
pokazuju da, naprimer kornjače nisu osobito osetljive na ukus biljaka.
Zbog toga, smatraju zastupnici ove teorije, možda je u nekim biljkama
iz perioda krede bilo nekih otrova koji su izazvali izumiranje
biljojednih dinosaurusa, a samim time i dinosaurusa mesoždera. Ne sme
se međutim gubiti iz vida da je tokom perioda krede bilo kornjača u
izobilju, i te neosetljive kornjače, verovatno sklone da pojedu sve što
im paden pod ruku, veoma su uspešno prežive prelaz iz krede u kenozoik
i te 'otrovne' biljke.
PLJAČKANJE IZLEŽENIH JAJA
Jedna
veoma stara teorija tvrdi da su dinosaurusi bili nestali sa lica
Zemlje, zato što su rani sisari iz perioda krede pljačkali njihova
gnezda. Sasvim je verovatno da su primitivni sisari, gušteri i mali
dinosurusi u potrazi za jajima koja će pojesti, proždirali jaja u
gnezdima dinosurusa. Veliko je pitanje, međutim, da li su ti pljačkaški
pohodi sami po sebi mogli da dovedu do izumiranja dinosaurusa. Izležena
jaja današnjih krokodila i kornjača takođe su meta napada raznih
životinja, ali ukoliko se u tu hajku masovnije ne umeša i sam čovek,
uvek će preostati dovoljno mladunaca da obezbede nastavak vrste.
JAJA NESPOSOBNA ZA ŽIVOT
Zapaženo je da su ljuske
jaja jedne vrste dinosaurusa koje su pronađene u južnoj Francuskoj bile
neobično tanke. Na osnovu ovoga nastala je teorija da takva jaja nisu
bila sposobna za život, što je imalo za posledicu da dinosaurusi nisu
više mogli da se reprodukuju.Idejao degeneraciji ovih jaja je
zanimljiva, ali je veliko pitanje da li se ona može primeniti na
mnogobrojne, međusobno veoma različite vrste dinosaurusa.
OSTARELOST RASE
I ovo je jedna od ranih teorija.Izneta je hipoteza da vrste baš kao i
jedinke, prolaze kroz neki vid životnog ciklusa - rađanje, mladost,
zrelost, starost i smrt - pa je tako, po proteku mnogih miliona godina,
za dinosauruse došlo vreme da se umore od življenja i umru.Ta teorija
je više u sferi filozofije neko prave nauke, nema nikakvih dokaza koji
bi je bar malo potkrepili.
POREMEĆENA EKOLOŠKA RAVNOTEŽA
Tokom perioda krede, rani sisari su se veoma razmnožili, kako po broju
tako i po vrstama.I mada su ti veoma primitivni sisari bili mali i na
izgled beznačajni, ono su po mišnjenju nekih naučnika
pojeli hranu, takoreći ispred nosa dinosaurusima
biljojedima.Drugim rečima, ukoliko i nisu uspeli da iskorene
dinosauruse time što su jeli njihova izležena jaja, oni su to možda
postigli tako što su pojeli njihovu hranu.Ovo jeste jedna mogućnost,
ali ona ne zvuči baš posebno verovatno.Ovde bi bile potrebne prave
najezde malih sisara da se zalihe hrane u prirodi reduciraju do te mere
da dovedu do izgladnelosti dinosauruse biljojede.Nema nikakvih
paleontoloških dokaza koji bi potkrepili ovu teoriju.Čak naprotiv,
tokom mezozoika, dok su dinosaurusi bili istinski gospodari planete,
primitivni sisari bili su potisnuti u drugi plan.Tek nakon što su
dinosaurusi izumrli, rani sisari mogli su istinski da se razmnože i da
zaposednu kopnene površine.
Ovde treba napomenuti da i u našem
modernom svetu svaka najezda malih sisara, pogotovo glodara, obično
veoma brzo postane samodestruktivna.Na primer, populacije leminga,
razmnožavaju se do takvih razmera da ti mali sisari potpuno prekriju
kopno gde žive, a onda brzo isčeznu; mnogi od njih izbezumljeno jure
kopnom prema moru i samoubilački skaču u njega).
PROMENA ZEMLJINOG MAGNETNOG POLJA
Novija
istraživanja su pokazala da se tokom vremena Zemljino magnetno polje
povremeno menjalo.Takođe, zapaženo je da je u vreme tih promena
magnetskog polja dolazilo do izumiranja mikroskopskih morskih
organizama, mada je teško reći iz kojih razloga.Da li je neka promena
magnetskog polja mogla uticati i na dinosauruse, i ukoliko jeste, zašto
je uticala?Ako je tako, zašto ona nije uticala i na druge reptile,
posebno svuda prisutne, famozne krokodile?
UZROCI IZ SVEMIRA
■
EKSPLOZIJA SUPERNOVE
Prva od vanzemaljskih teorija polazi od pretpostavke da se desila
eksplozija neke supernove u obližnjem svemiru, pri čemu se oslobodila
ogromna količina energije koja je snažno uticala
na Zemlju.Rezultat ovakve eksplozije, bilo je u prvom redu,
bombardovanje Zemlje ogromnim količinama kosmičkih i gama zraka tokom
rane faze eksplozije, što je imalo kobne posledice za život na našoj
planeti.Drugo, takav događaj mogao je uticati drastično na promenu
klime, što je dovelo do izumiranja mnogih oblika života.Teorija o
supernovi privlačna je zbog toga što objašnjava iznenadno i širokog
spektra izumiranje koje je karakterisalo kraj perioda krede, ali i
dalje ostaje onaj kamen spoticanja zvani
selektivnost.Kako je
jedan takav događaj mogao prouzrokovati izumiranje dinosaurusa i
morskih reptila iz perioda kasne krede, a da poštedi mnoge druge
stanovnike naše planete? Ovo je isto pitanje bez odgovora.
■ SUDAR
KOMETE SA ZEMLJOM Teorija o kometi polazi od
teze da je u trenutku kada je jedno nebesko telo tog tipa pogodilo
Zemlju došlo do silnog zagrejavanja atmosfere, što je
prouzrokovalo smrt svih dinosaurusa. Paralelno sa tim, pretpostavlja se
da su i mikroskopski morski organizmi krajem perioda krede uveliko
stradali od cijanida, koga je u atmosferu ispustila kometa. Mada ova
teorija objašnjava zašto su izumrli dinosaurusi i morski plankton, ona
ne objašnjava kako su pored takve kataklizme, ostale životinje uspele
da prežive. Zar je i ovakva katastofa mogla biti tako selektivna?
■ SUDAR
ASTEROIDA SA ZEMLJOM Jedna od najnovih i
možda najrazrađenija vanzemaljska teorija govori o sudaru Zemlje sa
nekim džinovskim meteoritom ili asteroidom prečnika od oko 10-20
kilometara.Kao polazište za ovu teoriju poslužilo je otkriće slojeva
ilovače iz perioda sasvim kasne krede koji sadrži abnormalne količine
elementa iridijuma, ponegde čak i do dvadeset puta veće od onih koje se
normalno nalaze u stenama. Iridijum je uobičajeni element u
meteoritima, ali je redak na Zemlji. Smatra se da je prilikom sudara
nekog džinovskog meteorita sa Zemljom oslobođena ogromna količina
čestica prašine koja je bila odbačena u atmosferu, da bi tada ta gusta
zavesa sprečavala prodiranje sunčeve svetlosti tokom tri ili četiri
godine.
Ovo je naravno prouzrokovalo izumiranje
većeg dela zemaljskog biljnog života, čiji opstanak zavisi od
fotosinteze. Naravno, nestanak biljaka doveo je do nestanka biljojednih
dinosaurusa, a ovo je povuklo za sobom nestanak dinosaurusa mesojeda,
koji su se hranili biljojednim dinosaurusima. Međutim, i ovde se opet
suočavamo sa problemom selektivnosti.Sem toga, opravdano je sumnjati da
bi sudar koji se desio na nekom određenom mestu na površini Zemlje, ma
kako on snažan bio, mogao izazvati takve posledice širom čitave planete.
Značajan protivargument teoriji o sudaru Zemlje sa
asteroidom ili meteoritom, predstavlja otkriće u Hel Kriku, savezna
američka država Montana.Iskopavanja koja su vršena na toj lokaciji
pokazuju, da se geološki slojevi u kojima su pronađeni fosilni ostaci
dinosaurusa i ranih sisara nalaze
ispod
sloja u kome su uočene abnormalno velike količine iridijuma. Drugim
rečima, ma kakav da je mogući efekat iridijuma na životinjski svet, do
njega je došlo znatno
nakon
isčeznuća dinosaurusa.
ZAKLJUČAK
Šta reći posle svih ovih teorija, osim da smo ponovo na
početku.Nijedna od ovih teorija, pa ni kombinacija više njih zajedno,
ne daju nam pravi odgovor.Velika misterija sa početka, ostaje i dalje
velika, isto kao što je i bila svih ovih godina, još od prvog dana kada
su naučnici počeli da izučavaju fosilne ostatke tih neverovatnih
stvorenja koja su toliko dugo bili neprikosnoveni gospodari planete
Zemlje.