U Zenici prva ženska ragbi ekipa u Bosni i Hercegovini ruši stereotipe i predvodi razvoj ovog sporta u porastu, s nadama u osnivanje nacionalne lige i čak plasman na Olimpijske igre.
U Bratuncu je 5. jula obilježena godišnjica stradanja srpskog stanovništva tokom ratnih devedesetih, na području Srebrenice, Bratunca, srednjeg Podrinja i opština regije Birač.
Odlukom Vlade Republike Srpske (RS), na području tog entiteta proglašen je Dan žalosti, povodom zločina nad Srbima u srednjem Podrinju i Birču od 1992. do 1995. godine.
Prema podacima iz RS-a, u ovom periodu je na području Podrinja stradalo 3.267 osoba.
Među žrtvama su dvojica sinova i muž Mileve Rankić iz sela Brežani. "Niko ne odgovara za ovoliko pobijenih ljudi kod svojih kuća. Gdje je pravda", kazala je ona, prenijela je Srna.
Na skupu i komemoraciji za žrtve u Bratuncu, na istoku Bosne i Hercegovine, prisustvovale su delegacije političara iz RS-a i Srbije.
Predsjednik RS-a Milorad Dodik, koji je pred Sudom BiH osuđen za napad na ustavni poredak, izjavio je na obilježavanju da se "srpski narod neće svetiti".
"Pustite nas da nastavimo da živimo u našoj RS, da gradimo i živimo u miru. Mi od nje ne smijemo nikada odustati. BiH nema nikakvu šansu i nije je nikada ni imala", rekao je Dodik.
On je naveo da su Radovan Karadžić i Ratko Mladić, koji su u Hagu osuđeni na doživotni zatvor zbog genocida i ratnih zločina nad bošnjačkim stanovništvom, "vodili Republiku Srpsku u teškim vremenima i imali su viziju da ostvare slobodu".
"Danas nam ne daju da slavimo dan svoje Republike, ali mi ćemo i dalje biti jaki i čvrsto stajati na braniku otadžbine", rekao je Dodik.
Predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić izjavila je 5. jula u Bratuncu da za zločine stradanja srpskog stanovništva iz srednjeg Podrinja i Birča do danas niko nije odgovarao.
"Stojimo ovde kao uvek i zauvek jedan narod. Narod koji ne zaboravlja i koji je pre nekog vremena odlučio da ne pristaje više na ćutanje", rekla je Brnabić u obraćanju prisutnima na obilježavanju godišnjice zločina.
Obilježavanju su prisustvovali i drugi zvaničnici RS-a koji su, uz Dodika, pod zapadnim sankcijama zbog prijetnji Dejtonskom mirovnom sporazumu i integritetu Bosne i Hercegovine.
Obilježavanju je prisustvovao i proruski ministar u Vladi Srbije Nenad Popović, koji je takođe pod zapadnim sankcijama zbog poslovnih veza sa Moskvom.
Parastos za žrtve na groblju u Bratuncu služio je patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije.
Šta se dešavalo u Srednjem Podrinju?Na istoku BiH, u selima Zalazje i Sase, Biljača i Zagoni u opštini Bratunac 12. jula 92. ubijeno je 69 vojnika i civila srpske nacionalnosti, dok je tada i nestalo 22 Srba.
Dio njihovih posmrtnih ostataka pronađen je u masovnoj grobnici 10. juna 2010., a desetoro nestalih još nije pronađeno.
Za ubistva Srba u Podrinju nije odgovarao niko pred sudom u BiH ni Hagu.
Sud BiH je u novembru 2018. pravosnažno oslobodio bivšeg komandanta Armije BiH u Srebrenici Nasera Orića i njegovog saborca Sabahudina Muhića optužbi da su 1992. u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac (opština Srebrenica) ubili tri zarobljenika srpske nacionalnosti.
Orić je ranije, 2008. godine, pravosnažno oslobođen krivice pred Haškim tribunalom koje ga je teretilo za zločine nad Srbima u Srebrenici počinjene 1992. i 1993. godine.
Vijeće je time preinačilo prvostepenu presudu, izrečenu u ljeto 2006. godine, kojom je Orić bio proglašen krivim što nije spriječio zločine nad Srbima, na osnovu čega je bio osuđen na dvije godine zatvora.
Apelaciono vijeće je zaključilo da su prvostepene sudije pogriješile kada su ga proglasili krivim, a prethodno nisu utvrdili ko je tačno počinio zločine, da li su počinioci bili potčinjeni Oriću i da li je on znao za zločine.
Hronologija genocida u SrebreniciDana žalosti u RS-u proglašen je dan nakon što je Vlada Federacije BiH proglasila 11. juli Danom žalosti u tom bh. entitetu, u povodu 30. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.
Lideri Srbije i RS-a negiraju da je u Srebrenici u julu 1995. počinjen genocid, u kome su pripadnici Vojske RS-a ubile više od 8.000 muškarca i dječaka, te protjerale više od 25.000 žena, djece i starijih osoba.
Predsjednik bh. entiteta Republike Srpske Milorad Dodik u petak je dobrovoljno došao u Tužilaštvo Bosne i Hercegovine u pratnji branioca, radi ispitivanja u svojstvu osumnjičenog povodom istrage zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo Napad na ustavni poredak, saopšteno je iz Tužilaštva BiH.
Dodik je već par mjeseci izbjegavao hapšenje po centralnoj potjernici u zemlji raspisanoj zbog nemogućnosti saslušanja u ovoj istrazi.
Istog dana, postupajući po prijedlogu Tužilaštva BiH, Dodik je izveden pred Sud Bosne i Hercegovine, te je održano ročište na kojem je Sud BiH donio rješenje kojim je prihvaćen prijedlog Tužilaštva BiH i ukinut mu je pritvor, s obzirom da je utvrđeno da više ne postoje razlozi zbog kojih je ranije određen.
Također mu je određena mjera obaveznog povremenog javljanja državnom organu.
Izrečene mjere zabrane po ovom rješenju mogu trajati dok za istim postoji potreba ili do drugačije odluke Suda, saopšteno je.
Kontrola opravdanosti trajanja izrečenih mjera zabrane vršit će se po isteku svaka dva mjeseca.
"Osumnjičeni je posebno upozoren da mu se može odrediti pritvor ukoliko prekrši obaveze iz određenih mjera zabrane", zaključeno je u zajedničkom saopštenju Suda i Tužilaštva BiH.
Sud BiH je 26. februara izrekao prvostepenu presudu kojom je Dodik osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja funkcije predsjednika RS.
Dodik je proglašen krivim za nepoštovanje odluka visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt) i potpisivanje ukaza o proglašavanju zakona koje je Šmit ranije poništio.
Tim zakonima se pokušalo spriječiti provođenje odluka Ustavnog suda BiH i visokog predstavnika na teritoriji RS-a koji su ranije poništavali zakone koje je donosio entitetski parlament koji su se odnosili na knjiženje državne imovine na entitet ili zakone o praznicima.
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je tada saopštilo da od decembra 2024. godine provodi istragu zbog postojanja osnova sumnje da je počinjeno krivično djelo "napad na ustavni poredak".
U martu ove godine ova pravosudna institucija je izdala sudskoj policiji naredbu za privođenje predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, premijera Radovana Viškovića i predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Nenada Stevandića.
U naredbi za privođenje na teret im se stavlja da su izvršili krivično djelo "napad na ustavni poredak".
Nalog je izdat na dan kada je Narodna skupština RS trebalo da raspravlja o Nacrtu Ustava RS kojim vlasti u RS planiraju da definišu taj entitet u BiH kao državu srpskog naroda, da mu daju pravo na samoopredjeljenje, da osnuju svoju vojsku, i ukinu Vijeće naroda.
Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine predviđene su kazne do pet godina zatvora i zabrana vršenja službene dužnosti ukoliko neko na "protivpravan način pokuša da promijeni ustavni poredak BiH ili da svrgne njene najviše institucije".
U međuvremenu, Ustavni sud BiH donio je privremenu mjeru i o neprimjenjivanju Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija. Zahtjev je podnio Kemal Ademović, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
Ovim zakonom, kojeg je usvojila Skupština RS, se, po uzoru na ruski zakon, uvodi stroga kontrola rada civilnog sektora u RS-u.
Dodik je rekao da će se zakoni primjenjivati uprkos ovoj odluci.
Posljednji zakoni su naišli skoro na kompletnu osudu širom svijeta, od američkog državnog sekretara Marka Rubija (Marco), preko generalnog sekretara NATO-a Marka Rutea (Rutte), do više stranih ambasada u BiH.
Kada se prije četiri godine usprotivio geološkim istraživanjima na planini Ozren, ekološki aktivista iz Doboja, Zoran Poljašević, nije ni slutio da će se za radno mjesto boriti sudskim putem, te da će se naći u izvještaju Ujedinjenih nacija kao primjer kršenja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini.
Zajedno s grupom građana, Poljašević se od 2021. godine protivi geološkim istraživanjima koje je odobrila vlast entiteta Republika Srpska (RS), te otvaranju rudnika teških metala na obroncima Ozrena, u sjevernom dijelu zemlje.
Zbog toga se, kao i drugi građani koji su se pobunili, suočavao s brojnim pritiscima i etiketiranjima.
"Na portalima i društvenim mrežama pisali su o meni da sam alkoholičar i nasilnik. Bilo je svega. Ljudi iz mafijaškog miljea dolazili su i prijetili. Ali, hvala Bogu imam ljude koji znaju kako se brani kuća i koje ne možete uplašiti", kaže on.
Do kraja januara prošle godine, Poljašević je radio u firmi Elektro-Doboj, jednom od elektrodistributivnih preduzeća, kada mu je saopćeno da mu ugovor neće biti produžen.
Bez posla je, kako kaže, ostao dva dana nakon što se, na javnoj raspravi usprotivio istraživanjima i iskopavanju metala na planini Ozren.
"Došao sam na posao i rukovodilac mi je rekao da više ne radim, bez ikakvog prethodnog signala. Ugovor mi je istekao i nije produžen, iako sam radio na poziciji na kojoj je sistematizacija predviđala jednog radnika", kaže Poljašević za RSE.
Prije godinu je tužio preduzeće tvrdeći da je otkaz bio nezakonit, a za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da je uvjeren kako je to jedna od posljedica njegovog aktivizma.
"Ne moram to na sudu dokazivati, jer ima niz drugih propusta. Nakon svega nisam ućutao. Moja kuća je izložena i ne može niko da mi zabrani da zastupam interese svoje porodice i sela. To je linija ispod koje ne idem", kazao je Poljašević.
Iz preduzeća Elektro-Doboj nisu odgovorili na upit RSE za razgovor o Poljaševićevim navodima i okolnostima pod kojima mu je prekinut ugovor o radu. Iz Osnovnog suda u Doboju potvrdili su, pak, da je u toku sudski proces po Poljaševićevoj tužbi.
Iznad podjelaZbog toga što su se usprotivili gradnji, krčenju šuma, otvaranju rudnika i izgradnji hidroelektrana, aktivisti širom Bosne i Hercegovine godinama upozoravaju da su izloženi pritiscima, tužbama i zastrašivanju.
To je privuklo i pozornost Ujedinjenih naroda, čija je specijalna izvjestiteljica Mary Lawlor, krajem juna posjetila BiH.
Nakon sastanka s nekoliko njih, upozorila je da zajednički interes za očuvanje zdrave životne sredine nadilazi podjele BiH, ali da aktivisti plaćaju cijenu.
"Nevjerojatno je to što su se zaštitnici okoliša iz Republike Srpske i Federacije udružili. No, došlo je do posljedica. Jedan od ljudi, koji je bio uključen u ove aktivnosti, Zoran Poljašević, navodno je izgubio posao zbog svog rada u pokretu i i mislim da bi ga trebalo vratiti", kazala je Lawlor.
Pioniri otporaPriča o borbi građana protiv geoloških istraživanja na Ozrenu nije jedini primjer građanskog otpora investicijama, koje su proteklih decenija imale podršku vlasti.
Robert Oroz, iz okoline srednjobosanskog gradića Fojnica, bio je prije gotovo 20 godina jedan od pionira te borbe, koja je okončana zaustavljanjem gradnje male hidroelektrane na rijeci Željeznici.
Blokirajući put bagerima, pod pritiskom tužbi i sudskih procesa, mještani su mjesecima sprječavali investitore da započnu radove na toj rijeci.
"Proživio sam sve, od tužbi, prijetnji, blaćenja na društvenim mrežama, do fizičkih napada pa, čak, i potezanja oružja. Dosta ljudi se prepalo i odustalo od borbe. Nisu to prijetnje samo tebi, nego i kompletnoj porodici, što se vidi posebno u manjim sredinama. Moj sin je, u to vrijeme, bio jedini redovan student koji nikad nije dobio općinsku stipendiju. Uvijek mu je nedostajao neki papir", prisjeća se Oroz.
Kako kaže, borba je u tom periodu bila mnogo teža, obzirom da tada nije bilo podrške organizacija, koje danas pružaju pravnu i financijsku pomoć aktivistima za zaštitu životne sredine.
Iako su u konačnici odustali od gradnje minihidroelektrane u njegovom selu, Oroz kaže da posljedice aktivizma i danas osjeti.
"Kad se jednom suprostaviš vladajućim strukturama, onda si trajno obilježen. Vladajuće partije se ponašaju kao karteli, ako nisi s njima, onda si protiv njih. Da sam znao šta me sve čeka i šta ću proživjeti, a posebno moja porodica, teško da bih počeo s tim, ali jednom kad kreneš nema povratka", kazao je.
Prije nekoliko godina, svijet je obišla i vijest o otporu mještana Kruščice, u srednjoj Bosni, koji su tijelima zaustavljali izgradnju dviju malih hidroelektrana.
Stanovnici tog sela su od augusta 2017. do decembra 2018. godine danonoćno dežurali pored rijeke, ne dopuštajući prolaz bagerima investitora i suprostavljajući se policiji.
Istovremeno su vodili pravnu borbu, a njen epilog su bile sudske odluke kojima su poništene dozvole za male hidroelektrane.
Jedna od aktivistica bila je i Tahir Tibold, nekadašnja predsjednica mjesne zajednice, koja se za RSE prisjetila pritisaka koji su pratili proteste.
"Na društvenim mrežama o meni se pisalo svašta - da će me protjerati, laži o tome šta je moj muž radio u ratu. Jedno jutro, oko četiri sata, kamenovana mi je kuća. Sve smo to odmah prijavili policiji, ali ništa nije bilo", kaže ona za RSE.
Kao i aktivista Oroz, iz obližnje Fojnice, Tibold kaže da mještani nisu imali zaštitu institucija, nego osjećaj da su krivci.
"Uvjerili smo se da nemaš nikakvu zaštitu i da se nemaš kome obratiti. I kad se obratiš, kao da nisi, jer te onda počnu maltretirati, jer svi rade za sistem, a ne za narod. Kad je to završilo sve, prestali su pritisci, ali onda su počeli zdravstveni problemi. To je cijena svega što sam radila", kaže ona.
Do objave ovog teksta iz policije Srednjobosanskog kantona nisu odgovorili na pitanje RSE kako su postupili po prijavama aktivista protiv izgradnje hidroelektrana, koji su se suočavali s prijetnjama i pritiscima, prije desetak godina.
Aktivisti na suduI aktivisti iz pokreta "Karton revolucija" nekoliko godina organiziraju kampanje s ciljem zaustavljanja ilegalne sječe šume na planini Konjuh, zagađenja u rijeci Spreči, te uklanjanja divljih deponija u Tuzli.
Na društvenim mrežama imaju hiljade pratitelja, a kako kaže član tog pokreta Adi Selman, posljedica su često pritisci i prijetnje.
"Verbalni i drugi pokušaji zastrašivanja. To je postao standardan obrazac. Imali smo prijetnje da će nas 'mrak pojesti', ali na takve stvari ne obraćamo pažnju. Jasno nam je da država ne stoji iza nas", kaže on za RSE.
Njihova nedavna akcija razotkrivanja nelegalne gradnje u blizini Prokoškog jezera, zaštićenog spomenika prirode u centralnom dijelu BiH, dovela ih je i do suda, pod teretom optužbi za "uništavanje tuđe stvari".
Ovo nekadašnje stočarsko mjesto s katunima, pastirskim kolibama, na planini Vranici na oko 1.630 metara nadmorske visine, postalo je nakon ratnih 90-ih meta divlje izgradnje i nekontroliranog turizma.
Idilične pejzaže zamijenili su prizori "divlje" gradnje, sa oko 300 nelegalno izgrađenih vikendica, koliko ih ima prema općinskoj evidenciji, dok je kantonalna vlast najavljivala prije tri godine njihovu legalizaciju.
Adi Selman i njegov kolega iz "Karton revolucije", Nedim Musić, posjetili su u februraru Prokoško jezero, gdje su snimili video koji ukazuje na katastrofalne posljedice nelegalne gradnje.
Uslijedila je optužnica iz kantonalnog tužilaštva u Travniku, te proces pred Općinskim sudom u Kiseljaku zbog "uništavanje tuđe stvari".
Optužnica ih, konkretno, tereti da su oštetili dvije plastične cijevi, koje vodu usmjeravaju iz izvora do ilegalnih vikendica, izgrađenih u blizini jezera.
"Svi znamo da jezero nestaje i da je to ilegalna gradnja i milionski kriminal. Država tu ništa ne radi, nego pokreće proces protiv nas koji smo ukazali na to", kaže Selman.
Nakon što je protiv njih pokrenut proces, iz "Karton revolucije" su podnijeli prijavu zbog nezakonite izgradnje vikendica na Prokoškom jezeru.
"Kad već nas procesuiraju, zahtijevamo da to urade i onima koji grade i uništavaju taj spomenik prirode", kaže Selman.
Iz Tužilaštva SBK do objave ovog teksta nisu odgovorili na pitanja RSE da li imaju formiran predmet zbog ilegalne gradnje u blizini Prokoškog jezera i po čijoj prijavi je podignuta optužnica protiv aktivista iz "Karton revolucije".
'Građani posljednja brana'Tihomir Dakić, iz organizacije Centar za životnu sredinu u Banjaluci, ocjenjuje za RSE da su pojedinci, koji se usude suprotstaviti investitorima, najčešće meta pritisaka, iako nisu pošteđene ni organizacije.
"Pojedinci i udruženja moraju do hodaju po tankoj liniji da zaštite prirodna dobra, ali i sebe, jer nas niko u ovoj zemlji ne štiti. To su najčešće pritisci od izvođača radova ili investitora, međutim, uz sve to imamo nedjelovanje institucija. Na kraju, građani ostaju posljednja brana pred kapitalističkim odnosom prema prirodnim dobrima – da se u što kraćem vremenu što više iskoristi", kaže on.
Tokom junske posjete BiH, izvjestiteljica UN-a Mary Lawlor navela je da je "zgrožena" targetiranjem osoba koje se bore za zdravu životnu sredinu i koje su često pod teretom upozorenja da prestanu ili se suočavaju s dugotrajnim i skupim tužbama.
Njen izvještaj, koji obuhvaća i položaj aktivista za zaštitu životne sredine u BiH, bit će predstavljen u martu iduće godine Vijeću za ljudska prava UN-a.
Delegacija Evropske unije (EU) u Bosni i Hercegovini za Radio Slobodna Evropa je navela kako žali zbog usvajanja izmjena zakona u entitetu Republika Srpska kojim se "otvara put uvođenju rezervnog sastava policije" RS.
"Ovaj korak u trenutnom okruženju je nepotreban i kontraproduktivan, te nosi rizik daljeg produbljivanja podjela u Bosni i Hercegovini", istakli su iz Delegacije EU u BiH u komentaru za RSE 4. jula.
Skupština RS 3. jula je izglasala zakon koji omogućava formiranje "pomoćnog sastava" policije u tom bosanskohercegovačkom entitetu, uprkos pozivima iz Evropske unije i Kancelarije visokog predstavnika u BiH (OHR) da to ne čini.
Vlasti tog bosanskohercegovačkog entiteta to su obrazložili nedostatkom više od 1.000 policajaca u RS, tvrdeći da bi 'pomoćni sastav' pomagao u slučaju elementarnih nepogoda, u obezbjeđivanju skupova, te regulisanju saobraćaja.
Iz Delegacije EU za RSE su naveli kako Evropska unija podstiče nadležne organe da pronađu sistemska rješenja za veliki broj upražnjenih radnih mjesta u policijskih organima širom Bosne i Hercegovine.
Ta rješenja moraju "osigurati dugoročnu održivost, uz istovremeni angažman na unapređenju međusobne saradnje i koordinacije svih policijskih organa, u cilju jačanja sigurnosti i borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije".
"Nakon odluke Vijeća EU o otvaranju pristupnih pregovora sa Bosnom i Hercegovinom, EU očekuje od svih političkih aktera u zemlji da svoje napore usmjere na reforme potrebne za napredak na evropskom putu", istakli su u Delegaciji EU.
U petak je reagovao i ambasador Velike Britanije u BiH Julian Reilly, pozvavši na "preispitivanje" odluke o rezervnom sastavu policije u RS.
U EU i OHR-u su i prije usvajanja zakonskih izmjena u RS pozivali na odustajanje, smatrajući da se radi o odluci koja "produbljuje podjele" u zemlji.
Iz OHR-a su dodatno upozorili da se zakonske odredbe odnose i na nadležnosti institucija koje "zahtijevaju koordinisane i sveobuhvatne odgovore na nivou cijele države".
Takođe, Ramo Isak, ministar unutrašnjih poslova drugog entiteta, Federacije BiH, naveo je da će i oni pokrenuti proceduru za formiranje rezervnog sastava policije.
Protiv usvajanja izmjena zakona o policiji bili su i u opozicionim strankama u RS.
Ovah bh. entitet je 2019. pokušao da osnuje rezervni sastav policije, ali je ta stavka izbrisana iz izmjena zakona o policiji, te je osnovana žandarmerija, kao posebna organizaciona jedinica u upravi policije.
Bosna i Hercegovina ima ukupno 16 policijskih agencija, od kojih tri djeluju na državnom nivou, dvije na entitetskom, deset u kantonima Federacije BiH, te samostalna policija Brčko Distrikta.
Prema podacima Eurostata od prije četiri godine, BiH na 100 hiljada stanovnika ima trećinu više policajaca od prosjeka EU.
Ambasador Velike Britanije u Bosni i Hercegovini (BiH) Julian Reilly poručio je u petak, 4. jula, kako je odluka o formiranju rezervnih snaga policije entiteta Republike Srpske "nepotrebna i vodi ka eskalaciji".
"Bilo bi bolje uložiti napore u postojeće policijske snage. Ujedinjeno Kraljevstvo i naši međunarodni partneri pozivaju da se preispita ova odluka", navodi se u ambasadorovoj objavi na društvenoj mreži "X".
Skupština RS 3. jula je izglasala zakon koji omogućava formiranje "pomoćnog sastava" policije u tom bosanskohercegovačkom entitetu, uprkos pozivima iz Evropske unije i Kancelarije visokog predstavnika u BiH (OHR) da to ne čini.
Dok vlasti u RS to obrazlažu nedostatkom više od 1.000 policajaca u RS, tvrdeći da bi 'pomoćni sastav' pomagao u slučaju elementarnih nepogoda, u obezbjeđivanju skupova, te regulisanju saobraćaja, u EU i OHR-u su pozivali na odustajanje, smatrajući da se radi o odluci koja "produbljuje podjele" u zemlji.
Iz OHR-a su dodatno upozorili da se zakonske odredbe odnose i na nadležnosti institucija koje "zahtijevaju koordinisane i sveobuhvatne odgovore na nivou cijele države".
Takođe, Ramo Isak, ministar unutrašnjih poslova drugog entiteta, Federacije BiH, naveo je da će i oni pokrenuti proceduru za formiranje rezervnog sastava policije.
Protiv usvajanja izmjena Zakona o policiji bili su i u opozicionim strankama u RS.
RS je 2019. pokušala da osnuje rezervni sastav policije, ali je ta stavka izbrisana iz izmjena Zakona o policiji, te je osnovana žandarmerija, kao posebna organizaciona jedinica u upravi policije.
Bosna i Hercegovina ima ukupno 16 policijskih agencija, od kojih tri djeluju na državnom nivou, dvije na entitetskom, deset u kantonima Federacije BiH, te samostalna policija Brčko Distrikta.
Prema podacima Eurostata od prije četiri godine, BiH na 100 hiljada stanovnika ima trećinu više policajaca od prosjeka EU.
U roku od dva dana institucijama u Bijelom Polju upućene su dvije inicijative za oduzimanje književne nagrade "Risto Ratković" osuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, koja mu je dodijeljena 1993. godine.
Karadžić - ratni predsjednik bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska i vrhovni komandant vojske tog entiteta - odlukom Haškog tribunala 2019. je osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid i zločine protiv čovječnosti u Bosni i Hercegovini 90-ih godina.
Inicijativu za oduzimanje nagrade je 26. juna uputila grupa nevladinih organizacija i građanskih aktivista Javnoj ustanovi "Ratkovićeve večeri poezije" u Bijelom Polju, koja dodjeljuje nagradu.
Dan kasnije sličnu inicijativu lokalnoj skupštini dostavio je i opštinski odbor Bošnjačke stranke (BS). Ova stranka dio je vlasti u Crnoj Gori.
Nagrada je dodijeljena u vrijeme vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića, koja je kasnije jasno osudila Karadžićevu genocidnu politiku.
Avgusta 2020. Đukanovićeva partija je izgubila izbore, a na vlast je došla koalicija partija predvođena prosrpskim Demokratskim frontom, koji je podržavao Karadžića.
Simbolički značaj oduzimanja nagradeJasna Tatar Anđelić, profesorica francuskog jezika i književnosti na Univerzitetu Crne Gore, smatra da, iako je dodijeljena prije tri decenije, inicijativa za oduzimanje nagrade u ovom trenutku u Crnoj Gori ima dodatni simbolički značaj:
"Jer mi od 2020. živimo jednu nacional - klerikalizaciju koja u potpunost podsjeća, a možda je čak i identična politici koja je sprovođena 90-ih godina", kazala je ona za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Dodaje da se velikosrpska politika vratila u Crnu Goru "na velika vrata" kroz litije Srpske pravoslavne crkve i političke promjene nametnute tim pokretom 2020.godine.
"Oduzimanje nagrade osuđenom ratnom zločincu bi moglo značiti da je Crna Gora i dalje antifašistička, na pravoj strani istorije, te da na neki način ispravlja greške koje su pogrešne politike svima donijele."
Avgusta 2020. na talasu antivladinih litija SPC na vlast je došla koalicija dominantno prosrpskih stranaka predvođena Demokratskim frontom, bliska SPC.
Dio stranka koje su na vlasti u Crnoj Gori, kao ni SPC, nikada nijesu osudile politiku Radovana Karadžića, niti priznale da je u Srebrenici počinjen genocid.
U napadu na Srebrenicu jula 1995. snage Vojske RS ubile su više od 8.000 muškarca i dječaka, te protjerale više od 25.000 žena, djece i starijih osoba.
Što piše u inicijativi nevladinih organizacijaU inicijativi civilnog sektora za oduzimanje nagrade Karadžiću se navodi da književnik Risto Ratković - čije ime nagrada nosi, Bijelo Polje i Crna Gora ne treba da nose teret zlodjela jednog čovjeka.
Bio bi to važan korak ka simboličkoj i moralnoj distanci od zločina, ali i poruka da Crna Gora bira stranu pravde, piše u inicijativi.
Apeluju i da se odluka o povlačenju nagrade donese najkasnije do 11. jula, Dana sjećanja na žrtve Srebrenice.
Dodaju da je Rezoluciju UN, kojom se 11.jul proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici i osuđuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, prošle godine podržala i Crna Gora.
Inicijativu je podnijelo pet nevladinih organizacija koje se bore za ljudska prava i troje građanskih aktivista Dina Bajramspahić, Jovana Marović i Edin Smailović.
Uputili su je Javnoj ustanovi "Ratkovićeve večeri poezije" u Bijelom Polju.
Nejasna procedura oduzimanja nagradeNo, da Savjet i rukovodstvo Javne ustanove "Ratkovićeve večeri poezije" nemaju ovlašćenje da retroaktivno oduzmu nagradu koju formalno nijesu ni uručili, jer ustanova u to vrijeme nije ni postojala, za RSE je saopštio njen direktor Kemal Musić.
Kako je objasnio, incijativu su proslijedili Opštini Bijelo Polje i lokalnom parlamentu s obzirom da su oni 1973. ustanovili nagradu "Risto Ratković". Uz to bili su i osnivači Centra za kulturu, nadležnog za manifestaciju "Ratkovićeve večeri poezije" do 2012.
Inicijativu su proslijedili i Ministarstvu kulture i medija, kako bi dobili pravno mišljenje o mogućim daljim koracima.
Na upit RSE o proceduri u ovom slučaju, te da li će to podržati inicijativu o oduzimanju nagrade Karadžiću, iz Ministarstva na čelu sa Tamarom Vujović nisu odgovorili.
I Bošnjačka stranka za oduzimanje nagradeDan nakon podnošenja inicijative civilnog sektora, sličnu je podnio bjelopoljski odbor Bošnjačke stranke (BS) lokalnoj skupštini.
Naveli su da je nagrada presuđenom zločincu za genocid Karadžiću dodijeljena iz političkih razloga, a ne zbog njegove poezije, te da je time nanijeta trajna mrlja Bijelom Polju.
I dok je Bošnjačka stranka na državnom nivou u koaliciji sa strankama koje nikad nijesu priznale da se u Srebrnici dogodio genocid, u Bijelom Polju lokalnu vlast vrše sa DPS i dvije socijaldemokratske partije koje osuđuju Karadžićevu politiku.
"Skupština opštine ne dodjeljuje nagradu, tako da bi bila upitna procedura koja bi se eventualno sprovela u skupštini", kaže za RSE Elvin Zvrko, predsjednik bjelopoljskog DPS-a.
Dodaje da DPS nema dilemu da nagradu Karadžiću treba oduzeti, ali da to treba sprovesti u JU "Ratkovićeve večeri poezije" kroz proceduru koja sada ne postoji.
Zvrko smatra da bi Savjet ustanove mogao u pravilnik dodati član o oduzimanju nagrada u određenim slučajevima, za što treba saglasnost i Ministarstva kulture:
"Onda bi Savjet imao pravo da donese odluku kakvu i očekujemo - da se nagrada Karadžiću iz 1993 oduzme".
I neke aktuelne nagrade sporneIako je u Crnoj Gori bilo spornih slučajeva sa dodjelama nagrada koje je javnost oštro kritikovala, nije bilo slučajeva njihovog oduzimanja.
Najnoviji je vezan za ovogodišnju Trinaestojulsku nagradu, među čijim laureatima je i pisac Bećir Vuković, poznat po negiranju države Crne Gore i izjavama poput one da je "crnogorska nacija komunistička izmišljotina".
Trinaestojulska nagrada je najveće državno priznanje u Crnoj Gori.
Prethodno je, 2021. godine, jedna od pet državnih nagrada- Miroslavljevo jevanđelje dodijeljena Milutinu Mićoviću, koji takođe negira crnogorsku naciju, Crnogorce i autohtonost nacionalnih manjina.
Mićović je rođeni brat mitropolita Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Joanikija.
Jasna Tatar Anđelić smatra da je dodjela nagrade Vukoviću skandalozna:
"Dodijeliti Trinaestojulsku nagradu, oslonjenu na crnogorski antifašizam, nekome kao što je Vuković, koji slavi četnički pokret, je politički revizionizam."
Trinaesti jul je dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu.
Kako kaže Tatar Anđelić, dodjela nagrade Vukoviću je slika kulturne politike u Crnoj Gori koja "miriše" na devedesete.
Ona podsjeća da je tada državna Njegoševa nagrada dodijeljena Dobrici Ćosiću i Matiji Bećkoviću "kao ideolozima politike krvi i tla, i negiranja Crne Gore".
Tatar Anđelić smatra i da je to jedna od odluka koje treba revidirati, jednako kao onu o dodjeli nagrade presuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću.
Karadžić je rođen 1945. u blizini Šavnika, na sjeveru Crne Gore.
Nakon završene osnovne škole preselio se u Sarajevo, gdje je ostao do kraja rata u Bosni i Hercegovini.
Kaznu doživotnog zatvora služi u Velikoj Britaniji.
Više od 20 miliona evra – toliko vlasti Republike Srpske planiraju dodatno da izdvoje za lobiranje.
Rebalansom budžeta ovog bh. entiteta za 2025. godinu, Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju RS će dobiti pet puta više novca, umjesto 11,6 miliona, čak 54,9 miliona maraka.
Uvećanje od oko 43 miliona maraka (oko 22 miliona evra) će najvećim dijelom biti iskorišteno za predstavništva RS u inostranstvu, i za plaćanje stručnih usluga.
Taj iznos predstavlja više od 10 odsto planiranog povećanja budžeta RS.
Do zaključenja teksta, iz Ministarstva za evropske integracije i međunarodnu saradnju RS nije odgovoreno na upit RSE o tome za šta će ovaj novac biti iskorišten.
Vlasti RS od ranije već lobiraju u inostranstvu, ali uprkos tim naporima, većina entitetskog rukovodstva je završilo na "crnoj listi" Ministarstva finansija Sjedinjenih Država, ali i na listama sankcija nekoliko evropskih zemalja.
Novac 'neće uroditi plodom'Politikolog Stefan Blagić ocjenjuje za RSE da novac za lobiranje "neće uroditi plodom ni u čemu".
Pita se – zašto bi on, ili bilo koji građanin RS, davao pare "fantomskim firmama i advokatima" da bi nekome bile ukinute sankcije.
"Kakvih crnih 40 miliona dodatno, pa koliko je RS spiskala para evo do sada, unazad 10-15 godina, i na lobiranja, i na predstavništva, itd. Kakvog mi efekta od toga imamo, šta smo mi vidjeli da nam je to dobro donijelo? Apsolutno ništa. I oni sada nastavljaju s tim. Nastavljaju jer nemaju kud, a sami su se doveli u tu situaciju", rekao je Blagić.
Ističe da će ovaj novac biti iskorišten "gotovo i isključivo" za pokušaje da se zvaničnicima ukinu sankcije.
"Da je normalna zemlja, predstavništva bi služila isključivo da se politički povezuju i da donose investicije, ekonomsku korist građanima i privredi u RS. Ovako ona služe kao neki instrument vladajućih", ocijenio je Blagić.
On podsjeća da vladajući u RS očekuju da će ih skinuti sa liste sankcije, iako usvajaju deklaracije koje usmjeravaju protiv vlasti evropskih zemalja, i protjeruju strane funkcionere.
"Vi tako radite na diplomatskom planu i očekujete da dobijete nekakvu korist? Pa, nećete dobiti ništa. Naravno da nećete, ljudi u svijetu će samo pomisliti da smo mi ovdje ludaci, gorštaci, i samo ćete narušavati dalje imidž RS koji je ionako srozan do besvijesti", upozorava Blagić.
Opozicija u RS ocjenjuje da se novcem za lobiranje pokušava "kupiti povjerenje određenih ličnosti ili država za isključivo ovu vlast".
"Ova sredstva i kompletna spoljna politika Vlade RS nije u interesu boljeg pozicioniranja RS, ostvarivanja bolje privredne saradnje i rasta domaće privrede već upravo za očuvanje na vlasti postojeće garniture", izjavio je za RSE Bojan Kresojević, poslanik opozicione Partije demokratskog progresa.
On ocjenjuje da sa "nizom diplomatskih skandala", izdvojena sredstva neće biti dovoljna da rukovodstvo RS popravi svoju poziciju na međunarodnoj sceni.
Sankcije i protjerivanje diplomataMilorad Dodik, predsjednik RS, Željka Cvijanović, članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine, entitetski premijer i predsjednik parlamenta, Radovan Višković i Nenad Stevandić, od ranije su na listama sankcija Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC) američkog Ministarstva finansija.
Tu je još nekoliko entitetskih zvaničnika, kao i Dodikovi sin i kćerka, Igor i Gorica.
Na listi sankcija su zbog antidejtonskog djelovanja ili korupcije.
Dodik i Cvijanović su od 2022. na listi sankcija Velike Britanije, zbog pokušaja da naruše legitimitet BiH.
EU je ranije pokušala uvesti sankcije Dodiku, ali je to propalo zbog protivljenja Mađarske.
Njemačka i Austrija su prije nekoliko mjeseci zabranile ulazak u zemlju Dodiku, Viškoviću i Stevandiću, te je naređeno zamrzavanje njihove imovine ukoliko je posjeduju u tim državama.
Isti dan kada su uvedene sankcije, Vlada RS je proglasila nepoželjnom njemačku ministarku za Evropu i klimu, Anu Lirman (Anna Lührmann).
Ministarka, koja je tada bila u posjeti Banjaluci, izjavila je da su "Dodikovi predstavnici njoj i njenoj delegaciji prijetili nasiljem".
Šta sa dosadašnjim lobiranjem?Vlasti RS već godinama lobiraju za bolje pozicije ovog entiteta na međunarodnoj sceni, i to najviše u SAD-u.
Samo ove godine, RS je sklopila ugovore sa tri različite kompanije za lobiranje.
Još u januaru, na sajtu američkog Ministarstva pravde, objavljen je ugovor vrijedan oko pola miliona dolara godišnje sa advokatskom kancelarijom "Zell & Associates", koji je za RS potpisao Danijel Dragičević, šef Dodikovog kabineta.
Njihovi zadaci su – rad na ukidanju sankcija Miloradu Dodiku i Željki Cvijanović, promocija dijaloga između RS i administracije američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump), te preispitivanje Dejtonskog sporazuma i uloge visokog predstavnika u BiH.
U martu je sklopljen sporazum sa kompanijom RRB Strategies, u vlasništvu Roda Blagojevića, bivšeg guvernera američke države Ilinoj, koji je 2011. godine osuđen na 14 godina zatvora zato što je pokušao prodati senatorsko mjesto, ali ga je Tramp pomilovao u februaru 2020.
Ugovor sa Blagojevićem je potpisao Zlatan Klokić, ministar za evropske integracije i međunarodnu saradnju RS. Finansijski uslovi nisu javno dostupni.
Tu je predstavljen niz kratkoročnih i dugoročnih ciljeva, uključujući ukidanje sankcija protiv Dodika, njegove porodice i drugih zvaničnika RS, rad na ukidanju kancelarije visokog predstavnika u BiH, te "vraćanje nadležnosti" RS.
Blagojević je tokom juna posjetio RS, uz niz sastanaka sa entitetskim zvaničnicima.
Posljednji ugovor je objavljen u aprilu, i to sa konsultantskom kućom Stokes Strategies.
RS u slučaju posljednjeg ugovora predstavlja konsultantska kuća iz Teksasa, State Strategies, a ona nastupa u ime Predstavništva RS u Austriji.
Cilj je organizovanje sastanaka predstavnika Kongresa sa klijentom, a sve je plaćeno 65 hiljada dolara mjesečno.
Prethodnih godina, ugovori RS sa američkim lobistima su se najčešće odnosili na promociju investicija i pravne savjete. Sve je koštalo nekoliko desetaka hiljada dolara mjesečno.
Osam predstavništava promoviše interese RS van ovog entiteta, a ona se nalaze u SAD-u, Srbiji, Rusiji, Grčkoj, Austriji, Belgiji, Njemačkoj i Izraelu.
Ranije je iz predstavništva RS u Vašingtonu odgovoreno za RSE da im je budžet u prošloj godini iznosio 600 hiljada maraka (oko 300 hiljada evra), da oni sa lobistima RS imaju ograničene kontakte, te da oni u skladu sa američkim zakonima ne mogu aktivno da učestvuju u procesu ukidanja sankcija zvaničnicima.
Na šta još idu pare iz rebalansa?Rebalans entitetskog budžeta za ovu godinu, usvojen na sjednici Narodne skupštine RS 3. jula, iznosi oko 420 miliona maraka (oko 215 miliona evra).
Procentualno, Ministarstvo za evropske integracije je dobilo najveće povećanje.
Ipak, najviše dodatnog novca je dobilo Ministarstvo unutrašnjih poslova – oko 84 miliona maraka (43 miliona evra).
Ovaj novac će biti izdvojen za povećanje plata, te za nabavku postrojenja i opreme.
Ministarstvo zdravlja je dobilo 50-ak miliona više koji će biti raspoređeni lokalnim bolnicama i domovima zdravlja, dok je budžet za osnovne škole povećan za oko 30 miliona maraka, što će biti iskorišteno za plate.
Vlada Republike Srpske donijela je Zaključak kojim se 5. juli proglašava Danom žalosti u Republici Srpskoj "povodom zločina nad Srbima u Srednjem Podrinju i Birču od 1992. do 1995. godine.
Prema podacima RS, u ovom periodu je stradalo oko 3.200 Srba na području Podrinja tokom rata u BiH. I ove godine je najavljeno kako će u okviru obilježavanja godišnjice stradanja, u Bratuncu, na istoku BiH, prisustvovati predstavnici vlasti RS i Srbije.
Obilježavanje Dana žalosti u RS dolazi dan nakon što je Vlada Federacije BiH proglasila 11. juli Danom žalosti u tom bh. entitetu.
Lideri Srbije i RS-a negiraju da je u Srebrenici počinjen genocid nad Bošnjacima.
U napadu na Srebrenicu u julu 1995. godine, snage Vojske RS ubile su više od 8.000 muškarca i dječaka, te protjerale više od 25.000 žena, djece i starijih osoba.
Međunarodni sud pravde u Hagu je 2007. godine zločin u Srebrenici okarakterisao kao genocid, a Generalna skupština UN-a usvojila je 23. maja 2024. Rezoluciju kojom je 11. jul proglašen Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici.
Ove godine na 30. godišnjicu genocida, biće ukopano sedam žrtava. U Memorijalnom centru u Potočarima do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida.
Šta se dešavalo u Srednjem Podrinju početkom rata u BiH?Na istoku BiH, u selima Zalazje i Sase, Biljača i Zagoni u opštini Bratunac 12. jula 92. ubijeno je 69 vojnika i civila srpske nacionalnosti, dok je tada i nestalo 22 Srba.
Dio njihovih posmrtnih ostataka pronađen je u masovnoj grobnici 10. juna 2011. prilikom traženja bošnjačkih žrtava iznad naselja Vidikovac, na periferiji Srebrenice. Desetoro nestalih još nije pronađeno.
Za ubistva Srba u Podrinju nije odgovarao niko pred bh. sudom ni Hagu.
Sud BiH je u novembru 2018. pravosnažno oslobodio bivšeg komandanta Armije BiH u Srebrenici Nasera Orića i njegovog saborca Sabahudina Muhića optužbi da su 1992. u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac (opština Srebrenica) ubili tri zarobljenika srpske nacionalnosti.
Orić je ranije, 2008. godine, pravosnažno oslobođen krivice pred Haškim tribunalom koje ga je teretilo za zločine nad Srbima u Srebrenici počinjene 1992. i 1993. godine.
Vijeće je time preinačilo prvostepenu presudu, izrečenu u ljeto 2006. godine, kojom je Orić bio proglašen krivim što nije spriječio zločine nad Srbima, na osnovu čega je bio osuđen na dvije godine zatvora.
Apelaciono vijeće je zaključilo da su prvostepene sudije pogriješile kada su ga proglasili krivim, a prethodno nisu utvrdili ko je tačno počinio zločine, da li su počinioci bili potčinjeni Oriću i da li je on znao za zločine.
Narodna skupština Republike Srpske (RS) podržala je 3. jula deklaraciju na prijedlog predsjednika tog bosanskohercegovačkog entiteta Milorada Dodika, kojom se, pored ostalog, zadužuje Vlada RS da "fizički i institucionalno" spriječi otvaranje migrantskih kampova u tom entitetu.
Poslanici opozicionih stranaka napustili su skupštinsku salu prije glasanja o deklaraciji.
U deklaraciji se, između ostalog, navodi da se migranti "usmjeravaju na srpska područja", iako nijedan od četiri migrantska kampa u BiH nije u RS.
Deklaracija se odnosi, po Dodikovom navodu, na "britanske planove", koji još nisu ni na koji način konkretizovani, o slanju migranata na Zapadni Balkan, gdje bi u zamjenu za novčanu naknadu bili vraćani tražioci azila čiji su zahtjevi odbijeni.
Britanska ambasada u Sarajevu u saopštenju je demantovala Dodikove navode o mogućem planu te zemlje za slanje migranata u BiH, te su istakli da se o tome uopšte nije razgovaralo.
"Da budemo potpuno jasni, britanski ministar vanjskih poslova tokom posjete u maju definitivno nije razgovarao o slanju migranata u Bosnu i Hercegovinu, niti je iko iz Britanske ambasade Sarajevo uključen u razgovore sa BiH po ovom pitanju", stoji u saopštenju ove ambasade.
Dodik je tokom skupštinske rasprave poručio kako RS "ne želi migrante na ovom prostoru ", te da deklaracija "nije uperena protiv migranata", već da se radi o "pravu" tog bh. entiteta da uređuje "stanje i odnose, boravak i sve drugo" u RS.
Dodik je istakao da zna da je pitanje migracija u nadležnosti države BiH, ali da želi da RS iskaže svoj stav po tom pitanju.
Američka administracija, kako je ranije naveo "Bloomberg", pokušava da ubijedi nekoliko balkanskih zemalja da prime migrante koji su deportovani iz SAD.
Iz Stejt Departmenta je 6. juna rečeno za Radio Slobodna Evropa da su zemlje balkanskog regiona uključene u kontakte u okviru šire američke strategije deportacije stranih državljana bez regulisanog statusa.
Narodna skupština Republike Srpske 3. jula je izglasala zakon koji omogućava formiranje "pomoćnog sastava" policije u tom bosanskohercegovačkom entitetu, uprkos pozivima iz Evropske unije i Kancelarije visokog predstavnika u BiH (OHR) da to ne čini.
Opozicija nije prisustvovala glasanju.
Usvojene izmjene Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima RS, međutim, ne definišu koliki će biti broj pripadnika 'pomoćnog' policijskog sastava, niti je na to pitanje dao odgovor ministar unutrašnjih poslova RS Siniša Karan.
On je, tokom skupštinske rasprave, rekao kako nedostaje više od 1.000 policajaca u RS, te da bi 'pomoćni sastav' pomagao u slučaju elementarnih nepogoda, u obezbjeđivanju skupova, te regulisanju saobraćaja.
U okviru zakonskih izmjena, usvojena je i odredba koja omogućava Policiji Republike Srpske da uvede antidron zaštitu na nivou tog bh. entiteta, i pored činjenice da je kontrola neba u Bosni i Hercegovini Ustavom definisana nadležnost države.
U usvojenom tekstu se definiše kako "Ministarstvo može upotrijebiti opremu za ometanje signala za komunikaciju i sisteme za prepoznavanje objekata, a u cilju otklanjanja bezbjednosnog rizika", pri tome ne precizirajući kakva će oprema biti korištena, niti o kakvim se bezbjednosnim rizicima radi.
Ministar MUP-a Siniša Karan je ustvrdio tokom rasprave u Skupštini RS kako se antidron mjerama "ne zadire u nadležnosti BiH".
"Radi se samo o preduzimanju polcijksih mjera zbog spriječavanja štetnih posljedica od upotrebe drona, a ne na upotrebu drona uopšteno", istakao je Karan.
Iz Delegacije EU, te OHR-a, pred skupštinsku raspravu, pozvali su na neusvajanje zakonskih izmjena, jer "produbljuju podjele" u zemlji, a zakonske odredbe odnose se i na nadležnosti institucija koje "zahtijevaju koordinisane i sveobuhvatne odgovore na nivou cijele države".
Takođe, Ramo Isak, ministar unutrašnjih poslova drugog entiteta, Federacije BiH, naveo je da će i oni pokrenuti proceduru za formiranje rezervnog sastava policije.
Protiv usvajanja izmjena Zakona o policiji bili su i u opozicionim strankama u RS.
RS je 2019. pokušala da osnuje rezervni sastav policije, ali je ta stavka izbrisana iz izmjena Zakona o policiji te je osnovana Žandarmerija, kao posebna organizaciona jedinica u Upravi policije.
Bosna i Hercegovina ima ukupno 16 policijskih agencija, od kojih tri djeluju na državnom nivou, dvije na entitetskom, deset u kantonima Federacije BiH, te samostalna Policija Brčko Distrikta.
Prema podacima Eurostata od prije četiri godine, BiH na 100 hiljada stanovnika ima trećinu više policajaca od prosjeka EU.
Bježeći pred Vojskom Republike Srpske, koja je u ljeto ratne 1995. godine zauzela Srebrenicu, 67-godišnja Fata Bektić uputila se s porodicom prema Potočarima, u potrazi za zaštitom u bazi mirovnih snaga Ujedinjenih naroda.
Nakon informacije da je Srebrenica "pala", sa suprugom i tri kćerke napustila je 11. jula kuću u rodnim Bektićima, desetak kilometara od Srebrenice.
Pješačeći prema Fabrici akumulatora, u kojoj su bili raspoređeni pripadnici nizozemskog bataljona, put do Potočara uspjeli su preći svi - osim Fate.
"Krenuli smo kroz šumu, majka je bila na konju. Taman da siđemo u bazu, pukla je granata, zasula nas zemljom. Majka je pala, a konj pobježe. Umrla je na licu mjesta", prisjetila se njena kćerka Behija Rotić, u razgovoru za Radio Slobodna Evropa.
Pomoć su, kako kaže, potražili u bazi UN-a, a iz pravca Potočara stigli su muškaraci koji su joj pokopali majku.
"Otišli smo da nađemo nekoga, da je ne ostavljamo tu. Poslaše četvoricu, ne znam ko su bili. Bila je tu neka međa i pokopaše je. Drhtala sam i plakala, vidim izgubih sve. Ali, morali smo nastaviti do baze", kaže 58-godšnja Behija.
Posmrtni ostaci Fate Bektić pronađeni su u grobnici u blizini Potočara u junu 2021., a u januaru ove godine završena je DNK analiza i identifikacija.
Na 30. godišnjicu genocida u Srebrenici, 11. jula, Fata će biti ukopana kao jedina žena, među sedam žrtava koje će ove godine biti sahranjene.
Novac iz kutijice šibicaU napadu na Srebrenicu u julu 1995. godine, snage Vojske RS ubile su više od 8.000 muškarca i dječaka, te protjerale više od 25.000 žena, djece i starijih osoba.
U noći pred 11. juli i zauzimanje tog gradića u istočnoj Bosni, koji je imao status zaštićene zone, hiljade stanovnika pobjeglo je u bazu UN-a, pet kilometara od grada.
Dan kasnije, Vojska RS preuzela je kontrolu nad bazom. Muškarci izdvajani, a žene, djeca i stariji autobusima i kamionima su premješteni na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH.
Mjesto u jednom od kamiona uspjeli su pronaći Behija, te njene dvije sestre i otac.
"Babo je imao 300 njemačkih maraka, u kutijici sa šibicama. Dao im je da nas ukrcaju u kamion i tako smo preživjeli", kaže Behija.
Tri decenije poslije, požutjela fotografija na ličnoj karti, izdana u vrijeme bivše Jugoslavije, Behiji je jedina uspomena na majku Fatu. Njihova porodična kuća u Srebrenici nikada nije obnovljena.
U Memorijalnom centru u Potočarima do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, a među njima je 27 žena, podaci su Insituta za nestale osobe BiH.
Najmlađa je Fatima Muhić, rođena 13. jula 1995. godine, dok je najstarija Šaha Izmirlić, koja je rođena 1901. godine.
Smrt u koloniStrahujući da će biti ubijeni, ukoliko odu u bazu UN-a, hiljade muškaraca i mladića uputilo se 11. jula 1995. kroz šumu, prema teritoriji Tuzle, pod kontrolom Armije RBiH.
Žena u koloni gotovo da nije bilo, izuzev 22-godišnje Hasime koja je na put krenula sa suprugom i bratom.
"Većina muškaraca je išla putem šume, a rijetko koja žena. No, ona je odbila da ide u bazu UN-a u Potočarima i uputila se s nama na taj put, ne znam kako da ga nazovem smrti ili spasa", kazao je za RSE njen brat, Hasib Špiodić.
U napadu Vojske RS kolona je "razbijena" na dva dijela. Hasima i njen suprug nisu preživjeli i tijela su im pronađena 1996., nakon čega su sahranjeni u Memorijalnom centru u Potočarima.
"Bile su organizovane zasjede i razdvojeni smo. U tom egzodusu, u noći su se izgubili - zarobljeni su i ubijeni. Pronađeni su na mjestu gdje sam ih izgubio, u rejonu Krajinovića iznad Kravice. Vjerovatno su tu uhvaćeni i ubijeni", kaže Hasib.
Nakon 13 dana pješačenja kroz šumu, on je uspio stići do Kalesije i kaže da je "uspio preživjeti pukom srećom".
Hiljade nestalih ženaU ratu u Bosni i Hercegovini, od 1992. do 1995. godine, nestalo je 3.838 žena, podaci su Instituta za nestale osobe BiH. Iz te institucije za RSE su naveli da je 59 žena nestalo u genocidu u Srebrenici, tokom jula 1995. godine.
Kada Hotić, članica udruženja "Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa", kaže za RSE da je teško za svaku ženu pojedinačno utvrditi na koji način su umrle.
"Svaka je priča za sebe. Mnoge su odvedene, mlađe silovane, pa ubijene... Mnoge su poginule na putu. One koje su preživjele, nose traume i teško je opisati njihovu bol. Ona je gora od smrti", kaže Hotić.
Zbog genocida i drugih zločina u Srebrenici, u protekle tri decenije osuđeno je više od 50 osoba, na oko 780 godina zatvora.
Na doživotne zatvorske kazne osuđeni su, među ostalim, ratni predsjednik RS i komandant Vojske tog entiteta, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
U vrijeme ratnih devedesetih, u BiH je ubijeno više od 100.000 osoba, a nestalo je njih više od 32.000.
Do danas se traga za posmrtnim ostacima 7.600 osoba, među kojima je još oko hiljadu žrtava koje nisu pronađene nakon genocida u Srebrenici.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (BiH) na hitnoj sjednici 2. jula je donijela odluku kojom se 11. juli, Dan sjećanja na genocid u Srebrenici, proglašava Danom žalosti u tom bh. entitetu.
"Odluka je donesena radi izražavanja saučešća i suosjećanja s porodicama žrtava, te sjećanja na genocid u Srebrenici", saopšteno je nakon sjednice Vlade Federacije BiH.
Na Dan žalosti se zastava Bosne i Hercegovine spušta na pola jarbola, na zgradama institucija u Federaciji BiH. Ne mogu se održavati programi kulturno-zabavnog karaktera na javnim mjestima, dok su medijske kuće dužne uskladiti i prilagoditi svoje programske sadržaje Danu žalosti.
Na nivou Bosne i Hercegovine, već godinama nema saglasnosti da se 11. juli proglasi danom žalosti, iako se svake godine ovakav zahtjev nađe pred Savjetom ministara BiH.
Ove godine, na 30. godišnjicu srebreničkog genocida, još nema zvaničnih informacija hoće li se Savjet ministara izjašnjavati o danu žalosti.
Prošle godine su glasali protiv ministri iz entiteta Republika Srpska, odnosno zamjenik predsjedavajućeg iz reda srpskog naroda bez koga se nijedna odluka ne može staviti na dnevni red sjednice.
Posljednji put je odluka o proglašenju 11. jula danom žalosti u cijeloj BiH usvojena 2019. godine.
Ove godine u Memorijalni centar u Potočarima biće ukopano sedam žrtava genocida.
Snage Vojske Republike Srpske ubile su u julu 1995. godine u Srebrenici više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.
Međunarodni sud pravde u Hagu je 2007. godine zločin u Srebrenici okarakterisao kao genocid, a Generalna skupština UN-a usvojila je 23. maja 2024. Rezoluciju kojom je 11. jul proglašen Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici.
Za genocid i druge zločine u srebreničkoj regiji, osuđeno je više od 50 osoba na oko 700 godina zatvora na domaćim i međunarodnim sudovima.
Presudama su, pored ostalih, na doživotne zatvorske kazne osuđeni ratni predsjednik i glavni komandant Vojske Republike Srpske Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
U vrijeme ratnih devedesetih, u BiH je ubijeno više od 100.000 ljudi, nestalo je više od 32.000, a do danas se traga za posmrtnim ostacima 7.600 osoba.
Bosna i Hercegovina je prisiljena kupovati električnu energiju koju je do prije nekoliko godina izvozila, dok stručnjaci i zvanični vladini dokumenti upozoravaju na potencijalni kolaps energetskog sektora.
BiH je samo u prvih pet mjeseci ove godine potrošila više od 151 milion eura na uvoz struje, prema podacima Agencije za statistiku BiH.
Od tri proizvođača struje, Elektroprivreda BiH, koja je u vlasništvu entitetske Vlade Federacije BiH, uknjižila je u protekle dvije godine gubitak veći od 197,1 milion eura.
Vlasti su, stoga, krajem juna predložile povećanje cijena struje za domaćinstva do osam posto – nakon poskupljenja od deset posto u avgustu prošle godine – i čekaju odobrenje regulatora, što će biti dodatni teret građanima uz najavljeno poskupljenje grijanja, vode, javnog prijevoza i sveopću inflaciju.
"Dok je bilo viškova mogla se postići dobra cijena struje na stranom tržištu i time 'pokriti' niža cijena za domaćinstva koja je ispod proizvodnih. Bilo je samo pitanje trenutka kad će tog viška struje nestati i taj trenutak je došao", kazao je za Radio Slobodna Evropa Ognjen Marković, energetski konsultant i bivši direktor operatora prijenosnog sistema u BiH i na Kosovu.
Elektroenergetske kompanije su prije tri mjeseca dostavile Vladi Federacije BiH informaciju o stanju u tim poduzećima od kojih većina u proteklih pet godina posluje "u crvenom".
U vladinom izvještaju, u koji je RSE imao uvid, se ukazuje da je kriza s kojom se suočavaju rezultat lošeg upravljanja i nedovoljnog ulaganja u prošlosti, te da raspadajuća zastarjela infrastruktura, uz potpunu ovisnost o ruskom plinu, danas prijeti energetskoj sigurnosti Bosne i Hercegovine.
Elektroprivredi BiH ponestaje novcaElektroprivreda BiH od decembra 2022. godine ne može iz svoje proizvodnje podmiriti krajnju potrošnju i svega se u mjesec-dva godišnje dogodi da preostane viškova za tržišnu prodaju, prema vladinom izvještaju.
Zbog nedovoljnih isporuka uglja iz vlastitih rudnika, loše hidrološke situacije i povećanje potrošnje, Elektroprivreda BiH je samo tokom protekle zime, od oktobra 2024. do februara 2025. godine, kupila oko 65,5 miliona eura struje.
Navode da su struju nabavljali po skupljoj cijeni od one po kojoj su je isporučili domaćinstvima, budući da tarife diktira vladin regulator.
Iz Elektroprivrede BiH su upozorili da bi, ako se ne uspiju osigurati dodatni novac na računima, mogli postati nelikvidni u drugoj polovici 2025. godine.
"Gledajući stanje gotovine i oročenih depozita s krajem 2024. godine, sasvim je jasno da bi već tokom prošle [2024.] godine EP BiH bila nelikvidna da nije vraćen uplaćeni avans za blok 7 TE Tuzla", navodi se u informaciji koju su uputili vladi.
Radi se o oko 127 miliona eura predujma plaćenog kineskom konzorciju u propalom poslu izgradnje novog termobloka.
Iz Elektroprivrede BiH su u informaciji za Vladu Federacije BiH naveli da ni projekcije za iduće dvije godine nisu obećavajuće.
Štoviše, navode da je "upitna mogućnost kreditnog zaduženja za potrebe financiranja redovnog poslovanja koje će u narednom periodu biti neophodno za opstanak likvidnosti".
Elektroprivreda BiH je do 2019. godine proizvodila znatno više struje nego što su domaće potrebe. To je omogućilo unosan izvoz koji je, istovremeno, pomagao u održavanju niskih cijena za domaćinstva.
Od tada proizvodnja električne energije stalno pada.
U usporedbi s razdobljem od 2011. do 2018. godine termoelektrane danas proizvode skoro 30 posto manje struje, dok ukupna potrošnja raste prosječnom stopom od tri do pet posto godišnje. Termoblokovi su u prosjeku stariji od 40 godina, smanjena im je snaga i češće se kvare, te troše više uglja.
Danas potrošnja struje u Federaciji BiH premašuje domaću proizvodnju za 11,7 posto, prisiljavajući je na uvoz kako bi zemlja izbjegla mrak.
Krizu pogoršava stanje u rudnicima.
Elektroprivreda BiH je od 2009. do 2024. godine uložila više od 383 miliona eura u sedam svojih rudnika kako bi održala njihovu likvidnost.
"Izostali su očekivani efekti ovog investiranja, kao i financijske podrške u procesu prestrukturiranje rudnika", navode u izvještaju šest godina kasnije.
Dok je broj rudara opao, troškovi rada i dalje rastu, potaknuti višim plaćama i drugim pravima.
Elektroprivreda BiH je od privatnih rudnika i na tržištu zatražila kupnju 600.000 tona uglja iz drugih rudnika u zemlji ili inozemstvu, jer se u njenim rudnicima "generalno bilježi pad proizvodnih parametara i produktivnosti".
Kod nekih rudnika troškovi radne snage prelaze 90 posto ostvarenog prihoda.
Porezi i doprinosi na primanja u BiH moraju se uplatiti s isplatom plaće, no rudnici su izuzeti iz zakona i po tom osnovu duguju desetke miliona eura.
Vlada i Elektroprivreda iz svojih budžeta isplaćuju neuplaćene doprinose rudarima koji steknu pravo na penziju.
Samo jedan rudnik posluje s dobiti, a "šest od sedam rudnika ima hronične probleme u svakom aspektu poslovanja", prema izvještaju Elektroprivrede BiH.
Kako posluje nekadašnji inženjerski gigant?Državne kompanije koje posluju u plinskom sektoru, također, su u financijskom kaosu.
Energoinvest, nekada inženjerski gigant koji je bio prisutan na svim kontinentima, sada 95 posto svog poslovanja temelji na uvozu ruskog plina.
Kompanija je godinama bilježila gubitke koji su od 2017. do 2019. iznosili ukupno 14,2 miliona eura, s manjim poboljšanjima u proteklih pet godina koja su dovela poslovanje ove kompanije do "pozitivne nule".
BH-Gas, koji upravlja s oko 200 kilometara plinovoda, prošlu godinu završio je "u crvenom", budući da je kao i Energoinvest izgubio arbitražni spor protiv mađarskog plinovoda, nakon što je na insistiranje "Gazproma" opskrbni pravac preusmjeren na Turski tok.
BH-Gas je, također, prošle godine morao otpisati oko milion i pol eura knjigovodstvene vrijednosti plinovoda Zenica-Travnik u središnjoj Bosni, što je povećalo njegove gubitke.
U međuvremenu, kompaniji s pedesetak uposlenih povjeren je zadatak financiranja i izgradnje novog plinovoda prema Hrvatskoj kako bi se smanjila trenutna potpuna ovisnost o ruskom plinu, ali i razvoja prvog skladišta plina u BiH. Ukupna vrijednost zacrtanih projekata premašuje milijardu eura.
Energetska kriza nije ograničena samo na struju i plin.
Terminali Federacije BiH, odgovorni za uvoz i skladištenje naftnih derivata koji se aktiviraju u hitnim slučajevima, također, su u problemima.
Kompanija proteklih godina posluje s gubitkom, a njeni kapaciteti za skladištenje su neadekvatni i daleko su manji od preporuka EU.
U Federaciji BiH posluje i Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosna (HZHB) sa sjedištem u Mostaru koja je, također, u vlasništvu Vlade Federacije BiH i posluje na teritoriji koju su tokom rata kontrolirale snage Hrvatskog vijeća obrane.
Ona struju proizvodi u hidroelektranama i jednom vjetroparku. Poslovanje joj ovisi, uglavnom, o nivou vode na branama.
U BiH posluje i Elektroprivreda Republike Srpske koja je u vlasništvu vlade tog entiteta, a koja se, također, suočava s problemima u radu zbog izgubljenih tužbi po potraživanjima za prijeratna ulaganja vrijednim više od 897 miliona eura.
Republika Srpska nema svoje naftne terminale. Plinovodom dužine oko 60 kilometara upravljaju dvije entitetske kompanije čija dobit iznosi oko pola miliona eura godišnje.
Republici Srpskoj je potreban pomoćni sastav policije za borbu sa humanitarnim krizama i obezbjeđivanje skupova, jer Ministarstvu unutrašnjih poslova RS nedostaje preko hiljadu policajaca, izjavio je Siniša Karan, ministar unutrašnjih poslova ovog bh. entiteta, na sjednici Narodne skupštine RS.
Karan je na sjednici u Banjaluci 2. jula govorio o izmjenama Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima RS, kojima se planira uvođenje pomoćnog sastava policije.
Otkad je najavljeno da će se raspravljati o ovom zakonu, protiv njega su se oglasili Delegacija Evropske unije u BiH i Kancelarija visokog predstavnika (OHR).
Takođe, Ramo Isak, ministar unutrašnjih poslova drugog entiteta, Federacije BiH, naveo je da će i oni pokrenuti proceduru za formiranje rezervnog sastava policije.
"Kroz praksu se pokazalo da aktivni broj policijskih službenika nije dovoljan. Od 2020. do danas samo penzionisanjem, 2000 policajaca je prekinulo radni odnos", istakao je Karan.
Kazao je da je trenutno u MUP-u RS zaposleno oko 5,5 hiljada policajaca. Navodi i problem prekovremenih sati.
"U posljednjih pet godina održane su desetine hiljada sportskih događaja, za šta su policajci radili prekovremeno, tako da su do danas nakupilo čak dva miliona prekovremenih sati", rekao je on.
Kaže da nema "skrivenih namjera" zbog kojih se ovaj zakon usvaja, nego samo da se formira pomoćni sastav koji bi pomagao aktivnim policijskim snagama, te da će on biti angažovan po potrebi.
Pojašnjava da će ljudi u pomoćni sastav policije biti birani putem javnog konkursa, njihov ukupni broj neće preći 20% redovnog sastava policije, a ovlašćenja će biti precizirana podzakonskim aktom.
Dodaje da su negativni komentari o zakonu "znak neprijateljskog odnosa prema RS", te da nema ništa protiv da federalne i kantonalne policije osnuju pomoćne sastave.
'Pogrešan momenat' za zakonŠef Kluba poslanika opozicione Srpske demokratske stranke, Ognjen Bodiroga, ocjenjuje da se radi o pogrešnom trenutku za donošenje ovog zakona.
"Mi mislimo da je ovo pogrešan politički momenat, nije povoljan, jer su odnosi u BiH globalno loši, da se stvorila atmosfera straha, gdje građani strijepe za mir, gdje građani iščekuju šta će se desiti, i da li će se desiti neki procesi", rekao je Bodiroga.
On je dodao da "svaki potez ovakve vrste vodi RS u lošiju poziciju".
Poslanica opozicione Partije demokratskog progresa, Tanja Vukomanović, kaže da su svi svjesni da je u RS premalo policajaca te da bi sa ovim bila povećana bezbjednost.
Ipak, ona smatra da se ovaj zakon uopšte neće primjenjivati.
"Mislim da je ovo poruka nekome, a sve u duhu situacije u kojoj se nalazimo, i potencijalne presude koja se sprema za predsjednika RS", kazala je Vukomanović.
Ona naglašava da prijedlog zakona navodi da ministarstvo "može" da uspostavi pomoćni sastav – što znači, da može, a i ne mora.
Takođe, ocjenjuje da je neistinito da primjena zakona neće ništa koštati, ističući da će neko morati da prati obuku, opremu, ali i honorare za "pomoćne" policajce.
Amir Hurtić, iz stranke Bh. zeleni, rekao je da se "povratnici plaše ovakvog zakona".
"Smatram da [zakon] predstavlja brutalno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma kao i vojno sigurnosnog sistema u BiH. Ovo nije prvi put da se najavljuje formiranje mogu slobodno kazati paravojnih formacija sa ciljem izazivanja nestabilnosti u BiH", izjavio je Hurtić.
Dodao je da će pozvati međunarodne i domaće institucije da zauzmu stav po ovom pitanju, te smatra da je uvođenje pomoćne policije "provokacija i antidejtonski postupak".
RS je 2019. pokušala da osnuje rezervni sastav policije, ali je ta stavka izbrisana iz izmjena Zakona o policiji te je osnovana Žandarmerija, kao posebna organizaciona jedinica u Upravi policije.
Bosna i Hercegovina ima ukupno 16 policijskih agencija, od kojih tri djeluju na državnom nivou, dvije na entitetskom, deset u kantonima Federacije BiH, te samostalna Policija Brčko Distrikta.
Prema podacima Eurostata od prije četiri godine, BiH na 100 hiljada stanovnika ima trećinu više policajaca od prosjeka EU.
Udruženje žrtava i svjedoka genocida i Pokret "Majke enklave Srebrenica i Žepa" ističu kako je oslobađajuća presuda za Milenka Živanovića, bivšeg komandanta Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske, "očekivana", te da "Srbija pokazuje da za nju ne vrijede nikakva pravila, već isključivo ponižavanje žrtava u BiH, ali i države BiH".
Viši sud u Beogradu oslobodio je 1. jula Živanovića optužbi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Srebrenici u julu 1995. godine.
Sud je Živanoviću izrekao prvostepenu presudu, i oslobodio ga optužbi da je naredio prisilno preseljenje bošnjačkog stanovništva iz zaštićene zone Srebrenica.
U saopštenju ova dva udruženja se ističe da izvan svih pravnih normi, uprkos enormnim dokazima, pa i onima koje je Haški tribunal ustupio, "Srbija u inat svima oslobađa još jednog, po hijerarhiji, odgovornog za monstruozne zločine u Srebrenici".
"Nadamo se da pravosuđe BiH neće odustati od svoje optužnice koja se i pravno razlikuje od optužnice srbijanskog tužilaštva, te da će ustrajati na progonu Milenka Živanovića", ističe se u saopštenju.
Optužnica BiH tereti ga da je "od marta 1995., pa do sredine jula te godine, u više navrata, izvršio blokiranje zaštićene zone Srebrenica, sprečavao snabdijevanje, kao i naredio artiljerijske napade na civilno stanovništvo i ciljeve na području Srebrenice kako bi se stvorili nepodnošljivi životni uslovi i civilno stanovništvo prisilio da napusti svoje domove i imovinu".
Tereti se i da je vršio mobilizaciju vozila sa ciljem prisilnog progona civilnog stanovništva sa područja Srebrenice, kao i transporta zarobljenih muškaraca i dječaka koji su prisilno odvojeni radi zarobljavanja i ubijanja.
Jedinice Vojske RS su u napadu na Srebrenicu, koja je bila zaštićena zona Ujedinjenih nacija, u julu 1995. godine, kako je utvrdio Međunarodni sud pravde, počinile genocid ubivši više od 8.000 Bošnjaka.
Tokom sudskog procesa u Srbiji Milenko Živanović se branio sa slobode.
Sud Bosne i Hercegovine zaprimio je 1. jula optužnicu Tužilaštva BiH protiv Ranka Debeveca, bivšeg predsjednika ovog suda, Osmana Mehmedagića, bivšeg direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH i Milisava Pijuka, suspendiranog uposlenika istog suda.
Debevec se, pored ostalog, tereti za nezakonito prisluškivanje, krivotvorenje službene isprave, lažno predstavljanje, te primanje mita, kako se navodi u saopćenju Suda BiH.
Tužiteljstvo Mehmedagića tereti za krivotvorenje službene isprave i zloupotrebu položaja ili ovlaštenja.
Pijuk se tereti za neovlašteno prisluškivanje i lažno predstavljanje.
Iz Suda BiH su saopćili i da će odluku o prihvatanju ili odbacivanju optužnice donijeti u zakonskom roku.
Debevec, Mehmedagić i Pijuk uhapšeni su sredinom decembra 2023. godine, nakon čega su Debevec i Pijuk suspendirani i svi su u svojstvu osumnjičenih pušteni na slobodu.
Debevec je bio predsjednik Suda BiH u dva mandata od 2016. godine. U avgustu 2022. godine Debevecu je disciplinska komisija za sudije Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, tijela nadležnog za imenovanja i sankcioniranje svih nositelja pravosudnih funkcija, izrekla javnu opomenu.
Prijavljen je da je "namjerno davao lažne, obmanjive ili nedovoljne informacije u vezi sa prijavama za radno mjesto, pitanjima unapređenja i napredovanja u službi ili bilo kojim drugim pitanjima koja su u nadležnosti Vijeća". Takođe, prijavljen je i za "ponašanje u sudu i izvan suda koje šteti ugledu sudijske funkcije".
Mehmedagić je u martu 2023. stavljen na "crnu listu" Sjedinjenih Američkih Država.
SAD je 11. decembra 2023. godine proširio sankcije protiv Mehmedagića, te je na listu dodao i njegovu suprugu Amelu Mehmedagić Šehović.
U obrazloženju se navodi da je, u svojstvu generalnog direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, Osman Mehmedagić zloupotrijebio državnu telekomunikacijsku kompaniju u korist Stranke demokratske akcije (SDA), jedne od najvećih političkih stranaka u BiH.
Također, u obrazloženju sankcija se navodi da postoje vjerodostojne informacije da je Mehmedagić sarađivao s kriminalnim mrežama kako bi obogatio sebe i svoju političku stranku.
Pred Sudom Bosne i Hercegovine u toku je suđenje Mehmedagiću za zloupotrebu položaja i krivotvorenje fakultetske diplome.
Mehmedagić je bio na funkciju direktora OSA-e od novembra 2019. do februara 2023. godine. Njemu je 2019. godine poništena diploma privatnog fakulteta u Banjaluci iz 2007. godine.
On je potom dostavio dvije diplome – privatnog Američkog univerziteta u Tuzli i više škole Pravnog fakulteta u Sarajevu. Tužilaštvo tvrdi da je diploma Američkog univerziteta lažna.
Policija Republike Srpske želi da uvede antidron zaštitu na nivou tog bh. entiteta. To bi praktično značilo da RS preuzima dio nadležnosti nad kontrolom neba u Bosni i Hercegovini, iako je to ustavna nadležnost Bosne i Hercegovine.
Ove izmjene dio su predloženog paketa izmjena zakona o policiji RS kojim se uvodi tzv. "pomoćni sastav" policije.
Prethodno je nadležni entitetski ministar Siniša Karan najavio ovu mjeru kao "neophodnu reakciju na nove bezbjednosne rizike", ne pojašnjavajući na koje rizike misli.
U predloženim izmjenama zakona "Ministarstvo može upotrijebiti opremu za ometanje signala za komunikaciju i sisteme za prepoznavanje objekata, a u cilju otklanjanja bezbjednosnog rizika".
Iz MUP-a RS nije odgovoreno na upit Radija Slobodna Evropa (RSE) o tome kakve signale za komunikaciju bi policija tog entiteta mogla da ometa, te kakve sisteme za prepoznavanje bi mogla da koristi.
Pravni i sigurnosni stručnjaci upozoravaju da bi ovakva entitetska regulativa mogla predstavljati direktno kršenje Ustava BiH i međunarodnih obaveza koje je država preuzela u oblasti kontrole zračnog prostora.
Nadležnost nad nebom je državna, a ne entitetskaUstav BiH jasno propisuje da je kontrola zračnog prometa isključiva nadležnost države.
Ovu funkciju u praksi obavljaju Direkcija za civilno vazduhoplovstvo BiH (BHDCA) i Agencija za pružanje usluga u zračnoj plovidbi (BHANSA).
Obje institucije usklađuju domaće propise sa evropskim i međunarodnim standardima u oblasti civilnog zrakoplovstva.
Pravilnikom koji je donijela BHDCA već su definisani uslovi za upotrebu dronova, uključujući zabrane letenja iznad vojnih objekata, blizine granica i zabrane izbacivanja predmeta iz letjelica.
Svako kršenje ovih pravila može imati i krivičnopravne posljedice, što dodatno potvrđuje ozbiljnost državne nadležnosti nad zračnim prostorom.
Na problem entitetske nadležnosti u oblasti zaštite od dronova, za RSE upozorava Emir Karić, direktor Direkcije za kontrolu policijskih tijela BiH.
On ističe da Direkcija nema "naredbodavnu" nadležnost prema MUP-u RS ili nekoj drugoj policijskoj instituciji, ali da je "jasno" da antidron mjere "mogu biti regulisane samo na državnom nivou".
"BHANSA i BHDCA su jedine adrese koje mogu odlučivati o ovome. Ne može se to rješavati na entitetskim ili kantonalnim nivoima", rekao je Karić za RSE.
Iz Direkcije za civilno vazduhoplovstvo BiH kažu kako ova institucija "nema komentar na predložene izmjene, jer one ne zadiru u njene nadležnosti".
Politički kontekst i sigurnosna pitanjaPokušaje vlasti Republike Srpske da prošire policijske nadležnosti u oblastima koje su pod isključivom ingerencijom države, Ramo Isak, ministar unutrašnjih poslova drugog bh. entiteta, Federacije BiH, tumači kao političku provokaciju.
Najave iz RS smatra populizmom, navodeći kako je "nebo pod kontrolom države Bosne i Hercegovine", te da niži nivoi vlasti ne bi trebali preuzimati nadležnosti BiH.
"Zna se za šta se dronovi koriste. Kada se radi o policijskim poslovima, njihova upotreba mora biti propisana sudskim i tužilačkim odlukama. Sve ostalo je politička igra", rekao je Isak.
Inače, mjesec i po dana prije rasprave u RS u vezi ovog zakona, Turska je donirala Oružanim snagama BiH antidron sistem Kangal. Riječ je o visoko sofisticiranom sredstvu za elektronsko ometanje i neutralizaciju dronova, koje se nalazi pod kontrolom Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
Ministar odbrane BiH Zukan Helez tom prilikom je istakao da je riječ o tehnologiji koja odgovara na realne sigurnosne prijetnje i da ovakvi sistemi moraju biti pod centralizovanom kontrolom.
"U posljednje vrijeme, imamo potrebu zaštititi se od neovlaštenog prelijetanja objekata i lokacija Oružanih snaga BiH, te podići sveukupnu sigurnost vojnih lokacija na veći nivo", izjavio je Helez u maju ove godine.
Na upit RSE o antidron zakonskim rješenjima u RS, iz Ministarstva odbrane BiH nisu odgovorili.
Opasnost od pravnog haosaKancelarija visokog predstavnika (OHR) je pozvala vlasti Republike Srpske da odustanu od zakonskih rješenja. Podsjetili su da su, pored ostalog i "operacije protiv dronova, pitanja u nadležnosti nekoliko različitih institucija koje zahtijevaju koordinirane i sveobuhvatne odgovore na nivou cijele države".
Nermin Pećanac, bivši ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, ističe da bi entitetska antidron regulativa otvorila vrata pravnom haosu.
"Ako RS donese takav zakon, zašto sutra ne bi i kantoni, pa čak i opštine, donosili svoja pravila o zaštiti od dronova", pita Pećanac.
On upozorava i na tehničke rizike, te potencijalne zloupotrebe zakonskih rješenja u RS.
"Omogućiti neobučenim strukturama ometanje frekvencija može ugroziti ne samo civilni zračni saobraćaj nego i komunikacije od vitalnog značaja. Nisu u pitanju samo dronovi. Ne smijemo biti naivni, ovo je mnogo šire pitanje", naglašava Pećanac.
Prema zvanično dostupnim podacima u BiH je registrovani više od 350 dronova.
Krajem prošle godine pojavili su se i prvi ozbiljniji bezbjednosni incidenti.
Tokom oktobra i novembra 2024. godine, nepoznati dronovi snimani su iznad vojnih objekata Oružanih snaga BiH u Rajlovcu, Livnu, Glamoču i kod skladišta municije u Pazariću, što je izazvalo povećanje nivoa bezbjednosti oko ovih lokacija.
Bosna i Hercegovina je u međuvremenu počela jačati svoje kapacitete za kontrolu i nadzor neba kroz međunarodne donacije i ulaganja na državnom nivou.
Uz već navedenu donaciju Turske Oružanim snagama BiH i Evropska unija je u junu donirala Graničnoj policiji BiH opremu vrijednu oko 700.000 evra, uključujući 25 dronova kratkog i srednjeg dometa, 30 termalnih kamera i detektore otkucaja srca, s ciljem unapređenja kontrole granica.
Ambasada Velike Britanije u Bosni i Hercegovini demantovala je navode predsjednika bh. entiteta Republike Srpske Milorada Dodika o mogućem planu te zemlje za slanje migranata u Bosnu i Hercegovinu.
"Da budemo potpuno jasni, britanski ministar vanjskih poslova tokom posjete u maju definitivno nije razgovarao o slanju migranata u Bosnu i Herecgovinu, niti je iko iz Britanske ambasade Sarajevo uključen u razgovore sa BiH po ovom pitanju", stoji u saopštenju ove ambasade .
Britanska je ambasada reagovala uoči sjednice Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS) koja 1. jula raspravlja u usvajanju deklaracije o odbijanju inicijativa Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, EU i njenih država članica o uspostavljanju centara za migrante na teritoriji Bosne i Hercegovine.
U njoj se, između ostalog, navodi da se migranti "usmjeravaju na srpska područja", iako nijedan od četiri migrantska kampa u BiH nije u RS, te se zadužuje Vlada RS da "fizički i institucionalno" spriječi otvaranje kampova.
Tokom marta, britanski BBC je objavio informaciju da vlasti u Londonu planiraju da predlože nekoliko zemalja na Zapadnom Balkanu, kao potencijalne lokacije u koje bi – u zamjenu za novčanu naknadu – bili vraćeni tražioci azila čiji su zahtjevi odbijeni.
U tzv. "bijeloj knjizi" (white paper) o vraćanju kontrole nad imigracionim sistemom, koju je britanska Vlada uputila Parlamentu tokom maja, uopšte se ne pominje slanje migranata na Zapadni Balkan.
Dokument se, uglavnom, fokusira na smanjenje migracija u Veliku Britaniju, jačanje pogranične kontrole, smanjenje zavisnosti od niskokvalifikovane radne snage iz inostranstva, te promociju integracije.
Sastanak ministara unutrašnjih poslova održan u martu u Londonu, kako navode iz Britanske ambasade, bio je usmjeren isključivo na pitanje ilegalnih migracija i međunarodne saradnje kako bi se "razbilo djelovanje kriminalnih grupa koje ih omogućavaju", koje djeluju i van granica zemalja.
"Evropa treba sigurnost za razvoj i uspjeh i od ključnog je značaja da unaprijedimo našu saradnju širom kontinenta kako bi spriječili nesigurnost izazvanu ilegalnim migracijama. Zapadni Balkan je ključan region u ovoj borbi, a naša vlada je posvećena radu sa svim zemljama regiona bilateralno i multilateralno na poduzimanju koraka protiv ovih kriminalaca", ističe se u saopštenju Ambasade.
U prethodnih 10 godina, otkad su migranti iz Azije i Afrike počeli da dolaze u Evropu, vlasti u Banjaluci su, uglavnom, imale oštar stav prema njima, uz žestoko protivljenje bilo kakvim kampovima u RS.
Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova RS, u prvih pet mjeseci ove godine na teritoriji tog entiteta otkriveno je 126 migranata, što je četiri puta manje nego u istom periodu prošle godine.
Takođe navode da je broj dolazaka u stalnom padu u prethodnih pet godina.
U BiH se nalaze četiri privremena prihvatna centra za migrante – Ušivak i Blažuj kod Sarajeva, te Lipa i Borići u Bihaću, na sjeverozapadu zemlje.
Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije (IOM), u ovim kampovima je sredinom juna boravila 641 osoba – od ukupnog kapaciteta većeg od 4.500.
Među njima je najviše osoba iz Afganistana, oko jedne četvrtine.
Podaci Ministarstva bezbjednosti BiH pokazuju da je u prvih pet mjeseci ove godine, u zemlju ušlo nešto manje od 4.000 migranata , što je 62 posto manje nego u istom periodu prošle godine, kada ih je ušlo oko 10.500.
Viši sud u Beogradu oslobodio je bivšeg komandanta Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) Milenka Živanovića optužbi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Srebrenici jula 1995. godine.
Sud je 1. jula Živanoviću izrekao prvostepenu presudu, i oslobodio ga optužbi da je naredio prisilno preseljenje bošnjačkog stanovništva iz zaštićene zone Srebrenica.
Sutkinja je u obrazloženju presude navela da je Živanović, kao komandant, izdavao zadatke Drinskom korpusu, ali da nijedan od ovih zadataka nije bio usmeren na prisilno iseljavanje civila, već "na borbene zadatke protiv jedinica suprotstavljene strane u oružanom sukobu".
Tužilaštvo, koje je u predmetu protiv Živanovića tražilo pet godina zatvora, što je zakonski minimum, najavilo je žalbu na presudu.
Jedinice Vojske RS su u napadu na Srebrenicu, koja je bila zaštićena zona Ujedinjenih nacija, u julu 1995. godine počinile genocid ubivši više od 8.000 Bošnjaka.
Tokom sudskog procesa u Srbiji Milenko Živanović se branio sa slobode.
Nakon izricanja presude nije želeo da govori za medije.
Za šta je Živanović bio optužen?Optužnica Tužilaštva za ratne zločine Srbije je Živanovića teretila da je novembra 1992. godine doneo odluku za dalje dejstvo koju je uputio komandi Zvorničke lake pešadijske brigade, a u kojoj se pored ostalog navodi - "neprijatelju nanositi što veće gubitke, iznurivati ga, razbijati i prisiliti na predaju, a muslimansko stanovništvo prisiliti da napusti prostor Cerske, Žepa, Srebrenica i Goražde".
Po drugoj tački optužnice, Živanović je marta 1995. izdao zapovest kojom je, između ostalog, naredio da "svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima treba stvoriti uslove totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljeg opstanka i života meštana u Srebrenici i Žepi".
Treća tačka optužnice teretila ga je da je 12. jula 1995. godine izdao naređenje "da se obezbede autobusi za evakuaciju iz enklave Srebrenica i molio Glavni štab VRS da odobri korišćenje goriva za potrebe 50 autobusa koji će biti angažovani".
Prema četvrtoj tački, Živanović je 13. jula 1995. godine izdao upozorenje, u kojem je naveo ultimatum Bošnjacima u Žepi da će se borbena dejstva nastaviti "ukoliko ne prihvate naše uslove za iseljenje".
'Tužilaštvo nije uradilo svoj posao'Jovana Kolarić iz nevladinog Fonda za humanitarno pravo rekla je za Radio Slobodna Evropa nakon izricanja presude da Tužilaštvo sudu nije ponudilo adekvatne dokaze za tvrdnje na kojima je zasnovalo optužnicu.
"Osim naređenja i odluka koje je donosio Živanović, odnosno njegovih potpisa na tim naređenjima i odlukama, Tužilaštvo nije ponudilo, niti izvodilo dokaze kojima bi opisalo i pokazalo šta se zaista dešavalo i šta su bile posledice tih naređenja, dok je sud zapravo prihvatio gotovo sve dokaze i svedoke odbrane", rekla je ona.
"Takođe, Tužilaštvo je u završnoj reči tražilo kaznu zatvora u trajanju od pet godina, čime zapravo pokazalo da ne veruje u sopstvenu optužnicu budući da je to minimalna kazna za ovo krivično delo", dodala je Jovana Kolarić.
Optužnica i u Bosni i HercegoviniTužilaštvo za ratne zločine Srbije je optužnicu protiv Živanovića podiglo u decembru 2021, svega dve nedelje nakon što ga je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (BiH) optužilo za zločin protiv čovečnosti na području Srebrenice i Žepe.
"Nije postojala saradnja dva tužilaštva nego je Tužilaštvo (Srbije), kako to često biva u srebreničkim predmetima, pokušalo da spreči da dođe do toga da se ustupi predmet (iz BiH) gde se Živanoviću stavaljaju na teret i druge radnje, čak i radnje ubistva", rekla je Jovana Kolarić.
Optužnica BiH tereti ga da je "od marta 1995. pa do sredine jula te godine, u više navrata, izvršio blokiranje zaštićene zone Srebrenica, sprečavao snabdijevanje, kao i naredio artiljerijske napade na civilno stanovništvo i ciljeve na području Srebrenice kako bi se stvorili nepodnošljivi životni uslovi i civilno stanovništvo prisilio da napusti svoje domove i imovinu".
Tereti se i da je vršio mobilizaciju vozila sa ciljem prisilnog progona civilnog stanovništva sa područja Srebrenice, kao i transporta zarobljenih muškaraca i dečaka koji su prisilno odvojeni radi zarobljavanja i ubijanja.
Iako su međunarodni i regionalni sudovi zločin u Srebrenici kvalifikovali kao genocid ili zločin protiv čovečnosti, Tužilaštvo Srbije je Živanovića optužilo za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, uz obrazloženje da je "dokazivanje posebne namere potrebne za genocid teško".
Vlast u Srbiji ne priznaje da je u julu 1995. u Srebrenici počinjen genocid, a Živanović je jedan u nizu onih koji nisu dostupni pravosuđu BiH jer Srbija ne izručuje svoje državljane u postupcima za ratne zločine.
Pred Višim sudom u Beogradu vodi se još jedan postupak vezan za Srebrenicu.
Suđenje za ubistvo 1.313 bošnjačkih civila u Kravici, koje je počelo krajem 2016, je nakon više od osam godina i dalje u fazi dokaznog postupka.
Tužilaštvo osmoricu pripadnika Specijalne brigade policije RS takođe tereti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, iako su sudovi u BiH i Hagu za isto delo doneli presude o genocidu ili zločinu protiv čovečnosti.
Svi okrivljeni se brane sa slobode.