Tema najnovijeg Mosta Radija Slobodna Evropa bila je može li Republika Srpska vratiti dug od pola milijarde eura koji dospijeva na naplatu ove godine. Sagovornici su bili dvojica ekonomista iz Banjaluke - Damir Miljević i Zoran Pavlović. Bilo je riječi o tome zašto je najveći dio pozajmljenog novca otišao na potrošnju, zašto je za obično skijalište u Vlasenici država potrošila enormnih 55 miliona konvertibilnih maraka, zašto se novac iz budžeta trošio na izgradnju hotela na Jahorini umjesto da to finansira privatna firma, kao i o tome kako je vlast uoči prošlogodišnjih izbora podijelila dva puta po 100 maraka studentima i penzionerima. Razgovaralo i o tome da li bi Kina mogla da kupi obveznice Republike Srpske kako je to najavio Milorad Dodik, može li Republika Srpska imati ekonomske koristi od Dodikovog prošlonedeljnog putovanja u Rusiju gdje ga je primio ruski predsjednik Putin, zašto do sada nije bilo većih ruskih investicija u privredu Republike Srpske, a od onih koje su realizovane nije bilo koristi, može li Rusija, i kad bi htjela, finansijski pomoći Republiku Srpsku s obzirom da su njene banke pod sankcijama zbog rata u Ukrajini. Govorilo se i o tome zašto je za Republiku Srpsku od životnog značaja da u junu isplati 300 miliona konvertibilnih maraka vlasnicima njenih obveznica, kao i o tome da li će nakon te isplate biti dovoljno novca za ostale obaveze iz budžeta. Omer Karabeg: Kako se Republika Srpska toliko zadužila? Damir Miljević: Ono što treba vratiti na godišnjem nivou je negdje oko petine budžeta Republike Srpske što je ogromna stavka. Ali problem nije toliko u zaduživanju koliko u tome gdje idu pare kada se uzme kredit. Zoran Pavlović: Kod se potpuno zapostave privreda i poljoprivreda, javni sektor postaje sam sebi svrha, a nedostatak para se rešava kreditima. Sve zemlje se zadužuju, ali malo koja se zadužuje za potrošnju jer ta vrsta zaduživanja je dugoročno neodrživa. Ali ne bi bilo problema da se racionalno gazdovalo novcem u budžetu. Jer Republika Srpska je prošle godine od indirektnih poreza imala priliv u budžetu oko 250 miliona eura više nego sto je bilo planiramo. Prirodno bi bilo da nešto od tog novca sačuvate kada znate da vas u narednoj godini očekuje vraćanje duga od pola milijarde eura. Omer Karabeg: Na šta su najviše otišle pare koje su dobijene zaduživanjem? Damir Miljević: Najveći dio tog novca otišao je na finansiranje potrošnje. Svi samo gledaju kako da nešto dobiju iz budžeta, a ne kako da se nešto napravi, ostvari nova vrijednost, pa da se onda od toga naplati dio koji ide u budžet. Budžet je postao sam sebi svrha, a vlast je postala distributer budžeta na raznorazne adrese. Predizborni poklon Omer Karabeg: Da li je dio tog novca potrošen i na predizbornu kampanju? Vlada je uoči izbora dva puta dala studentima i penzionerima po 100 maraka, a podjelu tih para najavio je Milorad Dodik. Damir Miljević: To je ono o čemu govorim. Najveći dio tog novca je otišao u potrošnju. Bilo da se dijele pare u predizbornoj kampanji, bilo da se budžetskim novcem finansira hotel na Jahorini. Valjda bi bilo normalno to radi privatna firma, a ne da se finansira novcem iz budžeta. Omer Karabeg: Koliko je para otišlo na predizbornu kampanju? Zoran Pavlović: To se ne može znati. Taj novac je išao različitim kanalima. Prema prigovorima koje je opozicija uputila Centralnoj izbornoj komisiji očigledno je da je novac u gotovom, papirnom izdanju bio distribuiran na izbornim mestima ili čak i pre samih izbora. Omer Karabeg: A koliko je koštala podjela dva puta po sto maraka studentima i penzionerima? Zoran Pavlović: To je beznačajan iznos u odnosu pomenuti priliv u budžetu od 250 miliona eura. Inače, koncept distribucije novca započeo je gospodin Vučić u Srbiji, a onda su to u predizbornoj kampanji iskoristile i vlasti u Republici Srpskoj. Ali kad sve to saberete, to su zaista mali novci. Nije to problem. Problem je u enormnom trošenju na neproduktivne i neperspektivne investicije. Recimo, na skijalište iznad Vlasenice, dugo 1.200 metara koje ima samo jednu žicu, potrošeno je 55, a za hotel na Jahorini 22 miliona konvertibilnih maraka. To apsolutno ne odgovara realnim potrebama. Ali očigledno je da vlast rado troši novac na taj način jer nešto od toga dobiju i oni koji finansiraju izborne kampanje stranaka na vlasti. Omer Karabeg: Predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković tvrdi da Republika Srpska nema problema sa otplatom duga. On je oštro je kritikovao novinara koji je postavio takvo pitanje. Ima li novca u budžetu da se otplati ovogodišnji dug? Damir Miljević: Da li ima ili nema novca u budžetu da se otplati dug - to zna samo ministar finansija. Na osnovu toga kako je planiran budžet Republike Srpske za ovu godinu trebalo bi da bude novca da se to isplati. A da li će nakon isplate od 300 miliona maraka sada u junu, biti problema sa nekim drugim isplatama, to je druga priča. Vjerovatno hoće jer je Udruženje opština Republike Srpske već informisano da će u prvom kvartalu opštine dobiti 30 miliona maraka manje nego što su trebale da dobiju. Prema tome, očito će biti nekih rezova. Drugi problem je da li će Republika Srpska uspjeti obezbijediti priliv novih kreditnih sredstava u iznosu od milijardu i 100 miliona maraka za ovu godinu. Obveznice u Kini? Omer Karabeg: Milorad Dodik je početkom aprila ove godine najavio da bi Kina mogla da kupi obveznice Republike Srpske. Da li će biti nešto od toga? Zoran Pavlović: S obzirom da je Republika Srpska proteklih godina relativno uspješno izašla sa svojim obveznicama na Bečku i Londonsku berzu, moglo bi da se razgovara i o mogućnostima plasmana obveznica na kineskom tržištu. Problem je u tome što su Kinezi vrlo spori u pregovaranju, a još sporiji u odlučivanju i potpisivanju ugovora. A mi u Republici Srpskoj za takvu operaciju baš i nemamo previše vremena pošto plaćanje dospeva za mesec dana. Inače, mislim da bi bilo samoubistvo ako se ne bi isplatile obveznice u vrednosti od 300 miliona marka koje su prodate na Bečkoj berzi, a čija naplata dospeva u junu. Time bismo izgubili kredibilitet za bilo koju novu emisiju obveznica. Omer Karabeg: Da li je obezbijeđen taj novac? Zoran Pavlović: U decembru prošle godine potpisan je ugovor o kreditu mađarske banke u iznosu od 110 miliona eura. Da sam ja ministar finansija, sačuvao bih taj novac za isplatu obveznica sa Bečke berze. Da li je to urađeno, ne znam, ali to bi za mene bilo racionalno ponašanje. Damir Miljević: Ne mislim da bi Kina kupila obveznice Republike Srpske jer su to za kinesku berzu beznačajni novci. Inače, mislim da će Republika Srpska isplatiti bečke obveznice koje dospijevaju u junu. Ne treba zaboraviti da je to u stvari otplata glavnice. Ako Republika Srpska vrati glavnicu na vrijeme, otvara joj se mogućnost da na toj istoj berzi ili na nekoj drugoj ponovo ponudi obveznice na prodaju. Problem je samo što bi danas uz inflaciju i rast kamatnih stopa zaduživanje bilo mnogo skuplje nego prije nekoliko godina na Bečkoj berzi. Omer Karabeg: Da li su obveznice garantovane i nekom imovinom? Damir Miljević: U principu obveznice se ne garantuju imovinom. To ne znači da ove koje su izdate nisu garantovane imovinom. O tome nemamo informaciju jer u Republici Srpskoj svi javni poslovi su poslovna tajna. Zoran Pavlović: Pre puštanja obveznica Republike Srpske na Bečkoj berzi bio je publikovan prospekt koji je praktično bio ugovor između kupaca obveznica i Republike Srpske. Tamo postoji klauzula u kojoj se kaže da vlasnik obveznica, ukoliko ne može da ih naplati, može da preuzme bilo koju kompaniju u kojoj Republika Srpska ima vlasništvo više od 51 posto. Zašto je ta klauzula stavljena u prospekt? Pa verovatno zato što se Republika Srpska prvi put pojavila na berzi. Neko je savetovao Vladu Republike Srpske da to stavi kao klauzulu da bi obezbedila mogućnost plasmana svojih obveznica bez velikih teškoća. Može li pomoći Putin? Omer Karabeg: Milorad Dodik je ovih dana bio u Rusiji. Primio ga je predsjednik Putin, a imao je i razgovore sa drugim visokim funkcionerima. Dodik je uoči puta najavio da će razgovarati i o ekonomskim pitanjima. Da li bi Rusija mogla da priskoči u pomoć i pokloni Republici Srpskoj nekoliko stotina miliona? To za nju nisu velike pare, a Dodik je njen najvjerniji saveznik ne samo na Balkanu, nego i u Evropi. Damir Miljević: Čisto sumnjam da je to moguće u trenutnoj situaciji u kojoj se nalazi Rusija s obzirom na rat u Ukrajini. Ali nije to jedini razlog. Sjećate se putovanja gospodina Dodika u Rusiju prije par godina i pokušaja da dobije takozvani mali i veliki ruski kredit od čega nije bilo ništa. Nismo do sada vidjeli da je Rusija na bilo koji način bila voljna da finansira Republiku Srpsku. Ali, uzmimo da bi Rusija sada bila spremna da pošalje neke pare. Koja banka će poslati u koju banku bilo kakav novac iz Rusije za Republiku Srpsku? Mi smo nekad ovdje imali banke u ruskom vlasništvu. Sad ih više nema. Kako bi se ta transakcija obavila? Evropska unija je uvela sankcije Rusiji, a znamo da su sve banke u Bosni i Hercegovini u zapadnim rukama. Zoran Pavlović: Teško je verovati da je uopšte moguć finansijski transfer. Naravno, u poslu je u principu sve moguće ako se stranke dogovore. Međutim, do sada nijedna ruska investicija u Bosni i Hercegovini nije bila super produktivna, niti super efikasna. Vidimo i da je ruski milijarder Rašid Serdarov, koji je trebao da gradi novi blok termoelektrane Ugljevik, od toga odustao. Imamo i investiciju u rafineriju koja više ne radi. Ne vidim neku perspektivu saradnje sa Rusijom. Ima, međutim, jedna stvar koja nije bila predmet medijske pažnje, a to je da je Bosna i Hercegovina postala izvoznik sirove nafte. Prošle godine je 5.000 tona sirove nafte, koja je izbušena na posavskim poljima, poslano u Srbiji radu ispitivanja kvaliteta. Jedina realna perspektiva saradnje sa ruskim kompanijama je zajednička firma za istraživanje nafte. Vidjećemo da li će od toga nešto biti. Prazna obećanja Omer Karabeg: Zar neće biti još nekih ulaganja s obzirom da je Aleksandar Gruško, zamjenik ruskog ministra spoljnih poslova, nedavno najavio jačanje privredne saradnje i nova ulaganja Rusije u privredu Republike Srpske? Zoran Pavlović: Finansijski tokovi su prekinuti. Ali i da nisu, do sada nismo videli nijednog investitora koji je iz Rusije došao i nešto značajno i dobro uradio za građane Republike Srpske. Kad pogledamo ko su najveći investitori u Bosnu i Hercegovinu i Republiku Srpsku, to nisu ni Rusi, ni Kinezi. Šteta je što smo ispustili priliku da kod nas dođu neke od evropskih firmi koje su se zbog rata povukle iz Rusije i Ukrajine. Predstavništva Republike Srpske ništa ne rade da dovedu evropske investitore. Omer Karabeg: Zašto Dodik trči u Rusiju i udvara se Putinu ako Republika Srpska od toga nema nikakve finansijske koristi? Damir Miljević: To je pitanje za gospodina Dodika. On pokušava na svaki način da politički preživi. Nekadašnji zapadni miljenik i "dašak svježeg povjetarca na Balkanu" prebacio se u suprotni blok. A izjave o ekonomskoj saradnji su samo izjave. I tako ih treba shvatiti jer nakon tri dana od toga nema ništa. Omer Karabeg: Da li to znači da Republika Srpska nema ništa od Dodikovih bliskih veza sa Moskvom? Damir Miljević: Sve ruske investicije u Republici Srpskoj u zadnjih 20 godina nisu imala nekog efekta. Da li zato što su donijete pogrešne odluke ili što nije bilo stvarne namjere sa ruske strane. Uostalom, nisam primijetio da su igdje u svijetu Rusi ozbiljni investitori osim kad se radi o nafti i plinu. Nigdje ne ulažu u industriju i poljoprivredu, pa neće ni u Republici Srpskoj. Bečke obveznice Omer Karabeg: Ako zagusti, ako ne bude novca da se otplate dugovi, da li bi mogao da priskoči u pomoć mađarski premijer Viktor Orban s obzirom da Dodik s njima ima prijateljski odnos? Mađarska je 2021. godine poklonila novac namijenjen poljoprivrednicima Republike Srpske. Zoran Pavlović: Niko ne poklanja, pa ni Mađarska. Mađarska je u želji da razvija svoju industriju poljoprivrednih mašina ponudila aranžman farmerima u Republici Srpskoj da uz 25 posto popusta kupe mađarske kombajne, traktore i slično. Inače, kad dođete u situaciju da vam hitno treba neki novac, svaki finansijer, bez obzira da li vas voli ili ne voli, prvo će pitati - što si došao u tu situaciju. A drugo pitanje će biti - što si do sada čekao. Tako da u ovom momentu nema previše partnera koji bi u kratkom roku transferisali nedostajuće pare. Ako nedostaju. Mada ja mislim da će se taj dug platiti. Ipak, pravi odgovor može dati jedino Ministarstvo finansija Republike Srpske. Damir Miljević: Moje je uvjerenje je da će dug biti plaćen. Jer ako dug ne platite, vi ćete biti gotovi na finansijskom tržištu. Zato ne mislim da će se bilo ko s tim igrati. Jedini problem je, kao što sam već rekao, da li će isplata tolikog novca uticati na isplate budžetskim korisnicima. A isplatu bečkih obveznica ne bih dovodio u pitanje. Naravno, 300 i nešto miliona maraka nije malo, ali nema razloga za dizanje panike mjesec dana prije isplate. Moje je mišljenje da niko neće dovesti Republiku Srpsku u situaciju da se taj iznos ne isplati. A kakve će biti posljedice po budžet, to je drugo pitanje. Zoran Pavlović: Mislim da ne treba razgovarati o tome da u junu neće biti isplaćeno 300 miliona maraka za bečke obveznice. Ako ne bude drugog izbora, biće zaustavljene isplate budžetskim korisnicima da bi se obezbijedio taj novac. A budžetski korisnici biće namireni kada stigne nova tranša priliva novca iz Uprave za indirektno oporezivanje. Omer Karabeg: U zaključku, da se vratimo pitanju iz naslova ove emisije. Da li će Republika Srpska biti u stanju da vrati cijeli dug od oko pola milijarde evra koji dospijeva za naplatu ove godine? Damir Miljević: Mislim da će Republika Srpska biti u stanju da vrati taj dug zato što ima konstantan priliv u budžet, ako ništa drugo, od indirektnih poreza. Problem će biti kako da Republika Srpska obezbijedi novo zaduživanje. Bosna i Hercegovina nema aranžman sa Međunarodnim monetarnim fondom. Republici Srpskoj će taj aranžman možda biti potreban, ali Federacija za njega nije zainteresovana, pa od toga vjerovatno neće biti ništa. U najavi nema nikakvih ozbiljnih kredita od međunarodnih finansijskih institucija jer se one vezuju za ozbiljne projekte, a takvih projekata, nažalost, nema. Zoran Pavlović: Kao što sam rekao, verujem da će obveznice, koje dospevaju na naplatu biti uredno servisirane, a u drugoj polovini godine verovatno će se izaći sa novom količinom obveznica kako bi se prikupila dodatna sredstva da se olakša teret otplate.

U ovosedmičnom TV Libertyju, magazinu Radija Slobodna Evropa, govorimo o tome koliko je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviji (MKSJ), tri decenije nakon osnivanja, promijenio ratne narative i doprinio pomirenju.

Privrednici i zanatlije iz gradova u BiH, koje najviše posjećuju turisti, kažu kako imaju više posla nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila kraj pandemije COVID-19 početkom maja ove godine.

U Mostaru su počeli radovi na izgradnji Muzeja Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Zgrada muzeja dio je kompleksa kasarne 'Stanislav Baja Kraljević' u naselju Rodoč, na južnom izlazu iz grada. U njoj se nalazio logor Heliodrom, u koji su pripadnici HVO-a zatvarali Bošnjake tokom ratnih devedesetih. Izgradnja muzeja na tom mjestu pokušaj je skrivanja zločina i prekrajanja istorije, kažu preživjeli logoraši.

Uvoznici plina iz Bosne i Hercegovine nisu se prijavili na poziv Evropske komisije da s evropskim kompanijama zajedno i po nižoj cijeni nabavljaju plin za sljedeću zimu. Ovo je potvrđeno iz ureda evropskog komesara za energiju za Radio Slobodna Evropa (RSE). Sarajevo je najveći potrošač plina u BiH. Računi za grijanje korisnicima gradskih toplana su protekle zime bili veći za oko 66 posto u odnosu na godinu ranije. Evropska energetska platforma uspostavljena je u aprilu 2022. godine, zbog krize na energetskim tržištima izazvane ruskom agresijom na Ukrajinu. Suština je da se na jednome mjestu prikupljaju podaci o potrebama za plinom. Poziv za dostavljanje potreba je otvoren 25. aprila ove godine i trajao je do 2. maja. Potom će se svake dvije sedmice raspisivati tender za ukupnu količinu na koji će se moći prijaviti sve globalne kompanije izvoznice, od Azerbajdžana do Sjedinjenih Država. Bosna i Hercegovina nema kompaniju na državnom nivou za uvoz plina. Ta oblast je regulirana na nivou dva entiteta. Dvije entitetske kompanije koje uvoze plin iz Rusije kažu kako sa isporukom nemaju problema. Međutim, ne otkrivaju nabavnu cijenu plina, već samo onu prodajnu prema krajnjim potrošačima. Gazprom cijenu za BiH formira prema naftnoj formuli koja je povoljnija, a ne prema berzanskoj cijeni. Predsjednik RS-a Milorad Dodik je nakon posjete Moskvi ove sedmice kazao da mu je ruski predsjednik Vladimir Putin rekao da će nova cijena "ostati povoljna, sa nekim malim povećanjima", a da će do rasta cijene doći "zbog tranzita koji je složen". Zajednički nastup EU "Kompletna Evropa je gotovo u potpunosti odbacila ruski gas, udružuje se kako bi zajednički nabavila s drugih tržišta i neko postavlja pitanje kako bismo mi uvezli neki drugi gas", kazao je za RSE ministar komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša u Vladi Kantona Sarajevo, Almir Bečarević. "Gas se može u BiH uvesti odakle želite, a od iduće godine i iz Azerbajdžana. Ako ne znaju kako, neka oslobode mjesto onima koji znaju", istakao je Bečarević. EU kroz zajedničke mehanizme nazvane AggregateEU i Prism omogućuje uvoznicima, naprimjer iz BiH, da plin kupe samostalno ili u partnerstvu s uvoznicima iz bilo koje druge zemlje članice Evropske energetske zajednice. Ako im postignuta cijena ne odgovara, mogu odustati od kupovine. Njihovu rezervaciju može kupiti neko drugi. Pripremajući se za zajednički nastup, Evropska komisija organizirala je sastanke na kojima se govorilo o zajedničkoj nabavi plina. Sekretarijat Energetske zajednice potom je podijelio sve informacije s vlastima i kompanijama zemalja članica ove zajednice, među kojima je i Bosna i Hercegovina, kazao je za RSE izvor iz ureda evropskog komesara za energiju. Vlasti ne očekuju komplikacije s Gazpromom Na području entiteta Federacija BiH plin uvozi kompanija Energoinvest u vlasništvu vlade tog entiteta. GAS-RES, u vlasništvu Republike Srpske, uvozi plin za ovaj bh. entitet. Obje firme uvoze samo Gazpromov plin. I jedni i drugi su kazali za RSE da imaju dugoročne ugovore s Gazpromom i stabilnu isporuku. Zasad, kako kažu, ne razmišljaju o nekom drugom izvoru. Iz Ministarstva energije, rudarstva i industrije Federacije BiH za RSE su naveli da Energoinvest, kao uvoznik za ovaj entitet, prema informacijama kojima raspolažu, nema problema s isporukom ruskog plina i da nema najava da bi moglo doći do njih. Dodaju da je odluka o prijavi na poziv EU isključivo na kompaniji Energoinvest, iz koje nisu odgovorili na upit RSE hoće li se prijaviti na tender. Kantonalni ministar Almir Bečarević smatra da bi Vlada Federacije BiH kao vlasnik Energoinvesta trebala narediti toj kompaniji da krene u projekte, “bez obzira hoće li uspjeti i hoće li i Evropa naći potrebne količine plina”. "Ako niste u evropskim tokovima, ostat ćete ovisnici o samo jednom pravcu i samo možete moliti boga da ne ostanemo bez gasa, jer nikad ne znate šta će se desiti u Ukrajini, hoće li Putin obustaviti isporuku gasa prema Evropi", zaključio je Bečarević. Istovremeno, Momčilo Antonić, direktor kompanije GAS-RES koja uvozi plin za potrošače iz Republike Srpske, kazao je za RSE da su "obezbjeđeni za ovu godinu". "Nismo dobili poziv, a ne bi se ni prijavili, jer imamo ugovor s Gazpromom", kazao je Antonić. Izgradnja dva nova plinovoda blokirana Federacija BiH godišnje troši oko 250 miliona, a Republika Srpska oko 50 miliona kubnih metara plina. Gazpromov plin u BiH dolazi iz Srbije putem Turskog toka. Kroz BiH putuje jedinim plinovodom, od granice sa Srbijom kod Zvornika u istočnoj Bosni do Sarajeva. Federacija BiH planira izgradnju plinovoda Južna interkonekcija prema Dalmaciji. Njime bi se diversificirali pravci i izvori opskrbe preko LNG terminala na otoku Krku, budućeg Jonsko-jadranskog plinovoda, te ostalih dobavnih pravaca koji idu preko Hrvatske. Iz Ministarstva energije, rudarstva i industrije FBiH su za RSE kazali kako je projekt zaustavljen u julu 2022. u Parlamentu Federacije, koji mora donijeti poseban zakon, kao završni korak prije izgradnje tog plinovoda. Republika Srpska planira izgradnju "Istočne konekcije", od Bijeljine na sjeveroistoku do Banjaluke i Novoga Grada na sjeverozapadu BiH. Taj plinovod bi financirao Gazprom i njime bi ruski plin za potrošače u tom entitetu još jednim smjerom ulazio iz Srbije u BiH. Planirana je i izgradnja pet plinskih elektrana. Prije izgradnje, potrebno je da Srbija i BiH potpišu ugovor koji mora usvojiti Vijeće ministara BiH i tročlano Predsjedništvo BiH koje, zbog protivljenja bošnjačkog i hrvatskog člana, do sad nije razgovaralo o tome.

Negiranje genocida u Srebrenici, predsjednik entiteta Republika Srpska (RS) Milorad Dodik, kao i ljudi koji vladaju tamo, vide kao potentno gorivo za svoje biračko tijelo, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Refik Hodžić, nekadašnji glasnogovornik Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Efikasniji metod kazne bio bi, smatra on, kada bi posljedice po one koji ih negiraju bile posmatrane kao stvar narušavanja sigurnosti u Bosni i Hercegovini (BiH). Trideset godina nakon osnivanja Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, rehabilitacija ratnih zločinaca je, smatra, rehabilitacija politika koje su koristile zločine za ostvarenje svojih ciljeva. RSE: Jeste li očekivali da će zaostavština ratnih zločina i odnos prema njima na prostoru bivše Jugoslavije biti drugačiji nakon 30 godina od osnivanja Haškog tribunala? Hodžić: Postojala je nada od kasnih devedesetih, pa tamo negdje do 2010. Stvari koje su se događale i na političkom planu i na društvenom planu su nam davale nadu da ćemo se posljedicama ratnih zločina baviti tako da s jedne strane učinimo sve što možemo da žrtvama damo bilo kakvu satisfakciju koliko god je to moguće. Svima onima koji su preživjeli zločine ili onima koji su izgubili nekoga u zločinima, čiji su voljeni ubijeni ili na najstrašnije načine pogubljeni. A s druge strane, da ćemo biti u stanju da uspostavimo mehanizme kao što su domaći kapaciteti za suđenje za ratne zločine. Na kraju krajeva, jedan diskurs i u obrazovnom sistemu i u javnom prostoru koji će, delegitimisati sve politike koje su koristile ratne zločine kao oruđe u ostvarivanju svojih ciljeva. Nažalost, nakon tog nekog perioda nade, dolazi do zaokreta, prije svega u politici Srbije, i da tako kažemo produžetku Republike Srpske, ali i kod drugih, kao što je, na neki način, slučaj sa zvaničnom politikom Hrvatske u određenim oblicima, HDZ-a (Hrvatska demokratska zajednica). Međutim, ima tu i drugih, da tako kažem, glasova koji su počeli dovoditi u pitanje činjenice koje su utvrđene pred Tribunalom. To se dogodilo, iako je Tribunal brana bilo kakvom pokušaju da se dovodi istinski u pitanje ono što se dogodilo i odgovornost onih koji su počinili zločine. Pristup u kojem se, jednostavno, sve to delegitimiše i gura ustranu kao irelevantno, nas dovodi u situaciju gdje danas imamo to što imamo. Održavanje nestabilnosti - strateška politika RSE: Kada je Tribunal završio sa radom rečeno je da je jedna od glavnih stvari koje ostavlja u nasljeđu istina, sadržana u presudama i arhivskoj građi. Zašto se po vama historija na ovim prostorima ne piše haškim činjenicama? Hodžić: Zbog politike. Isključivo zbog toga što se već vrlo rano u procesu suočavanja sa posljedicama zločina na nekakvom institucionalnom planu moglo vidjeti da će obrazovni sistem biti zadnja linija odbrane za sve koji žele da da koriste traume koje su nastale zločinima. Ne samo za opstanak na vlasti, nego i za to gorivo mobilizacije. Za bilo kakav sukob koji bi mogao da se desi u budućnosti. Haški osuđenik proglašen za počasnog građanina u Srbiji Uz održavanje nestabilnosti, kao jednog faktora u kojem onda ljudi, koji upravljaju tim politikama, se predstavljaju faktorom stabilnosti. Dakle, oni mogu da riješe problem koji su sami napravili. I ono što možemo da vidimo da se to ne odnosi samo na činjenice utvrđene pred Tribunalom. One se zasnivaju na milion i po gigabajta dokaza. To se odnosi i na događaje iz Drugog svjetskog rata i na prirodu zločinačkih režima koji su činili zločine u Drugom svjetskom ratu, koji se, odjednom rehabilitiraju kao nekakvi antifašisti i ne znam ni ja, borci za slobodu nekog naroda i tako dalje. Jer, to je sve dio istog narativa u kojem je vrlo bitno omogućiti tu vrstu kapaciteta za mobilizaciju, ukoliko to bude potrebno. Negiranje genocida je sigurnosni problem RSE: Iako je u Bosni i Hercegovini zakonski zabranjeno negirati genocid u Srebrenici, to je i dalje dio diskursa najviših političkih predstavnika entiteta Republika Srpska, što prolazi nekažnjeno. Negiraju se i drugi ratni zločini što je, također, zakonski kažnjivo. Kakva je korist od negiranja ratnih zločina? Hodžić: U konkretnom slučaju Milorada Dodika i ljudi koji vladaju u Republici Srpskoj, oni to vide kao potentno gorivo za svoje biračko tijelo i imaju, da tako kažem, vrlo jasan politički profit od toga. I tu je, u stvari, pitanje intervencije zakona koji je donesen od strane Visokog predstavnika koji, kako možemo da vidimo, ostavlja puno prostora za interpretaciju. Da li je to krivično djelo u stvari počinjeno ili nije, što treba da ima konkretan ishod i tako dalje. I ono što je Milorad Dodik radio on nastavlja da radi, čak često izazivajući, otvoreno pozivajući da ga se privede, ako neko smije to da uradi. Mislim da je trebalo da bude, i bilo bi mnogo efikasnije, kada bi posljedice po ljude koji se upuštaju u takvo što bile artikulisane kroz činjenicu da to nije samo stvar izjava, to je stvar narušavanja sigurnosti u BiH. RSE: Mjesta zatočenja i drugih zločina su danas muzeji, škole i slične stvari. Koliko ta memorijalizacija govori o odnosu prema ratnim zločinima, prema žrtvama, prema pomirenju? Imali smo primjer prije godinu dana da je zabranjena memorijalna šetnja građana Prijedora u povodu Dana bijelih traka. Hodžić: Takve prakse nemaju veze s potrebom da se prošlost učini boljom. Negiranjem zločina ili postavljanjem muzeja, spomenika na mjesta stradanja, mjesta zatočenja, mjesta torture onima koji su bili uključeni u te zločine, time se neće ni na koji način ukinuti istina o onome što se dogodilo. Međutim, to ima veze sa signaliziranjem intencija za budućnost i to je ono što je vrlo opasno u tome. Mi u Prijedoru, što se tiče Dana bijelih traka, imamo tačno jasnu prekretnicu u odnosu prema memorijalizaciji koju taj dan predstavlja i borbi za spomenik za 102 ubijene djece u tom gradu od dolaska vlasti koja je zamijenila prethodnu. Prethodna, isto tako, nije dozvoljavala izgradnju spomenika, ali nije nikada zabranila povorku. Na kraju krajeva je čak jednom i odgodila zasjedanje Gradske skupštine zbog pijeteta. Međutim, kada dolazi na vlast SNSD (Stranka nezavisnih socijaldemokrata), Ujedinjena Srpska i Demokratska fronta (DF) u Prijedoru, mi dobijamo jedan potpuni zaokret u skladu sa politikom Milorada Dodika, koji ima jedan agresivni revizionizam i agresivan odnos prema žrtvama nesrpske nacionalnosti u Prijedoru. Nema prijateljstva koje se zasniva na ratnim politikama RSE: Veliki dio osuđenika za ratne zločine je već na slobodi. Mnogi od njih su izašli nakon odslužene dvije trećine kazne. U svojim društvima su dočekivani kao heroji, pišu knjige, predaju studentima… Da li su to dobri primjeri integracije osuđenih ratnih zločinaca u naša društva? Hodžić: Naravno da nisu. Mora se razumjeti kontekst u kojem se to događa, a to je kontekst rehabilitacije politika u okviru kojih su oni činili zločine. Niko od tih ljudi nije činio zločine na svoju ruku u nekakvim izolovanim incidentima. RECOM osuđuje promociju knjige Dragoljuba Ojdanića, osuđenog ratnog zločinca Presude vrlo jasno govore o mjestu koji su zločini imali u ostvarivanju političkih ciljeva, strateških ciljeva koji su, uglavnom, uključivali uklanjanje određenih naroda sa određenih teritorija. I zločini su bili oruđe u ispunjavanju tih ciljeva. Ovo što mi vidimo kroz rehabilitaciju ratnih zločinaca je rehabilitacija tih politika. To je, u stvari, ono što je ključ. Ne možete vi da glumite prijateljstvo i insistirate na ekonomskim projektima i na strateškim projektima, a istovremeno da rehabilitirate politiku koja je ovu zemlju uništila. Nemoguće je biti prijatelj koji rehabilitira politiku koja je koristila zločine na taj način. To je stvar državne politike. To nisu incidenti, to nisu ekscesi bilo kakve vrste.

Studirati u Bosni i Hercegovini, regiji ili inostranstvu, otići na rad u neku od razvijenih zemalja Zapada ili pokušati pokrenuti vlastiti biznis? Ovo su neka od pitanja o kojima razmišljaju maturanti koji su o tome govorili za Radio Slobodna Evropa.

Dvadeset petog maja navršava se 30 godina od osnivanja Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. U svom mandatu Tribunal je osudio 91 osobu, a optužio više od 160.

Mašina za isušivanje zidova i poda radi danonoćno u kući Ajke Šertović, nakon što je voda izašla iz njene kuće poslije prošlosedmične poplave. Ajki i ostali građanima Bosanske Krupe, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, ovo je drugi put u proteklih pet mjeseci da pokušavaju sanirati posljedice štete od poplava nakon izlijevanja rijeke Une. Poplavljeno je više od 250 objekata. U prizemlju kuće bile su poplavljene i sve električne instalacije i uređaji. "Pretrpjeli smo katastrofalne štete. Dio namještaja su uspjeli podići na viši nivo. Očistili smo podove od mulja, a sad isušujemo podove i zidove", kaže Ajka, koja je dio namještaja uspjela prenijeti prije poplave na sprat iznad prizemlja. Građani sami isušuju, čiste i izvlače vodu iz kuća, poslovnih i pomoćnih objekata. Neki od njih su u kućama zatekli i zmije. Kako kažu za Radio Slobodna Evropa (RSE) u sanaciju su uložili vlastiti novac i ne znaju kolika je pričinjena materijalna šteta. Najavljuju da će pomoć tražiti od opštine. Podovi će se sušiti oko 20 dana U bosanskokrupskom naselju Mašići uz obalu Une poplavljena je kuća i Seide Patković. Kaže kako već danima pokušava sanirati bar dio šteta od vodene bujice. Uplašena je i zbog zmija koje je zatekla u kući i dvorištu. "Voda je bila po čitavoj kući, ima oznaka dokle je bila, evo dokle je bilo blato, juče čistili da se može proći. Ovuda nisam mogla proći koliko je bilo blata, pa sam juče platila momke da očiste", dodaje ona, pokazujući zid sobe gdje je do prije par dana bila poplava. "Oštećen je namještaj. Platila sam momke da ga malo podignu. Parket se digao i ovo ispod. Ja sam starija žena, ne razumijem se, ali puno je ovo štete. Nisam prijavila još ništa. Oni mi dali deterdženata da čistim. Građani skupljali i dali", ističe ona. Dodaje i da će morati podići laminat i ostaviti podove da se suše oko 20 dana. Ajka i Saida najavljuju da će pomoć tražiti od opštinske vlasti čija komisija treba da procijeniti štetu. "Naravno, treba da tražim i oni treba da iziđu u susret i da pomognu. Suprug je već slike dostavio, oni će napraviti procjenu. Nikada ne možete dobiti novaca koliko ste uložili", dodaje Ajka. Umjesto turista, voda u bungalovima Pet dana od poplava, voda se još uvijek nije povukla iz dvorišta porodice Halkić. Mladom bračnom paru Tariku i Naidi uništeni su bungalovi, namijenjeni za iznajmljivanje turistima. U tu investiciju su, kako ističu, ulagali godinama. "Umjesto prvih gostiju koji su trebali stići 21. maja sve je bukvalno palo u vodu. Bio je to i projekat cijele familije i prijatelja. Sad je sve pod vodom, vidjećemo šta ćemo i kako dalje, isplati li se renovirati ili ćemo odustati, to ćemo vidjeti kad izađe voda", navodi Tarik. Sanaciju još nisu počeli, jer je cijeli kompleks, uključujući i četiri moderno opremljena bungalova, još pod vodom. Nivo vode je bio iznad metar, a ne znaju kolika je pričinjena materijalna šteta. "Uložili smo sigurno na stotine hiljada maraka, izvor finansiranja su, uglavnom, bila kreditna sredstva putem projekata, međutim, sad je sve palo u vodu", ističe on. Otkazali su sve rezervacije do kraja juna, a vjerovatno će, kažu, morati i za cijelo ljeto. "Teško je kad prije toga nešto pripremate nekoliko godina, pa onda nekoliko godina uložite, prvenstveno supruga i ja, pa onda naši roditelji, familija i prijatelji", navodi Tarik. Poplave su prošle sedmice, uzrokovane obilnim kišama, pogodile nekoliko opština na području sjeverozapadne Bosne i Hercegovine gdje su se izlile lokalne rijeke. Stanje prirodne nesreće bilo je proglašeno za gradove Bihać, Bosanska Krupa, Cazin i opštine Sanski Most i Velika Kladuša. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine iz tekuće rezerve budžeta je izdvojilo pola miliona eura za saniranje šteta.

Sramota je da će se Milorad Dodik ponovo sresti s Putinom. Od početka ruskog rata protiv Ukrajine susreli su se već dva puta. To je pogrešan signal prema članstvu BiH u EU. Time sebi čini pravu "medvjeđu uslugu". Ovako za Radio Slobodna Evropa (RSE) odlazak predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorada Dodika u Moskvu, 23. maja komentira Dietmar Köster, zastupnik Socijaldemokratske partije Njemačke u Evropskom parlamentu. On je sudjelovao u izradi izvještaja i rezolucije o napretku BiH za 2022. godinu. Ovaj evropski parlamentarac je u raspravama pred Evropskim parlamentom zagovarao sankcije EU za Milorada Dodika. Dodik bi se, kako je najavljeno, trebao susresti isti dan s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, na marginama skupa "na kojem će biti više od 500 zvanica sa najvišeg nivoa Ruske Federacije i susjednih zemalja". To je Dodikova treća posjeta Moskvi za godinu dana. Dolazi nakon izjave zamjenika ruskog ministra vanjskih poslova Aleksandra Gruška koji je polovinom maja najavio da će Rusija nastaviti da ulaže u Republiku Srpsku(RS). To je, istovremeno, i drugi put u ovom mjesecu da Kremlj otvoreno govori o podršci vlastima ovog bh. entiteta, čiji lider Milorad Dodik zagovara otcjepljenje RS od države Bosne i Hercegovine. Portparol ruskog predsjednika Dmitrij Peskov 11. maja je najavio jačanje veza Rusije i RS. Dodika su sankcionirale Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija zbog koruptivnih aktivnosti, pokušaja urušavanja Dejtonskog sporazuma i ugrožavanja stabilnosti BiH i cijele regije. Zbog protivljenja, prije svih Mađarske, EU nije sankcionirala Dodika. Ovo je osmi susret Dodika i Putina od 2014. godine u Rusiji. RSE: Kako gledate na posjetu predsjednika RS Milorada Dodika Moskvi? Köster: Kako Bosna i Hercegovina da postane članica Evropske unije ako predsjednik jednog dijela zemlje daje orden ruskom predsjedniku? U načelu pozdravljam diplomatske inicijative i razgovore s ruskom vladom ako su usmjereni na okončanje rata protiv Ukrajine. Ali, to svakako nije ono što možemo očekivati od susreta Dodika i Putina. RSE: SAD i UK su sankcionirale Dodika. EU nije. Može li se uskoro očekivati takva inicijativa? Köster: Vrijeme je da EU konačno uvede sankcije Dodiku i njegovoj sviti. RSE: BiH nije uvela sankcije Rusiji zbog protivljenja političara iz RS-a. Što Evropska komisija može učiniti kako bi se osiguralo usklađivanje BiH s politikama EU i ispunjavanje obveza, uključujući i sankcije Rusiji. Köster: Vijeće ministara BiH mora inzistirati na 14 ključnih prioriteta. Problem je u samom Vijeću ministara. Komesar za susjedstvo i proširenje (Oliver) Varhelyi je jedan od problema, a ne rješenje. Pitanje je jesu li njegovi postupci kompatibilni s Kodeksom ponašanja za članove Evropske komisije. Razmislimo i o njegovim uvredama upućenim u Evropskom parlamentu tokom plenarne sjednice u februaru. I što radi da prestane Dodikova secesionistička politika? Kada ćemo konačno čuti reakciju povjerenika Varhelyija u vezi s tim? RSE: Kako Vi gledate na utjecaj Rusije na regiju? Köster: Rusija nastoji destabilizirati regiju. Za rusku vladu BiH je slaba tačka i oni slijede svoj interes, da uz pomoć Dodika podignu tenzije unutar zemlje. Putinov cilj je spriječiti jaku EU, s članstvom Zapadnog Balkana. U tom smislu, također se bavi ciljanom propagandom i dezinformacijama. Građani BiH moraju biti svjesni činjenice da BiH neće biti demokratska i prosperitetna zemlja ako se utjecaj Rusije bude povećavao. RSE: U tom kontekstu, vlasti RS-a planiraju kriminalizirati klevetu, najavljen je tzv. zakon o stranim agentima. Vlasti tog entiteta kažu da ''kopiraju'' zakone SAD-a i članica EU koje ih imaju. Ako se ti zakoni usvoje, što će to značiti za razvoj demokracije u BiH? Köster: Duboko sam zabrinut zbog odluke Vlade entiteta RS da usvoji Nacrt zakona o nevladinim organizacijama i da izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika RS ponovo uvede kaznene sankcije za klevetu. U naš izvještaju za BiH nastojim uključiti zahtjev da entitet RS povuče amandmane (na zakone) i osigura punu zaštitu slobode izražavanja i medija. Iako očito članice EU i SAD nisu savršeni ni po tom pitanju, zakoni se ne mogu uspoređivati. Inkriminacija klevete uključuje nerazmjerne novčane kazne i prijetnju zatvorskom kaznom. To je jasno ograničenje slobode štampe i moglo bi, na primjer, spriječiti istraživačko novinarstvo o korupciji. To je neprihvatljivo. Kontrola civilnih aktera kroz ''zakon o stranim agentima'' samo je još jedan korak u pravcu autokratije u RS-u. To je dijametralno suprotno dubljim evropskim integracijama i nažalost veliki zaostatak za demokratski razvoj BiH. Dodikovi potezi govore o kidanju odnosa BiH i EU RSE: S obzirom na nedavna zbivanja, uključujući prošlogodišnje izbore i formiranje novih vlada, kako ocjenjujete napredak BiH ka članstvu u EU? Što Vas brine kad govorimo o predanosti zemlje evropskim integracijama, posebno opredijeljenosti gospodina Dodika? Köster: Bio bih vrlo sretan da vidim produktivan aktualni proces pristupanja BiH u EU. Nažalost, gospodin Dodik i njegovi nedavni postupci trenutno su najveći izazov na tom putu. Čini se da je opredjeljenje gospodina Dodika posvećeno kidanju odnosa između EU i BiH. To je vrlo žalosno, posebno za značajan broj ljudi u BiH koji bi htjeli ući u EU i imati koristi od toga. Nadam se da možemo pokazati ljudima u BiH, a posebno u RS-u, prednosti integracije i da je to bolja opcija nego npr. ići putem nacionalizma i etničkih podjela. RSE: Što se može očekivati od novog izvještaja Evropskog parlamenta o BiH? Köster: Trenutno smo u pregovorima za ovogodišnji izvještaj o BiH. Pokušavamo pronaći strogu formulaciju o manjinskim pitanjima, o jačanju građanskog društva i socijalnoj koheziji, kao i o izbjeglicama kako bismo podržali BiH na njenom evropskom putu. I mi ponovno, kao i nekoliko puta dosad, inzistiramo na provedbi odluke Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima Sejdić-Finci i Zornić. RSE: S obzirom na nedavna zbivanja, uključujući prošlogodišnje izbore i formiranje novih vlada, kako ocjenjujete napredak BiH ka članstvu u EU? Što Vas brine kad govorimo o predanosti zemlje evropskim integracijama, posebno opredijeljenosti gospodina Dodika? Köster: Bio bih vrlo sretan da vidim produktivan aktualni proces pristupanja BiH u EU. Nažalost, gospodin Dodik i njegovi nedavni postupci trenutno su najveći izazov na tom putu. Čini se da je opredjeljenje gospodina Dodika posvećeno kidanju odnosa između EU i BiH. To je vrlo žalosno, posebno za značajan broj ljudi u BiH koji bi htjeli ući u EU i imati koristi od toga. Nadam se da možemo pokazati ljudima u BiH, a posebno u RS-u, prednosti integracije i da je to bolja opcija nego npr. ići putem nacionalizma i etničkih podjela. RSE: Što se tiče uvjeta koje je Evropska komisija postavila pred BiH za otvaranje pregovora, tužiteljstva trebaju ubrzati procesuiranje još stotina predmeta ratnih zločina. Istovremeno pojedinci, poput Dodika, negiraju genocid i ratne zločine i veličaju ratne zločince. Kako to komentirate? Köster: Kad su u pitanju ratni zločini, naravno da pojedinci moraju odgovarati, što je također pitanje volje uprave. U tom pogledu, u svojim izmjenama i dopunama ovogodišnjeg izvještaja o zemlji (BiH) jako žalim zbog tempa procesuiranja predmeta ratnih zločina koji je i dalje spor. I pozivam Tužiteljstvo BiH da pojača napore u procesuiranju najsloženijih predmeta i poboljšanju kvalitete istraga i optužnica. I u tom kontekstu također upućuje na EU. Zabrinut sam zbog činjenice da neki ratni zločinci osuđeni pred sudovima u BiH bježe od pravde skrivajući se u zemljama članicama EU i zemljama kandidatima zbog dvojnog državljanstva. RSE: U posljednjih godinu-dvije Ured visokog predstavnika je intervenirao više puta, nametnuo je zabranu negiranja genocida, poništavao neustavne zakone u RS-u, osigurao financiranje izbora, izmijenio Izborni zakon BiH i Ustav entiteta Federacije BiH. Treba li BiH i dalje toliko snažna međunarodna supervizija? Köster: Korištenje bonskih ovlasti bi trebalo biti posljednje utočište za OHR. Malo je zeznuto s njegovim intervencijama. Postoje neke koje pozdravljam, primjerice onu za poboljšanje integriteta izbornog procesa od juna 2022. Druge jasno odbacujem i mislim da više štete nego pomažu, dakle njegove odluke nakon izbora kada je napravio promjene u korist Hrvata. U nekim aspektima, opet, volio bih da poduzme nešto više, po pitanju Dodika na primjer. Schmidt kao visoki predstavnik mogao bi suspendirati ne samo njega, već i institucije Republike Srpske, kako bi spriječio poduzimanje koraka za proglašenje neovisnosti. U svakom slučaju, BiH konačno mora dobiti ustav koji će zamijeniti Daytonski sporazum. BiH mora prevladati svoje etničke podjele i mora postati funkcionalno demokratsko društvo. Nemoguće je da država, nakon toliko vremena i koja će u dogledno vrijeme postati članica EU, nije sama dovoljno suverena i da treba još tzv. visokog predstavnika. A vidimo na brojnim demonstracijama, nakon korištenja njegovih bonskih ovlasti, da građani BiH to više ne žele. U kontaktu sam s mnogim organizacijama civilnog društva i one žele društveni, demokratski i ekonomski napredak. Traže da BiH postane evropska, demokratska, pravna država u kojoj svi imaju jednaka prava. Ured visokog predstavnika to ne podržava i cementira zastarjele ideje. RSE: Neki od uvjeta su i novi zakoni o sukobu interesa ili zakon o sudovima, na kojima se radi što su pozdravili i u Briselu. Što je to što EU može učiniti što bi građani BiH osjetili kao korist od članstva u EU? Köster: Zato moramo posebno doprijeti do ''običnih'' ljudi, pokazati im dobrobiti EU i podršku koju im pružamo. Jačanje težnji stanovništva BiH prema EU, između ostalog, može podržati EU kroz jačanje ekonomske i socijalne potpore, razmjene mladih i razmjene s (organizacijama) civilnim društvom. Kontinuirana razmjena mišljenja između članica EU i predstavnika BiH, posebno na lokalnoj razini, može stvoriti više entuzijazma u društvu za prevladavanje pravnih izazova za pristupanje EU.

Utorak: Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik najavio sastanak sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom. Pred Kantonalnim sudom u Sarajevu glavni prestres u slučaju Alije Delimustafića, kojem je 50 puta odgađano suđenje. U Zenici počinje Festival bh. drame.

Mreža za zaštitu kulturnog nasljeđa, Europa Nostra, nedavno je objavila listu sedam najugroženijih lokacija na kontinentu za 2023. godinu, od kojih su tri sa Zapadnog Balkana. Na listi su takođe lokaliteti iz Belgije, Gruzije, Njemačke i Mađarske. Selekcija je napravljena na osnovu izuzetnog značaja nasljeđa i kulturne vrijednosti svake od lokacija, kao i ugroženosti sa kojom se trenutno suočavaju. Radi se o Partizanskom groblju u Mostaru, Svetom Stefanu u Crnoj Gori i Bistričkim vodenicama kod Petrovca na Mlavi u Srbiji. Generalna sekretarka Sneška Quaedvlieg - Mihailović govorila je za Radio Slobodna Evropa (RSE) o kriterijumima izbora i metodama rada organizacije koja postoji šest decenija. "Jedan važan kriterijum je da su ti lokaliteti od značaja za evropsku kulturnu baštinu. Znači, prevazilaze isključivo lokalnu dimenziju", rekla je Quaedvlieg – Mihailović. Dodala je da uvijek postoji grupa entuzijasta koji se zalažu za lokalitet, što bude signal onima koji donose odluke kako bi se neki lokalitet spasio i sačuvao. "Drugo, uvek postoji jedna grupa ljudi, udruženja koji se anagažuju, koji su prepoznali značaj te baštine i koji su se udružili, ali im treba pomoć. A treće je signal svim onima koji odlučuju da je neophodno da se i oni uključe u spašavanje tih projekata. Nekada nije pitanje samo para, nego je pitanje odgovarajućeg odnosa i odgovarajućeg modela održivog razvoja", istakla je Quaedvlieg - Mihailović. Skrnavljenja Partizanskog groblja Problem sa lokacijom Partizanskog spomen groblja u Mostaru je da je stalno na meti vandala. U junu 2022. razbijeno je oko 700 spomen-ploča. Europa Nostra traži plan za očuvanje i održivost područja. Quaedvlieg – Mihailović kaže da "u sklopu borbe za očuvanje evropskih vrednosti je važno da građani i mlade generacije razumeju poruku i značaj jednog takvog lokaliteta". "Zaista se nadam, to bi bilo jako važno i za BiH, da se Evropska unija uključi i finansijski u revitalizaciju i obnovu tog lokaliteta", pojasnila je sagovornica RSE. Bez pristupa Svetom Stefanu Svetom Stefanu prijete nekontrolisani turizam i bespravna gradnja. Mještani nemaju pristup ostrvu i svom kulturnom nasljeđu. Europa Nostra poziva vlasti Crne Gore da to promijene. Na Sveti Stefan treba gledati kao na javno dobro, rekla je Quaedvlieg – Mihailović: "Znamo lepotu Svetog Stefana koji je dugo vremena bio pretvoren u hotel, ali je bio otvoren i za građane. Znači, kulturna baština je zajedničko dobro, javno dobro". "Tako da smo smatrali da treba da odgovorimo, na neki način da pomognemo građanima i udruženjima koji se u Crnoj Gori bore da se ponovo dopusti građanima takođe, da mogu da imaju pristup i da uživaju u lepoti ovog dragulja kulturne baštine." Problem Bistričkih vodenica Još jedna lokacija sa područja Zapadnog Balkana je kompleks ruralne balkanske arhitekture. Bistričke vodenice propadaju usljed dugotrajne napuštenosti i vremenskih uslova. Treba ih sanirati i uključiti u ponudu etno sela Bistrica. Kako će Europa Nostra pomoći u sanaciji ovog lokaliteta Quaedvlieg – Mihailović kaže: "Mi ćemo biti ti koji će ih pomagati, savetima prvo da se taj projekat napravi dobro, a onda, nadam se, i da preporučimo Evropskoj uniji da pomogne realizaciju za revitalizaciju tih vodenica". Primjeri dobrih praksi i pozorište u Tirani Većina lokaliteta za koje se zalaže Europa Nostra bude sačuvana, a naglašava se primjer Rosia Montana iz Rumunije. "U pitanju je nekadašnji rudnik zlata iz rimskog doba u kome se nalaze i veoma važni arheološki ostaci. Došla je jedna kompanija iz Kanade da investira u brutalni način ekstrakcije zlata sa cijanidom, sa otvorenim kopom, gde se preseče planina i čitavo to arheološko blago je trebalo da nestane. Mala grupa ljudi koji su rekli: 'Ne, mi ne prihvatamo da izgubimo ovaj prostor'", ispričala je Quaedvlieg – Mihailović. Kreativnim pristupom su uspjeli da privuku pažnju i sačuvaju lokalitet Rosia Montana. "Počeli su na jako kreativne načine da organizuju kampanje. Sačuvali su jednu kuću, sačuvali su jednu crkvu i tako dalje. I onda je i Europa Nostra podržala tu kampanju, međunarodne organizacije su podržale kampanju. To je bilo na našoj prvoj listi 2013. godine. Znači, oni su se borili 15 godina", rekla je Quaedvlieg – Mihailović. Rosia Montana je 2021. godine upisana na listu svetske baštine, a, prema riječima Quaedvlieg – Mihailović, rumunska vlada je odlučila da prekine saradnju sa tom kompanijom". Jedan od primjera u kojima Europa Nostra nije uspjela je zgrada Nacionalnog teatra u Tirani koja je srušena uprkos međunarodnim naporima da se sačuva.

Početak glavnog pretresa odgađan je 50 puta, i to po optužnici za organizovani kriminal, od čijeg podizanja je proteklo šest godina. Moguće je da će konačno početi u utorak, 23. maja.  Primjer je to sudskog procesa protiv Alije Delimustafića, nekadašnjeg ministra policije Bosne i Hercegovine (BiH), koji je pred Kantonalnim sudom u Sarajevu optužen za organizovani kriminal. Protiv njega je optužnica potvrđena 2017. godine, ali suđenje još nije počelo. U Kantonalnom sudu za Radio Slobodna Evropa (RSE) kažu kako je šestogodišnje odugovlačenje procesa do sada poreske obveznike u Sarajevu koštalo više od pola miliona maraka (oko 250.000 eura). U ovoj pravosudnoj instituciji navode i da je do sada početak glavnog pretresa u ovom predmetu 50 puta odgađan. Istovremeno, njegov branilac Ifet Feraget dodaje da je za 23. maj ponovo najavljen početak glavnog pretresa. Delimustafić je, inače, optužen za organizovani kriminal i nezakonito trgovanje nekretninama na području Sarajeva. Koji su razlozi odgađanja početka suđenja? U Kantonalnom sudu Sarajevo za RSE naglašavaju da su do sada najčešći razlozi zbog čega se odgađao početak suđenja "procesni nedostaci za održavanje zakazanih pretresa". Dodaju i kako su, pored toga, neki od razloga dojave o bombama u ovom sudu, zbog čega se obustavlja rad ove pravosudne institucije. Kada je riječ o drugim predmetima, u sudu nemaju konkretne podatke o tome koliki su troškovi za odugovlačenje sudskih postupaka, ali dodaju da po trajanju prednjače predmeti ratnih zločina. "Postupci su u pojedinim predmetima trajali i po dvadeset godina, što je slučaj i sa Samirom Bejtićem, protiv kojeg se postupak pred Kantonalnim sudom u Sarajevu vodio od 1994. godine. Bejtića je optužnica teretila za ratne zločine nad građanima srpske nacionalnosti na Kazanima kod Sarajeva", navode za RSE, ocjenjujući kako odugovlačenje sudskih postupaka utiče na vođenje i njihov tok. U ovom predmetu, Bejtiću je ove godine potvrđena oslobađajuća presuda, koja je donesena 2021. godine. Iz Vrhovnog suda entiteta Republika Srpska nije odgovoreno za RSE koliko dugo traju sudski postupci. Istovremeno, iz Apelacionog suda u Brčkom, posebnoj administrativnoj jedinici u BiH, su za RSE naveli da je prosječno trajanje sudskih procesa oko dva mjeseca. Zloupotreba procedura I suđenja za organizovani kriminal i visoku korupciju u Bosni i Hercegovini traju više od 10 godina, kažu u Transparency International BiH. Izvršna dirketorica Ivana Korajlić za Radio Slobodna Evropa (RSE) ističe da se time "gubi kvalitet dokaza i ostavlja prostor za pritisak na svjedoke". Korajlić upozorava i na dvojaku praksu u sudovima i na zloupotrebe procedura, na način da se kroz jednu optužnicu tretira više osoba ili da se "cjepkaju" pojedini predmeti i izmještaju suđenja. "Pa, da se za istu stvar sudi u Sarajevu i u Banjaluci, što je bio slučaj i sa Bobar bankom i tu imate utrostručavanje troškova na štetu države" , dodaje Korajlić. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je u martu 2017. godine podiglu optužnicu protiv 16 osoba u predmetu "Bobar banka". U optužnici je navedeno da su organizovanim djelovanjem pričinili štetu od 122, 5 miliona maraka (oko 61 milion eura). Sud Bosne i Hercegovine je ranije ovaj predmet razdvojio i nastavak suđenja protiv 12 ostalih u ovom predmetu je zakazan za 23. maj. Korajlić kaže da je u cijelom procesu sporna činjenica što "nedostaje odgovornost nosilaca pravosudnih institucija". Ona pominje i slučaj bivšeg predsjednika Osnovnog suda Brčko Distrikta Jadranka Grčevića. "Postupak je odgađan nekoliko puta sa razmacima i do tri mjeseca, dok se nije stekao uslov da Grčević ode u penziju, nakon čega je postupak obustavljen, te mu nije izrečena nikakva disciplinska mjera", dodaje Korajlić. Čak 70 posto sudija i tužilaca u prošloj godini kažnjeno je smanjenjem plate, dok su dvojica tužioca premješteni na niže pozicije zbog nemara u svom radu, navodi se u analizi Transparency International BiH. U Balkanskoj istraživačkoj mreži (BIRN) koja se bavi, između ostalog, praćenjem sudskih procesa, za RSE kažu da pravosuđe u Bosni i Hercegovini ne vodi računa o svojoj efikasnosti. "Ročišta se održavaju prerijetko, jednom u sedmici, a trenutni prosjek u BiH je dva ročišta u mjesecu", kaže Denis Džidić iz BIRN-a, poredeći ovu praksu sa sudskim procesima u Haškom tribunalu. "U Haškom tribunalu predmeti protiv Ratka Mladića i Radovana Karadžića su se dešavala četiri puta sedmično po cijeli dan", kaže Džidić. Problem dugotrajnih istraga Osim maratonskih suđenja u Bosni i Hercegovini, problem su i dugotrajne istrage, poručuje advokatica Tatjana Savić. Naglašava da postoji i problem sa zdravstvenim opravdanjima koja se predočavaju sudu, a za koja, kako kaže, su najčešće upitna, jer ne postoje mehanizmi kojim se može provjeriti njihova validnost. "Da li je oboljenje zaista takvo da optuženi ne može prisustvovati suđenju i da li uopšte postoji oboljenje, je vrlo teško provjeriti", kaže Savić, te dodaje da se u tim slučajevima pribjegava metodi medicinskog vještačenja . "I to medicinsko vještačenje dodatno košta i oduzima vrijeme. Upali smo u začarani krug iz kojeg je teško izaći", naglašava advokatica Savić. Istovremeno, prema riječima advokata Vlade Adamovića, suđenja u Bosni i Hercegovini u prosjeku traju od tri do pet godina, i, najčešće, navodi, taj rok ne bude ispoštovan. "Jedno od najefikasnijih rješenja bi bilo da se se smanji broj dokaza koji se prezentuju sudu na 'iste činjenice ili okolnosti'“, kaže Adamović. Iz Udruženja sudija i tužilaca u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine poručuju da "ne mogu biti zadovoljni dužinom trajanja sudskih procesa". Šta kažu u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH? Članovi Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH su sudije i tužioci sa teritorije cijele BiH. To tijelo ima nadležnost da imenuje sudije i tužioce na državnom, entitetskom, kantonalnom, okružnom, osnovnom i opštinskom nivou, uključujući Brčko Distrikt, sa izuzetkom ustavnih sudova entiteta. Za RSE kažu da ne postoje zakonske odredbe koje propisuju optimalno trajanje sudskih postupaka. Navode i da troškovi nisu jednaki za svaku vrstu predmeta, te da variraju zavisno od propisa na nivou entiteta i kantona. "Na dužinu trajanja sudskih procesa utječe mnogo faktora, od broja optuženih u procesu, broja dokaza, pa do interesa samih advokata koji najčešće doprinose odgodama ročišta", ističu u odgovoru za RSE. Dodaju i da propisane advokatske tarife "ne djeluju stimulirajuće na skraćivanje sudskih postupaka, te da je "nepoštivanje procesne discipline osnova za povećanje troškova zastupanja optuženih". Iz VSTV-a kažu da je u posljednjih godinu dana prosječno trajanje neriješenih predmeta smanjeno za tri posto, kao i da je do kraja 2022. godine u sudovima riješeno preko milion i po najstarijih predmeta. Planirano je rješavanje još 180 hiljada predmeta. Vladavina prava ključni prioritet za EU U dosadašnjim izvještajima OSCE-a (Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi) koje nadgleda rad pravosuđa u Bosni i Hercegovini navedeno je da se Tužilaštvo Bosne i Hercegovine loše obračunava s korupcijom. Naveli su i podatak da je samo jedan od tri slučaja korupcije visokog profila rezultirao presudom, dok je stopa osuda u slučajevima srednje korupcije i dalje niska i iznosi 74 posto. Iz Misije OSCE u Bosni i Hercegovini za Radio Slobodna Evropa kažu da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine usvojio znatan broj odluka u kojima je prekršena Evropska konvencija o ljudskim pravima, a koja, između ostalog, štiti pravo na pravično suđenje. Ukazali su i na to da dužina sudskih postupaka u Bosni i Hercegovini i dalje predstavlja veliki problem za pravosuđe. "Ovo posebno zabrinjava, jer je efikasno pravosuđe jedan od uslova za osiguranje vladavine prava u BiH", poručuju iz OSCE-a. Tri od 14 ključnih prioriteta utvrđenih u mišljenju Evropske komisije iz maja 2019. godine preciziraju jasne i ciljane reforme u oblasti vladavine prava. Kao rezultat inicijative EU da se poboljša stanje u pravosuđu i vladavina prava u decembru 2019. godine objavljen je izvještaj Rajnhard Pribe (Reinhard Priebe), stručnjaka za vladavinu prava koji je nedostatak posvećenosti vladavini prava naveo kao fundamentalni problem Bosne i Hercegovine. Pribe je poručio i da je potrebno što prije uspostaviti povjerenje građana u pravosuđe koje je godinama na niskom. U izvještaju je navedeno da se pravosuđe u Bosni i Hercegovini ne bori protiv organizovanog kriminala i visoke korupcije.

Kako je informatičar postao kuhar kojeg na TikToku ga prati 219.000 ljudi, na Instagramu 133.000? Njegovo ime je Neno Svjetlanović, poznatiji pod internet pseudonimom Neno Cooks Balkan. U opisu profila mu stoji da je "samoprozvani pro kuhar", koji uživa veliku popularnost u kompletnoj regiji. Kako je došao na ideju da otvori svoj kanal i koje to jelo uvijek “dobro prođe”. Saznajte u Glasom mladih.

Negativan prirodni priraštaj i iseljavanje iz Bosne i Hercegovine dovodi do gubitka stanovništva od jedan i po posto svake godine, procjene su UN-a. U emisiji TV Liberty govorimo od demografskim pokazateljima, prema kojima stotine mjesta u Bosni i Hercegovini rapidno ostaje bez stanovništva, te da u mnogima od njih ne živi niko. Kako spriječiti nestanak sela, općina i gradova?

Zakon o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje u Federaciji Bosne i Hercegovine stupit će na snagu od 28. maja 2023. godine.

U Srebrenici živi oko 5.000 stanovnika, a prije rata '90-ih godina prošlog stoljeća bilo ih je 36.000. Nema pekare, jedna od dvije banke je zatvorena, a autobuska stanica ne radi pet godina. Prošle godine zatvoreno je 31 malo preduzeće, a otvorena 22. Iz općine kažu da je glavni uzrok neisplativosti biznisa nedostatak stanovništva, odnosno tržišta.

Specijalni savetnik američkog državnog sekretara Derek Šole (Dereck Chollet) je ocenio da bez obzira na postizanje dogovora u Ohridu, odnosi Kosova i Srbije su krhki te je neophodna politčka hrabrost kako bi se ispunile sve obaveze. Šole je odgovarao na pitanja senatorima u raspravi u američkom senatu, zajedno sa američkim izaslanikom za Zapadni Balkan Gabrielom Eskobarom (Escobar). Šole je podvukao da je dogovor postgnut u Ohridu pravno obavezujući za sve strane i da to priznaje i predsednik Srbije Aleksandar Vučić. "Dogovor smatramo pravno obavezujućim, i to smo rekli Vučiću i on to nikada nije negirao", rekao je Šole. On je potvrdio da je administracija u Vašingtonu zainteresovana da produbi odnose i sa Srbijom. "Srbija ima značajne izazove od korupcije do ruskih dezinformacija. Naša zajednička istorija je bila veoma teška i odnos nije bio lak. Ipak, u našem je interesu da pomognemo Srbiji da ostvari svoj puni potencijal i približi se evroatlantskoj zajednici i Sjedinjenim Državama", izjavio je Šole. Upitan oko kredibilteta teksta koji je nedavno objavio Njujork tajms, Šole je priznao da je tekst "pouzdan" i da američka strana "otvorenih očiju" prati situaciju koja se odnosi na korupciju i organizovani kriminal. "Pozivamo predsednika Vučića i njegove kolege na odgovornost i za korupciju i aktivnost ponašanja", rekao je Šole dodajući da je problem korupcije i organizovanog kriminala rasprostranjen u svim zemljama regiona, a ne samo u Srbiji. Escobar: Zajednica nije ustupak Srbiji Izaslanik SAD za Zapadni Balkan je poručio da je formiranje Zajednice opština sa srpskom većinom obaveza koju Priština treba da ispuni, ali je podvukao da formiranje ovog organa neće potkopati funkcionalnost Kosova. "Mi smo više puta govorili Kosovu da ćemo im pomoći da (Zajednicu opština sa srpskom većinom) oblikuju u nešto što je evropski model koji ne narušava suverenitet ili ustavnu strukturu zemlje, ili njenu funkcionalnost", poručio je Eskobar. "Naša želja je da iskoristimo Zajednicu opština sa srpskom većinom da vidimo šta Srbija radi na severu Kosova i da je stavimo u kosovske strukture koje oni kontrolišu i koje podležu kosovskim zakonoma", rekao je Eskobar i dodao: "Ja ovo ne vidim kao ustupak Srbiji. Ja to vidim kao način da Kosovo prihvati one građane koji žive na Kosovu, koji su građani Kosova, da mogu da pristupe vladinim servisima i službama". Zajednica opština sa srpskom većinom na Kosovu je obaveza koja leži na Prištini već deset godina, od Briselskog sporazuma koji je postignut 2013. godine, podsetio je Derek Šole. On je potvrdio da formiranje Zajednice treba biti u skladu sa ustavom Kosova i odlukama Ustavnog suda zemlje. Formiranjem ovog tela, tvrdi Šole, kosovski Srbi bi bili manje vezani za Srbiju. "Bili smo vrlo jasni da nećemo prihvatiti niti podržati bilo šta što liči na Republiku Srpsku", podvukao je. Mendez: Srbija i Kosovo ne deluju zajednički sa dobrom voljom Predsedavajući Odbora za spoljnopolitičke odnose američkog Senata Bob Mendez je ocenio da akteri u dijalogu Srbije i Kosova ne deluju zajednički s dobrom voljom u procesu normalizacije odnosa. Osvrćući se na izjave predsednika Srbije Aleksandra Vučića, neposredno nakon postizanja dogovora u Ohridu gde je potvrdio da neće ispoštovati sve elemente postignutog dogovora sa Kosovom, Bob Mendez je naglasio da se radi o "šablonu gde Vučić kaže jedno zapadnim liderima, a drugo srpskom narodu, preko kontrolisanih medija". "To je deo matrice da Vučić govori jednu stvar da umiri zapadne lidere, a govori druge stvari srpskom narodu, putem državno kontrolisanih medija. Korišćenjem informacionog prostora i gušenjem civilnog društva predsednik Vučić nastavlja da prihvata nacionalističke srpske narative i neguje viziju 'srpskog sveta'", rekao je Mendez. Naglasio je bliske veze Beograda sa Moskvom i činjenicu da Srbija još uvek nije uvela sankcije Rusiji. Kritikovao je međunarodnu zajednicu zbog pritiska, po njegoom mišljenju, samo na Prištinu. "Najviše što vidim je pritisak na Kosovo o formiranju Zajednice opština sa srpskom većinom, što Kosovo treba da ispuni. Međutim, čini mi se da postoji mali ili nikakav pritisak na Beograd", kazao je. Dodao je da nema garancija da Zajednica neće postati još jedna Republika Srpska, za koju kaže da su tek sada postale očigledne opasne implikacije po BiH. "Ne vidim pritisak na lidera kojeg je Njujork tajms povezao sa organizovanim kriminalom u Srbiji", izjavio je Mendez. Američki dnevni list Njujork tajms, podsetimo, objavio je 3. maja opsežan tekst o prilikama u Srbiji, iznoseći spekulacije o navodnim vezama Aleksandra Vučića sa ljudima iz krugova organizovanog kriminala, posebno onog izraslog iz navijačkih grupa. 'Nastavljamo sa sankcijama protiv onih koji podrivaju BiH' Američki izaslanik za region je izrazio zabrinutost zbog "upornog, secesionističkog i antidemokratskog delovanja”, predsednika bh. entiteta Republike Srpske, Milorada Dodika. "Radićemo na tome da odvratimo Dodika od de facto odvajanja i ograničimo resurse za finansiranje njegovih podela. Sjedinjene Države će nastaviti da uvode sankcije protiv onih širom regiona koji ugrožavaju ili podrivaju institucije Bosne i Hercegovine ili Dejtonski mirovni sporazum", rekao je Eskobar. Pojasnio je da su godine disfunkcionalnosti i podela mučile vlast na državnom i entitetskom nivou, "potkopavajući zemlju, njene evroatlantske težnje i budućnost njenih građana". Tu je pomenuo "etno nacionalističke političke lidere iz svih konstitutivnih naroda Srba, Hrvata i Bošnjaka, sve iz težnje za uskim ličnim i političkim interesima, a ne za javno dobro". Eskobar je naveo da su Sjedinjene Države angažovane u intenzivnim naporima da ojačaju rad međunarodne zajednice na održavanju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Osvrćući se na ovlašćenja koje je iskoristio visoki predstavnik BiH neposredno nakon održavanja izbora u oktobru prošle godine, Eskobar je ocenio da se radilo o "teškoj, ali neophodnoj odluci" koju su SAD podržale, jer se time mogao prekinuti četvorogodišnji ćorsokak u formiranju Vlade Federacije BiH. Sada je trenutak, prema Eskobaru, da se pomogne liderima Bosne i Hercegovine da sprovedu dugo zakasnele reforme i unaprede evroatlantske aspiracije svojih građana. Crna Gora - 'svetla tačka u regionu' Savetnik državnog sekretara Derek Šole je ocenio da su predsednički izbori u Crnoj Gori pokazali da su građani zemlje spremni da prevaziđu razlike, te unaprede izglede za članstvo u Evropskoj uniji i obezbede bolju budućnost. On je pozvao novo crnogorsko rukovodstvo da se fokusira na reforme, posebno one koje se odnose na jačanje vladavine prava i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. On je izrazio nadu da će se pobedom Jakova Milatovića na predsedničkim izboriima, očuvati evropska orijentacija Crne Gore. "U junu se održavaju parlamentarni izbori na kojima će biti izabrana nova vlada. Primenjuju se sankcije protiv Rusije od 2014, od njene početne invazije na Ukrajinu, i Milatović je obećao da će to nastaviti i ići u korak sa ostalim EU sankcijama", rekao je Šole. Podsetio je da je Crna Gora domaćin NATO vežbi, samim tim i dobar partner, te napomenuo da su novi predsednik i pokret koji vodi generacijska promena u Crnoj Gori. "I to je pozitivno. Smatramo da je važno da ostanemo angažovani", rekao je Derek Šole. Za američkog izaslanika za region, Gabriela Eskobara, Crna Gora predstavlja "svetlu tačku" u regionu gde se, po njegovom mišljenju, vidi obnovljeni zamah da se ostvari evropska budućnost zemlje. On je podsetio da su predsednički izbori održani bez problema, da je uspostavljen kvorum u Ustavnom sudu te da se očekuje od crnogorskih lidera da popune preostalo upražnjeno mesto u Ustavnom sudu i imenuju ostale ključne sudske pozicije. "Nadamo se da će 11. juna biti održani slobodni i fer parlamentarni izbori i da će novoizabrani lideri poslušati poziv građana i brzo sprovesti reforme neophodne za napredak u EU integraciji Crne Gore", izjavio je Gabriel Eskobar. Potvrdio je da putuje u Crnu Goru da učestvuje na ceremoniji primopredaje funkcije predsednika.   O Otvorenom Balkanu Oba američka zvaničnika koji su nastupili na pretresu u američkom Senatu su potvrdili podršku inicijativi Otvoreni Balkan, ocenivši je dobrom prilikom da se region integriše. Međutim, Gabriel Eskobar je pojasnio da će Sjedinjene Američke Države podržati Otvoreni Balkan jedino ako sve članice, uključujući i Kosovo, budu imale ravnopravno učešće. "Naš uslov za podršku Otvorenom Balkanu je da bude otvoren za sve njih podjednako kao i za punopravne članice. To će zahtevati od Srbije da prihvati Kosovo kao punopravnu članicu. Dakle, za nas je ovo prilika da stvorimo još veću integraciju Kosova u region. U suprotnom, nećemo je podržati", rekao je Eskobar. Na raspravi je najviše reči bilo o dijalogu Srbije i Kosova, prilikama u Bosni i Hercegovini, te uticaju Rusije u regionu. Pre ovog pretresa, Šole je telefonom obavio odvojene razgovore sa predsednikom Srbije, Aleksandrom Vučićem i premijerom Kosova Albinom (Aljbin) Kurtijem o procesu pregovora o normalizaciji odnosa.

"Sa tabletama liježem i ustajem", kaže 64-godišnja Milojka Antić, nekadašnja zatočenica logora u Čelebićima. U tom selu, nedaleko od Konjica, na jugu Bosne i Hercegovine (BiH), provela je 77 dana. Bila je silovana, mučena i zlostavljana. Do 1992. godine, Milojka je živjela u selu Idbar, naseljenim većinski bošnjačkim stanovništvom. Sa još 240 mještana srpske nacionalnosti iz nekoliko sela u okolini Konjica, šezdesetak kilometara od Sarajeva, je bila žrtva pripadnika teritorijalne odbrane i ministarstva unutrašnjih poslova. Među njima je bio i Kemal Mrndžić, bivši nadzornik logora koji je 17. maja, uhapšen u Bostonu, u Sjedinjenim Američkim Državama. U logor je odvedena 15. juna 1992. godine. Kako kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) optužena je da "krije radio stanicu". Logor je bio smješten u hangarima bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA). U hangaru šest, prema presudama Haškog tribunala, mještani su zlostavljani, a 48 ih je ubijeno u periodu od 25. do 27 maja. 1992.godine. Tek rijetki 31 godinu kasnije žele govoriti o tome. O silovanju i drugim oblicima fizičkog zlostavljanja Milojka Antić je 2007. godine svjedočila i pred Tribunalom u Hagu. Tri decenije kasnije i dalje trpi posljedice i plačnim glasom kaže: "Liječim se od raka dojke, otišla sam psihički dosta, to mi je najgore. Teško se nosim, mislila sam da će to vremenom pomalo izlaziti iz čovjekove glave, iz misli, ali sve, kako se stari, sve što više koja godina prolazi, sve je teže", priča ona. Mrndžićevog prezimena se ne sjeća, jer su zatočenice, kako kaže, mogle da čuju samo stražare koji su ih čuvali. "Mi smo bile na samom ulazu. Tu je bila kasarna, vojska. I mi smo bili u portirnici na samoj kapiji, a tamo su hangari bili po krugu i muškarci, u tim hangarima gdje se prije držala municija. Tako da bi mi vidjeli samo ko ulazi na kapiju i izlazi i onda ko nama dođe", ističe Milojka. Međunarodni krivični sud Ujedinjenih nacija za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) utvrdio je da su stražari logora Čelebići počinili brojna ubistva, silovanja, te da su se bavili torturom i drugim oblicima progona srpskih zatvorenika u logoru. Tri Mrndžićeve kolege stražare osudio je MKSJ nakon suđenja u Hagu na kojem su preživjeli svjedočili o mučnim uslovima u logoru. Prema presudi, brojni preživjeli su od tada identifikovali Mrndžića kao umiješanog u premlaćivanje i druga zlostavljanja koja su tamo počinjena. Premlaćivanje, oduzimanje dokumenata, novca i zlata Borislav Gligorević rodom je iz sela Bradina kod Konjica. U logor Čelebići je odveden 25. maja 1992. godine. Sa njim su bili supruga, sin i kćerka. "Skupili su nas, došli su sa kamionom Zastava, i potrpali nas. Odvedeni smo- sin, kćerka, žena i ja. Sin je imao tada 20 godina. Svi smo nekim čudom preživjeli", kaže on i dodaje: "Čim su nas zarobili počelo je premlaćivanje. Uzeli su nam sva dokumenta, pare, zlato, sve što smo imali. U Bradini su nas natjerali da se skinemo do pasa i počeli udarati. Onda kolima do Čelebića, pun kamion nas je bilo. Odatle su nas odveli u šesticu, to je jedan hangar limeni 30 puta 50 metara. Ja sam tu proveo tri mjeseca", kaže Gligorević. Iz logora Čelebići, Borislav je premještan u logor Musala u Konjicu, gdje je nastavljeno, kaže, premlaćivanje. "Uvečer bi se iskupili i odvodili pojedinačno ljude. Koga su god izveli, nije se mogao sam vratiti, nego su ga unosili. Tu je više od dvadeset ubijeno. Tukli su nas, nema čim nisu. Palicama. Onda je 12. augusta došao Crveni krst da nas obiđe. Mi smo pokazivali modrice po tijelima. Oni su to osluškivali i kad je Crveni krst otišao, onda je opet bilo premlaćivanje do iznemoglosti", prisjeća se Borislav. O svemu što je preživio je davao izjave, kako kaže, policiji i SIPI (Agenciji za istrage i zaštitu BiH). Dvije godine i pet mjeseci u logoru U logoru Čelebići je bio i Slobodan Mrkajić. I on je uhapšen 25. maja 1992. godine. U sedam logora na području Hercegovine je bio, kako kaže, dvije godine i pet mjeseci. Za RSE navodi i da mu je cijela familija bila u logorima, a kum zaklan u selu Bradina. Danas živi u Rogatici, u bh. entitetu Republika Srpska (RS), oko 150 kilometara od rodnog sela. "Ja sam situiran, ali fale mi živci, fale mi rebra, fali i što su mi zube vadili, klali i pucali u čelo. To je problem. I sad zamislite, tog što je udarao nogama, kauciju da može da otkupi. Kako da budem zadovoljan da se život i rebra plaćaju kaucijom, kako?", pita se Slobodan, aludirajući na to da je uhapšeni Kemal Mrndžić, nakon prvog pojavljivanja pred federalnim sudom u SAD, 17. maja pušten uz kauciju od 30.000 dolara. Slobodan je imao i srčani udar, a u vrijeme zarobljavanja je imao 32 godine. Kaže da, uprkos svemu, zajedno sa logorašima iz sve tri nacije- Bošnjaci, Srbi i Hrvati, obilazi nekadašnja stratišta. "Bez obzira na sve, imam najbolje prijatelje, školske drugare, Bošnjake", dodaje on. Zbog zločina nad civilima srpske nacionalnosti je svjedočio i pred Sudom BiH. Sjedinjene Američke Države su nakon hapšenja Kemala Mrndžića pozvale sve bivše logoraše iz logora Čelebići, članove njihovih porodica koji imaju informacije o logoru ili pitanje o ovom predmetu da se jave kancelariji federalnog tužitelja. Milojka Antić kaže da za RSE da joj je zdravlje ugroženo i da se ne može odazvati, dok Slobodan Mrkajić ističe da će se odazvati, jer mu je to, kako kaže dužnost. Preživjele žrtve logora u Čelebićima se svake godine 25. maja okupljaju u Bradini kod Konjica gdje polažu cvijeće za nastradale u logoru. Ko je Kemal Mrndžić? Prema sudskim dokumentima, nakon završetka rata, istražitelji MKSJ-a su razgovarali sa Kemalom Mrndžićem u Sarajevu i navodno ga optužili da je umiješan u zlostavljanja u Čelebićima. Mrndžić je potom smislio plan za bijeg iz zemlje tako što je prešao granicu u Hrvatsku i navodno se prijavio kao izbjeglica u Sjedinjene Države koristeći izmišljenu priču, navodi se u saopštenju Ministarstva pravosuđa SAD-a. Uhapšen je zbog navodnih lažnih tvrdnji o progonu kako bi postao izbjeglica Sjedinjenih Država, a kasnije i državljanin SAD. Navodi se da je u svom zahtjevu za izbjeglištvo i intervjuu lažno tvrdio da je pobjegao iz svog doma nakon što su ga srpske snage zarobile, ispitivale i zlostavljale, te da se nije mogao vratiti kući iz straha od budućeg progona. Primljen je u SAD kao izbjeglica 1999. godine, a na kraju je postao naturalizirani američki državljanin 2009. godine. U SAD-u je optužen je za lažiranje, prikrivanje materijalnih činjenica od američke vlade, korištenje prijevarom stečenog pasoša i posjedovanje i korištenje prijevarno stečenog uvjerenja o naturalizaciji i lažno stečene kartice socijalnog osiguranja, saopćilo je američko ministarstvo pravosuđa. Za korištenje prijevarom stečenog pasoša i lažno stečenog uvjerenja o naturalizaciji predviđena je kazna do deset godina zatvora, nakon čega slijedi tri godine puštanja na slobodu pod nadzorom i novčana kazna od 250.000 dolara. SAD je pozvao sve bivše logoraše koji su bili u logoru u Čelebićima ili članove njihovih porodica koji imaju informacije o logoru ili pitanje o ovom predmetu da se jave kancelariji federalnog tužitelja. Suđenja pred domaćim pravosuđem U Sudu BiH za zločine počinjene nad srpskim civilnim stanovništvom na području Konjica, u periodu od maja 1992. do maja 1993. godine, a koji obuhvataju i Bradinu, sudi se Esadu Ramiću, Omeru Boriću, Šefiku Nikšiću, Adnanu Alikadiću, Mitku Pirkiću, Redži Baliću, Hamedu Lukomirku, Safaudinu Ćosiću, Muhamedu Cakiću, Ismetu Hebiboviću, Enesu Jahiću, Senadinu Ćibi i Željku Šimunoviću. Na teret im je stavljeno da su u periodu od maja 1992. do maja 1993., u okviru širokog i sistematičnog napada na srpsko civilno stanovništvo na području Konjica, počinili progon – ubistvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim nečovječnim djelima. U optužnici Tužilaštva BiH se navodi da su oni bili na komandnim funkcijama i pripadnici Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane u Konjicu, Diverzantsko-izviđačkog odreda "Akrepi", policije i stražari u logoru "Čelebići". S njima je bio optužen i Senadin Čibo, ali je zbog smrti postupak protiv njega obustavljen. Oni su uhapšeni 2017. godine. (saradnja na tekstu Ermina Zatega, Milorad Milojević)

Prebili su ga, ali je rekao da ga je udario balvan u glavu dok je sjekao drva, opisuje sarajevski advokat Senad Kreho postupanje policije u Bosni i Hercegovini (BiH) pri hapšenju njegovog klijenta. Ne želeći otkriti identitet, kao ni detalje o vremenu i mjestu privođenja, Kreho za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da je žrtva policijskog zlostavljanja bio muškarac iz Banjaluke. "Prebili su ga. Nudio sam se da podnesemo prijavu, ali ljudi se boje, jer im valja 'ležati' u pritvoru", ističe sarajevski advokat, koji nije želio dati više detalja o slučaju, već samo da je njegov klijent u međuvremenu iz BiH deportovan u Crnu Goru gdje je osumnjičen za ubistvo. Inače, Kreho je u posljednjih desetak godina zastupao oko 20 osoba koje su mu potvrdile da ih je policija pretukla tokom privođenja. Radio Slobodna Evropa (RSE) nije mogao utvrditi da li je Krehin klijent jedan od 30-ak osumnjičenih koji su delegaciji Komiteta Vijeća Evrope za sprječavanje mučenja i nečovječnog postupanja (CPT) posvjedočili da su bili "žrtve" policijskog nasilja, tokom njihove posjete BiH u septembru 2021. godine. Članovi Komiteta razgovarali su sa više od 80 zatvorenika, a izvještaj o tome objavili su polovinom maja ove godine. Ukazano je na desetine slučajeva nasilja tokom privođenja ili u pritvorskim prostorijama. Spominje se, među ostalim, slučaj navodnog zlostavljanja tokom hapšenja osumnjičenog koji je trebao biti izručen Crnoj Gori. Svjedočenje iz kaznenog zavoda u Sarajevu Jedan od primjera u izvještaju odnosi se i na svjedočenje osobe pritvorene u Kazneno-popravni zavod (KPZ) Sarajevo. Ona je tvrdila da je tokom privođenja krajem jula 2021. u Sarajevu "dobila više udaraca u različite dijelove tijela od dvojice policajaca". "Nakon premještanja u policijsku stanicu Novi Grad, tvrdi da su je ponovo udarali nogama i rukama dok je bila vezana lisicama za ogradu stepeništa", ističe se u izvještaju. Komitet vijeća Evrope u izvještaju navodi da su policajci, prema tvrdnjama zatvorenika, odgovorni za šamaranje, udarce nogama, pendrecima i kundacima službenog oružja. Pojedini su, također, naveli da su u pritvorskoj ćeliji noć proveli vezani lisicama za namještaj - bez hrane, vode i mogućnost korištenja toaleta. Većina je, kako se ističe, po liječničku pomoć odlazila u pratnji policajca od kojih su dobili batine. Oni su im navodno sugerirali da ljekarima ne smiju otkriti uzrok povreda. Za zlostavljanje su, prema tvrdnjama osumnjičenih, odgovorni pripadnici specijalnih interventnih jedinice ili uniformirani policajci, navodi se u izvještaju. U manjoj mjeri sudjelovali su, navodno, kriminalistički inspektori koji su navodno primoravali uhapšene da priznaju djela. Šta kažu u policijskim agencijama? Kada je riječ o prijavljenim slučajevima zlostavljanja, u izvještaju Komiteta Vijeća Evrope navode se policija Kantona Sarajevo, Unsko-sanskog i Hercegovačko-neretvanskog kantona, kao i policija entiteta Republika Srpska (RS). Iz kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova koji se spominju u izvještaju nisu odgovorili na upit RSE za razgovor o tvrdnjama iz izvještaja o zlostavljanju osumnjičenih, te o tome koliko policajaca je sankcionirano. Svjedoci: Policijsko zlostavljanje u RS se prikriva Inspektori demantuju, svjedoci dokumentuju policijsko zlostavljanje u RS U Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) RS, pak, tvrde da su ustanovili "težu povredu dužnosti" u deset prijavljenih slučajeva, u periodu od januara 2021. do kraja aprila 2023. Nakon toga je pokrenut i proveden disciplinski postupak protiv 24 policijska službenika, tvrde za RSE iz MUP-a RS. U odgovorima za RSE nije precizirano šta konkretno podrazumijeva "teža povreda dužnosti", te kakav je ishod pokrenutih postupaka, odnosno da li je bilo izrečenih sankcija. U MUP-u tog bh. entiteta, također, navode da su primjedbe na postupanje policajaca iz RS zasnovane samo na navodima osoba koje borave u zatvoru, "bez jasne analize i uvida u dokumentaciju postupanja policajaca". Situacija u zatvorima U Izvještaju Komiteta analizirana je i situacija u zatvorima u Bihaću, Mostaru i Sarajevu, kao i u državnom zatvoru BiH. Preporuke se, uglavnom, odnose na potrebu osiguravanja boljih uvjeta za smještaj zatvorenika. Iako u manjem broju nego tokom privođenja, ukazano je, također, na nekoliko slučajeva navodnog zlostavljanja zatvorenika. Faruk Zubčević, direktor sarajevskog zatvora, kaže za RSE da Komitet, uglavnom, konstatuje dugogodišnje probleme, kao što su skučeni prostori za boravak zatvorenika, te prebukiranost zatvora. Zubčević tvrdi da u tom zatvoru nije bilo "prekomjerne upotrebe sile" nad zatvorenicima. "Apsolutno nije bilo upotrebe sile, niti je bilo pokrenutih postupaka za to. Imali smo jedan ili dva slučaja, kada je uhapšeni napadao i onemogućavao službena lica da rade, ali nije bilo upotrebe sile koja je imala posljedicu i nije bilo razloga za pokretanje postupka", kaže on. Uglavnom uvjetne kazne Krivični zakoni oba bh. entiteta predviđaju zatvorske kazne za policijsko iznuđivanje iskaza i nasilje nad osumnjičenima. Tako je u Federaciji BiH moguća kazna do pet godina zatvora, a u drugom entitetu, Republici Srpskoj, u trajanju do osam godina. Tužilaštvima u Bosni i Hercegovini je od januara 2019. do 30. juna 2021. godine podneseno 109 kaznenih prijava, protiv 176 policajaca, pokazuju podaci Komiteta Vijeća Evrope. U 16 slučajeva podignuta je optužnica. Jedna od njih je u oktobru 2021. podignuta protiv dvojice policajaca u Mostaru, nakon čega je počelo suđenje. Policajci Jusuf Penava i Armin Vrače optuženi su da su u aprilu 2021, kada je zbog pandemije korona virusa na snazi bila zabrana kretanja, fizički zlostavljali mladića na ulici, iako im on nije pružao nikakav otpor. U optužnici se navodi da su mladića udarali, vukli za kosu, te vrijeđali i zastrašivali, nakon čega su ga priveli kako bi mu uručili prekršajni nalog zbog kršenja mjere zabrane kretanja. Prema podacima Komisije Vijeća Evrope, u 13 slučajeva utvrđeno je da su policajci krivi, a radi se o 21 policajcu. Sve izrečene kazne su bile uvjetne, u trajanju od pet do 11 mjeseci zatvora. To znači da policajci ne moraju služiti zatvorsku kaznu, ukoliko ne počine novo kazneno djelo. Žalbe ombudsmenima Žalbe na postupanje policajaca moguće je podnijeti i Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH. Oni su u prošloj godini primili 77 pritužbi, a uglavnom su se odnosile na ostvarivanje zdravstvene zaštite, uvjete smještaja i tretman u zatvorima. Omudsmenima je, među ostalim, u prošloj godini prijavljen slučaj privođenja mladića bez identifikacije. "Stavljanjem lisica na ruke, lišen je slobode i u prostorijama policijske stanice zadržan četiri sata. Žalbom se ukazivalo da su policajci u više navrata, povišenim tonovima, pokušali iznuditi priznanje tvrdeći da je identifikovan na snimcima u navijačkim sukobima", saopćili su Ombudsmeni za RSE. Oni su ustanovili da je ta žalba osnovana, pa su od nadležnog ministarstva unutrašnjih poslova zatražili da uputi izvinjenje porodici i da uspostavi adekvatnu saradnju sa Ombudsmenima. Kako navode za RSE, njihova preporuka nije ispoštovana. Bosna i Hercegovina je ratificirala Konvenciju protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka 2008. godine, ali još nije uspostavila nacionalni mehanizam za prevenciju. Zaustavljanje zlostavljanja zatvorenika godinama je osnovni zahtjev Komiteta Vijeća Evrope za sprječavanje torture, čiji članovi periodično posjećuju BiH i analiziraju uvjete u zatvorima i načine tretiranja zatvorenika.