Slobodno i nezavisno novinarstvo u Bosni i Hercegovini je u do sada neviđenoj krizi, prije svega zbog odluke nove američke administracije da ukine pomoć putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) i Nacionalnog fonda za demokratiju (NED). Redakcije su ozbiljno pogođene, pogotovo one koje su fokus djelovanja temeljile na grantovskoj pomoći. Neke su morale posezati i za ozbiljnijim mjerama, otpuštati radnike ili totalno gasiti portale.

Ministarstvo prometa i komunikacija Bosne i Hercegovine pripremilo je odluku prema kojoj će iz državnog budžeta biti uplaćena sredstva Agenciji za pružanje usluga u zračnoj plovidbi BiH (BHANSA) kako bi mogla nastaviti funkcionirati. "Ovo bi bila neka vrsta 'pozajmice' BHANSA-i koja će prvog dana kad im se deblokiraju sredstva morati ih vratiti u budžet BiH", kazao je ministar prometa BiH Edin Forto na konferenciji za medije u Sarajevu 17. aprila. Europska agencija za sigurnost zračnog prometa (EUROCONTROL) zamrznula je višemilionska sredstva koja plaćaju aviokompanije za prelet iznad BiH i koja bi trebala biti uplaćena BHANSA-i, nakon arbitražne presude iz 2022. godine prema kojoj država Bosna i Hercegovina mora platiti oko 56,3 miliona eura odštete Viaductu. Slovenska kompanija tužila je državu kao međunarodni pravni subjekt nakon što je Republika Srpska ugrozila projekte dvije hidroelekrane koje je Viaduct trebao graditi na rijeci Vrbas kod Banje Luke, za koje je koncesiju 2004. godine dao ovaj bh. entitet i kasnije ju poništio. BHANSA je neprofitna agencija koja gotovo sva sredstva ostvaruje preko EUROCONTROL-a. Zbog zamrzavanja tog novca prema odluci belgijskog suda, ova agencija je morala smanjiti martovske plaće svim uposlenima za 20 posto i postao je upitan njen rad. Odluku o "pozajmici" mora usvojiti Vijeće ministara BiH i o njoj bi se trebalo glasati idućih dana. Prethodna dva prijedloga Ministarstva financija BiH o načinu isplate odštete odbacili su predstavnici vlasti Federacije BiH jer bi tako ovaj entitet, kako kažu, izgubio svoja sredstva i vratio dvije trećine duga koji je napravila Republika Srpska. "BHANSA neće izigravati mikrokreditnu organizaciju i plaćati taj dug. Novac koji se umanji za plaće, nama će morati biti vraćen. Sindikati razmatraju opciju štrajka. Nemojte nas dovoditi u ćošak i u situaciju da obustavimo kontrolu letenja i zatvaramo aerodrome", kazao je Vinko Malnar, predsjednik Sindikata kontrolora letenja u BiH. BHANSA je preuzela kontrolu nad nebom iznad BiH u decembru 2019. godine nakon certificiranja kadra i nabavke radarskih i komunikacijskih sistema. Do tada su nebo kontrolirale Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo i Direktorat civilnog vazduhoplovstva Srbije, ovisno o dijelu teritorija i visini leta. Kako je nastao dug RS-a koji mora platiti država BiH?Arbitražni slučaj i u konačnici odšteta proizlazi iz odluke Vlade RS-a iz 2013. da dodijeli koncesiju za hidroelektranu na rijeci Vrbas vlastitoj Elektroprivredi RS, čime je potkopan prethodni koncesijski ugovor s Viaductom. Slovenska kompanija se obratila Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), koji je 2022. godine presudio u njenu korist. Iako je RS prekršila koncesijski ugovor, tužena je država Bosna i Hercegovina, kao međunarodno priznati subjekt. Do 1. marta 2025. dug, uključujući kamate, nagomilao se na otprilike 56,3 miliona eura i nastavlja rasti za blizu 9.500 eura dnevno. Slovenska kompanija je krenula zapljenu državne imovine BiH u zemlji i inozemstvu. Zasad je riječ o tri zgrade Centralne banke u BiH i sredstvima Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi BiH (BHANSA) koja dobija od EUROCONTROL-a što je ugrozilo njeno poslovanje i isplate plaća.

Hitno zatvaranje rudnika na Bukovoj Kosi i osiguravanje pitke vode za mještane ovog prijedorskog sela, u kojem se već godinu dana kopa ugalj, samo su neki od zahtjeva građana institucijama entiteta Republika Srpska (RS), koji već nekoliko vikenda protestuju u Prijedoru. Ono što je ostalo od rudnika u Bistrici i Bukovoj Kosi, a kojima upravlja teslićka kompanija Drvo-export, jeste raskopana zemlja, voda koja izlazi iz površinskih kopova i klizišta koja prave ozbiljne probleme obližnjim kućama. "Ta pukotina se proteže, pa nekih 300 do 400 metara, i prijeti da ugrozi kuće i magistralni put Kozarska Dubica – Prijedor. Mi smo izbrojali da je u jednom danu odlazilo preko stotinu šlepera koji su vidno bili pretovareni", priča za Radio Slobodna Evropa (RSE) mještanin Bukove Kose, Miroslav Stakić. Uz sve to, mještani Bukove Kose su ostali i bez pitke vode. "Voda nam je zbog tog kopanja žute i narandžaste boje, ljudi su ostali bez viševjekovnog izvorišta. Zamućeni i zagađeni su i podzemni bunari. Imamo problem i da se ugalj počeo samozapaljivati, nemamo podatke šta sve tu ima, pogotovo koliko ima teških metala", kaže Stakić. Već više od godinu dana kompanija Drvo-export kopa ugalj na lokacijama Bistrice i Bukove Kose kod Prijedora. U Bistrici, udaljenoj 15-ak kilometara od Prijedora prema Banjoj Luci, mještani su protestovali mjesecima dok je trajalo kopanje uglja, prije nego što je u septembru 2023. godine zvanično dodijeljena koncesija na period od pet godina. Prema svjedočenju mještana Bistrice, desetine kamiona natovarenih ugljem napustile su rudnik prije nego što je dobijena ekološka dozvola u januaru, a upotrebna dozvola u februaru prošle godine. Ministarstvo energetike, rudarstva i industrije RS-a dodijelilo je koncesiju za kopanje uglja u Bukovoj Kosi, udaljenoj 30-ak kilometara od Bistrice krajem oktobra prošle godine, na period od 10 godina. Ugalj se u Bukovoj Kosi trenutno i dalje kopa bez ekološke dozvole. Iz Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS-a u odgovoru za RSE navode da je u toku postupak izdavanja ekološke dozvole za projekat eksploatacije mrkog uglja na Bukovoj Kosi. "Ministarstvo će, na osnovu Zakona o zaštiti životne sredine i cjelokupne dokumentacije koja bude dostavljena u toku predmetnog postupka, odlučiti da li su ispunjeni svi zakonski uslovi da se izda dozvola za ovaj projekat", navode iz Ministarstva. Prema Katastru odobrenih istražnih polja Ministarstva rudarstva, trenutno je na području RS-a odobreno 26 lokacija za istraživanje metalnih i nemetalnih sirovina, geotermalnih voda i drugih sirovina. 'Drvo-export' kupac nelegalno prodanog državnog zemljišta na JahoriniTeslićka kompanija Drvo-export već godinama posluje u sjeni kontroverzi. Ovoj kompaniji Vlada RS-a je početkom prošle godine nezakonito prodala državno zemljište površine 56,4 hiljade kvadratnih metara na planini Jahorina za 21 milion evra. Zbog te prodaje formiran je predmet u Tužilaštvu BiH, a reagovao je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine, koji je u julu prošle godine poništio tu trgovinu državnim zemljištem. Ustavni sud BiH, kao i visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, do sada su u više odluka utvrdili da je država Bosna i Hercegovina vlasnik državnog zemljišta, te da se pitanje raspolaganja državnom imovinom mora riješiti zakonom koji donosi Parlament BiH. Ipak, uprkos odluci Ustavnog suda, vlasništvo nad zemljištem ostalo je uknjiženo na Drvo-export. Ko 'stoji' iza Drvo-exporta?Prema podacima o upisu vlasništva, koje je ranije za RSE dostavio Okružni privredni sud u Doboju u novembru 2023., preduzeće Drvo-export iz Teslića osnovano je krajem 2012. godine sa početnim kapitalom od 2.000 maraka (1.000 evra). Kao osnivač preduzeća, sa udjelom od 100 odsto u vlasništvu, tada je upisana Miljana Klječanin. Preduzeće je tada registrovano kao Društvo sa ograničenom odgovornošću za uslužne djelatnosti u šumarstvu i iskorištavanje šuma, uvoz-izvoz, trgovinu, proizvodnju i usluge. U aprilu 2021. godine, unesena je izmjena u vlasništvo, kako se vidi u istom dokumentu, te je kao osnivač, sa stoodstotnim vlasništvom nad Drvo-exportom naveden Boris Gavrić, a kao direktor Mladen Markočević. Danas ostvaruje prihode od gotovo 54 miliona maraka (više od 27 miliona evra), navodi se u podacima regionalnog privrednog registra LRX BIS. U javnosti se poslovi firme Drvo-export povezuju sa Srđanom Klječaninom. On je član Glavnog odbora Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika i odbornik te stranke u Opštini Teslić, na sjeveru BiH. Klječanin je s direktorom Drvo-exporta, Mladenom Markočevićem učestvovao kao predstavnik kompanije na otvaranju ponuda za nezakonitu kupovinu zemljišta na Jahorini u januaru prošle godine. Tada je za RSE najavio, kao predstavnik Drvo-exporta, oko pola milijarde maraka investicija (oko 256 miliona evra), te izgradnju hotela na kupljenim parcelama na Jahorini. Klječanin se kao predstavnik Drvo-exporta, prema ranijem istraživanju RSE, pojavljivao i u razgovoru sa mještanima Bistrice kod Prijedora. Do zaključivanja ovog teksta, Klječanin nije odgovarao na pozive za razgovor za RSE. Na pozive nisu odgovarali ni u firmi Drvo-export. Prema zvanično dostupnim podacima iz regionalnog privrednog registra LRX BIS, Srđan Klječanin je registrovan i kao vlasnik i direktor još jedne firme iz Teslića, Klječanin-company. Optužnica protiv Klječanina i direktora 'Drvo-exporta'Srđan Klječanin jedan je od optuženih u predmetu koji vodi Okružno javno tužilaštvo u Doboju. On je, zajedno sa još šest osoba, uključujući i direktora Drvo-exporta, prema navodima iz optužnice, oštetio Šumsko gazdinstvo Borja iz Teslića za više od milion maraka (više od 500.000 evra). Tužilaštvo Klječanina tereti da je 2020. godine sastavljao isprave neistinitog sadržaja, kršio zakon i pravila poslovanja u vezi s korištenjem imovine Šumskog gazdinstva Borja. Direktor Drvo-exporta, Mladen Markočević, optužen je da je nezakonito postupao u privrednom poslovanju, te je, suprotno propisima, vršio sječu i pustošio šumu. Istraga je započela u aprilu 2021. godine, kada su policijski službenici Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a podnijeli krivičnu prijavu protiv tadašnjeg direktora Šumskog gazdinstva Borja Stojana Božića i još šest osoba. Optužnica je podignuta nakon gotovo četiri godine istrage. Netransparentan cjelokupan projekat kopanja ugljaMilan Miličević, načelnik Teslića gdje je registrovana firma Drvo-export, koji je inače i predsjednik opozicione Srpske demokratske stranke, za RSE je izjavio kako je Klječanin "čovjek režima". "On je samo jedan od tih u nizu koji su dio postojećeg režima koji se bavi takvim radnjama i na tome taj režim i počiva. Zato je pod zaštitom, zato što je u tom lancu kriminala", kaže Miličević. Prema podacima iz regionalnog privrednog registra LRX BIS, prihodi Drvo-exporta u 2023. godini iznosili su 53 miliona i 990.000 maraka (više od 27 miliona evra). Godinu ranije iznosili su 10 miliona maraka (oko pet miliona evra), a 2021. godine – tri miliona maraka (oko milion i po evra). Iz Transparency Internationala u BiH za RSE navode da je čitav proces – od početka istražnih radova u Bistrici i Bukovoj Kosi do danas – bio netransparentan. "Ovolika količina radova ne bi se mogla izvesti bez zaštite državnog aparata. Ovdje su svi stali u zaštitu – od inspekcije, pa do policije", kaže Damjan Ožegović iz Transparency Internationala BiH. Dodaje da se sve toleriše zbog profita. "Lica koja su povezana s politikom – ukoliko oni stvaraju profit, sigurno ga ostvaruju i političke stranke koje su s njima povezane. Da li je to direktno novčani ili politički profit, ali ga ostvaruju", izjavio je Ožegović za RSE. U oktobru prošle godine, Okružni sud u Banjoj Luci poništio je ekološku dozvolu za rudnik u Bistrici, ali je kopanje nastavljeno i tokom prva dva mjeseca ove godine. Nakon toga, mašine i radnici su povučeni s lokaliteta. U rudniku, koji i dalje nije zvanično zatvoren, ostale su gomile uglja lošeg kvaliteta, velika količina raskopane zemlje i uništen okoliš. U obrazloženju sudske odluke navedeno je da se mjerama zaštite životne sredine nije moglo upravljati, jer je dozvola izrađena tek nakon što su radovi već bili započeti. Navedeno je i da su radovi na kopanju uglja bili u punom jeku kada su vršena mjerenja kvaliteta zemljišta. Takođe, potvrđeno je da su radovi započeti prije nego što je kompaniji izdata koncesija. S druge strane, Sud je odbacio kao neosnovanu tužbu Centra za životnu sredinu protiv rješenja Vlade RS-a o dodjeli koncesije Drvo-exportu za rudnik u Bistrici. Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu za RSE navodi kako u cijeloj situaciji "niko nikog ne kontroliše". "Nemate policiju koja će da zaustavi kamion koji je u pretovaru, zato što postoji neki usmeni dogovor između policije i investitora. Dakle, nemojte nas zaustavljati – mi ćemo zaobilaziti autoputeve", rekao je Ostić. On dodaje da je uzurpirano i privatno vlasništvo. To je potvrdio i Osnovni sud u Prijedoru, koji je u martu prošle godine zabranio kopanje uglja u blizini privatnih parcela koje su se vidno urušavale. "Klizišta se javljaju i na drugim stranama rudnika. Dakle, na nekim mjestima gdje ih ranije nije bilo – sada ih ima. Hiljadu je tu razloga zašto se ovaj projekat treba obustaviti", poručuje Ostić. Kopanje uglja počelo je i u Bukovoj Kosi bez potrebnih dozvola. Koncesija je izdata u septembru prošle godine, dok su vlasti tvrdile da rudnik neće imati negativan uticaj na životnu sredinu i zdravlje građana. Centar za životnu sredinu je u avgustu 2023. tužio Vladu RS-a zbog eksploatacije uglja u Bukovoj Kosi, ali do danas nema sudskog epiloga. Mještani koji žive uz rudnik, o čemu je nedavno pisao RSE, suočeni su s nesnosnom prašinom i isparenjima uglja koji povremeno gori, uslijed povišene koncentracije sumpora. Do danas nije poznato kolika je tačna količina uglja iskopana i izvezena iz Bistrice i Bukove Kose. Ministarstvo za prostorno uređenje RS-a je 10. maja objavilo da im je Drvo-export podnio zahtjev za procjenu uticaja na životnu sredinu, za projekat eksploatacije lignita na površini od oko 10 hektara, udaljenoj samo šest kilometara od Nacionalnog parka Kozara. Prema podacima iz dokumentacije, na tom lokalitetu se nalazi nešto manje od 90.000 tona uglja, a planirana godišnja eksploatacija iznosi oko 20.000 tona, što znači da bi sav ugalj bio izvađen za manje od pet godina.

Kazna od tri i pol godine zatvora zbog zloupotrebe načelničke pozicije, posljednja je u nizu pravosudnih procesa i afera koji gotovo pola stoljeća prate karijeru Fikreta Abdića "Babe", kontroverznog bh. političara i osuđenog ratnog zločinca iz Velike Kladuše, na sjeverozapadu zemlje. Prvostepena presuda suda u Bihaću potvrdila je da je Abdić na poziciji načelnika Velike Kladuše, od 2017. do 2020., oštetio budžet i, ukoliko postane pravomoćna, Općini će morati nadoknaditi oko 480.000 maraka (oko 240.000 eura). Iz Suda u Bihaću nisu objavili za koja konkretno djela je osuđen Abdić. Optužnica ga je, uz ostalo, teretila za nezakonito donošenje općinskog budžeta za 2019. i 2020. godinu, s ciljem nezakonite dodjele novca Udruženju za zaštitu nezaposlenih dioničara preduzeća "Agrokomerc", čiji je osnivač. Presuda 85-godišnjem Abdiću izrečena je gotovo četiri decenije nakon njegovog prvog hapšenja u jednoj od najvećih privrednih afera u bivšoj Jugoslaviji, te 13 godina otkako je odslužio kaznu zbog ratnih zločina tokom ratnih 90-ih u Bosni i Hercegovini. Afera Agrokomerc Prvi put uhapšen 80-ih godina prošlog stoljeća, Abdić se suočio s optužbama za financijske malverzacije u prehrambenom preduzeću Agrokomerc u Velikoj Kladuši. Bio je osnivač tog kombinata u kome je u to vrijeme radilo i do 14.000 osoba. Afera je "isplivala" u javnost 1987. godine, kada je u beogradskoj "Borbi" objavljen članak o izdavanju mjenica bez pokrića u Agrokomercu, u vrijednosti oko 400 miliona dolara. Uslijedilo je hapšenje, a na teret su mu se, osim privrednog kriminala, stavljale i optužbe za kontrarevolucionarno djelovanje. Osuđen je na četiri godine zatvora, ali ova presuda nikada nije postala pravomoćna, jer je kasnije ukinuta odlukom Vrhovnog suda. Krajem 1989. izlazi iz zatvora i nastavlja voditi Agrokomerc, koji u godinama nakon rata propada, a od 2019. godine vode se polemike da li treba u stečaj. Autonomija i suđenje za ratne zločinePočetkom devedesetih, pred početak rata u BiH, Abdić koji je do tada bio u Savezu komunista, postaje član Stranke demokratske akcije, danas najveće bošnjačke partije u Bosni i Hercegovini. S više od milion glasova, izabran je na prvim višestranačkim izborima u Predsjedništvo Republike BiH. Potom je, prema dostupnim podacima, ustupio Aliji Izetbegoviću, tadašnjem predsjedniku SDA, mjesto predsjednika Predsjedništva. Sukobljavajući se vlastima u Sarajevu, Abdić je ratne 1993. godine proglasio tzv. samostalnu autonomnu pokrajinu Zapadna Bosna, zbog čega je smijenjen iz Predsjedništva odlukom republičke Skupštine, dok 1995. odlazi u Hrvatsku. Godinu poslije, Više javno tužiteljstvo u Bihaću podiglo je protiv njega optužnicu, tereteći ga za ratni zločin u logorima u tom dijelu BiH, u kojima je bilo zatvoreno oko 5.000 osoba. Također, na teret mu se stavljala suradnja s pripadnicima samoproglašene republike srpske krajine, koja je bila formirana unutar Hrvatsle, i bh entiteta Republika Srpska. Za ratne zločine mu je suđeno u Karlovcu, nakon što je pravosuđe Hrvatske 2001. preuzelo predmet. Dvije godine kasnije osuđen je na 20 godina zatvora, zbog ratnog zločina na području Bosanske Krajine od 1993. do 1995. Vrhovni sud Hrvatske kasnije mu je preinačio kaznu na 15 godina zatvora. Iz zatvora u Puli pušten je 2012., nakon što je odslužio dvije trećine kazne, odnosno deset godina i devet mjeseci. Povratak u politikuProcesi koji su se protiv njega vodili nisu ga spriječili da dva puta pobijedi na lokalnim izborima u BiH. Po izlasku iz zatvora u Puli, Abdića su na slobodi dočekale brojne pristaše što je otvorilo put za njegov povratak u politiku. Laburistička stranka, koju je osnovala njegova kćerka, a iz koje su Abdića predstavljali kao "ekonomskog maga", kandidirala ga je za načelnika Velike Kladuše što je i postao, na općinskim izborima 2016. godine. Uoči reizbora za načelnika Velike Kladuše, na lokalnim izborima 2020., s pet suradnika uhapšen je u junu te godine zbog sumnje na zloupotrebu položaja i korupciju. U pritvoru je proveo četiri mjeseca, a oslobođen je 29. oktobra 2022. godine, u vrijeme kada je u BiH trajala kampanja za lokalne izbore, na kojima je ponovno izabran za načelnika. No, vijesti o njegovim pravosudnim problemima nastavile su se i iduće godine. Tada je u bh. medijima objavljena, a potom demantirana vijest, da je uhapšen po zahtjevu hrvatskog pravosuđa, zbog sumnje na privredni kriminal u toj zemlji tokom 2001. godine. Iz Državne agencije za istrage i zaštitu tada su saopćili da nema mogućnosti Abdićevog izručenja Hrvatskoj, jer međudržavni sporazum BiH i Hrvatske ne dopušta izručenje za djela počinjena prije 2012. godine. Protiv Abdića i njegova sina u Hrvatskoj se od 2011. vodio sudski proces za privredni kriminal. Pred Županijskim sudom u Rijeci suđeno im je za protupravno preuzimanje vile u Voloskom, za što su kasnijim odlukama sudova oslobođeni. Optužnica ga je teretila da je 2001. fiktivno posudio Agrokomercu 600.000 kuna (oko 80.000 eura) te da je, pošto novac nije vraćen, preuzeo vilu u vlasništvu tog poduzeća u Voloskom, u blizini Rijeke. Abdić je ostao načelnik Velike Kladuše do kraja mandata 2024. godine. Opozicijske stranke u tom gradu su u oktobru 2021. pokrenule njegov opoziv u Općinskom vijeću, ali on to nije prihvatio i proglasio je odluku nelegitimnom.

Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine poništio je urbanističku saglasnost za izgradnju vjetroelektrane "Poklečani" u Posušju, saopšteno je iz ekološke organizacije "Aarhus centar". Sud je utvrdio da je prilikom izdavanja urbanističke saglasnosti, Ministarstvo prostornog uređenja ovog bh. entiteta napravilo proceduralne i pravne propuste, te je rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Planirani vjetropark se nalazi nadomak Parka prirode Blidinje u zapadnoj Hercegovini, te je u fazi planiranja izazvao protivljenje ekoloških organizacija, budući da su vlasti, koristeći dekret koji je Vlada sama donijela, odobrile gradnju bez prethodne studije uticaja na životnu sredinu. Iva Miličević, predstavnica neformalne grupe građana iz sela Poklečana, osporavala je izdavanje urbanističke saglasnosti za vjetroelektranu te je sud odlučivao po njenom zahtjevu. "Iako je Ministarstvo prostornog uređenja Zapadnohercegovačkog kantona izdalo pozitivno mišljenje uz uslov da se pribave svi potrebni akti i saglasnosti za zaštitu okoliša, tužiteljica je osporavala gradnju zbog negativnih utjecaja na okoliš, kulturno-istorijsko naslijeđe, te ljudska prava", navodi se u saopštenju. Dodaju da je sud utvrdio da je prvostepeno rješenje, kojim se Javnom preduzeću Elektroprivredi Hrvatske zajednice Herceg Bosne (EPHZHB) iz Mostara daje saglasnost, sadržavao "brojne uslove koji se odnose na zaštitu okoliša, sigurnost infrastrukture, te druge tehničke i administrativne odredbe". "Međutim, sud je zaključio da je postupak izdavanja saglasnosti u određenim segmentima bio nezakonit i neregularan, što je opravdalo njegovo poništavanje", ističe se u saopštenju. Iz Aarhus centra u BiH pojašnjvaju da je izgradnja vjetroelektrane na planini Štitar, "uz neposrednu blizinu zaštićenog područja, izazvala strah od negativnih uticaja na biodiverzitet i lokalnu ekonomiju". "Zelena energija je važna i nužna, ali ona ne smije doći po cijenu uništavanja prirodnih resursa, šuma, zaštićenih krajolika, a naročito pitke vode", istakla je Iva Miličević. EPHZHB, jedan od tri državna proizvođača struje u zemlji, planira izgradnju vjetroparka u blizini Parka prirode Blidinje, i to bez studije uticaja na životnu sredinu, na zemlji za koju mještani tvrde da su im je lokalne vlasti oduzele bez ikakve naknade. Projekat vrijedan skoro 200 miliona evra bi se finansirao iz kredita Evropske investicione banke (EIB) i bespovratnih sredstava iz fondova Europske komisije. Zbog toga se za projekat zainteresovao i Pravobranilac Evropske unije, koji je zatražio odgovore od Evropske komisije.

Proljeće je i radno i tjeskobno vrijeme za poljoprivrednike u sjeveroistočnoj regiji Semberije u Bosni i Hercegovini. Utjecaj klimatskih promjena bio je brutalan na najvažniju žitnicu u zemlji, posebno u 2024., koja je bila najtoplija godina zabilježena prema Europskoj službi za klimu Copernicus. Farmeri se pripremaju za još jednu tešku godinu i pitaju se o budućnosti uzgoja žitarica u ovoj regiji.

Sud Bosne i Hercegovine je tražio od Interpola da revidira odluku o odbijanju zahtjeva za raspisivanjem crvene potjernice za predstavnicima rukovodstva bh. entiteta Republike Srpske. Ovo je potvrđeno za Radio Slobodna Evropa iz ove pravosudne institucije u srijedu, 16. aprila. Iz Suda navode da mogu samo potvrditi da su preko Nacionalnog centralnog biroa (NCB) Interpola u Sarajevu uputili zahtjev, te da su ostale informacije povjerljive. Međunarodna organizacija krivičnih policija, Interpol, nije raspisala međunarodnu crvenu potjernicu za Miloradom Dodikom, predsjednikom RS, i Nenadom Stevandićem, predsjednikom Narodne skupštine RS, nakon što je to Sud BiH od njih tražio 27. marta. Interpolova crvena potjernica alarmira policije širom svijeta o bjeguncima koji se međunarodno traže i pomaže u njihovom privođenju pravdi. Ipak, u nadležnosti je zemalja članica Interpola da odluče da li će uhapsiti neku osobu. Dodik, Stevandić i predsjednik Vlade RS, Radovan Višković, koji se ne pominje u zahtjevu za crvenom potjernicom, osumnjičeni su za napad na ustavni poredak, zbog čega je za njima sredinom marta raspisana centralna potjernica u BiH, nakon što se nisu odazvali pozivu Tužilaštva BiH na saslušanje. To znači da bi svaka od ukupno 16 policijskih agencija na svim nivoima vlasti u BiH, trebalo da ih hapsi, što do danas ipak nije učinjeno, te sva trojica redovno obavljaju svoje dužnosti. Tužilaštvo BiH je prvobitno zatražilo raspisivanje međunarodne potjernice, obzirom da su, kako navode, Dodik i Stevandić "koristeći se svojim visokopozicioniranim položajima u entitetu RS, izbjegavajući zakonom propisane procedure granične kontrole, prešli državnu granicu i napustili BiH". Obojica zvaničnika su od raspisivanja centralne potjernice nekoliko puta napuštali BiH i vraćali se u zemlju. Nakon što je krajem februara prvostepenom presudom Dodiku određena kazna zatvora od godinu dana i zabranjeno bavljenje politikom na šest godina, vlasti u RS su usvojile niz zakona kojima se zabranjuje rad državnih pravosudnih i istražnih organa na teritoriji tog entiteta.

"Svoj život poslije školovanja nastavljam negdje drugdje, ovu zemlju napuštam. Sve ružno ću ostaviti u njoj, a lijepo ću ponijet sa sobom da mi grije srce kad pređem granicu ove zemlje." Ovo su reči devojke iz Bosne i Hercegovine koja je bila maloletna kada je pre tri godine silovana. Država i njeni zakoni nisu joj pomogli u za nju mučnom sudskom postupku protiv počinitelja. "Više (puta) sam ispitivana, pa i tim ispitivanjem sam tjerana da vraćam sjećanje, koje je već krenulo da blijedi", priča sagovornica Radija Slobodna Evropa koja je želela da ostane anonima. Dodaje da je suđenje je počelo "posle dužeg vremena". "Advokat optuženog je prema meni bio jako drzak i miješao je moju porodičnu prošlost u samo suđenje, smatram da moja prošlost s tim predmetom nema ništa", priseća se. Nije zadovoljna ni prvostepenom presudom koja do sada doneta, ni procesom koji je do nje doveo. "Prema nasilnicima zakon je blag. Smatram da bi trebalo dosta toga promijeniti. Počevši od ljudi koji donose zakon i način na koji oni donose zakon", smatra ona. Da svoje zakonske okvire prilagode žrtvama silovanja, obavezale su se sve zemlje Zapadnog Balkana ratifikovanjem Istanbulske konvencije Saveta Evrope. Države su time, između ostalog, pristale da preduzmu mere kako bi se kriminalizovale bilo koje seksualne radnje do kojih dolazi bez jasnog, dobrovoljnog pristanka. To znači da nije neophodno da postoji nasilje ili pretnja nasiljem da bi se nešto smatralo silovanjem, a što bi trebalo da olakša žrtvama i prijavljivanje i dokazivanje zločina. Zbog čega je to važno?Samo su neka od pitanja sa kojima mnoge osobe moraju da se suočavaju nakon što prijave silovatelja. Međutim, ne ostaju iza svakog silovanja modrice i ogrebotine. "Statistika je takva da pokazuje da se više od 85 posto žena u situaciji silovanja ne brane, ne pružaju fizički otpor. Uplaše se, zamrznu se, na drugi način pokušavaju da se suprotstave", priča Aleksandra Jerkov članica nevladine Regionalne akademija za razvoj demokratije (ADD). Ističe da je "situacija mnogo gora" kada je reč o devojčicama. "Naime, njih 98 posto ne pruža fizički otpor kada neko pokuša da ih siluje", kaže Aleksandra Jerkov. Zakoni u pojedinim zemljama Zapadnog Balkana su takvi da one u tim situacijama ne mogu da dokažu da su silovane. "Sudije zahtevaju da žrtva dokaže da je sve vreme pružala aktivan fizički otpor, jer bilo koji momenat u kojem su one prestale da se opiru, je silovatelju, prema tumačenju zakona, mogao da da lažni signal da ona pristaje na seksualni odnos", dodaje Jerkov. Njena organizcija pokrenula je inicijativu da se u svim zemljama Zapadnog Balkana, u skladu sa Istanbulskom konvencijom, svaki seksualni odnos bez jasnog pristanka smatra silovanjem, bez obzira na to da li je bilo pretnje ili upotrebe fizičke sile. Šta kažu zakoni zemalja Zapadnog Balkana?U tome šta zakon prepoznaje kao silovanje, zakonodavstva zemalja Zapadnog Balkana se razlikuju. Crna Gora i Kosovo su već usvojili izmene Krivičnog zakonika koje u definiciju silovanja uvode neophodnost pristanka. "Crna Gora je to usvojila pre dve godine i oni imaju još samo jedan deo koji treba da poprave što je u toku. Oni imaju u zakonu da se svaki seksualni odnos bez saglasnosti smatra silovanjem, ali nemaju definiciju saglasnosti, tako da je to jedna od stvari koju oni treba da postave", kazala je Aleksandra Jerkov. Izmena nema još u Severnoj Makedoniji, ali Jerkov kaže da se uskoro očekuje pomeranje sa te tačke. Izuzetak je Srbija, kao i Bosna i Hercegovina u kojoj bi svaki entitet bi zasebno trebalo da o tome da odlučuje. Srbija bez pomakaIako je Istanbulsku konvenciju ratifikovala 2013. godine, Srbija nije preduzela korake kako bi se reč pristanak našla u definiciji zakona o silovanju. "Srbija je jedina zemlja u kojoj nismo ostvarili bilo kakav napredak, pre svega zbog nespremnosti vladajuće stranke da o tome uopšte razgovara", kaže Aleksandra Jerkov čija organizacija zagovara takve zakonske izmene. U nacrtu izmena Krivičnog zakonika Srbije, o čemu je održana javna rasprava u oktobru 2024. ali još nisu usvojene, predložene su značajno oštrije kazne za seksualne prestupnike. Međutim izmena definicije krivičnog dela nije, što je naišlo na kritiku nevladinih organizacija koja se bave ljudiskim pravima u Srbiji. Vlada Srbije nije odgovorila na pitanje RSE kada je u planu usklađivanje zakona o silovanju sa međunarodnom konvencijom koju su potpisali. U BiH delimičan napredakBrčko distrikt jedini je uskladio svoje zakonodavstvo s Istanbulskom konvencijom, prethodna definicija silovanja je izmenjena i sada ga definiše kao polni odnos bez pristanka. U Parlamentu Federacije BiH u februaru su usvojene izmene zakona kojim se kažnjava nasilje, a koji sada štiti i žene. Na dnevnom redu je tada trebalo da se nađu i izmene Krivičnog zakona Federacije BiH. U predloženim izmenama je i definicija silovanja koja predviđa uključivanje faktora pristanka. "Pristanak je ovaj ovdje definisan tako da on postoji, ako je osoba svojom voljom odlučila stupiti u spolni snošaj i spolnu radnju i bila je sposobna donijeti takvu odluku", objašnjava za RSE poslanica u Parlamentu Federacije BiH Alma Kratina. "Jasno je u zakonu navedeno da takvog pristanka nema ako je spolni odnos i njime izrečena spolna radnja izvršena uz upotrebu prijetnje, prevare, zloupotrebe položaja", dodaje ona. Ta dva zakona trebalo je da budu usvojena u paketu kako bi se osigurala adekvatna zaštita žrtava nasilja, ali i oštrije kazne. Međutim, Krivični zakonik je povučen sa dnevnog reda zbog velikog broja amandmana. Poslanica Kratina smatra da je odlaganje njegovih izmena "skandalozno" i na štetu žrtava. "Ne znam kad će se to desiti. Mi smo imali čak obećanje predsjedavajućeg Zastupničkog doma da će on lično ovaj svojim autoritetom učiniti da to bude na narednoj sjednici. Ali, ona je prošla. Da li će se to desiti na nekoj sjednici krajem aprila ili u maju, vidjećemo", kazala je. Zakon u Republici Srpskoj nije u celosti usklađen s Istanbulskom konvencijom. "U našem krivičnom zakonodavstvu i dalje je akcenat na tome da je postojao otpor žrtve, da je otpor dovoljno dugo trajao. Znači koncept zasnovan na prinudi i prisili", kaže Slađana Milovanović iz Fondacije "Lara" iz Bijeljine. "Savremeni koncept kaže da je neophodno da se akcenat kod silovanja prebaci na to da nije postojao pristanak žrtve", dodaje, Prema rečima Aleksandre Jerkov iz Regionalne akademija za razvoj demokratije, vlasti u tom bh. entitetu "nisu imale sluha" za njihovo zagovaranje ideje da zakonskih izmena u tom pravcu. Smatra zakonodavni okvir treba da bude više prilagođen potrebama žrtava. Šta je uzrok otpora zakonskim izmenama?Uzrok odbijanja ili pružanja otpora kod onih koji su u poziciji da utiču na to kako će krivično delo silovanje biti definisano zakonom, uglavnom je nerazumevanje toga šta znači pojam pristanak, kaže Aleksandra Jerkov. "Naravno i neopravdani strah da će žene onda masovno da krenu lažno da prijavljuju silovanje i da muškarci neće moći da se odbrane od toga", ističe. Uz ocenu da su takve kritike neosnovane, dodaje da se u zemljama koje su usvojile takve izmene pokazalo se da je to samo pružilo veći nivo zaštite žrtvama. "Između ostalog i zbog toga što na neki način prebacuje teret dokazivanja sa žrtve na počinioca", kazala je Aleksandra Jerkov. Slađana Milovanović iz Fondacije "Lara, koja je bila osoba od poverenja u jednom od slučajeva seksualnog nasilja, kaže za RSE da je njen utisak da se mnogo više vodi računa o pravima osumnjičenog, nego o pravima žrtve. Kao primer navodi to što zakonodavstvo u BiH, na primer, ne prepoznaje pojam žrtve, već govori o oštećenom ili oštećenoj. "I nekako mislim da naše društvo je opterećeno tim stereotipima i predrasudama, gdje će nekako uvijek se pokušati da govori o tome da li je slučajno žrtva nekim svojim ponašanjem, oblačenjem ili mimikom ili bilo čim doprinijela da joj se desi to što joj se zapravo desilo", kazala je. Svetao primer iz komšilukaU Hrvatskom zakonu neophodnost pristanaka postoji preko deset godina. Zakon definiše da pristanak postoji kada je osoba svojom voljom odlučila da stupiti u polni odnos, a da je pri tome bila sposobna da donese i izrazi takvu odluku. Pristanka nema ako je seksualni odnos izvršen uz upotrebu pretnje, prevare, zloupotrebom položaja prema osobi koja se u odnosu zavisnosti od počinitelja, iskorišćavanjem stanja osobe zbog kojeg ona nije bila sposobna da izrazi svoje odbijanje ili nad osobom kojoj je protivpravno oduzeta sloboda. "Svaka pozitivna promjena u okviru zakonodavstva dovodi do pozitivnog utjecaja na osobe koje su preživjele seksualno nasilje, pa tako i kod promjena definicija kaznenog djela silovanja. Sve te promjene trebaju vrijeme, kako bi zaživile u sudskoj praksi", kaže za RSE Maja Mamula, psihoškinja i osnivačica nevladine "Ženske sobe". "Rekla bih da mi nemamo problem s opisom bića kaznenog djela silovanja, nego su glavni problemi vezani uz procesuiranje, dokazivanje tj. utvrđivanje krivnje počinitelja, a pogotovo s izricanjem niskih kazni za tako teško kazneno djelo", dodaje. Smatra da sve zemlje u regiji dele iste probleme koji se tiču neprepoznavanja seksualnog nasilja, nepoverenja u iskaz žrtve, minimaliziranje preživljenog nasilja, te optuživanja žrtve da je sama kriva. "Svi smo još jako daleko od željenog cilja", napominje Mamula. Dodaje da je sistemska prevencija, od najranije dobi, jedan od ključnih mehanizama sprečavanja seksualnog nasilja, ali i povećanja empatije prema osobama koje su preživele seksualno nasilje. Kakva je situacija u zemljama EU?Svaka dvadeseta žena u Evropskoj uniji iznad 15 godina doživi silovanje, podaci su Agencije Evropske unije za temeljna prava. Evropska unija je u maju 2024. dobila prvi zakon protiv nasilja prema ženama i nasilja u porodici. Sakaćenje ženskih spolnih organa, prisilni brak, nasilje na internetu, poput deljenja intimnih slika bez pristanka time su kriminalizovani u zemljama Evropske unije. Međutim, silovanje nije. Iako je Evropska komisija inicijalno predložila definiciju silovanja koja bi bila zasnovana na nedostatku pristanka, taj član ne postoji u usvojenom zakonu jer ga je blokiralo nekoliko zemalja. Pa ipak, poslednjih godina sve više evropskih zemalja uvodi slične zakone. Od 21 članice EU koje su ratifikovale Istanbulske konvenciju, 14 ima usklađene zakone s njenim odredbama o seksualnom, podaci su Evropskog parlamenta (EP) iz januara 2024. U međuvremenu zakon je izmenila i Holandija. S druge strane, pet zemalja koje su ratifikovale Konvenciju nisu preduzele nijedan korak da u definiciju silovanja uključe pristanak, ističe se u izveštaju EP. Šest zemalja EU koje nisu ratifikovale konvenciju, takođe nisu menjale zakon, iako je u nekim od njih počela javna debata o toj temi. Prema podacima Amnesty International iskustvo Švedske pokazuje da ovakav zakon ima efekta. Nakon njegovog uvođenja 2018. godine, broj osuda za silovanje porastao je za 75 posto, iako se broj prijavljenih slučajeva nije povećao. Zakonska definicija tek deo problema"Djevojčicama, curama koje su silovane niko ne može vratit samopouzdanje koje su imale, osmjeh i sve neke sitnice koje su ih činile srećnim. Nijedna kazna ne može vratiti izgubljeno", kazala je sagovornica RSE koja je bila žrtva silovatelja. Iako ne može vratiti izgubljeno, sudski proces i kazna koja sledi trebalo bi da obezbede pravdu i neophodnu zaštitu žrtvama. Međutim, dužina trajanja procesa, nepostojanje adekvatne psihološke podrške žrtvama i rada sa roditeljima maloletnih žrtava, neke su od manjkavosti procesa na koje u razovoru za RSE ukazije Slađana Milovanović iz Fondacije "Lara". "Takođe, kazne koje se ovaj izriču su uvijek bliže onom zakonskom minimumu nego maksimumu. Znači ako imamo raspon od dvije recimo godine do 10 uvijek će nekako vući ka te dvije godine da bude izrečena kazna", dodaje ona. Na to da je položaj žrtve često je veoma nepovoljan i prilikom samog prijavljivanja silovanja ukazuje Aleksandra Jerkov iz Akademije za razvoj demokratije. "Često su i po deset puta primorane da daju izjavu", napominje Jerkov i dodaje da se "onda traži i najmanja nedoslednost u tim izjavama kao dokaz da one lažu". "Da ne kažem da se i dalje susreću sa pitanjima da li je izazivala, šta je nosila, da li je popila, koliko je partnera imala u prošlosti i tako dalje, što sve dodatno retraumatizuje", rekla je. Psihoškinja i osnivačica nevladine "Ženske sobe" Maja Mamula priča da sve žene koje su preživele seksualno nasilje i prijavile ga nadležnim institucijama ističu važnost toga je kako se institucije ponašaju prema njima. "Ključno je postupanje s dostojanstvom, poštovanjem, kao i pristupom utemeljenom na razumijevanju traume ", kaže. Dodaje da žrtva će koja se tretira s nepoverenjem, bez poštovanja i poznavanja specifičnosti rada sa onima koji su pretrpeli seksualno nasilje, teško proći kroz celokupni postupak i zadržati poverenje u pravdu. Prema istraživanju koje je sprovela Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) 2018. godine u zemljama Zapadnog Balkana 70 posto žena starosti od 18 do 74 godine izjavilo je da su iskusile neki oblik nasilja od svoje 15. godine. Mnogi od tih slučajeva ostanu nezabeleženi, upravo zbog stigmatizacije i manjka poverenja u institucije. Saradnja na tekstu: Una Čilić

U Kreševu, u centralnoj Bosni i Hercegovini (BiH), živi jedinstven uskršnji običaj. Mateo Ivičević, najmlađi kovač na ovim prostorima, bavi se umijećem "potkivanja jaja". Ova tradicija je duga vijekovima, a danas je potkovano jaje nadaleko poznati kreševski suvenir.

Devet godina od prve istrage, vila Milorada Dodika u Beogradu je opet predmet provjera u Bosni i Hercegovini. Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska trebao bi pred državnim Tužilaštvom dati iskaz o tome kojim novcem je plaćena, 18 godina nakon kupovine.

Već dvije sedmice Vijeće ministara Bosne i Hercegovine intenzivno pokušava naći način kako da država izmiri dug kojeg je napravio njen bh. entitet Republika Srpska prema slovenačkoj firmi Viaduct. Posljednji prijedlog je da Ministarstvo financija dostavi Vijeću ministara u narednih sedam dana korigirani tekst Nacrta zakona o Proračunu institucija Bosne i Hercegovine za 2025. godinu u kojem će biti planirana sredstva za izvršenje arbitražne presude u iznosu od 110 miliona maraka (oko 56 miliona eura). Upravo toliko BiH mora isplatiti slovenačkoj firmi Viaduct zbog raskida koncesijskog ugovora koji je potpisala Vlada Republike Srpske (RS). Arbitražni slučaj i odšteta proizlazi iz odluke Vlade RS-a iz 2013. da dodijeli koncesiju za hidroelektranu na rijeci Vrbas vlastitoj Elektroprivredi RS-a, čime je ugrožen prethodni koncesijski ugovor s Viaductom. Slovenska kompanija se obratila Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), koji je 2022. godine presudio u njenu korist. Iako je RS prekršila koncesijski ugovor, tužena je država Bosna i Hercegovina, kao međunarodno priznati subjekt. Do 1. marta 2025. dug, uključujući kamate, nagomilao se na otprilike 56,3 miliona eura i nastavlja rasti za blizu 9.500 eura dnevno. Predrag Baroš, advokat koji zastupa Viaduct pred sudovima u BiH, kazao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da Viaduct "može tražiti izmjenu ili povećanje broja predmeta izvršenja u zemlji i inostranstvu dok ne naplati sav dug", prema arbitražnoj odluci. Baroš navodi da su se od maja prošle godine, kad su pokrenuli zapljenu imovine, "najmanje 20 puta" obraćali nadležnima s raznim prijedlozima izmirenja odštete i "naišli na zatvorena vrata". "Ono što je sad novo su prijetnje sa više strana. Prije pet minuta sam dobio prijeteći poziv. Ovo je postala katastrofa i mislim da se [kao advokati] više nećemo oglašavati, jer je naš posao završen, već ćemo samo pustiti da sve ide svojim tokom", kazao je Baroš za RSE. Slovenska kompanija je krenula zapljenu državne imovine BiH u zemlji i inozemstvu. Šta se još navodi u odluci Vijeća ministara BiH?Vijeće ministara BiH na sjednici 15. aprila je donijelo zaključke kako bi se pristupilo izvršenju arbitražne presude u kojoj je izvršenik Bosna i Hercegovina, čime bi se stekli uvjeti za pokretanje regresne tužbe i u konačnici naplate štete od Republike Srpske. Iz Vlade i Ministarstva financija RS-a nisu odgovorili na upit RSE o tome kako će platiti dug prema Viaductu. Istodobno je zaduženo Ministarstvo komunikacija i prometa da do naredne sjednice Vijeću ministara BiH dostavi prijedlog odluke o financiranju troškova Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine (BHANSA) na privremenoj osnovi, s ciljem omogućavanja njenog neometanog rada i otklanjanja problema poslovanja. Naime, nakon presude, Viaduct je pokrenuo postupke zapljene državne imovine BiH u zemlji i inozemstvu, uključujući i sredstva BHANSA-e. Zbog duga kojeg RS nije platila, najviše je ugroženo funkcionisanje BHANSA-e, jer su zbog zahtjeva Viaducta blokirane isplate toj državnoj agenciji, nakon što je Evropska organizacije za sigurnost zračne plovidbe (EUROCONTROL) zamrzla sva plaćanja prema BHANSA-i, kako je ranije potvrđeno je za RSE. Slovenci su u maju prošle godine zatražili i oduzimanje tri zgrade Centralne banke BiH u Banjoj Luci, Brčkom i Mostaru pred lokalnim sudovima, u skladu sa presudom ICSID-a iz Washingtona od 18. aprila 2022. godine. U međuvremenu, predstavnici RS-a u svojim prijedlozima ne spominju da su potpisali garancije da će ovaj entitet platiti odštetu, a predstavnici Federacije BiH odbijaju svaku mogućnost da država BiH ili ovaj entitet na sebe preuzme dio tereta. Zbog čega Federacija BiH odbija dio tereta?Muhamed Hasanović, zamjenik državnog ministra financija iz Socijaldemokratske partije BiH (SDP), smatra da "u jeku secesionističkih aktivnosti zvaničnika RS-a, treba jasno poručiti da ovdje nije samo riječ o izbjegavanju, već i faktičkoj nemogućnosti vlasti RS-a da servisiraju svoje finansijske obaveze". Tvrdi da RS-u već godinama duguje Federaciji BiH više 36 milijuna eura, zbog neravnomjerne raspodjele prihoda od neizravnih poreza, te da država BiH i entitet Federacija ne mogu na sebe preuzeti dug prema Viaductu. "Slučaj Viadukt nije izoliran događaj, već dio šireg obrasca finansijske neodgovornosti RS-a", saopćio je Hasanović. Uprava za neizravno oporezivanje (UINO), koju vodi Zoran Tegeltija iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika, prikuplja i raspoređuje milijarde eura poreza na dodanu vrijednost (PDV), carine i akcize. Vlada Federacije BiH smatra da se u ovom entitetu prikupi više poreza, da RS svake godine "prisvaja" desetke miliona eura i traže izmjenu formule za raspodjelu, što RS zaustavlja vetom. Bez suglasnosti direktora UINO-a, premijera i ministra financija RS-a (i Federacije BiH) se ne može ni dio novca od poreza preusmjeriti u budžet BiH, kako bi država kasnije izmirila potraživanje od RS-a zbog odštete Viaductu. Jedina mogućnost na koju bi pristali iz Federacije BiH je, prema doministru Hasanoviću, da Vlada Republike Srpske uplati sredstva u budžet BiH koja će se potom uplatiti Viaductu za izvršenje arbitražne presude. Tako se država BiH i entitet Federacija BiH ne bi doveli u situaciju da ne mogu naplatiti taj iznos od RS-a, pa da ga moraju tužiti pred Sudom BiH. 'Dug će na kraju platiti građani RS-a'Hazim Rančić, bivši zamjenik državnog ministra financija BiH, smatra da entitet RS "nije solventan". "RS nema para da to plati, dug se gomila zbog zatezne kamate i [vlasti RS-a] gledaju da to sad 'prevale' na državu. Kad se treba platiti dug, tad za [predsjednika RS-a Milorada] Dodika ima države BiH i tad treba uzeti od BiH", kazao je Rančić za RSE. Rančić je bio državni doministar financija u vrijeme kad je 2017. godine potpisan sporazum između Vijeća ministara BiH i Vlade RS-a na čijem čelu je tad bila sadašnja članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, prema kojem će RS platiti sve obveze iz arbitražnog postupka. Mira Pekić, ekonomistica i članica komisije za budžet u državnom parlamentu, kaže da je po važećim zakonima "isključivo zadatak Savjeta ministara i Ministarstva finansija BiH da nađe način da plati odštetu Viaductu". "Sigurna sam da će Republika Srpska, odnosno narod u Republici Srpskoj na kraju platiti taj dug", kazala je za RSE Pekić, zastupnica opozicijske Partije demokratskog progresa. Entitet Republika Srpska se u novembru zadužila 100 miliona i u martu 245 miliona eura po kamati od pet posto godišnje kod kreditora čiji identitet vlasti u ovom bh. entitetu ne otkrivaju niti za šta je kredit namijenjen. Rukovodstvo RS-a je pod američkim, njemačkim i austrijskim sankcijama. Za predsjednikom Miloradom Dodikom, premijerom Radovanom Viškovićem te predsjednikom skupštine Nenadom Stevandićem Sud BiH je raspisao potjernicu jer su osumnjičeni za rušenje ustavnog poretka BiH. Šta su predlagali iz RS-a?Državni ministar financija BiH Srđan Amidžić, koji je kadar vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata predsjednika RS-a Milorada Dodika, predložio je da BiH plati odštetu Viaductu iz dobiti Centralne banke (CBBiH). Ta dobit je u prošloj godini iznosila oko 210 miliona eura, od čega će 40 posto (oko 84 miliona eura) zadržati CBBiH kao obaveznu rezervu, a ostatak (oko 126 miliona) dijele dva entiteta. Pri tome bi Federacija BiH trebala dobiti dvije trećine ili oko 84 miliona, a RS trećinu ili oko 42 miliona eura. Drugi Amidžićev prijedlog je bilo povećanje državnog budžeta za 2025. godinu koji i dalje čeka na usvajanje u Predsjedništvu i Parlamentu BiH. O ovom prijedlogu je bilo riječi na Fiskalnom vijeću 14. aprila. Fiskalno vijeće je tijelo čiji je zadatak da koordiniše fiskalne politike u BiH kako bi se osigurala finansijska održivost zemlje. Čine ga predsjedavajući Savjeta ministara, koji i predsjedava, te premijeri oba entiteta, kao i ministri finansija na državnom i entitetskom nivou. "Niti u jednoj varijanti nije planirano plaćanje duga prema Viaductu od strane RS-a, nego od BiH", kazao je za RSE Nermin Nikšić, premijer Federacije BiH i predsjednik vladajućeg SDP-a BiH. "Pri tome bi Federacija BiH sama plaćala u prvoj varijanti dvije trećine duga, a u drugoj varijanti bi se dio od te dvije trećine prelio i na kantone [u ovom entitetu]", dodao je Nikšić. Nikšić kaže da "niko ne osporava da RS dug otplati svojim sredstvima kao jedan od akcionara Centralne banke BiH uz izdvajanje dodatnih sredstava iz budžeta RS-a". On i ministar financija Federacije BiH Toni Kraljević iz Hrvatske demokratske zajednice BiH glasali su protiv oba prijedloga na sjednici Fiskalnog vijeća, koje čine premijeri i ministri financija državne i entitetskih vlada. U toku još četiri spora vrijedna oko milijardu euraPravobraniteljstvo BiH, kao formalni državni pravni zastupnik, objavilo je u izvještaju za 2024. godinu da se protiv BiH vode još četiri arbitražna spora protiv BiH, zbog projekata u Republici Srpskoj vrijedna blizu milijardu eura – bez kamata i troškova arbitraže. Elektrogospodarstvo Slovenije traži oko 695,2 miliona eura odštete zbog prijeratnih ulaganja u Rudnik i Termoelektranu Ugljevik u Republici Srpskoj. Tužba je podnesena 2013. godine pred istim arbitražnim sudom u Washingtonu (ICSID) koji je donio odluku u predmetu Viaduct. Hrvatska elektroprivreda je zatražila "mirno rješenje spora" u kojem zahtijeva isplatu 100 miliona eura za prijeratno ulaganje u Rudnik i Termoelektranu Gacko, a u protivnom će se obratiti arbitražnom sudu. Zagrebačka privatna kompanija Kermas energija pripremila je odštetni zahtjev i najavila tužbu protiv BiH vrijednu 102 miliona eura u vezi s koncesijom za Vjetroelektranu Trusina koju je Vlada RS-a dodijelila, a potom oduzela od njene kćerke kompanije Eol Prvi.

Kantonalni sud u Bihaću osudio je bivšeg načelnika Velike Kladuše Fikreta Abdića na tri i po godine zatvora zbog zloupotrebe položaja, potvrđeno je 15. aprila iz tog suda za Radio Slobodna Evropa (RSE). Sud je utvrdio da je Abdić tokom mandata od 2017. do 2020. godine omogućio nezakonitu financijsku korist drugim osobama, čime je oštećen općinski budžet. Osim zatvorske kazne, Abdić je obavezan nadoknaditi Općini Velika Kladuša štetu od 487.907 maraka, a novac mora biti vraćen u roku od 30 dana od pravosnažnosti presude. Na ovu presudu Abdić može uložiti žalbu u roku od 15 dana. Fikret Abdić uhapšen je 18. juna 2020, u okviru akcije Federalne uprave policije kodnog naziva "Mreža", zajedno s još pet osoba. Akcija je bila rezultat višemjesečne istrage Tužilaštva Unsko-sanskog kantona protiv osumnjičenih za više produženih krivičnih djela zloupotrebe položaja. Riječ je o krivičnim djelima koja su počinjena od 2016. godine do trenutka hapšenja. Iz pritvora je pušten uoči lokalnih izbora iste godine, kako bi ponovo mogao učestvovati u kampanji za načelnike Velike Kladuše. Abdić je 2002. godine na Županijskom sudu u Karlovcu osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina u Bosanskoj Krajini, a 2005. hrvatski Vrhovni sud mu je smanjio kaznu na 15 godina. Nakon što je izdržao dvije trećine kazne pušten je na slobodu, nakon čega se vratio u BiH i pobijedio na izborima za načelnika Velike Kladuše. Poznat pod nadimkom Babo, osnivač je kombinata Agrokomerc, jednog od najmoćnijih privrednih giganata na prostoru bivše Jugoslavije, ali i akter jedne od najvećih privrednih afera u bivšoj Jugoslaviji. Optužen je 1987. pored ostalog za izdvanje mjenica bez pokrića u vrijednosti od oko 400 miliona dolara. Osuđen je na četiri godine zatvora, ali ova presuda nikada nije postala pravomoćna.

Ambasadori Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC) naglasili su čvrstu podršku međunarodne zajednice suverenitetu, teritorijalnom integritetu te ustavnom i pravnom poretku Bosne i Hercegovine, te njenom kontinuiranom napretku ka evropskim i evroatlantskim integracijama. Ovo je saopšteno nakon sjednice koja je održana u Memorijalnom centru Potočari kod Srebrenice, 15. aprila. Povod njihovog okupljanja u Potočarima, kako se navodi, je obilježavanje 30. godišnjice genocida u Srebrenici. Ambasadorima su predstavljeni planovi za obilježavanje godišnjice genocida. "Održavanjem sastanka u Potočarima, ovom jedinstvenom mjestu sjećanja, još jednom potvrđujemo opredijeljenost međunarodne zajednice za pružanje podrške Općem okvirnom sporazumu za mir i postignućima ostvarenim tokom tri decenije njegove provedbe. Memorijalni centar u Potočarima je državna institucija od izuzetne važnosti, s jasno definiranim mandatom da čuva sjećanje na Srebrenicu, te da kroz obrazovanje, prepoznavanje i pomirenje doprinosi prevenciji bilo kakvog nasilja zasnovanog na etničkoj pripadnosti", rekao je visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt. On je rekao kako "nikada više građani Bosne i Hercegovine ne smiju postati žrtve mržnje, podstrekivanja ili nasilja zbog svog porijekla, vjerske ili etničke pripadnosti". Uoči sjednice, ambasadori PIC-a su položili cvijeće u memorijalnom kompleksu. Snage Vojske Republike Srpske ubile su u julu 1995. godine u Srebrenici više od osam hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka. Za genocid i druge zločine u srebreničkom regionu, osuđeno je više od 50 osoba na oko 700 godina zatvora. Presudama su, pored ostalih, na doživotne zatvorske kazne osuđeni ratni predsjednik RS-a i glavni komandant Vojske RS-a Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željko Komšić i Denis Bećirović, poručili su 15. aprila u Briselu da je rukovodstvo entiteta Republika Srpska (RS) "napalo ustavni poredak te da "godinama podriva Dejtonski mirovni sporazum i radi protiv euroatlantskih intergracija BiH". Na poziv generalnog sekretara NATO-a Marka Ruttea, predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, te članovi Komšić i Bećirović, sudjeluju u Briselu na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća, koje je glavno tijelo za donošenje političkih odluka u NATO-u. Bećirović je kazao da je na putu ka članstvu u NATO-u BiH postigla konkretne rezultate koji bi bili bolji da, kako je kazao, nije bilo "destruktivnog djelovanja proruskih političara u BiH", saopćio je Bećirovićev kabinet. "Imajući u vidu činjenice, čelnici bh. entiteta RS više nisu relevantni sagovornici, oni su predmet pravosuđa", kazao je. Vlast RS-a pokrenula je krajem februara usvajanje niza neustavnih propisa, nakon što je Dodik prvostepeno osuđen pred Sudom BiH na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika. Dan nakon presude, Narodna skupština RS-a donijela je neustavni zakon o zabrani rada četiri državne pravosudne i policijske institucije na teritoriji RS, koji je Ustavni sud BiH privremeno stavio van snage do donošenja konačne odluke. Protiv Dodika je bh. pravosuđe u martu raspisalo potjernicu, zajedno s predsjednicima Skupštine i Vlade RS-a, Nenadom Stevandićem i Radovanom Viškovićem, jer se nisu odazvali pozivu na saslušanje Tužilaštva BiH koje ih sumnjiči za napad na ustavni poredak. Oni do danas nisu privedeni. Bećirović je podsjetio da su Dodiku, zbog kršenja Dejtonskog mirovnog sporazuma , uvedene sankcije Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije Njemačke i Austrije, dok su "antidejtonsku politiku osudile su gotovo sve članice NATO-a". Poziv za asistenciju EUFOR-a i NATO-aObraćajući se članovima Sjevernoatlantskog vijeća, Komšić je rekao da je politička situacija u BiH, nakon izricanja prvostepene presude Dodiku, veoma složena i da "može predstavljati direktnu prijetnju sigurnosti te zemlje i regije". "Imamo pravosudni postupak s jedne strane, koji vode domaće pravosudne institucije, što se s druge strane pokušava pretvoriti u političko pitanje iako to ono u svojoj suštini nije. Tu se ne radi o političkom nego o sigurnosnom problemu", kazao je Komšić. Ističući da je svjestan da je ovo pitanje za domaće pravosudne i policijske institucije, Komšić je kazao da im u tome "eventualnu asistenciju mogu pružiti snage EUFOR-a, pa čak i NATO-a", kao jednaki pravni sljednici nekadašnjeg SFOR-a. "U BiH je trenutno udar na vladavinu prava od onih političkih aktera koji koriste sadašnji loš politički sistem za ostvarivanje niza blokada", kazao je Komšić. Komšić je kazao i da su "snage nekadašnjeg SFOR-a brzo reagovale 2001. godine u slučaju 'Hercegovačka banka' i spriječile tadašnji udar na ustavni poredak koji se dešavao pod nazivom hrvatska samouprava". Komšić je kazao da u BiH postoji pozitivno raspoloženje oko 70 posto građana koji žele članstvo u NATO-u, ali to "politički može zakočiti samo jedan član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ili samo tri delegata u Domu naroda Paralementa BiH". NATO: Neće biti tolerirano ugrožavanje miraU uvodnom obraćanju, pred početak sastanka, zamjenica generalnog sekretara NATO-a Radmila Šekerinska izjavila je da neće biti tolerirano potencijalni sigurnosni vakuum i ugrožavanje mira u BiH. Šekerinska je kazala da je NATO zabrinut događajima u posljednje vrijeme u BiH, ističući da ustavni poredak države mora biti poštovan. "Podržavamo teritorijalni integritet i suverenitet BiH, u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom. Dejtonski sporazum mora biti poštovan i kament temeljac stabilnosti BiH", kazala je Šekerinska, bivša potpredsjednica Vlade Sjeverne Makedonije, koja je krajem prošle godine imenovana za zamjenicu generalnog sekretara NATO-a. Naglasila je da je stabilna i sigurna BiH u interesu svih i važan partner NATO-u, te da se očekuje njen daljnji napredak na euroatlantskom putu BiH. Do posjete članova Predsjedništva BiH Briselu dolazi mjesec nakon što je generalni sekretar NATO-a boravio u službenoj posjeti BiH.