Još ništa nije završeno, poručuju iz Stranke demokratske akcije (SDA), najjače bošnjačke stranke u Bosni i Hercegovini (BiH) dan nakon što je 29. novembra potpisan sporazum devet političkih stranaka o formiranju vlasti na nivou Bosne i Hercegovine. Sporazum su potpisali Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), dosadašnja vladajuća i osam stranaka koje su do sada bile u opoziciji na državnom nivou. Ovim sporazumom, praktično, SDA neće biti dio vladajuće koalicije nakon više od 20 godina. Ova politička partija ima najviše osvojenih mandata u Zastupničkom domu Parlamenta BiH (donji dom), čije je konstituiranje zakazano za 1. decembar. "Znamo biti opozicija. Nije tragedija, ali je šteta što najjača bošnjačka stranka neće upravljati procesima", kaže Šemsudin Mehmedović za Radio Slobodna Evropa (RSE) o mogućnosti da iduće četiri godine sjedi u oporbenoj klupi. SDA je u protekle dvije decenije bila koalicioni partner s Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ), Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Demokratskom frontom Željka Komšića. Lideri SDA i HDZ-a BiH Bakir Izetbegović i Dragan Čović često su isticali kako su njihove dvije stranke "strateški partneri" još od prvih višestranačkih izbora 1990. godine, a nerijetko su se oslovljavali i "braćom". Nakon ovogodišnjih izbora u oktobru se to promijenilo. "SDA se ponašala vrlo nekorektno u posljednja dva mandata. Gospodin Čović je odlučio ovog puta Izetbegovića 'poslati po burek' na četiri godine", kazao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Mario Karamatić, predsjednik i zastupnik Hrvatske seljačke stranke i član Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora, koji okuplja stranke s hrvatskim predznakom. Može li nova koalicija formirati vlast do kraja godine? Zbog složene strukture utvrđene Daytonskim mirovnim sporazumom 1995. i Ustavom BiH koji je dio sporazuma, formiranje vlasti u BiH nakon svakih izbora traje mjesecima. Prethodni saziv Vijeća ministara formiran 14 mjeseci nakon izbora Mora biti imenovano Vijeće ministara BiH, dvije entitetske vlade i deset kantonalnih u entitetu Federacija BiH. Usprkos svemu, predsjednici Socijaldemokratske partije (SDP BiH) Nermin Nikšić i HDZ-a BiH Dragan Čović, su 29. novembra najavili formiranje novih vlada "do kraja godine". Na državnom nivou planiraju koalirati sa Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). U to ne vjeruju u SDA i Demokratskoj fronti, ali ni pojedinim strankama koje su potpisale novu koaliciju. "Oni imaju iskrenu namjeru, ali u formalno-pravnom smislu je to tehnički nemoguće", kazao je za RSE zastupnik SDA u državnom parlamentu Šemsudin Mehmedović. Mirza Čelik, zastupnik DF-a u Parlamentu entiteta Federacija BiH, kazao je za RSE da niko ni na jednom nivou još nije ni razgovarao na tu temu. "Nema ni poziva na konkretne pregovore. Ne naziru se parlamentarne većine. Ne znamo ni da li su svi zastupnici tih stranaka zadovoljni sporazumom. Problemi dolaze kad krene podjela resora, jer svi žele najjače, poput ministarstava finansija ili pravde", rekao je Čelik. Ilija Cvitanović, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice 1990, ističe da "nije realno očekivati" da će vlade biti formirane do kraja godine. "Konkretnu sliku ćemo imati tek sljedećeg tjedna dok se završi izbor izaslanika u Dom naroda Federacije BiH i državnih izaslanika u Narodnoj skupštini RS-a", kazao je Cvitanović za RSE. Kako se bira vlast na zakonodavnom nivou? U toku su indirektni izbori delegata u gornje, domove naroda u entitetu Federacija BiH i u Parlamentarnoj skupštini BiH koji bi se trebali završiti do 2. decembra. Dom naroda BiH čini 15 delegata. Po pet Bošnjaka i Hrvata, se biraju iz entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, te pet Srba, iz Republike Srpske. Bošnjačke, odnosno hrvatske delegate iz Federacije BiH biraju bošnjački, odnosno hrvatski delegati u Domu naroda Federacije BiH. Delegate iz Republike Srpske bira Narodna skupština Republike Srpske. Domovi naroda u entitetu Federacija BiH su sastavljeni od predstavnika tri konstitutivna naroda (Bošnjaci, Srbi i Hrvati te "Ostali") koji se biraju iz skupština svih deset kantona. Šta se dešava u formiranju ostalih nivoa vlasti? Nakon oktobarskih izbora u BIH konstituirani su Predsjedništvo Bosne i Hercegovine koje vodi vanjsku politiku, Narodna skupština Republike Srpske i nekoliko kantonalnih skupština. Konstituirajuća sjednica Parlamenta BiH je zakazana za 1. decembar. Predviđeno je da na sjednici bude izabrano rukovodstvo doma, te da se formira komisija za izbor Vijeća ministara BiH. Isti dan će biti konstituiran i Parlament Federacije BiH. Opći izbori u BiH održani su 2. oktobra. Glasalo je oko 51,5 posto birača. Izabrana su tri člana Predsjedništva BiH, Denis Bećirović iz SDP-a BiH, Željka Cvijanović iz SNSD-a i Željko Komšić iz DF-a. Za predsjednika Republike Srpske izabran je Milorad Dodik iz SNSD-a, a dva potpredsjednika tog entiteta su Davor Pranjić iz HDZ-a BiH i Ćamil Duraković kao nezavisni kandidat. Pored toga, na izborima su birani i zastupnici u Zastupničkom domu državnog parlamenta, Parlamentu Federacije BiH, Narodnoj skupštini Republike Srpske, te deset kantonalnih skupština. Tako će Bosna i Hercegovina imati ukupno 148 ministara na svim nivoima, 429 zastupnika koji su izabrani direktno na izborima i 123 delegata u domovima i vijeću naroda.

U Srebrenici trenutno živi oko 500 mladih osoba. Najveći broj njih ide u osnovnu ili srednju školu. Većina je rođena 10 godina nakon što je u tom gradiću na istoku Bosne i Hercegovine 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 Bošnjaka. Retorika podjela godinama nakon toga pokušava nametnuti ideju kako je život Bošnjaka i Srba u Srebrenici nemoguć. Demantuju ih, između ostalog, Merjema Peštalić, Kristina Stanojević i Aldijana Salihović. Ove sedamnaestogodišnjakinje pohađaju srednju školu. Njih tri su najbolje prijateljice. Zajedno treniraju u karate klubu "Želja ipon" i višestruke su prvakinje u ovoj sportskoj disciplini. Kažu da ih politike podjela ne zanimaju. "Upoznale smo se kroz karate i naše prijateljstvo traje već deset godina. Družimo se i van škole i treninga", kaže Kristina za RSE. Karate klub "Želja ipon" osnovan je u Srebrenici 2013. Broji 40 članova. Od malih nogu zajedno Kristina kaže da nema boljih prijatelja od Aldijane i Merjeme. "Znam da im uvijek mogu vjerovati. Od malih nogu smo zajedno, učimo zajedno i to nam pomaže da dalje učimo u životu. Nikad nismo imali problema oko vjere, jer smo iste u svakom pogledu. Nikad nismo ni pominjale to, jer nam ništa znači", ističe ona. Merjema kaže kako ih je ujedinio sport. "Nas tri smo najbolje prijateljice već deset godina. Svako takmičenje smo zajedno proživjele i učile zajedno. Sva nova iskustva u životu smo zajedno prošle i to utječe na razvoj prijateljstva", kaže ona i dodaje da vrijeme provodi, uglavnom, u školi i na treninzima. Na pitanje ima li problema zbog toga što se druži sa Kristinom, Merjema odgovara: "Naravno da nemam, nikad nisam ni pomišljala na te stvari. Tako su me roditelji odgojili i mi generalno ne gledamo ko je koje vjere, to nam nije bitno. Svi smo isti", kaže ona. Aldijana slobodno vrijeme provodi na treninzima i u školi. Kristinu gleda, kako kaže, kao svoju sestru. "Nije bitno koje je vjere i stvarno je volim", dodaje ona. Brojna državna, evropska i svjetska takmičenja Tri mlade karatistice su osvojile brojne medalje na državnom, evropskim i svjetskim takmičenjima. Kažu kako najviše pamte evropska prvenstava u Finskoj i Češkoj, te svjetsko prvenstvo u Turskoj. "Imam više od 200 medalja. Većina je zlatnih, a ima i pehara. Svaka medalja i svaki rezultat su mi dragi, jer znam koliko sam se trudila i trenirala", kaže Kristina. Na prvenstvima, kako kažu, većina sportaša ne zna za Srebrenicu i budu iznenađeni njihovim rezultatima. "Većina bude začuđena da tako iz male države BiH dođu tri cure i odrade dobro. Mi smo tu da dokažemo da možemo", kaže Kristina. Njihova trenerica je Kristina Marinković, nekadašnja evropska i svjetska prvakinja u karateu. Nastupala je za reprezentaciju Srbije, a posljednjih deset godina znanje i iskustvo prenosi na mlade u Srebrenici. "Zadovoljna sam kako smo ujedinjeni. Mi smo zaista velika porodica i kada to kažem, uopšte ne preuveličavam", ističe ona. Kako kaže, Kristina, Merjema i Aldijana su kao sestre i na treningu i u školi. "Provode mnogo vremena zajedno. To su nezaboravni trenuci kojih će se sjećati, sve to prenosimo na mlade generacije", navodi ona. Šta kažu roditelji? Merjemin otac Damir Pešralić je glavni imam u Srebrenici. Za RSE kaže da je klub "Želja ipon" više od sporta. "Klub koji ulijeva nadu, snagu i optimizam među sve normalne ljude i drago mi je da je mnogo ljudi to primijetilo. Porodica, naš odnos je takav. Njihova prijateljstva i druženja su više od sporta", kaže on. Esnaf Salihović, otac je 16-godišnje Aldijane. "To su isto kao moja djeca. Kad negdje putuju ili ih ja vozim ili trenerica ili jedna od roditelja", ističe Esnaf i dodaje da je klub primjer suživota u Srebrenici. "Svi sanjamo o tome, posebno naša djeca koja su rođena poslije genocida, koja nisu opterećena svim tim stvarima, su drugačija. Imaju bolja razumijevanja, šire poglede, znaju prepoznati šta je zlo i zločin, znaju to osuditi i ograditi se i staviti liniju između onoga što se desilo i njih koji su se rodili poslije", navodi Salihović. Srebrenički klub finansiraju pojedini građani, te opština. "Nama je teže iz ove naše perspektive doći ljudi koji bi mogli pomoći. Ovaj klub i djeca zaslužuju da se to riješi na sistemski način kako ne bi morale sa svojim roditeljima i trenerima strahovati da li će otići na prvenstvo, ne zato što nisu spremni, nego zato što nemaju novac. "Trenutno su najbolji ambasador Srebrenice", poručuje trenerica Kristina. Hoće li djevojke ostati u Srebrenici? Mlade karatistice kažu da su sigurne da će se sportom baviti i nakon završetka srednje škole. No, odgovor na pitanje da li će ostati u Srebrenici još nemaju. "Da li ću ostati u Srebrenici, ne znam. Vidjećemo kako život bude išao", ističe Kristina. Aldijana vrijeme provodi, uglavnom, u školi i na treninzima. "U Srebrenici nema mnogo mjesta gdje se mladi mogu družiti, što je veliki minus za ovaj grad", kaže ona. U Srebrenici trenutno živi oko 2.400 građana. Prema posljednjem popisu stanovništva, oko 1.000 građana bošnjačke i 1.400 građana srpske nacionalnosti. Najveći broj prijeratnog stanovništva je u zemljama Evrope i SAD-a.

Oko 30 poslanika odlazećeg saziva Narodne skupštine Republike Srpske narednih šest mjeseci dobijaće poslaničku platu od oko 3.000 maraka, takozvani "bijeli hljeb". Ovu privilegiju nemaju obični građani.

Skidanje do gole kože, elektrošokovi i batinanje, samo su dio svjedočanstava djece izbjeglica i migranata koja su zlostavljana balkanskom rutom prema Evropi. Na putu preko Grčke, Bugarske, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Albanije, Srbije i Bosne i Hercegovine, kako svjedoče, zlostavljači su najčešće policajci i krijumčari.

Svakodnevni život i situacije, ali i tradicija i historija, inspiracija su mladim umjetnicama i umjetnicima širom Bosne i Hercegovine koji crtaju murale. Na zidovima zgrada, škola i drugih objekata, oni s kojima je Radio Slobodna Evropa (RSE) razgovarao, crtaju slavne ličnosti, poruke mira, inkluzije. Građani u pojedinim gradovima, međutim, na fasadama godinama gledaju i potpuno drugačije murale, koji produbljuju podjele i mržnju. Neki od njih su murali Ratka Mladića, osuđenog za ratne zločine u BiH '90-ih godina, Draže Mihailovića, četničkog vođe iz Drugog svjetskog rata, slova "Z" u znak podršci Rusije u agresiji na Ukrajinu. Autori i naručitelji ovakvih murala nisu poznati. U Trebinju "srpska istorija" i slavni, u Doboju "šareno" Autor većine murala u Trebinju, na jugu BiH, je Miloš Narandžić. Za RSE kaže da crta poznate ličnosti, sportiste, ali i dijelove srpske istorije. Zanimljivi su i trebinjski murali slavnim američkim redateljima. "Bavim se tetoviranjem, to mi je primarni posao, a usput i grafiti. To sam zavolio, crtam sprejevima", kaže Miloš. Dodaje da uvijek traži dozvolu od stanara, a kad je riječ o objektima koji su u vlasništvu grada, onda mu dozvolu daje grad ili opština. Kaže da mu je za prosječan portret potrebno od sat do tri sata vremena. Miloš je, osim Kubricka, nacrtao i nobelovca Ivu Andrića, redatelja horor filmova Alfreda Hitchcocka i brojne druge. "Sve zavisi, ako nije pretjerano veliko, ni pretjerano malo." Deni Božić iz Doboja, na sjeveru BiH, do sad je, kaže, nacrtao 150 murala. Osim u Doboju, njegovi murali su i u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Zenici, Modriči. Radio ih je u Beogradu i Novom Sadu u Srbiji, kao i Krškom u Sloveniji. "Većina murala u Doboju urađena je na moju inicijativu. Kad nađem zid, tražim odobrenje od stanara zgrade. Slikam ih i po pozivu", kaže za RSE Deni. Objašnjava da nekad nije siguran želi li nešto poručiti svojim crtežima. "Slikam ono što mi se slika u datom trenutku. Uglavnom radim portrete poznatih, nama dragih, ličnosti, koje vrijede. Naslikao sam dosta, glumaca, muzičara, pisaca. Murali su jedan od načina da se nekom oda počast." Deni je jedan do rijetkih uličnih umjetnika koji ne imenuje svoje radove. U Banjoj Luci, Goraždu i Cazinu poruke djeci Ideja ovisi o temi, kaže umjetnik Boris Domazet iz Banje Luke. "Nekada ideja dođe brzo, sama od sebe, a nekada je potreban duži proces u vidu istraživanja. Dosta radova radim u saradnji s kolegom i prijateljem Milanom Stanivukovićem, tako da ideje uglavnom tražimo zajedno", kaže Boris za RSE. Njemu su najveća inspiracija tradicija i kultura, ali i svakodnevni život i okruženje. "Inspiraciju pronalazim prateći radove kolega i umjetnika čiji rad cijenim." Za Borisa je, kaže, bh. društvo neiscpran izvor inspiracije. "Ja svoj rad uglavnom posvećujem djeci i izuzetno mi je drago kada vidim prijatne reakcije od njih, posebno onih najmlađih. Biće mi zadovoljstvo ako bar neki od njih zbog mojih radova krenu putem umjetnosti bilo koje vrste", rekao je Boris. Za njega oslikvanje murala nije primaran posao, nego ljubav i način da pobjegne od svakodnevnih obaveza. Kaže da samo radi na projektima koji se poklapaju s njegovim vizijama, "bez obzira na to da li su oni komercijalnog, društvenog ili humanitarnog karaktera". Cazin, na sjeverozapadu BiH, krasi nekoliko murala posvećenih djeci, uglavnom u blizini osnovnih škola. U okviru obilježavanja Nedjelje dječijih prava 2022. godine u Cazinu je oslikan mural na zidu dvorišta Osnovne škole "Cazin 2", gdje se, inače, nalaze prostorije Centra za razvoj inkluzivne prakse. Autor je Nermin Rizvić, edukator i rehabilitator u Centru za razvoj inkluzivnih praksi. "Ideja je nastala nakon što je prilagođen prilaz školi i izgrađen zid. Nama se učinilo da to može biti dobra podloga za oslikavanje murala. Odmah smo svi pristali. To je drugi mural inkluzije", kaže Nermin. Nermin kaže da su boje izabrane, jer djeca vole šareno i jače boje. "Ne vole crnilo i sivilo. Ideja je bila da to bude što opuštenije za djecu. Djeca su zajedno radila na ovome, svi su bili uključeni. Mural je prikaz onoga što mi radimo i što ćemo raditi i u budućnosti." Prvi mural u Cazinu oslikao je umjetnik Rikardo Druškić, a i njemu su u oslikavanju pomogla djeca s poteškoćama u razvoju iz cazinskog Centra za razvoj inkluzivne prakse. U Cazinu je 2020. oslikan i mural srednjovjekovnog bosanskog viteza, u povodu Dana nezavisnosti BiH. Autor je cazinski umjetnik Ismar Ružnić. Na istoku BiH, u Goraždu, 2020. oslikan je Mural mira. Na oronuloj zgradi nekadašnjeg Đačkog doma u ovom gradu ovaj mural je jedna od šest mirovnih akcija koje je Centar za edukaciju, terapiju i demokratski razvoj SEKA realizirao u okviru projekta The Collective of Chosen Generations. Djelo je grupe mladih predvođenih akademskom slikarkom Irmom Gušo Smajilhodžić. Iako je ove godine započeta rekonstrukcija zgrade na kojoj se nalazi, mural s porukom mira većim dijelom je sačuvan. Schumacher i Pavarotti u Sarajevu i Mostaru Početkom 2022. nekoliko sarajevskih umjetnika poklonilo je bivšem sedmerostrukom prvaku Formule 1 mural u znak zahvalnosti za pomoć koju je Michael Schumacher pružao Sarajevu neposredno poslije rata. Veliki mural nalazi se na zgradi u Aerodromskom naselju, čija je obnova završena, između ostalog, zahvaljujući donacijama zvijezde Formule 1. Tokom i poslije rata Schumacher je posjetio Sarajevo i pružio podršku građanima koji su četiri godine (1992.-1996.) bili u opsadi. Najviše je pomagao djeci žrtvama mina. Ovo nije jedini mural u Sarajevu. U centru grada, osim ostalih, mural je dobio i pokojni pjevač Indexa Davorin Popović. A jedan od najpoznatijih opernih pjevača Luciano Pavarotti ima mural u Mostaru. U ovom gradu mural je, između ostalih, na jednom ruševnom objektu u centru Mostara 2014. dobio i Aleksa Šantić, pjesnik. Autor je grupa umjetnika Colletivo Fx. Gdje su ratni zločinci, četničke vođe i poneki ministar iz Srbije? U nekoliko bh. gradova u posljednjih godina oslikano je više murala s likovima osuđenih ratnih zločinaca, četničkih vođa. Posljednjih mjeseci, u gradovima bh. entiteta Republika Srpska, na zidovima se ispisuje i podrška Rusiji u agresiji na Ukrajinu. U Banjoj Luci u decembra 2021. oslikan je mural Ratku Mladiću, osuđenom za genocid i ratne zločine pred Haškim tribunalom. I godinu dana kasnije, ovaj mural nije uklonjen, iako Kazneni zakon BiH, izmjenama i dopunama bivšeg visokog predstavnika Valentina Inzka, predviđa kazne za svako veličanje ratnih zločinaca. Uz iscrtani Mladićev lik ispisana je poruka "ujedinjenje je počelo i to se više ne može zaustaviti." U gradu na istoku BiH - Foči mural Ratku Mladiću prefarban je u boje srpske zastave. Još nekoliko gradova u BiH - Kalinovik, Nevesinje, Gacko i Gradiška - ima murale ratnih zločinaca. Predstavnici lokalne vlasti iz ovih gradova su ranije za RSE više puta rekli da ne planiraju ukloniti ove murale. U Foči je tokom 2020. na zgradi u centru grada u Samoborskoj ulici oslikan mural Draže Mihailovića, komandanta četničkih jedinica u Drugom svjetskom ratu. Krajem 2021. u banjalučkom naselju Borik oslikan je mural bivšem ministru unutrašnjih poslova Srbije Aleksandru Vulinu. Naknadno je ovaj mural prefarban u boje srpske zastave.

Posljednji dani novembra u Sarajevu u znaku su zagađenja zraka zbog čega je proglašeno stanje pripravnosti. Dan nakon što se glavni grad Bosne i Hercegovine, prema podacima sajta IQAir, našao među prvih pet u svijetu po zagađenosti, mjerenja pokazuju da su vrijednosti štetnih čestica 28. novembra bile i do tri puta veće od dozvoljenih. I dok je 28. novembra, u jutarnjim satima, zrak ocijenjen "nezdravim", situacija se u poslijepodnevnim satima mijenjala, pa su mjerenja pokazala da je umjereno zagađen. Mjere "pripravnosti" koje su uvedene podrazumijevaju, između ostalog, zabranu saobraćaja za starija vozila i strožu inspekcijsku i policijsku kontrolu. Zabrana se odnosi na automobile i kamione, čiji dizel motori imaju normu Euro 1 i manju. 'Sarajlijama teško bez automobila' Vozač Armin Hasić kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da je mjere teško ispoštovati, jer se Sarajlijama teško odreći "luksuza vožnje automobilom". "Prije polaska na posao, oko 6.30 sati, u zraku je jako neugodan miris i tako je negdje do podne. No, bez obzira na poskupljenje goriva, auta se jednako voze. Jedino što sam primjetio da sve više građana koristi ove električne romobile", ističe on. U Kantonu Sarajevo je krajem 2021. godine bilo registrirano gotovo 160 hiljada vozila, pokazuju podaci Bosanskohercegovačkog auto-moto kluba (BIHAMK). Mirza Hadžiabdić, glasnogovornik Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, nije odgovorio na upit RSE da li se građani pridržavaju zabrane vožnje starijih automobila i da li je bilo izrečenih kazni. Preporuke za starije i djecu Uvođenjem mjere pripravnosti, vlast u Kantonu Sarajevo zatražila je od starijih osoba i oboljelih da bez potrebe ne izlaze vani. Toga se ne pridržava Tanja Erlović koja je u ponedjeljak prošetala centrom grada. "Izdaju se besmislena upozorenja, kao recimo ovo da ostanemo kod kuće. Samo se priča i na tome ostaje. No, ništa se ne radi, recimo, na tome da građani koji koriste drva i ko zna šta za ogrjev, pređu na alternativna rješenja", ističe ona. Tanja živi u sarajevskom naselju Višnjik, smještenom na sjevernim padinama grada. "Višnjik mi se čini kao malo manje zagađen nego ostali dijelovi grada koji su u kotlini. No, od Baščaršije, pa sve do Ilidže vlada katastrofa", kaže ona za Radio Slobodna Evropa (RSE). Ova penzionerka upozorava da je zagađenje problem koji je godinama prisutan u Sarajevu, te da sistemske mjere izostaju. U okviru mjera pripravnosti školama i vrtićima je upućen apel da djeca ne izlaze u školska dvorišta tokom odmora, kao i da se izbjegava nastava iz tjelesnog odgoja na otvorenom. No, sudeći prema situaciji tokom velikog odmora ispred jedne osnovne škole u sarajevskoj općini Centar, ova preporuka nije ispoštovana. Sarajevo kao Peking Sa zagađenjem zraka u zimskoj sezoni Sarajevo se bori već godinama, zbog čega su vlasti su proteklih godina proglašavale i stanje "uzbune". Anes Podić, iz Udruženja "Eko akcija" kaže za RSE da je Sarajevo godinama među najzagađenijim evropskim gradovima, dok je u januru 2020. gotovo dostigao Peking. "Bila je tada zaista katastrofalna situacija i zamalo smo premašili rekord Pekinga na nivou mjesečnog prosjeka. Peking tokom cijele decenije nije silazio sa naslovnica svjetske štampe zbog izrazitog zagađenja zraka", ističe Podić. On tvrdi mjere, poput trenutne epizode pripravnosti, do sada nisu imale efekta, nego su donesene pod pritiskom javnosti. "Vlast ne želi da na bilo koji način izgubi popularnost, jer je percepcija da će možda izgubiti nekog glasača ukoliko, recimo, zabrani promet starijim automobilima ili naredi nekoj kompaniji koja koristi prljave energente da smanji emisije", naglasio je Podić. Sarajevo nije jedini grad u BiH koji je zagađen. Prema podacima organizacija za zaštitu okoliša, na listi najzagađenijih su i Zenica, Ilijaš, Lukavac i Visoko. Glavni izvori zagađenja zraka u BiH su termoelektrane i željezare, toplane i kućna ložišta na ugalj i drva. Također, među zagađivačima su vozila, a posebno automobili s dizelskim motorima, a jedan od uzroka je i neadekvatna gradnja. 'Bijeg na selo jedini spas' Azra Bajrić iz Gornjih Čevljanovića, mjesta udaljenog tridesetak kilometara od Sarajeva, tvrdi da je jedini izlaz "bijeg na selo". "Naravno da je bolje, nemamo toliko automobila. Planinski zrak i sve je svježije. Kad se siđe ovdje malo se osjeti, ali mi smo navikli, ojača se na zraku", kaže Azra. Kada dolazi u Sarajevo, često mora staviti masku jer, kako tvrdi, smog u pojedinim danima doslovno guši. "Samo treba bježat' na selo. Stvarno je previše saobraćaja, naši ljudi žele i u prodavnicu autom. Dosta je i ovog loženja, puno svega, prepoterećno je Sarajevo", poručuje ona. Organizacija "Human Rights Watch" objavila je krajem augusta ove godine izvještaj u kojem se navodi da su bh. gradovi tokom zime među najzagađenijima u svijetu. Prema podacima Svjetske banke, oko 3.300 ljudi u BiH godišnje umire od izloženosti zagađenju zraka, što je devet posto od ukupnog broju smrtnih slučajeva.

Nadam se da će Bosni i Hercegovini (BiH) biti dodijeljen kandidatski status u decembru, ali je potrebno da Vijeće ministara BiH u starom sazivu usvoji sve mjere, poručio je u Sarajevu komesar EU za susjedstvo i proširenje Olivér Várhelyi (Oliver Varhelyi) koji boravi u posjeti Bosni I Hercegovini. On se 28.novembra susreo sa članovima Predsjednitva BiH- Denisom Bećirovićem, Željkom Komšićem i Željkom Cvijanović. Prema njegovim riječima, odluku o kandidatskom statusu donose zemlje članice. "Riječ je o jednoj ponudi za BiH, za sve u ovoj zemlji, jer to radimo za ljude u BiH. Mislim da smo transparentni, jer je naša preporuka jasna. Evropski put jeste otvoren, ali se od BiH očekuju rezultati. Na političkim liderima je da to postane i stvarnost za sve u BiH", rekao je komesar EU za susjedstvo i proširenje. Kazao je kako Evropska komisija "želi da vidi jasne rezultate o kojima može izvijestiti Evropsko vijeće koje zasijeda u decembru", a koje treba donijeti odluku o kandidatskom statusu BiH. On je ponovio i da BiH mora realizovati 14 ključnih prioriteta koje joj je postavila Evropska komisija. "Nalazimo se u novom geopolitičkom trenutku rata u Ukrajini. U interesu je da jačamo naša partnerstva. Od Predsjedništva BiH očekujemo da proces evropskih integracija budu sastavni dio programa rada u naredne četiri godine", rekao je Várhelyi. Šta su poručili članovi Predsjednuištva BiH? Predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijaović je kazala kako želi "da se prodube odnosi sa Evropskom unijom". "Izražavam opredijeljenost da radimo kao Predsjedništvo na pitanjima o kojima se možemo baviti. Želim da oživimo naš sistem koordinacije na evropskom putu", kazala je Željka Cvijanović. Član Predsjedništva BiH Denis Bećirović je izjavio da je Evropska unija bez BiH nepotpuna, ali da se Evropska unija neće prilagođavati standardima i kriterijima Evropske unije. "Sastanak je bio ohrabrujući i sadržajan. Naš kandidatski status bi bio ohrabrenje za sve ljude u Bosni I Hercegovini”, kazao je Bećirović. Uslovi za dobijanje kandidatskog statusa Evropska komisija je 12. oktobra preporučila da se BiH da status kandidata za punopravno članstvo u EU. Ova preporuka je uslovna, jer Komisija očekuje ispunjavanje osam određenih uslova. Osam uslova: - prioritetno usvojiti izmjene u postojećem Zakonu o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću - usvojiti zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i usvojiti zakon o sudovima Bosne i Hercegovine - donijeti zakon o sprečavanju sukoba interesa - preduzeti odlučne korake za jačanje prevencije i borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala - odlučno unaprijediti rad na obezbjeđivanju efikasne koordinacije na svim nivoima kapaciteta upravljanja granicom, kao i obezbjeđivanju funkcionisanja sistema azila - obezbijediti zabranu torture, posebno uspostavljanjem nacionalnog preventivnog mehanizma protiv torture i zlostavljanja - garantovati slobodu izražavanja i medija i zaštitu novinara, posebno osiguravanjem odgovarajućeg sudskog postupanja u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima i medijskim radnicima - obezbijediti rezultate u funkcionisanju na svim nivoima mehanizma koordinacije o pitanjima EU, uključujući razvoj i usvajanje nacionalnog programa za usvajanje pravne tekovine EU. Uslovi su uglavnom vezani za 14 prioriteta koje je Evropska komisija predstavila 2019. godine, u mišljenju o spremnosti BiH da postane zemlja kandidat. Nakon preporuke Evropske komisije, status kandidata za jednu zemlju razmatraju i odobravaju države članice EU, na nivou šefova država i vlada.

U Bosnu i Hercegovinu je do novembra uvezeno 500 hibridnih i električnih automobila. Nakon ukidanja carinskih stopa za električna i smanjenja za hibridna vozila, ali i od ove godine primjetnih subvencija, raste i interes za ovim vozilima. No, koliko ih prate ulaganja u infrastrukturu?

Zamislite ovo: stanete pored nekoga na ulici i zagalamite "Ovaj čovjek je najgori od svih ljudi!". A onda, svi koji se nalaze na ulici krenu da govore: "Taj čovjek je najgori od svih ljudi!" Djeluje nezamislivo, zar ne? A sada zamislite da to napišete u komentaru posta na društvenim mrežama? I krene val: share, like, quote retweet, komentar, reakcija. Taj scenarij možete da zamislite, jel da? Ali, jel to tako treba da bude? Virtuelno društvo se ne razlikuje mnogo od onog stvarnog, izuzev što u ovom 'opipljivom' svijetu postoje pravila, zakoni i norme, pa biste za takvu galamu na ulici dobili možda kaznu za remećenje javnog reda i mira. Na internetu bi možda dobili lajkove ili u nekom slučaju prijavljen komentar. "Ako hejtamo, uznemiravamo, činimo loše ljudima na internetu, vrlo dobro znamo da radimo lošu stvar. Samo što je ne radimo licem u lice", kaže Lejla Omeragić Ćatić u novom podcastu Zaviri ispod površine u epizodi 'Smirimo strasti na internetu'. Slušajte i pratite ZIP ►Spotify ►Apple Podcast ►Google Podcast ►Podcast.rs Njoj će se u ovoj epizodi pridružiti Ella Selak Bagarić, klinička psihologinja, stručnjakinja za medijsku pismenost Anida Sokol iz Mediacentra Sarajevo, Aleksandar Trifunović urednik Buka mazagina, Saša Petrović, inspektor Federalne uprave policije i stručnjak za cyber criminal, kao i mladi ljudi koji govore o online nasilju. Koliko se različito ponašamo na internetu u odnosu na fizički svijet? I da li smo svjesni moći koju naše riječi imaju na društvenim mrežama? To, pored ostalog, objašnjava u i klinička psihologinja iz zagrebačkog Centra za zdravlje mladih, Ella Selak Bagarić. "Istraživanja pokazuju da je empatija i do šest puta manja onda kada nemamo kontakt licem u lice. Kada neko čita ili vidi neki sadržaj na društvenim mrežama o živoj osobi, ne aktivira se toliko empatija". Stojimo li u špaliru? “Ima jedan srednjovjekovni momenat, znate ono kad svjetina stane u špalir pa pljuju i gađaju svim i svačim nesretnika ili nesretnicu. Jesmo li sigurni da ne stojimo u tom špaliru, slučajno, nekim lajkom, srcem, komentarom ili šerom? Površno, kao šetali, vidjeli, bez razmišljanja lajknuli, i otišli svojim poslom, medijski nepismeni. Zbog nečije, ničim izazvane patnje, nije kriv samo onaj prvi što je bacio kamen”, pita se Lejla. Najgori primjeri online nasilja su pozivi na nasilje i prijetnje određenoj osobi ili grupama ljudi, uznemiravanje, a često se među mladima dešava ismijavanje fotografija i videa. A, ismijavanje onda dovodi do toga da osoba osjeća tjeskobu, pritisak, nesigurnost pojašnjava Anida Sokol, stručnjakinja za medijsku pismenost, istraživačica i projektna koordinatorica u Mediacentru Sarajevo. Jedan od alata sa kojim možemo da se borimo protiv online nasilja, uznemiravanja na internetu jeste medijska pismenost i osnaživanje. Jer kako navodi Sokol, dovoljno je da nešto podijelimo na internetu, pa da i sami doprinesemo nečijem uznemiravanju, a da toga nismo ni svjesni. “Medijska pismenost obuhvata zaista ogroman set različitih vještina, pa i vještinu kako da komuniciramo u online prostoru,”pojašnjava Anida Sokol. A ko je tuženi? Opravdanja za online nasilje nema, no šta uraditi kada vas neko zlostavlja u tom prostoru? Koji su uopšte koraci koje treba poduzeti kada nas neko teroriše, zlostavlja, uznemirava u online prostoru? “Na žalost građani nisu zaštićeni u dijelu klevete posredstvom interneta je je to u domenu građanske parnice. I u građanskoj parnici sud veoma teško može utvrditi jer zna ko je tužitelj ali ne zna ko je tuženi,” kaže u ZIP-u Saša Petrović, inspektorom Federalne uprave policije, i stručnjak za cyber criminal. 'Mržnja ne donosi dobro' Jesmo li svjesni da u online prostoru, posebno na društvenim mrežama, imamo moć medija i čemu to vodi ukoliko nismo dovoljno odgovorni? Zašto je važno razvijati medijsku i emocionalnu pismenost, kako to da je empatija toliko manja u online komunikaciji nego uživo – to su samo neka od pitanja na koja Lejla pokušava naći odgovore u Zaviri ispod površine podcastu. "Ne postoji mržnja ni na kojoj platformi života, bila ona virtuelna ili stvarna, koja je nekome donijela dobro. Ona je pošast", kaže Lejla. Godinu i po dana je prošlo od Bukine kampanje "Hejt Sloveni, još ste živi" koja je odjeknula u cijeloj regiji, i još odjekuje, a koja je prikaz kako bi izgledalo da u svakodnevnom životu komuniciramo kao na društvenim mrežama. "Uvijek gledajte da li bi vi voljeli da vama to neko radi i kako biste se vi subjekt te sprdnje. I uvijek ćete u tom odgovoru dobiti, prije nego što takvo nešto uradite, da li je to uredu ili nije. Uvijek", kaže Aleksandar Trifunović, urednik i novinar Buka magazina. Kako se osnažiti protiv online nasilja slušajte u novom ZIP-u na RSE ili na vašim omiljenim podcast aplikacijama. O serijalu 'Zaviri ispod površine' Svakodnevnica u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori. Sa kakvim se izazovima suočavamo? Šta ove sedmice pokušavamo bolje da razumijemo? Svakog ponedeljka autori iz Sarajeva, Podgorice i Beograda donose novu epizodu podcasta ZIP - Zaviri ispod površine. O čemu to razmišljaju ove sedmice? Šta o tome kažu stručnjaci, a šta kažete vi? Sve epizode možete potražiti ovdje. Preuzimite podcast na vaš uređaj i slušajte po svom tempu. Sa vama smo i kroz naše radijske emisije svakog vikenda.

Stoljećima su uzgajivači konja u istočnoj Europi pažljivo njegovali plemenite habsburške lipicanere. Sada se ergele diljem Austrije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Mađarske, Italije, Rumunjske, Slovačke i Slovenije nadaju da bi im status baštine UNESCO-a mogao jamčiti budućnost. Jedna od njih je i ergela Vučijak, kod Prnjavora na sjeveru Bosne.

Tema najnovijeg Mosta Radija Slobodna Evropa bila je odnos Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, prema Putinu i Rusiji. Sagovornici su bili Draško Aćimović, ekonomista iz Banjaluke, i Adnan Huskić, politički analitičar iz Sarajeva. Bilo je riječi o tome zašto je Dodik uspostavio tako bliske veze sa Rusijom, da li on to radi iz pragmatičnih razloga ili zato što je istinski vezan za Moskvu, šta je bilo sa velikim ruskim investicijama u Republiku Srpsku koje je Dodik najavljivao uoči svog sastanka sa Putinom septembra ove godine, želi li rukovodstvo Republike Srpske da se privreda tog entiteta dugoročno veže sa rusku privredu i kakve bi bile posljedice tog vezivanja, kako Rusija izvlači kapital iz Republike Srpske preko naftne industrije i da li Republika Srpska gubi zapadne investicije zbog dominatne proruske retorike u tom entitetu. Razgovaralo se i o tome kako je Dodik nakon izbora za predsjednika Republike Srpske smirio svoju prorusku retoriku, da li je to uradio zbog ruskih poraza u Ukrajini ili zbog toga što su zapadne ambasade prihvatile njegov izbor za predsjednika Republike Srpske bez obzira na tvrdnje opozicije da je na izborima bilo velike krađe, kao i o tome smeta li predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću što Rusi toliko hvale Dodika i što ga Putin često prima. Omer Karabeg: Može li se za Milorada Dodika reći da je ruski igrač na Zapadnom Balkanu? Draško Aćimović: Ne mislim da je ruski igrač. Vjerovatno dobro koristi sve mogućnosti u političkom životu koje mu se pružaju tako da mislim da je u pitanju obostrani interes. Podsjetio bih da je gospodin Dodik došao na vlast kao prozapadni političar. On još uvijek jako dobro sarađuje sa Zapadom. Sastaje se sa najvišim dužnosnicima zemalja, koje su mu uvele sankcije, što govori da dobro lavira između velikih sila. Adnan Huskić: Dodiku jako odgovara titula ruskog čovjeka na ovom području. To je za njega neka vrsta političke legitimacije za domaću javnost, a odgovara mu i zato što mu otvara vrata sličnih političara unutar Evropske unije. Predizborna igra Omer Karabeg: Dodik je bio jedini politički funkcioner u Evropi koji je otvoreno odobravao ruske referendume na okupiranim teritorijama u Ukrajini, čak je slao i svoje posmatrače na te referendume. Zašto je on to radio ako to niko u Evropi ne radi? Koji mu je bio cilj? Draško Aćimović: Mislim da je to uglavnom bila predizborna igra. Kod Dodika nema emocija. To je politički pragmatizam. On ne može ići protiv proruskog raspoloženja u biračkom tijelu. Na tome je zaradio dobre političke poene i pobijedio na izborima. Međutim, vidimo da su odmah nakon izbora usvojeni svi dokumenti vezani za NATO put Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina se pridružila svim odlukama Ujedinjenih nacija vezanim za Rusiju. Adnan Huskić: Ne može se sporiti da je riječ o čovjeku sa razvijenim političkim instinktom. To Dodik pokazuje od početka svoje političke karijere kada je došao na vlast uz pomoć SFOR-a, Visokog predstavnika i onog istog Escobara koga je kasnije izložio nebrojenim uvredama. On se ponaša kao ruski igrač zbog domaće publike. On tu legitimaciju neće lako odbaciti. Međutim, sudeći po njegovim potezima u posljednje vrijeme mislim da Dodik u određenom smislu reterira. Sumnjam da bi sada, kada se promijenila situacija u Ukrajini, otvoreno podržavao ruske referendume i slao posmatrače. On se sada ponaša kao konstruktivniji igrač. Čim je sa zapadne strane dat mig da prihvataju rezultate izbora, bez obzira što su bili lišeni bilo kakvog integriteta, predsjedavajući Savjeta ministara BiH, koji je njegov čovjek, potpisuje brojne sporazume unutar Berlinskog procesa, a Dodik koji je zaustavljao imenovenaje njemačkog ambasadora u Bosni i Hercegovini uz osmijehe se susreće se u Banjaluci sa Manuelom Saracinom, specijalnim izaslanikom njemačke vlade za Zapadni Balkan. Dodik se još uvijek snalazi u bari političkog života u Bosni i Hercegovini. 'Velike' ruske investicije Omer Karabeg: Dodik je uoči posete Putinu u septembru ove godine najavljivao velike ruske investicije u Republiku Srpsku - ulaganja u rafineriju i izgradnju gasovoda i elektrana na gas. Da li su to bila samo predizborna obećanja ili su Rusi stvarno spremni na te velike investicije? Draško Aćimović: Ne vjerujem da je u ovom momentu bilo ko spreman na takve investicije. To je bila klasična predizborna priča. Svi vrlo dobro znaju kako su stvari postavljene u Bosni i Hercegovini. To se može vidjeti po obimu personala u ruskoj i američkoj i dugim zapadnim ambasadama u Bosni i Hercegovini kao i po vojnom prisustvu. Jasno je da Bosna i Hercegovina nije zona ruskog interesa. ali im odgovara blizak odnos sa Dodikom kao što odgovara i Dodiku. Tako da to je čisto pragmatično, ne mislim da to ugrožava Bosnu i Hercegovinu. Dodik je solo igrač koji koristi sve što može da ostane na vlasti. Osim toga ne treba zaboraviti da je on jedini od svih vodećih političara završio političke nauke i teoretsko znanje vrlo dobro koristi u praksi. Adnan Huskić: Nema razloga da se očekuje da će bilo šta od ruskih investicija, koje je Dodik najavio, biti realizirano. Privreda Bosne i Hercegovine je u potpunosti orijentisana prema regiji i Evropskoj uniji. Kad pogledate investicije, Rusije nema među prvih deset. Bosna i Hercegovina je još uvijek čvrsto uvezana u evropski sistem. Postoje problemi jer o mnogim pitanjima nema konsenzusa u Evropskoj uniji što koriste političari poput Milorada Dodika. A što si tiče Rusije, ona pokušava malo pokvariti stvari, ali daleko od toga da je ovo područje direktna sfera njenih interesa. Izvlačenje para Omer Karabeg: Dražen Vrhovac, direktor Investicione banke Republike Srpske, rekao je da privreda Republike Srpske treba da se dugoročno veže za privredu Rusije. To, dakle, kaže ozbiljan privrednik. Koliko je to dobro za privredu Republike Srpske kada se ruska ekonomija zbog rata u Ukrajini nalazi pod sankcijama Zapada, a sankcije će očigledno potrajati? Kakva bi uopšte bila korist od tog vezivanja? Draško Aćimović: Ne znam kakav je to ozbiljan privrednik čija je banka izgorila pod čudnim okolnostima i svi materijali su nestali. Tako da ja ne bih komentarisao njegove izjave. Činjenica je da se ruski udio u privredi Republike Srpske smanjuje. U suštini, drastično je smanjen. U ovom momentu Rusija ništa ne kontroliše u energetskoj sferi. Rafinerija u Republici Srpskoj ne radi. Bosna i Hercegovina kupuje gorivo iz drugih zemalja. Što se tiče nafte, oslonjeni smo uglavnom na Hrvatsku, Italiju i Srbiju. Kad je riječ o gasu, Republika Srpska nije gasificirana, nije vezana za gas. Ono malo gasa što dolazi uglavnom se troši u Kantonu Sarajevo. Jedini pravi partner Bosne i Hercegovine je Evropska unija. Nema velikih dodirnih tačaka između privrede Bosne i Hercegovine i privrede Rusije. Ali uloga Rusije se u Republici Srpskoj preuveličava. Ako pokušate da kažete istinu o onome što se dešava u Ukrajini, doživjećete salvu uvreda, kritika, izjava mržnje i svega ostalog. Adnan Huskić: Priča o dugoročnom vezivanju privrede Republike Srpske za Rusiju ni na čemu nije utemeljena. Ta saradnja je doživjela vrhunac 2006. i 2007. kada je završena priča o privatizaciji naftne industrije Republike Srpske. Poslije dolazi Sberbanka koja je kupila Volksbanku i preuzela sve njene poslovnice u regionu i Bosni i Hercegivine. Nakon ruske agresije na Ukrajinu Sberbanka je otišla. U bankovnom sektoru nema više Rusije. Ono što se desilo sa privatizacijom naftne industrije Republike Srpske je prava katastrofa. Iz Republike Srpske je izvučeno puno novca. Mislim da se još uvijek izvlači na konto različitih stvari. To možda najbolje ilustrira odnos Rusije prema Republici Srpskoj. Ekonomska šteta Omer Karabeg: Da li Republika Srpska trpi ekonomsku štetu zbog proruske retorike? Recimo, Njemačka je u aprilu ove godine stopirala investicije od 105 milona eura u infrastrukturne projekte u Republici Srpskoj. Može li doći još do takvih otkazivanja? Draško Aćimović: Mislim da može. U ovom trenutku u Republici Srpskoj emotivni narativ prevladava pragmatični. Ljudima je važnija emocija koju osjećaju prema Rusiji nego ekonomska korist koji mogu imati od Evropske unije. S tim moramo računati. Tu je vrlo teško naći pravi put. Za mene je taj put dogovor da se prestane s blokadama. Ja zastupam tezu da je saradnja unutar Bosne i Hercegovine, posebno između Republike Srpske i Federacije BiH, izuzetno važna. To je put koji će nas povezati sa Evropom, pa nećemo dolaziti u situaciju da nam se zbog emcionalnih nastupa uskrate novci. Kad počnemo sarađivati, onda će početi da stižu i strane investicije koje sada nemamo. Adnan Huskić: Mislim da ekonomska šteta nastaje prije svega zbog sveukupnog ambijenta u Bosni i Hercegovini koji su stvorili političari. To je ambijent nesigurnosti i neizvjesnosti. Zbog toga strani investitori ne dolaze u Bosnu i Hercegovinu. A što se tiče njemačkog povlačenje investicija iz Republike Srpske, to je bio više odgovor na Dodikove najave da će prenijeti državne nadležnosti sa Bosne i Hercegovine na Republiku Srpsku. Od tada je prošlo šest mjeseci i vidjeli smo da od prenosa nadležnosti nije bilo ništa. To je opet bio Dodikov spin. Ali takve izjave stvaraju ambijent u kojem se dešavaju incidenti. Retorika se pretvara u sigurnosni problem što izaziva zabrinutost Njemačke i drugih evropskih zemalja. Evropska unija nije u stanju da reagira pošto je za to potreban konsensus svih članica, a Mađarska je jasno rekla da neće podržati nikakve sankcije protiv bilo koga na Zapadnom Balkanu - čitaj Milorada Dodika i Aleksandra Vučića. Zbog toga je Njemačka samostalno djelovala uskraćivanjem investicija u infrastrukturne projekte u Republici Srpskoj. Znam da Dodiku zbog toga nije bilo svejedno pošto je nekoliko puta to pominjao. Smirivanje retorike Omer Karabeg: Pomenuli ste da je Dodik dobrim dijelom smirio retoriku o Rusiji nakon što je izabran za predsjednika Republike Srpske. Recimo, on je ovih dana rekao "Sarađivaćemo sa velikim silama, poput Rusije i Kine, ali i sa Sjedinjenim Američkim Državama i zemljama Evropske unije". Rekli ste da je na tu promjenu uticala činjenica da su zapadne ambasade prihvatile njegov izbor za predsjednika Republike Srpske prelazeći preko mnogobrojnih izbornih nepravilnosti. A da li su na to uticali i porazi Rusije u Ukrajini? Draško Aćimović: Dodik je izuzetno pragmatičan političar. On umije da do krajnosti zategne situaciju da bi u pravom momentu počeo popuštati kako bi dobio ono što želi. On to radi već 20 i nešto godina. S druge strane, nedavni izbori, na kojima su ponovo pobijedile nacionalne stranke, pokazali su da Bosna i Hercegovina ne može da figurira kao građanska država. Tu se odmah možemo pozvati na Visokog predstavnika, koji je u izbornoj noći donio odluku da se poveća broj poslanika u Domu naroda umjesto da ga ukine. Jer dvodomni sistem nije za Bosnu i Hercegovinu. On može funkcionisati u razvijeniom zemljama poput SAD i Velike Britanije, ali ne i u Bosni i Hercegovini. Njegova odluka jača etnički princip - tako da će se u budućnosti morati praviti neka druga procjena ili možda neka reorganizacija. Adnan Huskić: Nakon što je Zapad prihvatio Dodikovu izbornu pobjedu - i pored toga što je izborni proces bio vrlo problematičan, pun rupa i manipulacija - Dodik se osjeća relaksirano, pa otuda njegova pomirljivija retorika. S druge strane, Dodik vidi da se stvari u Ukrajini ne razvijaju u skladu sa ruskim interesima, pa je procijenio da je možda vrijeme da malo promijeni retoriku. Ako je suditi po tome, moglo bi se desiti da se stvari rješavaju na konstruktivniji način nego što je to bio slučaj ranije. Ko je bliži Putinu? Omer Karabeg: Koliko je na sadašnju Dodikovu smireniju priču o Rusiji uticao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kome baš nije drago da Putin maltene češće prima Dodika nego njega? Tokom posljednjih izbora Vučić je bio primjetno hladniji prema Dodiku. Draško Aćimović: Predsjednik Vučić zaista vodi politiku dijaloga i pomirenja. Mogu se nama mnoge stvari sviđati ili ne sviđati, ali ne možemo reći da smo za ovih deset godina, koliko je na vlasti, čuli od njega nekakvu borbenu retorku. Naprotiv, on se trudi da smiruje situaciju. Srbiji i predsjedniku Vučiću ni u kom slučaju ne odgovaraju tenzije u regionu. Omer Karabeg: A da li mu smeta što se Dodik toliko vezao za Rusiju? Putin ga toliko hvali, pa ispada da Dodik maltene ima bolje veze i bolji prijem u Rusiji nego on. Draško Aćimović: Ne znam da li mu to smeta. Sudeći prema medijima čini mi se da niko u Srbiji ne misli da Dodik ima bolje odnose sa Rusijom nego predsjednik Vučić. Vučić je izuzetno pragmatičan političar. Naftna industrija i energetika u Srbiji su uglavnom u vlasništvu Ruske Federacije i on mora da traži srednji put. Da li je to ispravno - ja to ne mogu suditi. Da li se treba prikloniti jednoj strani ili ostati neutralan? Ali u ovom momentu ne postoji prava neutralnost. Ako ste neutralni, onda ste na strani jedne strane. A da li Vučić lično možda ima nekakav otklon prema Dodiku - to ćemo ubrzo vidjeti. Vučićeva distanca Adnan Huskić: Kad je u pitanju odnos prema Rusiji, zaista nisam siguran da li postoji neka vrsta koordinacije između njih dvojice. Mislim da se obojica u zadnje vrijeme ponašaju pragmatično. S tim što je manevraski prostor Aleksandra Vučića bitno manji od onoga koji ima Dodik zbog toga što je Srbija vidljivija, a i što je zbog pogrešnih političkih poteza izložena širem spektru problema. Treba se sjetiti one najavljene posjete Srbiji ministra vanjskih poslova Rusije Sergeja Lavrova početkom juna u jeku rata u Ukrajini do koje nije došle zbog toga što su sve okolne zemlje zabranile prelet njegovog aviona. To je odgovaralo rukovodstvu Srbije jer oni nisu bili ti koji odbijaju posjetu Lavrova, ali i te kako su bili sretni što nije došlo do te posjete u momentu kada ga više niko u Evropi ne prima. Tako da je prostor Aleksandra Vučića vrlo skučen. Dodik nema te probleme i može se malo fleksibilnije ponašati. Tokom sastanka u Moskvi, Putin Dodiku poželio sreću na izborima Činjenica je da je tokom ovih izbora odnos između njih dvojice bio hladniji nego ranije. To se definitivno dalo primjetiti. Na predizbornim skupovima Dodikovog SNSD-a nije bilo ljudi iz vrha Srbije. Prije je dolazila premijerka, dolazili su i ministri. Ovoga puta jasno je bilo da srbijanska vlast i Aleksandar Vučić nisu bili toliko na strani SNSD-a, niti su ga podržavali, ali ne mislim da je u pitanju borba za Putinovu naklonost. Prije će biti da je riječ o Dodikov promociji u Srbiji gdje se on nameće kao neka vrsta domaćeg igrača. Mislim da je Dodikova afirmacija na političkoj sceni u Srbiji primarni razlog zašto Vučić pokušava da ga drži na distanci i pod kontrolom. Omer Karabeg: U zaključku, da li je Dodik ruski igrač ili je ona velika proruska retorika uoči izbora bila samo predizborna igra? Draško Aćimović: Dodik nije ruski igrač. To je bila predizborna igra. Adnan Huskić: Rusija ima jasne političke ciljeve u Bosni i Hercegovini. Mnogi od njih, kao što je zatvaranje Ureda Visokog predstavnika i demontiranje institucija zapadnog prisustva u Bosni i Hercegovini, se poklapaju s Dodikovim ciljevima. Zato mislim da nije ispravno govoriti o tome da se radi o ruskom igraču. Riječ je o dva igrača čiji se interesi poklapaju mada mislim da sada dolazi do određenih promjena.

Stara auta na cestama, loše navike i potrebe kupaca polovnih automobila, neadekvatan javni gradski saobraćaj, dominiraju u većini bh. gradova. Može li modernizacija javnog gradskog prijevoza, te veća pristupačnost električnih i hibridnih automobila pomoći u rješavanju saobraćaja i njegovog utjecaja na zagađenje, govorimo u emisiji TV Liberty.

Novoizabrana vlast u entitetu Republika Srpska (RS), desetak dana nakon preuzimanja novog četveregodišnjeg mandata, nastavlja sa starom politikom. Ta politika je u suprotnosti sa dugogodišnjim vanjskopolitičkim kursom Bosne i Hercegovine, usmjerenim ka euroatlanskim integracijama. Umjesto toga, u proteklih nekoliko dana Republika Srpska je dogovorila saradnju sa Kinom i Rusijom, te najavila srpsko-ruski forum u proljeće naredne godine u Banjaluci. Bosanskohercegovački analitičari ocjenjuju da ovakva politika Bosni i Hercegovini ne donosi korist, već štetu. Igranje oprečne vanjskopolitičke igre Milorad Dodik, predsjednik RS-a, je protivljenje ulasku Bosne i Hercegovine u NATO ponovio 24. novembra u Beogradu. "Republika Srpska je protiv bilo kakvog ulaska u Sjevernoaltlanski savez (NATO), iako sa njim sarađuje", izjavio je Dodik nakon beogradskog sastanka sa Aleksandrom Vučićem, predsjednikom Srbije. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (BiH) je 9. novembra jednoglasno usvojio prijedloge Programa reformi BiH za 2021. i 2022. godinu, dva ključna dokumenta koji predstavljaju politički i pravni okvir saradnje BiH i NATO saveza. Predsjedništvo BiH nakon toga treba da donese odluku o prihvatanju dokumenta, te on treba biti dostavljen u Brisel, u sjedište NATO saveza. Analitičari kažu kako igranje dvostruke ili oprečne vanjskopolitičke igre "pokazuje dubinu unutrašnje krize u BiH, kao i diletantizam domaćih političara." "Kod nas se čini da ta podvojenost na vanjsko-političkom planu ne koristi ni za neke entitetske interese ni za dobrobit društva u cjelini, već za partijske benefite unutar BiH. Tako veze Dodika sa Rusijom i Putinovim režimom ne donose korist već štetu", kaže Aleksandar Savanović, profesor politologije na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci za Radio Slobodna Evropa (RSE). On tvrdi da to pravi značajnu štetu i RS-u i Bosni i Hercegovini. "Imamo često situaciju da naši predstavnici u međunarodnim institucijama glasaju ne samo protiv interesa države, već čak i potpuno nemoralno, kršeći pri tome neke elementarne moralne principe i uzuse pristojnog ponašanja", kaže Savanović. Dodaje da BiH nema jasnu, usaglašenu agendu i da svako radi šta mu nalaže stranka, a ne njegova vlada, entitet ili država. Kako vanjska politika utiče na ugled BiH na međunarodnom planu? Mladen Bubonjić, politički analitičar i publicista iz Banjaluke ističe da je za društveni napredak BiH neophodan minimum koncenzusa kojeg u BiH nema. "Ako se nastavi dosadašnjim stopama, teško se može očekivati da će biti nekog pomaka. Zato što doslovno jedni drugima predstavljaju svojevrsni klin, odnosno blokadu, i prisutne su opstrukcije koje otežavaju integracije BiH na euroatlanskom putu", ističe on. Bubonjić kaže da BiH društvo zbog svog spoljnopolitičkog nastupa može na međunarodnom polju izgledati samo kao "nezrela djeca koja ne znaju šta hoće", iako su pozicije jasno opredjeljene "ili istočni ili zapadni put." Sličan stav ima i politička analitičarka Tanja Topić iz Banjaluke. Ona kaže da BiH nema nikakav ugled u vanjskom svijetu i u međunarodnim odnosima, gdje je prisutna samo kada postoji neki problem. "Vrlo često smo u žiži međunarodne javnosti zbog naših internih svađa i podizanja tenzija", kaže ona. Dodaje da različiti pogledi na odnos prema Rusiji nanose dosta štete i problema državi BiH. "Čini mi se da je nemoguće istovremeno ići na ta dva kolosjeka. Znači podržavati rusku politiku, a istovremeno nastojati da BiH postane članica EU. Mislim da su to dva koncepta koja se međusobno isključuju", navodi Topić. Gdje se nalazi BiH na NATO putu? Unutar BiH postoji konsenzus oko evropskih integracija, ali ne i puta u NATO. Zvaničnici iz RS slijede opredjeljenje susjedne Srbije o vojnoj neutralnosti, a 2017. je Narodna skupština RS usvojila rezoluciju o vojnoj neutralnosti. BiH je od 2006. godine članica NATO Partnerstva za mir, političko-vojnog programa ovog saveza. Službeno, BiH je u Akcionom planu za članstvo u NATO-u (MAP) i to kao jedina zemlja. Pozivnica za MAP upućena je 2010. godine. Nakon opštih izbora 2018. godine, BiH je pozvana da uputi Godišnji nacionalni plan (ANP), koji priprema svaka država koja želi postati članica Saveza. Ukratko, radi se o planu reformi u više oblasti, između ostalih i političkih, bezbjednosnih, pravnih i odbrambenih. Zbog protivljenja iz Republike Srpske, BiH je umjesto ANP-a u NATO poslala Program reformi. BiH i Evropska unija Evropska komisija je polovinom oktobra dala preporuku kandidatskog statusa za Bosnu i Hercegovinu. Preporučila je dodjelu kandidatskog statusa za BiH uz razumijevanje da će zemlja preduzeti osam konkretnih koraka: - prioritetno usvojiti izmjene u postojećem Zakonu o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću; - usvojiti zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i usvojiti zakon o sudovima Bosne i Hercegovine; - donijeti zakon o sprečavanju sukoba interesa; - preduzeti odlučne korake za jačanje prevencije i borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala; - odlučno unaprijediti rad na obezbjeđivanju efikasne koordinacije na svim nivoima kapaciteta upravljanja granicom, kao i obezbjeđivanju funkcionisanja sistema azila; - obezbijediti zabranu torture, posebno uspostavljanjem nacionalnog preventivnog mehanizma protiv torture i zlostavljanja; - garantovati slobodu izražavanja i medija i zaštitu novinara, posebno osiguravanjem odgovarajućeg sudskog postupanja u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima i medijskim radnicima; - obezbijediti rezultate u funkcionisanju na svim nivoima mehanizma koordinacije o pitanjima EU, uključujući razvoj i usvajanje nacionalnog programa za usvajanje pravne tekovine EU. Konačnu odluku o kandidatskom statusu donose lideri država članica EU koji će, prema očekivanjima, o ovom pitanju raspravljati na decembarskom samitu.  

Ruke bosanskih restauratora automobila sve su traženije u Austriji. Kvalitet rada, ali i cijena, dovozi im sve više olupina koje pretvaraju u kolekcionarske dragulje. Znate li koliko im je vremena potrebno za to?