Nastavnici u Hrvatskoj ubuduće će u okviru obrazovanja o holokaustu u Drugom svjetskom ratu obvezatno prvo prolaziti seminar o o holokaustu na području nekadašnje kvislinške Nezavisne države Hrvatske (NDH). Državna Agencija za odgoj i obrazovanje (AZOO) i Židovska općina Zagreb potpisali su Sporazum o suradnji u obrazovanju o holokaustu, prema kojem će se obrazovanje nastavnika o holokaustu u hrvatskim školama ubuduće zajednički planirati. Obrazovanje o holokaustu na području NDH biće uključeno u globalni program obrazovanja o holokaustu, koji se provodi za nastavnike u suradnji sa jeruzalemskim Yad Vashemom. "Ovo je bilo možda najključnije – da oni koji idu u Yad Vashem na edukaciju o holokaustu prvo dođu k nama na seminar da čuju i vide što se tada desilo u Hrvatskoj, jer bez toga pričanje o Poljskoj ili bilo kojoj drugoj zemlji je besmisleno", kazala je za Radio Slobodna Europa (RSE) Sanja Zoričić Tabaković iz Šoa akademije. Židovska općina Zagreb od 2004. godine redovito održava seminare o holokaustu za nastavnike i profesore u hrvatskim osnovnim i srednjim školama, a od svog osnivanja 2012. godine radi to Šoa akademija. To je projekt Židovske općine Zagreb i predstavnice židovske manjine u Zagrebu Sanje Zoričić Tabaković, koja i vodi Akademiju. Prvo seminar u Hrvatskoj, potom Yad Vashem Paralelno, Agencija za odgoj i obrazovanje od 2005. godine temeljem Memoranduma o razumijevanju potpisanog između Hrvatske i Izraela svake godine šalje u Memorijalni centar za poučavanje o holokaustu Yad Vashem u Jeruzalemu na seminare o holokaustu po 25 nastavnika i učitelja iz Hrvatske. "Desetak godina prije potpisivanja sporazuma trajalo je 'natezanje' s Agencijom oko nekoliko stvari", kazala je za Sanja Zoričić Tabaković. "Eto, sada smo to potpisali, a 12. lipnja je kod nas već prvi seminar za polaznike", pohvalila se Sanja Zoričić Tabaković. Već se zna i program – prvo će povjesničar Tvrtko Jakovina govoriti o holokaustu u Hrvatskoj i nestajanju židovske zajednice u Hrvatskoj. Nakon toga će povjesničarka Nataša Mataušić dati svoju jako impresivnu prezentaciju ustaškog logora Jasenovac. Potom slijedi 12-minutni dokumentarni film o iskrivljavanju holokausta, na što će se predavanjem nadovezati sociolog Renato Matić. Ravnateljica državne Agencije Dubravka Brezak Stamać nakon potpisivanja kazala je da je sporazum "organski nastavak" suradnje Agencije i Židovske općine Zagreb kojim se naglašava suradnja protiv bilo kakvog iskrivljivanja povijesti i u borbi protiv antisemitizma. Polaznici će se susresti s svim mučnim situacijama iz hrvatske povijesti u vrijeme NDH, dodala je. Ona je podsjetila da da svaka škola ima program učenja o Holokaustu koji nije vezan isključivo za predmet povijesti nego i za druge predmete poput vjeronauka, likovne kulture i drugih. Priručnik za profesore Voditeljica Šoa akademije Sanja Zoričić Tabaković kazala je da surađuju s mnogo profesora osnovnih i srednjih škola koji se bave tom tematikom i da su izdali priručnik za profesore o holokaustu u Hrvatskoj, na koji su ponosni. "Zove se 'Antijudaizam, antisemitizam i holokaust u Hrvatskoj', glavni urednik je Neven Budak, a autori su profesori i umirovljeni profesori zagrebačkog Filozofskog fakulteta Snježana Koren, Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić i Žarko Puhovski. Agencija je to prihvatila kao materijal za rad u školama i to je jako dobro", ocjenjuje voditeljica Akademije. Na seminare o holokaustu Šoa akademije što ih vode ovi i drugi eminentni stručnjaci dolazi od 25 do 60 nastavnika i profesora. "Mnogi profesori znaju doći i sa svojim đacima, i to je onda sjajna stvar. Ti đaci onda čuju stvari koje nemaju prilike drugdje čuti, jer se mi osim holokausta bavimo i temama koje se dodiruju s holokaustom. To su aktualne teme demokracije, tolerancije, ljudskih prava, aktualnih događaja u svijetu i kod nas i slično", dodaje Sanja Zoričić Tabaković. Inače, Akademija se financira iz sredstava koje se iz proračuna Grada Zagreba dodjeljuje njoj kao predstavnici židovske nacionalne manjine u gradu, a ako uzmanjka, uskače Židovska općina Zagreb. Obrazovanje i u Rijeci, te centru u Zagrebu Zagrebačka Šoa akademija nije jedina koja se bavi obrazovanjem o holokaustu. Uz sadržaje u predmetima povijesti, umjetnosti, vjeronauka i drugih u osnovnim i srednjim školama. Riječki Filozofski fakultet ima četiri kolegija o holokaustu i srodnim temama poput povijesti fašizma, genocida, antisemitizma i masovnog političkog nasilja. Time se unazad tri godine bavi i zagrebački Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust. Oni jednom ili dvaput godišnje organiziraju webinar pod nazivom "Antisemitizam, holokaust i stradanja" na kojima educiraju profesore, studente i zainteresirane građane o stradanjima za vrijeme NDH. "Dio tog programa provodi se kroz edukaciju kroz umjetnost, odnosno širi se spektar tema kroz koje profesori mogu vršiti edukaciju unutar škola. Ocjene predavanja su izuzetno visoke, a dostupna su i na YouTube kanalu "Centar tolerancije", kazala je za RSE voditeljica Centra Nataša Popović. Što donosi seminar? Kako se navodi u potpisanom Sporazumu, njegov cilj je "proširiti mogućnosti stručnog usavršavanja i profesionalnog razvoja učitelja i nastavnika u Republici Hrvatskoj u području poučavanja o holokaustu". Među ostalim, planira se i "zajedničko organiziranje i sudjelovanje na konferencijama, stručnim skupovima i edukacijama", osiguranje stručnih predavača i izrada i provedba edukativnih metoda i edukativnih materijala. Ovogodišnji seminar o holokaustu održat će se u Yad Vashemu od 22. do 29. lipnja. Natječaj za 25 polaznika je zaključen 18. svibnja, a mogli su se prijaviti učitelji predmetne nastave u osnovnim školama, nastavnici društvenih predmeta u srednjim školama te sveučilišni profesori i stručnjaci koji se aktivno bave edukacijom o holokaustu u Republici Hrvatskoj. Imajući u vidu višepredmetni pristup tematici holokausta, uz učitelje i nastavnike povijesti za stipendiju su se mogli prijaviti i učitelji predmetne nastave i nastavnici drugih društvenih predmeta, primjerice vjeronauka, etike, engleskoga jezika, hrvatskoga jezika itd., odnosno svi nastavnici koji u sklopu predmetne nastave obrađuju temu holokausta. Hrvatska će sljedeće godine preuzeti predsjedanje Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust pošto je njezina nominacija jednoglasno prihvaćena na plenarnoj sjednici. Na drugom plenarnom zasjedanju Međunarodnog saveza za sjećanje na holokaust (IHRA) pod njemačkim predsjedanjem, održanom 2. i 3. prosinca putem video-veze, jednoglasno je odobrena nominacija Hrvatske za predsjedanje IHRA-om u 2023. godini. IHRA je međuvladino tijelo uspostavljeno s ciljem jačanja i promicanja edukacije, sjećanja i istraživanja o holokaustu. Osnovano je 1998. godine i sada ima 34 države članice.  

Optužnica srbijanskog Tužilaštva za ratne zločine protiv četiri visoka oficira Hrvatske vojske zbog ratnog zločina nad srpskim civilima u akciji "Oluja", nije još pravosnažna. Ta informacija je, nakon višedenevnih spekulacija u medijima, potvrđena i za Radio Slobodna Evropa (RSE) iz Tužilaštva speicijalizovanog za gonjenje osumnjičenih za zločine počinjene tokom ratova koji su pratili raspad Jugoslavije. U Tužilaštvu su naveli da optužnica za ovaj slučaj, te navodno odgovorne za zločine počinjene tokom vojne operacije "Oluja" 1995. godine, u kojoj je Hrvatska povratila kontrolu nad djelom svoje teriotorije na kojoj su Srbi formirali takozvanu RSK (Republika Srpska Krajina), nije postala pravnosnažna i da krivični postupak u ovoj fazi nije javan. Prema navodima koji su se pojavili u medija, četiri osebe se terete da su u avgustu 1995. godine naredili avionsko raketiranje kolone izbeglica koja je iz Hrvatske ka Srbiji bježala preko BiH. Raketiranja su se dogodilo na Petrovačkoj cesti kod Bosanskog Petrovca i u mestu Svodna kod Novog Grada. U ta dva raketiranja, prema službeno nepotvrđenim podacima, živote je izgubilo 13 osoba poginulo, od toga šestero djece, a 24 osobe su bile ranjene. Hrvatski izvori pak navode da su se u izbjegličkoj koloni nalazili i vojnici i raketni sustavi, i da nije bilo djelovanja zrakoplovstva po koloni. Suđenje u odsustvu nije dozvoljeno U beogradskom Fondu za humanitarno pravo zabrinuti su, jer se srbijansko Tužilaštvo za ratne zločine odlučilo podići optužnicu u odsutnosti, dakle protiv osoba koje nisu dostupne organima gonjenja Srbije. "To nas naročito brine", kaže za RSE izvršna direktorica Fonda Ivana Žanić. "Iako naše zakonodavstvo dozvoljava suđenje u odsustvu, stav je da nije dobra praksa da se sudi za ratne zločine u odsustvu. Naročito jer je prošlo 25 godina, ne postoji nikakva bojazan, kao na primer u postupcima za korupciju ili za organizovani kriminal, gde zaista neki dokazi moraju da se izvedu, jer u budućnosti neće moći da budu izvedeni", navodi Žanić. Dodaje da se na ovaj način ugrožava i regionalna saradnja između Srbije i Hrvatske. "Time srpsko pravosuđe šalje poruku Hrvatskoj da u njoj ne vidi partnera, odnosno nema poverenja da će se ti zločini procesuirati, što zapravo u toj vesti i piše - da se Tužilaštvo za ratne zločine odlučilo na taj korak zato što smatra da taj zločin neće biti procesuiran pred hrvatskim sudom", kaže Ivana Žanić. U Fondu su naročito zabrinuti i zbog toga što to nije dobra poruka žrtvama ovih zločina. "Čekali su 25 godina da dođe do podizanja optužnice, a sada ukoliko ta optužnica bude bila potvrđena i suđenje krene, oni uoliko odluče da prate suđenje, oni će se suočiti sa tim da zapravo na optuženičkoj klupi neće biti nikoga, i samim tim neće moći da steknu taj osećaj da je pravda spora, ali dostižna nakon 25 godina", naglašava Ivana Žanić. Iako do sada Tužilaštvo za ratne zločine nije podizalo optužnice u odsustvu, Ivana Žanić podsjeća kako je aktualna tužiteljica za ratne zločine Snežana Stanojković u svom programu prigodom izbora na tu dužnost maja 2017., naglasila kako će se u svom radu fokusirati na podizanje optužnica u odsustvu i, prije svega, za zločine počinjene nad Srbima. Kada se saradnja intezivira, a kada stane? Veselinka Kastratović, monitorica na suđenjima za ratne zločine u Hrvatskoj i susjednim državama, više od 20 godina prati ovu problematiku. "Znam da sigurno nema nikakve aktualne otvorene istrage u vezi raketiranja kolone za vrijeme vojno-redarstvene akcije Oluja", navodi ova sagovornica. "A da je nekog govora tim povodom bilo i ranije – nešto previše nije bilo. Što se tiče same suradnje tužiteljstava, odnosno našeg Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije, ona je bila intenzivna negdje 2013-2014. i ranijih godina, kada smo mi bili u pristupu Europskoj uniji. Ona se intenzivira onda kada je politička situacija takva da to treba jednoj ili drugoj državi - za Europu", kaže sugovornica RSE. Podvlači da bi bilo pogrešno reći da suradnje nije bilo, te navodi primer procesa za zločin počinjenih na kranjem istoku Hrvatske. "Bilo je suradnje u slučajevima kao što je istraživanje zločina u Sotinu, bilo je suradnje u slučaju procesuiranja zločina na Ovčari, i to u trenutku kada je Srbija sudila neposrednim počiniteljima. Međutim mi smo svjedoci da iz godine u godinu ta suradnja posustaje i da ona u principu ne daje rezultate. Da je to tako, prije svega se vidi iz činjenice da tu nema neke razmjene podataka, a drugo – i dalje imamo situaciju da ni komisije koje se bave potragom za nestalima nisu u nekim čestim kontaktima. Tako da je sve to skupa sporadično i jako, jako usporeno", zaključuje Kastratović. Za ubojstvo 16 civila hrvatske narodnosti u Sotinu u istočnoj Hrvatskoj 1991. godine osuđena su 2015. godine u Beogradu za ratni zločin dvojica pripadnika srpskih paravojnih formacija. Za ubojstvo 200 civila, ranjenika i ratnih zarobljenika zarobljenih nakon pada Vukovara 1991. godine na dobru Ovčara pored Vukovara na suđenju 2009. u Beogradu 13 pripadnika paravojnih snaga samoproglašene "Krajine"osuđeno je na zatvorske zbog počinjenja ratnih zločina. Kakve su reakcije u Zagrebu? Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije odgovorilo na upit RSE jesu li im se istražni organi Srbije obraćali u vezi ovog slučaja, kao ni na našu molbu da ocijene razinu suradnje sa srodnim tijelima u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Špekulacije o optužnici komentirao je i hrvatski predsjednik Zoran Milanović, navodeći da Srbija nakon 27 godina "diže optužnice protiv hrvatskih pilota zbog navodnih djela u BiH". Iznoseći ocjeni da Srbija "uništava samu sebe", Milanović je zaključio: "Moja poruka Vučiću (predsjednik Srbije) je – rokaj po tome, brate, s obzirom da odlučuješ o svemu. Od normative špricera, koliko kilo, koliko sifon. Srbija ima obaveze iz Pristupnog okvira prema EU Postoje privremena mjerila uz poglavlje 23 ne samo vezano uz nestale o kojima nam još nisu rekli ništa, nego i obavezu izbjegavanja dvostruke nadležnosti, a to je ovo. Dakle, oni direktno krše svoje obaveze iz Pristupnog okvitra, još iz 2014. godine", kazao je Milanović, dok iz kabineta predsjednika Srbije nije bilo komentara do zaključenja ovog teksta. Hrvatska Vlada nema nikakvu službenu obavijest o postupku za raketiranje srpskih civila od strane srbijanskog pravosuđa. Ministar pravosuđa Ivan Malenica kazao je kako je "Oluja" bila legitimna vojna akcija vođena u skladu sa međunarodnim pravom, što je utvrđeno i u Hagu. Dodao je da Hrvatska ne prihvaća potencijalnu nadležnost srbijanskog pravosuđa za ovaj slučaj, a da suradnje nema, za što Hrvatska nije kriva. "Ovo Ministarstvo je 2018. godine formiralo i posebno povjerenstvo za suradnju sa Republikom Srbijom. To se povjerenstvo sastalo nekoliko puta. Mi već zadnjih nekoliko godina nemamo nikakvu suradnju, na moju inicijativu bilo je nekoliko pokušaja da se to povjerenstvo ponovno sastane i razgovara o otvorenim pitanjima, međutim nije bilo nikakve reakcije", kazao je ministar Malenica 19. svibnja. Ko je kažnjen za zločine u "Oluji"? Prema podacima Državnog odvjetništva RH za kaznena djela za vrijeme "Oluje" i nakon nje - ubojstva, pljačke i palež - osuđeno je 2.380 osoba. Međutim oni su suđeni za "obične" zločine, a ne za ratne zločine. Za ratne zločine nad starijim srpskim civilima u danim i tjednima nakon "Oluje" postoje svega dvije pravomoćne sudske presude, a niz slučajeva još je u sudskom postupku, postupak uopće nije pokrenut ili je postupak vođen, ali nitko nije osuđen za zločine. Prema publikaciji Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava "Vojna operacija Oluja i poslije - Izvještaj" iz 2001. godine ukupan broj žrtava među Srbima je 677. Publikacija nema razdvojene žrtve rata od žrtava ratnih zločina. Po njihovim podacima u nekadašnjem UN-ovom sektoru Jug je 410 osoba izgubilo život, u sektoru Sjever 191 osoba i 76 osoba je ubijeno i nestalo u izbjegličkoj koloni. Po istom izvoru, u tjednima nakon "Oluje" spaljeno je ili devastirano više tisuća stambenih objekata. Velik broj domaćih Srba otišao je pred "Olujom" iz Hrvatske - prema hrvatskim izvorima njih oko 130.000 organizirano u konvojima, a prema srpskim izvorima njih 200.000 - 300.000 prognano je ili pobjeglo u Bosnu ili Hercegovinu ili Srbiju u strahu pred hrvatskim snagama. Hrvatski generali Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak u Hagu su oslobođeni optužbe za zajednički zločinački poduhvat sa ciljem etničkog čišćenja Srba s tog dijela hrvatskog teritorija.  

Dva milijuna i dvjesto tisuća dolazaka i nešto više od sedam milijuna noćenja – to je bilanca nepunih prvih pet mjeseci 2022. godine u Hrvatskoj, riječi su direktorice Sektora za poslove komunikacije Hrvatske turističke zajednice (HTZ) Kristine Mamić, u razgovoru za Radio Slobodna Europa (RSE). Pri tome "prava" turistička sezona nije ni započela. "Ako ćemo to uspoređivati sa istim razdobljem lani, onda smo doista u plusu 178 posto u dolascima i oko 160 posto u noćenjima. Ako ćemo to komparirati sa rekordnom 2019. godinom, s kojom se i treba uspoređivati, onda smo na 84 posto rezultata u noćenjima", kaže Kristina Mamić. Ona vjeruje da će do kraja godine doseći planiranih 90 posto noćenja ostvarenih u rekordnoj 2019. godini, posljednjoj prije pandemije koja je zadala težak udarac globalnom turizmu. "Uz domaće goste valja istaknuti nama uvijek vjerne njemačke goste, zatim goste iz Slovenije, Austrije, Velike Britanije, Bosne i Hercegovine, Italije i Poljske, da ne nabrajam dalje", dodala je sugovornica RSE. Luksuz dobro ide Vlasnik splitskog hotela Vestibul Palace i predsjednik Grupacije jedinstvenih luksuznih hotela u Hrvatskoj gospodarskoj komori Nenad Nizić za RSE kaže da će rezultati pedesetak takvih hotela u Hrvatskoj biti sigurno na razini famozne 2019. godine, a u nekim regijama i još bolji. "Istra i Kvarner u predsezoni prednjače. U strukturi gostiju su domaći gosti bili jako dobro zastupljeni, a to je nama inače i falilo u pred- i posezoni. Kako su aviolinije krenule u velikom broju, dobre rezultate već sada bilježi i Dubrovnik. Kada govorimo o dijelu Dalmacije i juga Hrvatske, većina gostiju su Amerikanci, više od 60 posto ukupnog broja. I oni se vraćaju, a to su gosti koji žele jedinstvena iskustva koja upravo mi možemo pružiti", dodaje Nizić. Taj tip manjih ekskluzivnih hotela čini 3,5 posto ukupnog broja hotelskih kreveta u Hrvatskoj, ali zbog ekskluzivnosti usluge i činjenice da rade kroz cijelu godinu udio u financijskim efektima je višestruko već, kaže Nižić. Radnika i dalje nedostaje Međutim, i pred ovogodišnju sezonu iz vodeće hrvatske privredne grane čuju se slični prigovori kao i godinu ranije – da nije riješen problem nedostatka radne snage. Hrvatska udruga poslodavaca i krovna Hrvatska udruga turizma (HUT) još su prošle jeseni na adrese četiri ministarstva – Ministarstva financija, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva turizma i sporta te Ministarstva rada i mirovinskog sustava – poslali 12 prijedloga kako riješiti taj problem, ali, kako za RSE kaže predsjednik HUT-a Veljko Ostojić, ostali su bez odgovora. "Nažalost, učinilo se jako, jako malo i mogu reći da se praktički nalazimo u gotovo istoj situaciji u kakvoj smo bili pred godinu dana", požalio se Ostojić. Naglasak njihovih prijedloga bio je na maksimalnom iskorištenju domaćeg tržišta rada, i to studenata i već zaposlenih. "Da smo na vrijeme donijeli adekvatne mjere, mogli smo u turističkom sektoru zaposliti između 7.000 i 10.000 studenata, po uzoru na Zapadnu Europu gdje se značajan dio 'hospitalityja' oslanja na rad studenata. Međutim, po Zakonu o porezu na dohodak maksimalni iznos prihoda do kojeg roditelji ne gube porezne olakšice za svoje dijete je 15.000 kuna (2.000 eura), a toliko bi student sa sadašnjim satnicama i plaćenim troškovima smještaja i prehrane zaradio za manje od dva mjeseca. Nije prihvaćen naš prijedlog da se ta odredba izmijeni", kaže Ostojić. Također, nije prihvaćen njihov prijedlog da se već zaposlenima omogući tzv. drugi dohodak, odnosno da rade u turizmu do 20 sati tjedno, vikendima ili kada su neki posebni eventi. "Zašto tim ljudima, kao i poslodavcima u turizmu, ne dati šansu da rade 'na bijelo', a ne na crno? Jer ljudi rade, ali na crno, a i onda su u problemu i poslodavci i oni", pita se Ostojić. Zašto ne bržem uvozu radnika? Slično bez velikih pomaka je i kod uvoza radne snage. "Kod dobivanja radne dozvole, procedura – ovisno od jedne do druge policijske uprave – traje između tri i četiri tjedna pa do pet i šest mjeseci. Radili smo neka istraživanja koja su nam pokazala da gotovo trećina ljudi koji su identificirani kao potencijalni sezonski radnici u turizmu odustane zbog dugotrajnosti i složenosti procedure. Rješenje je među ostalim u informatizaciji sustava, kojim bi se ubrzalo te procese", poručuje Ostojić. Prema njegovoj procjeni, ove turističke sezone postoji potreba za 30 do 35.000 sezonskih radnika, i on se e boji da će se i ove godine ponoviti priča od prošle sezone – da su neki objekti zbog nedostatka radne snage cijelu sezonu ostali zatvoreni. Kakvi su bili rezultati 2019. godine? U 2019. godini, koja je bila turistički najuspješnija od raspada nekadašnje Jugoslavije, ostvareno je ukupno 20.691.621 turističkih dolazaka (2.424.455 domaćih i 18.267.166 stranih) i 108.643.554 noćenja (13.830.741 domaćih i 94.812.813 stranih). Prihod od turizma je te godine iznosio nešto više od 10,5 milijardi eura. U 2020. ostvareno je zbog korone 4,8 milijardi eura, a u 2021. godini 9,1 milijardu eura.  

Pelješki most u Hrvatskoj uskoro će omogućiti putnicima zaobilazak graničnih prijelaza. Ali nisu svi oduševljeni ovom megagrađevinom. S novog asfalta Pelješkog mosta Ivo Jerković gleda na obližnje primorsko naselje Komarna u kojem obnaša dužnost predsjednika Mjesnog odbora. "Kada se most otvori, bit ćemo u središtu kruga", kaže Jerković, pokazujući prema turističkim gradovima Dubrovniku i Mostaru, a zatim preko Jadrana na planinski poluotok Pelješac. "Mislim da će ova [turistička] sezona biti jako dobra. Nakon dvije godine COVID-a 19, spremni smo". Most dužine 2,4 kilometra na kojem stoji Jerković trebao bi rasteretiti kopnene putove kada zvanično bude pušten u promet u srpnju ove godine. Vozači koji prometuju obalnom cestom južne Hrvatske trenutno moraju prijeći granični prijelaz Bosne i Hercegovine da bi, nakon devet kilometara, ponovno ušli na teritorij EU. Budući da bi Hrvatska trebala biti dio schengenskog prostora 2024. godine, bosanskohercegovačka granica mogla bi joj predstavljati problem. Članstvo u Schengenu znači da se putnici i njihova vozila provjeravaju na ulazu i izlasku iz schengenskog područja. Dodatna kontrolna točka na bosanskohercegovačkom obalnom pojasu grada Neuma mogla bi pogoršati ionako duge zastoje u prometu tijekom vrućih ljetnih mjeseci. Nekoliko opcija za zaobilaženje bosanskohercegovačkog teritorija nametnuto je prije nego što je priča o mostu postala stvarnost, uključujući trajektne usluge, podmorski tunel i "zapečaćeni" koridor autoceste kroz Bosnu i Hercegovinu. Radovi na mostu, koji je projektirao Slovenac Marjan Pipenbaher, započeli su 2018. godine nakon što je EU pristala pokriti 85 posto troškova, a Hrvatska plaća preostalih 15 posto za projekt vrijedan 438 milijuna dolara. Kineska tvrtka China Road and Bridge Corporation pobijedila je na natječaju za izgradnju mosta s četiri trake, s ciljem da se izgradi do kraja 2021. godine. Kineski radnici više od godinu dana bili su smješteni po lokalnim pansionima, a ekipe građevinara mogle su se vidjeti kako između smjena pecaju i igraju badminton. U bosanskohercegovačkom priobalnom gradu Neumu, koji će izgubiti veliki dio prometa kada most profunkcionira, različita su mišljenja lokalaca o tome što budućnost donosi. Nikita, konobar u restoranu Motela More na kratkoj bh. obalnoj magistrali, nije optimističan. "Ova cesta je život", rekao je na svom lošem engleskom, zaključivši da će njegov posao, koji se uglavnom oslanja na tranzitne turiste, biti "ugašen" kada most bude otvoren i turisti počnu zaobilazili Neum. Ali udaljite li se od magistrale, stavovi su drugačiji. U City baru i kafiću na neumskoj rivi vlasnik Davor kaže da će jednostavniji pristup Pelješcu privući više Bosanaca i Hercegovaca na obale tog poluotoka, te ističe značaj nove prometnice koja će, tvrdi, značajno skratiti put od Mostara do Neuma. Iako priznaje da tvrtkama, koje se uglavnom oslanjaju na promet vezan za Hrvatsku, neće biti lako, Davor smatra da se "dalje od autoceste neće mnogo toga značajnog dogoditi". "Neki ljudi se jednostavno boje promjena." Mještani Komarne pripremaju se za turističku sezonu. Pitoreskno hrvatsko naselje, s ribarskim čamcima koji se njišu na valovima Jadranskog mora, sada će biti na vidiku vozača koji prelaze Pelješki most. Mjesto će postati samo sebi reklama. Ivo Jerković već rebrendira neke od svojih tvrtki u naselju. Restoran koji on vodi u Komarni, a u kojem su se tijekom zime hranili građevinski radnici, uskoro će otvoriti vrata ali pod novim nazivom - Most - kako bi ukazao na spektakularan pogled s njegove terase.

U Hrvatskoj su nevladine udruge obilježile 17. svibnja Svjetski dan borbe protiv homofobije, dok je službeno obilježavanje izostalo. Gradske vlasti su u središtu Zagreba postavile klupu u duginim bojama u spomen na 20 godina od održavanja prve zagrebačke Povorke ponosa. Klupa je isto prijepodne devastirana, ali je u roku od sat vremena postavljena nova klupa u duginim bojama. „Pomaci nabolje u ostvarivanju prava LGBTIQ zajednice u Hrvatskoj i Europskoj uniji postoje, ali i dalje je pred nama velik posao“, kazao je uz Svjetski dan borbe protiv homofobije za Radio slobodna Europe (RSE) jedan od koordinatora udruge „Dugine obitelji“ Daniel Martinović. „Europski parlament je prvi put u povijesti donio akcijski plan za borbu protiv homofobije i transfobije. Europski sud za ljudska prava prošle godine presudio je da istospolni partneri i partnerice i njihova djeca moraju biti priznati kao obitelj u svim zemljama Europske unije. Vidimo promjene na razini lokalnih vlasti u Hrvatskoj gdje su u Zagrebu, Splitu i Rijeci progresivne garniture došle ili ostale na vlasti. Ali opet od države, koliko sam primijetio, nema danas službenog obilježavanja Međunarodnog dana protiv homofobije, iako bi to po nekom planu trebalo”, ocijenio je Martinović. On je dodao da su zagrebačke gradske vlasti na spomen 20 godina od održavanja prvog Zagreb Pridea u parku Zrinjevac u središtu Zagreba 17. svibnja postavile “rainbow” klupu u duginim bojama, ali da je već za par sati devastirana. Gradske vlasti su odmah reagirale i u roku od sat vremena postavljena je nova klupa u duginim bojama. Iskustva LGBTIQ mladih u obrazovnom sustavu Na skupu „Naša tijela, naši životi, naša prava – obilježavanje IDAHOBIT-a“ predstavljen je rad udruge “Za-Pravo” koje okuplja studente i nastavnike zagrebačkog Pravnog fakulteta. Udruga “ZA-Pravo” je osnovana s ciljem da radi na integraciji LGBTQIA+ osoba u društvo na svim razinama, na osvještavanju akademske i šire zajednice o LGBTQIA+ osobama, od studenata do fakultetskog osoblja, te na suzbijanju diskriminacije. Članica udruge, profesorica ustavnog prava Ana Horvat Vuković kazala je kako - iako je zagrebački Pravni fakultet izrazito konzervativna institucija - nisu imali problema sa osnivanjem udruge i da su imali potporu dekana i vodstva fakulteta. “Ali strašno smo se razočarali kada smo shvatili koliko ljudi koji se nominalno tituliraju kao pripadnici progresivnijeg dijela fakulteta – da, oni su tu za studente, da – oni su tu za ljudska prava, kada ih je trebalo angažirati u udruzi, kada su trebali svojim potpisima podržati udrugu, kada su trebali doći na osnivačku skupštinu i na taj način signalizirati studentima – u redu je, dođite, izađite, budite otvoreni, živite uredno svoje identitete među nama, onda naravno nisu došli”, požalila se profesorica Horvat Vuković. Psihologinja Marina Štambuk predstavila je rezultate prvog istraživanja “Iskustva i potrebe mladih LGBTIQ osoba” o njihovim iskustvima u obrazovanju što ga je provela u suradnji s udrugama “Dugine obitelji” i “LORI”.  “Možemo reći da je visok postotak njih izložen verbalnom nasilju od strane svojih vršnjaka. Ono što je pozitivno je da su takvi postupci puno rjeđi kada je riječ o nastavnicima i stručnom osoblju, ali ipak postoje i negativna iskustva koja mladi doživljavaju od strane svojih stručnih suradnika u školama, iako su to zapravo ljudi koji bi njima trebali stvarati sigurno okruženje u kojem se oni školuju”, kazala je istraživačica. Oko petinu srednješkolaca i trećinu studenata zna kome treba prijaviti nasilje koje je usmjereno na njihov LGBTIQ identitet, na čemu očito treba još poraditi, dodala je psihologinja Štambuk. Ona je prenijela i zapažanje da su srednješkolci pripadnici LGBTIQ zajednice bili pod pritiskom kada su u školi organizirane debate na teme poput LGBTiQ prava. “Mladi su izrazili nezadovoljstvo debatama u kojima se raspravlja o LGBTIQ pravima, i to je zaista apsolutno neprimjerena metoda nastave. Debata je dobra metoda, ali ne ona koja debatira ljudska prava, jer prava LGBTIQ osoba su ljudska prava”, zaključuje Marina Štambuk. Istraživanje je obuhvatilo je 373 sudionika i sudionica iz Hrvatske u dobi između 15 i 30 godina. Njime su se htjele prikupiti spoznaje o iskustvima LGBTIQ mladih u obrazovnom sustavu i potrebama vezanim uz sadržaje i usluge za LGBTIQ mlade, a provedeno je od srpnja do listopada 2021. godine. Studenti i studentice čine većinu uzorka te su pretežno iz Zagreba, Rijeke, Splita, Varaždina i Pule. Povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije (IDAHOBIT) inicijativa “Ponosni Zagreb” objavila je da će se treći zagrebački Pride Ride održati 25. lipnja. “Povorka ponosa na biciklima i ove će godine zauzeti zagrebačke ulice kako bi upozorili na diskriminaciju i nasilje koje LGBTI osobe trpe te poručili da od borbe za svoja prava neće odustati sve dok ne ostvare potpunu ravnopravnost”, naveli su iz Inicijative.   “Ponosni Zagreb” je poslao konkretne poruke predstavnicima nove gradske uprave.  "Prošlo je godinu dana otkako su obećane promjene u načinu na koji ovaj grad ispunjava potrebe svojih građana i građanki, a mi očekujemo da se pritom obrati pozornost i na sve načine na koje LGBTIQ zajednica u životu tog grada sudjeluje. Pri oblikovanju politika za stambeno pitanje, obrazovanje i zapošljavanje mladih osoba - želimo da se osigura da one budu dostupne i za LGBTIQ mlade. Kod oblikovanja kulturnih politika, želimo prostor za vidljivost LGBTIQ kultura i identiteta. Mi smo sastavni dio ovoga grada i gradimo ga i svojim životima - neka i grad nama uzvrati podrškom za nas i za naše obitelji.", izjavila je članica inicijative Karla Horvat-Crnogaj. “Zato 25. lipnja izlazimo na ulice, kako bismo poručili i poručile da nećemo odustati od borbe za svoja ljudska i građanska prava. Dok buja populizam i nacionalizam na globalnoj razini kao ugroza izbornim slobodama, naši identiteti spajaju nas u zajednicu kojoj je solidarnost inherentna. Svojim istupom i zauzimanjem i ove godine novog javnog prostora u Zagrebu, poručujemo svim pripadnicama i pripadnicima LGBTIQ zajednice da nisu same! Naši identiteti izvor su naše snage!” prenose zaključno iz Ponosnog Zagreba. Zašto 17. svibnja? Povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije udruga Domino u suradnji sa Zrinjevcem na vrtnoj izložbi Floraart izložila je žičano slovo Q i cvijeće u duginim bojama. Ovo je prvi put da je Queer Zagreb u suradnji sa Zrinjevcem postavio ovakvu instalaciju i LGBTIQ cvjetnu zastavu. “Povodom izložbe Flora Art, prepoznatljivi logo udruge Domino, slovo Q, kiparski sam interpretirala kroz prostorni crtež. Prepleteni volumeni žice tvore vitičastu formu sazdanu od stiliziranih motiva samoniklog proljetnog cvijeća u svim duginim bojama. Q svojom teksturiranom formom uokviruje poetični prostor sjećanja na floralno ukrašene bordure slikovnice iz djetinjstva koju je moguće zakoračiti”, navodi udruga Domino izjavu autorice Ive Katalinić. Cilj obilježavanja ovog dana, koji se obilježava u preko 130 zemalja diljem svijeta, je podizanje svijesti o nužnosti borbe protiv predrasuda i diskriminacije prema osobama homoseksualne i biseksualne orijentacije te prema transrodnim i transeksualnim osobama.  Razlog za odabir 17. svibnja je taj što je tog dana 1990. godine homoseksualnost kao bolest uklonjena iz Međunarodne klasifikacije bolesti Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).  

Blagi, ali trajni porast cijena prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj govori da nedavno smanjenje PDV-a na energente i hranu nije uspjelo u cjelini poništiti očekivani porast cijena hrane. Iako službene statistike govore o skromnom porastu cijena prehrambenih proizvoda, građani se svakodnevno susreću sa novim poskupljenjima. Prema podacima RBA za travanj ove godine, hrana je poskupila za 2,5 posto prema cijenama iz ožujka, dok je porast cijena hrane na godišnjoj razini u odnosu na travanj prošle godine iznosio 12,8 posto. Međutim, u trgovinama dnevno poskupljuje voće, povrće, ulje, meso, a najnovije je poskupljenje pilećeg filea koji je u jednom trgovačkom lancu postigao cijenu od čak 132 kune (17,6 eura), dok su drugdje cijene ipak niže od 62 do 100 kuna (8,2 do 13,3 eura). Proizvođači to tumače porastom ulaznih troškova – od energije do efekata izazvanih ruskom agresijom na Ukrajinu. "Promjene u cijenama sirovina i energenata su drastične. Kukuruz je poskupio 96 posto, pšenica 90 posto, dok je soja poskupila gotovo 50 posto. Uz to, cijena energenata, koja je također ključan faktor, drastično je porasla. Osim nafte, plin je do sada poskupio više od 60 posto, a električna energija 144 posto. Kao dodatno opterećenje porasli su i troškovi pakiranja samih proizvoda", poručili su iz jednog od najvećih hrvatskih proizvođača pilećeg mesa - varaždinske "Vindije". Slične argumente imaju i drugi proizvođači. Iako je 1. travnja smanjen PDV na brojne prehrambene proizvode i energente, upravo sa ciljem da se amortizira udar cijena nakon poskupljenja energenata, od toga - čini se – ništa. Je li snižavanje PDV-a pomoglo? Ana Knežević iz Hrvatskog društva za zaštitu potrošača procjenjuje u izjavi za Radio Slobodna Europa (RSE) kako je to bio krivi potez Vlade. "Cijenimo da je Vlada napravila grešku. Vlada je trebala limitirati cijene osnovnih artikala, a tih 4,8 milijardi kuna (640 milijuna eura) kojih su se odrekli s osnova sniženog PDV-a, to je trebalo upotrijebiti za subvencije trgovcima i proizvođačima, jer i oni kukaju da su njima ulazi troškovi veliki zbog poskupljenja energenata", procjenjuje Ana Knežević. Tako da potrošači, kaže ona, doista nisu ništa osjetili od tog snižavanja PDV-a. "Cijene nisu otišle dolje, osim recimo na maslacu, ali maslac nije neka roba koja se kupuje svaki dan i troši u većim količinama", navodi Ana Knežević. Ekonomski stručnjak Mladen Vedriš sa zagrebačkog Pravnog fakulteta kaže za RSE kako je "uz uvijek moguće anomalije prvenstveno ukupni porast ulaznih cijena pojeo efekte sniženja PDV-a", a da zamrzavanje nekih cijena ne bi bilo dobro rješenje, jer je hrvatski problem s hranom negdje drugdje i dublje. "Rezultat zamrzavanja cijena bile bi nestašice, šverc i slično. Postoje možda drugi kontrolni mehanizmi kojima država može utjecati preko financijskih ili regulatornih instrumenata, ali puko zamrzavanje cijena vodi ipak deformaciji tržišta koja može tek kratkoročno utjecati. Kao kada skinete temperaturu, ali niste riješili bolest", komentira Vedriš. "Tako da", kaže Vedriš, "pitanja u Hrvatskoj zašto nema dovoljnih količina hrane koju mi proizvodimo, zašto su marže ukupno visoke, zašto je prisutan monopol vanjskih trgovačkih lanaca - e, to su dubinski problemi koje sa zamrzavanjem nećete riješiti". Donesene mjere Vladin paket mjera "težak" 4,8 milijardi kuna koji je stupio na snagu 1. travnja kombinacija je snižavanja stupe PDV-a na energente, hranu i još neke proizvode i usluge i naknada i potpora ugroženim skupinama. PDV na plin i toplinsku energiju smanjen je sa 25 na pet posto do 31. ožujka sljedeće godine, a na pelet, briket, sječku i ogrjevno drvo trajno sa 25 na 13 posto. PDV na hranu smanjen je sa 25 na pet posto za maslac i margarin i sa 13 na pet posto za dječju hranu, jestiva ulja i masti, žive životinje, svježe meso i kobasice, živu i svježu ribu, rakove, povrće, voće, jaja, sadnice i sjemenje, gnojiva i pesticide, kao i hranu za životinje. Također, da bi se ublažio porast cijena hrane, poljoprivredi i ribarstvu transferirano je 250 milijuna kuna (33,3 milijuna eura) jednokratnih bespovratnih potpora. Međutim, učinak tih mjera na cijene prehrambenih artikala čini se da je manji nego što je Vlada očekivala. Primjerice, zelena salata je od 15 do 25 kuna (2 do 3,3 eura) po kilogramu, jabuke od 5 do 12 kuna (0,66 do 1,6 eura), luk je od 10 do 25 kuna kilogram (1,3 do 2,3 eura), s tim da su niže cijene na kontitentu, a više cijene na Jadranu, pogotovo na turističkim destinacijama. Junetina i janjetina skuplji su dvadesetak posto nego pred godinu dana, dok se cijena svinjetine nije mijenjala. Janjetina je prosječno 93 kune (12,4 eura) za kilu, juneći but bez kostiju 75 kuna (10 eura), juneći flam i vratina 50 kuna (6,6 eura) juneći ramstek 60 kuna (8 eura), svinjski but 46 kuna (6,1 euro) i svinjska vratina bez kostiju 40 kuna (5,3 eura) po kili.  

Dugotrajno otezanje sa odlukom zdravstvenih vlasti o prekidu trudnoće trudnice u šestom mjesecu, čiji fetus ima ozbiljno oštećenje mozga, diglo je na noge velik dio hrvatske javnosti. U devet hrvatskih gradova građani su u četvrtak navečer (12. svibnja) prosvjedovali zbog dugotrajne psihološke agonije trudnice u šestom mjesecu trudnoće. Ona se odlučila na pobačaj, jer su nalazi pokazivali da fetus ima velik maligni tumor mozga, ali medicinske vlasti su joj sve do srijede 11. svibnja uskraćivale suglasnost da pobačaj i obavi. Na kraju je zahvat odobren, ali za pobačaj će morati izvan Hrvatske, dok joj u Hrvatskoj kao opciju pružaju samo prijevremeni porod djeteta, prenio je odluku drugostupanjske komisije ministar zdravstva Vili Beroš. Lana Bobić iz Udruge za reproduktivnu pravdu je najavljujući prosvjed kazala kako je ministrova izjava pokazala da se trudnici Mireli Čavajdi već tjednima umjesto zdravstvene zaštite pruža institucionalna tortura. To je, navela je, aktivistice, ali i brojne druge građanke i građane učinilo samo bjesnijima i odlučnijima da toj torturi kažu – dosta! "U Osijeku, Sisku, Rijeci, Puli, Zadru, Šibeniku, Splitu, Korčuli i Zagrebu ćemo reći – dosta uništavanja javnog zdravstva i ugrožavanja života žena, dosta laži, izgovora i manipulacija, dosta zlostavljanja, maltretiranja i torture, doista uskrate zdravstvene zaštite i dosta političkih igara na račun žena", poručila je Lana Bobić na konferenciji za novinare na zagrebačkom Markovom trgu, između zgrada Sabora i Vlade. Razlozi za prosvjede Udruge na prosvjede izlaze u situaciji kada 60 posto hrvatskih ginekologa u javnom zdravstvu ne obavlja pobačaj pozivajući se priziv savjesti, odnosno na to da im kao katoličkim vjernicima to ne dopušta savjest. Također, kažu u udrugama, deseci žena doživljavaju šikaniranja i maltretiranja poput Mirele Čavajde, kada je ona potvrdila da joj nitko u bolnici nije rekao da se pobačaj može obaviti i nakon desetog tjedna trudnoće, ako su tako ozbiljni problemi sa fetusom. Zbog nastale klime u Hrvatskoj se nijedan ginekolog ne usuđuje u ovoj situaciji u poodmakloj trudnoći napraviti feticid. "Zahtijevamo prekid trudnoće koji je dostupan Mireli Čavajdi i svim ženama u Hrvatskoj, tražimo da se donesu hitno smjernice i protokoli koji ženama jamče legalan, dostupan i siguran prekid trudnoće, tražimo da se utvrde kapaciteti, i zdravstvenih radnika i ustanova za provođenje postupka prekida trudnoće, tražimo da se napravi registar onih liječnika koji imaju priziv savjesti", kazala je Branka Mrzić Jagatić iz udruge Rode – roditelji. Sve lijeve i liberalne stranke u Hrvatskoj podržale su prosvjed. Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece donesen je 1978. godine i dopušta pobačaj do deset tjedana trudnoće. Pobačaj je dopušten i nakon deset tjedana "kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama te kada je do začeća došlo u vezi sa izvršenjem krivičnog djela silovanja, obljube nad nemoćnom osobom, obljube zloupotrebom položaja, obljube s djetetom ili rodoskvrnuća". Iza 1990. klerikalne udruge i pojedinci u niz navrata su pokušali osporiti njegovu ustavnost i na taj način zabraniti pobačaj u Hrvatskoj, ali bez uspjeha. Pred pet godina, u proljeće 2017. godine, Ustavni sud naložio je Saboru i Vladi da u roku od dvije godine donesu novi zakon o pobačaju koji neće dovoditi u pitanje pravo žena na pobačaj, ali će biti osuvremenjen. SDP-ov prijedlog zakona u proceduri Vladajuća Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) je kazala da neće raditi prijedlog novog zakona, dok su ga oporbeni socijaldemokrati pred dvije godine napravili i uspjeli ga u četvrtak, 12. svibnja, ubaciti u saborsku proceduru. Kako ga je u ime predlagatelja medijima opisala potpredsjednica oporbene Socijaldemokratske partije (SDP) Sabina Glasovac, zakon je suvremen i provediv. "Propisuje obvezu edukacije u školama i zdravstvenim ustanovama o spolnom i reproduktivnom zdravlju, olakšava pristup informacijama o prevenciji spolno prenosivih bolesti, neželjenog začeća i pobačaja kroz edukaciju o modelima i načinima planiranja obitelji. Neki od načina su kontracepcija i sterilizacija, čiji bi trošak temeljem ovoga zakona trebao pokriti Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO)", pojasnila je Sabina Glasovac. Prema tom prijedlogu, granica za legalni pobačaj bila bi sa 10. pomaknuta na 12. tjedan trudnoće, djevojke bi sa navršenih 16 godina mogle obaviti pobačaj bez suglasnosti roditelja. Predlaže se i reguliranje priziva savjesti odredbom koja "jasno propisuje u kojim ustanovama (opće bolnice, kliničke bolnice, klinički bolnički centri i privatni liječnici) se može izvršiti zahvat i na koji način, dakle obvezno dostupnost i kirurškog i medikamentoznog zahvata". Također, kako stoji u prijedlogu, bila bi obaveza rada liječnika bez priziva savjesti u bolnicama i klinikama, "kako bi usluga bila dostupna i pravovremena u svim ustanovama", stoji u prijedlogu zakona. Lijeve i liberalne stranke nemaju dovoljno ruku u Saboru da taj zakon prođe, ali najavljuju da će u raspravi oštro kritizirati način na koji javno zdravstvo i vladajuća politika - usprkos postojećem zakonu - uskraćuju ženama u Hrvatskoj legalan, dostupan i siguran pobačaj. Priziv savjesti Priziv savjesti koji se pokazao kao glavni problem sa pobačajem u Hrvatskoj je institut koji je uvela vlada lijevog centra 2003. godine. Osječka profesorica ustavnog i europskog prava Anita Blagojević komentirala je medijima slučaj Mirele Čavajde i u tom kontekstu kazala kako je taj problem u Hrvatskoj podreguliran i da se pogrešno primjenjuje. "Uz ova dva glavna problema imamo još jedan dodatni treći, najozbiljniji: a to je da ne postoji odgovornost ni za jedno ni za drugo područje. Dodatno, veliki problem je i to što je ovakva praksa prisutna kod nas već dulje vrijeme, ali se stavlja pod tepih i o njoj se ne govori, nego je javna tajna. Morao se dogoditi jedan ovakav težak i tragičan slučaj da svi kažu - car je gol. A to znači - moraju se organizirati prosvjedi da bi stvari institucionalno i pravno profunkcionirale", konstatira profesorica Blagojević. Postoje neke zagrebačke bolnice u čijim ginekološkim klinikama nijedan ginekolog ne obavlja pobačaje zbog priziva savjesti, a da to – kao u slučaju zagrebačke Kliničke bolnice Sveti duh, koja je u vlasništvu grada Zagreba – nove gradske vlasti u godinu dana svog mandata nisu uspjele riješiti, iako su im nevladine udruge davno ukazale na taj problem. U Splitu je situacija slična ili još gora, a najgora je situacija u manjim gradovima gdje u bolnicama postoji tek par ginekologa, i ako oni izraze priziv savjesti žene na pobačaj moraju putovati i stotinjak kilometara.  

Potrebe Mađarske za naftom u slučaju da Europska unija (EU) stavi embargo na uvoz ruske nafte može optimalno zadovoljiti Jadranski naftovod, ocjenjuje u izjavi za Radio Slobodna Europa (RSE) energetski stručnjak Igor Dekanić. Mađarski premijer Viktor Orban izjavio je, naime, kako u potencijalnoj krizi "oni koji imaju pomorska pristaništa, mogu sebi tankerima dovesti naftu, ali postoje zemlje koje nemaju morske obale. "Imali bismo ga da nam ga nisu uzeli, ali sada ga nemamo", kazao je Orban i time, ocjenjuju hrvatski mediji, aludirao na sporazum iz 1920. potpisan u palači Trianon u Versaillesu u Francuskoj, između Saveznika i Mađarske. Po odredbama tog sporazuma Mađarska je izgubila dvije trećine teritorija, koji je podijeljen između Austrije, tadašnje Čehoslovačke, Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca (SHS) i Rumunjske. "Dakle, ruska nafta - ili bilo koja vrsta nafte - može doći u Mađarsku samo putem cjevovoda, s jednom polovicom naftovoda u Rusiji, jednim krajem u Rusiji, a drugim krajem u Mađarskoj", kazao je mađarski premijer 6. svibnja za državni Kossuth radio. Energetski stručnjak Igor Dekanić podsjeća da je Mađarska imala povijesnu priliku dobiti još jedan dobavni pravac, upravo onaj koji bi joj sada trebao, koji je u vrijeme socijalističke Jugoslavije odbila. Za vrijeme socijalističke Jugoslavije, podsjeća Dekanić, gradio se Jadranski naftovod – Janaf, tada još pod nazivom Jugoslavenski naftovod – Janaf. Bio je planiran u dvije faze – kapaciteta 20 plus 14 milijuna tona nafte godišnje - i plan je bio da može zadovoljiti potrebe ne samo Jugoslavije, nego i Mađarske i tadašnje Čehoslovačke, sada Češke i Slovačke. "Sve tri zemlje koje sada traže odgodu ovog embarga trebale su biti benefitori tog velikog Janafa. Vjerojatno na nagovor tadašnjeg Sovjetskog saveza su sve tri zemlje – tadašnje dvije – odustale, i upravo zbog toga je i izgradnja dospjela u velike probleme, jer se morala graditi samo prva faza", prisjeća se Dekanić. Jadranski naftovod d.d. (Janaf) danas je hrvatska tvrtka s pretežito državnim kapitalom koja upravlja istoimenim sustavom za prijevoz sirove nafte, Jadranski naftovod. Janaf sustav za prijevoz nafte sastoji se od luke Omišalj i 759 km kopnenog naftovoda. "Mislim da je sadašnja situacija takva da bi Hrvatska trebala i mogla vrlo rado uskočiti u to na komercijalnoj bazi i isporučiti Mađarskoj koliko god nafte treba. Prema tome, sve ovisi o pregovaračkoj umješnosti hrvatske uprave Janafa i onih iz Vlade koji će podupirati te komercijalne pregovore", kaže Dekanić. Ovisnost o ruskim energentima Mađarska ovisnost o ruskim energentima u ovom trenutku je činjenica, kaže za RSE i urednik specijaliziranog portala energypress.net Ivan Brodić. "Hrvatska ima LNG terminal i dosta dobro diversificirane pravce dobave energenata. Mađarska to nema i ona je jako ovisna o ruskim energentima. Mađarska industrija i mađarska kućanstva bi jako patila zbog pristanka na embargo. Tu se vjerojatno krije uzrok Orbanove reakcije, odnosno to je njegov način lobiranja", ocjenjuje Brodić. "Možemo samo pretpostaviti, komentira dalje, "na koji ga način iz Europske komisije 'pritišću' i o kojim programima oporavka i kojem novcu se radi da ga privole da pristane na embargo". Zbog takve mađarske energetske pozicije, opcija Janafa od naftnog terminala u Omišlju na Krku do Mađarske bila bi pravo rješenje, ocjenjuje Brodić. "Tu je Janaf jako dobro pozicioniran u Kvarnerskom zaljevu i tu dolaze razne vrste nafte – azerbejdžanska, kazahstanska, ruska", pobraja Brodić. Iako – procjenjuje Brodić – Mađarska ima dodatni motiv da traži za sebe izuzeće od embarga na uvoz ruske nafte i kasnije plina. "Ako bi se Mađarska našla u situaciji da ima izuzeće na rusku naftu, a kasnije i plin, tu bi se stvorio jedan 'hub' za dalju trgovinu ruskim energentima prema Europi i europskim kompanijama, i tu bi Mađarska imala određenu zaradu. Dakle, njoj je višestruko u interesu da dobije to izuzeće", kaže sugovornik RSE. Hrvatska pozicija I dok Mađarska traži način kako da riješi svoje problem, energetska struka u Hrvatskoj vrlo pozitivno ocjenjuje aktualnu hrvatsku energetsku poziciju. "Unatoč lošem razvoju globalnih događanja, važno je da se Hrvatska, čak i u najgorim projekcijama mogućih događanja, nalazi u neusporedivo boljoj poziciji nego većina zemalja EU, ocijenio je predsjednik Upravnog vijeća Hrvatske energetske regulatorne agencije (Hera) Danijel Žamboki. "Tome doprinosi diverzifikacija dobavnih plinskih pravaca, LNG terminal i domaća proizvodnja plina, koja se i povećava", kazao je Žamboki u srijedu, na početku 37. međunarodnog znanstveno-stručnog susreta stručnjaka za plin, koji se od 11. do 13. svibnja održava u Opatiji. Državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja Ivo Milatić ocijenio je kako se energetska infrastruktura razvija. "LNG terminal Hrvatskoj daje sigurnost kakvu malotko ima - da ćemo imati 800 milijuna kubika plina u idućoj godini koji će ući u naš plinski sustav iz proizvodnje te sigurnih 1,5 milijardu kubika iz LNG terminala", rekao je i naglasio da će Ministarstvo podržati daljnje povećanje kapaciteta LNG terminala na 6,1 milijardu kubika te da se to može ostvariti u tri godine ili prije. Direktor za istraživanja i proizvodnju nafte i plina u Ini Nikola Mišetić rekao je da vlastita proizvodnja plina zadovoljava oko 30 posto potreba za plinom u Hrvatskoj. Hrvatska godišnje prosječno troši 2,5 do 2,6 milijardi prostornih metara prirodnog plina.

Nakon što je Hrvatska ukinula gotovo sve epidemiološke mjere, Ministarstvo znanosti i obrazovanja pozvalo je osnovne i srednje škole na terensku nastavu u Spomen-područje Jasenovac, na mjestu nekadašnjeg najvećeg koncentracionog logora u kvislinškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH). Ministarstvo pokriva sve troškove, a kada je ovaj program pokrenut pre dvije godine odmah se javilo do 60 škola. "Školskim grupama koje dolaze nudimo trosatni program od tri dijela", kaže za Radio Slobodna Europa (RSE) viši kustos u Spomen-području Jasenovac, Đorđe Mihovilović. "Prvi dio je klasično vodstvo po prostoru bivšeg Logora 3 Ciglana od strane kustosa. To traje sat i po vremena, a nakon toga se grupa vraća u naš Obrazovni centar", opisuje Mihovilović. Tu se učeničku grupu dijeli na manje grupe koje se bave svaka svojom temom. Teme su NDH, Rasni zakoni, Svakodnevni život u logoru, Otpor u logoru, Zatočenici i Dehumanizacija. Učenici odgovaraju na pitanja u upitniku kojeg dobiju, koja su napisana prema informacijama koje nudi stalni postav jasenovačkog Muzeja.   Digitalna rekonstrukcija logora Nakon toga učenici odlaze u Obrazovni centar u sklopu Spomen-područja u kojemu se analizira odgovor učenika na ta pitanja uz dodatna potpitanja i pojašnjenja prisutnih jasenovačkih kustosa. Unazad nekoliko godina nudi se i nešto novo. "A to je digitalna rekonstrukcija logora, odnosno mogućnost da se ovdje kod nas u Muzeju zaduže tablet, i da se s tim tabletima kreće kroz prostor bivšeg logora gdje su u realnom prostoru i realnoj veličini digitalno rekonstruirani objekti koji su se ondje nalazili. Uz to je na samim tabletima sadržaj dopunjen tekstovima i fotografijama koje su vezane uz sam prostor logora", kaže sugovornik RSE. Za sada je troje kustosa koji rade sa djecom, ali Mihovilović kaže da, pogotovo zbog većeg broja djece koja će dolaziti u Spomen-područje, treba razmisliti i o angažmanu muzejskih pedagoga. Dnevno mogu doći jedna ili dvije škole, ali postoji ograničenje u broju učenika u jednom terminu – do najviše 50. Slab interes domaćih i škola iz susjedstva  Posljednjih petnaestak godina nije bilo nekog većeg interesa škola u Hrvatskoj, ali niti iz susjednih zemalja, kaže za RSE ravnatelj Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac Ivo Pejaković. "Znale su iz Italije doći grupe preko fondova Europske unije, koje su posjećivale neke lokalitete u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini vezano za Drugi svjetski rat, Domovinski rat i rat u Bosni i Hercegovini devedesetih godina, pa bi one u sklopu tih programa posjetile i Spomen-područje Jasenovac. Od ostalih, godišnje bi došle jedna ili dvije grupe iz Slovenije i jedna iz BiH. U principu vrlo malo", navodi Pejaković. Kako stoji u obavijesti Ministarstva, nakon terenske nastave na račun škole refundiraju se troškovi prijevoza i smještaja te prehrane, kao i putnih naloga za nastavnike. Za refundaciju će biti potrebno dostaviti troškovnik s iskazanim troškovima i kopije računa davatelja usluge i kopije obračunatih putnih naloga nastavnika, odnosno naznačen iznos potreban za isplatu. Jasenovac je bio najveći logor u kvislinškoj NDH. U nešto manje od četiri godine postojanja tog logora u njemu je, prema poimeničnom popisu što ga je sastavilo Spomen-područje Jasenovac, ubijeno ili umrlo od bolesti, zlostavljanja i neljudskih uvjeta života 83.145 ljudi (od toga broja preko polovina su Srbi), a ukupan broj žrtava mogao bi se prema procjenama popeti do 100.000 – Srba, Roma, Židova i Hrvata antifašista. Iako Obrazovni program za učenike postoji od otvaranja novog muzejskog postava u JUSP-u Jasenovac od 2006. godine, Spomen-područje je posjećivalo deset do petnaest školskih grupa godišnje.

Hrvatsko Ministarstvo zdravstva zatražilo je da inspekcije utvrde kako se u zdravstvenim ustanovama postupalo prema zahtjevu pacijentice koja je zatražila da joj se, zbog teškog oboljenja ploda, omogući pobačaj u šestom mjesecu trudnoće. U četiri zagrebačke bolnice odbili su zahtjev Mirele Čavajde da joj se u 26. tjednu obavi prekid trudnoće, jer fetus ima napredujući maligni tumor mozga. Ministar Vili Beroš zatražio je da se nađe zakonsko rješenje za problem pacijentice Mirele Čavajde, "temeljem stručnih ocjena bez korištenja ovog slučaja za bilo kakve parcijalne interese bilo koje društvene ili političke skupine". U međuvremenu, čeka se da se drugostupanjska komisija Ministarstva zdravstva u zakonskom roku od osam dana očituje na rješenja četiri zagrebačke bolnice u kojima je odbijen zahtjev Mirele Čavajde na što se žalila 6. svibnja. Do tada će trudnica, kako za Radio Slobodna Europa (RSE) kaže njena odvjetnica Vanja Jurić, sačekati sa odlukom hoće li, kako je ranije nagovijestila, otići u Sloveniju gdje se takva praksa ne dovodi u pitanje. Što kažu u oporbi? Predsjednica oporbene Nove ljevice, psihijatrica Ivana Kekin, u izjavi za RSE kaže kako su hrvatske zdravstvene ustanove prekršile zakon koji je trenutno na snazi. Konstatira kako su na kršenje zakona, de facto, pozvali i ministar zdravstva Vili Beroš, ravnatelj najveće zdravstvene ustanove u Hrvatskoj, Klinički bolnički centar Zagreb (KBC) Ante Ćorušić i dekan zagrebačkog Medicinskog fakulteta Slavko Orešković. Ivana Kekin podsjeća da zakon propisuje da se žena može odlučiti na prekid trudnoće ako postoji neka od navedenih medicinskih indikacija, u ovom slučaju teško oboljenje ploda, a da ministar javno govori da ona ima pravo na pobačaj samo ako fetus ima greške koje su nespojive sa životom, što u zakonu ne piše. Doktor Ćorušić, pak, toliko je protiv pobačaja da tvrdi da je i medicinski potpomognuta oplodnja ubojstvo malih braće i sestara embrija, dok dekan Medicinskog fakulteta izjavljuje da je feticid struci neprihvatljiv, iako je feticid integralni dio sućutnog i humanog prekida trudnoće nakon 22. tjedna, pobraja čelnica Nove ljevice. "To da dekan Medicinskog fakulteta izjavljuje da je to medicinskoj struci neprihvatljivo, držim zaista i alarmantnim i skandaloznim, te držim da i ministar i dekan i ravnatelj najvećeg KBC-a u zemlji šalju jasne poruke u kojem smjeru ide njihov svjetonazor i kako će se odnositi prema pravu žene u budućnosti u Hrvatskoj, što se tiče svakog oblika prijevremenog prekida trudnoće", upozorava Ivana Kekin. 'Tri razine neodgovornosti' "Istodobno osjećam i ljutnju i tugu i sram zbog načina na koji se sustav poigrao životom jedne žene", kaže za RSE potpredsjednica oporbene Socijaldemokratske partije (SDP) i potpredsjednica Sabora Sabina Glasovac. "Umjesto da joj je pružila zdravstvenu skrb i informaciju o njenim pravima i mogućnostima, što je bila dužna napraviti, država joj je pružila samo poniženje i mučenje, a kada je odlučila u borbi za svoja prava izložiti dio privatnosti, što nije nikako lako, sustav se s njom ružno obračunava", prokomentirala je Glasovac. "Ovaj je slučaj", tvrdi potpredsjednica SDP-a, "pokazao tri razine neodgovornosti – pokazao je nekompetentnost ministra, pokazao je pristranost liječnika pri donošenju odluke o pobačaju i kršenje dostupnosti kao jednog od temeljnih načela provođenja zdravstvene zaštite". Nakon ovakve analize, Glasovac ističe da se nameće jedan zaključak. "Oni, koji već godinama zagovaraju zabranu pobačaja, donose odluke i u ovoj situaciji. Zapravo bi liječnici trebali donositi odluke nepristrano na dobrobit pacijenta – postaviti dijagnoze, dati sve potrebne informacije i poštivati pacijentičinu želju i pravo da sama donese odluku sa sobom i sa svojom obitelji. Ovaj neprimjereni javni pritisak i linč je nešto što je do sada neviđeno u hrvatskom javnom prostoru", upozorava Sabina Glasovac. Oporbeni socijaldemokrati su pred dvije godine u saborsku procedure poslali svoj prijedlog osuvremenjenog zakona o pobačaju koji neće dovoditi u pitanje pravo žena na pobačaj. O njemu će, sa dvije godine kašnjenja, Sabor raspravljati 12. svibnja. Slučajno ili ne, Sabor 12. svibnja započinje sa radom polusatnim izlaganjem vatikanskog ministra vanjskih poslova, odnosno državnog tajnika Pietra Parolina. On u Saboru gostuje uz 25 godina od potpisivanja međudržavnih ugovora između Vatikana i Hrvatske o položaju Katoličke crkve, protiv čijih se odredbi i financijskih opterećenja po državni proračun od samog početka bune stranke lijeve i liberalne orijentacije. Istog dana, u 18 sati udruga RODA – roditelji u akciji organizira na središnjem zagrebačkom Trgu bana Jelačića veliki prosvjed potpore Mireli Čavajdi pod nazivom "Dosta! - Dosta uskrate zdravstvene skrbi! Dosta zanemarivanja ženskog zdravlja! Dosta političkih igara na račun zdravlja žena!". Financijska pomoć prikupljena Mirela Čavajda je razmišljala i o mogućnosti da pobačaj, ako to ne bude moguće u Hrvatskoj, obavi u Sloveniji, u kojoj sa podjednako starim zakonom imaju drugačiju modernu i liberalnu praksu nego što je to slučaj u Hrvatskoj. Za strankinje, pobačaj u Sloveniji košta 5.000 eura. Zaklada Solidarna, koja prikuplja novac i za obnovu i izgradnju kuća na potresom pogođenom području Sisačko-moslavačke županije, skupila je u tu svrhu do sada 220.000 kuna (oko 30.000 eura). Potreban iznos dat će njoj, a ostatak novca namijenjen je za druge žene koje će se susresti sa identičnim problemima u hrvatskom zdravstvenom sustavu. Zakon iz 1978. godine Iako zakon dopušta medicinski prekid trudnoće i nakon deset tjedana u slučaju malformacije ploda, u četiri zagrebačke bolnice oglušili su se o zahtjev Mirele Čavajde da formiraju liječničku komisiju koja bi raspravila njen zahtjev da joj se u 26. tjednu obavi prekid trudnoće, jer fetus ima napredujući maligni tumor mozga. Nakon što se trudnica obratila medijima, bolnice su ipak reagirale, ali su liječničke komisije u sve četiri bolnice otklonile mogućnosti obavljanja pobačaja. Odite to obaviti u Sloveniju, neslužbeno su joj sugerirali liječnici koji su je pregledali, znajući kakva klima vlada među zagrebačkim ginekolozima. Dodatno, nakon pregleda joj nitko nije rekao koja su njena prava, odnosno da zakon dopušta pobačaj i u ovakvim situacijama, i za to predviđa mehanizme. Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece donesen je 1978. godine i dopušta pobačaj do deset tjedana trudnoće, a i kasnije, "kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama te kada je do začeća došlo u vezi sa izvršenjem krivičnog djela silovanja, obljube nad nemoćnom osobom, obljube zloupotrebom položaja, obljube s djetetom ili rodoskvrnuća". Iza 1990. klerikalne udruge i pojedinci u niz navrata su pokušali osporiti njegovu ustavnost i na taj način zabraniti pobačaj u Hrvatskoj, ali bez uspjeha. Pred pet godina, u proljeće 2017. godine, Ustavni sud naložio je Saboru i Vladi da u roku od dvije godine donesu novi zakon o pobačaju. Ni nakon pet godina novi zakon još nije donesen.

Europski sud pravde prebacio je odluku o obeštećenje korisnika kredita u francima koji su konvertirani u eure na nacionalna zakonodavstva, tako u udruzi oštećenih "Franak" tumače najnoviju presudu tog europskog suda. Oni posebno prozivaju aktualnu Vladu koja je svojim očitovanjem sudu u ožujku  stala na stranu banaka i kazala kako su se oštećenici, njih čak 55.000, odrekli obeštećenja. "Odlukom od 5. svibnja da ne može odlučivati o nečemu što se dešavalo prije 1. srpnja 2013. godine, kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju, Europski sud pravde je de fakto oprao ruke od  'slučaja franak' u Republici Hrvatskoj",  kazao je predsjednik udruge oštećenih nepoštenom praksom komercijalnih banaka oko kredita sa valutnom klauzulom u švicarskim francima Goran Aleksić. "To znači da je loptica prebačena na Vrhovni sud Hrvatske i da on mora odlučiti o pravima  na obeštećenje svih potrošača koji su konvertirali  kredite u 'švicarcima' u kredite u eurima.  Njih ima 55.000, o od tog broja njih 20.000  je već diglo svoje tužbe i većina njih je u prekidu postupka do ove odluke suda EU@, pojasnio je Aleksić. Rizik zastare U udruzi "Franak" očekuju da to bude do ljeta riješeno, jer rok zastare naplate obeštećenja nastupa 13. lipnja sljedeće godine. "Svi potrošači koji su konvertirali kredite moraju tužiti banke, ali i onih 70.000 korisnika kredita u švicarskim francima koji ih nisu konvertirali  imaju pravo na tužbe bez ikakve ograde i oni mogu i trebaju tužiti i dobit će 100 posto svoj novac", uvjeren je Aleksić. On je kazao kako je Vlada Andreja Plenkovića koja se u ožujku očitovala Europskom sudu pravde oko ovog slučaja  "besramno i nečasno lagala"  da su se potrošači unaprijed odrekli prava na obeštećenje, stavljajući se tako na stranu komercijalnih banaka protiv vlastitih građana. "Za lažno svjedočenje  se kazneno odgovara. Ja ću kasnije razgovarati sa odvjetnikom – može li se kazneno prijaviti Vladu Republike Hrvastke zbog ovakvog lažnog svjedočenja na Sudu EU?  Lažno svjedočenje je kazneno djelo, a Vlada Republike Hrvatske lažno je svjedočila", tvrdi Aleksić. Što stoji u presudi? Radi se o presudi Europskog suda pravde povodom tužbe Ane Herman  protiv jedne od komercijalnih banaka  na  hrvatskom sudu, gdje je sutkinja Jasenka Jurić Šojat 2020. godine od Europskog suda pravde zatražila prethodno mišljenje. Novinarima  je podijeljen i grafikon na kojem je prikazan njen slučaj -  milijun i 350 tisuća kuna (180.000 eura) u vrijeme dizanja kredita u listopadu 2007, nepostojeći dug od preko milijun i 700 tisuća kuna (225.000 eura) u siječnju 2016. u vrijeme konvezije kada je nakon punih 8 godina otplate kredita ona bila dužna 27 posto više nego što je uopće dobila novca. Na temelju Zakona o konverziji njen dug smanjen na nešto manje od milijun i 150 tisuća kuna (155.000 eura), ali kada bi se oduzelo iznos nastao primjenom  odredbi koje je kasnije kolektivnom presudom domaći sud proglasio ništavnima, kao i preplaćeni iznos i zatezne kamate, njezina bi glavnica na dan konverzije iznosila 642.000 kuna (85.600 eura).  "Dakle ovaj prvi iznos – to je ono što smo digli, potpisali i znali što potpisujemo. Ovaj zadnji iznos je ono što smo mi bili spremni. Ali mi nismo potpisali ovo što je između toga i to mi zapravo opovrgavamo.  A na to je utjecala činjenica da su banke nezakonito poslovale", pojasnila je grafikone  korisnica kredita Anita  Perkov Kalebota iz Splita. Gdje će korisnici iz BiH, Srbije i Crne Gore tražiti pomoć? Što se tiče korisnika kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, ova presuda i za njih znači da će o njihovim  sudbinama udlučivati ne Europski sud pravde već nacionalna zakonodavstva, uzimajući u obzir onoliko europskog prava koliko se u konkretnoj državi primjenjuje. Hrvatska udruga banaka (HUB) priopćila je kako je ova odluka Suda Europske unije potvrdila stajalište HUB-a da je u Hrvatskoj "slučaj Franak" specifičan u odnosu na druge države EU-a, s obzirom da je u Hrvatskoj konverzija provedena zakonskim rješenjem koje je bilo obvezujuće za banke, a dobrovoljno za potrošače. Zašto je Udruga banaka zadovoljna? HUB navodi zaključak suda prema kojemu se Direktiva 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ne primjenjuje na ugovorne odredbe koje su odraz prisilnih normi nacionalnog zakonodavstva, odnosno, u hrvatskim okolnostima, na odredbe sporazuma o konverziji sklopljenih u skladu s pravilima Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. godine. "Naime, podrazumijeva se da je nacionalni zakonodavac svojom intervencijom uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza ugovornih strana, te je takva odluka u skladu s već postojećom sudskom praksom (odluka Europskog suda C-81/19)", ističu iz HUB-a, podsjetivši da je  94 posto korisnika CHF kredita dobrovoljno konvertiralo svoje obveze. Iz HUB-a navode i da su navedenim zakonskim rješenjem banke u cijelosti snosile trošak konverzije, u ukupnom iznosu od 7,5 milijarda kuna (milijardu eura) čime je, ističe se, ostvaren jednakopravni položaj dužnika tako da se položaj korisnika CHF kredita izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit u eurima. "Imajući u vidu prethodno navedeno, bilo kakvo dodatno obeštećenje jedne kategorije dužnika bilo bi diskriminatorno i narušilo bi zakonom uspostavljenu postojeću ravnotežu", smatraju u HUB-u. O ovoj presudi se vrlo načelno oglasio i Vrhovni sud Hrvatske. "Vrhovni sud Republike Hrvatske je svjestan situacije, te u okviru svoje nadležnosti radi na ovoj vrsti predmeta", priopćio je Vrhovni sud. Kako se stiglo dovde? Početkom dvijetisućitih su komercijalne banke u više europskih država, većinom tranzicijskih, plasirale građanima kredite s deviznom klauzulom u švicarskim francima, čija je vrijednost naglo porasla, što je dovodilo do povećanja mase kredita, kamata i iznosa pojedinačne rate. Korisnici takvih kredita zapadali su zbog toga u velike financijske problem, gubili imovinu, a bilo je i slučajeva samoubojstava.  U Hrvatskoj ih je bilo ukupno 125.000, od kojih je 55.000 kredite sa valutnom klauzulom u švicarskim francima konvertiralo 2016. godine u kredite s valutnom klauzulom u eurima. Kada su krediti sa valutnom klauzulom u "švicarcima" zbog rasta tečaja počeli masovno upropaštavati građane, nevladina udruga "Potrošač" iza koje je stajala udruga "Franak" tužila je osam komercijalnih banaka trgovačkom sudu. Tražili su da  se ugovorna obaveza o valutnoj klauzuli u "švicarcima" i promjenjivoj kamatnoj stopi proglasi ništetnom. Sudac Visokog trgovačkog suda Radovan Dobronić, koji je nedavno izabran za predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske, je 2013. godine presudio u korist potrošača – korisnika kredita. Komercijalne banke su se žalile i Vrhovni sud je presudio u korist banaka, a protiv potrošača. Ali, na kraju je Ustavni sud Hrvatske 2021. godine presudio u korist potrošača – korisnika kredita, koji temeljem ove kolektivne presude individualno tuže pojedine komercijalne banke koje su im plasirale "toksične kredite", sa valutnom klauzulom u švicarskim francima za povrat preplaćenih sredstava.  

Tridesetidevetogodišnja Zagrepčanka, kojoj su u 24. tjednu trudnoće otkrili da fetus ima brzo napredujući tumor mozga koji pritišče mali mozak, i da će dijete vrlo vjerojatno umrijeti ili živjeti kao biljka, što su joj neslužbeno rekli, za sada ne uspijeva ostvariti svoje pravo na prekid trudnoće, iako je zakon na njenoj strani. Odite to obaviti u Sloveniju, neslužbeno su joj sugerirali liječnici koji su je pregledali, očito dobro znajući kakva prolajferska klima vlada među zagrebačkim ginekolozima. Dodatno, nakon pregleda joj nitko nije rekao koja su njena prava, odnosno da zakon dopušta pobačaj i u ovakvim situacijama, i za to predviđa mehanizme. Vrijeme je proticalo, i tek kada se obratila medijima, u bolnici "Merkur" ipak su odlučili da je pozovu. Što se dešava iza zatvorenih vrata, još se ne zna. Za Radio Slobodna Europa (RSE) govori njena odvjetnica Vanja Jurić. "Naša jedina pozicija koju trenutno imamo je - čekati da vidimo hoće li bolnice kojima se ona obratila udovoljiti njenom zahtjevu za prekidom trudnoće. U Hrvatskoj je podnošenje tog zahtjeva i odlučivanje komisije o tom zahtjevu propisano zakonom, s tim da je zakonski propisano da postoji pravo na prekid trudnoće i nakon protoka 10 tjedana, ukoliko se između ostaloga iz medicinskih nalaza može utvrditi da bi se dijete rodilo sa teškim fizičkim ili duševnim manama, što je ovdje slučaj. Znači, situacija je u zakonskom smislu potpuno jasna", poručuje odvjetnica Jurić, koja najavljuje da će njena klijentica u ustvarivanju svojih prava koristiti sva pravna sredstva. Pozivanje na prigovor savjesti Mnogi ovakvo oglušivanje medicinske struke tumače svjetskim valom konzervativizma koji je zahvatio i Hrvatsku, i činjenicom da se - prema podacima feminističke grupe Faktiv – gotovo pola hrvatskih ginekologa poziva na prigovor savjesti koji ima ne dopušta da rade nešto što bi se kosilo s njihovim vjerskim nazorima. Međutim, ginekologica i aktivistica za pravo na pobačaj Jasenka Grujić za ovakvo ponašanje ima samo riječi osude i kaže da su trudnici narušena temeljna ljudska prava. "Koliko sam ja upućena, bilo je prilično otezanja, čekanja na rezultate određenih pretraga devet dana. To su strašni gubici u vremenu kada se radi o odlukama o prekidu trudnoće. To je situacija koja se rješava po hitnom postupku. Pacijentica nije dobila adekvatnu informaciju, nije joj učinjeno liječenje koje je efikasno i pravovremeno, podvrgnuta je mučenju i neljudskom ponašanju i ugrožena joj je privatnost", kaže doktorica Grujić. Za ovakve slučajeve postoje pravila i sve piše u literaturi, dodaje doktorica Grujić. U ovom slučaju riječ je o prekidu trudnoće u trećem tromjesečju. "Ako se očekuje da će usprkos teškim malformacijama fetus pokazivati znakove života nakon izlaska iz uterusa, mora mu se učiniti feticid uz prethodnu anesteziju", pojašnjava doktorica Grujić. Zagrebačka bolnica Sveti duh jedna je od onih kojima se trudnica obratila sa zahtjevom da se formira komisija i odluči o njenom zahtjevu za prekid trudnoće. U toj bolnici se već dulje vrijeme ne obavlja pobačaje, jer su svi tamošnji ginekolozi izrazili priziv savjesti. Nevladina udruga Faktiv zatražila je još pred osam mjeseci od zagrebačkih gradskih vlasti koje su vlasnik te bolnice da nalože odgovornima da omoguće u svojoj bolnici obavljanje pobačaja, a ako se ogluše o to, da ih se smijeni. U osam mjeseci ništa se nije promijenilo. Iz te i takve Kliničke bolnice Sveti duh odgovorili su trudnici na njen zahtjev da se formira povjerenstvo koje će odlučiti o njenom zahtjevu za pobačaj. Kazali su kako se radi o teškom invaliditetu i niskoj kvaliteti života bebe te se očekuje da će umrijeti ili u trbuhu ili u ranoj neonatalnoj dobi. Zbog toga, navodi se u odgovoru, bolnica smatra kako postoje medicinske indikacije za prekid trudnoće, ali kažu da na Svetom duhu za feticid nemaju tehničke uvjete niti su educirani za navedeni postupak, pa da ga – eto – ne mogu obaviti. Bolnica u kojoj je obavljen pregled trudnice prikom kojeg je konstatirana malformacija fetusa, ali joj nije rečeno da je pobačaj u takvim slučajevima moguć i nakon 10 tjedana trudnoće je – upravo zagrebačka Klinička bolnica Sveti duh. 'Vrijeme da se izradi novi zakon' Trudnica je dobila potporu saborskih zastupnica lijevih i liberalnih opcija. "Sustav je dužan svakoj ženi osigurati pravo na pobačaj, bez obzira na priziv savjesti. Ovo što se dogodilo je krajnje nehumano i neobazrivo. Svim snagama ćemo se boriti da se nijednoj ženi ne dogodi ovakva tragedija", poručila je Urša Raukar, saborska zastupnica iz redova političke platforme Možemo! Saborska zastupnica stranke Centar Dalija Orešković ocijenila je da je povrijeđeno pravo na pobačaj. "Osnovni problem je što imamo vladu koja negira svoj obveze. U ovom slučaju je možda simbolično što je žena koja prolazi nezamislivu bol i tugu po pomoć odlazi u drugu državu. Ona odlazi u drugu državu - po državu", poručila je Orešković. Potporu trudnici i osudu medicinskih vlasti, ali i aktualne političke vlasti izrazile su i predsjednica i jedina zastupnica Radničke fronte Katarina Peović i potpredsjednica SDP-a Sabina Glasovac. Iz udruge za aktivno roditeljstvo "Rode" međutim upozoravaju da ovo nije politički, već medicinski problem, i da je konačno vrijeme da se izradi novi zakon, jer i ova trudnica plaća cijenu 20 godina nerada. Voditeljica programa "Reproduktivna prava" u udruzi "Roda" Danijela Drandić za RSE kaže je zakon koji je sada na snazi usvojen davne 1978. godine, kada tehnologija nije mogla predvidjeti neke situacije - poput ove malformacije fetusa – koju moderna tehnologija prepoznaje, i zbog toga je potreban novi zakon koji prati taj razvoj i način kako se detektira bolesti, ali i kako ih se liječi. "Mi kao građani i građanke Hrvatske moramo urgirati da oni koji nas zastupaju u Saboru i u Vladi konačno krenu rješavati ovaj problem. Prekid trudnoće nije pitanje niti politike niti ideologije. Prekid trudnoće je važno pitanje za zdravlje svake žene u Hrvatskoj. I kada to osvijestimo, možda ćemo moći malo promijeniti način na koji gledamo žene i žensko zdravlje", poručuju iz udruge "Rode". Iz Ministarstva zdravstva su povodom ovog slučaja samo podsjetili na to što piše u zakonu i iznova naglasili da "svaka žena ima pravo na prekid trudnoće ukoliko su se stekli navedeni medicinski uvjeti. Stoga Ministarstvo ponovno apelira na sve zdravstvene ustanove da pravovremeno i točno informiraju pacijentice o njihovim pravima i mogućnostima koje mogu ostvariti u Hrvatskoj". Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece donesen je 1978. godine, i on dopušta pobačaj do 10 tjedana trudnoće, a i kasnije, "kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama te kada je do začeća došlo u vezi sa izvršenjem krivičnog djela silovanja, obljube nad nemoćnom osobom, obljube zloupotrebom položaja, obljube s djetetom ili rodoskvrnuća". Iza 1990. klerikalne udruge i pojedinci u niz navrata su pokušali osporiti njegovu ustavnost i na taj način zabraniti pobačaj u Hrvatskoj, ali bez uspjeha. Pred pet godina, u proljeće 2017. godine Ustavni sud naložio je Saboru i Vladi da u roku od dvije godine donesu novi zakon o pobačaju. Ni nakon pet godina novi zakon još nije donesen.  

Protivljenje predsjednika Zorana Milanovića prijemu Finske u NATO, sve dok se ne izmijeni izborni zakon u Bosni i Hercegovini, kulminiralo je u utorak 3. svibnja njegovom najavom da će osobno uložiti veto na takvu odluku, međutim, kažu sugovornici Radija Slobodna Europa (RSE), to su prazne riječi. Milanović je u više navrata posljednjih dana pozvao Hrvatski sabor da ne glasa za članstvo Finske i Švedske u NATO-u, kada one to službeno zatraže. U utorak 3. svibnja je  je pak kazao kako će "kao đavao grešnu dušu progoniti svakog zastupnika koji bude bio za". "Milanović  ni na koji način ne može zaustaviti ulazak Finske i Švedske u NATO, ako to one budu htjele, jer se za sada radi samo o najavama", kaže Željka Antunović, bivša ministrica obrane u vladi lijevog centra 2000-2003. Zašto Milanović ne može ništa učiniti? "U tom slučaju oni će ući bez obzira na to što će predsjednik Republike Hrvatske  govoriti. To su prazne riječi. On na to ne može utjecati. Ne može postaviti nikakav svoj veto. Ratifikacija se donosi u Hrvatskom saboru, a na razini NATO saveza  odlučuje se o tome na razini Vlade, odnosno veleposlanika", pojašnjava Antunović. Po njenoj ocjeni, kod Milanovića se ovdje radi o populističkom podilaženju BH Hrvatima, što on želi prikazati kao borbu za interese Hrvatske i BH Hrvata, ali na taj način njihovi se problemi ne mogu riješiti. "U stvarnosti efekti takvog njegovog potpuno nediplomatskog, nekontroliranog, nedogovorenog ponašanja su suprotni!  Oni sigurno nanose ozbiljnu štetu i Hrvatskoj i Hrvatima u BiH", upozorava naša sugovornica. Ona iznosi ocjenu da je sve to neobično, jer je Milanović europski orijentiran, u Bruxellesu je završio europske studije, a u mandatu vlade Ivice Račana, od 2000. do 2003. obnašao je dužnost koordinatora za ulazak Hrvatske u NATO. "Ovo danas je potpuno kontradiktorno svemu onome što je u životu radio i što je u životu zagovarao. Prema tome, jedino što mogu zaključiti je da se radi o njegovim sitnim politikantskim osobnim interesima koji su vezani uz njegovu buduću kandidaturu za još jedan mandat", zaključuje bivša ministrica obrane. Posljedice po Hrvate u BiH Za bivšu ministricu vanjskih poslova Vesnu Pusić, koja također ne vidi kako bi Milanović mogao vetom blokirati proces, prijedlog izbornog zakona za BiH za koji se Milanović tako zalaže je loš i štetan, iako je Milanović kazao kako se ovdje ne radi o "obijesnoj želji", već o hrvatskom interesu. "To baš nije hrvatski interes i baš nije interes Hrvata u BiH, jer obuhvaća manjinu Hrvata u BiH i jer je takva politika  prema Hrvatima u BiH kroz desetljeća između ostaloga doprinijela i tome da su od 750.000 došli sada na 250.000 Hrvata u BiH, kao što kažu franjevački izvori iz Bosne i Hercegovine. Dakle, ako treba dokazati da je jedna politika bila loša prema BiH i Hrvatima u BiH, mislim da je to sada dokazano", naglasila je  Vesna Pusić u izjavi novinarima.   Upravo suprotno, vitalni interes Hrvatske je europsko i NATO zajedništvo, jer je Hrvatska mala zemlja u problematičnom ne-NATO susjedstvu, poručila je. "Dakle, nama je u apsolutnom interesu solidarnost drugih članica NATO-a s nama i držanje tog famoznog članka 5 NATO-ve povelje koji kaže da je napad na jednu članicu NATO-a napad na sve članice. Drugim riječima, ako naša sigurnost bilo kako dođe u pitanje, imamo iza sebe  jedno ozbiljno društvo koje nas može i spremno nas je braniti. To nama treba, to je hrvatski vitalni interes. U ovom trenutku mislim da se toga trebamo  čvrsto držati i da je, s obzirom na  potpuno promijenjenu sigurnosnu situaciju u Europi, za ukupnu europsku sigurnost logično da Švedska i Finska uđu u NATO", zaključuje bivša ministrica vanjskih poslova. Još samo "Most" protiv Od parlamentarnih stranaka za sada je samo kleropopulistički oporbeni Most izričito najavio da neće glasati za prijem Finske i Švedske u NATO, dok  jedan od lidera oporbene Socijaldemokratske partije Hrvatske (SDP) Arsen Bauk "vjeruje" da njegova stranka također neće glasati za. Vladajuća većina jednoglasno će glasati za, najavio je ministar vanskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman. Za takvu odluku dovoljna je obična natpolovična većina svih zastupnika, koju HDZ s partnerima ima. Nakon invazije Rusije na Ukrajinu, koja je započela 24. veljače, neke i do tada neutralne zemlje počele su se zanimati za ulazak u NATO. Finska i Švedska su najavile kako su spremne odreći se svog neutralnog statusa i zatražiti prijem u članstvo NATO-a. Obje graniče sa Rusijom, Finska cijelom svojom istočnom granicom, a Švedska malim dijelom granice na krajnjem sjeveru Skandinavskog poluotoka.