Direktor Uprave policije Crne Gore Zoran Brđanin uputio je u srijedu 25. maja izvinjenje žrtvama i članovima porodica bosansko-hercegovačkih izbjeglica koji su deportovani 1992. godine. On je to rekao na memorijalnom skupu u Herceg Novom povodom obilježavanja trideset godina od tog događaja. Brđanin je ispred zgrade hercegnovske policije, u kojoj je tada bio saborni centar za izbjeglice, kazao da sadašnje rukovodstvo Uprave policije pravi otklon od onoga što se u toj zgradi dešavalo prije 30 godina: "I prema strašnim posljedicama takvog činjenja po žrtve kojima danas odajem pijetet." Memorijalnom skupu, koji su organizovale nevladina udruženja koja se bave ratnim zločinima počinjenim na teriotriji Crne Gore tokom devedesetih, prisustvovao je i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić, ministar pravde Marko Kovač, ministar rada Admir Adrović. Ovo je prvi put da zvaničnici Vlade Crne Gore prisustvuju obilježavanju godišnjice deportacije. Ministar policije podržao postavljanje spomen obilježja Odajući počast žrtvama ministar Adžić je kazao da niko od počinioca zločina ne treba da bude aboliran: "Nažalost, prethodne tri decenije nije bilo političke volje, ni spremnosti, da se ovaj zločin prihvati i nazove pravim imenom, te da se potpuno rasvijetli. Bez obzira na tadašnje prilike niko od počinioca ne treba da bude aboliran od odgovornosti." Adzić je poručio da podržava podizanje spomen obilježja ispred zgrade policije u Herceg Novom, rekavši da je to "ne samo profesionalna, već prije svega ljudska i moralna obaveza". Nova Vlada Dritana Abazovića izabrana je krajem aprila ove godine. Zločin deportacije počinjen je u vrijeme vlasti Demokratske partije socijalista (DPS), partije aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića, koja je smijenjena u avgustu 2020. godine, nakon trodecenijske vladavine. Đukanović je u vrijeme deportacije bio premijer Crne Gore. Crnogorska policija je 27. maja 1992. godine nezakonito uhapsila 66 civila iz Bosne i Hrecegovine, uglavnom Muslimana, koji su u Crnu Goru došli bježeći od rata, a potom ih isporučila vojsci Republike Srpske, Radovana Karadžića. Većina je odmah likvidirana, a ostali su odvedeni u logore. Gorjanc -Prelević: Istorijski dan Prema podacima Akcije za ljudska prava (HRA) samo njih 12 je preživjelo mučenje. I dalje nijesu pronađena tijela svih žrtava deportovanih, niti se zna tačno mjesto na kome su ubijeni. " Ipak je ova godišnjica sasvim izuzetna. Danas su sa nama po prvi put u istoriji obilježavanja godišnjica zločina deportacije ministri u Vladi i prvi put je tu čelni čovjek crnogorske policije", kazala je izvršna direktorka HRA, Tea Gorjanc -Prelević. Pred okupljenim članovima prorodica žrtava deportacije Gorjanc-Prelević, je kazala da osamnaest godina zajedno obilježavaju zločin i bore se protiv zaborava. "Oni su bili ljudi, koji su bili isto nečija djeca. Imali u mame, sestre, braću, očeve, imali su i svoju djecu. Voljeli su njih i oni su voljeli, kao i mi. S tom razlikom što ih je tadašnja crnogorska vlast otpisala samo zbog njihovih imena, zbog njihove nacionalne pripadnosti, zbog toga što su tada Crnoj Gori trebali samo kao taoci za njene ratnike iz Republike Srpske".   Gorjanc Prelević je rekla da neće dozvoliti da se ovaj ratni zločin zataška: "Mi ne dozvoljavamo da se zataška, uprkos sudijama a i tužiocima koji su se oko toga potrudili. Ne dozvoljavamo da se žrtve zaborave jer su one naša opomena a i naša nada da ćemo sve dok ih se sjećamo i saosjećamo sa njihovim porodicama uspjeti da sačuvamo i nas, i naše porodice od takvog sličnog stradanja". Zločin bez kazne Za zločin deportacije izbjeglica u Herceg Novom do danas niko nije osuđen. Apelacioni sud je 2012. godine , oslobodio devet nekadašnjih policajaca nakon, kako je sopštila HRA, neistinite tvrdnje domaćih sudova da Crna Gora zvanično nije učestvovala u ratu u BiH. Država mora da se oslobodi krivice za deportaciju bosansko-hercegovačkih izbjeglica , kazali su, 25. maja iz Bošnjačkog vijeća i pozvali nadležne da taj, kao i druge slučajeve ratnih zločina, aktuelizuju i pravosnažno okončaju. Naveli su da je Crna Gora platila naknadu štete porodicama žrtava, ali nije obezbijedila krivičnu pravdu u tom slučaju, odnosno nije došla do nalogodavaca i direktnih izvršilaca Crna Gora je na osnovu poravnanja 2008. godine platila naknadu štete za većinu žrtava za ovaj ratni zločin ali niko nije odgovarao, navode Akcija za ljudska prava , Centar za građansko obrazovanje i Centar za žensko i mirovno obrazovanje. Ove nevladine organizacije godinama unazad zahtijevaju krivičnu pravdu za žrtve deportacije, podizanje spomenika, i da se proglasi zvaničan dan sjećanja kao i da se crnogorska policija zvanično izvini preživjelima i porodicama preminulih. Godinama je Crna Gora kritikovana i od međunarodne zajednice zbog neriješavanja pitanja ratnih zločina. U poslednjem izvještaju Evropske komisije objavljenom ovog mjeseca navedeno je da je Crna Gora u predmetima postupanja sa ratnim zločinima nastavila sa implementacijom strategije procesuiranja ratnih zločina, i imala dobru saradnju sa susjedima i Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove. "Međutim, još uvijek izostaju opipljivi rezultati u krivičnim istragama na konkretnim slučajevima", navedeno je u izvještaju.  
Bivši đakon Srpske pravoslavne crkve (SPC) Bojan Jovanović, svjedok u procesu izviđaja koji je protiv Mitropolije crnogorsko primorske (MCP) SPC i mitropolita Joanikija, pokrenulo Više državno tužilaštvo povodom navodnog zataškavanja slučajeva pedofilije unutar te crkve, tvrdi da je od novembra prošle godine u kontaktu sa crnogorskim tužilaštvom. On je za Radio Slobodna Evropa (RSE) potvrdio da će se odazvati pozivu crnogorskog tužilaštva da 4. jula ove godine, pred beogradskim tužilaštvom, da iskaz o navodima iz prijave koju je protiv SPC u Crnoj Gori podnijela nevladina organizacija Montenegro International. Jovanović je pojasnio zašto iskaz daje u Beogradu a ne Podgorici: "Od novembra prošle godine kada sam dobio poziv iz crnogorskog tužilaštva sam u kontaktu sa njima. Ja sam ljudima iz tužilaštva tada objasnio da nemam materijalnih mogućnosti da dođem u Crnu Goru. Na moj predlog crnogorsko tužilaštvo je pristalo da moj prvi iskaz bude pred pravosudnim organima Srbije a da u daljem procesu dođem u Podgoricu." Šta podrazumijeva tužilački izviđaj? Portparolka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica je 20. maja za RSE potvrdila da je to tužilaštvo pokrenulo izviđaj protiv MCP i mitropolita Joanikija, zbog navodnog prikrivanja pedofilije te da će nakon prikupljenih dokaza i njihove procjene donijeti odluku u tom predmetu. Izviđaj je proces provjere osnovanosti podnešene krivične prijave nakon čega tužilac odlučuje da li će otvoriti istragu ili će odbaciti prijavu. Medenica je tad kazala i da je mitropolit Joanikije saslušan, a da je od nadležnih pravosudnih organa Srbije zatraženo saslušanje svedoka Jovanovića. Ovaj predmet je prethodno maja 2021, bio pred Specijalnim državnim tužilaštvom Crne Gore koje ga je ustupilo Višem, kao nadležnom. SPC optužuje za 'demonizaciju' Bojan Jovanović, autor knjige iz 2021.godine "Ispovest kako smo ubili Boga", u kojoj se iznose navodi o pedofiliji unutar crkve, otpužio je Joanikija da je zataškao takve slučajeve u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, uz blagoslov pokojnog mitropolita Amfilohija. Radio Slobodna Evropa (RSE) je od Mitropolije zatražio reakciju na odluku tužilaštva da pokrene izviđaj protiv te vjerske institucije i njenog poglavara, ali nijesmo dobili odgovor. Mitropolija crnogorsko-primorska je 21. maja saopštila da je u pitanju još jedan pokušaj da se u Crnoj Gori izazove "stara atmosfera demonizacije i diskriminacije SPC i njenih vjernika". Oni podsjećaju da je Jovanovićevu knjigu izdala nevladina organizacija Montenegro International koja je zvanično podnijela krivičnu prijavu protiv Mitropolije i Joanikija. "Imamo na djelu 'samoispunjavajuće proročanstvo' i promociju 'knjige', gdje izdavač podnosi krivičnu prijavu povodom okolnosti 'iz knjige', koju je on izdao, a oko kojih tužilaštvo, po službenoj dužnosti saslušava, kao svjedoka, autora te knjige, kao što to uvijek obično i biva", naveli su u saopštenju iz mitropolije SPC u Crnoj Gori. Joanikijeva istraga Povodom optužbi da su pojedini sveštenici godinama seksualno napastvovali maloljetne osobe, SPC je pokrenula istragu koju je vodio Joanikije dok je bio episkop budimljansko-nikšićki, od 2002 do 2021. Crkvena istraga nije dovela do sankcija za bilo kojeg od osumnjičenih sveštenika, ističe advokat Aleksandar Olenik: "Po našim informacijama obavio je najmanje 40 saslušanja sveštenika a predati su mu materijalni dokazi u vidu filmova. Ono što mi znamo jeste da nije pokrenut nikakav sudski postupak unutar SPC niti je bilo ko kažnjen. Tako da zaključujemo da je Joanikije zaključio da tu nije bilo krivičnih dela." Odgovornost pojedinih vladika Srpske pravoslavne crkve koji su bili prijavljeni za pedofiliju do danas u Srbiji nije sudski utvrđena. Može li se utvrditi broj osumnjičenih i žrtava? Pravni zastupnik bivšeg đakona SPC Bojana Jovanovića, beogradski advokat Aleksandar Olenik za RSE kaže da je crnogorsko tužilaštvo za sada izviđaj usmjerilo na Mitropoliji i Joanikija, ali i napominje: "Sve do trenutka dok tužilaštvo ne podigne optužnicu može doći do promene u smislu, protiv koga se sve vodi postupak i za koja dela." Olenik navodi da se veći dio dokumentacije koja je predata crnogorskom tužilažtvu odnosi na period od 2000. do 2015. godine i da su, kako navodi, krivična djela počinjena na teritoriji Srbije. Dokumentacija, kako tvrdi, ukazuje na direktnu ili posrednu odgovornost dvocifrenog broja sveštenika: "Kada govorimo o potencijalnim počiniocima pedofilije broj je dvocifren i samo toliko mogu u ovoj fazi da saopštim. Kada govorimo o žrtvama njih je oko 10 ali će taj broj kao i broj osumnjičenih da variria tokom postupka. Ja se nadam da će ovaj novi momenat ohrabriti i druge žrtve da se jave i odluče da svjedoče." Šta se zna o dosadašnjim slučajevima navodne pedofilije u SPC Episkop vranjanski, vladika Pahomije, je bio optužen za seksualno zlostavljanje četiri maloljetnika u periodu 1999-2002. godine. Oslobođen je optužbi 2006. Nakon maratonskog sudskog postupka, Opštinski sud u Nišu je Pahomija, koji je sve vrijeme negirao krivicu, u dva od ta četiri predmeta oslobodio zbog nedostatka dokaza, dok je u druga dva slučaja nastupila zastara. Vrhovni sud Srbije je 2007. godine ustanovio da je tokom suđenja Pahomiju bilo ozbiljnih propusta nižih sudova, ali do ponavljanja suđenja nije došlo jer zakon to ne dozvoljava. Marta 2013. godine Osnovno tužilaštvo u Vranju pokrenulo je pretkrivični postupak protiv Pahomija, nakon optužbi magacionera vranjske eparhije, za dugogodišnje seksualno zlostavljanje. Tužilaštvo je godinu kasnije utvrdilo da nema razloga za pokretanje krivičnog postupka. Tokom čitavog sudskog procesa, Pahomije je ostao na visokoj poziciji u SPC. Monah Ilarion, svjetovnog imena Jovan Mišić, iz manastira Hopovo u Vojvodini optužen je 2001. godine da je seksualno zlostavljao deset dječaka u dobi od sedam do 11 godina. Osuđen je 2006. u novosadskom Okružnom sudu na godinu zatvora zbog navođenja maloljetnika na "nedozvoljene polne radnje". Međutim, Vrhovni sud je 2007. godine vratio postupak na novo suđenje, ali tog suđenja nije bilo, jer je predmet zastario. Kačavendi nikada nije suđeno Nekadašnji episkop zvorničko-tuzlanski, vladika Kačavenda, iz bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, ka kome su takođe bile usmjerene optužbe za pedofiliju nikad nije ni dospio pred građanski sud. Bojan Jovanović javno je optužio Kačavendu da ga je seksualno uznemiravao i tražio od njega da mu podvodi dječake. Jovanovićeva svjedočenja u brojnim medijima ali i pred Sinodom SPC, nisu procesuirana od strane nadležnih tužilaštava. On je krajem 2012 zatražio da zbog, kako je naveo, lošeg zdravstvenog stanja bude penzionisan Sinod SPC ga je u aprilu 2013 razriješio dužnosti vladike zvorničko-tuzlanskog. Ipak, nastavio je da se bavi crkvenim poslovima. Septembra 2018. predvodio je litiju, i učestvovao u osveštavanju temelja srpsko-ruskog hrama, koji se u Banjaluci gradi u čast ruske carske porodice Romanov. Slučaj stigao do Londona Visoki Sud u Londonu je januara 2019 zaveo šest tužbi protiv SPC zbog pedofilije. Među tužiocima je bio i Bojan Jovanović, nekadašnji đakon. Kako je tada za RSE pojasnio advokat Mladen Kesar koji je zastupao oštećene "neefikasnost domaćih sudova jedan je od glavnih razloga što su se ljudi koji tvrde da su žrtve sveštenika pedofila obratili pravosuđu u stranoj zemlji". Sud u Londonu proglasio se nenadležnim januara 2020. Kakva je situacija sa Rimokatoličkom crkvom i optužbama za pedofiliju Pod pritiskom više stotina hiljada optužbi za seksualno zlostavljanje maloljetnika, Rimokatolička crkva je 2021. godine, prvi put nakon 40 godina pooštrila Vatikanski zakon. Prema novim crkvenim propisima, iz službe će biti isključen sveštenik za koga se dokaže da je primijenio "silu, prijetnje ili zloupotrebio autoritet" kako bi izvršio seksualne radnje. Zakon je takođe oduzeo diskrecionu moć kojom je ranije visokim zvaničnicima Crkve omogućavao da ignorišu ili prikrivaju navode o zlostavljanju radi zaštite sveštenika. Papa Franjo je krajem 2019. ukinuo takozvanu pontifikalnu tajnu. To vatikansko pravilo je svima, koji su prijavili da ih je svještenik seksualno zlostavljao, branilo da o tome govore.  
Tokom šesnaest godina od sticanja nezavisnosti 21. maja 2006, u Crnoj Gori je državni dug sa 700 miliona, odnosno 32,6 odsto bruto-domaćeg proizvoda (BDP) porastao na preko četiri milijarde eura ili 83,3 odsto BDP-a. Porastu javnog duga doprinijela su i zaduživanja na Istoku, poput kineskog kredita za izgradnju dijela auto-puta. Investicioni bum koji je uslijedio nakon sticanja nezavisnosti doveo je dominantno ruske investitore, koji su oko milijardu eura uložili u nekretnine i još oko 500 miliona u turizam. Kina je dominirala 2020. kao najveći investitor u Crnoj Gori sa 70 miliona direktnih investicija, ali je konkretna ulaganja Centralna banka Crne Gore označila tajnim. Kapital koji dolazi iz autoritarnih režima, a koji karakteriše nedostak transparentnosti, odgovornosti i tržišne orijentacija, čime se degradira vladavina prava i stimuliše korupcija u zemljama primaocima, vašingtonski Centar za međunarodno privatno preduzetništvo definiše terminom „korozivni kapital“. Osim Rusije, koja je i pored pogoršanih političkih odnosa među vodećim investitorima u Crnoj Gori, tu su i Kina, Turska, Azerbejdžan, Ujedinjeni Arapski Emirati. Iz zapadnih zemlja dolazi oko trećina stranih investicija. Država je i dodjelom ekonomskih državljanstava pokušala da privuče strane investitore što je izazvalo zabrinutost Brisela s obzirom na to da je Crna Gora najozbiljniji kandidat sa Zapadnog Balkana za ulazak u Evropsku uniju. Vladimir Gligorov, saradnik Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, upozorava u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE), da ovaj tip državljanstava u sebi sadrži motiv "lične koristi". RSE: Na zahtjev Brisela nova Vlada Dritana Abazovića najavila je ukidanje ekonomskih državljanstava do kraja godine. Jesu li veći benefiti ili šteta od ovog projekta koji je uveden u vrijeme Vlade Demokratske partje socijalista Mila Đukanovića, ali i zadržan nakon promjene vlasti Vlade Zdravka Krivokapića? Gligorov: Sistem ekonomskog državljanstva postoji i u drugim državama. Za migrantske zemlje poput Australije ili Kanade to možda i ima nekog smisla, ali za Balkan nema. U balkanskim zemljama kupovina državljanstva je sredstvo kako biste obavili neke lične poslove, poreske ili neke druge prirode. Ne mislim da je dobro niti da ima smisla. Lična korist i korupcija jedini su motivi za ekonomsko državljanstvo. A tu nema koristi za državu. Prepreke ulaganju razvijenih zemalja RSE: Poslednjih sedam godina učešće kapitala u Crnoj Gori iz zemalja koje list Ekonomist klasifikuje kao demokratije rapidno se smanjio, dok se, u istom periodu, povećao udio kapitala iz autoritarnih i hibridnih režima. Kako gledate na ovakav trend? Gligorov: Uglavnom je reč o tome što su ulaganja iz razvijenih zemalja i posebno EU, u najvećoj meri usmerena na industriju i različite usluge, a manje na ulaganja u infrastrukturu i slične, uglavnom državne poslove. Tako da je problem, s jedne strane sektorski, a s druge, isplativosti ulaganja s obzirom na rizik. Sektorski, u smislu ulaganja u infrstrukturu i poslove vezane za državu. Tu je često reč o suverenim kreditima ili ulaganjima koja su ugovorno vezana za državu, kroz garancije ili subvencije ili na neki sličan način. To obično nisu ulaganja koja će doći iz privatnog sektora EU. Drugo pitanje je rizičnost, s obzirom da je u nemalom broju balkanskih zemlja velika politička neizvesnost. Takođe, velika je i korupcija što, naravno utiče na privlačnost ili isplativost stranih ulaganja. Osim toga na Balkanu imate i dosta nominalno privatnih ulaganja iz inostranstva koja su u stvari preko "poreskih rajeva". Tako da se čak i ne zna u kojoj meri su to strana ulaganja, a u kojoj takozvana turistička, što će reći domaća koja dolaze kao strana preko "poreskih rajeva“. Uticaj politike proširenja EU RSE: Koliko su opasnosti za državu prozapadne orjentacije poput Crne Gore ulaganja država koje ne pripaduju tom vrjednosnom sistemu, poput Kine i Rusije, Azejberdžana i koliko je prodoru ove vrste kapitala doprinijela destimulativna politika proširenja Evropske unije? Gligorov: Jednim delom sigurno jeste posledica politike EU, ne toliko što je proširenje usporeno već više zbog regionalnog pristupa EU čitavom području Zapadnog Balkana gde je postojala i još uvek postoji preferencija za regionalnim projektima. Sa stanovišta sektorskiih ulaganja, kada je reč o industriji ili poslovima vezanim za industriju, tu je područje Zapadnog Balkana relativno malo. Vi nemate značajniju firmu iz EU koja bi ulagala u to područje jer je neizvesno i politički i sa stanovišta bezbednosti i korupcije. Kako su to su mala tržišta, strategija EU je bila regionalni razvoj ne bi li se stvorila neka kritična masa tog tržišta, kako bi imalo smisla da neka veća, pre svega nemačka ili italijanska kompanija tu nešto proizvodi. Taj ekonomski interes bi onda bio značajan i sa aspekta evropskih integracija. To je problem što se tiče EU, odnosno njenih privrednika. Ova druga ulaganja koja dolaze iz Kine, Rusije, Azerbejdžana su ili neki vid pranja novca ili su državna ulaganja koja ne idu u industriju nego u prirodna dobra ili u infrastrukturu. Zavisnost od Rusije RSE: U posljednje dvije godine došlo je do povećanja investicija Rusije u Crnu Goru. Može li se to povezati sa promjenom vlasti? Da li to znači da se može očekivati pad s obzirom na to da je ta vlast, koja je bila naklonjena Moskvi, u međuvremenu smijenjena? Gligorov: Nisam siguran da je to veza s obzirom na to da je tradicionalno nemali deo ruskih ulaganja u Crnu Goru neki vid pranja novca. To više ima veze sa onim što se događa u Rusiji i sa mogućnostima koje ruski investitori imaju baveći se poslom na Jadranu i drugim mestima, nego što ima neposredne veze sa promenom vlasti, koja uostalom, od samog početka nije izgledala naročito trajna. RSE: Kako s ekonomskog, ali i političkog aspekta gledate na inicijative da se evropska perspektiva Zapadnog Balkana „pakuje“ u regionalne inicijative poput "Otvorenog Balkana“ ili predloga predsjednika Francuske o „evropskoj političkoj zajednici“, za zemlje koje nijesu članice EU? Gligorov: Predlog Emanuela Makrona nije prevashodno ekonomski već pokazuje nespremnost Evropske unije za nova proširenja. Cilj je da se ta nespremnost premosti zajednicom koja bi onda možda pozitivno uticala na ekonomski razvoj. Ne zaboravimo, i do ukrajinske krize, kao i one velike ekonomske 2008. godine, nije bilo zainteresovanosti EU za dalja proširenja, posebno kada je reč o balkanskim zemljama, jer neki od osnovnih problema, političko-strateške i bezbednosne prirode nisu rešeni. S druge strane, "Otvoreni Balkan" je vid regionalne politike i vrsta nasleđa inicijative CEFTA kojom ljudi nisu zadovoljni, uz obrazloženje da je neefikasna. Za "Otvoreni Balkan" je veoma angažovana američka politika koja u njemu vidi politički aspekt. Njegovi ekonomski efekti ne mogu biti veliki dok investitori iz EU ili industrijalizovanih zemalja celo područje ne prepoznaju kao tržište u koje se može ulagati sa većim proizvodnim ambicijama koje nisu ostvarive na malom prostoru. Ovako predstavljena ideja "Otvorenog Balkana" je da se unutrašnja, mala tržišta u okviru balkanskih zemalja okoriste jedna o druge. Tu se posebno cilja na radnu snagu, trgovinu poljoprivrednim proizvodma, ali bi ti efekti bili mali. Male su to ekonomije i teško da mogu jedna drugu da podstiču i pomažu ukoliko to nije podstaknuto značajnijim stredstvima iz EU. To je ideja Berlinskog procesa, ali i on je bio koncentrisan na infrastrukturne projekte. Ispostavilo se da su takvi projekti teško ostvarivi na Zapadnom Balkanu jer teško možete da spojite dve tačke u Bosni i Hercegovini, a kamoli dve tačke u Srbiji i na Kosovu. RSE: Koliko su ekonomski razlozi uticali na odnos zemalja Zapadnog Balkana prema ruskoj agresiji na Ukrajinu, uključujući i uvođenje sankcija Rusiji? Gligorov: Utiču utoliko što je to za neke zemlje skuplje nego za druge. Balkanske zemlje imaju dosta veliku zavisnost od Rusije na neki način, ne samo preko energenata, nego i preko investicija i turizma. Ekonomski razlozi svakako utiču. Ti uticaji su uglavnom negativni u smislu opreza ili zadrške kod uvođenja sankcija ili kod njihovog sprovođenja.  
Povodom 21. maja, Dana nezavisnosti Crne Gore premijer Dritan Abazović organizovao je prijem u Vili Gorica. Namjera Vlade je, poručio je Abazović, da praznik u pomirenoj i razvijenoj Crnoj Gori slave svi, bez obzira kako su glasali na referendumu 2006.
Program po kojem je do sada blizu 300 stranih državljana dobilo crnogorske papire, poznat kao "zlatni pasoš", trebalo bi da bude okončan do kraja godine. To je izjavio premijer Crne Gore Dritan Abazović, 19. maja tokom posjete Briselu, gdje je razgovarao sa ključnim evropskim zvaničnicima. Kako je saopštio, dodatno će biti kontrolisani zahtjevi građana Rusije i Bjelorusuje koji su ili će biti u proceduri. Naime, u Briselu su zabrinuti da bi crnogorski "zlatni pasoš", među ostalima, mogli da zatraže i ruski i bjeloruski državljani kojima je Evropska unija (EU) uvela sankcije zbog ruske agresije na Ukrajinu. Iz nevladine organizacije Centar za građansko obrazovanje (CGO) pitaju Vladu zašto je problem da sporni program bude okončan odmah i koji su razlozi da se to odgađa za kraj godine. Crna Gora od 2019. godine sprovodi program dodjele ekonomskog državljanstva pojedincima koji u Crnu Goru ulože između 250.000 i 450.000 eura, uprkos apelima Evropske komisije da se ta šema ukine. Da bi dobili crnogorsko ekonomsko državljanstvo aplikanti su dužni uplatiti Vladi 100.000 eura po zahtjevu, i najmanje 450.000 eura uložiti u neki od projekata u Podgorici ili primorju. A ukoliko ulože u nerazvijeni sjever Crne Gore, obavezno ulaganje je 250.000 eura. Abazović razumije zabrinutost Brisela Najavljujući kraj kontroverznog programa zbog kojeg je crnogorska Vlada vrlo često bila prozivana u izvještajima institucija i tijela Evropske unije, u prvom redu Evropske komisije (EK), premijer Abazović je rekao da razumije negativne komentare Brisela kada je u pitanju taj program: "Mislim da je i njima jasno da će problem biti riješen 31. decembra, da će postojati dodatne kontrole, posebno u odnosu na državljane Bjelorusije i Ruske Federacije, kao i naši napori da učinimo cijeli proces dodatno transparentnim." Ističući upravo transparentnost, Abazović je najavio da će biti objavljena i imena osoba koje su zatražile crnogorske papire. "Biće imena, nećemo otkrivati neke druge stvari vezano za identitet onih koji su podnosili zahtjev za dobijanje crnogorskog pasoša. Postoji jasan rok. Ne bi bilo ni korektno prema ljudima koji su aplicirali da prekinemo program usred procedure za podnošenje aplikacije", rekao je Abazović. Premijerova najava o ukidanju programa "zlatni pasoš" uvedenog tokom vladavine Demokratske partije socijalista, Mila Đukanovića, nije prva. Naime, program ekonomskog državljanstva je trebalo da bude ukinut krajem 2021. ali je tadašnja Vlada Zdravka Krivokapića odlučila da ga produži za još godinu, uprkos kritikama i pozivima iz Evropske komisije da se sa tim prekine. Krivokapićevoj Vladi je početkom februara ove godine izglasano nepovjerenje, nakon čega je u aprilu izabrana nova Vlada na čelu sa Dritanom Abazovićem. CGO: Zašto do kraja godine a ne odmah? Komentarišući najavu premijera Abazovića, koordinator u CGO Damir Suljević kaže za RSE da iz izjave premijera nije jasno zašto Vlada odmah ne ukine program dodjele državljanstva stranim investitorima, niti zašto je odlučila da sačeka do kraja godine. "Za Vladu koja se deklariše kao reformska i proevropska nijesu prikladni ovakvi manevarski postupci. Ovdje nije jasno koja je prepreka da se taj program ukine već sada i da se svi zahtjevi podneseni do datuma ukidanja programa riješe u skladu sa propisima koji su bili važeći u tom trenutku. Ovako, odgađanje odluke do kraja godine otvara prostor za brojne sumnje o razlozima", kaže Suljević. Prema podacima CGO iz marta ove godine, prethodna Vlada Zdravka Krivokapića je od kraja 2020. godine do sredine februara ove, dodijelila 291 ekonomsko državljanstvo, od čega 190 Rusima. "Jasno je da je ukupan broj veoma veliki, a naši podaci pokazuju da je najviše državljanstava dodijeljeno državljanima Rusije. Tu su i državljani Kine, Libana, nekih afričkih i azijskih država. Među aplikantima je mali broj iz Zapadne Evrope", kaže Suljević. Kandidate za ekonomsko državljanstvo i njihove zahtjeve procjenjuje Agencija za strane investicije Crne Gore (MIA) koju je za taj posao angažovala Vlada. Kako su za Radio Slobodna Evropa saopštili iz MIA, od početka programa do danas primili su 712 zahtjeva za crnogorsko državljanstvo putem ulaganja. Iz MIA navode da su gotovo polovinu zahtjeva (343) podnijeli državljani Ruske Federacije, dok je iz Bjelorusije podnijeto tri zahtjeva. EU godinama traži da Crna Gora prekine dodjelu 'zlatnih pasoša' Poslednji poziv Crnoj Gori iz Brisela da ukine sporni program stigao je 29. marta ove godine kada je portparolka Evropske komisije Ana Pisonero Hernandez podsjetila da je EK “dosljedno savjetovala Crnu Goru da ukine svoju šemu državljanstva investitorima zbog rizika poput pranja novca, utaje poreza, finansiranja terorizma, korupcije i uplita organizovanog kriminala". Evropska komisija je dan ranije (28. maja) pozvala vlade članica EU da prekinu nacionalne programe prodaje državljanstva investitorima i pozvala ih da obustave prodaju viza Rusima i Bjelorusima.  
"Otvoreni Balkan" velika je opasnost za bezbjednost građana, prvenstveno zbog sistema bezbjednosti hrane, ocjenjuje nekadašnja direktorica Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove Crne Gore Vesna Daković, govoreći o primjeni ove regionalne inicijative. Regionalno povezivanje "Otvoreni Balkan" pokrenuli su predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, premijer Albanije Edi Rama i tadašnji premijer Sjeverne Makedonije Zoran Zaev, u cilju međusobnog unapređenja slobode kretanja roba, usluga i ljudi. Crna Gora je odbijala da joj pristupi, ali novi premijer Dritan Abazović podržava taj koncept. Kosovo i Bosna i Hercegovina ne podržavaju ovu inicijativu. Abazović je esplicitno ovaj projekat podržao u intervju Kljan Kosova 11. maja. Od pokretanja 2019. godine argumenti "za" i "protiv" Otvorenog Balkana uglavnom se svode na političke. Kada se govori o ekonomskim, potenciraju se prednosti zajedničkog tržišta, manjka privrednih barijera. Rijeđe se govori o problemima primjene i uticaju na sigurnost građana. Bezbjednost hrane i životinja, bezbjednosni rizici, priznavanje diploma, "gušenje" domaće poljoprivrede –neki su od njih. Uvoz bez sanitarne kontrole opasnost za zdravlje Države Otvorenog Balkana uzajamno će priznavati fitosanitarne dozvole. Dvije od tri države koje podržavaju inicijativu, Srbija i Albanija, donijele su Zakon koji potvrđuje da na granicama neće biti veterinarskih i fitosanitarnih inspektora koji pregledaju životinje, hranu životinjskog porijekla i biljke. Upravo u tome Daković vidi opasnost za bezbjednost građana i upozorava da to može da ima pogubne posljedice jer, kako navodi, životinje i biljke mogu da unesu bolest u državu. "Granični fitosanitarni i veterinarski inspektori kod nas obavezno pregledaju pošiljke na graničnim prelazima u posebno uređenim objektima za pregled sa laboratorijama, komorama za zadržavanje robe. Ovo što su potpisale Albanija i Srbija je nešto što potpuno odskače u odnosu na standarde i granične inspekcijske kontrole", kaže Daković za Radio Slobodna Evropa. U kojoj mjeri su ove kontrole neophodne svjedoči podatak da se sa granice tokom godine vrati više od hiljadu tona hrane, dominantno voća i povrća, zbog nedozvoljenih pesticida. Crna Gora takav objekat ima u Luci Bar. Evropska komisija Crnoj Gori dodijelila je sredstva za još tri objekta za veterinarski i fitosanitarni pregled čime, smatra Daković, Evropska unija(EU) želi da sačuva svoje buduće granice od unosa bolesti koje se prenose životinjama ili hranom, odnosno od "uvoza" štetnih organizama koji mogu uništiti zasade u Uniji. Ko bi kontrolisao nepravilnosti? Daković kaže da su standardi sa mesom ujednačeniji, ali da se dešavalo da se hrana vrati zbog salmonele ili drugih organizama opasnih po zdravlje. "U nekim od država regiona postoji bolest kuge afričkih svinja zbog čega smo zabranili uvoz svinja iz tih država. Veterinarski inspektor to kontroliše. Ovo je samo jedan segment i ne znam kako bi se sada ta zabrana tretirala", kaže Daković. Nepoznanica je šta se dešava u slučaju kada bi životinja, koja je zaražena, bila uvezena u državu. "Ne znam kome bismo se žalili, ko bi taj problem riješio. Čiji bi troškovi vraćanja bili. I kome se žalimo ako dođe do masovnog ili bilo kakvog trovanja ili obolijevanja?", pita Daković. Ranije su primjedbe išle kroz CEFTA sekretarijat, kao kada se Albanija žalila na Crnu Goru, jer joj se analizira svaka pošiljka voća i povrća prilikom uvoza u Crnu Goru, pojašnjava Daković. Inače, fitosanitarna politika i politika bezbjednosti hrane u Crnoj Gori u potpunosti je usaglašena sa EU pravilima, a što je sadržano u poglavlju 12, koje je Crna Gora otvorila 2016. godine. Srbija, koja je takođe kandidat za članstvo u EU, nije otvorila ovo poglavje. Albaniji su blokirani pregovori dok Sjeverna Makedonija čeka otvaranje pregovora o članstvu. Balkan bez granica i bezbjedonosni rizik Profesorica Ekonomskog fakulteta Gordana Đurović ukazuje da bi pridruživanje Crne Gore inicijativi Otvoreni Balkan zahijevalo mijenjanje niza crnogorskih zakona. "Režim trgovine Otvorenog Blakana nije usaglašen sa našim carinskim zakonom, niti spoljnotrgovinskim procesima. Nije usaglašeno sa propisima u oblastima obrazovanja u dijelu prepoznavanja diploma. Takođe, neusaglašeno je sa zakonima u oblasti pristupa tržišta rada, rada stranaca, pa sve do inspekcijskih službi i naših ograničenih kapaciteta i tako dalje", ukazuje Đurović. Sjeverna Makedonija, jedna od država koja podržava inicijativu, odgodila je potvrđivanje međudržavnih ugovora za Otvoreni Balkan, dok ih ne usaglasi domaćim propisima. Otvorene granice, smatra Đurović, donijele bi i velike bezbjednosne rizike. "Plombiranje kamiona u jednoj zemlji, koji prolazi kroz više granica, da bi se u nekoj drugoj balkanskoj državi zastavio, asocira na "balkanske rute", gdje bez klasične kontrole policije i carine postoji rizik da se poveća nedozvoljena trgovina drogom, narkoticima, oružjem, čak i ljudima", navodi Đurović. Sporno je i priznavanje diploma Iako podržavaoci koncepta Otvorenog Balkana kao prednost ističu mobilnost radne snage, i mogućnost zapošljavanja bilo gdje na teritoriji zemalja učesnica, profesorica Đurović ukazuje da brzo priznavanje diploma ne bi dalo doprinos rješavanju problema na tržištima rada i obrazovanja. "Postavlja se pitanje kvaliteta provjere i to ne treba ubrzavati već ispoštovati sve složene procedure, koje su neophodne zbog tačnosti. Priznavanje stečenih diploma iz regiona značilo bi veći broj novih visokoškolaca i radnika iz regiona u Crnoj Gori". Jedno od problematičnih pitanja je i režim trgovine koji je, kako dodaje Đurović, veoma liberalno postavljen u Otvorenom Balkanu. "Crnoj Gori, koja već uvozi 50 odsto bruto domaćeg proizvoda u robama, dolazak konkurentnijih firmi bi ugrozio i trenutnu ograničenu domaću poljoprivrednu proizvodnju i izazvalo revolt domaćih poljoprivrednika koji ionako imaju problema oko plasmana proizvoda. Zato treba razmišljati o domaćim prozvođačima, farmerima, i prehrambenoj industriji", kaže Đurović. Naglašava da je Crna Gora, poput Kosova, na 50 odsto trgovinskog deficita. "Zapravo, sve države koje bi obuhvatio Otvoreni Balkan su u trgovinskom deficitu. Samo je u plusu Srbija kojoj bi ovo bio dodatni ekonomski stimulans", kaže Đurović. "Kada se sve ovo ima u vidu, i kada se svi aspekti ukrste i kada imamo vidu da je naš prioritet ulazak u EU, imamo dosta argumeta da zaključimo da treba da zadržimo spoljnopolitički prioritet i put ka EU", zaključuje Đurović. Do sada Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija potpisale su Memorandum o razumijevanju o saradnji na olakšanju uvoza, izvoza i kretanja robe na Zapadnom Balkanu, Memorandum o razumijevanju o saradnji u vezi sa slobodnim pristupom tržištu rada na Zapadnom Balkanu i Sporazum o saradnji u zaštiti od katastrofa na Zapadnom Balkanu.  
Četrdeset jedan kilometar autoputa, skoro milijardu eura, sedam godina gradnje, u mandatima četiri Vlade, pet odlaganja završetka radova. I još nije gotov. Sedam godina nakon početka gradnje 41 kilometra dionice auto-puta Bar-Boljare, iz Vlade Crne Gore najavljuju novo prolongiranje otvaranja trase koju gradi kineska državna kompanija China Road & Bridge Corporation (CRBC). Riječ je dionici između Smokovca, na periferiji Podgorice, do Mateševa, nadomak Kolašina. Tri Vlade su se promijenile od kada je počela gradnja auto-puta, 2015. godine. Prvi rok za završetak bio je novembar 2019.  Četvrta Vlada Dritana Abazovića koja je izabrana 28. aprila ove godine, najavljuje otvaranje na ljeto. U Mreži za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) smatraju da treba postaviti pitanje odgovornosti zbog činjenice da se 41 kilometar autoputa gradi sedam godina, što je, kako kažu, nezabilježeno u svijetu. Za kašnjenja u poslednje dvije godine, Vlada odgovornom smatra kinesku kompaniju. Osim trogodišnjeg kašnjenja njegovog završetka, postaće i najskuplji autoput na svijetu, kazao je 13. aprila ove godine, u razgovoru za BBC, Dritan Abazović, koji je dvije sedmice kasnije postao novi premijer: Šta je ko obećavao? Iako je bivši ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić u januaru  ove godine saopštio da "smo došli veoma blizu" otvaranja prve dionice, njegov nasljednik Ervin Ibrahimović je 16. maja saopštio da bi to moglo da se dogodi početkom jula, ne navodeći koji su radovi još preostali. Grubi, građevinski radovi na trasi zvanično su završeni u novembru prošle godine. Radove je mjesec  kasnije, u decembru, obišao i tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je gotovo ljutito od Kineza zatražio da okončaju radove najkasnije do polovine januara 2022. "Dosta je igre sa građanima! Hoću da put 15. januara, pred zimsku turističku sezonu bude spreman. Radite dan – noć! Ja ću ako treba da radim sa vama", kazao je Krivokapić. Krivokapićevoj Vladi je 4. februara izglasano nepovjerenje nakon čega je u aprilu izabrana nova premijera Abazovića. Zašto država za odgovornu smatra kompaniju iz Kine? Ugovor između države i kineske kompanije je veoma jasan i njime su precizno utvrđeni rokovi za završetak radova, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) generalni direktor za državne puteve u Ministarstvu kapitalnih investicija (MKI), Miroslav Mašić. Međutim, kako navodi, Vlada je prihvatila razloge izvođača za kašnjenje koji su se odnosili na uticaj pandemije korona virusa na dinamiku gradnje, odnosno na usporavanje radova: "Naravno da smo imali razumijevanja za probleme koje je u građevinskom sektoru izazvala pandemija i zato smo dogovorili rok za završetak radova do 17. novembra 2020. godine. Sve nakon tog roka je njihova (CRBC) odgovornost". Kako pojašnjava Mašić, glavni inžinjer je nakon toga roka vrjednovao sve razloge CRBC za naredna produženje rokova ali je našao da su oni neosnovani. RSE je 16. maja od kineske kompanije CRBC zatražio infomacije o tome koji su tačno radovi još preostali i koji je rok njihovog završetka. Takođe, interesovalo nas je i njihovo mišljenje o tome ko je odgovoran za višestruko kašnjenje završetka radova. Odgovore nijesmo dobili...   Kolika je šteta? Iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) ocjenjuju da brojna pomjeranja rokova za puštanje u saobraćaj prve dionice budućeg autoputa samo govore o tome koliko je država neozbiljno pristupila tom projektu, koji slovi za najveći infrastrukturni u istoriji Crne Gore. Dejan Milovac iz Istraživačkog centra MANS-a kaže za RSE da je u prilog tome i činjenica da ni u nadležnom ministarstvu (MKI) ne znaju koliki je opseg preostalih, tehničkih radova i do kada će oni biti završeni: "Svako dalje prolongiranje otvaranja autoputa je direktni gubitak za državu i građane. Prolazi treća turistička godina bez autoputa i zamislite koliki prihod smo izgubili, samo od putarine za to vrijeme, odnosno od prvobitnog roka završetka koji je bio u novembru 2019.." Ko će kome plaćati penale? Miroslav Mašić iz MKI kaže da je država već pokrenula postupak za naplatu penala, odnosno troškova zbog kašnjenja sa završetkom radova: "Mi smo od inžinjera iz francusko-italijanskog konzorcijuma, kao konsultantna na ovom projektu, dobili upute i određene predloge u vezi sa tim. Svakako do samog kraja projekta se ti penali mogu ispostaviti i napraviti pregled troškova nastalih zbog kašnjenja radova". Mašić kaže da u Vladi ne vide odgovornost države. Podsjeća da u CRBC-ju, ukoliko smatraju da treba da traže naplatu penala od Vlade, to mogu učiniti podnošenjem zahtjeva prema Komisiji za rješavanje sporova ili konačno prema Arbitražnom sudu u Kini, koji je prema ugovoru nadležan u slučaju spora između Crne Gore i Kine. U MANS-u, međutim, sumnjaju da su za kašenjenja odgovorni samo Kinezi. Dejan Milovac kaže da sumnju da je i država odgovorna izazivaju upravo višestruka prolongranja rokova otvaranja autoputa: "Mi smo u nekoliko navrata imali prolongiranja koja su odobravana od strane prethodnih ministarstava, a da javnost do kraja nije bila upoznata koji su tačno razlozi za to. Čim je odobravano možemo pretpostaviti da je krivica bila i na našoj a ne samo na kineskoj strani." Milovac dodaje de će tek po objavljivanju kompletne dokumentacije i ugovora o gradnji autoputa biti jasno ko će kome morati da plati penale zbog kašnjenja. Cijena Kompletan aranžman između Crne Gore i Kine prvobitno je procijenjen na 809 miliona dolara, a naknadno je cijena povećana za oko 90 miliona zbog izgradnje pristupnih puteva i infrastrukture. Ugovor o izgradnji je sa CRBC potpisala prethodna Vlada Demokratske partije socijalista, predsjednika Mila Đukanovića, a prvu ratu kredita koji je uzet kod kineske EXIM banke je u julu prošle godine otplatila Vlada Zdravka Krivokapića. Druga rata za autoput uplaćena je u januaru 2022. godine.  
Debata o pravu na abortus, koje su žene u Crnoj Gori izborile davne 1974. godine, u emisiji Javnog servisa u udarnom terminu, izazvalo je burne reakcije nevladinog sektora, političkih partija, a uoči emisije održan je i protest građana ispred Televizije Crne Gore. Tema emisije koja je prvobitno naslovljena "Abortus – žensko, državno ili crkveno pitanje" u toku dana je promijenjena u "Pravo na prekid trudnoće – DA ili NE?", da bi na kraju naslov glasio "Abortus – od ustavnog prava do tabu teme?". Pored ljekara i feministkinje, jedan od sagovornika bio je i svještenik Mitropolije crnogorsko primorske Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori Gojko Perović. Pravo žena na abortus u Crnoj Gori je zakonski regulisano prije gotovo pola vijeka i do sada ga niko u Crnoj Gori nije dovodio u pitanje pa je kako tvrde naši sagovornici nejasan povod, motiv odnosno javni interes da se to pitanje otvara na taj način. Zaštitniku ljudskih prava građana Siniši Bjekoviću, kako je rekao za Radio Slobodna Evropa (RSE) takođe nije jasno zašto se to pitanje otvara u ovom trenutku i "šta je pozadina svega toga". On kaže da se to pitanje otvorilo i u drugim zemljama gdje je već bilo pravno riješeno, poput Poljske i Hrvatske, napominjući da je za Ombudsmana "apsolutno i neupitno pravo žene da odlučuje o tom pitanju". Emisija pogrešno shvaćena, tvrdi autorka Odgovarajući na pitanje RSE, zašto se u ovom trenutku u Crnoj Gori pokreće pitanje o pravu na abortus, sa kojim ciljem, kada je to pravo zagarantovano od prije skoro pola vijeka - novinarka i autorka emisije Marija Marković kaže da je njena namjera bila da ukaže na procese koji se događaju u svijetu i regiji. "I upozori na njih kako se isti ne bi dogodili kod nas. Kao što sam već kazala, osnovni razlog jesu globalne promjene na temu mogućeg ukidanja prava na abortus i strahovanja miliona žena u Sjedinjenim Američkim Državama i našem susjedstvu", kazala je. Dilema oko mogućeg ukidanja prava na abortus Vrhovnog suda SAD Marković uz žaljenje konstatuje da je kontekst emisije pogrešno shvaćen: "Namjera Javnog servisa nije bila da preispituje zakonom definisana prava žena na prekid trudnoće već, naprotiv". Tako ne misli Bojan Baća, član Savjeta RTCG, naučni saradnik odsjeka za sociologiju na Univerzitetu u Geteborgu. "Naziv jedne emisije, 'Abortus – žensko, državno ili crkveno pitanje?', dokaz vam je da postoje i glupa pitanja", napisao je na Fejsbuk nalogu Baća i poručio: "Crkva neka se zadrži na pitanju bezgrešnog začeća, država na pitanju hiljadugodišnje vječnosti, a ženama prepustite njihovo tijelo". Pozivi na odgovornost Profesorica Fakulteta političkih nauka Olivera Komar je povodom emisije o pravu žene na abortus pozvala na odgovornost Uprave Javnog servisa. Goran Đurović direktor Medija centra za Radio Slobodna Evropa kaže da mu nije jasno koji je povod da se razgovara o ženskom pravu na abortus. Ističe da razumije da treba razgovarati o temama koje izazivaju različite stavove u društvu, ali da "davno ustanovljeno pravo na abortus", nije nikada izazivalo polemiku u cnogorskom društvu. "Koji su motivi Javnog servisa zaista ne znam i zašto u tom dijalogu učesvuju samo predstavnici jedne vjerske zajednice, takođe mi nije poznato. To su pitanja na koja bi trebalo da odgovori menadžment Javnog servisa", kaže Đurović. Koji je cilj debate o abortusu i ko je njen naručilac I Maja Raičević iz Centra za ženska prava za RSE kaže da želi da vjeruje da je namjera Javnog servisa bila dobra da se otvori debata, ali da su pitanja nesrećno formulisana: Ističe i da je "dat prevelik prostor sveštenom licu koji je više govorio o medicinskim implikacijama abortusa nego o duhovnosti i onome što je domenu crkve". Ona smatra da je emisija posljedica i jačanja crkvenog uticaja u društvu. "Poslednjih par godina vidimo u Crnoj Gori da jača uloga crkve, da se pominje i uvođenje vjeronauke u škole što nije prihvatljivo u jednoj sekularnoj državi. Tako da svi ti uticaji uticali na Javni servis da ovu temu stavi na dnevni red", smatra Raičević. Raičević podsjeća da je u Crnoj Gori i ranije bilo pokušaja SPC da se na neki način miješa u pitanja abortusa. "Nije ova tema odnedavno. I ranije smo imali pokušaje SPC da se na neki način umiješa u pitanja reproduktivnih prava žena i u pitanje ograničenja prava žena na tjelesnu autonomiju. Imali smo ranije izjave Amfilohija (prim. aut. pokojni) koje su bile izrazito mizogine, imali smo i ovu izjavu mitropolita Joanikija u kojoj se osvrnuo na situaciju sa Ustavnim sudom Amerike, gdje takođe prijeti ograničenje prava na abortus - tako da je ovo jedna tendencija kontinuirana i na koju mi moramo adekvatno da odgovorimo", kaže Raičević. Mitropolit SPC u Crnoj Gori Joanikije je 10. maja izjavio da je "namjerni prekid trudnoće u bilo kom njenom stadijumu užasan grijeh i direktno je usmjeren protiv prvobitne biblijske božije zapovijesti o rađanju". Raićević kaže da je sreća što zakoni Crne Gore štite prava žena i omogućavaju siguran prekid trudnoće do desete nedjelje, te da je to u ovom trenutku nesporno. Upozorava da bi bilo kakva formalna inicijativa, u pravcu ograničenja ovog prava, izazvala ozbiljne proteste. "Učinićemo sve da se  očuva ovaj nivo zagarantovanih prava koja imamo", poručila je. Raičević vjeruje da je ova emisija Javnog servisa reakcija na dešavanja u Americi povodom odluke Suda SAD što se, kako kaže, preliva na region i Crnu Goru. Ona smatra da će ta odluka Suda, koliko god nam izgledala daleko, i te kako imati efekta na sve što se dešava i u našoj zemlji i u Evropi. Podsjetimo, Vrhovni sud SAD glasao je da se obori odluka u slučaju Rou protiv Vejda (Roe v. Wade) kojom je garantovana zaštita prava na abortus, pokazuje prvobitni nacrt većinskog mišljenja članova suda koje je objavio portal Politiko (Politico) 4. maja. Ova odluka, odnosno procurelo mišljenje Vrhovnog suda nije konačna.    

Uoči debate o pravu na abortus stotinu građanki i građana protestovalo je ispred zgrade RTCG-a u Podgorici. Zvižducima su ispratili svještenika Srpske pravoslavne crkve poručujući da vjerska organizacija ne može odlučivati o ženskom pravu.
Zapljena više od 145 hiljada paketa cigareta u Luci Bar, u subotu 14. maja, za 50 posto je veća u odnosu na sve prethodne u posljednjih pet godina u Crnoj Gori. To je, kako je saopštio za Radio Slobodna Evropa (RSE) ministar bez portfelja Zoran Miljanić, zadužen za politiku u oblasti borbe protiv korupcije, pokazatelj da postoji nesumnjiva politička volja aktuelne Vlade da se izbori sa kriminalom i korupcijom u Crnoj Gori: "Pokazujemo svima onima koji misle da mogu da se bave ovakvim poslovima, da toga više neće biti”, rekao je Miljanić I dodao da je ovo poruka I međunarodnim partnerima. “Da smo zaustavili ono što se dešavalo godinama, da je šverc cigareta bio ozbiljan problem, ne samo za zemlje regiona nego i zemlje Evropske unije", rekao je ministar Miljanić dodajući da od tog posla država Crna Gora nije imala nikakvu korist. Premijer Dritan Abazović je najavio da će se od njihove prodaje popuniti državni budžet. Vanja Ćalović Marković, izvršna direktorica antikorupcijske organizacije MANS, smatra da je država izabrala rizičan put da se obračuna sa krijumčarenjem cigareta: “On ne može donijeti državi finansijsku korist kakvu Vlada pominje, jer je očigledno da se značajan dio te robe ne može plasirati na bilo koje legalno tržište pošto su u pitanju nelegalni proizvodi.“ No, nakon spektakularne zapljene ostala su pitanja na koja ili nema, ili ima tek djelimičnih odgovora. Čije su zaplijenjene cigare? Kolika je njihova vrijednost? Šta će biti sa cigaretama, odnosno novcem u slučaju njihove prodaje? Imaju li vlasnici pravo žalbe zbog oduzimanja? Koliko štetu je  globalno pravio šverc iz Slobodne zone luke Bar? Kolika je vrijednost? Precizna vrijednost zaplijenjenih 145 hiljada paketa cigareta u Slobodnoj carinskoj zoni Luke Bar 14. maja, nije poznata. Premijer Abazović je rekao da se radi o vrijednosti od više desetina miliona eura, ali naglasio da će se tačna struktura i vrijednost cigareta znati kada se izvrši pregled i popis. Njihovo premještanje na bezbjednu lokaciju navodno će trajati nekoliko dana, jer je potrebno popisati robu prije iznošenja iz skladišta. Čije su zaplijenjene cigarete? Nije otkriveno ko su vlasnici cigareta. Premijer Dritan Abazović je rekao da su vlasnici "poznate firme koje su koristile mogućnosti Slobodne zone" Luke Bar. "Ne možemo nikoga optuživati unaprijed zato što su ljudi koristili zakonske mogućnosti Slobodne zone, ali je neko zloupotrijebio i koristio nemar države i gledanje kroz prste", naveo je Abazović. Slobodna zona prostor je isključen iz carinske teritorije jedne države, na kojem se obavlja niz privrednih aktivnosti poput proizvodnje, skladištenja, transportnih usluga. Na pitanje da li je država prilikom zapljene odvojila legalne od nelegalnih cigareta, ministar bez portfelja Zoran Miljanić je rekao da će to biti aktivnost državnih organa u narednom periodu. Prema riječima Miljanića, državne institucije Crne Gore će u narednom periodu analizirati šta od zaplijenjenih 145 hiljada paketa cigareta, iz Slobodne carinske zone  pripada legalnim distributerima duvanskih proizvoda, a šta švercerima. „Oni koji su legalni, dio zarađenog novca uplaćuju u budžet kroz poreze i takse. Nelegalnih je, ubijeđen sam, bila velika većina u ovom poslu. Učinićemo sve da odvojimo legalne od nelegalnih", kaže ministar Miljanić. Šta će biti sa cigaretama? Abazović je objasnio je da će paralelno s procesom premještanja cigareta, Ministarstvo finansija, Uprava prihoda i carina, raditi da se u Skupštini usvoji lex specialis, poseban zakon, koji bi omogućio da država legalno raspolaže tom robom. “Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet, za zdravstvo, prosvjetu i druge svrhe”, kazao je Abazović. Damjanović je u subotu 14. maja u Luci Bar rekao da će novcem od prodaje zaplijenjenih cigareta biti pomognut, između ostalog, crnogorski zdravstveni sistem. Tokom dana nismo mogli stupiti u vezu sa ministrom finansija Aleksandrom Damjanovićem kako bi saznali da li postoje zakonska ograničenja za plan Vlade o njihovoj prodaji. Da Vlada Crne Gore neće lako sprovesti svoje namjere, smatra Vanja Ćalović Marković, koja ocjenjuje da tek treba utvditi koje cigarete mogu biti prodate na stranom tržištu, a koje će morati da budu uništene: „Trebalo je da objave koje su vrste cigareta zaplijenjene i kojih firmi su vlasništvo. Određene vrste cigareta ne mogu biti prodate, kao što su falsifikati poznatih brendova.“ Ćalović Marković navodi da se uništavanjem falsifikata štite legalni proizvođači cigareta. Ona tvrdi i da se pored falsifikata, ne mogu prodati ni takozvane nelegalne „bijele cigarete“ (cheap whites): „To su cigarete koje imaju sve veću zastupljenost na nelegalnom tržištu. Proizvedene su u fabrikama sa ciljem da budu prošvercovane. One nisu registrovane nigdje. Vrlo često podaci na pakovanju ne odgovaraju sadržaju i samim tim ne mogu biti registrovane u bilo kojoj zemlji.“ Ćalović Marković zaključuje da tek kada se bude znalo koje su vrste cigareta može se pričati šta država može da proda i koliki dio novca od te prodaje može da se slije u državni budžet. Potencijalne tužbe? Problematično je što je zapljena obavljena na osnovu odluke prethodne Vlade koja je vlasnicima cigareta naložila da proizvode iznesu iz carinskih skladišta u Slobodnoj zoni, smatra Vanja Ćalović Marković. Kaže da će prema nekim pravnim tumačenjima i najavama, vlasnici dijela kompanija pred sudom tražiti neku vrstu obeštećenja za oduzimanje njihove robe: „Javnost nema informaciju da su vlasnici tih cigareta uključeni u bilo kakve kriminalne aktivnosti, niti zvanično ima bilo kakve presude ili predmeta koji bi inkriminisao ta lica i ukazao da su te cigarete stečene krivičnim djelom ili da su služile za krivično djelo“, kaže Ćalović Marković, napominjući da se u tom slučaju primjenjuje Zakon o obligacionim odnosima. Na pitanje da li ima objašnjenje, zbog čega vlasnici zaplijenjenih cigareta nisu pokupili svoju robu, s obzirom da im je Vlada, prije konačne odluke o zatvaranju stovarišta, dala nekoliko rokova da to učine, Ćalović Marković smatra da bi odgovor mogao biti u predstojećim sudskim procesima: „Plašim se scenarija da vlasnici tih cigareta računaju da će pobijediti u sudskim procesima i naplatiti se od države, te da neće morati da švercuju. Jer u svakom drugom scenariju bilo bi logično da robu tako velike vrijednosti vlasnici iznesu iz skladišta.“ Odluke o zabrani skladištenja duvana u Luci Bar donijela je u junu i decembru prošle godine prethodna Vlada Zdravka Krivokapića, a vlasnicima cigareta je dat rok da ih izmjeste iz lučkih skladišta. U julu iste godine iz skladišta Luke Bar ukradeno je 1.160 paketa cigareta čija je vrijednost, prema tadašnjoj procjeni, iznosila više od pola miliona eura. Nakon što su prije nekoliko mjeseci istekli i produženi rokovi za iznošenje duvanskih proizvoda, Uprava Prihoda i carina je naložila carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode na zalihama. Koliku štetu je pravio šverc iz Slobodne zone luke Bar? Abazović je 14. maja rekao da je šverc cigareta u Crnoj Gori u poslednje dvije decenije bio najunosniji posao od kojeg su pojedinci zarađivali 500 miliona eura godišnje. Ranije je iznio podatak da prema operativnim podacima stranih bezbjednosnih službi oko 20 odsto svih švercovanih cigareta u Evropsku uniju dolazi preko Crne Gore. Ambasadorka Velike Britanije u Crnoj Gori Karen Medoks kazala je krajem marta ove godine da se samo preko Luke Bar svake godine prokrijumčari više od dvije milijarde cigareta koje dospijevaju na tržišta Evrope, te da šverc cigareta košta ekonomije Zapadnog Balkana više od 300 miliona eura izgubljenih prihoda godišnje. U junu 2021. godine jedan od lidera proruskog Demokratskog fronta Nebojša Medojević optužio je za šverc cigareta tadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića navodeći da je navodno, sredinom juna, za 15 dana iz luke izašlo 94 šlepera sa cigaretama, odnosno 940 tona. Zarada je, uz saglasnost crnogorske Vlade, iznosila od 25 do 30 miliona eura, naveo je Medojević. Tema stara tri decenije Početkom devedesetih u Crnoj Gori je, nakon uvođenja sankcija Ujedinjenih nacija prema tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji, počeo šverc cigareta ili kako ga je vlast nazivala, tranzit cigareta. Šverc se odvijao uglavnom preko Jadrana, prema Italiji, čije je tužilaštvo 2001. otvorilo istragu, a kojom je bilo obuhvaćeno petnaestak imena iz Crne Gore i Italije, među kojima i aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović. Sve optužbe su kasnije odbačene ili povučene. Tadašnja opozicija je optuživala Đukanovićev vladajući DPS da je dozvolio šverc cigareta preko Crne Gore i omogućio pojedincima enormno bogaćenje, dok su oni tvrdili da se radilo o legalnom tranzitnom poslu cigareta, te da je tim novcem punjen budžet u vrijeme međunarodnih sankcija.  
Iako je Crna Gora od pokretanja inicijative "Otvoreni Balkan" odbijala da joj pristupi, novi premijer Dritan Abazović, izabran krajem aprila ove godine, podržava ulazak Crne Gore u taj savez. U programu nove Vlade sam projekat se eksplicitno ne pominje, već se najavljuje podrška regionalnim inicijativama, koje bi ubrzale evropski put Crne Gore. "Otvoreni Balkan" pokrenuli su 2019. predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, premijer Albanije Edi Rama i tadašnji premijer Sjeverne Makedonije Zoran Zaev, u cilju međusobnog unapređenja slobode kretanja roba, usluga i ljudi. Kosovo, Bosna i Hercegovina (BIH) i Crna Gora odbile su da joj pristupe. Politički analitičar iz Beograda Boško Jakšić za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da je evidentno zašto Crna Gora, Kosovo i BiH ne žele da pristupe "Otvorenom Balkanu", bez obzira na želju Sjedinjenih Američkih Država (SAD) da u njemu bude svih šest država Zapadnog Balkana. Prema mišljenju Jakšića, više je razloga za to. "Prvo je što im to liči na 'surogat' za evropske integracije, parcijalnu inicijativu koja samo odvraća pažnju od neuspjeha bržeg približavanja Evropskoj uniji. Drugi razlog je taj što ovaj projekat od starta prati sumnja da više ima političke nego ekonomske motive, da se pretvara u neku maksi (veliku) Srbiju ili četvrtu Jugoslaviju", riječi su Jakšića. SAD podržavaju 'Otvoreni Balkan' SAD podržavaju ovu inicijativu u želji da zemlje regiona ostanu na evropskom, prozapadnom putu, kao i da smanje politički uticaj trećih zemalja, prije svih Rusije i Kine. Američki izaslanik za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar više puta je potvrdio da SAD podržavaju "Otvoreni Balkan", kao i da su spremni da pomognu regionalne inicijative, ukoliko ne ometaju evropske integracije. "Ali ta inicijativa ne može uspjeti bez preostale tri države", kazao je Eskobar. Istakao je da će SAD nastaviti da koriste sva raspoloživa sredstva kako bi zemlje koje blokiraju napredak regiona zarad sopstvene dobiti, poput Rusije i Kine, odgovarali. "Zato podržavamo 'Otvoreni Balkan', zajedničko regionalno tržište i sve druge elemente i programe koji kreiraju snažne institucije i veću interoperabilnost sa zajedničkim tržištem EU". Prozapadne stranke u Crnoj Gori ne podržavaju inicijativu Nakon pokretanja inicijative "Otvoreni Balkan" Crna Gora je, tada predvođena Demokratskom partijom socijalista (DPS) Mila Đukanovića, odbila učešće u toj regionalnoj inicijativi, uprkos tome su višedecenijski snažni saveznici američke administracije. Naime, iz DPS-a je više puta ocijenjeno da je to projekat za realizaciju velikodržavnih srpskih ambicija. Osim Đukanovićeve DPS protiv ulaska Crne Gore u "Otvoreni Balkan" su i dvije socijaldemokratske partije, a ulazak  podržavaju proruski i prosrpski Demokratski front, prosrpska Socijalistička narodna partija (SNP) i Abazovićeva URA. Paradoks da se ulasku Crne Gore u taj savez protive prozapadne stranke koje snažno podržavaju SAD, NATO i Evropsku uniju, dok ga podržavaju proruske i prosrpske partije, politički analitičar Zlatko Vujović vidi u pragmatičnim razlozima. "Crnoj Gori nije potreban 'Otvoreni Balkan', jer je odmakla u pregovorima o članstvu sa EU koji bi, prema signalima iz Brisela i uvjeravanjima nove Vlade, mogli biti okončani u naredne tri do četiri godine", kaže Vujović za RSE. On smatra da proruske i prosrpske partije zajedno sa Beogradom u ovoj platformi vide šansu da Srbija može da utiče na odluke u susjednim državama gdje ima dijasporu. S obzirom na to da su protiv ulaska Crne Gore u "Otvoreni Balkan" partije procrnogorskog bloka, predvođene Đukanovićevom DPS, koja u parlamentu daje podršku Abazovićevoj Vladi, upitno je da li bi premijer imao neophodnu većinu ukoliko bi se ova inicijatva našla pred poslanicima. Koji su razlozi za i protiv 'Otvorenog Balkana' u regionu Zlatko Vujović kaže da je motiv Srbije da uspori evropske integracije država regiona: "Srbija ima cilj da ni jedna od ovih zemalja, uključujući i Crnu Goru ne postane članica Evropske unije prije nje. Jer ako bi dinamika pregovora sa Briselom bila kao do sada, Srbija a ni Albanija ne mogu očekivati da će pregovore sa EU okončati u narednoj deceniji, i oni traže alternativni projekat Uniji i pokušavaju da kroz Otvoreni Balkan prošire svoj uticaj". Politički analitičar Boško Jakšić navodi da je u BiH i na Kosovu ključni razlog za neulazak u "Otvoreni Balkan" politički, odnosno strah od dominacije Srbije. "To je i objašnjenje zašto Kosovo ne pristupa Otvorenom Balkanu ni nakon apela iz Tirane da to učini. Taj strah je zapravo ključan kada govorimo o zvaničnom stavu Prištine prema toj inicijativi", ocjenjuje Jakšić. Jakšić kaže da je BiH i po tom kao i po mnogim drugim političkim pitanjima podijeljena. "Između Federacije BiH koja je rezervisana prema Otvorenom Balkanu i Republike Srpske koja slijedi svaku političku odluku vlasti u Beogradu. Mislim da je BiH na poslednjem mjestu od svih preostalih zemalja koje bi mogle pristupiti Otvorenom Balkanu", smatra Jakšić. Vujović kaže da sve ono što državama regiona nudi Otvoreni Balkan one već imaju kroz CEFTA program regionalne privredne saradnje, Berlinski proces i ostale integracije. Da li bi 'Otvoreni Balkan' spriječio upliv trećih zemalja? Zastoj u evropskim integracijama u osnovi je otvorene podrške međunarodne zajednice državama Zapadnog Balkana za ulazak u projekat "Otvoreni Balkan". Atlantski savez Crne Gore u februaru ove godine objavio je analizu u kojoj je konstatovano da nije realna teza da će "Otvoreni Balkan" ubrzati evropske integracije. Tvrde da pokušaj pristupanja EU koji se svodi samo na ekonomske aspekte, bez demokratizacije društva, može čak usporiti integracioni proces. " 'Otvoreni Balkan' je shvaćen kao politički projekat Aleksandra Vučića i Edija Rame kako bi se približili Evropskoj uniji. Dodatno, ukidanje graničnih kontrola između država Zapadnog Balkana tumači se i kao uvod u ostvarivanje velikodržavnih ambicija Srbije i Albanije, odnosno stvaranje privida da svi Srbi, odnosno Albanci, žive u istoj državi", navodi se u analizi. Takođe smatraju da taj koncept neće osujetiti uticaj trećih zemalja, poput Rusije i Kine. "Upravo Srbija, kao ekonomski i politički najuticajnija država Zapadnog Balkana ima potencijal da sve ostale zemlje iz regiona povuče ka drugim centrima moći", ističe se. Dvije od tri države koje su inicirale projekat "Otvoreni Balkan" – Sjeverna Makedonija i Albanija, još nisu otvorile pregovore sa Evropskom unijom, za razliku od Srbije koja ih je otvorila 2014. godine. Kosovo i BiH još nijesu dobili status kandidata za članstvo. Crna Gora je pregovore za članstvo u Evropskoj uniji počela 2012. Do sada je otvorila sva pregovaračka poglavlja a privremeno zatvorila tri.
Vlada se nada da će "staviti tačku" na temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom, poruka je crnogorskog premijera Dritana Abazovića nakon sastanka sa srpskim patrijarhom Porfirijem u manastiru Ostrog kod Danilovgrada.
Kada je ostala bez posla u Herceg Novom, Zorka Pejović je odlučila da potraži sezonski posao van Crne Gore. Po struci grafička dizajnerka, zaposlila se kao pomoćna radnica u kuhinji na Pagu, u Hrvatskoj. "Prijatelj mi je rekao da u Hrvatskoj traže radnike, jer kao što mi nismo zadovoljni našim platama ovdje, oni nisu zadovoljni sa njihovom, pa idu negdje drugo. Uslovi na Pagu su bili odlični – smještaj, hrana i super plata. Radila sam i ljetovala, i vratila se sa teško zarađenim novcem, jer nije nimalo lak posao", priča Zorka za Radio Slobodna Evropa (RSE). Iako nije bilo slobodnih dana tokom tri mjeseca, ova četrdesetogodišnjakinja kaže da je taj period za nju bio kao povratak u studentske dane. "Utisci su izvanredni i svakom bih preporučila da ode, da zaradi, da doživi i upozna nešto novo", kaže Zorka koja je u međuvremenu u svom gradu našla stalni posao u struci. Hrvatska na meti sezonaca sa Balkana U Hrvatskoj je prošle godine izdato nešto više od 12,5 hiljada dozvola za sezonski rad, saopšteno je za RSE iz Ministarstva unutarnjih poslova te zemlje. Najveći broj sezonaca bio je iz Bosne i Hercegovine 4.200, Srbije oko četiri hiljade, Sjeverne Makedonije 2.600, a Crne Gore nešto ispod 300. "Od 2017. godine raste zapošljavanje crnogorskih državljana u Hrvatskoj i Sloveniji, kao i sezonaca iz Srbije i Bosne i Hercegovine", kaže za RSE direktor regionalne kompanije za ljudske resurse HR Partners, Veliša Stamatović. Na njihovim portalima za zapošljavanje i ove godine raste broj prijava domaćih sezonaca za oglase poslova u Hrvatskoj, a u 70 do 80 odsto slučajeva se bolja zarada navodi kao najznačajniji motiv. "Na primjer, 2021.godine je minimalna plata sobarice u Crnoj Gori bila 250 do 300 eura, a u Hrvatskoj 800 do 1.000 eura", navodi Stamatović. Slične razlike su i kod plata konobarima, koje se u Hrvatskoj kreću i do 1.400 eura za mjesec, dok su u Crnoj Gori upola manje i to u boljim hotelima i restoranima. Iako je ta razlika smanjena ekonomskim programom Evropa sad, kojim je od januara povećana minimalna cijena rada u Crnoj Gori na 450 eura, zarade su i dalje značajno manje nego u Hrvatskoj. U oglasima za ovu sezonu, posao pomoćnog kuvara u Hrvatskoj se nudi, na primjer u Dubrovniku, za 5.000 kuna (oko 660 eura), uz obezbijeđen smještaj i hranu. Posao glavnog konobara, takođe na dubrovačkoj rivijeri, nudi se, uz iste uslove, za platu od 6.000 do 8.000 kuna, što je oko 800 do 1.000 eura. Od kvalifikacija se traže dvije godine iskustva i poznavanje engleskog jezika, a poslodavac nudi mogućnost i stalnog zaposlenja. Dvadesetpetogodišnja Nina iz Bara posao je našla preko prijatelja. Prethodno je tri godine radila razne poslove iz oblasti ugostiteljstva na crnogorskom primorju. Jedne godine kao sobarica, druge kao šankerica a sledeće opet na drugom mjestu,kao sobarica. Kako kaže, uslovi za rad bili su loši u sva tri slučaja. "Bila je mala plata, ni 400 eura, za mnogo sati radnog vremena i teškog posla. Zbog toga sam odlučila da odem u Poreč, gdje su tražili radnike mojih sposobnost. Za to sam saznala preko prijatelja koji su išli prethodnih godina i bili zadovoljni", ispričala je za RSE Nina. Sada je plaćena trostruko više. "Ovu sezonu ću provesti u Hrvatskoj, a nadam se i mnoge sledeće", kaže naša sagovornica. Kako obezbijediti radnu snagu? Jedan od mogućih odgovora na to pitanje je u zapošljavanju sezonaca iz dalekih destinacija, kažu u HR Partners koji za poslodavce u Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji regrutuju i radnu snagu iz svjetskih destinacija, gdje postoje obučeni ljudi za turizam i govore engleski jezik. "Mi smo ove godine sa jednom hotelskom grupom u Crnoj Gori dogovorili da dovedemo određeni broj radnika iz Uzbekistana i Egipta, koji su školovani za hotelijerstvo i imaju dosta iskustva, da 'opipamo tržište' i vidimo kako će to funkcionisati", kaže Stamatović. Podsjetimo, zbog nedostatka radne snage su u predpandemijskoj 2019. hotelijeri na Crnogorskom primorju već najavljivali zapošljavanje sezonaca sa Filipina. Stamatović kaže da je zapošljavanje sezonaca iz dalekih destinacija već godinama realnost turističkih zemlja, te da je u regionu taj trend započeo u Hrvatskoj 2018. godine. "Te prve godine je bilo oko 20 radnika koji su došli iz Filipina da rade u Hrvatsku, već sledeće ih je bilo više stotina, a godinu potom već je bio više hiljada. Tako da očekujem da će biti slično i u Crnoj Gori", smatra Stamatović. Sezonci iz regiona i dalje najbrojniji na Jadranu Ipak, najveći broj ugostitelja u Crnoj Gori i ovog ljeta računa na sezonce iz susjednih država, a Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve smatra da će zbog manjka radne snage u turizmu, ugostitelji biti prinuđeni da podignu cijenu njihovog rada. Prema nezvaničnim informacijama, plata konobara u Budvi je od oko 500 do 800 eura, a kuvara od 800 do čak 3.000 eura u nekim od eksluzivnih restorana. "Što se tiče radne snage sa dalekih destinacija, ona je uglavnom niskokvalifikovana i nisam siguran mogu li da doprinesu kvalitetu turističke ponude, ali ako nemate druge radnike, morate se oslanjati na ono što imate", kaže Jovanović za RSE. Država mora sistemski reagovati na problem manjka sezonske radne snage, jer će u protivnom mladi odlaziti u potrazi za boljim, kaže predsjednik Udruženja šefova kuhinja Crne Gore Vuko Mitrović. Kao primjer navodi ponudu, koju je za sezonski posao dobilo i prihvatilo tridesetak crnogorskih učesnika nedavnog takmičenja ugostitelja i kuvara na Braču u Hrvatskoj.   Iz MUP-a i Zavoda za zapošljavanje RSE nije dobio podatak koliko je za ovu godinu planirano radnih dozvola za sezonce u Crnoj Gori. “Najsvježiji“ podaci su iz prvih devet mjeseci prošle godine kada je strancima izdato oko 1.500 dozvola za sezonsko zapošljavanje, dok ih je u predpandemijskoj 2019. izdato preko 3.000.   Najveći broj sezonaca u Crnu Goru tradicionalno dolazi iz Srbije i BiH, a zapošljavaju se uglavnom u hotelijerstvu i ugostiteljstvu.