Univerzitet Crne Gore potpisao je Memorandum o saradnji sa kineskim Nacionalnim superračunarskim centrom iz Đinana koji se, prema podacima američkog Ministarstva trgovine, nalazi na listi sankcionisanih od 2021. zbog navodne povezanosti s kineskom vojnom industrijom. Memorandum predviđa naučnu i istraživačku saradnju u oblasti kriptografije, vještačke inteligencije i sajber bezbjednosti. Dokument su potpisali rektor Univerziteta Crne Gore Vladimir Božović, i sekretar partijskog komiteta kineskog centra, Yuli Wang. "Ovim otvaramo vrata strateškoj saradnji u oblastima koje oblikuju budućnost digitalne bezbjednosti i tehnologije, od kriptografskih protokola i vještačke inteligencije, do blokčejna i zajedničkih istraživačkih platformi", kazao je Božović. Cilj je, kako je dodao, i izgradnja čvrstih veza između akademskih zajednica Crne Gore i Kine. Kako je saopšteno istraživaće se optimizacija algoritama vještačke inteligencije, dizajn arhitektura za sajber bezbjednost, primjena blokčejn tehnologije za zajedničko treniranje AI modela, uz očuvanje privatnosti podataka, kao i uspostavljanje zajedničke platforme za verifikaciju kriptografskih algoritama. Zašto je Nacionalni superračunarski centar pod sankcijama SAD?Nacionalni superračunarski centar u Đinanu nalazi se od aprila 2021. godine na američkoj Entity List, spisku subjekata pod sankcijama američkog Ministarstva trgovine. Prema navodima američkog Biroa za industriju i bezbjednost (BIS), ovaj i još šest kineskih centara povezani su s programima modernizacije kineske vojske i razvojem oružja, uključujući hipersonične rakete i potencijalno oružja za masovno uništenje. Sankcije u praksi onemogućavaju ovim firmama pristup savremenim američkim tehnologijama, posebno u oblasti čipova i softvera, zbog sumnji da bi te tehnologije mogle biti upotrebljene u vojne svrhe. Kina negira ove optužbe i tvrdi da su sve njene aktivnosti isključivo civilne i razvojne prirode, kao i "unutrašnja stvar Kine". Navode i da će nastaviti da razvijaju sopstvene tehnološke kapacitete bez obzira na američke mjere. Zbog toga je za većinu tehnoloških transfera iz SAD ka ovom centru potrebna posebna izvozna dozvola, uz "pretpostavku odbijanja". Nova dimenzija kineske prisutnosti?Saradnja Crne Gore sa ovim Centrom dio je intenzivnijeg kineskog prisustva u Crnoj Gori, prvenstveno kroz infrastrukturne projekte. Najistaknutiji među njima je izgradnja autoputa Bar–Boljare, koji je gradio kineski CRBC, kreditom kineske Exim banke čije je vraćanje prijetilo da Crnu Goru uvede u "dužničko ropstvo". I pored toga Kina je partner Crne Gore u izgradnji infrastrukturnih radova. Tu su i brojne donacije institucijama, sporazumi u kulturi i obrazovanju, studentske razmjene, studijska putovanja novinara u Kinu. U izvještaju Reportera bez granica iz 2023. se navodi da je Kina "najveći zatvor za novinare na svijetu" sa više od 100 pritvorenih novinara. U poslednjem izveštaju iz maja 2024. ističe se da je Kina među deset najopasnijih država svijeta za medijske radnike. Zvanična Kina, tvrdi da nijedna od njenih aktivnosti nije politički motivisana niti predstavlja prijetnju Crnoj Gori.

Crnogorska policija uhapsili je tri osobe zbog napada na predsjednika opštine Budva Nikolu Jovanovića, koji se dogodio u jutarnjim časovima 18. jula u ugostiteljskom objektu na budvanskoj Slovenskoj plaži. Jovan Mitrović se sumnjiči da je izvršio krivično djelo teška tjelesna povreda, dok se još dvojica Mitrovića, Vidak i Bato, sumnjiče za krivično djelo nasilničko ponašanje. Jovanović, koji je jutros prijavio policiji da je fizički napadnut od strane njemu poznatih lica, i dalje je u Kliničkom centru u Podgorici gdje je doveden nakon napada. "Jovanović je brutalno fizički napadnut od strane OKG (organizovane kriminalne grupe) 'crne trojke' Andrije Mandića, predsjednika Skupštine Crne Gore i lidera Nove srpske demokratije", saopštila je politička grupacija Budva naš grad, čiji je Jovanović predsjednik. Naveli su da su Jovanovića napala trojica Mitrovića, ocijenivši da je napad politički motivisan. "Sva trojica su bezbjedonosno interesantna lica po SOCTA dokumentu Uprave policije i funkcioneri su Nove srpske demokratije - spoj kriminala i politike", navodi se u saopštenju te politčke grupacije. Vidak Mitrović je funkcioner budvanskog ogranka Mandićeve partije i u odboru direktora državnog Morskog dobra. SOCTA je dokument Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju o procjeni opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori. Sukob dvije struje budvanskog DF-aIz Nove srpske demokratije, na čijem čelu Andrija Mandić, saopštili su da "osuđuju fizički obračun" u kojem je povrijeđen Jovanović . Oni su odbacili navode da je ta stranka povezana sa događajem i dodali su "da je pozadina sukoba lične prirode". Mandićeva Nova srpska demokratija okosnica je proruskog i prosrpskog Demokrtaskog fronta (DF) koji se nedavno rasformirao. Jovanović predvodi jednu od dvije struje nekad jedinstvenog budvanskog DF koji se podijelio nakon što je bivši predsjednik Milo Božović uhapšen aprila 2023, zbog sumnji da je učestvovao u švercu droge. Jovanović je ostao lojalan Božoviću. Drugu struju predvodi direktor državnog Morskog dobra Mladen Mikijelj, koji je lojalan čelniku DF-a i predsjedniku Skupštine Crne Gore Andriji Mandiću. Sukob dvije struje je kulminirao u januaru prilikom konstitutivne sjednice aktuelne vlasti u Budvi. Tada je Jovanović saopštio da je grupa bezbjednosno intersantnih lica upala na sjednicu kako bi spriječila konstutuisanje vlasti. On je u više navrata izjavio da u Novoj srpskoj demokratiji postoje kriminalne strukture, koje su i u upravljačkim strukturama Morskog dobra. Označio ih je pripadnicima tzv. budvanske grupe, koja važi za ogranak škaljarskog kriminalnog klana. Iz koalicije koju predvodi Mikijelj negirali su navode Jovanovića. Mandićevu struju na čelu sa Mikijeljem podržavaju na državnom nivou vladajuće Demokrate i Pokret Evropa sad premijera Milojka Spajića. Jovanovićev izbor za predsjednika opštine u februaru, osim liste građana "Budva naš grad" podržali su procrnogorski Evropski savez, Pokreta URA i Demokratska partija socijalista. Osude napada na JovanovićaNapad na Jovanovića su osudili premijer i predsjednik Crne Gore, Milojko Spajić i Jakov Milatović. Premijer Spajić je kazao i da očekuje hitnu reakciju nadležnih: "Ovo su alarmantne situacije, u kojima moramo zaboraviti političke razlike i učiniti sve da konačno kreiramo društvo u kojem se problemi rešavaju dijalogom, a ne nasiljem". Predsjednik Milatović je saopštio da nikome nije dozvoljeno da nasiljem ugrožava demokratski poredak i bezbjednost bilo kojeg građanina. "Nasilje ne može i ne smije biti normalna pojava u državi u kojoj zakoni važe jednako za sve. Nema izuzetaka, nema zaštićenih". Političko-mafijaški napad na Jovanovića je posljedica medijske hajke glasila Andrije Mandića, saopštio je predsjednik Skupštine opštine Budva, Petar Odžić. On je postavio i pitanje zašto policija nije ranije reagovala, ako im je Jovanović u više navrata sugerisao o kakvim se osobama radi. Napad na predsjednika Opštine Budva Nikolu Jovanovića su osudile gotovo sve partije. Odbornik i poslanik Demokratske partije socijalista u Budvi Nikola Milović je uz osudu, pozvao nadležne da hitno rasvijetle slučaj. "Jovanoviću se danima crta meta od strane predstavnika većine u Skupštini i propagandnih glasila. Pozivamo nadležne da hitno procesuiraju počinioce. Nasilje u Budvi mora stati!", naveo je Milović. Iz vladajućih Demokrata su, aludirajući na DPS, poručili da "to što je Jovanović formirao vlast sa najvećom batinaškom partijom, koja je afirmisala nasilje u Budvi, ne daje nikome za pravo da fizički nasrće na njega". Poslanik vladajućeg Pokreta Evropa sad Tonći Janović zatražio je od Vlade da razriješi člana Upravnog odbora Morskog dobra Vidaka Mitrovića, koji je osumnjičen kao jedan od napadača na Jovanovića. Iz Uprave policije Crne Gore je saopšteno da je nadležno tužilaštvo u Kotoru izdalo nalog policiji da utvrde okolnosti napada na Jovanovića i da procesuiraju izvršioce.

Crnogorski fudbalski klub Arsenal Tivat kažnjen je sa desetogodišnjom zabranom učešća na evropskim takmičenjima i novčanom kaznom od pola miliona eura. Pored toga, i više igrača i bivši sportski direktor kluba – od desetogodišnje do doživotne zabrane bavljenja fudbalom. To je odluka disciplinskog tijela Unije evropskih fudbalskih asocijacija (UEFA) povodom utakmice u kvalifikacijama za Ligu konferencija 2023. Naime, oni su utvrdili da je prilikom utakmice sa jermenskim Alaškertom došlo do kršenja pravila UEFA-e koji se odnose na opšte principe ponašanja i integritet mečeva i takmičenja, odnosno namještanje utakmica. Ovo je inače jedna od najrigoroznijih kazni UEFA-e za ovu vrstu prekršaja. To ističe i poznati fudbalski trener Brano Milačić, ali u prvi plan ipak stavlja značaj regularnosti sporta. "Kad je borba za regularnost takmičenja, uvijek podržavam kazne, makar to bilo i na štetu naših klubova. A to će na kraju biti uvijek u korist našeg fudbala", kazao je Milačić za Radio Slobodna Evropa. Arsenal - jedan od najstarijih crnogorskih fudbalskih klubova - saopštio je da će se žaliti na odluku UEFA-e. Sporni golovi 'upalili' alarm UEFA-eU kvalifikcijama za Ligu konferencija jula 2023, Arsenal je prvi meč sa jermenskim Alaškertom završio neriješeno 1:1, da bi u revanšu izgubio 6:1, uključujući dva gola u sudijskoj nadoknadi vremena. UEFA nije saopštila detalje kako su ove utakmice kompromitovane. Za RSE su kratko kazali da će "kompletno obrazloženje odluke biće objavljeno u dogledno vrijeme". A šta je pokrenulo istragu? "Jedna kombinacija sumnjivih, velikih uplata u kladionicama i dešavanja na terenu. To je upalilo alarm u UEFA-i, koja je pokrenula istragu", pojašnjava urednik sportske redakcije Televizije Vijesti Aleksandar Radović. Radović ističe da ozbiljne sportske organizacije poput UEFA-e imaju saradnju sa velikim kladioničarskim kućama, koje signaliziraju kada postoji nešto sumnjivo. Alarm se odnosio na velike uplate u kladionicama u toku meča, kada je rezultat bio 0:0. Na više mjesta uplaćena je veća količina novca uz prognozu na veliki broj golova, za nešto što se "u fudbalu i ne dešava tako često". Nakon 40 minuta utakmice bez golova, uslijedila je serija od sedam. "A kad se pritom pogleda snimak te utakmice i vidite da se nešto sumnjivo dešava i u ponašanju fudbalera, onda se svi alarmi upale", kaže Radović. Prema njegovim informacijama, određeni fudbaleri i predstavnici kluba bili su na ispitivanjima u UEFA-i, kao i da su nekima u toku istrage pregledani telefoni. Krivična prijava kod tužilaštvaNa pitanje RSE da li nalaz UEFA-e treba da podstakne i istragu u Crnoj Gori, Radović smatra da "apsolutno treba". "Siguran sam da naše tužilaštvo može da zatraži dokazni materijal koji su prikupili švajcarski istražni organi ili UEFA-ine komisije, i da na osnovu toga reaguje... UEFA je ozbiljna organizacija koja tek tako ne prelama 'preko koljena'." A istragu je crnogorsko tužilaštvo otvorilo prije dvije godine. Naime, krivičnu prijavu Osnovnom tužilaštvu u Kotoru podnijeli su jula 2023. predsjednici Opštine Tivat Željko Komnenović i uprave Arsenala Dejan Kandić nakon što su izražene sumnje u namještanje sporne utakmice. Komnenović je tada pozvao tužilaštvo da hitno reaguje a Kandić poručio da "na meteorski uspon Arsenala ne gledaju svi sa simpatijama" i dodao da treba da odgovaraju oni čija se odgovornost utvrdi. Šta je utvrđeno dvogodišnjom istragom, iz tužilaštva za RSE nisu odgovorili. "Ovo nije greška... Ovo je kriminal"Kandić, koji je crnogorsko tužilaštvo pozivao na istragu, kaznu UEFA-e ocijenio je rigoroznom. "Klub nije organizator nečasnih radnji, ali jeste napravio krupne propuste i za to trebamo biti kažnjeni, ali ne ovako drakonski". Poručio je da će se žaliti na odluku UEFA-e. Nakon što se iscrpe procesi pred UEFA, slučaj može biti upućen Sudu za sudsku arbitražu u Švajcarskoj, koji donosi konačnu odluku. Kandić je poručio da vjeruje da nakon žalbe neće biti "ovako kažnjeni" i da su naučili na greškama. Opozicioni Evropski savez reagovao je na tu izjavu: "Kadić kaže 'naučili smo na greškama'. Znate što je greška u fudbalu? Kad pogriješite formaciju tima, loše postavite treninge ili promašite penal. A ovo je kriminal. Najveća i najteža sramota Arsenala u njegovoj istoriji". Iz opozicione Demokratske partije socijalista su ocijenili da "UEFA kažnjava kolektiv i nesposobnost menadžmenta da se suoči sa problemom namještanja utakmica". Opozicija je pitala predsjednika Opštine da li osjeća odgovornost i da li će tražiti ostavke rukovodstva kluba, kojem je osnivač i finansijer gradska uprava Tivta. Opština 'široke ruke' prema ArsenaluPredsjednik Opštine Željko Komnenović je za RSE kazao da je u pitanju "akt pojedinaca" koji su nanijeli "veliku reputacionu štetu Arsenalu" i da će svi involirani u ovaj slučaj snositi odgovornost. Kada je u pitanju konačni stav lokalnih vlasti prema klubu, poručio je da će sačekati nalaze crnogorskih i međunarodnih institucija. Arsenal je osnovan 1914. godine i jedan je od najstarijih klubova u Crnoj Gori. Od tivatskih vlasti - u čijem je vlasništvu - godišnje dobija značajna sredstva. Tako je od gotovo milion eura namijenjenih za sport, Opština u martu ove godine Arsenalu dodijelila najveći uznos – 410.000 eura. Potom je finansijski pomogla i izradu monografije kluba. Na pitanje RSE da li će Opština preispitati usplatu sredstava klubu nakon odluke UEFA-e, Komnenović je kazao da je potpisani ugovor "većim dijelom realizovan". "Nisu nastupile ugovorom predviđene okolnosti koje bi dovele do njegovog jednostranog raskida. Interes lokalne zajednice i dalje je nesporan, posebno prema mladima koji stasavaju i igraju braneći boje grada. Njima smo dužni šansu." U renoviranje stadiona ovog kluba prije dvije godine uloženo je 800.000 eura, a novac za to su dali Opština, Arsenal i Fudbalski savez Crne Gore. Opština nije jedina koja pomaže klub. Novac su dobili i od državne kompanije Morsko dobro, koja im je dodijelila 40 odsto sredstava namijenjenih tivatskim klubovima. Evropska bruka tivatskog klubaUEFA je saopštila da će od Međunarodne federacije fudbalskih asocijacija (FIFA) tražiti da se izrečene mjere Arsenalu odnose na svjetskom nivou. "Iz UEFA su htjeli da pokažu zube, pokazali su ih. Konačno treba svima u Crnoj Gori da bude jasno da se ne mogu namiještati utakmice", kazao je trener Brano Milačić za RSE. Nada se da će ovaj slučaj dovesti do toga da se "utakmice igraju isključivo za bodove i svoj klub, a ne za pare i za kladionicu". "Istina je spora, ali je dostižna. I ova bruka itekako pogađa crnogorski fudbal. Ona je mrlja na ovo što se kod nas radi. A jedino je možemo očistiti ako krenemo u jedan čisti sport, gdje ne treba imati milosti ni prema kome ko krši te elementarne, moralne principe sporta." Iz Fudbalskog saveza Crne Gore (FSCG) su za RSE kazali da ne mogu komentarisati nalaze UEFA-e, jer nijesu upoznati sa "prikupljenim informacijama i dokazima na osnovu kojih su izrečene disciplinske mjere". Direktor Arsenala Dejan Kandić inače je član Izvršnog odbora FSCG. Na pitanje da li će odluka UEFA-e uticati na njegov položaj u tom tijelu, iz saveza su za RSE kazali da je on ranije dao izjavu disciplinskom inspektoru UEFA-e i da mu nakon toga nije izrečena nikakva kazna. Podsjećaju i da je on podnio prijavu tužilaštvu, od kojeg očekuju konketne rezultate. Disciplinska komisija FSCG sprovešće odluke UEFA, u smislu poštovanja sankcija prema pojedincima koji su obuhvaćeni odlukama disciplinskih organa ove evropske organizacije. Osim disciplinskih mjera, UEFA - Unija evropskih fudbalskih asocijacija - visokim novčanim kaznama "disciplinuje" klubove i zbog kršenja finansijskih pravila, naduvavanja sponzorskih ugovora, prekomjernog trošenja... Tako su se na njenom "udaru" posljednjih desetak godina našli i najveći evropski klubovi, poput Barselone i Rome.

Odbor za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore usvojio je 17. jula predlog odluke kojom preporučuje upućivanje pripadnika Vojske Crne Gore (VCG) u sastav NATO misije bezbjednosne pomoći i obuke za Ukrajinu – NATO Security Assistance and Training for Ukraine (NSATU). Odluku treba da potvrdi Skupština. Ona predviđa angažman dva pripadnika VCG u štabnim, neborbenim funkcijama na teritoriji Njemačke, u okviru NATO inicijative za jačanje kapaciteta ukrajinskih snaga. Protiv odluke bio je poslanik prosrpske i proruske Demokratske narodne partije Vladislav Bojović. Poručio je da se njegova stranka "izričito protivi" bilo kakvom angažmanu crnogorskih vojnika u vezi s ratom u Ukrajini. "Dosad nijedan Crnogorac nije bio poslat da ratuje protiv Rusije. Ukoliko se ovakva odluka donese, mislim da će to biti istorijska sramota za Crnu Goru". Ministar odbrane Dragan Krapović, pojasnio je da će eventualni angažman biti isključivo u administrativnim, logističkim i komandnim funkcijama, i to na teritoriji Njemačke, članice NATO-a. "Nema govora o slanju vojnika u Ukrajinu", kazao je Krapović. Dodao je da ova odluka treba da potvrdi status Crne Gore kao kredibilne i pouzdane članice Alijanse. Crna Gora je u NATO ušla 2017. u vrijeme vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) koja je smijenjena s vlasti 2020. godine. Njihovi poslanici su podsjetili da većina sadašnjih članica parlamentarne većine nije podržavala članstvo Crne Gore u Alijansi. "Nikad nije rečeno da će naši vojnici učestvovati u ratnim dejstvima, pa ne razumijem potrebu ministra da to pravda. Postavlja se pitanje koliko je ova većina pouzdan partner kada su u pitanju strateški ciljevi zemlje", poručio je poslanik DPS-a Nikola Janović. Njegov partijski kolega Oskar Huter je tražio preciznost. "Ako idu da daju doprinos sprječavanju ruske agresije dobrodošli su. Ako idu kao simbolički gest bez stvarnog zadatka, to nije pošteno prema tim ljudima". Devetomjesečno kašnjenje i opstrukcijeOva odluka dolazi nakon što je Skupština Crne Gore 12. juna, nakon višemjesečnog odlaganja, usvojila odluku o učešću VCG u misiji vojne pomoći Evropske unije za obuku ukrajinskih oružanih snaga (EUMAM Ukraine). Ta odluka je u skupštinskoj proceduri provela devet mjeseci, uz optužbe opozicije da je predsjednik parlamenta Andrija Mandić opstruisao njeno stavljanje na dnevni red. Mandić je protivnik članstva u NATO, protivnik sankcijama Rusiji i simpatizer politike ruskog predsjednika Vladimira Putina. Crna Gora je postala članica NATO-a, uz žestoko protivljenje tadašnjeg opozicionog bloka predvođenog sadašnjim partijama u vlasti. Ministar Krapović, koji je ranije takođe bio skeptičan prema članstvu Crne Gore u NATO-u, sada ističe da je priključenje Savezu bilo ispravan strateški potez.

Budva je jedna od najbogatijih opština u Crnoj Gori. Nema bolnicu, a 13 ljekara Doma zdravlja teško mogu "da odgovore" potrebama grada u kojem tokom ljeta bude i do 100.000 ljudi. Iako je prema poslednjem popisu u Budvi 27.000 stanovnika, u Domu zdravlja je evidentirano preko 55.000 zdravstvenih osiguranika. Ta brojka obuhvata sezonske radnike, te strance sa privremenim boravkom kojih je prema podacima Doma zdravlja oko 20.000. Dolaskom turista, taj broj se ljeti višestruko poveća, što je dodatni pritisak na zdravstvo, u kojem radi 13 ljekara. Na toliki broj osiguranika, standard propisuje da ih bude 22, kaže Blažo Radoman, direktor budvanskog Doma zdravlja. U Budvi tokom sezone boravi i više od 50.000 turista. Uz to, oblast koju pokrivaju budvanski ljekari obuhvata više od dvadeset kilometara razuđene obale i zaleđa, sa manjim mjestima koja pripadaju opštini. Uz obalu je Jadranska magistrala koja je tokom ljeta sinonim saobraćajnih gužvi. Najbliže bolnice su u Kotoru i Cetinju, na oko 30 kilometara udaljenosti. Klinički centar postoji samo u 60 kilometara udaljenoj Podgorici. Od preko milijardu eura godišnje turističke zarade Crne Gore, polovina se ostvari u Budvi, od čega se višemilionski porezi sliju u državnu kasu. Budvanska bolnica samo u elaboratuIako vlast i opozicija u predizbornim kampanjama odavno govore da Budvi treba bolnica, sve je ostalo na elaboratu i inicijativi za njenu izgradnju, predate resornom ministarstvu prije skoro tri godine. U njoj se navodi da je Opština spremna da obezbijedi zemljište i zajednički sa Vladom izgradi bolnicu. Da li je izgradnja u planu, iz Ministarstva zdravlja na upit RSE nisu odgovorili. Većina građana koje je RSE anketirao rezignirani su zbog višegodišnjih neispunjenih obećanja. "Ovi na vlasti gledaju samo sebe, ko više gleda građane i zdravstvo? Niko! Ne znam zašto Budvani ćute, vjerovatno većina ima pare, pa idu privatno", kaže sedamdesetogodišnja Marija, stanovnica Budve. Na isto pitanje odbornik Lazar Vujičić iz Demokratske partije socijalista, koja podržava lokalnu vlast, smatra da je zdravstvena zaštita na niskom nivou zbog neznanja i nedostataka vizije razvoja. "Širenje grada je trebalo da prati i "širenje" zdravstvene zaštite. Umjesto toga, pušteno je da se stvari razvijaju "jedna preko druge", zatrpali smo se i došli do zida", kaže Vujičić za RSE. U Domu zdravlja rade samo dva ginekologa i dva pedijatra, a ljekari opšte prakse oplužuju i četiri ambulante namijenjene samo turistima. Što kažu građaniVećina pacijenata Doma zdravlja sa kojima je RSE razgovarao je nezadovoljna. Ana je jedna od zadovoljnih, i uglavnom ima pohvale za lokalno zdravstvo: "Rijetko mi treba da idem u Dom zdravlja, ali meni je sve tamo ekstra, ima sve što treba." S druge strane, pacijentkinja Marija, ovako opisuje prethodni odlazak doktoru: "Prekjuče jedan doktor, i to Rus, mijenja tri ljekara, a jedna sestra opslužuje tri ordinacije. Došla je žena sa bolovima u kičmi, kažu ne mogu je primiti, samo zakazane." Ni Ljilja, koja se oporavlja od saobraćajne nezgode i brojnih terapija, nije zadovoljna budvanskim zdravstvom: "Sestre vode glavnu riječ, ne možeš ni doći do doktora. A i kad dođeš, nedostaje mi onaj nekadašnji kadar, kad je doktor bio doktor, a ne sad - samo te proslijede na novi pregled u neki drugi grad." Naime, Budvani za mnoge specijalističke preglede i snimanja idu u susjedne gradove i Podgoricu, gdje postoje bolnice. Jelena, dugogodišnja hronična bolesnica, kaže da za odlazak na pregled kod specijaliste u Risnu, koji je udaljen 40 km, mora ustati zorom. Predaja uputa je u sedam sati nakon čega slijedi višesatno čekanje, često bez garancije da će doći na red. "To je iscrpljivanje bolesnika i užasno gubljenje vremena", kaže Jelena. Na pitanje RSE kako odgovara na ovakve kritike pacijenata, direktor Radoman kaže da ih doživljava kao dobronamjerene: "Nije samo kod nas problem nedostatka kadra, a ljekari koji rade su zaista opterećeni. Može se desiti da pacijent mora da čeka, ali niko ne može otići, a da mu se ne pruži zdravstvena usluga." U Hitnoj pomažu iz drugih gradovaU Hitnoj službi, čija je rekonstrukcija nedavno završena, nedostatak ljekara rješavaju uz pomoć kolega iz drugih gradova, kaže rukovodilac službe, dr Mitar Radulović za RSE. U hitnoj trenutno radi pet ljekara, i vikendom jedna doktorica na specijalizaciji. Po dvije njihove ekipe ljeti dežuraju 24 sata. "To u sezoni nekada bude malo, jer je opština razuđena, ogroman je broj turista i puno je poziva. Zbog saobraćajnih gužvi je otežan transport u bolnice, ljeti treba najmanje sat i po da odemo i vratimo se, često i više", kaže Radulović. Nada se da će se ostvariti najave nadležnih da i Petrovac, gradić u okviru Opštine Budva udaljen 15-ak kilometara, dobije svoju stanicu hitne pomoći. Koliko se ulaže u budvansko zdravstvoMali procenat se vrati budvanskom zdravstvu od onog što grad "uspe" u državnu kasu od poreza na polovinu turističke zarade Crne Gore koja se ostvari u Budvi. Iz Ministarstva zdravlja su saopštili da će ove godine u budvanski Dom zdravlja i Hitnu pomoć uložiti oko 1,4 miliona eura. Uz investiciona ulaganja Opštine Budva taj iznos će dostići oko dva miliona eura, kazao je ministar Vojislav Šimun, navodeći da je to "tri do četiri puta više nego u prethodnih pet godina". Lokalnu vlast u Budvi kontroliše politička grupacija, jedna od dvije frakcije nekadašnjeg prosrpskog Demokratskog fronta, procrnogorski Evropski savez i URA. Demokratska partija socijalista koja je decenijama, do 2016.godine vladala Budvom, projektno podržava koaliciju na vlasti.

Specijalno državno tužilaštvo u više slučajeva posljednjih mjeseci je naložilo privremeno oduzimanje imovine osumnjičenih za pripadnost kriminalnim organizacijama. Tužilaštvo time onemogućava prodaju ili neki drugi vid otuđenja tih nepokretnosti, a ostavlja mogućnost da se one koriste u poslovne ili privatne svrhe. Najčešće je u pitanju višemilionska vrijednost imovine. Da sudovi najčešće dozvoljavaju da se blokirana imovina koristi, potvrđuje za Radio Slobodna Evropa advokat Miloš Vukčević: "Sve zavisi od zahtjeva tužioca, odnosno od toga kakvu je mjeru odredio sudija. Na primjer, ako je riječ o nepokretnosti u kojoj se živi, predlaže se zabrana otuđenja ali ne i korišćenja." Imovinu za koju se sumnja da je stečena kriminalom otkrivaju tužilaštvo i policija. Odluku o privremenom ili trajnom oduzimanju te imovine donosi sud, dok je za njeno čuvanje zadužena Uprava za državnu imovinu. Ukoliko sud oslobodi okrivljenog, imovina mu se vraća. Praksa pokazuje da su u više slučajeva ta lica tužila državu zbog propadanja ili oštećenja imovine dok je bila privremeno oduzeta, odnosno dok je država "brinula" njoj. U tim slučajevima tražene su stotine hiljada eura odštete. Pitanje imovine u jednom od posljednjih slučajevaU jednom od posljednjih slučajeva, hapšenje vlasnika jedne od najvećih kompanija za trgovinu električnim uređajima "Tehnomax"Veska Petranovića, nije se odrazilo na rad njegovih poslovnih objekata. Dok je Petranović u pritvoru, njegovi poslovni objekti rade, a nekretnine se uglavnom koriste. Kako je za Radio Slobodna Evropa saopštio njegov branilac, advokat Bojan Korać, Petranovićev hotel "De andros" u Virpazaru koji je privremeno blokiran funkcioniše. "Specijalno tužilaštvo je poslalo zahtjev katastru da se stavi privremena mjera na hotel, da se ne bi prodao i otuđio prije odluke suda. Sud ne može da zabrani rad hotelu, samo može da zabrani prodaju", kaže advokat Korać. Pored hotela, Petranoviću je privremeno "blokirano" više poslovnih prostora, porodične zgrade, zemljište, automobili i stanovi članova porodice. Advokat Korać kaže da odbrana treba da dobije formalan predlog tužilaštva za određivanje privremene mjere zabrane raspolaganja nad nepokretnostima. Nakon toga okrivljeni će se izjasniti o imovini i dostaviti sudu o njenom porijeklu: "U ovom slučaju tužilaštvo tvrdi da su te nekretnine kupljene od šverca cigareta. A one su kupljene deset ili petnaest godina prije navodno učinjenog krivičnog djela." Sličan postupak će se voditi i o privatnoj Petranovićevoj imovini, kaže Korać. On je potvrdio da se ona može koristiti, ali ne otuđiti ili prodati. Osim Petranovićeve, Specijalno tužilaštvo, otvorilo je više slučajeva protiv osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije i šverc cigareta. Jedan od njih je kompanija Rokšped koja je uvoznik njemačkih automobila, braće Stanaj kojima je blokirana imovina u Podgorici, Tuzima i Ulcinju. Kako se tretira zaplijenjena imovinaImovinom koja je privremeno oduzeta upravlja Uprava za državnu imovinu. Na pitanja vezana za način čuvanja te imovine iz Uprave RSE nije dobio odgovor. Tretman blokirane pokretne imovine, kao što su u posljednjim slučajevima luksuzni automobili, treba da bude takav da se onemogući da treća lica koriste ta vozila i da se spreči njihovo oštećenje, kaže Miloš Vukčević. On ukazuje da u slučajevima višegodišnjeg privremenog oduzimanja, koliko mogu trajati sudski procesi, zaplijenjena imovina gubi vrijednost. "Teško je spriječiti smanjenje te vrijednosti usljed protoka vremena. Na to se ne može uticati. Neka zakonodavstva propisuju prodaju takve imovine kako bi se spriječili troškovi održavanja. Ali takva odluka se veoma rijetko donosi", kaže Vukčević. Slučaj u kome je država morala da plati štetuNajpoznatiji slučaj u kome je od države traženo da nadoknadi štetu zbog propadanja imovine u toku privremene zaplijene, je kontroverznog biznismena iz Rožaja Safeta Kalića koji je oslobođen u sudskom procesu za pranje novca. Država je od suda dobila nalog da Kaliću plati 150.000 eura, zbog oštećenja imovine koja je bila privremeno zaplijenjena od 2011. do 2016. godine, piše u izvještaju Zaštitnika imovinsko pravnih interesa za 2024. godinu. Kalić je uputio više tužbi za naknadu štete koja je nastala na milionski vrijednoj zaplijenjenoj imovini dok se protiv njega vodio postupak. Na spisku su bile nekretnine u Rožajama, Podgorici, Ulcinju i na Svetom Stefanu. Jedna od tužbi se odnosi na propale i nestale stvari iz zaplijenjenog stana. Njegovi advokati tražili su odštetu od 20.000 eura za oštećenja na vozilu "hamer" koje je bilo zaplijenjeno 2011. godine. Uprava za imovinu je "hamer" dala na korišćenje Specijalnoj antiterorističkoj jedinici policije, pozivajući se na zakonsku odredbu o "'ustupanju privremeno oduzete imovine u humanitarne svrhe". Kada je Kalić oslobođen imovina mu je vraćena. Nakon toga angažovao je vještake da procjene štetu na imovini nastalu neadekvatnim upravljanjem od strane države. Više advokata koji su u ime klijenata podnosili zahtjeve za nadoknadu štete za privremeno oduzetu imovinu, nisu željeli za RSE da govore o detaljima tih tužbi.

"Najmoćnija umjetnost je ona koja vas natjera da se zapitate - šta bih ja uradio na njegovom mjestu?", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) crnogorski reditelj Nikola Vukčević opisujući srž svog novog filma "Obraz". Radnja filma iz Drugog svjetskog rata, zasnovana na istinitom događaju, prati dječaka koji pronalazi utočište u kući Albanca Nura Doke pred kojim je teška odluka - predati dijete neprijatelju i tako sačuvati svoju porodicu, ili rizikovati sve kako bi zaštitio dječaka i sačuvao obraz. Film, inspirisan pričom crnogorskog akademika Zuvdije Hodžića, osvojio je nagradu za najbolju režiju i scenario na međunarodnom filmskom festivalu u Saragosi. Za Vukčevića, kako kaže, to nije samo film, već "lična, profesionalna i umjetnička misija." "Obraz nas suočava sa sopstvenim moralnim kompasima, bez obzira na vrijeme i prostor", ističe reditelj. U razgovoru otkriva zašto ga je ova priča privukla, kako je gradio "Obraz", koje sličnosti uočava sa savremenim društvom ali i šta je za njega umjetnost "koja ne žmuri pred istinom". RSE: Kada ste došli u kontakt sa pričom akademika Zuvdije Hodžića i šta Vas je motivisalo da od nje napravite film 'Obraz'? Jeste li "na prvu" odlučili ili je trebalo da sazri? Vukčević: Ono što me privuklo ovoj priči o čojstvu i junaštvu jeste njena univerzalna poruka: čovjek i čovjekoljublje kao temeljne vrijednosti, posebno u vremenima razaranja i rata. U njoj sam prepoznao jezgro antičke tragedije, duboko ukorijenjeno u balkansku stvarnost, kao i snažan, autentičan glas humanosti iz našeg kulturnog prostora. Put do ove priče bio je neobičan. Prvo sam je čuo, a ne pročitao, uvjeren da je riječ o istinitom događaju iz ratnih devedesetih. Bila je to gotovo mitološka pripovijest o čovjeku koji, vođen kodeksom časti, štiti dijete druge vjere i nacije, po cijenu uništenja sopstvene porodice. Tek nekoliko godina kasnije, zahvaljujući prijatelju iz Zagreba, Danilu Iveziću, došla mi je u ruke knjiga Zuvdije Hodžića, u kojoj sam pročitao Obraz, priču smještenu u vrijeme Drugog svjetskog rata, ali sa istim sadržajem. Tada mi je postalo jasno koliko moralne dileme iz prošlosti i dalje snažno odjekuju u našem vremenu. To nije samo priča o pojedincu, već i o zajednici, nasljeđu i složenim moralnim pitanjima koja oblikuju čovjekovu suštinu. Njena univerzalna tema, čast, porodica, odgovornost, u okviru naše tradicije, činila mi se i relevantnom i duboko potresnom. Htio sam da napravim film koji će govoriti iz cijelog mog bića - bića jedne osakaćene jugoslovenske generacije koja vapi za tolerancijom. Ova priča je nosila poetsku snagu i sirovu istinu. To sam želio prenijeti na filmsko platno- da publika ne posmatra, već osjeti težinu izbora s kojima se likovi suočavaju. RSE:U središtu priče je Nur Doka, Albanac koji za vrijeme Drugog svjetskog rata pruža utočište pravoslavnom djetetu. Kako bi danas ljudi reagovali na takvu dilemu? Vukčević: Danas, iako živimo u drugačijim okolnostima, pitanje da li sačuvati tuđi život po cijenu nesigurnosti vlastite porodice, ali uz očuvanje moralnog mira budi snažne emocije i otvara duboke dileme. Mnogi bi se divili takvoj vrsti hrabrosti, ali pitanje rizika je izuzetno kompleksno, jer svijest o sopstvenim odgovornostima često biva potisnuta savremenim društvenim pritiscima i interesima. U našem filmu, tu složenost nastojali smo prikazati kroz dileme svih članova porodice, dajući emocionalnu i psihološku punoću nizu detalja koji su mi bili i tematski i vizuelno inspirativni. Kada kažem mi, mislim prvenstveno na autorke scenarija – Anu Vujadinović i Melinu Pota Koljević – koje su izuzetno studiozno preuzele taj ključni dio stvaralačkog procesa, artikulišući svijet priče kroz niz važnih i precizno razrađenih dodatnih linija radnje. Put do ove priče bio je dug i zahtjevan. Na filmu smo strpljivo radili još od 2016. uključujući i izazovni period pandemije tokom kojeg se odvijao veći dio snimanja i to s budžetom znatno ispod potrebnog da se ostvari zamišljeni kvalitet. Ipak, zahvaljujući posvećenosti cijelog tima, upornosti i vjeri u važnost ove priče, uspjeli smo da joj udahnemo život i da na filmskom platnu otvorimo dijalog o toj univerzalnoj dilemi: kako bi ljudi danas reagovali na istu situaciju? RSE: I koliko je realno očekivati pojedinca koji će napraviti izbor poput Nurovog? Vukčević: Takvi herojski izbori, poput onog koji donosi Nur Doka zaista su rijetki ali nisu nemogući. Film nas podsjeća da je ljudskost u vremenu nasilja i rata najhrabriji čin koji pojedinac može učiniti. Upravo zato ova priča ima univerzalnu vrijednost: ne idealizuje heroizam, već ga smješta u realan kontekst ljudske slabosti, straha, dilema – i hrabrosti da se uprkos svemu postupi ispravno. Rizik o kome govorimo, onaj da neko rizikuje život svoje porodice zbog djeteta koje nije njegovo, predstavlja srž moralne dileme u filmu. Glavna radnja filma se odvija u intenzivnih 36 sati, ali u tom kratkom periodu publika ulazi duboko u unutrašnji svijet glavnih likova, posebno Nura Doke. Bilo mi je važno da publika ne samo razumije, već i osjeti težinu njegove odluke – da dijeli njegove sumnje, strahove, ali i impuls ljudskosti koji u njemu raste. Trudio sam se da balansiram između lične drame i šireg istorijskog konteksta, bez da jedno zasjeni drugo. Istorija je tu kao pozadina, kao pritisak koji oblikuje okolnosti, ali u fokusu su ljudi sa svojim slabostima i vrlinama. To su likovi koji se ne doživljavaju kao simboli ili ideali, već kao stvarni ljudi, zahvaljujući izuzetnim glumačkim interpretacijama koje donose emocionalnu dubinu i nijansu. Svi glumci, predvođeni Edonom Rizvanollijem i mladim Elezom Adžovićem, donijeli su vjerodostojne, snažne i ranjive izvedbe koje nas podsjećaju da su ovakve priče moguće i da ih trebamo čuti. Emocionalna uvjerljivost, tišina između replika, pogledi koji govore više od riječi – sve doprinosi stvaranju atmosfere u kojoj publika počinje vjerovati da su takvi izbori, iako rijetki, istinski mogući. Na kraju, najvažnije pitanje koje film postavlja nije "da li je realno", već "šta bi ja uradio?". Obraz nas suočava sa sopstvenim moralnim kompasima, bez obzira na vrijeme ili mjesto. To je ono što ga čini živim u svakoj kulturi u kojoj je prikazan do sada, jer pitanja savjesti, hrabrosti i ljudskosti prevazilaze granice jezika, nacije ili religije. RSE: Radnja filma je smještena u Drugi svjetski rat. Kakav efekat može imati u današnjem društvu koje se suočava sa pokušajima revizionizma? Vukčević: U vremenu kada se istorijske činjenice sve češće relativizuju, preispituju, pa i svjesno revidiraju, ovaj film ipak ne može igrati važnu ulogu u očuvanju kolektivne svijesti i poštovanja prema istini, jer ovo više nije vrijeme ni sovjetske rane ere, niti doba Leni Rifenštal. Takođe, jer film je fikcija. Ali njegova emotivna i empatijska snaga je ono što daje važnost kinematografiji u okolnostima pitanja koje ste postavili. "Obraz" se ne bavi ideologijama, vojnim formacijama ili velikim bitkama. To je film o ličnoj hrabrosti, o moralnoj snazi čovjeka koji se suprotstavlja nasilju i snazi jačeg, uprkos cijeni koju zbog toga plaća. Ovo je ratna priča bez partizana i četnika; dakle, jako smo daleko od bilo kakvog pogleda na pojam revizije istorije u današnjim tokovima, niti je to naš predmet pažnje. Mi smo iz tog narativa izuzeli simbole koji su decenijama dominirali našim predstavljanjem rata i u centar priče stavili čovjeka, pojedinca. Njegovu dilemu, njegovu čast, savjest. Vjerujem da "Obraz" neće samo evocirati prošlost, već će podstaći i savremeni dijalog o tome šta znači biti čovjek u vremenu kada ljudskost nije popularna vrijednost. I vjerujem da upravo ta univerzalna poruka može da čini ovaj film važnim u kontekstu današnjeg društva, gdje je potreba za empatijom, odgovornošću i otporom prema manipulaciji možda veća nego ikad. RSE: Je li slučajno što se vaš film desio u vrijeme sve češćeg vraćanja tim temama i to u jednoj netolerantnoj atmosferi? Da li je ovo doprinos toleranciji? Vukčević: Na ovom filmu radio sam osam godina, i mnoge stvari koje danas oblikuju društveni i politički kontekst nijesam mogao da predvidim kada smo počinjali. Ipak, čini se da je film svojim temama, možda i nesvjesno, stigao u pravi trenutak – u vrijeme kada nas sve glasnije stare podjele, istorijski revizionizam i netolerancija podsjećaju koliko je važno govoriti o ljudskosti. Duboko vjerujem da su primjeri hrabrosti, empatije i moralne postojanosti koje ova priča donosi snažan odgovor na atmosferu netrpeljivosti. Film ne nudi proklamacije, već podsjeća na vrijednosti koje nadilaze ideološke, etničke i političke okvire – i upravo u tome vidim njegov doprinos kulturi tolerancije i pomirenja u regionu, i šire. RSE: Da li ljudi iz različitih korpusa( nacionalnih, vjerskih ...) različito reaguju na film? Vukčević: Film je pogledala raznolika publika, od Njemačke, preko Bliskog istoka i Indije, dijela Balkana na Sofia Film Festivalu, pa do Španije, Mađarske, a uskoro i Italije i Argentine. Ponosan sam jer svjedočim da film dosljedno ostvaruje misiju: uspijeva da probudi empatiju i razumijevanje, prelazeći granice etničkog, vjerskog i kulturološkog identiteta. Uprkos različitim istorijskim i društvenim iskustvima publike, film funkcioniše kao most koji povezuje različite perspektive i podstiče dijalog i upravo je to razlog mog dubokog zadovoljstva. Vjerujem da, zahvaljujući univerzalnosti i svevremenoj aktuelnosti, može doprijeti do različitih ljudi, bez obzira na njihovu nacionalnu, etničku ili društvenu pripadnost. Ta sposobnost da se empatija prepozna i doživi širom različitih kulturnih konteksta predstavlja dodatnu vrijednost "Obraza" što su i dosadašnje projekcije na različitim stranama svijeta jasno potvrdile. RSE: Koje se paralele mogu izvući sa današnjim vremenom ? Vukčević: Paralele između tadašnjih i današnjih vremena postoje, posebno kroz prizmu rastućih tenzija, jačanja nacionalizama i duboke društvene polarizacije. Svijest o tome koliko samo jedan snažan negativni uticaj može duboko posijati razdor i mržnju među ljudima zaista izaziva zabrinutost. Ipak, vjerujem da dobro, kroz vrijednosti kao što su hrabrost, empatija i solidarnost, ima svoju trajnu i ključnu ulogu. Upravo one su snaga koja može prevazići sukobe i podjele, i zato vjerujem u njihovu moć da donesu promjenu - na ličnom i društvenom nivou. Moja nada leži u toj mogućnosti da se upravo kroz umjetnost, dijalog i razumijevanje - njeguju vrline, i da nas one podsjete da, bez obzira na izazove, zajedništvo i ljudskost ostaju naš najvažniji putokaz. RSE: Koliko je važno da se u Crnoj Gori i regionu više snimaju filmovi koji se bave pozitivnim ličnim pričama? Vukčević: U regionu duboko opterećenom ljudskim žrtvama i krvlju nevinih ljudi, prošlošću, traumama i složenim istorijskim nasljeđem, filmovi koji kroz lične, priče promovišu ljudskost, vrlinu, toleranciju, misli oslobođene predrasuda i nadu, imaju posebnu važnost. Takve priče pomažu nam da bolje razumijemo sebe, ali i druge i da gradimo mostove razumijevanja. Svjestan sam da su mnoge rane i dalje otvorene, da su devedesete još žive u našim sjećanjima, i da mnogima zbog ličnih i porodičnih gubitaka nije lako. Još pamtim rat, izbjeglice, žrtve, ali i nemaštinu, kao i ratne profitere koji su se prvi uzdigli iznad vjerskog i nacionalnog, samo na pogrešnim moralnim premisama. Nisam siguran koliko umjetnost zaista može zaliječiti te rane ili dati glas onim tišinama koje istorija ponekad zanemaruje. Današnja dešavanja u svijetu me navode na sumnju u tu snagu. Ipak, izabrao sam da se bavim ovom temom kroz "Obraz" i uložio sam u taj film osam godina svog života, vjerujući u njegovu važnost. Vjerujem da pozitivne, humane priče nisu samo putokaz već i lijek. One nas podsjećaju da je moguće pronaći ljepotu i snagu u ljudskosti, čak i u najtežim okolnostima. Smatram da je njihov značaj u Crnoj Gori i cijelom regionu ogroman - kroz njih gradimo budućnost zasnovanu na razumijevanju, solidarnosti i zajedničkoj odgovornosti. Vidjećemo da li sam bio u pravu, ali znam da sam se trudio najbolje što mogu, sa svim mojim saradnicima i prijateljima bez kojih se ovaj film ne bi mogao iznijeti. RSE: Da li Vam je bila namjera da kroz film podstaknete prevazilaženje religijskih i nacionalnih razlika? Vukčević: Namjera filma je upravo bila da istakne kako su naše zajedničke ljudske vrijednosti mnogo snažnije od svih religijskih i nacionalnih razlika koje nas često dijele. Kroz priču želimo pokazati da samo kroz razumijevanje, empatiju i poštovanje jednih prema drugima možemo graditi društvo u kojem razlike ne predstavljaju prepreku, već bogatstvo. Film poziva na prevazilaženje podjela i na pronalaženje zajedničkog jezika u humanosti jer je to jedini put ka miru i istinskom napretku. RSE: Film je već prikazan na međunarodnim festivalima i osvojio nagradu. Kako vidite njegov dalji život u regionu i šire? Veoma nam je važno što je film već ostvario dio svoje misije na međunarodnim festivalima, što mu daje snagu i kredibilitet da dopre do šire publike, naročito kod nas. U regionu bivše Jugoslavije, gdje su rane i dalje svježe, želja sa ovim filmom je da on postane platforma za otvoreni razgovor o prošlosti, ali i o zajedničkoj budućnosti. Film podstiče ljude da razmotre svoju ulogu u izgradnji tolerantnijeg društva. "Obraz" ne promoviše samo ove vrijednosti – on je nastao na njima, kroz dugogodišnji rad ljudi koji su učestvovali u projektu. Okupiti tako raznovrsnu i talentovanu ekipu u vrlo skromnbim finansijskim uslovima bio je izazov, ali i proces ispunjen velikim entuzijazmom i međusobnim povjerenjem. Kada imate priču koja nosi univerzalnu snagu i dubinu, ona prirodno privuče ljude koji žele da doprinesu nečemu značajnom. "Obraz" je od samog početka prepoznat kao projekat koji istražuje univerzalne teme kroz specifičnu i autentičnu regionalnu perspektivu, što je privuklo saradnike iz različitih krajeva regiona pa i Evrope. Imali smo privilegiju da radimo sa vrhunskim profesionalcima iz regiona i šire, kako ispred, tako i iza kamere. Među glumačkom ekipom su crnogorski glumci Aleksandar Radulović, Branimir Popović, Ana Vučković, doajen crnogorske glume Zef "Bato" Dedivanović (antologijski Joksim iz Živkove Đekne) u svojoj posljednjoj filmskoj ulozi. Glavnu ulogu tumači Edon Rizvanolli (Kosovo/Holandija), dok su tu i Nikola Ristanovski (Sjeverna Makedonija), Igor Benčina (Srbija), Alban Ukaj (Kosovo/BiH), Selman Jusufi i Xhejlane Terbunja (Kosovo) Uloge djece tumače Elez Adžović, Vuk Bulajić, Merisa Adžović i Hana Pavlović. Sniman je pretežno u Baru i na rijekama oko Skadarskog jezera. Prije premijernih festivalskih projekcija u Kotbusu, Kairu i Goi – koje su sve bile u novembru 2024, "Obraz" je predstavljen i na filmskom festivalu u Kanu (Marche du Films 2023) sa dvije zatvorene projekcije, a zatim je selektovan i u posebnu selekciju filmova u produkciji (Work in Progress International) na festivalu u Talinu – u grupi od samo pet filmova iz cijelog svijeta. RSE: Kakav prijem očekujete kod mlađe publike, posebno imajući u vidu predrasude prema drugim vjerama i nacijama? Vukčević: Iz mog iskustva, mladi su mnogo otvoreniji i oslobođeniji predrasuda nego što to često mislimo. Njihove misli i stavovi su često svježiji, tolerantniji i spremniji za prihvatanje različitosti, što me iskreno raduje i daje nadu za budućnost. Ono što mladi ljudi u Srbiji artikulišu budi nadu i raduje. Nadam se da će "Obraz" probuditi radoznalost i empatiju, te pomoći da kroz priču koju pričamo razbijemo predrasude i shvatimo koliko je važna zajednička ljudskost temelj za mirnije i složnije društvo. Vjerujem da je film moćan medij koji može doprijeti do mladih na emotivnom i intelektualnom nivou, produbiti njihovo razumijevanje i prenijeti poruku ovog filma novim generacijama. Za mene je "Obraz" bio prilika da umjetnički progovorim o temama koje se često prećutkuju, ali i da dam glas običnim ljudima i njihovim borbama, koje ostaju nezabilježene u zvaničnoj istoriji. Reakcije publike na međunarodnim festivalima, posebno među mladima, kao i pozitivni tekstovi kritike, potvrđuju da smo uspjeli uspostaviti snažnu komunikaciju i razumijevanje. To me ispunjava i daje mi vjeru da će film imati uticaj i kod mlađe publike, koja je ključna za izgradnju društva bez predrasuda.

Oko 80 odsto radnika kompanije Solar gradnja, koja je u vlasništvu državne Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), prošle godine je suprotno zakonu dobilo ugovore na neodređeno vrijeme. To je jedan od nalaza Državne revizorske institucije (DRI) zbog kojih je Solar gradnji dodijelila duplo negativno mišljenje - na njene finansije i pravilnost poslovanja. Iz same Solar gradnje su odgovornost za nepravilnosti, u odgovorima Radiju Slobodna Evropa, uglavnom "svalili" na smijenjenu direktoricu kompanije Valeriju Saveljić. Međutim, istraživač javnih politika iz Instituta alternativa Marko Sošić naglašava da se u dokumentu Odbora direktora o razlozima za smjenu direktorice "nigdje ne pominju" problemi koje su utvrdili revizori. "Iz toga se može zaključiti da zapošljavanje 350 ljudi na neodređeno za godinu dana - bez oglasa, bez provjera iskustva i stručne spreme - za njih (Odbor direktora) nije bio problem". S obzirom na obim utvrđenih nepravilnosti, on smatra da bi trebalo ispitati odgovornost upravo Odbora direktora, ali sumnja da će se to desiti zbog partijske podjele javnih preduzeća. Odbori direktora energetskih kompanija uglavnom su podijeljeni između stranaka vladajuće većine - Pokreta Evropa sad premijera Milojka Spajića, Demokrata vicepremijera Alekse Bečića i nekadašnjeg Demokratskog fronta (DF) predsjednika parlamenta Andrije Mandića. Što se još spočitava Solar gradnjiTo što je broj stalno zaposlenih za godinu porastao sa 46 na 402, uglavnom suprotno Zakonu o radu, nije jedina nepravilnost koja se spočitava kompaniji specijalizovanoj za solarnu energiju. Kompanija je prošle godine imala oko 444 zaposlenih. Naime, Solar gradnja je poslovnu 2024. završila u plusu nepunih 100.000 eura. Međutim, imala je zakonsku obavezu da smanji fond za zarade jer je prethodne dvije godine završila u višemilionskom minusu - 2,2 i 2,7 miliona eura, što nije uradila. U revizorskom izvještaju se konstatuje da je Solar gradnja mijenjala koeficijente za zarade zaposlenih bez saglasnosti Vlade i mišljenja Ministarstva finansija. Takođe, da je kompanija imala zaključen ugovor sa 250 radnika o korišćenju privatnih vozila u službene svrhe, a da pri tom nije bilo adekvatno kontrolisana upotreba kartica za gorivo i putni nalozi. Solar, prema izvještaju, nije preduzimao ni mjere za utvrđivanje odgovornosti nakon što je popisom utvrđen manjak inventara i opreme. Iz Solar gradnje su za RSE kazali da ozbiljno shvataju preporuke revizora i da će otkloniti nepravilnosti: "Većinu nepravilnosti koju je DRI navela, Odbor direktora je već uočio i između ostalog, zbog toga smijenio prethodnu izvršnu direktoricu... Bitno je da u kompaniji nisu uočene zloupotrebe, krađa i slične nepravilnosti." Naglašavaju da kompanija posluje pozitivno, sa 500 zaposlenih i prosječnom platom preko 900 eura. Serija direktoraKompanija je za manje od četiri godine postojanja promijenila više direktora, što je uglavnom bila posljedica sukoba sa Odborom direktora, na čijem čelu se nalazi Marina Jočić iz DF-a. Naime, Ranko Vuksanović je avgusta 2023, nepune dvije godine od osnivanja kompanije, podnio ostavku na mjestu direktora. Povod je bio sukob oko sudbine zaposlenih u kompaniji, koji je u tom periodu dostizao gotovo 600. Na njegovo mjesto došla je Valerija Saveljić. Odbor direktora optužio je za nesavjesno poslovanje, a ona njih za partijsko zapošljavanje glasača DF-a Andrije Mandića. Odbor direktora Solar gradnje dodijelio je krajem decembra 2024. Milutinu Marojeviću četvorogodišnji mandat za čelu kompanije. Međutim, zadržao se manje od šest mjeseci. Iz kompanije je u junu saopšteno da je Marojević zatražio da bude smijenjen i da je u tom periodu njegov rad ocijenjen uspješnim. Kompanijom trenutno upravlja v.d. direktorica Sanja Žugić, dotadašnja komercijalna direktorica kompanije. Optužbe za partijsko zapošljavanjeNakon objavljivanja revizorskog izvještaja, opozicija je pozvala Specijalno tužilaštvo da ispita poslovanje Solar gradnje, tvrdeći da je kompanija osnovana u svrhu partijskog zapošljavanja. "Kompanija je osnovana da bi se stvorila platforma za partijsko zapošljavanje i sumnjive poslove", kazao je poslanik Demokratske partije socijalista Nikola Rakočević. Iz tužilaštva nisu odgovorili RSE da li će ispitati poslovanje državne kompanije. Optužbe o partijskom zapošljavanju podržavalaca predsjednika crnogorskog parlamenta Andrije Mandića (DF) iznijela je ranije i smijenjena direktorica Valerija Saveljić. Iz kompanije tvrde da to nije tačno: "Tvrdimo da to nikada nije bio niti uslov, niti bismo mogli tako doći do ovolikog broja stručnog kadra koji nam je nužno potreban za realizaciju velikog projekta" ugradnje solarnih panela, objasnila je nedavno predsjednica Odbora direktora Jočić. Uz to tvrdi da su od osnivanja postavili "preko osam hiljada solarnih elektrana". Iz EPCG nisu odgovorili na upit RSE da li ih zabrinjava poslovanje njene kćerke kompanije i koje mjere preduzimaju u cilju utvrđivanja odgovornosti zbog nepravilnosti koje su utvrdili državni revizori. Odgovor nije stigao ni iz Ministarstva energetike, koje nadzire energetske kompanije u državnom vlasništvu. Partijski napadi na revizoreDržavna revizorska institucija proslijedila je negativni nalaz za Solar gradnju na više adresa, uključujući i Odbor za finansije Skupštine Crne Gore. Imajući u vidu dosadašnju praksu kada se pred skupštinskim odborima razmatralo poslovanje državnih kompanija, Sošić nema očekivanja da će to dati rezultate: "Te sjednice se pretvaraju u suđenje DRI, u kojem rukovodstva preduzeća - sa partijskim kolegama iz redova poslanika - koriste sjednice da se odbrane od DRI tako što će napadati motive revizije i ljude koji potpisuju izvještaj". Predstavnici vlasti kritikovali su negativni nalaz za drugu energetsku kompaniju kao "politički sračunat" jer je njegov autor, Zoran Jelić, nekadašnji poslanik Demokratske partije socijalista. Da li je sada moguće ispraviti situaciju u kojoj je oko 350 osoba dobilo ugovore na neodređeno suprotno zakonu? "DRI po običaju suvišno preporučuje da treba poštovati zakon. A Odbor direktora može jednostavno reći da će ubuduće to i raditi - a njih 350 radnika neka ostanu gdje jesu", kaže Sošić za RSE. Zbog toga će Institut alternativa prijavom inspekciji rada pokušati da izvrši dodatan pritisak na Odbor direktora i provjeri koje su mogućnosti da se nepravilnosti isprave, najavljuje Sošić. Takođe, obratiće se i budžetskoj inspekciji Ministarstva finansija zbog više slučajeva kršenja Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, kao i inspekciji za javne nabavke zbog problematičnog sprovođenja nabavki. Solar gradnja je, napominje Sošić, od strane Ministarstva finansija kategorisana u grupu najrizičinijh preduzeća po pitanju profitabilnosti i solventnosti. A prošle godine našla u središtu pažnje nakon što je utvrđeno da sarađuje sa kompanijom iz Bosne i Hercegovine kojoj su Sjedinjene Države uvele sankcije zbog povezanosti sa porodicom predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika. Ugovor o saradnji je u međuvremenu raskinut.

Ni na tridesetu godišnjicu genocida u Srebrenici, Crna Gora nije ozvaničila 11. jul kao Dan sjećanja na više od 8.300 ubijenih u tom bosanskohercegovačkom gradu. Time Crna Gora nije ispunila obaveze preuzete Rezolucijom Skupštine iz 2021. godine, kojom je priznala genocid počinjen u julu 1995, niti je ispoštovala preporuke iz Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, koju je sama podržala. Vojska Republike Srpske je jula 1995. sistematski ubijala bošnjačke muškarce i dječake iz Srebrenice i okoline, zbog čega je pred Međunarodnim sudom u Hagu i sudovima regiji osuđeno je više od 50 osoba, na oko 780 godina zatvora. Zato je više od stotinu nevladinih organizacija, građanski aktivisti i Bošnjačko vijeće izrazilo protest i uputilo zahtjev Vladi i Skupštini da odmah proglase 11. jul Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici: "To je najsistematskiji i najmasovniji genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata." Ukazuju da je genocid pravosnažno utvrđen presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnog suda pravde i nacionalnih sudova širom Evrope. "Odbijamo politiku zaborava i negiranja koja je učestala u trenutnom sastavu Vlade i Skupštine". Za istoričara Adnana Prekića, odnos crnogorske vlasti prema Srebrenici je očekivan. "Dio partija koje su na vlasti bliske su politikama koje negiraju genocid i karakter ratova devedesetih", ocijenio je Prekić za Radio Slobodnu Evropu. Uprkos apelima, Vlada Milojka Spajića, niti Skupština, koju predvodi Andrija Mandić, lider nekadašnjeg proruskog i prosrpskog Demokratskog fronta, nisu se oglasili po ovom zahtjevu. Zašto Crna Gora još nije ozvaničila ovaj dan?Dio stranaka iz vladajućeg bloka i dalje negira genocid u Srebrenici i otvoreno podržava osuđene Radovana Karadžića, ratnog predsjednika bh. entiteta Republika Srpska, i glavnog komandanta Vojske RS, Ratka Mladića. Politički su bliski Miloradu Dodiku predsjedniku RS, i Aleksandru Vučiću, predsjedniku Srbije. Nakon što je Vlada podržala Rezoluciju o genocidu UN-a, te stranke su uslovile dalju podršku Vladi usvajanjem posebne rezolucije o genocidu u Jasenovcu. Prekić: Očekivano i zabrinjavajućePored Demokratskog fronta, na vlasti su i partije premijera Spajića Pokret Evropa sad, Demokrate, prosrpska Socijalistička narodna partija, kao i stranke manjinskih naroda Bošnjaka i Albanaca. Profesor Adnan Prekić kaže da je riječ o vladajućoj političkoj strukturi koja se samo simbolički odredila prema genocidu, bez konkretnih institucionalnih koraka. To što Crna Gora nije 11. jul proglasila kao Dan sjećanja, Prekić vidi kao kombinaciju političkog oportunizma i nedostatka odgovornosti: "To je političko kalkulisanje s biračkim tijelom unutar kojeg mnogi poriču ili relativizuju genocid, a s druge strane riječ je o nedostatku političke hrabrosti i moralne odgovornosti." To se, kako kaže, posebno odnosi na Spajićev Pokret Evropa sad. "Oni izbjegavaju bilo kakav potez koji bi ih doveo u konfrontaciju s prosrpskim i proruskim partijama, kao i sa Srpskom pravoslavnom crkvom". Dodaje da se u Crnoj Gori razvija opasna praksa gdje su deklarativne izjave važnije od konkretnih djela. Posebno zabrinjava, kaže, što ni međunarodna zajednica, uključujući EU, više ne insistira na vrijednosnim standardima: "Evropske integracije su postale predmet političke trgovine, a ne put demokratizacije". Delegacije Crne Gore u PotočarimaNa 30. godišnjicu od genocida u Potočare je otišao predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, delegacija Vlade na čelu sa šefom diplomatije Ervinom Ibrahimovićem, a delegaciju Skupštine predvodi potpredsjednik Mirsad Nurković. Istoričar Prekić kaže da sastav delegacije Vlade i parlamenta pokazuje odnos ukupne politike vlasti prema genocidu u Srebrenici. "Osim predsjednika Milatovića, ostale delegacije čine dominantno predstavnici manjinskih nacionalnih zajednica. To je nažalost, odraz ukupne politike." Ministarka kulture Tamara Vujović je saopštila da se Crna Gora "jasno i odgovorno" suočila sa zločinima iz devedesetih. "Trideset godina od genocida u Srebrenici obavezuje nas da čuvamo sjećanje, gradimo kulturu mira i budemo glas savjesti koji nikada ne zaboravlja", navela je u saopštenju. Kako je Crna Gora obilježila 11. jul?Kako bi obilježila godišnjicu, Vlade Crne Gore je postavila dokumentarnu izložbu Memorijalnog centra Srebrenica "Kad vrijeme utihne". Centar za građansko obrazovanje je kritikovao Vladu što je to bila jedina javna manifestacija povodom genocida u Srebrenici. Ocijenili su da vlast nije spremna da dostojanstveno i smisleno obilježi 11. jul: "Izložba je trajala svega četiri sata, nedovoljno osmišljena i sadržajno skromna za tragediju ovakvih razmjera. Kada dio parlamentarnih stranaka i dalje negira ili relativizuje genocid, ovakvi potezi ostaju bez stvarnog dometa i značenja". Međunarodni Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, obilježen je i u Spomen parku civilnim žrtvama ratova u Podgorici. "Još postoje i među nama u našoj državi politike i političari koji pokušavaju negirati, relativizovati i opravdati zločin, a zločinca uzdizati i promovisati u heroje", rekao je Mirsad Rastoder iz Bošnjačkog vijeća. Prošlost kao opomenaIstoričar Prekić takođe, pozive vlasti da se treba okrenuti budućnosti, doživljava kao vid negiranja prošlosti: "Ne može postojati budućnost društva bez jasnog i otvorenog odnosa prema zločinima iz prošlosti. A ključno mjesto u tom odnosu zauzima stav prema genocidu u Srebrenici." Prekić smatra da bi Crna Gora trebalo da bude među prvim državama koje bi trebalo da ustanovi kulturu sjećanja na Srebrenicu, jer je u to vrijeme crnogorska vlast podržavala velikosrpsku ratnu politiku Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića. I društvo između poricanja i ćutanjaRezultati istraživanja CGO-a iz januara ove godine pokazuju da značajan dio građana Crne Gore negira tvrdnju da je u Srebrenici počinjen genocid – gotovo svaki peti ispitanik (18,5 odsto), dok je 16,5 odsto građana uzdržano po ovom pitanju. Takvi rezultati, smatraju HRA, ANIMA i CGO, ukazuju na ozbiljne nedostatke u obrazovanju, sistemskom pamćenju i javnoj komunikaciji o zločinu. "Negiranje genocida ili umanjivanje njegove težine nije samo protivno zakonu, već predstavlja i vrijeđanje dostojanstva žrtava i njihovih porodica, ali i direktnu prijetnju miru i stabilnosti u regionu", poručuju iz HRA, ANIMA i CGO. Ove organizacije ističu i brojne nedostatke institucionalne svijesti i senzibiliteta u Crnoj Gori kada je riječ o kulturi sjećanja. U Memorijalnom centru Srebrenica ove godine su ukopani posmrtni ostaci još sedam žrtava genocida. Evropski parlament je 7. jula odao počast žrtvama genocida u Srebrenici.

Fakultet slobodnih umjetnosti i nauka (FLAS) u Budvi, koji su osnovali ruski profesori u egzilu u Crnoj Gori, u septembru počinje sa radom. Osnivanju je prethodila zabrana tog obrazovnog programa u Rusiji. Uporedo sa invazijom na Ukrajinu, ruski predsjednik Vladimir Putin je zabranio studijske programe slobodnih umjetnosti i nauka, a njihov koncept obrazovanja je proglašen neustavnim i protivnim nacionalnim interesima. Moskovsko tužilaštvo je u martu 2022. objavilo da je obrazovanje slobodnih umjetnosti "usmjereno na uništavanje tradicionalnih vrijednosti" i da je u suprotnosti sa "strategijom nacionalne sigurnosti Ruske Federacije", navode u FLAS-u. Na fakultetu će se upisivati 40 studenata godišnje, koji će izučavati političke nauke, sociologiju, sociolingvistiku, novinarstvo, istoriju umjetnosti i računarstvo. I profesori i studenti su mahom Rusi, a zvaničan jezik studija je engleski. Među dvadesetak profesora koji žive u Crnoj Gori, angažovaće i gostujuće iz drugih država, Velike Britanije, Njemačke, Izraela. Fakultet je licencu dobio u maju, u proceduri koja je trajala tri godine. Jedan od osnivača fakulteta Vladimir Šmeljev smatra da je tako duga procedura tipična za gotovo sve nacionalne obrazovne sisteme u svijetu. "Prilično su konzervativni, i uvijek je to vrlo dugo i komplikovano zbog birokratije", kaže Šmeljev za Radio Slobodna Evropa (RSE). Crna Gora je prva zemlja u regionu koja je slobodne umjetnosti i nauke uvrstila na listu nacionalnih kvalifikacija, ističe on. Ovo je prvi takav fakultet na Zapadnom Balkanu. Što su slobodne umjetnosti i naukeSlobodne umjetnosti i nauke su moderna adaptacija klasičnog univerziteta, kaže za RSE profesor političkih nauka i sociologije, Aleksandar Zarickij. U srednjem vijeku je to bio skup disciplina koje su uključivale Trivium - gramatiku, retoriku i logiku i Quadrivium - aritmetiku, geometriju, muziku i astronomiju. Danas se taj termin koristi za obrazovanje koje naglašava razvoj kritičkog mišljenja i istraživanje različitih područja znanja. Zarickij objašnjava da na FLAS-u studenti biraju svoj smjer , skup glavnih predmeta, koji dopunjuju kursevima iz drugih akademskih oblasti. Zbog individualnog pristupa, neće biti dva studenta sa istom listom kurseva koje su pohađali tokom tri godine, kaže Zarickij. "Visok nivo individualizacije je glavna snaga modela, jer putanju obrazovanja prilagođavate svojim potrebama i tome što želite raditi nakon diplomiranja", navodi on. Zašto je taj obrazovni model zabranjen u RusijiKada je 2022. koncept slobodnih umjetnosti i nauka postao nepoželjan u Rusiji, nadležne službe su prilikom kontrole jednog njegovog odjela u Moskvi kazali da su jako zabrinuti zbog riječi "slobodni" (liberal) u nazivu. Sve to na prvi pogled zvuči kao šala, priča Šmeljev, jer ruske službe čim čuju riječ "liberalno" - misle da je to povezano sa političkim stavovima. "Pojam slobodne umjetnosti (liberal arts) nema veze za pojmom 'liberal' u politici. To je termin iz srednjeg vijeka – 'artes liberales', koji se odnosio na široko obrazovanje, odnosno slobodnu umjetnost", objašnjava Šmeljev. On dodaje da je stvar ipak komplikovanija od toga. "Model liberalnih umjetnosti razvija kritičko razmišljanje, samoobrazovanje, lični razvoj, a to je suprotno zvaničnoj ruskoj autoritarnoj vladavini. Možda su prvo samo reagovali na riječ, ali u dubljem smislu su vidjeli nešto protiv sebe", ističe Šmeljev. Zbog takvog odnosa države, Aleksandar je, kaže, shvatio da više neće moći raditi, jer su sociologija i političke nauke, kojima se bavi, cenzurisana i pod nadzorom. "Kad kontrolišu vaše planove rada, mogu reći - zašto ovdje imamo riječ 'rod'? To je protivno našim tradicionalnim vrijednostima, morate je ukloniti ili ćemo vam zabraniti da predajete", riječi su Aleksandra. "Ili, što je još gore, mogu vas strpati u zatvor zbog neke vrste propagande", dodaje on. Romantizovan pogled na Rusiju sa BalkanaTokom dvije godine od kako je otišao iz Rusije, Aleksandar je osim u Crnoj Gori, godinu proveo u Srbiji. Priča da mu je te 2023.godine politička atmosfera u Beogradu veoma ličila na onu u Moskvi prije invazije na Ukrajinu. "Sjećam se, izašao sam iz tramvaja u centru i vidio bilbord 'Srbi i Rusi zajedno'", navodi Aleksandar. Dodaje da se u razgovoru sa ljudima uvjerio da ima puno pristalica Rusije. Često su ga, kaže, pitali da li voli Putina. "Mislim da je to neka vrsta romantizacije Rusije kao "bratske nacije" i sličnih stvari, i obično dolazi od ljudi koji zapravo ne znaju što se danas dešava u Rusiji", smatra Zarickij. Ta romantizovana slika je za njega očekivana jer je, kako kaže, Rusija oduvijek usmjeravala svoju meku moć na Balkan. "Ono što vidim je da to funkcioniše, ali mislim da ljudi i u Crnoj Gori i u Srbiji mogu sami razmišljati i razaznati što je što", kaže Zarickij. Na pitanje da li se nada skorom povratku u svoju zemlju, Aleksandar odgovara odrično. "Sve što znamo o autoritarnim režimima ukazuje da su strukture poput one koju je Putin izgradio u Rusiji obično vrlo otporne. Zato sam odlučio da je bolje ne nadati se brzoj promjeni, jer se najvjerovatnije neće dogoditi", ističe Aleksandar. Profesorima u egzilu, poput Aleksandra, fakultet u Budvi će pomoći da razviju akademske timove i sarađuju sa kolegama u Evropi, kažu na FLAS-u. Njihov cilj je, dodaju, da postanu središte intelektualnog dijela ruske zajednice, ali i sunarodnika u egzilu. Početkom godine je u Crnoj Gori bilo oko 23.000 državljana Rusije sa odobrenim boravkom. Međutim, procjenjuje se da je ta brojka znatno veća jer ne obuhvata Ruse koji, do dobijanja boravišne dozvole, tu borave kao turisti.

Najmanje 14 osoba povrijeđeno je u sukobu policije i učesnika protesta povodom dodjele najvišeg državnog priznanja - Trinaestojulske nagrade - književniku koji negira crnogorsku naciju Bećiru Vukoviću. Iz Zavoda za medicinsku pomoć su za Radio Slobodna Evropa kazali da je njihovu pomoć zatražilo sedmoro učesnika protesta i šest policajaca. Dio javnosti optužio je policiju za prekomjernu upotrebu sile. Iz policije su saopštili da su koristili "najblaže sredstvo prinude" - biber sprej - kako bi odgovorili na bačena jaja, flaše i kamenice. Iz Savjeta za građansku kontrolu rada policije i Unutrašnje kontrole Uprave policije nisu odgovorili na upit RSE o postupanju službenika na protestu. Povod za protest bila je dodjela Trinaestojulske nagrade književniku Bećiru Vukoviću, negatoru crnogorske nacije i podržavaocu četničkog pokreta. Nagrada se dodjeljuje za Dan državnosti i nosi ime po datumu crnogorskog ustanka protiv fašizma. Policija odbacuje optužbe za prekomjernu siluTokom višesatnog protesta građani su pokušali da probiju kordon policije, koja je u dva navrata upotrijebila biber sprej. Odmah nakon protesta, opozicija je optužila policiju za brutalnu upotrebu sile a Fakultet za crnogorski jezik i književnost istim povodom uputio pismo ambsadama Evropske unije, Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije. Grupa politikologa, uglavnom profesora državnog Fakulteta političkih nauka, pozvala je potom 9. jula međunarodnu zajednicu da jasno osudi upotrebu prekomjerne sile, prati dalji razvoj događaja i insistira na poštovanju osnovnih ljudskih prava i demokratskih principa u Crnoj Gori. A nevladina organizacija Građanska alijansa pozvala je Ombudsmana i Savjet za građansku kontrolu rada policije da ispitaju da li je u postupanju policijskih službenika došlo do prekoračenja ovlašćenja. Iz policije su nakon protesta ustvrdili da su njihovi službenici "postupali krajnje uzdržano, profesionalno i u skladu sa etičkim standardima, pokazujući visok stepen tolerancije i trpeljivosti". Dodali su da rade na identifikaciji i utvrđivanju odgovornosti onih koji su napali policajce, za što će koristiti, između ostalog, snimke sa protesta. A na snimcima se može vidjeti da policija - među kojima su i osobe bez uniforme - prska biber sprejem učesnike protesta, među kojima je i veliki broj starijih osoba. Dio biber spreja završio je i "na policajcima". Iz policije nisu odgovorili na upit RSE da li policijska pravila dozvoljavaju da osobe u civilu upotrebljavaju hemijska sredstva prema građanima. Vojni kamion na protestu?Osim policijskih snaga, kod Vile Gorica bio je i kamion Vojske Crne Gore. Iz Ministarstva odbrane nisu odgovorili na upit RSE koliko je vojnih vozila bilo, koliko pripadnika Vojske i zbog čega. Postavlja se pitanje i ko je zatražio upotrebu Vojske u ovom slučaju. Angažovanje Hitne nije tražila nijedna stranaDva tima hitne pomoći su po pozivu dispečarskom centru poslata kod Vile Gorica, gdje su se tri osobe žalile na iritaciju očiju a jedna na gušenje, saopšteno je RSE-u iz Zavoda za hitnu medicinsku pomoć. Svi oni su transportovani u Urgentni centar Kliničkog centra Crne Gore. Iste večeri hitnu pomoć je zatražilo još devet osoba - šest policajaca i tri demonstranta. "Policajci su imali oguljotine na rukama koje su, kako su naveli, nastale prilikom guranja sa demonstarantima, dok je troje učesnika protesta iz ambulante upućeno u Urgentni blok zbog iritacije očiju", pojašnjeno je RSE iz Zavoda. Na pitanje RSE da li je Hitna bila stacionirana u blizini mjesta protesta, iz Zavoda su pojasnili da to mogu da urade samo na osnovu zvaničnog zahtjeva organizatora ili policije, što u ovom slučaju nije učinjeno. Protest u organizaciji grupe građana STEGA inače nije bio zvanično prijavljen. Iskustvo demonstranta - dobitnika Trinaestojulske nagradeNa protestu je učestvovao i Vukić Pulević (87), koji je prije sedam godina dobio Trinaestojulsku nagradu za životno djelo. Ističe da je veliki broj starijih ljudi učestvovao na protestu zbog toga što imaju "jače znanje i emocije" o antifašističkom ustanku iz 1941. "Sve što se sinoć dogodilo to je slika savremenog uniženja Crne Gore... Prosto je nevjerovatno da Crnogorce ćeraju hemijskim sredstvima kao pacove po trgovima. Bio sam veoma tužan zbog toga", kazao je on za RSE. Kaže da se biber sprej mogao osjetiti na velikoj površini. "Moja pluća to ne bi izdržala. Zato sam bio malo podalje. I osjetio sam na disajne organe jako, jako. Čitavu noć se nisam mogao oporavit. Tek jutros me neka šetnja rehabilitovala", kazao je Pulević, koji je na protest došao iz Doma za starija lica. Pulević je član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i višedecenijski univerzitetski profesor. Kaže da se nada da će ovaj događaj inspirisati naučne elite i ljude od "osjećaja, znanja i poštenja" da pruže "malo veći otpor ovome čudu koje se događa u Crnoj Gori". Pulević je i sam za ovogodišnju Trinaestojulsku nagradu bio predlagač kandidata. Predložio je dvije naučnice koje su otkrile novi biljni rod Petrolamium crnojevicii, koji je okarakterisan kao jedan od najvažnijih naučnih otkrića u oblasti evropske botanike u posljednjih 200 godina. Međutim, nagrade su otišle književniku Bećiru Vukoviću i grafičaru Velju Stanišu, dok je svjetski priznati gitarista Miloš Karadaglić odbio priznanje.

Na prilazima državnoj vili Gorica u Podgorici, tokom protesta 8. jula zbog dodjele Trinaestojulske nagrade Bećiru Vukoviću, književniku koji negira crnogorsku naciju i podržava četnički pokret, došlo je do sukoba između građana i policije. Jake policijske snage upotrijebile su hemijska sredstva i fizički spriječile demonstrante da priđu Vili, gdje se održavao svečani prijem i dodjela nagrada. Nakon skoro tri sata protest je završen. Reditelj Danilo Marunović koji je bio u prvim redovima demonstranata je poručio okupljenima da se nikad neće umiriti: "Noćas se naša policija prema nama ponijela brutalno, kao prema najgorim kriminalcima. Ovo se ne može završiti ove večeri". Policija je saopštila da je na neprijavljenom okupljanju, na koje je pozvala neformalna grupa građana "STEGA", došlo do napada na njene pripadnike tokom kojih je jedan policajac povrijeđen. Naveli su i da će identifikovati i procesuirati nasilnike. Nekoliko stotina građana je u dva navrata pokušalo da probije kordon i dođe do Vile. Nakon što je policija u dva puta upotrijebila biber sprej oni su policiju gađali jajima i kamenicama. Okupljeni su skandirali "Fašisti" i "Izdaja", "Mandiću fašisto", "Fašistima treba reći ne, bilo kad i bilo đe",uz transparent na kojem piše "No pasaran", pjevali himnu Crne Gore... Više demonstranata je imalo probleme sa disanjem zbog upotrebe biber spreja , među njima i dekan Fakulteta za crnogorki jezik i književnost Aleksandar Radoman koji je završio u Urgentnom bloku. Trinaestojulska nagrada dodjeljuje se u čast Dana državnosti Crne Gore stvaraocima za djela koja predstavljaju prepoznatljivo i trajno dobro Crne Gore. Antifašistički ustanak u Crnoj Gori počeo je 13. jula 1941. Za demonstrante je nedopustivo da nagradu - simbol antifašizma dobije Vuković, podržavalac četničkog pokreta koji je sarađivao sa fašistima u Drugom svjetskom ratu. U kolumnama Vuković je glorifikovao Dražu Mihailovića četničkog vođu iz Drugog svjetskog rata tvrdeći da je on "vođa trećeg srpskog ustanka". Podržavao je politiku proruskog Demokratskog fronta Andrije Mandića navodeći da je 'to jedina istina na političkom oblačnom nebu Crne Gore'. Negirao je crnogorsku naciju tvrdeći da je izmišljena od strane Kominterne (Komunistička Internacionala iz 1919. osnovana u Moskvi). Osim Vukovića nagradu je dobio grafičar Veljo Stanišić. Nagrade im je uručio predsjednik Skupštine Andrija Mandić. "Vaša djela, posvećenost i uspjesi simbol su - što 13. jul treba da bude u 21. vijeku“, poručio je Mandić. Jedan od tri laureata Miloš Karadaglić, svjetski poznati klasični gitarista, je odbio da primi nagradu. Optužbe za policijsku brutalnostCrnogorska policija je dotakla dno kada je brutalno napala građane na mirnom protestu protiv sramne dodjele Trinaestojulske nagrade, naveli su iz opozicione Demokratske partije socijalista(DPS). "Proći će i ovo mračno vrijeme a ostaće zabilježeno ko je bio posluga Andrije Mandića i beogradskih gazdi a ko je branio građansku, savremenu Crnu Goru", naveli su iz DPS. Iz Evropskog saveza su poručili da se ne smije ćutati "na pokušaj fašizacije Crne Gore". Fakultet za crnogorski jezik i književnost uputio je pismo ambasadorima Evropske unije, Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva u Crnoj Gori, izražavajući duboku zabrinutost zbog, kako navode, prekomjerne upotrebe sile od strane policije tokom građanskog protesta. U pismu se ističe da je tokom protesta povrijeđen dekan tog fakulteta.

Dio javnosti osporava dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvećeg državnog priznanja Crne Gore, književniku Bećiru Vukoviću zbog negiranja crnogorske nacije i podrške četničkom pokretu iz Drugog svjetskog rata. Zato je više stotina građana 8.jula protestovalo blizu državne Vile Gorica gdje je organizovana svečanost povodom dodjele nagrade. Trinaestojulska nagrada dodjeljuje se u čast Dana državnosti Crne Gore stvaraocu čija djela predstavljaju prepoznatljivo i trajno dobro Crne Gore. U Crnoj Gori je 13. jula 1941. počeo antifašistički ustanak. Jedan od tri laureata Miloš Karadaglić, svjetski priznat klasični gitarista, je odbio da primi nagradu. Osim Vukovića nagradu je dobio grafičar Veljo Stanišić. Nagrade će im uručiti predsjednik Skupštine Andrija Mandić. Šta je sporno sa knjigom Bećira Vukovića?Nagradu je dobio za književno stvaralaštvo u 2024. konkretno za knjigu "Kuće beskućnika". Vuković je rekao da je knjiga registrovana u Narodnoj biblioteci Srbije. Međutim za tu knjigu, se na web stranici Cobbis, koja je baza podataka svih biblioteka u Srbiji, navodi da je "u štampi". Uz to navedeno je i da"nijedna biblioteka u COBISS.SR sistemu nema primjerak ove građe". COBISS je skraćenica za Co-operative Online Bibliographic System and Services -informacioni sistem koji povezuje više od 270 biblioteka u Srbiji i dio je regionalne bibliotekarske mreže. Knjiga nije registrovana ni u Crnoj Gori niti je ima u knjižarama i bibliotekama. Šta je sporno kod Bećira Vukovića?U kolumnama, Vuković je 2018. glorifikovao četničkog vođu iz Drugog svjetskog rata tvrdeći da je on "vođa trećeg srpskog ustanka" i stavljajući znak jednakosti između Srba i četnika. "Smatram, ko god od Srba, ne brani Dražu Mihailovića, da će protiv njega, samo vrijeme, dići optužnicu, zato što nije ustao u odbranu Draže, jednog od velikih srpskih vođa…", naveo je Vuković. Podržavao je politiku proruskog Demokratskog fronta Andrije Mandića navodeći da je 'to jedina istina na političkom oblačnom nebu Crne Gore'. Protivnici dodjele nagrade Vukoviću ističu da je on kroz tekstove negirao crnogorsku naciju tvrdeći da je izmišljena od strane Kominterne (Komunistička Internacionala iz 1919. osnovana u Moskvi). Vuković je u tekstu iz 2021. za magazin "Vidovdan" napisao: "Onda kad je Kominterna krenula da izmišlja nacije Đilas (Milovan, revolucionar) je Crnoj Gori oko vrata namakao omču. Na tim vješalima do danas ljulja se potonja udovica Kominterne". Na optužbe da vrijeđa građane koji se nacionalno izjašnjavaju Crnogorcima, Vuković je rekao da je na djelu 'antisrpska histerija'. "Svi napadi na mene i vađenja iz konteksta, do toga da pripadam četničkoj ideologiji – to su podmetanja jer se ne smije reći da Srbin ne smije dobiti Trinaestojulsku nagradu", rekao je za Gradsku TV kojom upravljaju vlasti Podgorice. Vuković je član Udruženja književnika i Crne Gore i Srbije, potom predsjednik Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine, uređuje časopis 'Srpski jug'... On je 2016. dodijelio godišnju nagradu Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine vodećem ideologu Kremlja Aleksandru Duginu koji je podržavalac invazije Rusije na Ukrajinu 2022. Osuda dodjele državne nagrade Bećiru VukovićuGotovo čitava opozicija predvođena Demokratskom partijom socijalista je osudila dodjelu nagrade Bećiru Vukoviću nazivajući ga "nacionalistom, šovinistom, negatorom crnogorske nacije i države i poklonikom fašizma". Crnogorski PEN centar je ocijenio da je nagrada Vukoviću 'primjer društvenog i vrijednosnog sunovrata u režiji crnogorske vlasti'. Organizacija STEGA (Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru) je najavila tužbu Upravnom sudu tvrdeći da je nagrada dodijeljena protivno zakonu. Zakon, naime propisuje, da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja nagrada. Ove godine sva tri laureata su iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva. Pokrenuta je i peticija za poništavanje dodjele nagrade. Šta kaže država?Iz partija vlasti jedino se oglasila ministarka prosvjete Anđela Jakšić Stojanović koja je problematizovala činjenicu da su sva tri dobitnika iz oblasti kulture i umjetnosti. "To prirodno upućuje na potrebu da preispitamo da li su dostignuća iz drugih oblasti, posebno iz nauke i inovacija, imala jednaku šansu da budu prepoznata i vrednovana", kazala je ona. Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović je poručio da se dodjela državne nagrade mora temeljiti na vrijednostima antifašizma, građanskog društva i demokratije. "Svako ko odlučuje o dodjeli Trinaestojulskih nagrada uvijek mora imati na umu ove vrijednosti", poručeno je iz kabineta Milatovića. O nagradi je odlučivao sedmočlani žiri u kome je jedan od članova reditelj Danilo Marunović koji je bio nesaglasan sa mišljenjem većine. On tvrdi da je nagrada "namještena" i da će to dokazati pred institucijama. Karadaglićevo odbijanje nagradeMarunović je pozdravio gest Miloša Karadaglića koji je u otvorenom pismu zahvalio Skupštini i žiriju na odluci da mu dodijele nagradu, ali i kazao da je ne može primiti u trenutnim okolnostima. "Nažalost, u okolnostima na koje nijesam mogao uticati, ja ovo izuzetno priznanje ne mogu primiti", naveo je Karadaglić. Zbog odbijanja nagrade, našao se na meti ostale dvojice dobitnika, posebno Velja Stanišića koji je, uz uvrede, ocijenio da "Karadaglić nije dostojan nagrade". Građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić je ocijenila da je dešavanjima oko nagrade "probijeno dno". "Onaj koji ima svjetsku karijeru je odbio nagradu. Drugi, vatreni podržavalac Draže Mihailovića, se polomio da falsifikuje CIP za knjigu koju niko ni u Crnoj Gori ni u Srbiji nije vidio ni pročitao. Treći je sinoć imao diskriminatorni ispad prema Romima i pokušao da ponizi boljega od sebe rasističkim rječnikom 'ciganjenje'", riječi su Bajramspahić. Brojne javne ličnosti su čestitale Karadagliću na gestu odbijanja nagrade, što se prvi put desilo otkako je ustanovljena. Karadaglić je svjetski poznato ime, više puta je nastupao u Rojal Albert Holu u Londonu, u Karnegi Holu u Njujorku, a BBC Music ga je nedavno uvrstio među šest najvećih imena koja su oblikovala zvuk klasične gitare. Živi u Londonu, odakle kroz svoju fondaciju pomaže mlade talente u Crnoj Gori. Novčani dio godišnje Trinaestojulske nagrade iznosi dvanaest prosječnih bruto zarada, a za životno djelo je dvadeset prosječnih bruto zarada. Saradnja na tekstu: Mirjana Jeftović

Crna Gora troši više nego što proizvodi. Za prvih pet mjeseci ove godine uvezla je sedam puta više robe nego je izvezla. Uvoz voća i povrća 30 puta je veći od izvoza. To potrošačima donosi skuplje proizvode, a poljoprivrednicima borbu za opstanak u trci sa uvozničko-trgovačkim lobijem. Da neki uspijevaju sopstvenom proizvodnjom smanjiti uvoz, svjedoči i proizvođač rukole iz Danilovgrada.