"Nekoliko puta sam dobila batine. Nisam bila pretučena, ali sam dobijala batine", priča za Radio Slobodna Evropa (RSE) tridestdvogodišnja Tanja, žrtva porodičnog nasilja, iz jednog grada u centralnom dijelu Crne Gore. "Sa prvim mjesecima trudnoće, moj sada već bivši muž, počinje da ispoljava drugu stranu svoje ličnosti. Ponižava me i šikanira u svakom smislu. Mislila sam da je uplašen zbog novih obaveza i dolaska bebe, pa sam na sve načine pokušavala da ga razumijem i opravdam. I voljela sam ga…", kaže u ispovijesti Tanja čije je pravo ime poznato redakciji. Tanja je jedna od brojnih žrtava fizičkog i psihičkog nasilja, počinjenog od strane partnera. Skoro svaka druga žena u Crnoj Gori poznaje žensku osobu koja je pretrpjela nasilje od emotivnog partnera i to nije prijavila, pokazalo je najnovije istraživanje OEBS-a. Ispitanice svjedoče da su im se žrtve uglavnom lično povjerile i navele da je jednako zastupljeno i fizičko i psihičko nasilje. S druge strane, istraživanje Montstat-a državne uprave za statistiku, pokazalo je da je svaka peta žena u Crnoj Gori tokom života bila žrtva nasilja od strane partnera. Nasilje nad ženama ima više različitih oblika: nasilje u porodici, seksualno zlostavljanje i uznemiravanje, dječije rane i prisilne brakove, seksualna eksploatacija. Tanja, žrtva sa početka priče, objašnjava da je šira porodica znala za nesuglasice u njihovom braku, ali ne i za batine. "Spas u razvodu" "Imala sam podršku roditelja. I njegova porodica ga je osuđivala, ali to ga nije sprečavalo. Nije ga sprečavalo ni to što sam trudna, ili kasnije kad sam se tek porodila. Maltretiranje i moja agonija se nastavila i nakon rođenja djeteta", kaže Tanja koja je muža napustila prije godinu i po. Otežavajuća okolnost je, kaže Tanja, bila ta što je napustila posao neposredno prije udaje jer je njen bivši muž bogat. "Govorio je da ne treba da radim, da bi mi posle pare davao samo za ono za šta je on htio. Kada je dijete napunilo dvije godine potražila sam psihološku pomoć. To mi je pomoglo da shvatim da neću da živim sa osobom koja djetetu najogavnijim riječima govorio o meni. Zaposlila sam se, napustila ga. I sada sam mirna...ne srećna, već mirna", kaže Tanja. Zabrinjava trend nasilja nad ženama Istraživanje OEBS-a o percepciji psihičkog nasilja prema ženama i djevojkama u porodici i partnerskim vezama pokazuje da skoro dvije trećine građana smatra da je taj problem važan ali da nije među prioritetima. Istraživanje pokazuje da 85posto ispitanica prepoznaje da je psihičko nasilje nad ženama i djevojkama veoma učestalo, trećina je doživjela bar jedan oblik psihičkog nasilja. Svi indikatori ukazuju na zabrinjavajući trend nasilja nad ženama bilo da se radi o empirijskim ili statističkim pokazateljima, konstatovao je Ombudsman Siniša Bijeković. Da brojke izazivaju zabrinutost, konstatovala je predsjednica Skupštine Crne Gore Danijela Đurović: "Posebno imajući u vidu učestale slučajeve femicida koji su se desili u Crnoj Gori u posljednjem periodu. Treba preispitati postojeće sisteme podrške kako zakonodavni okvir tako i primjenu." U Crnoj Gori su u posljednjih 10 mjeseci počinjena četiri femicida i jedan pokušaj. Jovana Perućica iz nikšićkog SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja kaže da je to u odnosu na broj stanovnika Crne Gore u evropskom vrhu: "Zabrinjava i to što statistika nije relevantna imajući u vidu da ne postoji zvanična statistika. Od četiri femicida, tri slučaja su sa dugom istorijom prijavljivanja nasilja ali ih institucije nijesu zaštitile." Da ubistvu žene od strane emotovnog partnera, ili femicidu, gotovo uvijek prethodi duga istorija porodičnog nasilja svjedoči i jedan slučaj ubistva žene iz Bara. Početkom januara tridestčetvorogodišnji D.N. je u Baru, prema navodima iz optužnice, trudnu suprugu Z.N. osam sati neprekidno tukao u prisustvu troje maloljetne djece, od čega je žrtva preminula sedam dana kasnije. No, femicid u Crnoj Gori uprkos poražavajućim brojkama nije prepoznat kao posebno krivično djelo, što je zatražio civilni sektor i Ženski klub Skupštine Crne Gore. Blage kazne za nasilnike Biljana Zeković iz SOS za žene i djecu žrtve nasilja iz Podgorice oštro je kritikovala kaznenu politiku podsjećajući da nijedan od počinilaca femicida nije bio osuđen na maksimalno propisanu kaznu od 12 godina. "Kazna za ubistvo u nasilju u porodici, ukoliko je nastala mučenjem i zlostavljanjem 12 godina zatvora. Ni jedan počinilac ubistva u nasilju u porodici nije dobio maksimalnu kaznu. Samo je jedan odležao u zatvoru šest godina i oni danas šetaju kao ugledni građani u svojim zajednicama", rekla je Zeković. Šefica misije OEBS-a Dominik Vag je konstatovala, obraćajući se Ženskom parlamentu u Skupštini Crne Gore, da je osnovni uzrok nasilja nad ženama nejednakost sa muškarcima: "Većina nasilja nad ženama i djevojčicama je fizičko i događa se u kući gdje čovjek treba čovjek da se osjeća sigurno i bezbjedno. Osobe koje su preživjele nasilje često se osjećaju izolovano i stigmatizovano, te ćute." Načelnica direkcije za zaštitu od rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici Jovana Radifković sumirala je dosadašnja istraživanja o nasilju nad ženama u Crnoj Gori prema kojima je: svaki treći građanin je lično upoznat sa slučajevima nasilja u porodici, 41 posto građana smatra da je nasilje interna stvar i da se ne treba miješati, svega četiri posto građana smatra da je seksualno zlostavljanje nasilje, dok 74 posto žrtava seksualnog nasilja nikome nije reklo da je žrtva. "Crna Gora je patrijarhalna država, shvatanja se teško mijenjaju", konstatovala je Radifković. Teški razgovori sa žrtvama Snežana Remiković pomoćnica direktora MONTSAT-a koji je istraživao nasilje nad ženama, predstavila je između ostalog, utiske anketarki koje su bile u kontaktu sa potencijalnim žrtvama. Neke od izjava anketarki opisuju psihološku reakciju anketiranih žena tokom istraživanja među kojima su osobe krile stvarno stanje u porodici, da je dio ženskih osoba zatražio pomoć i da je jedan dio ispitanica priznao da trpi nasilje od supruga, ali da ne želi razvod. Nedozvoljeni dječiji brakovi Poseban vid nasilja nad ženama i djevojčicama su nedozvoljeni brakovi. U zajednicama Roma i Egipćana svaka treća djevojčica i svaki šesti dječak je trenutno u braku ili vanbračnoj zajednici, pokazalo je istraživanje UNICEF-a. Prema nijihovim podacima stopa dječijih brakova pogađa oko 1 posto opšte populacije u Crnoj Gori. Policija je u ovoj godini spriječila više sklapanja nedozvoljenih dječijih brakova koji se tretiraju kroz krivično djelo krijumčarenje i trgovina ljudima. Uhapšeni I.B. (34) je imao namjeru da sklopi nedozvoljeni brak između svoje maloljetne kćerke i nepoznatog lica iz druge države za 14.000 eura, saopštila je policija 21. novembra. U junu uhapšena je Ć.I. (41) jer je 2015. godine sklopila nedozvoljeni brak svoje kćerke koja je tada imala 12 godina sa jednim licem iz Ulcinja za 2.000 eura. Policija je u martu spriječila nedozvoljeni brak i uhapsila S.B. (35) iz Podgorice koji je pokušao da ugovori nedozvoljeni brak za 10.000 eura. Istanbulska konvencija i UNDP Ombudsman Siniša Bijeković je saopštio da se ne smanjuje broj predmeta nasilja nad ženama pred sudovima te da sankcije i dalje ne daju željene rezultate. "Civilni sektor upućuje ozbiljne signale da je posljednji čas odavno otkucao i da se sve više nosimo sa posljedicama." Bijeković ukazuje i da "strateški dokumenti nijesu na odgovarajući način implementirani". U Crnoj Gori je Istanbulska konvencija stupila na snagu još 2014. čime se država obavezala da spriječava nasilje nad ženama, zaštiti žrtve, a nasilnike adekvatno procesuira. Prema podacima UNDP iz 2017. godine u Crnoj Gori je svaka druga žena tokom života bila žrtva muškog nasilja, dok je u zemljama Evropske unije to svaka treća žena. Žene u Crnoj gori 62 posto njih, pokazali su podaci UNDP, se plaši da prijavi nasilje zbog straha od osvete nasilnika, a 24 posto zbog osude i sramote. UNDP je izračunao da nasilje nad ženama Crnu Goru košta na godišnjem nivou, ukoliko se prijavi, devet miliona eura. A neprijavljeno nasilje sa posljedicama košta državu 234 miliona eura.

Iako funkcioniše u tehničkom mandatu od 20.avgusta kad joj je u Skupštini  Crne Gore izglasano nepovjerenje, manjinska Vlada Dritana Abazovića je u tom periodu donijela više od 600 odluka. Između ostalog, usvojili su rebalans budžeta i projektovali budžet za narednu godinu. Tokom tehničkog mandata Vlada je ostala bez četiri ministra. Zbog neslaganja sa Abazovićem, dva su smijenjena a dvoje je podnijelo ostavke. Prema poslednjem istraživanju iz novembra Vlada uživa podršku manje od tri odsto građana. Mjesec ranije povjerenje u premijera Abazovića je bilo duplo veće.   Uprkos protivljenju gotovo polovine poslanika, struke i međunarodnih upozorenja, iz Vlade ne odustaju od učlanjenja u regionalnu inicijativu Otvoreni Balkan. "Demokratske države ovu pojavu, kada Vlada bez podrške Skupštine i građana donosi velike odluke, prepoznaju kao uzurpaciju vlasti a kod nas je to redovan tok stvari", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Ines Mrdović iz Akcije za socijalnu pravdu. Vlada Dritana Abazovića izgubila je povjerenje prije više od tri mjeseca, nakon što je Abazović potpisao Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom uprkos protivljenju partija, predvođenih Demokratskom partijom socijalista, koje su davale podršku njegovoj manjinskoj Vladi. Ines Mrdović navodi da je, uz sve, dodatno porazno što Vlada ima nisku podršku građana. Razlog za nizak procenat podrške građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić vidi u tome što se Vlada, kako kaže, ne vodi stručnim kriterijumima u donošenju odluka, već isključivo uskostranačkim. Puni kapcitet tehničke Vlade Abazovićeva Vlada je od dana izglasavanja nepovjerenja odlučivala o 650 akata, pa se ne vidi razlika u postupanjima izvršne vlasti u punom ili u tehničkom mandatu, kaže Mrdović. "To pokazuje da nemaju odgovornost niti svijest o tome šta je dozvoljeno činiti u tehničkom mandatu. Jednostavno, nemaju granica." Posebno neodgovornim Mrdović vidi činjenicu da je Vlada, odmah nakon pada, usvojila rebalans budžeta za ovu, a potom projektovala i budžet za narednu godinu: "Naravno da ne može život da stane i da moraju potrebe građana da se namire, ali neodgovorno je i besprizorno da u tehničkom mandatu kreirate finansijske tokove za čitavu narednu godinu." Prema njenim riječima, vlade u tehničkom mandatu treba zakonski ograničiti na tehnička pitanja. "Opet je do izražaja došla neophodnost zakona o Vladi i Skupštini kojim bi se jasno definisale nadležnosti i obim rada tehničke vlade jer se evo pokazalo da ne možemo nade polagati u političku ili demokratsku osvješćenost naših političara." Naime, Ustav Crne Gore propisuje da ukoliko dođe do izglasavanja nepovjerenja Vladi, ona radi do izbora nove. Obim aktivnosti koje Vlada može obavljati u ovom međuprostoru nije preciziran. Zakon o Vladi, koji bi to definisao, Crna Gora nema. Za sada postoji samo njegov Nacrt. Tehnička Vlada za Otvoreni Balkan Da li Vlada u tehničkom mandatu, iako joj to formalno-pravno nije zabranjeno, može da donosi krupne spoljno-političke odluke kao što je učlanjenje Crne Gore u Otvoreni Balkan? Ovo pitanje aktuelizovano je nakon što je Vlada, dominantno premijer Abazović i potpredsjednik  Vladimir Joković, i pored upozorenja međunarodne zajednice i protesta domaće javnosti, ostala pri stavu da Crna Gora treba da se pridruži ovoj inicijativi. "Zašto bismo imali neprijateljski odnos prema nekoj inicijativi koju možda sjutra treba da aktivira Crna Gora?", pitao je Abazović, 29.novembra, tokom dvodnevnog NATO Samita u Bukureštu. Manjinska Vlada, koja je izgubila povjerenje Skupštine, izgubila četiri ministra, zapostavila evropske obaveze u trenutku kada Crna Gora nema funkcionalne institucije, nema nikakvo pravo da uvodi Crnu Goru u Otvoreni Balkan, smatra analitičarka Dina Bajramspahić. "Sa kojim pravom ova vladajuća većina koja nije završila svoje prioritetne obaveze, želi da Crnu Goru uvuče u sporedni kolosjek? Inicijativa Otvoreni Balkan bi zadala konačan udarac konstantnom nazadovanju Crne Gore." Kako kaže, Crna Gora trenutno nema dovoljno administrativnih kapaciteta ni za pristupne pregovore sa EU, "a kamoli za rasplinjavanje na balkanske stranputice." Osporavanja 'Otvorenog Balkana' iz civilnog sektora Ona je rekla da članice Otvorenog Balkana, Albanija, Srbija i Sjeverna Makedonija, nisu uspješne u procesu evropskih integracija, niti im je to prioritet, kao i da je Srbija u riziku da joj pregovori budu blokirani, što je zvanično saopšteno iz vrha EU. Obaveza Vlade je, kaže Bajramspahić, da se ta inicijativa analizira na kompetentan način, uz ekspertsku podršku. "Budući da ministri iz URA-e i Socijalističke narodne partije slijepo insistiraju na ovome, ne rukovodeći se interesima države Crne Gore", navela je Bajramspahić. Snaga pokreta URA i prosrpskog SNP-a Ove dvije stranke kontrolišu Vladu. URA, osim premijera, ima sedam ministarstava, a SNP šest i mjesto vice-premijera. U parlamentu imaju devet od ukupno 81 poslanika. Na posljednjim lokalnim izborima krajem oktobra, ove dvije stranke zabilježile su drastičan pad povjerenja građana. Samo u Podgorici URA je izgubila više od 4.000 birača, dok je Jokovićev SNP ostao ispod cenzusa. Zbog neslaganja oko Otvorenog Balkana, ostavku je podnijela ministarka evropskih integracija Jovana Marović. Na njeno mjesto, kao koordinatorku evropskih poslova, Abazović je 30. novembra na sjednici Vlade imenovao ministarku urbanizma Anu Novaković Đurović, inače potpredsjednicu njegovog pokreta URA. "S obzirom na to da nismo u bilo čemu kaskali, nećemo ni u ovome", poručio je Abazović. Sredinom oktobra, na predlog Abazovića razriješeni su ministar vanjskih poslova Ranko Krivokapić i odbrane Raško Konjević. Upravo resori Konjevića i Krivokapića pohvaljeni su u poslednjem izvještaju Evropske komisije, zbog usklađenosti crnogorske vanjske politike i odbrane sa zapadnim partnerima. I oni su bili protivnici Otvorenog Balkana. Nakon njihovog razrješenja Vladu je napustio i ministar bez portfelja Adrijan Vuksanović.

U Višem sudu u Podgorici je 29. novembra, nakon šest odlaganja, počelo obnovljeno suđenje za pokušaj "državnog udara" na dan parlamentarnih izbora 2016. godine u Crnoj Gori. Novo suđenje posljedica je ukidanja prethodne presude Višeg suda kojom su dva ruska i više srpskih državljanina, uz lidere tada opozicionog Demokratskog fronta (DF) u Crnoj Gori, bili osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Promijenjeni su sudija i sudsko vijeće pred kojim se sudi. Novi sudija u slučaju "državni udar" Zoran Radović tražio je da Specijalno državno tužilaštvo u roku od 15 dana dostavi izmijenjenu optužnicu zbog, kako je naveo, novog činjeničnog stanja u ovom predmetu. Branilac okrivljenog, jednog od lidera proruskog DF-a Andrije Mandića, advokat Miroje Jovanović, predložio je da se odbaci optužnica u ponovljenom postupku. Naredni pretres je zakazan za 20. februar sljedeće godine. U proteklih šest godina je tekao proces tokom kojeg su se promijenile i političke okolnosti jer su tada optuženi lideri opozicije - u međuvremenu na izborima 2020. osvojili vlast i nakon tri decenije - prekinuli vladavinu stranke predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića. Pokušaj 'državnog udara', oktobar 2016. Pokušaj "državnog udara" obilježio je parlamentarne izbore 16. oktobra 2016. godine. U jutarnjim satima, dok je trajalo glasanje, policija je, po nalogu Specijalnog tužilaštva, uhapsila više državljana Srbije, koji su se nalazili u Podgorici. Oni su bili osumnjičeni da su pripremali nasilno rušenje vlasti u večernjim satima nakon okončanja glasanja, te za stvaranje kriminalne organizacije zbog sprovođenja terorističkih akata. U grupi od 20 uhapšenih državljana Srbije bio je i penzionisani policijski general i nekadašnji komandant žandarmerije Srbije, Bratislav Dikić. Vijest o hapšenjima je odjeknula u svjetskim medijima. Vrlo brzo je objavljeno da iza pokušaja "državnog udara" stoje ruske službe, jer su se na spisku osumnjičenih našli i ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov koji nisu bili dostupni. Lideri proruskog DF-a Andrija Mandić i Milan Knežević, kao i Mandićev vozač Mihailo Čađenović, bili su osumnjičeni da su bili dio zavjere. Optužnica podignuta sredinom 2017. Čitav proces hapšenja osumnjičenih, istragu, te podizanje optužnice, vodili su tadašnji glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić i tužilac Saša Čađenović. U prvom nastupu nakon hapšenja, Katnić je saopštio da su grupe imale plan da "u uniformama crnogorske policije upadnu u Skupštinu, izazovu sukob policije i građana i da uhapse ili likvidiraju tadašnjeg premijera Mila Đukanovića". Optužnicom, koja je podignuta sredinom 2017. godine, obuhvaćeni su i ruski državljani Šišmakov i Popov, koje je tužilaštvo teretilo za stvaranje kriminalne organizacije i terorizam u pokušaju, kao organizatore i finansijere pokušaja nasilnog rušenja vlasti u Crnoj Gori. Specijalni tužilac: Da je na dan izbora uspio teroristički plan, Crna Gora bi bila zavijena u crno Za ista krivična djela su optuženi Nemanja Ristić i Predrag Bogićević, koji su bili nedostupni sudu i Bratislav Dikić. Ostalih šest srpskih državljana, lideri DF-a i Mihailo Čađenović su gonjeni za stvaranje kriminalne organizacije. Sudski proces trajao do maja 2019. Sudski proces pred Višim sudom u Podgorici trajao je do maja 2019. Intenzivna saslušanja, iznošenje dokaza, verbalni sukobi u sudnici između optuženih i svjedoka saradnika, kao i opuženih i tužilaca... prenošeni su direktno putem Javnog servisa i YouTubea. Svi optuženi su negirali krivična djela za koje su ih teretili tužioci. Bivši agent CIA: 'U Crnoj Gori djelovali ruski obavještajci' Andrija Mandić i Milan Knežević, jedini optuženi koji nisu bili u pritvoru, su tvrdili da je proces montiran kako bi se zabranilo djelovanje Demokratskom frontu. Kao inspiratora označili su Mila Đukanovića. Tužioci su pokušavali da dokažu da je DF finansiran ruskim novcem i da je bio u sprezi sa ruskim obavještajnim službama. Ključni svjedok saradnik tužilaštva je bio Saša Sinđelić, koji je govorio o kontaktima sa Šišmakovim i Dikićem, o nabavci opreme i oružja za izvršenje prevrata. Optuženi su osporavali njegov kredibilitet, navodeći da ga zbog ubistva potražuje Hrvatska kojoj je i izručen oktobra 2019. na izdržavanje zatvora. Zapadni zvaničnici su podržavali crnogorske institucije da rasvijetle slučaj i razotkriju umiješanost Rusije u pokušaj nasilnog svrgavanja vlasti u Crnoj Gori. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je odbacio optužbe da je Moskva stajala iza neuspješnog pokušaja puča u Crnoj Gori, rekavši da "za takve tvrdnje nema dokaza". Presuda maja 2019. Sudija Suzana Mugoša je objavila presudu 9. maja 2019. godine kojom su svi osuđeni. Ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov na 15 i 12 godina zatvora, Andrija Mandić i Milan Knežević na po pet, Batislav Dikić na osam, Bogićević i Ristić na po sedam, dok su ostali optuženi dobili od godinu i po do tri. Prvostepenu osuđujuću presudu pozdravila je američka ambasada u Podgorici, koja je saopštila da je to "istorijski dan za vladavinu prava u Crnoj Gori", a tadašnji ministar vanjskih poslova Velike Britanije Džeremi Hant objavio je kako je ovo "još jedan primjer kako Rusija pokušava da podrije evropsku demokratiju". Lideri DF-a su saopštili da je ovo "politički motivisana odluka koja ide u pravcu, ne samo političkog istrebljenja, nego i mogućih fizičkih likvidacija nas i članova naših porodica". Ukidanje presude februara 2021. Nakon žalbi branilaca, Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo prvostepenu presudu u februaru 2021. godine, konstatujući da su počinjene povrede krivičnog postupka i naložio novo suđenje pred Višim sudom i to pred novim sudskim vijećem. Odluka o obaranju prvostepene presude je donesena šest mjeseci, nakon što je u avgustu 2020. godine promijenjena vlast u Crnoj Gori i nakon 30 godina vladavine Demokratska partija socijalista (DPS) Mila Đukanovića prešla u opoziciju. DF Andrije Mandića i Milana Kneževića je postalo dio nove parlamentarne većine čijim je glasovima formirana nova Vlada. U međuvremenu, glavni specijalni tužilac u slučaju "državni udar" Milivoje Katnić je penzionisan, a na čelo Specijalnog tužilaštva je izabran dotadašnji sudija, Vladimir Novović. Milan Knežević je imenovan za predsjednika Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na čijem čelu je i danas.

Na trećem antivladinom skupu u Podgorici ponovljeni su glavni zahtjevi: vanredni parlamentarni izbori i zaštita ustava. Optužili su vlast za destabilizaciju i izdaju, poručujući da će građanskim otporom sačuvati suverenosti države. Protest je završen mirno.

Parlamentarne stranke će pokušati u narednih petnaest dana da postignu kompromis o izboru nedostajućih sudija Ustavnog suda Crne Gore. Glasanje o četiri kandidata je odloženo za 12. decembar, a u međuvremenu bi trebalo da bude obnovljen dijalog o izlasku iz političke i institucionalne krize. Pred poslanicima će biti četiri kandidata za sudije, koji treba da budu izabrani tropetinskom većinom, odnosno sa 49 glasova od ukupno 81. To znači da pored poslanika vladajuće većine, koja ima 41 glas, izbor treba da podrži još bar osam poslanika opozicije. Četiri kandidata predložila je parlamentarna većina predvođene proruskim Demokratskim frontom, bez konsultacija sa opozicijom koju predvodi Demokratska partija socijalista (DPS) Mila Đukanovića. No izbor sudija Ustavnog suda dio je širih partijskih konsultacija o načinu izlaska iz političke krize. Dok opozicija rješenje vidi u raspisivanju prijevremenih parlamentarnih izbora, parlamentarna većina predvođena proruskim Demokratskim frontom zahtijeva formiranje nove Vlade zajedno sa Demokratama i Građanskim pokretom Ura, koja bi funkcionisala do redovnih izbora 2024. godine. Svaka od navedenih političkih aktivnosti zahtjeva pun kapacitet odlučivanja Ustavnog suda. Ustavni sud Crne Gore od 13. septembra nema kvorum za odlučivanje, jer ima samo troje sudija od ukupno sedam. Oko 3000 ustavnih žalbi čeka na odlučivanje Ustavnog suda. Uz to su pristigle žalbe bez čijeg rješavanja nije moguće formirati vlast u više opština nakon održanih lokalnih izbora 23. oktobra, među kojima i u Podgorici. U proceduri prema Ustavnom sudu je i žalba parlamentarne većine o tome da li je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović prekršio Ustav ne dodjeljujući mandat za sastav nove Vlade poslaniku Miodragu Lekiću. Iličković: Partije određuju karakter Ustavnog suda Prema riječima doskorašnjeg sudije Ustavnog suda Modraga Iličkovića izbor sudija Ustavnog suda zavisi od političke procjene - da li političke partije žele nezavisan sud sa autoritetom ili žele partijski sud. "Zavisi šta politika hoće. Ako se zalažu za dobro i korist građana onda će izabrati Ustavni sud od autoriteta i nezavisan sud, na osnovu čijih će odluka nastati pravna tišina i prestati sve političke svađe", kaže Iličković za Radio Slobodna Evropa (RSE): "Ako žele partijski sud ili političku batinu, onda slijedi 'tuča' za svaki glas. Očigledno je da su svi shvatili da se u nezavisnom Ustavnom sudu krije ogromna moć. I plaše se te moći koju ne mogu da kontrolišu". To je dakle strah čiji će biti Ustavni sud", kaže Iličković komentarišući neuspješne pokušaje da se postigne dogovor o izboru nedostajućih sudija Ustavnog suda koji traju dvije i po godine.   Neuspješni konkursi i tvrda pravila za izbor sudija Ustavnog suda U poslednje dvije godine raspisana su četiri konkursa za sudije Ustavnog suda. Na prvi, avgusta 2020. se prijavilo osam kandidata, no ni jedan nije dobio podršku na Ustavnom odboru Od tada su raspisana još tri javna poziva na koje se prijavilo ukupno 16 kandidata. O svima njima se Ustavni odbor izjašnjavao 28. jula ove godine i nijedan nije dobio potrebnu podršku. Poslednji javni poziv za sudije Ustavnog suda raspisan je 1. avgusta. Od prijavljenih 19 kandidata, četiri su dobila neophodnu podršku sedam članova Ustavnog odbora i to isključivo od poslanika vladajuće većine: proruskog Demokratskog fronta, Demokrata i pokreta URA. U prvom glasanju u Skupštini 21. oktobra ni jedan od njih nije dobio dvotrećinsku podršku od 54 glasa. Za njih su i na plenumu glasali samo poslanici parlamentarne većine koji imaju ukupno 41 poslanika od 81 koliko ih je u crnogorskom parlamentu. Dakle nedostajalo je najmanje 13 glasova. U drugom glasanju koje je zakazano za 12. decembar kandidati treba da dobiju tropetinsku većinu odnosno minimum 49 glasova. To znači da osim glasova većine potrebno bar 8 glasova opozicije. Ovako "tvrda", visoka parlamentarna podrška za izbor sudija Ustavnog suda, ustanovljena je ustavnim amandmanima 2013 godine. Oni su kao dio paketa reformi u pravosuđu prethodno usaglašeni sa Venecijanskom komisijom i bili su jedan od uslova za dalji napredak u evropskim integracijama. Zašto su predloženi kandidati dijelu poslanika neprihvatljivi? Demokratska partija socijalista (DPS) predsjednika Mila Đukanovića i ostale stranke opozicije su saopštile da im je neprihvatljivo da glasaju za kandidate svojih političkih protivnika: "Odlučili su se da predlože svoje kandidate, bez ikakvih prethodnih konsultacija i dijaloga sa ostalim poslaničkim klubovima, isključivši iz tog procesa polovinu poslanika iz Skupštine Crne Gore", naveo je DPS. Da postoji namjera parlamentarne većine da preuzme kontrolu nad Ustavnim sudom otkrio je potpredsjednik Vlade i lider Socijalističke narodne partije Vladimir Joković u izjavi 18. novembra. On je tada ocijenio da je opozicija predvođena DPS-om imala većinu u ranijem sastavu Ustavnog suda te da to treba da se promijeni: "Ako je prethodnih 22 ili 30 godina DPS imao većinu u Ustavnom sudu, zašto sada poslije 30 godina ne bi bilo obrnuto, da većinu ima sadašnja parlamentarna većina?", upitao je Joković nakon jednog u nizu neuspješnih u parlamentu o rješavanju političke krize. Zabrinutost evropskih institucija Prema riječima bišeg sudije Ustavnog suda Miodraga Iličkovića, ukoliko niko ne bude izabran za sudiju Ustavnog suda, mogu se očekivati političke posljedice. "Kao posljedicu vidim osudu međunarodne zajednice. Ukoliko čak izaberu samo jednog sudiju, ni to neće biti deblokada suda, posebno ako ih budemo dijelili na 'njihove i naše'", kaže Iličković ukazujući da i sa četvoro sudija, rad Ustavnog suda može biti blokiran. On ističe da treba izabrati sve nedostajuće sudije kako je to sugerisano od Venecijanske komisije: "Pravo je rješenje koje je predložila predsjednica Venecijanske komisije i to nije slučajno predloženo." Pozivi sa svih relevantnih adresa za izbor sudija A predsjednica Venecijanske komisije Claire Bazy Malaurie pozvala je sve političke snage u Skupštini Crne Gore da izaberu četiri nedostajuće sudije Ustavnog suda kvalifikovanom većinom i tako omoguće da vrši svoju ulogu u trenutku duboke institucionalne krize u zemlji. Slični pozivi su stigli i od Evropskog komesara za proširenje Olivera Varheljija koji je pozvao je sve političke partije u Crnoj Gori da nađu kompromis. Šef evropske diplomatije Žozep Borelj je 25. novembra kazao, kako je saopšteno iz Đukanovićevog kabineta nakon njihovog susreta, da "Evropska unija neće odobriti paket finansijske podrške za energetiku Crnoj Gori ukoliko se nastavi s blokadom institucija i u najskorije vrijeme situacija ne normalizuje". Portparol EU Peter Stano je pozvao na hitno okončanje blokade institucija i normalizaciju situacije u zemlji. Osnovni zadatak Ustavnog suda Crne Gore je da štiti ustavnost i zakonitost. Najviša pravosudna institucija odlučuje o saglasnosti zakona sa Ustavom i potvrđenim međunarodnim ugovorima, predstavlja krajnju istancu koja odlučuje o povredi ljudskih prava i sloboda, odlučuje o zabrani rada političke partije ili nevladine organizacije, te o izbornim sporovima.

Zašto umjesto u kina mladi danas više vole da filmove gledaju sami na kompjuteru? U ovoj epizodi ZIP-a govorimo o filmu i kako ga je u očima mladih promijenilo ubrzanje stvarnosti koje živimo. Vodimo vas na radionicu filma za djecu, gdje ćemo upoznati kreativne osmoškolce koji uče o filmu, ali i dobit ćemo od njih preporuke koje bi to filmove trebali da pogledamo.

Potpredsjednica Vlade Crne Gore i ministarka evropskih poslova Jovana Marović podnijela je 25. novembra ostavku na te funkcije, navodeći da ubrzanje evropskog puta "nije moguće u aktuelnim uslovima". Istovremeno je podnijela ostavku i na potpredsjedničko mjesto u Građanskom pokretu URA, premijera Dritana Abazovića. Otvoreni Balkan razlog za ostavku? U obrazloženju ostavke, Marović upućuje i na Analizu o prednostima i manama učešća u Otvorenom Balkanu, u kojoj argumentuje zašto ta inicijativa nije dobra za evropski put Crne Gore. "Imajući u vidu da je Otvoreni Balkan još u eksperimentalnoj fazi, bez konkretnih podataka o uspješnosti projekta, Crna Gora ne bi trebalo da donosi odluku", piše u analizi. Premijer Dritan Abazović i veći dio Vlade zagovornici su ove regionalne inicijative. "Bilo bi krajnje neozbiljno da ostavka ministarke evropskih poslova Jovane Marović ima veze sa analizom o Otvorenom Balkanu", kazao je Abazović novinarima u Pivi. On je rekao da nema poseban komentar na ostavku Marović u Vladi i stranci, poručivši da URA "nije tu da štiti principe nekih drugih". Abazović nije precizirao na čije principe misli. Analiza, koju je radilo Ministarstvo Marovićeve, a u kojoj se detektuju nedostaci Otvorenog Balkana, u međuvremenu je, sklonjena sa sajta Vlade. Na to je ukazao Centar za građansko obrazovanje. "Ovo je pokazatelj da ulazimo u crvenu zonu odlučnosti pojedinaca u toj Vladi da se, suprotno nespornoj argumentaciji, radi na štetu države Crne Gore". A odlučnost da se Crna Gora priključi Otvorenom Balkanu saopštio je 23. novembra drugi potpredsjednik Vlade Vladimir Joković. "Radi se na tome i vjerujem da će i to biti završeno, jer smo ljudi od riječi", kazao je Joković. Povodom Jokovićevih stavova, koji su suprotni sa preporukama Evropskog parlamenta, Radio Slobodna Evropa (RSE) je od Jovane Marović 24. novembra tražila komentar. Par sati prije dogovorenog termina za odgovor, Marović je podnijela ostavku. Podsjetimo, Evropski parlament (EP) je 23. novembra u Rezoluciji za Crnu Goru pozivao zemlje da izraze "snažnu rezervisanost o bilo kojoj regionalnoj inicijativi koja ne uključuje svih šest zemalja i koja nije bazirana na EU pravilima, poput Otvorenog Balkana". "Otvoreni Balkan" pokrenuli su 2019. predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, premijer Albanije Edi Rama i tadašnji premijer Sjeverne Makedonije Zoran Zaev, u cilju međusobnog unapređenja slobode kretanja roba, usluga i ljudi. Kosovo i Bosna i Hercegovina ne podržavaju ovu inicijativu. Kako se mijenjao stav Crne Gore prema Otvorenom Balkanu U samom početku Crna Gora je tada sa Vladom Demokratske partije socijalista odbijala učešće u ovoj regionalnoj inicijativi. Predsjednik države i lider DPS Milo Đukanović tokom čije je tridesetogodišnje vladavine Crna Gora postala članica NATO-a i kandidat za članstvo u Evropskoj uniji ovaj projekat smatrao je pokrivalicom za realizaciju velikodržavnih srpskih projekata. Nakon smjene vlasti Đukanovićevog DPS avgusta 2020. ni Vlada Zdravka Krivokapića nije pokazala namjeru da pristupi ovoj inicijativi, iako je izabrana glasovima, između ostalih, prosrpskog Demokratskog fronta koji podržava Otvoreni Baalkan . Do promjene dolazi sa izborom manjinske Vlade Dritana Abazovića, u aprilu ove godine, u čijem se programu Otvoreni Balkan ne pominje eksplicitno ali najavljuje podrška regionalnim inicijativama, koje bi ubrzale evropski put Crne Gore. Abazović je, učestvujući na Samitu Otvoreni Balkan početkom septembra ove godine poručio da očekuje da Crna Gora postane dio te inicijative. "Nismo članovi Open Balkana, ali bih volio i očekujem da Crna Gora uskoro postane dio inicijative", kazao je on. Desetak dana ranije njegovoj Vladi u parlamentu je izglasano nepovjerenje. Vlada u tehničkom mandatu i odlučivanje o Otvorenom Balkanu? Iako, prema Ustavu, od izglasavanja nepovjerenja Vladi, ona funkcioniše do izbora nove u takozvanom "tehničkom mandatu", crnogorski zakoni nisu definisali njene ingerencije. Momčilo Radulović iz Evropskog pokreta u Crnoj Gori kaže za RSE da zvaničnici Abazovićeve Vlade moraju da shvate da su u tehničkom mandatu: "Posebno ne da ugrožavaju evropske integracije tako što će nas udaljiti od Berlinskog procesa, kao jedinog legitimnog, koji je okupio sve zemlje regiona i koji podržavaju EP i Evropska komisija". Radulović je podsjetio da su evropski parlamentarci poručili Crnoj Gori da napravi jasnu distancu prema regionalnim projektima koji ne okupljaju sve zemlje regiona, što se odnosilo na Otvoreni Balkan. "Umjesto što se bavimo pitanjima Otvorenog Balkana bilo bi pametnije da se bavimo strukturiranjem tima za pregovore, da poslije dvije godine potpunog zaustavljanja pregovora od strane Krivokapićeve i Abazovićeve vlade ponovo pokrenemo proces evropskih integracija". Open Balkan: Poziv EU da se pokrene ka Zapadnom Balkanu Crna Gora je pregovore za članstvo u Evropskoj unji počela 2012. godine. U međuvremenu je otvorila sva pregovaračka poglavlja a privremeno zatvorila tri.  

Mitropolija Srpske pravoslavne crkve (SPC)u Crnoj Gori godinama posluje nekretninama, jednim od naprofitabilnijih biznisa, posebno na primorju. U Budvi imaju hotel i najmanje dvije stambene zgrade u kojima su ranije prodali preko stotinu stanova. Ovih dana je na zemljištu Mitropolije počela gradnja još jednog stambeno-poslovnog objekta, a planiraju da grade i u Bečićima, nadomak Budve. Za svoje komercijalne djelatnosti crkva je osnovala par firmi. Građevinski biznis i duhovna misija crkve? Da li se crkvena sredstva mogu koristiti za ostvarivanje profita je etičko pitanje, smatra vjersko-politički analitičar iz Srbije Vladimir Veljković. "Nisam siguran da bi u crkvenim pravilima našli na nedvosmisleno pozitivan odgovor. U svakom slučaju, ako jedinice SPC ulažu sredstva i na osnovu toga ostvaruju prihode, ne znam da li se onda i dalje mogu tretirati kao neprofitne vjerske organizacije" kaže Veljković za Radio Slobodna Evropa (RSE). Za pravnog zastupnika Mitropolije crnogorsko-primorske SPC Dalibora Kavarića ključno pitanje je kako crkva troši novac od komercijalne djelatnosti. "Crkva to koristi na opštu korist i za svoju misiju ", kaže Kavarić. On smatra ispravnim da se vrijednost zemlje koju, kako kaže, crkvi uglavnom zavještavaju vjernici, uvećava gradnjom nekretnina, jer se samo od dobrovoljnih prihoda ne mogu pokriti veliki crkveni rashodi. "Jedino otuđenje ili umanjivanje te vrijednosti bilo bi protivno misiji i duhu crkve, a nikako njeno uvećavanje. Bilo bi loše da crkva gomila profit kao što to rade privredna društva sa komercijalnom svrhom", kaže Kavarić za RSE. Što SPC gradi u Budvi? Početkom novembra je na zemljištu Mitropolije firma HDL Laković počela gradnju druge faze poslovno-stambenog kompleksa u Budvi. Petospratni objekat imati će 59 stanova na ukupnoj površini od oko 5.000 kvadrata. Zgrada, koja bi trebalo da bude završena u maju naredne godine, gradi se na zemljištu crkve Sv.Petke. U prvoj fazi tu prije dvije godine izgrađen veliki hipermarket HDL-a sa parkingom. I budvanska vlast, koju poslednjih šest godina predvodi prosrpski i proruski Demokratski front u koaliciji sa Demokratama i građanskim pokretom URA, ima udjela u cijeloj priči. Za izgradnju hipermarketa je trebalo kompletirati parcelu, pa je 2018.godine budvanski parlament odlučio da investitorima proda 483 kvadrata opštinske zemlje za 154.000 eura. Kada je parcela kompletirana, HDL je poklonio 558 kvadrata kupljenih od Opštine i privatnika Mitropoliji, čime je ona postala vlasnik cjelokupnog zemljišnog kompleksa, koju je HDL potom zakupio od crkve na 20 godina. Iz Mitropolije je tada saopšteno da će novac koji zarade od zakupa uložiti u izgradnju hrama Svetom Marku, koji planiraju da izgrade pored hipermarketa, a za koji kažu da će biti najveći na Crnogorskom primorju. Plaća li crkva poreze ? Iz nadležnih institucija nisu odgovorili na upit RSE koliki je, ukoliko postoji, poreski dug Mitropolije SPC, koliki dio se odnosi na građevinske aktivnosti i promet nekretnina, te da li je plaćen "milionski poreski dug " od prije par godina. Naime, krajem februara 2020.godine je Poreska uprava saopštila da Mitropolija za poreze duguje više miliona eura. "Mitropolija ima više privrednih društava čiji je osnivač, više otvorenih žiro-računa u poslovnim bankama preko kojih je proteklih nekoliko godina prometovano više desetina miliona eura", saopštio je tadašnji direktor Poreske uprave Miomir Mugoša. Kavarić potvrđuje da poreski dug Mitropolije postoji, ali tvrdi da nije riječ o porezu na dobit,  već o drugoj vrsti poreza o čemu se vodi sudski spor. "Tu se ne radi o porezu na zaradu ili profitu crkve, već o njenim poreskim obavezama po osnovu poreza i doprinosa na lične zarade ljudi u crkvi. Kad iznos te obaveze bude pravosnažno utvrđen, on će biti i izmiren", kaže Kavarić. Dodaje da je crkva za svoju komercijalnu djelatnost osnovala par firmi koje imaju svoje računovodstvo, zaposlene i podliježu svim zakonskim i poreskim obavezama kao sva druga privredna društva u Crnoj Gori. Njihovi finansijski izvještaji su u svako doba dostupni nadležnima, kaže Kavarić. RSE je pokušao da provjeri da li su plaćeni porezi na neka od ranijih poslovanja Mitropolije SPC u oblasti građevinarskog biznisa. SPC je na zemljištu crkve Sv.Petke u Budvi 2004. izgradila hotel Podostrog površine 350 kvadrata, dvije stambeno-poslovne zgrade površine 1.262 metara kvadratnih, kao i poslovnu zgradu u vanprivredi od 300 kvadrata. Tu je navodno prodato 120 stanova, poslovnih i garažnih jedinica, pa smo Upravu prihoda i crina pitali da li je na to SPC platila porez. Odgovoreno nam je da "sva pitanja koja se tiču duga nekog poreskog obveznika spadaju u poresku tajnu." Na isto pitanje RSE nije dobio odgovor ni od Mitropolije SPC. SPC planira da gradi i u Bečićima O novim građevinskim planovima SPC govori zahtjev manastira Praskvica upućen opštini Budva za izdavanje urbanističko-tehničkih uslova na tri parcele u Bečićima. Ti uslovi su prvi korak u proceduri dobijanja građevinske dozvole. Ukupna površina parcela je 3.361 kvadrat, na njima je urbanističkim planovima predviđena gradnja stanova na ukupno 2.400 kvadrata, od prizemlja i pet spratova, saopšteno je za RSE iz budvanskog Sekretarijata za urbanizam. No, dodaju da će početak gradnje morati sačekati donošenje Prostorno urbanističkog plana Budve. RSE je uputio Upravi za katastar pitanja koliko Mitropolija posjeduje stambenih zgrada u Budvi i Crnoj Gori, ali odgovor nismo dobili. Prema ranijim podacima, osim što pojeduje hotel i najmanje dvije stambene zgrade samo u Budvi, SPC je uz Opštinu najveći zemljoposjednik u tom gradu. Imaju više desetina hektara zemlje od Buljarice i Svetog Stefana do Brajića i Bečića, a posjeduju i nekretnine u Starom gradu. Bez zvanične procjene imovine i prihoda SPC Stevo Vučinić iz pravnog savjeta Crnogorske pravoslavne crkve je 2019. za RSE naveo da je SPC između 1996. i 2006. na sebe prepisala 12 kvadratnih kilometara crkvenog zemljišta, od ukupno 54 kvadratna kilometra koliko je inače u vlasništvu crkava i manastira. "Otprilike jedna milijarda eura je tih 12 kvadratnih kilometara, jer je većina na primorju... Inače nekoliko manastira donose enormne prihode, prije svega Ostrog koji godišnje posjeti više stotina hiljada vjernika … Tako da se tu radi o desetinama miliona eura samo prihoda", rekao je tada Vučinić. Kada je 2019. usvojen Zakonu o slobodi vjeroispovjesti koji je predviđao da vjerski objekti i zemljište koji su bili imovina Crne Gore do 1918. godine, a za koje ne postoje dokazi vjerskih zajednica o pravu svojine, prelaze u državnu svojinu, iz Mitropolije su tvrdili da je na meti Vlade upravo njihova imovina. Nakon toga je Crkva organizovala protestne litije koje su doprinijele smjeni dotadašnje vlasti. Pobjednici izbora ubrzo su promijenili zakon eliminišući sve za SPC sporne članove, čime je imovina ostala u njihovom vlasništvu.

Cijene nekretnina za izdavanje u Crnoj Gori, posebno na primorju, gotovo dvostruko su veće u odnosu na isti period prošle godine. Tome je doprinijela veća potražnja stranaca koji su, bježeći od ruske invazije na Ukrajinu, došli u Crnu Goru. Za iznajmljivanje jednosobnog stana na primorju neophodno je izdvojiti od 500 do 700 eura, a za dvosoban i do 1.200, kaže za Radio Slobodna Evropa Tomislav Ranković iz jedne budvanske agencije za nekretnine. "Cijene garsonjera idu do 400 eura. Drastično su ti iznosi porasli zbog priliva Rusa i Ukrajinaca, i njihove velike potražnje", navodi Ranković. Iako su vlasnici stanova zbog ovoga profitirali, neki se čak i iselili iz svojih da bi rentirali, lokalno stanovništvo "bez krova nad glavom" je u problemu jer ne može da priušti zakup po novim cijenama. Nekima, kako kaže Ranković, stanodavci daju otkaz, pod izgovorom da su prodali stan a potom ga izdaju strancu po većoj cijeni. 'Spomenik' strancu podstanaru Primjetivši trend doseljavanja i cjenovnog buma, Jovan uz Bara na Facebooku je oglasio za izdavanje sprat kuće u kojoj je živio sa porodicom. Kako kaže, za nepunih pola sata tri zainteresovane porodice su obišle njihov dom. "Imali smo finansijskih problema - kredit, troškove školovanja djece i iskreno, ovo smo vidjeli kao mogućnost dodatne zarade. Moja majka živi sama, nedaleko od nas, preselili smo se kod nje a IT stručnjaku iz Rusije smo izdali svoj prostor", navodi Jovan. Kako kaže, nedavno je produžio Ugovor o zakupu s njim na godinu. "To je za nas velika finansijska "injekcija". Podići ću mu spomenik u prirodnoj veličini ispred kuće u znak zahvalnosti", kaže šaljivo naš sagovornik. 'Podstanari su ugroženi' Međutim, da je povećane cijene zakupa, usljed priliva stranaca, lokalnom stanovništvu zakomplikovalo život, svjedoči Katarina iz Podgorice, koja mjesecima pokušava da pronađe stan. "Izgleda da sam predugo čekala "idealan" momenat za preseljenje jer su cijene od marta, kad sam počela da tražim, do danas drastično skočile, a ponuda opala. Tada je bilo oko 250 eura jednosobni a danas ga nema ispod 450, čak i na periferiji grada", priča Katarina. Ona će, kaže nam, zbog ove okolnosti morati da zakupi garsonjeru, do 250 eura, koliko može da priušti. "Smatram da su podstanari ugroženi i većina ne može da pronađe adekvatan prostor za svotu novca koju bi mjesečno mogli da izdvoje, a da ne ugrožava njihovu egzistenciju", komentariše. Najniža plata u Crnoj Gori je 450, a prosječna oko 720 eura. Jednosoban stan prije godinu 350, danas 700 I Tomislav Ranković iz budvanske agencije za nekretnine potvrđuje za Radio Slobodna Evropa da su cijene stanova drastično porasle. "Jednosobni stanovi u Budvi kreću se od 550 do 700, na solidnim lokacijama. Oni na boljim, blizu mora ili u centru starog grada, iznose i više od 700 eura", navodi. Samo nepunih godinu ranije, ti stanovi su bili oko 350 eura, a bolji, ekskluzivniji oko 500. Naglašava da u ponudi ima i starih, lošije opremljenih stanova, pristupačnijih cijena. Prema njegovim riječima, Budva je imala slabu ponudu za izdavanje stanova tokom zime. "Obično su ih ostavljali za ljeto, kako bi ih u tom periodu izdavali na dan. Međutim, sada je veća potražnja i više im se isplati da ga izdaju preko cijele godine", kaže Ranković. Priznaje da je lokalno stanovništvo ovim ugroženo, te da svakodnevno stanodavci daju otkaz dotadašnjim domaćim zakupcima kako bi izdali strancima. "Znamo dosta ljudi, među kojima su i naši prijatelji, koji ostaju ostaju bez stanova jer im vlasnici stana kažu da su navodno prodali stan. Ipak, mislim da to neće dugo trajati jer oni idu dalje", smatra. U Baru jednosoban stan za 600 eura I bračni par iz Bara se pridružio grupi stanodavaca koji je iskoristio potražnju. "Kupili smo jednosoban stan u Baru prije pola godine i odmah smo uspjeli da ga izdamo. Oglasili smo ga na 350 eura. Mislili smo da je to čak i jača cijena od "normalnih" ali su nas istog momenta iz agencije za nekretnine pozvali i ponudili da ga izdaju duplo više Rusima ili Ukrajincima", priča Milena. Iako im je, dodaje Milena, to bilo u početku rizično i nerealno nisu dugo oklijevali. "Agencija je uzela jednu kiriju, mi drugu. Sada kod nas živi bračni par iz Rusije i mjesečno nam plaća 600 eura. Ne znamo do kada će tako biti ali nama je isplativo", zaključuje. Inače, jednosobni stanovi u Baru su se do početka ruske agresije su se izdavali za oko 200-250 eura, u zavisnosti od lokacije i kvaliteta same nekretnine. Rusi i Ukrajinci su se, bježeći od rata, najviše nastanili na primorju. Međutim i tu cijene variraju. "Bar je na moru, što oni žele, a mnogo su cijene niže, u odnosu na Budvu ili na primjer Tivat. Tako mi je makar rekao rekao Rus koji je kod nas zakupio stan", kaže Jovan. S druge strane, vlasnica jedne agencije za nekretnine iz Podgorice, koja je željela da ostane anonimna, nam je rekla da cijene zakupa stanova jesu porasle ali da su se oni odlučili da ne posreduju između Ukrajinaca i stanodavaca. "Bilo je par slučajeva gdje su moje kolege iz drugih agencija pomagale Ukrajincima da nađu stan a onda je bilo problema jer nisu plaćali kiriju ali su, zbog statusa izbjeglice bili zaštićeni", navela je sagovornica RSE. Koliko je Rusa i Ukrajinaca u Crnoj Gori, potencijalnih zakupaca stanova? Oko 14.000 Rusa u Crnoj Gori imaju odobren privremen ili stalni boravak, dok je prema zvaničnim podacima, oko sedam hiljada, uglavnom žena i djece iz Ukrajine. No, ukupan broj je veći, jer ne obuhvata one koji su prijavljeni kao turisti, a koji u ovom periodu bez vize mogu boraviti do 30 dana. Oni obično nakon mjesec dana izađu iz zemlje na nekoliko sati, a nakon povratka im ponovo teče jednomjesečni rok turističkog boravka ukoliko u pasošu imaju pečat o prelasku granice.

Hiljade građana okupilo se u Podgorici na proslavi bronzane medalje na Evropskom prvenstvu u ženskom rukometu. To je, poslije 10 godina, prva medalja za crnogorske rukometašice na velikim takmičenjima. Igračice i stručni štab reprezentacije svečano su dočekani u Bemax areni…

U poslednjih petnaest dana u Crnoj Gori prijavljena su četiri slučaja nasilja u kojima su akteri učenici osnovnih i srednjih škola. U Baru su šestorica učenika tukla jednog. U istom gradu četrnaestogodišnjaku je par dana ranije u školi slomljen nos. U nikšićkoj srednjoj školi upotrijebljen je biber sprej zbog čega je osmoro djece zatražilo ljekarsku pomoć, a u Mojkovcu je jedanaestogodišnjak u učionicu donio svadbarski pištolj. Pravni epilog za sada su krivične prijave za dva maloljetnika. Da je porast i verbalne i fizičke agresije među učenicama direktna posljedica stanja u društvu, smatraju nastavnici sa višedecenijskim iskustvom i školski psiholozi. Povodom ovih slučajeva Iz Ministarstva prosvjete za Radio Slobodna Evropa (RSE) kažu da su uprave škola postupile po procedurama a na osnovu izvještaja školskih timova za prevenciju nasilja. "Na osnovu njihovog izvještaja, Ministarstvo će poslati Tim za podršku u škole. Osnovne škole, za slučajeve vršnjačkog nasilja, takođe, imaju ustaljenu proceduru, tako da su slučajevi koje navodite riješeni u okviru škole". Naglašavaju da su direktori škola upozoreni da se svaki oblik vršnjačkog nasilja odmah prijave Ministarstvu prosvjete kako bi pravovremeno reagovalo. Roditelji zabrinuti "Sa zabrinutošću šaljem djevojčice u školu", kaže za Radio Slobodna Evropa Ljiljana majka dvije učenice jedne podgoričke osnovne škole: "Sve je više video snimaka sa užasnim scenama vršnjačkog nasilja iz naših škola". Posebno je zabrinjava što je nasilje sve više prisutno i među djevojčicama. "Užasnuta sam sve brutalnijim nasiljem među učenicima. Nije tako davno bilo kad sam gledala snimak gdje se djevojčice iživljavaju nad svojom drugaricom u jednoj podgoričkoj školi i pokušavaju da je ošišaju". Dodaje da je djeci inače teško da govore o maltretiranju, pa mnogo njih to krije od roditelja jer se osjećaju postiđeno ili uplašeno. "Ako znamo da svaki oblik nasilja ostavlja posledice na psihu djece roditelji i institucije se moraju osposobiti da ih zaštite", kaže Ljiljana. Poslednji primjeri vršnjačkog nasilja Poslednji najbrutalniji primjer vršnjačkog zabilježen je u Baru na video snimku koji je 19. novembra osvanuo u medijima, na kome se vidi kako šest maloljetnika tuku jednog sedamnaestogodišnjaka. Dječak je zadobio, lake tjelesne povrede u vidu hematoma. "Krivična prijava je podnijeta protiv dva maloljetnika koji su, kako se sumnja, u naselju Bjeliši u Baru, maloljetniku, zadali više udaraca šakama i nogama u predjelu glave i tijela, kojom prilikom je u jednom trenutku, jedan od osumnjičenih zahtijevao od oštećenog da mu poljubi patike", navela je policija. Dušica Dubljević psihološkinja u podgoričkoj Osnovnoj školi "Oktoih" smatra da je veoma važno da se objavljuju ovakvi slučajevi nasilja: "Znate, nije to isto kao kad vam neko ispriča da su se djeca potukla, pa se to relativizuje. Tek kada nam to neko stavi ispred nosa vidimo da su se djeca potukla i da je njih šest nasrnulo na jednog. E, to je ono klasično vršnjačko nasilje, kada imamo značajno veći odnos moći". Dubljević dodaje da sve što nam se dešava posljedica društvenog konteksta: "Danas su djeca itekako upućena u sva dešavanja oko njih. Ne može škola biti izolovana". Nasilje se iz društva prenijelo na djecu Na osnovu dugogodišnjeg iskustva iz učionice i nastavnik koji je tražio anonimnost za RSE kaže da su poslednji primjeri vršnjačkog nasilja posljedica stanja u društvu: "Atmosfera u društvu je prenapregnuta. Nasilje je posljedica nedostatka pravih vrijednosti. Došlo nam je na naplatu sve što se decenijama dešavalo, a što se reflektuje na djecu i omladinu". Po njemu porast agresije u društvu je sada već sociološki problem: "Od televizija i sadržaja na internetu do priča da li ćete navijati za reprezentaciju svoje države ili nećete, sve se to reflektuje na djecu koja kao sunđeri, sve upijaju i donose u učionicu". Dubljević kaže da na rast nasilja kod djece utiču i sadržaji koje djeca konzumiraju: "Samo da vidite koliko imaju podataka o svim tim lošim uzorima u društvu kao što su, recimo, kriminalni klanovi u Crnoj Gori. A vi svako malo imate medijske izvještaje o njima desilo se ovo ili ono u obračunu klanova i sve je to djeci dostupno". Smatra da tome doprinosi razvoj modernih tehnologija i nepostojanje nadzora nad djecom: "S druge strane, naravno kompletan društveni kontekst u kome naša djeca odrastaju, a mi smo i kao kultura jedna prilčno agresivana kultura". Da se kriza u društvu preselila u učionice smatra i Milena majka dva dječaka u starijim razredima osnovne škole. "Ono što me brine je da neka djeca ponavljaju nasilno ponašanje jer ih prije svega roditelji ohrabruju u tome, ali i zbog toga što imaju "zaštitnika" u okviru školskog sistema pa takvo ponašanje ne dobija adekvatan tretman", kaže za RSE. Milena ističe da su se od prvog dana školovanja izdvojila djeca sa problematičnim ponašanjem, što su učiteljice držale pod kontrolom. Problem, smatra, nastaje u starijim razredima kad dolazi do smjene nastavnog kadra. "U školskoj evidenciji ne postoje zapisi o problematičnoj djeci, što bi stvorilo osnov da se ta deca i njihovi roditelji tretiraju na način kako bi se zaštitila ostala djeca. Nasilnik treba da doživi sramotu, a ne žrtva". Moderne tehnologije nasilje učinile vidljivijim Psihološkinja Dubljević ističe da je vršnjačkog nasilja uvijek bilo i da će ga biti ali da je ono danas vidljivije zbog modernih tehnologija: "Došlo je do porasta i mislim da je to posljedica, između ostalog, dvogodišnje online nastave zbog pandemije. Često kažemo da ćemo posljedice korone tek da vidimo, ja mislim da se one upravo dešavaju ali da nijesmo svjesni toga, da je ovo nasilje posljedica te izolacije jer to nije bila samo fizička već i socijalna izolacija". Iako je u Crnoj Gori uoči početka pandemje, februarua 2020. Ministarstvo prosvjete u saradnji sa nevladinim sektorom otvorilo nacionalnu SOS liniju za prijavu vršnjačkog nasilja taj broj danas nije u funkciji, u šta se uvjerio RSE pozivom na broj 080 777 777. Prije dvije godine usvojen je i nacionalni akcioni plan i formiran tim za suzbijanje fizičke i verbalne agresije među maloljetnicma. No on je, kako saznaje RSE, prestao sa radom dva mjeseca kasnije, u martu 2020, po izbijanju pandemije i prelaska škola na online nastavu. Slično i u regiji Da je situacija sa vršnjačikim nasiljem problem i ostalih zemalja regije svjedoče i poslednji slučajevi iz susjedstva. Tako je u beogradskoj Školi za dizajn kože 17. novembra učenica prvog razreda pretukla drugaricu iz odeljenja. Pet dana ranije u Poljoprivredno-veterinarskoj školi u Vranju učenik četvrtog razreda, sa još jednim maloljetnikom, fizički je napao i maltretirao dva učenika prvog razreda. Nakon udaraca, od žrtava su tražili da spuste pantalone i nagi šetaju po učionici, što su snimali telefonom, naveli su iz Tužilaštva. Tokom školskog odmora, prije par dana u Tesliću u Bosni i Hercegovini došlo je do fizičkog sukoba u kojem je učenik devetog razreda nanio povrede glave dječaku koji pohađa osmi. Statistika Unicefa za Srbiju, samo prošle godine evidentirala je 710 slučajeva najtežih oblika vršnjačkog nasilja.

Dok Balkanska istraživačka mreža (BIRN) najavljuje "novu nezavisnu spoljnu provjeru" javno predstavljene interaktivne Mape desničarskih i ekstremističkih grupa u regionu, građanski aktivisti i novinari iz Crne Gore koji su se našli na listi ekstremista pripremaju tužbe protiv ove medijske organizacije. Višednevne primjedbe, žalbe, oštri protesti, kako direktnim pismima tako i preko društvenih mreža na adrese BIRN-a, rezultirali su objavom urednika te medijske organizacije za Bosnu i Hercegovinu Semira Mujkića koji je na Twitteru naveo da će "dati Mapu na nezavisnu vanjsku provjeru" kako bi osigurali da sadržaj odražava najviše standarde i vrijednosti BIRN-a. U Sarajevu je centrala BIRN-a za zemlje Zapadnog Balkana. Na Mapi predstavljenoj 16. novembra, u Sarajevu, među ekstremističkim, desničarskim organizacijama iz regiona našla su se imena javnih ličnosti iz Crne Gore koje godinama djeluju kao civilni aktivisti i feministkinje. Među njima su i dvije novinarke. BIRN bez detalja o provjeri istraživanja Iz vrha BIRN-a pokušali smo da saznamo da li je ta organizacija provjerila svoje navode o ekstremnim organizacijama u Crnoj Gori kako je to bilo najavljeno 16. novembra prilikom predstavljanja istraživanja, te na koji način će sprovesti "nezavisnu vanjsku provjeru" informacija i ko će je obaviti. Na ova pitanja dobili smo kratak komentar regionalne direktorke BIRN-a Marije Ristić, da je zajednički stav BIRN-a da će biti odrađena vanjska provjera. "To je naša standardna praksa kada god se radi o sadržaju koji neko iz bilo kog razloga osporava", navela je Ristić za RSE i dodala da je na odmoru u drugoj vremenskoj zoni. Od Dušice Tomović urednice BIRN-a za Crnu Goru nijesmo dobili odgovor, kao ni sa mejla uredništva koji je naveden na zvaničnoj stranici organizacije. Pismo BIRN-u Devetoro građanskih aktivista i novinara, zvanično su se pismom 21. novembra obratili BIRN-u tražeći da se njihova imena uklone sa Mape. ''Objavljivanjem naših imena kao pripadnika krajnje desničarskih i ekstremističkih organizacija narušili ste nam ugled, lični i profesionalni kredibilitet, ugrozili našu i bezbjednost naših porodica i oklevetali nas", navodi se u pismu koje potpisuju Predrag Vušurović, Nebojša Mrvaljević, Tatjana Knežević-Perišić, Draško Martinović, Aleksandar Saša Zeković, Maja Miličković, Tijana Lopičić, Kaćuša Krsmanović i Tanja Pavićević. "Zahtijevamo i da uklonite imena neformalne feminističke grupe 'Bogougodnice', kao i nepostojeće organizacije 'Komite i patriote Crne Gore'. Zahtijevamo i javno izvinjenje'', zaključeno je u pismu. Pavićević: Dvije tužbe protiv BIRN-a Novinarka dnevnog lista "Pobjeda" Tanja Pavićević je jedna od četiri osobe koja je označena kao pripadnica organizacije "Bogougodnice" koja je u BIRN-ovom istraživanju označena kao "desničarska grupa, religioznog ekstremizma". Pavićević za Radio Slobodna Evropa kaže, da je ona ateista i da nema nikakve veze sa vjerskom i crkvenom ideologijom, pa ni onom ekstremnom. Ukazuje da i pored protesta i kredibilnih reakcija, BIRN nije povukao njeno ime sa spiska ekstremista: "Ugroženi su nam životi jer smo stavljeni na listu zajedno sa osvjedočenim desničarima, koji su zagovornici ideologije Radovana Karadžića i Ratka Mladića i osobama koje ne priznaju genocid u Srebrenici… Urušili su naš međunarodni ugled, na putovanjima van zemlje će nas tretirati kao teroriste", kaže Pavićević. Pavićević navodi da će biti pokrenute dvije tužbe protiv BIRN-a, jedna u Bosni Hercegovini gdje je ta istraživačka mreža registrovana kao pravno lice i druga tužba prema redakciji u Crnoj Gori. "Od prvog dana sam očekivala od BIRN-a povlačenje naših imena sa Mape i javno izvinjenje. Kako nisu to uradili, moramo preko suda. Tužba neće sanirati štetu, ali biće moralna satisfakcija", navodi Pavićević. Komentarišući najavu BIRN-a da će ponovo provjeriti podatke iz Mape, kaže da je sigurna da istraživanje nije urađeno po nekoj metodologiji, već se radi o namjernom činjenju štete i političkom odstrijelu. Feministička grupa "Bogougodnice" je tokom prošle godine izvela par performansa uperenih protiv narastajućeg klerikalizma i uticaja Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Zeković: Već trpimo posljedice I Aleksandar Saša Zeković koji se više od dvije decenije bavi zaštitom ljudskih prava, našao se na BIRN-ovoj listi nacionalista u organizaciji nazvanoj "Komite i patriote Crne Gore". "Zaštita ljudskih prava je moja esencija, osnova mog djelovanja. Borba za ljudska prava je smisao mog rada. Nikada nisam učestvovao u bilo čemu što je imalo veze sa kršenjem ljudskih prava", kaže Zeković. Za RSE kaže da sumnja da će BIRN sprovesti bilo kakvu objektivnu istragu o objavljenim podacima. Ubijeđen je, da je to osmišljen projekat u cilju degradacije onih koji pružaju otpor klerikalizaciji Crne Gore. "I dalje ne mogu da vjerujem da se, oni koji rade u BIRN-u, ovako obračunavaju sa političkim neistomišljenicima. Čini mi se da se oko nas pokušava napraviti određena vrsta izolacije i da ćemo postati nepoželjni na javnoj sceni", kaže Zeković. Zeković i Pavićević ukazuju da je BIRN odbio da ukloni njihova imena sa spiska ekstremnih desničara, ali da je nakon niza negativnih reakcija, ta medijska kuća uklonila imena onih koji su autori spornog istraživanja. Zeković navodi da zbog svega trpi posljedice: "Upućuje mi se mnogo negativnih komentara, na ulici, čak i među saradnicima zbog čega su vidljive posledice po pitanju poslovnih aktivnosti. Ovo je hibridno ratovanje, a ovi koji me vrijeđaju nisu svjesni toga." Zahtjevi za brisanjem sa spiska ekstremista iz Crne Gore Na web stranici BIRN-a je objavljeno više pisama osoba koje su se našle na spisku pripadnika navodnih ekstremističkih grupa. Među njima je Tijana Lopičić, kako za sebe kaže, prepoznati individualac, koja je negirala da je članica neformalane grupe "Bogougodnice". "Zahtijevam da mi se dostave dokazi po osnovu kojih sam targeterirana kao jedna od ključnih osoba. Ukoliko, pak, nijeste u mogućnosti dokazati moju uključenost u 'Bogougodnice', koju ste nažalost, zbog angažovanja kvazinovinara iz Crne Gore, targetirali kao ekstremističku grupu, zahtijevam da po hitnom postupku uklonite moje ime iz organizacije kojoj ne pripadam", navela je Lopičić u pismu BIRN-u. Crnogorski miks nacionalnog i vjerskog ekstremizma Prema istraživanju BIRN, osim dvije takozvane procrnogorske grupe, u Crnoj Gori djeluje još pet desničarskih i ekstremističkih organizacija i grupa. Četiri grupe su bliske Srpskoj pravoslavnoj crkvi: Zavjetnici Tvrdoš Nikšić, Miholjski zbor, Pravoslavno bratstvo Stupovi i Vitezovi Svetog Jovana Vladimira, a jedna je islamska Salafi grupa. Kao član Selafi grupe, imenovan je imam iz Plava Sead Jasavić, koji je u pismu BIRN-u naveo: "Ne znam je li u pitanju greška ili ste me namjerno svrstali u krug četničkih organizacija koje negiraju genocid i pjevaju o zločinima. Molim vas da što prije nađemo rješenje za ovaj nemili događaj", napisao je imam Sead Jasavić. BIRN (Balkan Investigative Reporting Network) je mreža nevladinih organizacija koja promoviše slobodu govora, ljudska prava i demokratske vrijednosti u južnoj i istočnoj Evropi. I ima brojne lokalne kancelarije, između ostalog i u Crnoj Gori. Donatori su brojne međunarodne organizacije među kojima su: Evropska unija, Balkanski fond za demokratiju, brojne ambasade, Fond za otvoreno društvo, Rokfeler fondacija i druge.

Ruska agresija na Ukrajinu ponovo je stavila fokus na proširenje Evropske unije (EU), ali da bi države Zapadnog Balkana napredovale na tom putu, moraju riješiti krize sa kojima se suočavaju, čulo se na Balkanskom integracionom forumu u Podgorici. Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH) Željko Komšić je upozorio na postojanje snažnih velikonacionalističkih projekata u regionu, te da ideje iz devedesetih nisu mrtve. "Nemojte misliti da se sa njima možete nagoditi, oni će čekati da realizuju ono što su bili namjerili devedesetih. To će se desiti, ako se te ideje ne uklone iz javnog života, obrazovnog sistema, jer ljudi ne vide koliko se sjemena zla sije po ovim prostorima", smatra Komšić. Prema riječima predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, ruski uticaj je zauzeo prostor u regionu koji je ranije bila napustila EU. On je podsjetio na pokušaj državnog udara u Crnoj Gori 2016. godine, ocjenjujući da taj događaj ima isti politički potpis kao i današnja agresija na Ukrajinu. Ruske baze na Zapadnom Balkanu "Rusija je nastavila da, veoma sofisticirano, razvija svoj model hibridne destrukcije na Zapadnom Balkanu. Mislim da je razvila dvije ozbiljne baze svog hibridnog rata, prva je Srbija, a druga je Republika Srpska", rekao je Đukanović na forumu. Pojašnjavajući svoju tezu, Đukanoviće rekao da je u tim zemljama jako prisustvo ruskih medija sa tendencijom širenja, što pokazuje namjera emitovanja Russia Today iz Srbije, zatim snažno djelovanje njihovih obavještajno bezbjednosnih agencija, kao i moćno prisustvo u privrednom sektoru, posebno u obasti energetike. "Tu je i brutalna zloupotrebu Srpske pravoslavne crkve, nad kojom su neki naši zapadni partneri naricali 2020.godine, da bi je dvije godine kasnije Evropski parlament kvalifikovao kao sredstvo uticaja maligne ruske politike na Balkanu", kazao je Đukanović. 2020. godine su pod vođstvom Srpske pravoslavne crkve pokrenute demonstracije protiv Đukanovićeve vlasti, zbog tadašnjeg Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Takozvani litijaški pokret činile su mahom sve opozicione stranke i SPC koja je te godine pomogla opoziciji da smijeni tridesetogodišnju Đukanovićevu vlast. "Kada znate da se svi ti instrumenti veoma snažno podupiru ogromnom količinom novca iz istog izvora, onda je jasno da je Rusija u prethodnom periodu jako ozbiljno radila", dodao je Đukanović. On je naveo i da je tih godina često skretao pažnju zapadnim i evropskim partnerima na ono što se dešava u Crnoj Gori i regionu, ali da je nailazio na sumnjičavost kao odgovor na jasne ruske pokušaje revizionizma. Đukanović smatra da je agresija na Ukrajinu, kao i pokušaj državnog udara u Crnoj Gori 2016. godine (zbog odluke da se priključi NATO-u), pokušaj Rusije da uskrati pravo nezavisnim državama na izbor vlastite budućnosti: "Ukrajina je na udaru, ali suštinski cilj je rušenje zapadnog sistema vrijednosti. Nemamo izbora, na to moramo odgovoriti nanošenjem poraza agresoru", kazao je Đukanović. Komšić: Kandidatski status za BIH Član Predsjedništva BiH Željko Komšić očekuje da u decembru ta zemlja dobije kandidatski status, ali i dodaje da će to pooštriti dalje evropske zahtjeve. To nije administrativna odluka jer je BiH ispunila određene uslove, već geopolitička odluka koja ima duboke veze sa onim što se dešava u Ukrajini, ocjenjuje Komšić. "Bez obzira što možete gledati je li ta čaša do pola puna ili prazna, mi u BiH moramo ugrabiti tu priliku", kaže Komšić. I Đukanović i Komšić su se zauzeli za jasnija stajališta zapadnih partnera i EU u procesu integracija Zapadnog Balkana, kao i odlučniju podršku proevropskim, a ne antievropskim snagama. Đukanović je kazao da je u regionu posustao euroentuzijazam koji je postojao prije šest - sedam godina, te da je ona, prema podacima čelnika Srbije, sada u toj zemlji oko 36 odsto, dok zvaničnici Sjeverne Makedonije kažu da bi onaj ko bi sada na izbore izašao sa idejom evropskih integracija – izbore izgubio. "To je realnost malignog djelovanja trećih strana u vrijeme dok su se EU i NATO premišljali oko dalje integracije Zapadnog Balkana. Danas imamo vrednosnu devastaciju društava koja su se vratila starim idejama o reviziji granica i vjerski homogenim državama", kazao je Đukanović. Ranije danas je, učestvujući na konferenciji, zamjenik premijera Sjeverne Makedonija za evropske integracija Bojan Maričik kazao da je ruska agresija na Ukrajinu pokazala da je u ovom vremenu teško ostati neutralan, te osvijetlila vanost NATO Alijanse. "Da Sjeverna Makedonija nije u NATO, sigurna bi nam bezbjednosna i politička situacija bila komplikovanija. EU treba što prije da napravi jasan plan sa godinom proširenja u kojoj će države Zapadnog Balkana, ili bar većina njih, postati članice", ocijenio je Maričik. Bilčik: Proširenje EU težak proces Poslanik Evropskog parlamenta Vladimir Bilčik je tokom konferencije rekao da je proces proširenja na Zapadni Balkan izuzetno težak, jer su zemlje regiona postigle nedovoljne rezultate u tom procesu. Smatra da Rusija pokušava da iskoristi Zapadni Balkan kao važan front sa svoje interese i hibridni rat protiv Evrope. "Evropa je postala žrtva domaćih politika unutar Balkana, i treba napraviti izbor. Proširenje jeste pravi izbor, ali tiče se ogromnih reformi koje će pomoći regionu da raskine veze sa prošlošću i neprijateljskim vezama, prvenstveno Rusijom. Za to će trebati vremena, hrabrosti i važnih odluka", kazao je Bilčik. On je rekao i da će se naredne sedmice u Evropskom Parlamentu glasati o rezoluciji koja će označiti Rusiju kao zemlju koja finansira terorizam i koristi teroristička sredstva.

Više od deset hiljada građana, pristalica opozicije, protestovalo je ispred parlamenta Crne Gore tražeći vanredne parlamentarne izbore. Optužuju vladu u tehničkom mandatu i skupštinsku većinu da rade na urušavanju ustavnog poretka države. Skup je protekao bez incidenata.