Utisak je da je u prvoj sedmici mandata crnogorski predsjednik Jakov Milatović pokušavao da udovolji svim stranama, smatra direktorka Centra za građanske slobode (CEGAS), Marija Popović Kalezić. Milatović je inaugurisan 20. maja, nakon što je na predsjedničkim izborima pobijedio Mila Đukanovića, koji je tri decenije pokrivao najvažnije funkcije u Crnoj Gori. Nekoliko početnih Milatovićevih poteza na novoj funkciji izazvali su kritiku dijela političke javnosti. Naime, Milatović je rekao da neće napustiti pokret Evropa sad, u kojem je potpredsjednik, uz obećanje da neće učestvovati u aktuelnoj izbornoj kampanji za parlamentarne izbore koji se održavaju 11. juna. Nije potpisao ni zakone koje je donijela parlamentarna većina prevođena proruskim Demokratskim frontom (DF) a koja ga je podržala na izborima. Istovremeno, otvorio je vrata za dijalog o mijenjanju državnih simbola, što je inicijativa upravo DF-a. Popović Kalezić ocijenila je Radio Slobodna Evropa (RSE) da on želi da se pozicionira kao "predsjednik svih građana", što je, ističe ona, omiljena rečenica svih crnogorskih lidera. "Ta rečenica se često izgovara upravo u momentu izbora i kada treba pokupiti određene političke poene, kada vam trebaju benefiti od svih, pa i onih krajnje desničarskih, da ne kažem radikalnih struja", navodi Popović Kalezić. Ostavka u Evropi sad kao uslov U susret sastanku koji je Milatović 29. maja održao sa predstavnicima izbornih lista, stigle su prve reakcije zbog njegovog odbijanja da napusti jednu od čelnih pozicija u Evropi sad. Naime, više nosilaca izbornih lista, iz vlasti i iz opozicije, odbilo je njegov poziv za sastanak, uslovljavajući ga i podnošenjem ostavke u pokretu. Vodeća stranka parlamentarne većine, DF, pozvao ga je da podnese ostavku, podsjećajući ga da je na mjesto predsjednika izabran zahvaljujući i glasovima njihovih birača. Osim poziva za napuštanje partijske funkcije, nosilac izborne liste DF-a Milan Knežević pozvao je Milatovića i da "obeća da neće slušati ambasade i da će mu Ustav i zakoni Crne Gore biti osnovno mjerilo" tokom predsjedničkog mandata. I nosilac liste opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) Nikola Đurašković ga je pozvao da kao predsjednik "koji je dužan predstavljati sve građane odbaci stranačku knjižicu". Njih dvojica nisu prisustvovali sastanku. Nosilac izborne liste Preokret Srđan Perić je nakon sastanka saopštio da je pozvao Milatovića da "potpuno rastereti" svoj angažman u Evropi sad. Milatović je ranije odbio da napusti pokret, ali je poručio da neće učestvovati u njihovoj izbornoj kampanji. "Da li će on napustiti partijsku poziciju ili ne, prilično je irelevantno. To kažem jer vrlo jasno se zna kojoj partiji pripada", kazala je Popović Kalezić, ocjenjujući sastanak uoči izbora "apsolutno nepotrebnim". Ne postoji zakonska ili ustavna obaveza predsjednika države da napusti partiju po stupanju na ovu državnu funkciju. Povlačenje Zakona, krivi Đukanovića Milatović je, takođe, odlučio da ne potpisuje zakone koje je Skupština donosila nakon što je sredinom marta raspuštena ukazom njegovog prethodnika, predsjednika Mila Đukanovića. Predsjednik države ima ustavnu obavezu da proglasi zakon u roku od sedam dana ili ga vrati Skupštini na ponovno odlučivanje. Pravdajući odluku time da su prošli ustavni rokovi za potpisivanje zakona, Milatović je kazao i da je Đukanović "pokazao neodgovoran odnos prema Ustavu i Skupštini" time što nije proglašavao akte koje su donosili crnogorski poslanici. Reagujući na navode Milatovića, savjetnica njegovog prethodnika Nataša Pešić kazala je da je jasno da ne postoji ustavni ni zakonski osnov za potpisivanje zakona koje je izglasala raspuštena Skupština. "Zato ih predsjednik Crne Gore Milo Đukanović nije ni potpisao", kazala je ona, dodajući da novog predsjednika neko treba da “poduči prvim lekcijama elementarne pravne pismenosti". I Popović Kalezić ocijenila je odluku Milatović kao ispravnu. "Ti zakoni su sporni prije svega u dijelu isteka rokova, bilo subjektivnih bilo objektivnih. Dobro je što ih nije potpisao. Oni ne smiju proizvoditi pravno dejstvo, dok ne prođu još jednom kroz proceduru novog saziva parlamenta", ističe Popović Kalezić. Nakon što su zakoni ostali nepotpisani od strane oba predsjednika, o njihovoj sudbini odlučiće nova parlamentarna većina, koja će se formirati nakon izbora. Među njima je Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju i Zakon o Centralnoj banci Crne Gore, kojim parlamentarna većina predvođena proruskim DF-om predsjedniku države oduzima pravo da predlaže guvernera Centralne banke Crne Gore. Na verifikaciju predsjednika čekaju i neki sporazumi iz Berlinskog procesa, koji treba da olakšaju funkcionisanje građanima država regiona, poput putovanja, traženja posla... Mijenjanje državnih simbola Sa druge strane, određenje Milatovića prema inicijativi poslanice DF-a Jelene Božović, koja je zatražila preispitivanje državnih simbola, naišlo je na kritike iz suprotnog političkog tabora, iz opozicije. Naime, poslanica je kazala da je na putu ka pomirenju neophodno preispitati državne simbole, himnu i zastavu. "O tim pitanjima je, promjenom Ustava, potrebno postići konsenzus i vratiti slobodarsku trobojku kao vjekovni simbol Crne Gore", rekla je Božović. Dio prosrpskih političkih stranaka ne priznaje državne simbole koji su usvojeni i potvrđeni Ustavom nakon sticanja nezavisnosti Crne Gore 2006. Oni godinama traže uvođenje trobojke kao narodne zastave a nerijetko sjede tokom intoniranja himne. Tokom proslave Dana nezavisnosti 21. maja ove godine, u više opština pod kontrolom DF-a, poput Budve i Nikšića, nisu bile istaknute državne zastave. Predsjednik Milatović je, povodom zahtjeva Božović, poručio da "oko ključnih stvari treba uvijek insistirati na širokom konsenzusu". "Moj odnos prema državnim simbolima je jasan, oko njih treba da se okupljamo. Ali kao predsjednik svih građana, odgovorno ću se odnijeti prema svakoj demokratskoj inicijativi, uključujući i tu", riječi su Milatovića. Ovu izjavu opozicija je ocijenila kao opasnu i nepromišljenu. Tako je Nikola Zirojević iz Socijaldemokrata ocijenio da je Milatovića neophodno dobronamjerno upozoriti da, kako je rekao, nema igranja sa državnim simbolima Crne Gore "Ovo nije prvi gest kojim Milatović iskazuje svoje saglasje sa retrogradnim idejama partije i poslanice koja odnos prema državi demonstrira neustajanjem na himnu", ističe Zirojević. Popović Kalezić smatra da ovakve inicijative "mogu izazvati isključivo nove podjele". "To nas opet vraća u dublje podjele i ono iz čega smo u datom trenutku izašli, iskoračili. Državni simboli su nešto što je uveliko ustanovljeno, ne bi smjelo biti upitno", dodaje Popović Kalezić. Ustav Crne Gore propisuje da Crna Gora ima grb, zastavu i himnu, a za izmjene najvišeg pravnog akta u dijelu izmjena simbola, neophodna je dvotrećinska većina u parlamentu. Grb Crne Gore je zlatni dvoglavi orao sa lavom na prsima. Zastava Crne Gore je crvene boje sa grbom na sredini i zlatnim obrubom. Himna Crne Gore je "Oj, svijetla majska zoro". Posjeta Briselu Milatović će 30. maja boraviti u prvoj zvaničnoj posjeti u svojstvu predsjednika. Kao prva adresa odabran je Brisel, gdje će se sastati sa zvaničnicima EU i NATO-a. Srbija će, kako je najavio, biti prva zemlja regiona koju će posjetiti.

Ketrin Ešton (Catherine Eshton), bivša visoka predstavnica Evropske unije (EU) za spoljne poslove, pozvala je Kosovo i Srbiju da sjednu za pregovarački sto i pronađu odgovore na svoja neslaganja. Ona je rekla da njihova budućnost zavisi od odnosa koje uspostavljaju sa EU i odnosa zemalja regiona. U intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE), koji je rađen mejlom, osvrnula se na vrijeme kada je posredovala u dijalogu između ove dvije zemlje i kako cijeni svoj doprinos ovom procesu. Kao dva velika uspjeha u periodu od 2009. do 2014. godine, kada je bila šefica evropske diplomatije, ističu se Briselski sporazum o normalizaciji odnosa Srbije i Kosova i postizanje iranskog nuklearnog sporazuma. Za Briselski sporazum je bila nominovana za Nobelovu nagradu za mir. Ešton podvlači da je u vrijeme ruske aneksije Krima, EU reagovala adekvatno uvodeći sankcije, te dodaje da Brisel i ranije imao svijest o uticaju Rusije na Zapadnom Balkanu, što je sada postalo očito. O svojim diplomatskim iskustvima je napisala knjigu "I šta onda? Priče iznutra o diplomatiji 21. vijeka", koja je bila povod za razgovor za RSE. Učešće Ešton je, inače, planirano na ovogodišnjoj 16. Ljetnjoj školi za mlade diplomate "Gavro Vuković" u Crnoj Gori, gdje će se okupiti mlade diplomate iz cijelog svijeta. RSE: U knjizi napisali ste da niste uživali u periodu kada ste bili visoka predstavnica EU, ali da jeste bilo trenutaka dubokog zadovoljstva, čak radosti. Šta vam je bilo najteže? Karakteri onih između kojih ste posredovali ili same situacije u kojima, u cilju postizanja kompromisa, svako pomalo gubi? Ešton: Teško je bilo gledati izazove sa kojima se toliko ljudi suočava zbog konflikata, haosa i katastrofa. Za sve one koji pokušavaju da pomognu, uvijek postoji osjećaj da nikada ne možete učiniti dovoljno – ja sam se zaista tako osjećala. Zadovoljstvo i radost dolaze od onih trenutaka kada vjerujete da ste možda uspjeli u stvaranju promjena. Nisu u pitanju gubici – kompromis je nekako postala riječ koju ne cijenimo. Tokom pregovora tražite rješenje problema, najčešće sa onima sa kojima imate spor. Kompromis potiče od zadržavanja fokusa na budućnosti, pokušavajući da postignete ono što je najbolje za vašu zajednicu ili državu i odlučujući šta je bitno. Dobri pregovorarači rade tiho i dosljedno – ulažući kapljice, kapljice njihovih napora da nađu rješenja. RSE: Imali ste uticajnu ulogu u postizanju istorijskog Briselskog sporazuma 2013. godine. Međutim, Srbija i Kosovo od tada nisu postigle veliki napredak u normalizaciji odnosa. Koga kriviti za to? Ešton: Svaka od strana zna da budućnost i jedinih i drugih dijelom leži u njihovim odnosima sa EU, a dijelom u odnosima unutar njihovog regiona. A to znači naći način da napravite budućnost koja će donijet mir, bezbjednost i ekonomski uspjeh objema. Nikada neće biti lako – Briselski sporazum je bio samo početak – ali od obje strane zahtjevam da sjednu za sto i pronađu rješenja. Zamislite scenu – dvojicu premijera, istih godina, iz istog regiona, koji se nikada nisu sreli i koji nose nade i težnje svog naroda, uz jedan osjećaj istorije i traume iz prošlosti. Bilo je hrabro čak biti u istoj prostoriji. Izazov je bio priznati prošlost, i gubitke i patnje tolikog broja ljudi, i usmjeriti se da mladi ljudi sa Kosova i iz Srbije mogu očekivati budućnosti u EU. Najveća prepreka liderima svugdje je da budu spremni da krenu naprijed. Lakše je ne činiti ništa. Na sreću, obje strane su bile spremne da to urade. O evropskim integracijama RSE: EU posjeduje veoma snažnu polugu u podsticanju Srbije i Kosova da implementiraju Sporazum, prije svega dražima evropskih integracija. Međutim, čini se da to nije poslužilo, imajći u vidu zasićenost proširenjem unutar EU. Koristeći ovu polugu, kako EU nije uspjela da pogura obje strane da prevaziđu razlike i nađu zajedničko tlo? Ešton: Razumijem da širom regiona postoji zabrinutost da EU nije entuzijastična po pitanju proširenja kao što je bila ranije. Nema sumnje da zemlje Zapadnog Balkana pripadaju unutar EU. Posvećenost EU ja jasna u djelu Miroslava Lajčaka da nastavi da radi sa Srbijom i Kosovom. Međutim, zemlje koje žele biti dio EU imaju još puno da rade, i dio manjka entuzijazma je zbog manjka napretka onih koji žele da postanu članice. To nije lak put, ali se veoma isplati. RSE: U knjizi ste pojasnili da se ne postiže sve najbolje kroz rad formalnih organizacija, poput EU, NATO ili UN. "Kao sa posredovanjem između Srbije i Kosova, njihova uloga (SAD) bila je tiha, najvećim dijelom skrivena ali, bez obzira na to, suštinska", napisali ste. Da li smatrate da u ovom trenutku SAD imaju veći uticaj od EU, naročito na Kosovu? Ešton: Vjerujem u saradnju sa prijateljima i saveznicima kako bi se našla rješenja. SAD imaju naročit odnos sa Kosovom, što je značilo da su mogle da ih uvjere i podrže na putu onoga što će postati Briselski sporazum. Nije u pitanju ko ima veću moć – u pitanju je moć zajedničkog rada. RSE: Kakva je vaša procjena sveukupne situacije na Balkanu? Dok nekada zaraćene strane promovišu saradnju, uglavnom na ekonomskom polju, gotovo sve prepreke, kao npr. etnički sukobi, ostaju neriješene (Kosovo i Bosna). U isto vrijeme, demokratije na Balkanu imaju problem sa rasprostranjenom korupcijom, nepoštovanjem vladavine prava i gušenjem medijskih sloboda. Dok EU generalno kritikuje te trendove, djeluje da ih ponekad namjerno ignoriše u pokušaju da navede autoritarne balkanske lidere da se usklade sa geopolitičkim dogovorima, takozvane stabilitokratije. Na primjer, srpski predsjednik Alesandar Vučić po pitanju Kosova. Ešton: EU se zasniva na principima – demokratija, ljudska prava, vladavina prava samo su neki od njih. U radu sa tim zemljama, oni ostaju dio tekućeg dijaloga. RSE: U kolumni "Ne zatvarajte vrata Zapadnom Balkanu" za Politiko 2021. godine, vi i drugi autori ste ocijenili da je alternativa tome povratak jednoj podijeljenoj Evropi, okruženoj silama koje niti imaju njegove interese niti vrijednosti u srci. "Ostavljanje Zapadnog Balkana u stalnoj zoni sumraka na marginama Evrope bio bi strateški poraz – jedan koji bi se mogao izbjeći". Da li je EU mogla učiniti više? Ešton: Nije samo uloga EU da gura Zapadni Balkan – takođe je na svakoj od zemalja da se odluči da napravi promjene neophodne kako bi se obračunala sa svim pitanjima koja su neophodna da bi postale članice EU. Tako da se nadam da ćemo vidjeti više učinjenog od strane svih kako bi se odgovorilo na ove izazove. O ruskom i kineskom uticaju RSE: U posljednjoj godini vašeg mandata – 2014. godine, Rusija je anektirala Krim. Da li smatrate da je pravovremena reakcija na aneksiju mogla spriječiti invaziju na Ukrajinu februara 2022.? Šta se moglo uraditi drugačije? Ešton: Reagovali smo na vrijeme, uveli smo sankcije Rusiji i pokušali da podstaknemo pregovore. Razumijevanje situacije nakon što se ona dogodila je uvijek teško – nismo tada znali ono što znamo sada. Međutim, u godinama intervenisanja, ono što se dešavalo u Ukrajinini nije bilo visoko na agendi kao što je, po mom mišljenju, trebalo. RSE: U odnosu na period kada ste bili šefica evropske diplomatije, koliko, po Vašem mišljenju, Rusija danas utiče na dijalog i na situaciju na Zapadnom Balkanu? Ešton: Uvijek smo bili svjesni ruskog uticaja i angažmana na Zapadnom Balkanu. Događaji u Ukrajini su to učinile očitijim. RSE: U periodu kada ste napustili Brisel, gotovo se nije ni pričalo o kineskom uticaju. Sada imamo primjere Kine koja širi svoj uticaj kreditima, donacijama i infrastrukturnim projektima širom Zapadnog Balkana, čak i u pojedinim članicama EU. Građani kineski uticaj ne vide kao prijetnju koliko ruski. Biste li se složili? Ešton: Kineski izazov je drugačiji od situacije sa Rusijom. Nadam se da ćemo imati više ulaganja napora u razvijanju jednog strateškog pristupa Kini koji prepoznaje te veze i zabrinutosti. Sjećam se da je Kina imala ulogu sa ostatkom P5+1 (pet stalnih članica Savjeta bezbjednosti UN, plus Njemačka) u iranskim pregovorima i nadam se da će Kina nastaviti da igra pozitivnu ulogu u multilaterlanom sistemu o kojem se moramo brinuti.

Enormna povećanja plata, penzija, socijalnih davanja, povoljna kupovina stanova, davanje subvencija za kupovinu električnih automobila - dominantna su obećanja političkih partija uoči parlamentarnih izbora 11. juna. Obećanja koja se nude građanima dolaze u trenutku kada je tehnička Vlada Dritana Abazovića predvidjela zaduženje 500 miliona eura, a inflacija u prvim mjesecima ove godine bila do 17 procenata. Ekonomski analitičar Mirza Mulešković ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa da političke partije u predizbornoj kampanji ne bi smjele da obećavaju stvari koje nisu sprovodive u praksi a da bi, eventualna implementacija obećanja mogla da ugrozi javne finansije. Posljednji državni kredit od 100 miliona eura dobijen je po rekordnoj kamatnoj stopi od preko devet posto, a potrošačke cijene su bile više od 20 do 40 posto u odnosu na isti period prošle godine. Mirza Mulešković detektuje da je u programima partija došlo do vidne promjene "političkog stila" i obećanja: "Od nekadašnjih obećanja vezanih za razvoj ekonomije i investicija, pričamo kako će doći do povećanja zarada, penzija i ostalih davanja, čak precizirajući tačne iznose. Dakle, do glasova pokušavaju da dođu putem socijalnih, a ne ekonomskih mjera." Pokret Evropa sad predvodnik obećanja Najkonkretnija obećanja biračima nudi Pokret Evropa sad. Najavljuju da će njihovim dolaskom na vlast prosječna plata iznositi 1.000 eura, minimalna penzija 450, da neće biti nezaposlenih, a radni dan će biti skraćen na 7 sati. Međutim, Evropa sad nije detaljno obrazložila izvore takvog finansiranja. Povećanje zarada i penzija obećao je lider Pokreta Milojko Spajić, pozivajući se na sličan projekat osmišljen 2021. dok je bio ministar finansija u Vladi Zdravka Krivokapića. Tada su ukinuti doprinosi za zdravstvo, čime je minimalna plata povećana sa 250 na 450 eura, a prosječna zarada sa 530 na 750 eura. Odmah po sprovođenju tog projekta, Vlada Zdravka Krivokapića je oborena početkom februara prošle godine na inicijativu tadašnjeg potpredsjednika Dritana Abazovića koji je potom izabran za premijera. Naredna Vlada je oštro kritikovala finansijsku politiku Spajića, uz ocjene da je ugrozio finansiranje zdravstvenog sistema. Obećanja ostalih stranaka Slično kao Pokret Evropa sad i ostali učesnici izborne trke su iznijeli svoje ekonomske programe koji podrazumijevaju niz ekonomskih privilegija za birače. Demokratska partija socijalista je obećala podstanarima u Crnoj Gori mjesečne subvencije i izgradnju socijalnih stanova. Obećavaju investicioni ciklus koji može da dovede "do 50 procenata povećanja bruto zarade građana, koja bi bila održiva", a penzija će biti povećana na 350 eura kao i socijalna davanja. Članice doskorašnjeg proruskog Demokratskog fronta, osim političkih poruka da će poništiti priznanje nezavisnosti Kosova i raditi na promjeni crnogorskih državnih simbola, imaju i ekonomsku ponudu za birače. "Vratićemo topli obrok, regres i zimnicu za sve radnike. I svako će dobiti po 13 posto na osnovnu platu. Povećaćemo i penzije za 20 odsto", rekao je nosilac liste Milan Knežević, koji sa Andrijom Mandićem nastupa u koaliciji "Za budućnost Crne Gore". Njihov doskorašnji koalicioni kolega, lider Pokreta za promjene Nebojša Medojevića ima 'bogatiju' ponudu. Prvo je najavio nacionalizaciju onih kompanija za koje smatra da su 'paravan za duvanski i narko kartel'. Kako navodi, ukoliko sprovede program i bude dio Vlade, zaposleni će imati "prosječnu platu iznad 1.000 eura, a prosječnu penziju iznad 700 eura". Koalicija Demokrata i Građanskog pokreta Ura predstavila je plan ugradnje solarnih sistema energije po subvencionisanim cijenama ali i subvencije građanima za nabavku automobila: "Nastavićemo sa projektima dok svaka kuća u Crnoj Gori ne dobije svoj sistem proizvodnje besplatne električne energije. Pokrenućemo snažnu liniju subvencija za nabavku električnih automobila pod povoljnim uslovima." Funkcioneri Ure dominantno čine aktuelnu tehničku Vladu Crne Gore, na čelu sa premijerom Abazovićem. U predizbornom periodu tvrde da su državne finansije stabilne i da su ekonomski parametri rekordni. Tako navode da je država prihodovala 225 miliona više nego prošle godine, a da je od turizma u prvom kvartalu prihodovano rekordnih 119 miliona eura. A druga stranka koja ima najviše ministara u Abazovićevoj Vladi, Socijalistička narodna partija, biračima nudi povećanje davanja za dječje dodatke i dodjelu beskamatnih stambenih kredita za mlade bračne parove. Vanparlamentarni Pokret Preokret nudi projekat izgradnje stanova, koje bi građani kupovali uz nisku kamatnu stopu i sa dugim rokom otplate. Ko će zaraditi novac za povećanje plata? Mulešković nije iznenađen što vodeće stranke u izbornoj trci pokušavaju da dođu do glasova na osnovu obećanja o novom povećanju zarada: "Crna Gora je ušla u povećanje zarada u posljednje dvije godine i sad svi građani to očekuju." Ipak, konstatuje da je dobro da se u javnosti stvara slika da su građani na prvom mjestu ali problematizuje to što se ne govori o izvoru novih prihoda za ostvarenje povećanja zarada: "Ta povećanja koja se najavljuju moraju da budu pokrivena i ekonomskim rastom i da to bude u fokusu programa. Političari moraju da govore o tome kako će privreda ojačati, kako će se ostvariti nova radna mjesta, kako će se mladi zaposliti." Kako navodi, povećanje zarada ne smije se ostvariti bez prethodnih analiza i jasnih izvora finansiranja. "U ovom momentu imamo velikih problema u javnim finansijama. Posljednje zaduženje od 100 miliona, bilo je po najskupljim uslovima. I sad, na primjer, treba da se zadužimo još 500 miliona da dajemo veće plate? I kakvi će tek onda biti uslovi zaduživanja", pita se Mulešković. Kad partije promovišu državne finansije Za Muleškovića je posebno problematično to što se, kako kaže, javne finansije koriste da se promovišu političke partije. "Nisam saglasan s činjenicom da bilo koja partija iznosi da su oni povećali doprinose, dječji dodatak ili druge nadoknade. Nisu oni doprinijeli tome već privreda." Međutim, analizirajući sve ekonomske programe partija Mulešković kaže da neke stranke imaju i dobar program: "Oni su programe postavili na realnim i održivim temeljima. Nisu obećali 'brda i doline' već su obećali stvari koje bi bilo realno ostvariti u narednom periodu. Prepoznali su zelenu ekonomiju, turizam, IT, strukturne reforme, i moguće ostvarive zarade." Prosječna zarada u Crnoj Gori iznosi 781, a minimalna penzija 270 eura. Da bi smanjila inflaciju Vlada je sprovela kampanju 'stop inflaciji' u martu, kada je smanjena cijena za više desetina osnovnih proizvoda i ograničila trovinske marže na pet posto. Efekat je bio, da je inflacija smanjena u aprilu na nešto više od 8 posto.

Vlada Crne Gore je u martu i aprilu proglasila 160 transakcija tajnim i dodijelila 800.000 eura za elementarne nepogode, što je osam puta više nego u istom periodu prošle godine, pokazuju podaci nevladine organizacije Mreža za afirmaciju nevladinog sektora. Takođe, Vlada, koja funkcioniše u tehničkom mandatu, sklopila je i 60 odsto više Ugovora o djelu u odnosu na isti period prošle godine, za koje su isplatili oko 3,2 miliona eura. Riječ je o periodu uoči predsjedničkih izbora, koji su održani u aprilu ali i uoči parlamentarnih, koji Crnu Goru očekuju 11. juna. Ugovor o djelu, bez konkursa, poznat je i kao "kratkoročno zapošljavanje". Plaćanja iz budžeta za ugovore o djelu prepoznata su kao jedan od mehanizama za uticaj na volju građana uoči izbora, koje je koristila ova ali i prethodna vlast Demokratske partije socijalista, ocijenio je direktor Istraživačkog centar MANS-a Dejan Milovac za Radio Slobodna Evropa (RSE): "Iznos od 3,2 miliona eura je značajan a odnosi se samo na dva mjeseca predizborne kampanje. U junu nas očekuju i vanredni parlamentarni izbori pa ćemo vidjeti kakvo je stanje što se tiče maja". Parlamentarna većina predvođena Demokratskim frontom, Demokratama i pokretom URA, smijenila je s vlasti 2020. godine Demokratsku partiju socijalista, stranku Mila Đukanovića koju je godinama optuživala za zloupotrebu državnog novca u političke svrhe, ocjenjujući da je Crna Gora u raljama partitokratije. "Ipak, prebrzo su zaboravili ono što su kritikovali. Izgleda da kad probate kako to izgleda s druge strane, iz pozicije moći, nije se lako odreći tih mogućnosti za zloupotrebu državnog novca", smatra Milovac. U prva dva mjeseca kampanje 3,2 miliona eura Iz državnog budžeta za period mart/april ove godine po osnovu ugovora o djelu isplaćeno je oko 3,2 miliona eura, dok je iznos za isti period prošle godine iznosio oko 2,1 miliona eura. Najveće uvećanje imala je Uprava za katastar i državnu imovinu koja u martu isplatila 405.000 eura, što je više nego duplo u odnosu na prošlu godinu. Slijedi Ministarstvo kulture i medija, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Uprava prihoda i carina… Komentarišući ove podatke premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović je rekao da, zapravo, nema značajnijih povećanja, i da je veća samo transparentnost. "Ima samo povećanja plata po ugovoru o djelu. Kako su uvećana primanja svima, logično je da njima budu veća primanja. Svi ugovori o djelu su objavljeni na sajtu, što prije nije bio slučaj". MANS, ipak, navodi da je bar 160 transankcija Vlade netransparentno. Smjena vlasti nije dovela do promjene svijesti Kako kaže Dejan Milovac trošenje novca iz budžeta i skrivanje isplata je posljedica nemanja političke volje da se bilo šta promijeni na bolje iako je, dijelom, većina 2020. godine na tim obećanjima dobila izbore. "Došlo je do političkih promjena ali je praksa pokazala da rupe u zakonu koje je koristio DPS sada koristi aktuelna vlast. Nemaju volje da mijenjaju ništa u zakonu a što bi suzilo mogućnosti i ograničilo samovolju pojedinaca za zloupotrebe partijskog novca u političke svrhe". Naprotiv, dodaje Milovac, političke partije tu, takozvanu " institucionalnu prednost" prepoznaju kao legitiman način za postizanje političkih ciljeva. Posebno je poražavajuće, smatra Milovac, što je dobar dio zloupotreba normalizovan u smislu koriščenja nedostataka zakona donijetih u vrijeme bivše vlasti. "I da se s tom praksom ipak prekine ukoliko prepoznajete da zakon ima određene nedostatke, kao i da prestanete da koristite svaku mogućnost koju pružaju ti nedostaci". Da predizborna obećanja nisu ispunjena, prepoznao je i dio građana Crne Gore. Istraživanje CGO-a, objavljeno 24. maja, pokazalo je da građani prepoznaju da partije nijesu ispunile predizborna obećanja. Skoro pola, 48 odsto misli da smjena vlasti nije dovela do promjene svijesti. Elementarne nepogode u predizbornom periodu Osim "kratkoročnih zapošljavanja" u sred predizborne kampanje, u martu i aprilu ove godine, Komisija za procjenu štete od elementarnih nepogoda Vlade Crne Gore, isplatila je više od 800.000 eura po osnovu naknada. To je osam puta više nego u istom periodu prošle godine. Novac je uglavnom uplaćivan na račune u bankama, pa se iz podataka o isplatama ne može zaključiti ko je krajnji primalac, osim u slučaju nekoliko isplata pravnim licima, konkretno vjerskim zajednicama, navode u MANS-u. O podjeli sredstava za elementarne nepogode odlučuje komisija na čijem je čelu Zoran Miljanić, ministar bez portfelja zadužen za borbu protiv korupcije. U Ministarstvu bez portfelja, za RSE su naveli da je ta Komisija obrazovana u junu 2022. kada je i počela razmatranje zahtjeva od kojih je najveći dio realizovan ove godine nakon što je Vlada opredijelila sredstva. Naglašavaju i da dinamika isplata za saniranje štete od elementarnih nepogoda zavisi od Ministarstva finansija, i da nije, kako ističu, vezana za održavanje izbora. Ukazuju da je bilo više vremenskih nepogoda u prošloj godini, poput grada, požara i poplava. "Početkom ove godine Crna Gora je pogođena velikim poplavama koje su napravile veliku štetu građanima na imanjima, kućama i gazdinstvima, posebno na sjeveru", navode u odgovorima RSE. Ukazuju da je Komisiji Abazovićeva Vlada opštini Tuzi opredijelila pola miliona eura za saniranje štete nastale usljed jakog olujnog vjetra i grada. Opštinska komisiji Tuzi je dostavila izvještaje za 225 građana kojima je procijenjena šteta u ukupnom iznosu od 3,950,007 . Komisija je zahtjeve riješila tokom marta i aprila 2023. odobrivši naknade u visini od 500.000 eura. Višedecenijska tradicija zloupotrebe državnih resursa Dok su bili opozicija do 2020. godine, partije aktuelne parlamentarne većine optuživale su Demokratsku partiju socijalista da koriste partijsko zapošljavanje za dobijanje izbora. Sumnje su intenzivirane 2012. kada je objavljen snimak sa jednog od partijskih sastanaka DPS-a na kome je njihov funkcioner Zoran Jelić govorio o računici da jedna zaposlena osoba donosi partiji četiri glasa. Optužbe na račun DPS ponovile su se i u međuprostoru od nekoliko mjeseci, tokom primopredaje vlasti 2020. Pobjednici izbora su optuživali DPS da je iskoristio taj period da zaposli svoje ljude u državnim institucijama.

Nezavisnost Crne Gore izglasana je 21. maja 2006. godine. Zemlja je nakon toga relativno brzo primljena u sve međunarodne organizacije. Počela je pregovore sa Evropskom unijom, a 2017. postala i dio NATO-a. Na putu napredovanja ka Uniji posljednjih godina evidentan je zastoj. U međuvremenu, 2020. godine došlo je i do promjene vlasti na državnom nivou što je doprinijelo pojačanim nacionalnim tenzijama i podjelama u društvu. Studenti podgoričkog Fakulteta političkih nauka (FPN), koji su učestvovali u anketi Radija Slobodna Evropa, mišljenja su da su kreatori i sprovodioci javnih politika mislili da se u nezavisnosti može uživati bez odgovornosti. Kažu da stavljajući u prvi plan dijeljenje naroda po mnogim osnovama, prvenstveno političkim, nacionalnim i vjerskim, sistem za ovih 17 godina nije ponudio mnogo toga inovativnog. Da li smo na pragu 18 godina od nezavisnosti dobili nove, građanski osnažene, generacije koje su naučile da budu nezavisne od sistema? Da li smo dobili one koji ne žele da zavise od odluka pojedinaca i da stručnost dokazuju partijskom podobnošću, već da za znanje dobiju šansu i dostojne uslove za rad? Da li su predstavnici vlasti primijetili da su u međuvremenu stasale nove generacije, odlučne da postanu nezavisne od ove države i njenih usluga? Studenti – podijeljeni po pitanju ostanka "Kada sam upisivala fakultet roditelji su mi rekli – budi dobar student kako bi sjutra mogla da odeš odavde. Taj 'savjet' većinu nas prati tokom cijelog školovanja", kaže za RSE Anđela Bujić, studentkinja FPN u Podgorici. Iako je tek na prvoj godini, zna da će karijeru pokušati da gradi van Crne Gore: "Svjesno ili ne, roditelji ili društvo nametnu vam to razmišljanje o odlasku. Vrlo razočaravajuće, jer nam to dovoljno govori o stanju u državi". Kako kaže, u Crnoj Gori politika sve diktira: "Politika je odrednica kako će vam se karijera razvijati. Nismo društvo jednakih šansi. Opterećeni smo raznim vezama, nepotizmom i samo tako se napreduje". S druge strane, njena koleginica, Nejra Polovina, nema dilemu. "Ništa ne može da me obeshrabri da ostanem ovdje, jer je ljubav prema državi jača od trenutnih previranja u vlasti. Istina – politička situacija je loša, ali bilo bi licemjerno da napustim državu a da ne pokušam da nešto poboljšam". U holu Fakulteta političkih nauka malobrojni studenti. Predavanja za ovu studijsku godinu su završena pa dolaze na ispite. Neki su upravo završili pisani dio ispita. Gotovo je, kažu tonom olakšanja, "pa kako god bude". Drugi dio njih čeka svoj termin polaganja tog dana. Sa skriptima, išaranim papirima podvučenih linija i uzvičnika. Grabe da upamte još koju stavku. Ispit manje - stepenica bliža karijeri. A da li će karijeru graditi u Crnoj Gori ili van nje? Otići ću odavde, naravno, odlučna je brucoškinja Aleksandra Bošković. "Kod nas je sve ograničeno, a u inostranstvu su veće šanse za uspjeh i bolji život. Svako ko ima novca treba da ide odavde što prije. Crna Gora nije društvo u kom svi imaju jednake šanse". Na pitanje zašto tako misli, odgovara da su u Crnoj Gori sve profesije obesmišljene i da je godinama prisutna hiperprodukcija kadra. "Na primjer kad upisujete Pravni ili Ekonomski fakultet u startu kreću kritike – 'toliko je pravnika i ekonomista, nećeš nikad naći posao'. I tako nam se, na mala vrata, ubija volja za napredovanjem". Nasuprot nje, buduća politikološkinja, Anja Popović, znanje stečeno na FPN-u i u Americi, u koju se sprema da ide na četvoromjesečni semestar, primijeniće jednog dana u Crnoj Gori. Nije, kaže, rješenje bježati od problema i napuštati svoju zemlju, iako razumije one koji misle drugačije. "Loša je finansijska situacija i to nas sve tjera. Posebno je loša stambena politika. Crna Gora je druga država u Evropi u kojoj mladi do kasno žive sa roditeljima. I onda kreću predrasude – da su mladi lijeni, nesposobni, ima i toga, ali ne - jednostavno situacija je loša i ne mogu da imaju svoj stan". Porodicu želi da formira u Crnoj Gori, ali se nada da će se do tada situacija mnogo poboljšati. "Želim da ih ovdje podignem, ali da ne odrastaju u ovako podijeljenom društvu, punom netrpeljivosti, kao što ja odrastam sada. Do 2020. godine sam vjerovala da je Crna Gora idealno društvo, ali više nije". Smetaju joj, navodi, velike tenzije, nacionalizam: "Posle sticanja nezavisnosti 2006. godine možda su postojale tenzije, ali ih nismo osjećali. Držali su ih pod kontrolom. Bilo je mirnije. Sada se priča o podjelama, to je fokus. Danas morimo da vodimo bitke o crnogorskom identitetu, da pravdamo ko smo i što smo". Iako je obeshrabrena i profesionalno sebe ne vidi u Crnoj Gori za 10 godina, studentkinja Milica Stojanović smatra da je crnogorsko društvo dobro za porodicu: "Kod nas žive tradicionalne vrijednosti. Porodica je na prvom mjestu, održavaju se kumstva, prijateljstva... I u tom okruženju, koje gaji bliskost, voljela bih da djecu podižem". Svemu tome, dodaje, doprinijela je religija "koja u Crnoj Gori posebno ima uticaja". Ipak, njena dva brata već pet godina žive u Engleskoj i tamo rade na poslovima van struke: "I oni su dio onih koji su otišli, koji nisu ni tada a ni sada mislili da se nešto može poboljšati. Shvatili su da ne mogu puno postići u Crnoj Gori, da se ne može doći do izražaja. Upravo tako, obeshrabreno, i sama se osjećam". Za razliku od Milice, Nejra Polovina upravo u tradicionalizmu i dominaciji vjere vidi loš uticaj na društvo. "Sve ovo nas sputava. Nekoga porodica, nekoga sistem, nekoga politika. Tradicionalizam nas je unazadio, vjera, kultura koje nema, mnogo je primitivizma. U takvom društvu teško se napreduje" Nepotizam i korupciju u Crnoj Gori vidi kao najveće prepreke za razvoj i napredak. "Ali treba ostati. Crnoj Gori fali mladih, potencijala, borbe... Želim da napravimo otklon od silnih podjela koje vladaju. Trudiću se da iskoristim mogućnosti, kakve god da mi se pruže, a ne da tražim opravdanja i idem odavde". Njihov kolega Stefan Pejović kaže da sebe i porodicu vidi u Crnoj Gori a misli da je "katastrofalno" što sve više mladih razmišlja o odlasku. "Ako se ovako nastavi, ko će ostati da radi? U zabludi su moje kolege koje misle da je tamo negdje sve ljepše, sjajnije. Dosta njih je i neambiciozno i misle da će im u inostranstvu sve doći na gotovo". Ono što njega "lomi" jesu društvene tenzije u kojima se, navodi, osjeća nemirno. Milica Rukavina je obeshrabrena jer mnogo njenih starijih kolega ne može da nađe posao u struci. "Plaši me to što primjećujem trend da se mladi ne zapošljavaju u struci, ne mogu da nađu posao i onda prihvataju bilo kakav posao koji se nudi. I to me plaši. Plaši me i nizak standard finansijski, kako ću jednog dana živjeti." Standard je u Crnoj Gori, kaže, nizak: "I opet kad se zaposlim u struci - imaću malu platu. Vrlo demorališuće. Ali veliki sam patriota i ostala bih tu. Članstvo u EU bi mnogo pomoglo nama mladima. Otvorilo bi vrata za druge države, posebno u segmentu obrazovanja."

Mreža za zaštitu kulturnog nasljeđa, Europa Nostra, nedavno je objavila listu sedam najugroženijih lokacija na kontinentu za 2023. godinu, od kojih su tri sa Zapadnog Balkana. Na listi su takođe lokaliteti iz Belgije, Gruzije, Njemačke i Mađarske. Selekcija je napravljena na osnovu izuzetnog značaja nasljeđa i kulturne vrijednosti svake od lokacija, kao i ugroženosti sa kojom se trenutno suočavaju. Radi se o Partizanskom groblju u Mostaru, Svetom Stefanu u Crnoj Gori i Bistričkim vodenicama kod Petrovca na Mlavi u Srbiji. Generalna sekretarka Sneška Quaedvlieg - Mihailović govorila je za Radio Slobodna Evropa (RSE) o kriterijumima izbora i metodama rada organizacije koja postoji šest decenija. "Jedan važan kriterijum je da su ti lokaliteti od značaja za evropsku kulturnu baštinu. Znači, prevazilaze isključivo lokalnu dimenziju", rekla je Quaedvlieg – Mihailović. Dodala je da uvijek postoji grupa entuzijasta koji se zalažu za lokalitet, što bude signal onima koji donose odluke kako bi se neki lokalitet spasio i sačuvao. "Drugo, uvek postoji jedna grupa ljudi, udruženja koji se anagažuju, koji su prepoznali značaj te baštine i koji su se udružili, ali im treba pomoć. A treće je signal svim onima koji odlučuju da je neophodno da se i oni uključe u spašavanje tih projekata. Nekada nije pitanje samo para, nego je pitanje odgovarajućeg odnosa i odgovarajućeg modela održivog razvoja", istakla je Quaedvlieg - Mihailović. Skrnavljenja Partizanskog groblja Problem sa lokacijom Partizanskog spomen groblja u Mostaru je da je stalno na meti vandala. U junu 2022. razbijeno je oko 700 spomen-ploča. Europa Nostra traži plan za očuvanje i održivost područja. Quaedvlieg – Mihailović kaže da "u sklopu borbe za očuvanje evropskih vrednosti je važno da građani i mlade generacije razumeju poruku i značaj jednog takvog lokaliteta". "Zaista se nadam, to bi bilo jako važno i za BiH, da se Evropska unija uključi i finansijski u revitalizaciju i obnovu tog lokaliteta", pojasnila je sagovornica RSE. Bez pristupa Svetom Stefanu Svetom Stefanu prijete nekontrolisani turizam i bespravna gradnja. Mještani nemaju pristup ostrvu i svom kulturnom nasljeđu. Europa Nostra poziva vlasti Crne Gore da to promijene. Na Sveti Stefan treba gledati kao na javno dobro, rekla je Quaedvlieg – Mihailović: "Znamo lepotu Svetog Stefana koji je dugo vremena bio pretvoren u hotel, ali je bio otvoren i za građane. Znači, kulturna baština je zajedničko dobro, javno dobro". "Tako da smo smatrali da treba da odgovorimo, na neki način da pomognemo građanima i udruženjima koji se u Crnoj Gori bore da se ponovo dopusti građanima takođe, da mogu da imaju pristup i da uživaju u lepoti ovog dragulja kulturne baštine." Problem Bistričkih vodenica Još jedna lokacija sa područja Zapadnog Balkana je kompleks ruralne balkanske arhitekture. Bistričke vodenice propadaju usljed dugotrajne napuštenosti i vremenskih uslova. Treba ih sanirati i uključiti u ponudu etno sela Bistrica. Kako će Europa Nostra pomoći u sanaciji ovog lokaliteta Quaedvlieg – Mihailović kaže: "Mi ćemo biti ti koji će ih pomagati, savetima prvo da se taj projekat napravi dobro, a onda, nadam se, i da preporučimo Evropskoj uniji da pomogne realizaciju za revitalizaciju tih vodenica". Primjeri dobrih praksi i pozorište u Tirani Većina lokaliteta za koje se zalaže Europa Nostra bude sačuvana, a naglašava se primjer Rosia Montana iz Rumunije. "U pitanju je nekadašnji rudnik zlata iz rimskog doba u kome se nalaze i veoma važni arheološki ostaci. Došla je jedna kompanija iz Kanade da investira u brutalni način ekstrakcije zlata sa cijanidom, sa otvorenim kopom, gde se preseče planina i čitavo to arheološko blago je trebalo da nestane. Mala grupa ljudi koji su rekli: 'Ne, mi ne prihvatamo da izgubimo ovaj prostor'", ispričala je Quaedvlieg – Mihailović. Kreativnim pristupom su uspjeli da privuku pažnju i sačuvaju lokalitet Rosia Montana. "Počeli su na jako kreativne načine da organizuju kampanje. Sačuvali su jednu kuću, sačuvali su jednu crkvu i tako dalje. I onda je i Europa Nostra podržala tu kampanju, međunarodne organizacije su podržale kampanju. To je bilo na našoj prvoj listi 2013. godine. Znači, oni su se borili 15 godina", rekla je Quaedvlieg – Mihailović. Rosia Montana je 2021. godine upisana na listu svetske baštine, a, prema riječima Quaedvlieg – Mihailović, rumunska vlada je odlučila da prekine saradnju sa tom kompanijom". Jedan od primjera u kojima Europa Nostra nije uspjela je zgrada Nacionalnog teatra u Tirani koja je srušena uprkos međunarodnim naporima da se sačuva.

Slijedeći politiku Evropske unije, Crna Gora je uvela sankcije Rusiji, ali su pojedine odluke vlasti bile problematične, ocijenila je bivša potpredsjednica Vlade i ministarka evropskih poslova Jovana Marović u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE). Marović je prije nepunih pola godine, podnijela ostavku u Vladi Dritana Abazovića, navodeći da prilike u Crnoj Gori nisu omogućavale ubrzanje evropskog puta. Dala je tri savjeta novom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću - da ne pristupa Otvorenom Balkanu, da što prije posjeti Kosovo, kako bi otklonio sumnje da će se dovoditi u pitanje crnogorsko priznanje te države i da osujeti ulazak proruskog Demokratskog fronta u novu Vladu na čije će formiranje njegova partija imati presudan uticaj. RSE: Da li mislite da će Milatović poslušati Vaše savjete … i od čega to zavisi? Marović: Uzimajući u obzir nadležnosti predsjednika, on i ne odlučuje o sve te tri stvari. Poenta savjeta je bila da on u javnim nastupima objasni koji je to pravac kojim ide njegov pokret Evropa sad. Međutim, u samom pokretu postoje, koliko možemo čuti, drugačiji stavovi, tako da je teško procijeniti koliko može uopšte uticati na partijsku politiku. Milatović je već rekao da je za njega Otvoreni Balkan pozitivna inicijativa. Ja smatram da priključivanjem gubimo dragocjeno vrijeme koje bismo mogli iskoristiti za ispunjavanje obaveza u procesu EU integracije. Što se tiče savjeta da bi trebalo posjetiti Prištinu nakon Brisela, uvijek je ključno pitanje nakon promjena kakve će odnose novi predsjednik i Vlada imati sa Srbijom i Kosovom. Izbor Kosova za drugu posjetu bi značio samo to da se žele njegovati dobri odnosi sa svim susjedima, što bi, u krajnjem, bila potvrda onoga što je predsjednik rekao odmah nakon izglasavanja - da nema promjena u vanjsko-političkoj orijentaciji. Kad je riječ o DF-u, Crnoj Gori potrebno je da gradi novu strukturu na vlasti koja će biti "građanske i evropske orijentacije". RSE: Ovi savjeti zapravo otvaraju tri suštinski važna pitanja za Crnu Goru. Da li mislite da će Milatović imati političke snage da se odupre zahtjevu da revidira odnos prema Kosovu, ako znamo da osim podrške na predsjedničkim izborima koju je dobio od DF-a, i u redovima sopstvene partije i njihovih koalicionih partnera, ima, ne baš mali broj zagovornika teze da Crna Gora treba da povuče to priznanje? Kao što sam već rekla, to ne zavisi samo od njega, ali svaki zaokret znači i gubitak podrške međunarodne zajednice, a to se dugoročno nikome "ne isplati". RSE: Vaš stav oko učešća Demokratskog fronta u Vladi poklapa se sa više puta iskazanim stavovima američkih zvaničnika…. Zašto mislite da oni treba da budu van Vlade i koliko je to suštinski (ne)bitno ako su dobili ogroman broj važnih pozicija po dubini vlasti? Marović: DF ima drugačije stavove u odnosu na ono što je i zvanična vanjsko-politika orijentacija Crne Gore, ali i dio agende koju treba ispuniti u procesu integracija. Ovdje prvenstveno mislim na stav o genocidu u Srebrenici, o priznanju Kosova, sankcije prema Rusiji, pa čak i na stavove koji se odnose na prava žena, LGBT populacije i slično. To su sve stvari oko kojih mi više ne treba da vodimo polemike u javnosti i u vezi sa kojima ne bi trebalo da čujemo različite stavove iz Vlade. One su odavno definisane. RSE: Upravo je jedno od ovih pitanja, Otvoreni Balkan, navodno bilo Vaša tačka sporenja sa premijerom Abazovićem zbog koga ste prije šest mjeseci, podnijeli ostavku na mjesto potpredsjednice Vlade i ministarke evropskih poslova. Zašto mislite da je OB toliko loš za Crnu Goru? Nije to bila tačka sporenja, budući da OB nikada nije bio na dnevnom redu Vlade. Premijer Abazović je u više navrata govorio da ćemo na osnovu argumenata, odnosno valjane analize, koja će sa svih aspekata analizirati OB, donijeti konačnu odluku da li ćemo se priključiti ili ne. Premijer jeste u javnim nastupima bio pozitivniji od mene u odnosu na tu inicijativu, ali to ne znači mnogo kad odluka nije donesena. Moj stav je zasnovan na saznanjima, istraživanju i analizi koju je Ministarstvo objavilo a koja se njime bavila samo s aspekta evropskih integracija. Ja smatram da strateški, ali ni suštinski ne postoje razlozi zbog čega bismo uopšte razmatrali tu inicijativu u ovom trenutku. Mi smo već integrisani u okviru drugih organizacija i inicijativa u određenim oblastima koje su i dio OB, a podsjetiću i da smo ratifikovali tri sporazuma u okviru Berlinskog procesa, a koja bi trebalo da vode zajedničkom regionalnom tržištu. OB ne nudi ništa novo, a inicijativa je i krnja, jer u njoj učestvuju samo tri države. Učešće jedne je sporno i potencijalno potpuno isključeno iz same inicijative. To je jedna neuređena inicijativa, nema institucionalni okvir, monitoring mehanizme, mehanizam za rešavanje sporova. RSE: Ranije ste konstatovali da Srbija svakodnevno vrši pritisak na Crnu Goru da postane dio OB. Koji su interesi Beograda da Crna Gora postane članica ? Marović: Prije svega, Srbija želi da unaprijedi inicijativu koju je pokrenula i ima najviše interesa u okviru nje. Jedino je Srbija uklonila najveći dio barijera zato što je to njen ekonomski interes - najviše izvozi, i kad se s tog aspekta posmatra, jasno je zašto na tome insistira. RSE: Komentarišući OB, poručili ste da “sa autokratama ne može prijateljski, već službeno dok su na poziciji”. Da li ste ovdje mislili i na odnose Vlade čiji ste bili član sa srpskim i albanskim liderima Aleksandrom Vučićem i Edijem Ramom? Marović: To se odnosilo na izjavu predsjednika Milatovića da će odnosi sa Vučićem biti prijateljski i da su već prijateljski. Jedan od razloga, zbog čega mislim da OB nije dobar je što on ne nudi okvir za demokratizaciju jer zarad "ekonomskih interesa" u drugi plan stavlja demokratiju. Dodatno, Crna Gora je najviše odmakla u procesu demokratizacije, i u tom segmentu, stanje je lošije u svim državama regiona. Isto tako, smatram da je jedno reći da su odnosi sa Srbijom prijateljski, a sasvim nešto drugo da su odnosi sa Vučićem prijateljski. RSE: U autorskom tekstu o EU integracijma ste naveli da države regiona stoje na istom mjestu - sa polukonsolidovanim demokratijama ili hibridnim režimima, narastajućim nacionalizmom, stranim uticajima kojima je manjak demokratije zapravo odskočna daska za širenje autoritarizma. Ako je stanje takvo, imaju li ove zemlje snage da bez jačeg pritiska sa strane izađu iz tog začaranog kruga? Marović: Konstatacija uzima u obzir da je prošlo 20 godina od Deklaracije iz Soluna kojom je obećana evropska perspektiva i da su sve države, u određenoj mjeri, sprovodile reforme iz procesa EU integracije, na osnovu politike uslovljavanja, i da to nije bilo dovoljno da se u značajnoj mjeri unaprijedi stanje demokratije. Ono što smo mi uspjeli da uradimo jeste da neznatno unaprijedimo procedure, transparentnost... ali ono što je suština vladavine prava, institucije nezavisne od političkog uticaja, to još nemamo. Zapravo smo u praksi daleko od toga. Imali dovoljno vremena da pokažemo spremnost i zrelost da sprovodimo evropsku agendu, a to nije bio slučaj. Zbog toga smatram da bi EU trebalo da promijeni pristup i pojačanim monitoringom „natjera nas“ da usvojimo i garantujemo evropske standarde. RSE: Da li mislite da EU adekvatno koristi poluge moći koje ima u odnosu na ove zemlje, s obzirom na izdašnu ekonomsku pomoć koju im daje? Marović: To jeste dio problema.Nova metodologija predviđa podsticaje i sankcije za napredak ili manjak napretka. Ipak imamo primjere da određene države koje nisu uvele sankcije Rusiji i uskladile politiku sa EU u praksi imaju potpuno isti tretman sa onima koje su to učinile. To znači da vi davanjem novca, a bez ikakvog uslovljavanja te pomoći, zapravo omogućavate onima koji ne sprovode evropsku agendu i koji nisu demokratski lideri da opstaju na vlasti. RSE: Koliki je na ovako sumornu definiciju uticaj Crkve, odnosno opšta klerikalizacija kojoj smo svjedoci, gdje političari konsultuju kler o političkim pitanjima? Marović: Uzimajući u obzir kakvi su stavovi Crkve povodom određenih pitanja, možemo reći da to u određenoj mjeri to negativno utiče na neke reforme. Crkva i država moraju biti odvojene. Zna se koji su položaj i uloga crkve u jednom društvu, a ona ne može i ne smije da se miješa u upravljanje. RSE: Kako u tom svijetlu gledate na odluku Vlade Abazovića da potpiše Temeljni ugovor sa SPC i izdvoji značajna sredstva iz budžeta svih građana za obrazovanje mladih u njenim vjerskim školama? Mnogi Vam zamjeraju što tada (potpisivanje TU) nijeste napustili Vladu, kao čin neslaganja sa tom odlukom... Marović: Pitanje odnosa sa SPC dugo opterećuje društveno-politički život u Crnoj Gori. Ne sporim da je to trebalo skinuti sa dnevnog reda, ali su problematični i tajming i sam sadržaj TU. Sa dijelovima nisam saglasna i uostalom to sam i pokazala. Neki mi zamjeraju što tada nisam dala ostavku, a neki što nisam duže ostala da se „borim“ u Vladi. Kada je Vladi izglasano nepovjerenje u avgustu 2022. godine, ona je do tada radila u punom kapacitetu samo nešto više od tri mjeseca, što je bilo nedovoljno za ubrzanje procesa integracije. Međutim, smatrala sam da je moguće uraditi određene stvari na tehničkom nivou, u samom Ministarstvu, konkretno na sređivanju pregovaračke strukture. Kada je i taj tehnički dio postao takav da ne može uticati na proces, moj ostanak u Vladi je postao besmislen ako ne mogu da ubrzam proces pregovora s EU i sredim stvari iznutra. U trenutku kada sam napustila Vladu, stepen realizacije obaveza iz programa pristupanja je bio samo 28 odsto, imali smo „nedefinisanu“ parlamentarnu većinu, Vladu u tehničkom mandatu, blokirano pravosuđe... Apsolutno nijesmo mogli da pričamo o ispunjavanju obaveza iz procesa integracija. E u tom trenutku je meni trebalo da napravim otklon i izađem iz Vlade. RSE: Na temu stranog uticaja, djeluje da se on u Crnoj Gori minimizira. Da li je po Crnu Goru "teži" srpski od ruskog ili kineskog uticaja? Marović: Teško je mjeriti koji je uticaj najveći i najopasniji. Opasni su svi uticaji koji negativno utiču na demokratiju, koji koriste saveznike u samoj Crnoj Gori za određenu agendu koja je problematična, koja usporava i onemogućava demokratske procese. I u tom smislu smatram da sva tri uticaja – i Kina i Rusija i Srbija - imaju potencijalno negativan uticaj na procese u Crnoj Gori. Uveli smo sankcije Rusiji i usklađeni smo sa vanjskom i bezbjednosnom politikom EU, ali određeni koraci u praksi su problematični, poput recimo ekonomskog državljanstva, budući da je tokom prošle godine 110 pasoša dodijeljeno ruskim državljanima. Rusija je još pri vrhu po investicijama. Što se tiče Kine, Crna Gora jeste privremeno riješila problem što se tiče autoputa, ali nismo izvukli nikakve pouke. I dalje zaključujemo sa njima ugovore a da nismo unaprijedili vladavinu prava, samim tim ni naš pregovarački kapacitet, odnosno način na koji definištemo uslove u okviru tih ugovora. A što se tiče konkretno Srbije, uticaj je najveći preko Srpske pravoslavne crkve i određenih partija koje sa vlašću u Srbiji imaju tijesne odnose. Da podvučem još jednom - problem nije saradnja sa Srbijom, nego sprovođenje agende nedemokratskih snaga. RSE: Kakva su Vaša očekivanja od buduće Vlade koja će biti formirana poslije prijevremenih parlamentarnih izbora 11. juna? Naravno da je teško govoriti o tome prije nego vidimo njen personalni sastav, ali da li vidite neophodnu političku energiju da se pokrene proces evropskih integracija, pošto šest godina nijesmo zatvorili nijedno poglavlje, a stalno se govori o privremenim mjerilima za poglavlja 23 i 24? Marović: Sve partije se zalažu za članstvo u EU. U praksi ta posvećenost ispunjavanju cilja nije toliko vidljiva i često postoji samo na retoričkoj ravni. Kako bi pokazale ozbiljnost svojih zalaganja, sve političke partije bi trebalo da se obavežu na ispunjavanje „evropske agende“, odnosno privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24 u jednogodišnjem periodu. Naravno, Skupština svoj dio, Vlada svoj dio. Potom bi trebalo insistirati na dobijanju završnih mjerila, kako bismo ušli u završnu fazu integracije. Ne smije više biti odlaganja, ni pomjeranja agende. Mjerila su jasna. RSE: Dali ste ostavku na mjesto ministarke, što je rijetka pojava u crnogorskoj političkoj praksi. Razmišljate li o povratku u politiku? Marović: Napraviću pauzu od politike od makar četiri godine. Potrebno mi je da se distanciram od te vrste angažmana. Ali ću, naravno, nastaviti i dalje radim na tome da Crna Gora bude ubrzano primljena u EU. Mislim da je to zapravo najvažnije i za demokratiju u Crnoj Gori i za mene, budući da su EU i članstvo Crne Gore u njoj nešto što me pokreće već 20 godina.

Crna Gora je dobila novog predsjednika, nakon što je Jakov Milatović položio zakletvu. On je početkom aprila uz podršku vladajućih stranaka, pobijedio višegodišnjeg predsjednika Mila Đukanovića.

Vlada Crne Gore je na podgoričkom Trgu nezavisnosti organizovala svečanost povodom 21. maja, Dana nezavisnosti Crne Gore. Tog dana, prije 17 godina,  Crna Gora je, uz posredovanje  Evropske unije, na referendumu obnovila državnu samostalnost. Nezavisnost je podržalo 55,5 odsto, dok je za ostanak zajedničke države sa Srbijom bilo 44,5 odsto građana. 

Posljednji je dan mandata Mila Đukanovića, kao predsjednika Crne Gore. Predaje dužnost Jakovu Milatoviću, od kojeg je izgubio na izborima 2. aprila. Kako je Đukanović uspio da opstane na vlasti više od tri decenije i kako je uticao na istoriju?

"Šta je trebalo? Da moje dijete bude silovano da bi njima to bio dokaz", kaže majka djevojčice koja je imala sedam godina kada je, piše u optužnici, njihov komšija i rođak seksualno napastvovao. Iako je tužilaštvo tražilo kaznu od sedam godina zatvora, osamdesetogodišnji Mojkovčanin oslobođen je optužbi pred Višim sudom u Bijelom Polju zbog, kako je navedeno iz suda, nedostatka dokaza. Aida Destanović, savjetnica za odnose sa javnošću Višeg suda u Bijelom Polju, na sjeveru Crne Gore, za Radio Slobodna Evropa (RSE) obrazložila je prvostepenu odluku sudije Dragana Mrdaka: "Nije dokazano da je M.V. učinio krivično djelo koje mu je optužbom stavljeno na teret, prihvatajući odbranu okrivljenog kojom je negirao izvršenje krivičnog djela, a koji navodi nijesu obezvrijeđeni izvedenim dokazima u postupku." Nakon godinu dana sudskog postupka majka djevojčice više ne vjeruje u pravdu. "To je bruka. Nemoguće je da dijete od sedam godina izmišlja takve stvari, nebitno radili se o mom ili o nekom drugom djetetu. Čuš oni nemaju dokaza. Apsolutno mi nije jasno kako radi sud, kako radi pravda. Ja ne mogu da vjerujem." Ona ističe da komšiji Sud nije izrekao ni zabranu prilaska. "Čovjek na sto metara od nas živi i šeta slobodno a ja moje dijete, sad ima osam godina, ne smijem da pustim ispred kuće da se igra. On kad je bio spreman da uradi to otkud ja znam šta njemu još može da padne na pamet", kaže majka djevojčice. Majka je najavila žalbu. Advokatica porodice Maja Živković smatra da je oslobađajuća presuda neopravdana: "Svako ko trpi zlostavljanje bilo koje vrste ne smije biti obeshrabren, što se, nadam se, neće desiti zbog donošenja ove odluke... Vjerujemo da će Apelacioni sud sa dužnom pažnjom razmotriti ovaj predmet i donijeti zakonitu i pravičnu odluku." Strože kazne za pedofile U Crnoj Gori su, inače, u januaru prošle godine stupile na snagu strože kazne za počinioce krivičnih djela protiv polnih sloboda djece i nemoćnih lica. Neposredan povod za izmjene zakona bili su protesti širom zemlje u aprilu 2021. organizovani zbog više slučajeva seksualnog zlostavljanja djece i blage kaznene politike prema počiniocima. U najtežim slučajevima, pedofilima, po novom zakonu može biti izrečena zatvorska kazna u trajanju i do 40 godina, što je najviša kazna u crnogorskom zakonodavstvu. U slučaju obljube nad djetetom, na primjer, najniža kazna je povećana sa tri na pet godina, a najviša sa 12 na 15 godina. Počinioci bi se i poslije izdržane kazne našli pod posebnim mjerama nadzora. Morali bi se redovno javljati policiji, ne bi smjeli da posjećuju vrtiće, škole i igrališta. O njima bi posebnu evidenciju vodilo Ministarstvo pravde. Oni koji bi se našli u registru, ostali bi trajno upisani, bez mogućnosti brisanja. Uspostavljanje registra, smatraju u Vrhovnom sudu, doprinijeće prevenciji seksualnog nasilja i onemogućiti kontakt osuđenih sa maloljetnim licima, naročito prilikom njihovog zapošljavanja. Blage kazne Uprkos izmjenama Krivičnog zakonika koji propisuju rigoroznije kazne za seksualno nasilje nad djecom, u praksi ovi slučajevi uglavnom završe kao prekršaji. Ranija analiza Vrhovnog suda i pokazala je, između ostalog, da su žrtve u više od 90 odsto slučajeva djevojčice, a počinioci gotovo uvijek muškarci. U gotovo tri četvrtine slučajeva žrtve su djeca do 14 godina. Iz Sudskog savjeta je za RSE ranije saopšteno da je od 2018. do aprila 2021. godine izrečeno 12 pravosnažnih presuda za krivična djela iz oblasti pedofilije. Minimalna izrečena zatvorska kazna je bila četiri mjeseca a najviša četiri i po godine. Izazov pomoć žrtvama Vrhovni sud ukazao je da poseban izazov u Crnoj Gori predstavlja praznina u nacionalnom zakonodavstvu kada su u pitanju mjere pomoći žrtvama. Djevojčica sa početka priče je, prema riječima majke, pet puta saslušavana, a među onima koji su je saslušali je i sudska vještakinja iz Podgorice. Na pitanje RSE da li su socijalne službe obezbijedile djetetu psihološku podršku da prevaziđe traumu, majka kaže da nisu. "Zvali su nas jednom kad se sve to desilo, iz Centra za socijalni rad i rekli da će da dođu. Ja ih očekivala. Nakon dužeg vremena su me ponovo zvali i rekli da neće dolaziti navodno zbog nalaza vještakinje, koja je navodno predložila da sa djevojčicom niko ne priča na tu temu, ni psiholog, ni niko drugi". Jedna od zaključaka Vrhovnog suda je da sudovi imaju ključnu ulogu u zaštiti prava i interesa maloljetnih lica, posebno kada je riječ o djeci.

Državna izborna komisija je potvrdila 15 izbornih lista, koalicija i stranaka koje će učestvovati na vanrednim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori 11. juna.  Izbori bi trebalo da riješe političku krizu nastalu nakon izbora avgusta 2020. na kojima je nakon tri decenije smijenjena vlast Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića. Od tada su smijenjene dvije vlade, a aktuelna većina stranaka pobjednica tih izbora, proruskog Demokratskog fronta, Demokrata i Pokreta URA, nije uspjela da izabere treću pa je šef države, Milo Đukanović u martu raspustio Skupštinu i raspisao izbore. Mjesec kasnije on izgubio predsjedničke izbore od Jakova Milatovća kome će i formalno predati vlast 20.maja. Na izborima građani će birati 81 poslanika a nova parlamentarna većina izabraće premijera i vladu. Parlamentarne stranke u trci za poslanički mandat Pokret Evropa sad, iz koje je novoizabrani predsjednik Crne Gore, predvodi lider Milojko Spajić. Stranku su prošle godine osnovali Spajić i Milatović, nakon smjene prve vlade formirane nakon pada DPS u kojoj su bili ministri. Tokom ministarskog mandata kreirali su program kojim je ukinuto finansiranje zdravstva iz plata zaposlenih, a novac preliven na zarade, koje su tako uvećane do 40 do 60 posto. To im je donijelo popularnost pa su u oktobru prošle godine na izborima u Podgorici osvojili najviše glasova i mjesto gradonačelnika, a u aprilu i pobjedu na predsjedničkim izborima. Pokret Evropa sad je okupio nekoliko manjih stranaka, među kojima je i prosrpska Ujedinjena, koja se zalaže za poništenje priznanja nezavisnosti Kosova. Pokretu su prišli i Stranka pravde i pomirenja koja okuplja manji dio Bošnjaka i pokret Civis koji su na prethodnim izborima bili u savezu sa pokretom URA. Podržava ih i nekoliko lokalnih partija poput Novske liste i "Ne damo Nikšić" . Fokus kampanje im je na ekonomiji. Spajić obećava rast prosječnih zarada na 1000 eura, minimalnu penziju od 450 eura, skraćenje radnog vremena i investicije u biotech i blokchain industriju. Demokratska partija socijalista prvi put na parlamentarnim izborima nastupa kao opoziciona stranka i bez dvodecenijskog lidera Mila Đukanovića kao nosioca izborne liste koji je podnio ostavku na funkciju predsjednika stranke nakon poraza na predsjedničkim izborima. Listu predvodi poslanik Danijel Živković. DPS nastupa u koaliciji sa opozicionim strankama sa kojima su prije izbora 2020. godine činili vlast. To su Socijaldemokrate, Liberalna partija i Demokratska unija Albanaca. Na izbornoj listi nema nekadašnjih visokih funkcionera ovih stranaka, od kojih su neki opterećeni korupcionaškim aferama, a koje nisu pravno procesuirane. Blok na čelu sa DPS se zalaže za očuvanje Crne Gore kao građanske države, ostanak u NATO savezu i evropske integracije . Socijaldemokratska partija - opoziciona stranka ideološki bliska bloku koji predvodi DPS u poslednjem trenutku se odlučila na samostalan nastup. Predvodi je gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković, jer je predsjednik partije Raško Konjević tri dana pred predaju izborne liste, ne navodeći razloge, najavio povlačenje iz politike. Prethodno je stranku napustila Draginja Vuksanović Stanković nakon lošeg rezultata na predsjedničkim izborima. Od osnivanja '90-tih ova antiratna, partija zalagala za nezavisnost Crne Gore, članstvo u NATO i EU. Sedamnaest godina, do 2016. je bila u koaliciji sa Đukanovićevim DPS-om. Nova srpska demokratija i Demokratska narodna partija, članice nedavno ugašenog proruskog saveza Demokratski front formirali su koaliciju pod nazivom "Za budućnost Crne Gore". Koaliciju pod istim imenom, čiji je dio bio i DF, je na izborima 2020. predvodio Zdravko Krivokapić, koji je bio premijer prve vlade nakon pobjede na tim izborima a koja je trajala svega 14 mjeseci. Lideri dvije stranke Andrija Mandić i Milan Knežević su politički bliski predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i njegovoj Srpskoj naprednoj stranci, a podržavaoci su i politike Rusije Vladimira Putina. Spoljnopolitički ciljevi ovih stranaka su poništenje priznanja nezavisnosti Kosova, izlazak Crne Gore iz NATO i ukidanje sankcija Rusiji koje su uvedene 2014. nakon ruske aneksije Krima. Mandiću i Kneževiću sudi se u drugostepenom postupku u Višem sudu za slučaju "državni udar". Oni su 2019, uz dva ruska i desetak srpskih državljana osuđeni na po pet godina zatvora zbog pokušaja nasilnog rušenja Đukanovićeve vlasti. Ta presuda je kasnije oborena i naloženo je novo suđenje koje je u toku. Pokret za promjene Nebojše Medojevića nastupa samostalno, nakon što je odlukom njegovih lidera ugašen Demokratski front . Pokret je osnovan prije dvadeset godina kao nevladina organizacija, a zatim je prerastao u političku stranku koji se zalagala za borbu protiv korupcije, organizovanog kriminala i nezakonitih privatizacija društvenih preduzeća. Nakon o nekoliko samostalnih izbora, došlo je do osipanja stranke pa je, izvorno suverenistički Pokret za promjene 2012., sa prosrpskim partijama formirao Demokratski front sa kojim je nastupao na svim izborima. Demokrate i Građanski pokret Ura, koalicija Alekse Bečića i Dritana Abazovića je najveće iznenađenje ovih izbora, imajući u vidu donedavne oštre političke i lične sukobe između dvije partije. Ove dvije partije, koje su uz DF, pobjednice izbora 2020. kada je smijenjen DPS, kasnije su došle u sukob. Seriju protesta Demokrata izazvala je Abazovićeva odluka da, upravo uz podršku DPS, formira manjinsku Vladu 2022., čemu je prethodila njegova inicijativa za pad Krivokapićeve vlade, ali i podrška smjeni Bečića sa mjesta predsjednika Skupštine. Abazovićevoj manjinskoj vladi je nakon tri mjeseca, u avgustu prošle godine, DPS otkazao povjerenje zbog potpisivanja Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom ali je on ostao na premijerskoj funkciji jer većina nije mogla da dogovori formiranje nove Vlade. Nosilac liste je Bečić. Koalicija u prvi plan stavlja evropske integracije, a Abazović pokušava da politički kapitalizuje uspjehe njegove vlade u borbi protiv kriminala. Socijalistička narodna partija potpredsjednika tehničke Vlade Vladimira Jokovića u izbornu trku ulazi sa Demosom poslanika Miodraga Lekića. Jokovićeva partija je pored Abazovićeve Ure dominantno činila dosadašnju Vladu. Na lokalnim izborima u Podgorici nisu prešli cenzus. Iz partije nije saopšteno zašto na izbornoj listi nema visokopozicioniranih funkcionera prosrpske SNP - predsjednice Skupštine Danijele Đurović i dva ministra, prosvjete i pravde. Stranke nacionalnih manjina Bošnjačka stranka u izbore nastupa samostalno. Od osnivanja je bila u svim Vladama koje je formirao DPS Mila Đukanovića. Iako su njeni poslanici glasali za obaranje Abazovićeve Vlade, zadržali su ministarska mjesta u toj Vladi do samog kraja. Za sebe tvrde da su autentični zastupnici političkih interesa Bošnjaka u Crnoj Gori. Hrvatska građanska inicijativa, stranka koja okuplja građane hrvatske nacionalnosti godinama je bila dio vlasti koju je formirala DPS Mila Đukanovića. Lider stranke Adrijan Vuksanović je u Vladi Dritana Abazovića bio ministar bez portfelja, a tu poziciju je napustio kada je toj Vladi izglasano nepovjerenje avgusta prošle godine. Albanski forum je koalicija albanskih nacionalnih stranaka koju čine partije Albanska alternativa predsjednika Opštine Tuzi Nika Đeljošaja, Demokratski savez Albanaca Nikole Camaja i Nacionalna unija Albanaca bivšeg poslanika i ambasadora Ferhata Dinoše. Koaliciju Albanska alijansa čine Nova Demokratske Snaga - FORCA, Demokratski Savez, Demokratski Savez Crne Gore i građanska grupa "Pokret Tuzi". Predvodi je dugogodišnji poslanik Genci Nimanbegu.     Vanparlamentarne stranke grupe građana Narodni pokret "Pravda za sve", je novoosnovana politička partija koju predvodi Vladimir Leposavić nekadašnji ministar pravde u Vladi Zdravka Krivokapića. Leposavić je u jednom od prvih nastupa u Skupštini Crne Gore, sa pozicije ministra, negirao da je u Srebrenici počinjen genocid 1995. godine zbog čega je razriješen funkcije. Koalicija stranaka čiji su lideri Dejan Vukšić predsjednik Demohrišćanske stranke, predsjednik Prave Crne Gore Marko Milačić i lider vanparlamentarne Slobodne Crne Gore Vladislav Dajković. Vukšić je u vrijeme Vlade Zdravka Krivokapića bio šef Agencije za nacionalnu bezbjednost, sa koje pozicije je na sjednici skupštinskog Odbora objavio podatke o identitetu američkih operativaca zaduženih za borbu protiv terorizma, što je, po sporazumima sa zemljama NATO, tajni podatak. Milačić je podržavalac ruskog predsjednika Putina, a on i Dajković su organizovali političke performanse tokom kojih je paljena NATO zastava. Milačić je poslanik u Skupštini a Dajković odbornik u lokalnom parlamentu Podgorice.   Pokret "Prokret" predvodi nekadašnji poslanik Srđan Perić, a na listi su građanski i ekološki aktivisti i pojedini politički analitičari.   "Mi možemo" - za građansku Crnu Goru, je građanska list koja se zalaže za stvaranje demokratskog, građanskog i evropskog društva "kakvo prethodnici nisu mogli da stvore".

U pojedinim crnogorskim školama nastavnici istorije predaju informatiku, muzičko, prepariranje kose i šišanje. Takva rešenja nadležni pravdaju nedostatkom stručnog nastavnog kadra, naročito u školama na sjeveru Crne Gore. Uz to, matematiku u dijelu crnogorskih škola predaju inženjeri metalurgije, ekonomisti i nerijetko studenti. "Postoji pojava u određenim školama na sjeveru da se angažuju studenti (apsolventi) jer smo na nivou države deficitarni sa kadrom iz matematike, fizike, hemije", potvrđeno je Radiju Slobodna Evropa (RSE) u Ministarstvu prosvjete. Na pitanje RSE o posljedicama po kvalitet znanja učenika iz predmeta koji im predaje nekvalifikovan kadar, u Ministarstvu tvrde da preduzimaju sve što mogu: "Činimo sve što je u našoj zakonskoj moći da ovo pitanje riješimo, ali u pitanju je hronični problem i rješenje se tako mora posmatrati, na duže staze". O posljedicama govore podaci UNICEF-a, čija analiza pokazuje da 40 odsto crnogorskih đaka nema ni minimum znanja iako su pohađali nastavu, dok je zanemarljiv broj potpuno kvalifikovanih nastavnika u osnovnim školama. Komentarišući ovakva rešenja dekanica Filozofskog fakulteta u Nikšiću, Tatjana Novović, za RSE kaže da je kompetentnost nastavnog kadra osnovno pitanje u sistemu obrazovanja: "Usled nedostatka kadra prave se ovakva rešenja iz prinude, potpuno neprikladna i neadekvatna." Dodaje da je riječ o iznuđenim rešenjima kako ne bi trpjela nastava. Primjeri neadekvatnih zamjena u školama Kakava rešenja osnovcima nudi obrazovni sistem svjedoče primjeri iz tri škole u Pljevljima. Naime, u tamošnjoj Osnovnoj školi "Kruševo" nastavnik istorije i geografije zbog malog broja časova normu popunjava u drugoj školi, gdje pored istorije i geografije predaje i muzičko i likovno. Njegov kolega, nastavnik istorije predaje muzičko i informatiku u školi "Kruševo". Isti nastavnik u Srednjoj stručnoj školi predaje teoriju šišanja i prepariranja kose. Iako direktorica škole "Kruševo" Svetlana Đukić za RSE tvrdi da nastavnk istorije koji je bio angažovan na drugim predmetima od marta više ne radi, u Ministarstvu tvrde suprotno: "Nastavnik kojeg pominjete, predaje tu grupu predmeta i to samo dva časa. Nastavnik za ove predmete se vodi kao nestručna zamjena isključivo na period od 30 dana po zakonu, nakon čega se ponovo obnavlja konkurs". Iz Ministarstva kažu da je u pitanju mali broj časova i dodaju da je nastava iz ovih predmeta većim dijelom stručno zastupljena: "Ali zbog nedostatka nastavnika, uprava škole je nažalost primorana na ovakvo rješenje, kako se ne bi zaustavio nastavni proces". Primjer iz Kolašina takođe, na sjeveru Crne Gore potvrđuje navode Ministarstva da djeci predaju i srednjoškolci, odnosno, studenti. Naime, zbog odlaska radnika na bolovanje Osnovna škola "Risto Manojlović" iz Kolašina je kao učiteljicu u drugom polugodištu angažovala osobu sa završenom Gimnazijom. Iz Ministarstva su saopštili da je riječ o apsolventkinji na Učiteljskom fakultetu jer na tržištu rada nema tog kadra. Nema nastavnika matematike, fizike i hemije Crnogorski obrazovni sistem godinama ima nedostatak kadra iz prirodnih nauka. Trideset odsto nestručnog kadra predaje hemiju, podaci su Zavoda za školstvo. Isto toliko i fiziku, dok više od trećine nastavnika matematike nije školovano za taj posao, zvanični su podaci. Naime, od ukupno 478 nastavnika matematike, njih 163 nema potrebnu stručnu kvalifikaciju. Matematičkim zadacima i vještinama đake podučavaju inženjeri metalurgije, mašinstva, diplomirani ekonomisti, čak i studenti. Iz Ministarstva za nedostatak tog kadra kažu da je "u pitanju širi društveni problem pa ga tako treba posmatrati i rješavati". "Jedan od razloga je što se učenici radije odlučuju za društvene ili humanističke studije nego prirodne ili tehničke. Pored rada u školi, matematičari mogu da nađu zaposlenje u IT sektoru, bankama, privredi i drugim sektorima", kažu iz Ministarstva. Govoreći o posljedicama ovakvog kadriranja po đake i njihovo znanje ako im predaju inženjeri i slične profesije, dekanica Tatjana Novović kaže: "Iskreno. to je za mene potpuno neadekvatno rešenje. Čini mi se da smo oko toga saglasni i da je to potpuno jasno. Da predaje onaj koji se nije obučavao za nastavnika." Naglašava da su nove tendencije u Evropi da kadar koji radi u školama mora imati adekvatno pedagoško obrazovanje. Novović očekuje da to bude uskoro propisano i u Crnoj Gori. Nastavni kadar i posljedice po đake O nastavnom kadru se, kaže Novović, priča i u svijetlu veoma "slabih rezultata" učenika na takmičenjima i Analize obrazovnog sistema koju je uradio UNICEF. "Tu smo svjedočili jednoj veoma manjkavoj i ne baš optimističnoj slici o tome kolika i kakva su znanja djece iz zadatih oblasti", navodi ovaj sagovornik. UNICEF je u Analizi iz novembra 2022. "izrazio ozbiljnu zabrinutost" kvalitetom obrazovanja u Crnoj Gori jer čak 40 odsto đaka, iako je pratilo nastavu, nije steklo ni minimum znanja. "Više od 40 odsto učenika nalazi se ispod nivoa međunarodne referentne vrijednosti kojom se označava 'nisko postignuće', što znači da više od 40 odsto učenika nije steklo minimalni nivo kompetencija uprkos tome što je učestvovalo u obrazovanju", stoji u analizi. Ta analiza je pokazala da je zanemarljiv procenat potpuno kvalifikovanih nastavnika u osnovnim školama: "Zbog toga Crna Gora nije u stanju da prati prosjek Evropske unije i regionalne trendove obrazovne politike u ovom domenu, te ne obezbjeđuje dovoljno visok kvalitet nastave za nove generacije." Crna Gora je na poslednjem PISA testiranju zauzela 52 mjesto od ukupno 79 zemalja. Rezultati pokazuju da je svaki drugi učenik u Crnoj Gori funkcionalno neopismenjen. Od mogućih šest nivoa postignuća crnogorski obrazovni sistem je ocijenjen dvojkom. Zašto su nastavnici deficitaran kadar? Novović naglašava da je razloga više što su u Crnoj Gori nastavnici deficitaran kadar: "Prvi je što nije bilo dovoljno motivacije jer nastavnik u našem društvu nije afirmisan kako treba. To u stvari treba da bude najprestižniji kadar, koji će biti adekvatno nagrađen i poštovan. A da bi to bio, on mora biti kompetentan." Ona smatra da se mora mijenjati sistemski pogled na nastavnika u društvu: "Da to bude profesija koja je u svakom smislu zaštićena. Ali i da obavezuje; da nastavnik mora imati odgovarajuće stručne kompetencije, ako želimo kvalitetnu školu", zaključuje Novović. Prosječna plata crnogorskih nastavnika je 800 eura, podaci su Sindikata prosvete.

Pred predaju izbornih lista za parlamentarne izbore koji će se održati 11. juna u Crnoj Gori, lideri i funkconeri svih opozicionih partija su se povukli sa čelnih pozicija, a partije parlamentarne većine su raskinule dosadašnje političke saveze i formirali nove. Sve se događa uoči predaje izbornih listi koji ističe 16. maja u ponoć. Najbrojnija koalicija parlamentarne većine proruski i prosrpski Demokratski front, koja je avgusta 2020, sa Demokratama i Građanskim pokretom URA, nakon tri decenije smijenila s vlasti Đukanovićev DPS, 14. maja je rasformirana. Osim što je u bloku stranaka pobjednica tih izbora došlo do pregrupisavanja, u redovima opozicije lideri dvije socijaldemokratske partije su se povukli sa čelnih pozicija. Sve je počelo ostavkom Đukanovića sa liderske pozicije u Demokratskoj partiji socijalista (DPS) koja je uslijedila nakon njegovog poraza na predsjedničkim izbora aprila ove godine. Drastične političke prekompozicije očekivane su nakon 'političkog zemljotresa' u vidu odlaska Mila Đukanovića s vlasti i čela DPS, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa (RSE) profesor međunarodnih odnosa na Bostonskom univerzitetu Vesko Garčević. "Iznenađen sam brzinom tih promjena. Iako sam predvidio, pregrupisavanje sam očekivao nakon izbora 11. juna", kaže Garčević. On smatra da do rekonstrukcija unutar partija dolazi i usljed straha od uspjeha pokreta Evropa sad, koji ulazi u biračko tijelo DF-a ali i DPS-a. Isto navodi i izvršna direktorka Centra za monitoring Ana Nenezić. "Nagli rast pokreta Evropa sad je teško logički i politički objasniti, jer se ne radi o partiji koja na ideologiji okuplja birače. Oni su izašli sa ekonomskim programom i njihov uspon se nastavlja", kaže za RSE Nenezić. Pokret Evropa sad su u junu prošle godine formirali bivši ministri iz prve postđukanovićevske Vlade, Milojko Spajić i Jakov Milatović. Na lokalnim izborima u oktobru iste godine osvojili su vlast u Podgorici, a Milatović je na predsjedničkim izborima u aprilu pobijedio Đukanovića. Razlaz među stranakama parlamentarne većine Komentarišući razlaz, tri partije koje su činile okosnicu Demokratskog fronta, Nove srpske demokratije Andrije Mandića, Demokratske narodne partije Milana Kneževića i Pokreta za promjene Nebojše Medojevića, profesor Garčević ukazuje na zasićenost političkih lidera koji su u politici više decenija: "Jedino Demokratski front nije promijenio lidere. Vidjećemo kako će se to na njih dalje odraziti. Raskol u savezu su napravili jer su shvatili da kad već ne mijenjaju lidere moraju nešto u strukturi. Tako su se udaljili od Pokreta za promjene, karike koju su smatrali najslabijom". Sa druge strane Nenezić smatra da je jedan od razloga i predsjednička kampanja DF-ovog kandidata Andrije Mandića u kojoj su pokušali da naprave krupan zaokret u komunikaciji i retorici. Mandić je u kampanji zagovarao pomiriteljsku politiku, izvinjavajući se za ranije radikalne političke izjave. Međutim, takav pristup nije doveo do povoljnog izbornog rezultata kaže Nenezić: "Treba očekivati da će njihov sljedeći potez biti da se vrate na politiku radikalne desnice i da pokušaju da na taj način povrate dio birača koje su izgubili." Mandić je ispao iz predsjedničke trke u prvom krugu, a u drugom je podržao Jakova Milatovića koji je i pobijedio Đukanovića. Medojevićev PZP će na izbore samostalno dok se očekuje da Mandićeva i Kneževićeva partija formiraju koaliciju pod novim imenom. Preostale dvije stranke, koje su sa DF-om činile vladajuću većinu na državnom nivou - Građanski pokret URA premijera Dritana Abazovića i Demokrate Alekse Bečića, nastupiće zajedno na izborima 11. juna, bez obzira na ranije krupne političke i lične sukobe. Od Abazovićeve stranke se, u međuvremenu odvojila građanska lista Civis koja je imala jednog poslanika u parlamentu. Oni su se pridružili pokretu Evropa sad, kao i Ujedinjena, koja takođe ima jednog poslanika. Nije poznato šta će biti sa više manjih stranaka koje su činile koaliciju sa Demokratskim frontom, uključujući i prosrpsku Socijalističku narodnu partiju koja, sa Abazovićevim pokretom Ura, čini dominantni dio Vlade. Osim što smatra da pokret Evropa sad ulazi u biračko tijelo većine stranaka, Nenezić kaže da je okončano vrijeme nacionalizama i podjela na bazi kojih su DPS i DF godinama dominirali političkom scenom. "Međutim, Pokret Evropa sad je, makar i kroz populistički izraz, otvorila pitanja kvaliteta života i standarda građana. Zato se birači, vjerujem, neće vraćati na prevaziđenu politiku i imaće mnogo veće zahtjeve od političara da bi im povjerili glas", kaže Nenezić. Pokret Evropa sad i za ove izbore obećava značajno unapređenje standarda građana. Njihov lider Spajić je kao ministar finansija 2022. kreirao ekonomski program kojim je ukinuo doprinose na zdravstveno osiguranje i taj novac prelio na plate građana. Time su one povećane za 40 posto, a minimalna za skoro 60 posto. Novi ljudi na listama opozicije Osim ostavke Đukanovića, DPS je inovirao izbornu listu za predstojeće izbore na kojoj su uglavnom mlađi političari. Na njoj nema višedecenijskih funkcionera koji su sumnjičeni da su učesnici afera. Ana Nenezić kaže da su te promjene posljedica prethodnih poraza na parlamentarnim, lokalnim i predsjedničkim izborima. Ukazuje da povlačenje Đukanovića sa čela stranke nije bilo dovoljno: "Prvi korak je bio da se povuku i političari DPS-a koji su u javnosti prepoznati po raznim korupcionaškim aferama od kojih većina nikada nije do kraja razriješena, a što je opterećivala stranku." Nenezić takođe smatra da DPS suočava sa krizom liderskog identiteta: "Ne postoji ličnost nivoa Đukanovića, koja može da okupi ili da povrati birače koje je DPS do sada izgubio." Dvodecenijskog lidera DPS-a privremeno je naslijedio poslanik tridesetpetogodišnji Danijel Živković. Sa njima u koaliciji nastupiće Socijaldemokrate, stranka suverenističkog bloka koja je takođe stariji partijski kadar, uključujući lidera Damira Šehovića, zamijenila novim imenima. I lider druge Socijaldemokratske partije koja je ideološki bliska DPS-u i SD-u, Raško Konjević, povlači iz politike. Isto je učinila i njegova partijska koleginica Draginja Vuksanović Stanković zbog lošeg rezultata na predsjedničkim izborima. SDP će na izborima nastupiti samostalno. Nove ponude Građani će na parlamentarnim izborima 11. juna imati i izbor i među novim partijama. Jedan od ponuda na listi biće pokret "Pravda za sve", u formi grupe građana, na čijem čelu je Vladimir Leposavić. Leposavić je bio jedan od 12 ministara "apostola" u Vladi Zdravka Krivokapića, formiranoj odmah nakon izbora 2020. godine koji je smijenjen poslije nekoliko mjeseci zbog negiranja genocida u Srebrenici. Za glasove 11. juna boriće se i stranka građanske orjentacije, pokret "Preokret za sigurnu Crnu Goru", na čijem čelu je Srđan Perić, bivši poslanik u Skupštini. I građanski pokret "Možemo" predao je listu. Na njoj su javnosti politički nepoznata imena. U prioritete rada ubrajaju reformu javne uprave, penzionog sistema i evropske integracije.

Ministarstvo prosvete i kulture u Severnoj Makedoniji otvorilo je mejl adrese u okviru kampanje za podizanje svesti mladih o nenasilnom i tolerantnom ponašanju u školama i van nje, odmah nakon tragedije u Beogradu. Istovremeno, Ministarstvo prosvete i nauke te države radi na protokolu i smernicama za stručne službe škola i nastavnike, koje se odnose na korišćenje društvenih mreža u školskom okruženju. Opširnije pročitajte na linku dole: Porast broja prijava vršnjačkog nasilja u Severnoj Makedoniji U Crnoj Gori Skupština je na jednom od odbora otovrila pitanje o modalitetima suzbijanja nasalja među mladima, posebno u školama. Predlaže se povećanje broja psihologa u školama, angažovanje policajaca u kvartovima, pa do pooštravanja zakona. Pozivajući se na primjere Kanade i Italije, direktorica Centra za djecu i mlade Nina Delević sugerisala je da treba smanjiti granicu krivične odgovornosti sa 14 na 12 godina, predlog koji se nakon masakra u školi u Beogradu čuje i u Srbiji. Pogled iz Crne Gore pročitajte ovde: Odjek tragedije u Srbiji na Crnu Goru: Od zabrinutosti do incidenata sa prijetnjama Samo u jednom danu, 9. maja, u nekoliko gradova Srbije privedeno je ili saslušano šest učenika. Oni se sumnjiče za izazivanje panike i nereda ili ugrožavanje sigurnosti. Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) je 8. maja saopštilo da je u poslednjih nekoliko dana prijavljeno više od 120 slučajeva pretnji učenika, kao i objavljivanja "neprimerenih" sadržaja na društvenim mrežama. Detaljnije pronađite u tekstu iz Beograda: Privođenja maloletnika posle masovnog ubistva u beogradskoj školi Sve reakcije usledile su nakon šoka izazvanog događajima u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" u Beogradu, od 3. maja kada je usred časa ubijeno osmoro učenika i radnik obezbjeđenja, a povređeno šest đaka i nastavnica. Dan kasnije u oružanom napadu u dva sela blizu Beograda ubijeno je osmoro, a povređeno 14 osoba. Pitanje nasilja, posebno među mladima, posle godina upozorenja prećenih blagim odjecima, zaokuplo je pažnju javnosti.

Masovna ubistva koja su se dogodila u Srbiji početkom maja, u Crnoj Gori izazvali su zabrinutost i pokrenule institucije da aktivnije traže rešenja za vršnjačko nasilje. No osim mobilizirajučeg efekta imala su i negativane, jer su zabilježeni slučajevi slanja prijetećih poruka vršnjacima na koje je policija reagovala. U Skupštini Crne Gore razgovarano je o modalitetima suzbijanja nasalja među mladima, posebno u školama. U oružanom napadu u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" u Beogradu, 3. maja je ubijeno osmoro učenika i radnik obezbjeđenja, a povređeno šest đaka i nastavnica. Dan kasnije u oružanom napadu u dva sela blizu Beograda ubijeno je osmoro, a povređeno 14 osoba. Prva reakcija Ministarstva prosvjete Crne Gore bilo je održavanje časa posvećenog razgovoru sa učenicima o prevenciji vršnjačkog nasilja. Najmanje tri slučaja prijetnji u crnogorskim školama Par dana nakon kobnog događaja u beogradskoj Osnovnoj školi, đaci osmog razreda Osnovne škole "Dušan Korać" u Bijelom Polju poslati su kući nakon prijetnji jednog od učenika. Policija je intervenisala provjerom da li roditelji učenika imaju oružje, a dječak je poslat u Centar za socijalni rad. Narednog dana 9. maja je kotorska policija je na školskom parkingu u automobilu 18 – godišnjaka pronašla više komada noževa, metalne boksere i elektro šoker. Dan kasnije učenik četvrtog razreda Osnovne škole "Radojica Perović" u Podgorici, u vajber grupi poslao fotografiju pištolja i crteža sa imenima pojedinih učenika iz njegovog odjeljenja. Prilikom saslušanja, učenik i njegovi roditelji su saopštili da se radi o šali, a policija je o svemu obavijestila Centar za socijalni rad. Državna sekretarka u Ministarstvu prosvjete Milijana Vukotić-Jelušić ranije je saopštila da 42 škole u Crnoj Gori nemaju psihološko-pedagoške službe, a da u njima ima učenika sa devijantnim postupcima: "Od crtanja grobova svojih drugara i drugarica iz odjeljenja, do objava na mrežama sa stavovima koji oslikavaju frustraciju i mržnju prema vršnjacima iz odjeljenja." Djeca nisu kriva, treba s njima razgovarati Istraživanja iz Amerike govore da kada mediji ozbiljno pokrivaju događaje sa masovnim ubistvima, uslijedi na stotine sličnih incidenata u narednim mjesecima, objašnjava za Radio Slobodna Evropa psihijatrica Tea Dakić. Ona naglašava da su djeca na nižem nivou stepenu razvoja savjesti i emocionalne zrelosti: "Djeca nisu monstrumi, ali ne znaju suštinski značaj poruka koje su poslali. Svi kao društvo moramo da se angažujemo i objasnimo im da je to pogrešno i da moraju da brinu jedni o drugima." Dakić problem vidi u medijima. Kako kaže, oni prikazuju brojne scene nasilja što one koji su pretrpjeli nasilje dodatno traumatizuje, a onima koji su skloni nasilju daju se dodatne ideje. "Godinama imamo upozorenja na ozbiljno nasilje recimo nad ženama, nad LGBT osobama… u toj situaciji moglo se pretpostaviti da će se to preliti i na sve uzrasne grupe pa i na djecu". Kako protiv nasilja: Predlozi i sugestije Vršnjačko nasilje bilo je tema skupštinskog Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje. Jedan od prijedloga za suzbijanje nasilja vršnjačkog nasilja je povećanje broja psihologa u školama i angažovanje policajaca u kvartovima. Navodeći primjere Kanade i Italije, direktorica Centra za djecu i mlade Nina Delević sugerisala je da treba smanjiti granicu krivične odgovornosti sa 14 na 12 godina. Ivan Krgović, specijalista dječije i adolescentne psihijatrije, smatra da je vršnjačko nasilje društvenim mrežama dobilo kompleksne oblike: "Zanimljiv je i porast nasilja među djevojčicama preko društvenih mreža. To je veliki izazov i za nas starije koji ne možemo da ispratimo ove društvene mreže. Treba razmišljati o ograničavanju pristupa mrežama određenim starosnim grupama". Tamara Vujović iz Demokrata smata da je problem i u liberalnom Zakonu o oružju: "Dovoljno da imate 18 godina da aplicirate za posjedovanje oružja. Kod nas je lakše dobiti dozvolu za oružjem nego dozvolu da upravljate motornim vozilom". Ministar sporta i mladih Vasilije Lalošević kazao je da istraživanje o stavovima mladih koje je to ministarstvo radililo sa UNICEF-om zabrinjava s obzirom da ih ne tangiraju problemi vršnjaka. "Gotovo 80 posto mladih smatra da ne posjeduje empatiju prema svojim kolegama. Skoro 80 posto. Viši procenat od toga ide ka tome da ne želi nikakvu stručnu pomoć u slučaju svega ovoga što mi danas pričamo. I to je takođe razočaravajući i katastrofalni podatak", rekao je ministar Lalošević na Odboru.   MUP ne bilježi porast vršnjačkog nasilja U zvaničnim policijskim statistikama nije evidentiran porast vršnjačkog nasilja, saopšteno je nakon sastanka tima Ministarstva unutrašnjih poslova za suzbijanje vršnjačkog nasilja, od 11.maja Oni navode da je tim formiran "usljed izražene medijske percepcije povećanja djela sa elementima vršnjačkog nasilja, izražene zabrinutosti javnosti i predloga NVO sektora za pojačanom aktivnošću Ministarstva sa apelom na zaštitu djece". Problem u medijima i mrežama A dio crnogorske javnosti podržao je incijative iz Srbije za ukidanje prikazivanja rijaliti programa i društvennih mreža koje tinejdžeti najčešće koriste. U Srbiji su, naime, podnijete dvije peticije kojima se traži ukidanje rijaliti programa sa nasilnim sadržajem i ukidanje nacionalnih frekvencija za televizije "Pink" i "Happy" koje takve programe emituju. Te televizije emituju programe i u Crnoj Gori. Uz to, pokrenuta je i peticija za ukidanje društvene mreže Tiktok na kojoj maloljetnici postavljaju problematične sadržaje. Da li su predložene mjere učinkovite? Prema riječima psihijatrice Tee Dakić ti predlozi su površni, jer iskustvo drugih zemalja govore da su neučinkoviti: "Moramo da se bavimo suštinskim stvarima, a najprije da prihvatimo da imamo ogroman problem sa nasiljem. A ne da slušamo visoke zvaničnike koji govore kako su tuče u osnovnim školama nekad bile fer i da govore kako verbalno nasilje nije ozbiljna stvar." Sve nabrojane mjere koje su se čule Dakić smatra paušalnim: "Ne vjerujem da će donijeti neke veće rezultate. Populistiko pribjegavanje jednostavnim rješenjima za kompleksne probleme uglavnom kasnije dolaze na veću naplatu." Nakon oružanih napada u Srbiji, crnogorsko Ministarstvo unutrašnjih poslova je obnovilo poziv građanima da predaju nelegalno oružje koje posjeduju, bez ikakvih pravnih posljedica. Za pet dana, prema riječima ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića, predato je oko stotinu komada vatrenog oružja.

Skupština Crne Gore je usvojila zakonsku odredbu kojom će dio stradalih tokom ratova devedesetih biti proglašen civilnim žrtvama rata, a na osnovu čega će njihove porodice steći pravo na odštetu. Glasovima aktuelne parlamentarne većine, proruskog i prosrpskog Demokratskog fronta, Demokrata i Građanskog pokreta URA, civilnim žrtvama rata će biti proglašeni samo stradali u Crnoj Gori tokom NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije (SRJ). Usvojeni amandman na "Zakon o boračkoj i invalidskoj zaštiti" propisuje da je civilna žrtva rata "lice koje je poginulo, umrlo ili nestalo tokom oružanih sukoba za vrijeme ratnog stanja, na teritoriji Crne Gore". Vrijeme ratnog stanja bilo je proglašeno samo tokom NATO intervencije, 1999. godine. Da su ovim Zakonom diskriminisane žrtve zločina u Štrpcima, saopštile su njihove porodice. Smatraju da je to zbog nacije kojoj pripadaju i vjere koju ispovijedaju. "Štrbačke žrtve se zbog imena stavljaju u drugi red žrtava. Jedini njihov grijeh kada su stradali bilo je to što imaju drugačije ime ", kaže Demir Ličina, predstavnik porodica žrtava za Radio Slobodna Evropa (RSE). Iz parlamentarne većine koja je izglasala ovu zakonsku odredbu, odbacuju optužbe da je riječ o selektivnom zakonu. Optužba da se zakonom dijele žrtve po naciji, vjeri i imenu, ne stoji i mora biti odbačena, kaže za RSE poslanik vladajuće većine iz Demokrata, Momo Koprivica, koji je bio predlagač amandmana. Žrtve iz Štrbaca i Murina Prije 30 godina, februara 1993. su pripadnici Vojske Republike Srpske na željezničkoj stanici Štrpci u istočnoj Bosni izveli iz voza na liniji Beograd (Srbija) – Bar (Crna Gora) i ubili 20 putnika, civila nesrpske nacionalnosti. Najstarija žrtva je imala 59, a najmlađa 16 godina. Tokom NATO intervencije 1999. je bombardovana okolina Podgorice i mjesto Murino na sjeveru Crne Gore, gdje dominantno žive Srbi, kada je stradalo šest civila, od kojih troje djece, a četiri osobe su teže povrijeđene. Sedmi stradali civil bila je stanovnica Malesije, područja u blizini Podgorice u kome uglavnom žive Albanci. Godinama su obeštećenje tih žrtava tražile prosrpske partije u Crnoj Gori. NATO je bombardovao tadašnju SRJ, nakon neuspješnih pregovora o rješavanju krize na Kosovu, s ciljem sprječavanja egzodusa albanskog stanovništva zbog terora srpskih vojnih i policijskih snaga. Za te zločine kasnije je pred sudom u Hagu suđeno većini pripadnika tadašnjeg državnog vrha, uključujući i predsjednika SRJ Slobodana Miloševića. Što je sporno u zakonu? Akcija za ljudska prava (HRA) koja se decenijama bavi pitanjem ratnih zločina je zakon ocijenila selektivnim upravo zbog odredbe da su žrtve samo stradali za vrijeme ratnog stanja. Ukazuju da to isključuje sve žrtve sukoba devedesetih u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (BiH). "Civilnim žrtvama rata se smatraju žrtve oružanog sukoba sa NATO u Crnoj Gori, ali ne i porodice civilnih žrtava iz Crne Gore koje su stradale od posljedica oružanih sukoba u Hrvatskoj i BiH, poput otetih putnika iz voza u Štrpcima", naveli su u HRA. Smatraju da SRJ tokom rata u BiH i Hrvatskoj nije proglasila ratno stanje "jer su njene vlasti željele da zataškaju vojnu i drugu podršku koju su pružale predstavnicima srpske manjine u ratovima na toj teritoriji". Koprivica: Da bi neko bio civilna žrtva rata, mora da se to desi u ratu Predlagač amandmana, poslanik Demokrata Momo Koprivica iz parlamentarne većine, odbacuje prigovore da je zakon selektivan. "Među civilnim žrtvama rata su civili iz Murina i Malesije, ljudi različitih vjera i nacija", naveo je Koprivica u pisanom komentaru za RSE. Kaže da država ima jednaku obavezu prema svima, a zločin u Štrpcima ocjenjuje monstruoznim i za "svaku osudu". No, da bi se neko tretirao kao civilna žrtva rata, potrebno je da se to desi u ratu, navodi Koprivica. Dodaje da druge žrtve nijesu manje žrtve, niti je njihov život manje vrijedan, ali je tu potreban poseban propis o reparaciji žrtava kršenja ljudskih prava. "Jer je i van ratnog stanja moguće počiniti monstruozno kršenje prava, uključujući prava na život, kao što je slučaj sa zločinom u Štrpcima", smatra poslanik Demokrata. Prigovore da je zakon usvojila raspuštena Skupština i da zato predstavlja manipulaciju žrtvama, Koprivica smatra ulaskom u sferu politike, te uvredljivim za porodice žrtava koje su, kako smatra, bile zaboravljene tokom prethodne vlasti Demokratske partije socijalista (DPS). Iako je Skupštinu sredinom marta raspustio Milo Đukanović, predsjednik države i lider smijenjene DPS, parlamentarna većina i dalje usvaja zakone. Za sporni Zakon glasao i građanski pokret URA Predstavnik porodica žrtava u Štrbcima Demir Ličina usvajanje zakona u raspuštenoj Skupštini vidi kao "manipulaciju žrtvama zarad jeftinih političkih poena". Kako kaže, za usvajanje spornog zakona je trebao samo jedan dan, dok "Rezolucija o zločinu u Štrpcima", koju su inicirale porodice žrtava, čeka na red za skupštinsku raspravu od maja 2022. godine. Tom Rezolucijom se poziva na iznalaženje pravnog mehanizma kako bi se dodijelio status civilnih žrtava rata porodicama otetih, kao izraz solidarnosti i moralne podrške. Među predlagačima Rezolucije je bila poslanica Suada Zoronjić iz pokreta URA. Za Ličinu je sporno to što je ona kao i ostali poslanici te partije, podržala sporni zakon po kome žrtve iz Štrbaca ne mogu dobiti status civilnih žrtva rata. "Da li je njen i stav URE, da i štrbačke žrtve treba da dobiju status civilnih žrtava rata ili ne?" Iz URA odbacuju optužbe o selektivnosti zakona Zoronjić za RSE kaže da je usvojenim amandmanom koji definiše civilne žrtve rata ispravljena višegodišnja nepravda države prema nevino stradalim i njihovim porodicama. U pisanom odgovoru dalje navodi da ne vidi selektivan odnos prema žrtvama i da se solidariše sa svim nevino stradalim i njihovim porodicama. Zato je, kako naglašava, i podnijela Rezoluciju o zločinu u Štrpcima, koja je u skupštinskoj proceduri. "Mislim da država ima obavezu da obešteti i porodice nedužno stradalih ljudi koji su na najbrutalniji način stradali, samo zato što su bili Bošnjaci, zadesivši se u vozu koji je krenuo iz Beograda ka Bijelom Polju", kaže Zoronjić. Ona se, kako dodaje, nada da će ta Rezolucija imati podršku svih poslanika u parlamentu bilo kog saziva. HRA poziva novog predsjednika države da ne potpiše zakon Da bi zakonsko rešenje bilo primjenjivo mora da ga potpiše predsjednik države. Đukanović koji je na toj funkciji do 20. maja odbija da potpiše zakone koje Skupština donosi nakon što je donio ukaz o njenom raspuštanju 16. marta. Akcija za ljudska prava pozvala je njegovog naslednika na toj funkciji, novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića da ne potpiše sporni zakon i da ga nakon parlamentarnih izbora zakazanih za 11. jun vrati novom sazivu Skupštine. Milatović će na mjestu predsjednika Crne Gore biti inaugurisan 20. maja, nakon što je na izborima u aprilu pobijedio aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića.

Cijene ljetovanja na Crnogorskom primorju u glavnoj turističkoj sezoni biće i za 30 odsto veće u odnosu na prošlu godinu. Na poskupljenje najviše utiče inflacija koja je u Crnoj Gori prošle godine bila 17,2 odsto, dok su od početka ove godine cijene porasle oko 14 procenata. U Udruženju izdavalaca privatnog smještaja očekuju da će njihove cijene u glavnoj sezoni biti veće 10 do 30 odsto. "Na udaru smo još od kovid pandemije. Još se od toga nijesmo oporavili pošto nismo imali nikakve subvencije niti programe podrške. Na taj teret sad treba dodati i inflaciju", kaže Branka Džoganović iz Udruženja za Radio Slobodna Evropa (RSE). Prema podacima budvanske Turističke organizacije, prosječne cijene u dvokrevetnoj sobi privatnog smještaja će u glavnoj sezoni biti od 20 do 50 eura po osobi, a apartmana za četiri osobe od 50 eura pa na više, u zavisnosti od kategorije i lokacije. Prema njihovim podacima trenutno je u Petrovcu kod Budve, trokrevetni apartman prosječno 15 do 35 eura, dok je u Budvi ta cijena od 20 do 40 eura. Ima i prošlogodišnjih cijena No, ima izdavalaca koji poslovnu logiku vide u zadržavanju prošlogodišnjih cijena. Zoran Dragović iz Petrovca kaže da se treba prilagoditi srednje platežnoj moći gostiju iz regiona - Srbije, Bosne i Hercegovine, Albanije i sa Kosova. "Ne mogu stalnom gostu da kažem: sve je poskupilo pa moram da podignem cijenu 30 odsto. Umjesto toga, moram da ga sačuvam za neko sretno vrijeme i makar polovinu inflacije preuzmem na sebe", kaže Dragović za RSE. Objašnjava da je njegova poslovna logika "bolje je od deset hiljada izgubiti hiljadu, nego ne dobiti ništa", jer smatra da vlada "cjenovna stihija". Kao primjer navodi da su mu u jednom diskontu ograničili kupovinu mjesečnih zaliha sredstava za održavanje apartmana, s obrazloženjem da se može kupiti samo po dva artikla "kako ljudi njima ne bi švercovali". "I tu se vidi da je država izgubila kontrolu nad cijenama. Ne mogu da kuvam sapun da bih oprao što treba, ne mogu svaki dan da idem u Bar da bih kupio dvije boce šampona ili omekšivača kako bih mogao raditi", kaže Dragović. Hotelijeri oprezni sa cijenama U Crnogorskom turističkom udruženju navode da su hotelijeri ove godine podigli cijene za oko deset odsto, te da su i dalje jeftiniji nego konkurencija u Hrvatskoj ili Grčkoj. "Krenula je sezona, već smo ugovorili poslove i više od toga ne smijemo dizat cijene. Oni koji budu išli sa visokim cijenama će "nastradati" ovog ljeta", kaže za RSE hotelijer Žarko Radulović. Na području Budve ima oko 140 hotela i u njima će usluge u glavnoj turističkoj sezoni biti skuplje od sedam do dvadeset procenata, navode u lokalnoj turističkoj organizaciji. Prosječna cijena po osobi u hotelu sa tri zvjezdice će biti 28 do 46 eura, a u onima kategoriju više od 37 do 140 eura. Noćenje sa doručkom u hotelima sa pet zvjezdica koštaće od 160 do 270 eura po osobi. Profesor ekonomije i turizma Ivo Županović upozorava da cjenovnu politiku ovog ljeta treba veoma oprezno oblikovati, jer je zemljama euro zone predviđen ekonomski rast od svega 0,7 posto, a u Njemačkoj i Velikoj Britaniji će imati i negativni predznak. "Takođe, tržišta Turske, baltičkih zemalja, kao i istočne i centralne Evrope imaće inflaciju, ne kao prošle godine, ali ipak; sve te faktore treba uzeti u obzir ukoliko želimo da imamo realno izbalansirane cijene", kaže Županović za RSE. Kao primjer navodi da je zbog neadekvatne cjenovne politika u privatnom smještaju, prošle godine taj turistički segment imao 20 odsto manju popunjenost. Turisti o predsezoni "Bili smo na sjeveru Crne Gore, na Žabljaku, i tamo je izuzetno jeftino, a sada smo sedmicu dana na obali gdje su cijene nešto veće, ali je to za nas i dalje stvarno vrlo povoljno", kaže Susan iz Velike Britanije u anketi RSE. Boravila je takođe u Hrvatskoj i za Dubrovnik kaže da je "duplo skuplji". Olgu i Nikolaja iz Moskve smo sreli u tivatskom Porto Montenegro u kojem je ponuda ekskluzivna, pa su i cijene skuplje od prosjeka: "Restorani i prodavnice su ovdje prilično skupi, ali u gradu ima i jeftinije ponude, tako da nađemo ono što nama odgovara, pa nam cijene nam nisu veliki problem". Sanja i Ana iz Srbije ne vide razliku u cijenama u Novom sadu gdje žive, i u Budvi gdje su na odmoru. "Cijene su ovdje iste kao u Srbiji, nisu ništa skuplje", kažu ove studentkinje. Ponuda za plići i dublji džep Šarolikost cijena je najočiglednija u ugostiteljskoj ponudi, jer varira zavisno od lokacije i kvaliteta. Udruženje ugostitelja Budve očekuje da će u glavnoj sezoni njihova ponuda biti skuplja desetak odsto nego prije godinu. U Budvi, najposjećenijem gradu na Crnogorskom primorju, kafa se na Slovenskoj plaži može naručiti već za 1,40 eura dok je u najpoznatijoj gradskoj kafani doručak od 3,5 eura, a pice, salate i pašte 8 eura. Oni koji se žele počastiti u nekom od restorana u Starom gradu, mogu naručiti lignje, gambore ili hobotnicu za 16 do 20 eura, a ribu prve kategorije za 40 eura po kilogramu. Klijentele ima i za skupe restorane, poput onih u tivatskom Porto Montenegru gdje cijene prate eksluzivnu ponudu. Tu poznati kuvari pripremaju ručak ili večeru od šest sljedova za 85 eura, a ima i restorana koji nude gastronomske delicije poput japanske Wagyu govedine koja košta 600 eura za kilogram. Nove cijene i na plažama Oni koji tek planiraju budžet za ljetovanje, trebaju uračunati i cijene na plažama. U prvim sedmicama maja većina zakupaca plaža ne naplaćuje plažni mobilijar (suncobran, ležaljke), ali u njihovom udruženju kažu da će cijene tokom glavne sezone biti veće 10 do 20 odsto nego prošle godine. To je uslovljeno poskupljenjem radne snage, većim bankarskim kamatama i inflacijom, kaže za RSE Petar Delić iz Ulcinja, koji je preko 20 godina zakupac na Velikoj plaži. Tu je iznajmljivanje suncobrana sa dvije ležaljke prošle godine koštalo 8 u predsezoni, a sredinom ljeta 10 eura. Plažni baldahini su dnevno iznajmljivani za 10, odnosno 30 eura. Sve zakupljene plaže na Crnogorskom primoru imaju i dio namijenjen posjetiocima koji ne žele iznajmljivati ležaljke i suncobrane, ili imaju sopstvene. Plažni mobilijar je na zakupljenom dijelu plaža besplatan nakon 17 sati. A oni koji preferiraju šetnju gradom u kupaćem kostimu moraju računati na još jedan trošak. Naime od ovog ljeta će u zoni Starog grada i na ulicama Budve biti zabranjena šetnja u kupaćim kostimima. Oni koji tu odluku ne budu poštovali, platiće kaznu od 200 eura.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) Crne Gore trenutno radi na četiri slučaja u kojima ispituje životni stil bivših javnih funkcionera odnosno, nesklad između njihovih zarada, imovine i luksuznog života, potvrđeno je Radiju Slobodna Evropa (RSE). "U svim slučajevima su formirani krivični predmeti koji su u fazi izviđaja", navodi SDT i precizira da je tome prethodilo obavještenje iz Agencije za sprečavanje korupcije. Agencija je od kraja 2020. samoinicijativno upoređivala imovinske kartone funkcionera sa dostupnim bazama podataka u cilji utvrđivanja nesklada između prihoda i imovine koju su prijavili pošto aktuelni Zakon o sprečavanju korupcije nema tu zakonsku normu. Ta norma je dio novog zakona koji je u formi Nacrta, već usvojen na skupštinskom Odboru za antikorupciju. "Praćenje životnog stila obuhvata upoređivanje prijavljenih prihoda i imovine u odnosu na potrošačke navike, mjesto stanovanja i imovinu javnog funkcionera, bračnog ili vanbračnog supružnika i djece", piše u Nacrtu koji će se nakon rasprave naći pred poslanicima. A upravo je životni stil u fokusu četiri slučaja koji su pod lupom Specijalnog tužilaštva, od kojih se dva odnose na ministre bivše vlasti, jedan na službenicu policije i jedan na odgovorno lice iz nevladinog sektora. Imovina članova porodice nekadašnjeg ministra policije U jednom od slučajeva, pod lupom SDT je porodica bivšeg javnog funkcionera M. N.: "Agencija je ovom tužilaštvu, 10. maja 2022. dostavila obavještenje kojim ukazuje da su pojedini članovi porodice bivšeg javnog funkcionera M. N. vlasnici nepokretne imovine, koja ne odgovara njihovim stvarnim prihodima", navodi Specijalno tužilaštvo. Radiju Slobodna Evropa je nezvanično potvrđeno da je riječ o Mevludinu Nuhodžiću, nekadašnjem ministru unutrašnjih poslova, sada poslaniku Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića, koja je avgusta 2020., nakon tri decenije smijenjena sa vlasti. U slučaju članova porodice Nuhodžića Specijalno tužilaštvo utvrđuje "postojanje osnova sumnje" da je učinjeno krivično djelo protiv službene dužnosti. "Prikupljena su obavještenja, podaci i dokazi od Uprave za katastar Budve, Žabljaka i Podgorice. Posredstvom policije, dobijena su obavještenja od M.N. i njegovih kćerki, a policiji je dat nalog da preko INTERPOL-a izvrši provjere i prikupi potrebne dokaze", piše u odgovoru SDT na upit RSE. U imovinskom kartonu Nuhodžića koji dostupan na sajtu Agencije za sprečavanje korupcije, nema podataka o imovini njegovih kćerki jer prema postojećem Zakonu javni funkcioneri nijesu dužni da prijavljuju imovinu djece koja ne žive sa njima. U kartonu se navodi da je vlasnik stana u Podgorici od 71 kvadrata, kuće od 116 u Bijelom Polju i više od 11 hiljada kvadrata zemljišta, dok supruga Aida posjeduje kuću od 160 i dvorište od 676 kvadrata u Podgorici. Agencija je u više navrata prethodnih godina saopštavala da je Nuhodžić kršio Zakon o sprečavanju korupcije ne prijavljujući kompletnu imovinu. Nuhodžić je za RSE potvrdio da se radi o imovini njegove kćerke Belme, koja posjeduje dva stana, u Podgorici od 124, a u Budvi od 77 kvadrata, dok druga kćerka Dženana ima 1.000 kvadrata zemljišta na Žabljaku. "U fokusu obavještenja koje je ASK uputio SDT-u, nalaze se nekretnine moje kćerke Belme Gušmirovičeve, koja je udata već 14 godina i živi u Pragu. Njen suprug je uspješan biznismen i vlasnik više restorana u Češkoj", kazao je Nuhodžić. "Što se tiče imovine moje druge kćerke, koja je bila predmet provjere - radi se o 1.000 kvadrata zemljišta u opštini Žabljak, koja je kupljena za iznos od 3.500 eura u trenutku kada je ona već pet godina radila i imala dobra mjesečna primanja", dodao je Nuhodžić. Slučaj bivšeg ministra Kenana Hrapovića Neprijavljivanjem kompletne imovine, Zakon je prekršio i Kenan Hrapović, nekadašnji ministar zdravlja iz Socijaldemokrata, koalicionog partnera Đukanovićeve Demokratske partije socijalista. Specijalno tužilaštvo, kako je potvrđeno RSE, duže od dvije godine izviđa životni stil članova Hrapovićeve porodice odnosno, ćerke Selme. Do ispitivanja je došlo nakon što je Centar za građansko obrazovanje u aprilu 2021. podnio inicijativu Agenciji da se preispita životni stil porodice Hrapović nakon medijskih objava koje "snažno upućuju da članovi te porodice imaju životne stilove koji su daleko iznad prijavljenih prihoda". Do inicijative CGO je došlo nakon što je Selma na društvenim mrežama objavila fotografije koje svjedoče da je u kratkom periodu obišla Majami, Njujork, Dohu i Abu Dabi. Iz CGO su naveli kako je vidljiv raskorak između prilično visokih, javno vidljivih troškova i onog što stoji u imovinskom kartonu koje je Hrapović podnio Agenciji. U to vrijeme su, prema podacima dostavljenim Agenciji, njegovi mjesečni prihodi kao ministra bili oko 2.080 eura. Hrapović za RSE nije želio da komentariše postupanje Specijalnog tužilaštva. Provjerovan i stil života Đukanovićeve supruge U novembru 2022. Agencija je ispitivala i životni stil Lidije Đukanović, supruge odlazećeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića zbog skupocjene garderobe, u kojoj se pojavljuje u javnosti, potvrđeno je RSE u Agenciji. "Tokom provjere imovine i prihoda javnog funkcionera Mila Đukanovića, nijesu utvrđene nepravilnosti koje bi dovele do pokretanja bilo kakvog postupka iz domena nadležnosti Agencije za sprječavanje korupcije", piše u odgovoru Agencije. Prema dostupnim podacima na sajtu Agencije, Lidija Đukanović je tada imala mjesečna primanja oko 925 eura, a Đukanović platu od 2.202 eura. Do provjere je došlo nakon što je Đukanovićeva supruga na protestu opozicije ispred Parlamenta u novembru 2022. nosila Diorov prsluk koji je prema podacima sa sajta te modne kuće koštao 4.200 eura. Među brojnim reakcijama na Tviteru bila je i osuda Jakova Milatovića, koji je u aprilu izabran za predsjednika Crne Gore, a koji je napisao da "prsluk košta 10 minimalnih zarada". I policajci pod lupom U međuvremenu je Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo da će i životni stil policijskih službenika biti na provjeri, a njihovom imovinom će se baviti Posebna jedinica policije. Ta jedinica će kontrolisati prihode policijskih funkcionera i službenika, njihov, i životni stil bračnih i vanbračnih supružnika, djece, ali i bliskih rođaka ili prijatelja. Da su se neki crnogorski policajci enormno obogatili govore i podaci Europola dostavljeni Crnoj Gori "o jednom broju policajaca koji na računima imaju preko 50 miliona evra" što je nedavno potvrdio Zoran Miljanić, ministar za borbu protiv korupcije. "Podaci su označeni kao tajni, sa njima se ne smije baratati u javnosti, zbog nepovjerenja prema određenim osobama u bezbjednosnom sektoru", kazao je Miljanić za Televiziju Crne Gore. Šta donose izmjene zakona Novina u Nacrtu zakona je i da će javni funkcioneri od sada morati da prijavljuju imovinu za sve članove porodice, bez obzira da li žive s njima. Pod lupom će biti i imovina u zemlji i inostranstvu, te bankarski podaci bez traženja saglasnosti. Predlagač zakona samatra da se ovom dopunom zakona Agenciji obezbjeđuju nove zakonske mogućnosti da prati i djeluje u slučaju "uočenih značajnih diskrepanci između mogućeg ekstravagantnog načina životna" javnog funkcionera i njegove porodice u odnosu na njihove zvanične prihode i imovinu. "Uvođenje ove kategorije i davanje nadležnosti Agencije da ispituje životni stil omogućiće bolji rad Agencije", saopštio je Lazar Grdinić iz Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), koja godinama ispituje slučajeve visoke korupcije. Iz MANS-a su ocijenii da izvještaji Agencije za sprječavanje korupcije pokazuju da je zanemarljiv dosadašnji broj javnih funkcionera čiji je sumnjivi životni stil detaljno ispitivan.

Nedostatak radne snage u turizmu hronični je problem crnogorskog primorja. I ove godine bolji uslovi u Hrvatskoj odvlače sezonce iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije. Crnogorski ugostitelji posežu za radnicima iz Azije i Afrike, koji opet imaju probleme s vizama i jezikom.