Riba. Piletina. Tjestenina. Meso. Sve je znatno skuplje u centralnom ruskom gradu Ufi, a Vera je vrlo nezadovoljna. "Ništa nije pojeftinilo, sve postaje skuplje, pomalo svaki dan", kaže ova 63-godišnja penzionerka u izjavi za Tatarsko-baškirski servis Radija Slobodna Evropa. Ističe da svoju mjesečnu penziju od 25.000 rubalja (323 dolara) dopunjuje honorarnim poslom kako bi preživjela. "[Krastavci] sad koštaju 300, 400 rubalja po kilogramu. Ranije su bili mnogo jeftiniji", kaže ona. Vera nije u krivu. Prema podacima ruske državne agencije za statistiku Rosstat, cijene su porasle za 2,1 posto u prva dva mjeseca tekuće godine. Na pragu pete godine sveopšteg rata protiv susjedne Ukrajine, Kremlj se suočava s još jednim tvrdoglavim neprijateljem kod kuće: visokim cijenama potrošačkih dobara i rastućim nezadovoljstvom među običnim Rusima. Ratne godine su teške za mnoge Ruse. Uprkos snažnom pritisku zapadnih sankcija uvedenih zbog invazije na Ukrajinu, ruska ekonomija pokazala se znatno otpornijom nego što su mnogi stručnjaci, kako u zemlji tako i u inostranstvu, predviđali. Vlada je odriješila kesu za vojsku i vojno-industrijski kompleks, kako bi hranila i naoružavala rat. Izuzetno visoke plate i beneficije za dobrovoljce koji su se prijavljivali za borbu transformisale su mnoge ruske oblasti, posebno siromašnije, a udovice i preživjeli takođe su imali koristi od državne velikodušnosti. To je funkcionisalo sve dok bujica novca nije počela narušavati ekonomiju, dižući plate za poslove u civilnom sektoru: zamislite radnike u fabrikama koji sastavljaju artiljerijske granate ili šiju taktičke prsluke. To je, zauzvrat, podiglo inflaciju, koja je 2024. dosegnula skoro deset posto. Centralna banka Rusije povećala je kamatne stope kako bi ukrotila inflaciju i "spustila ekonomiju na zemlju". Pitanje je hoće li prizemljenje biti tvrdo ili mekano. "Generalno, ekonomija stagnira, čak doživljava stagflaciju", rekao je prošlog mjeseca Dmitrij Belousov, ekonomista i zamjenik direktora Centra za makroekonomske analize i kratkoročne prognoze u Moskvi. "Ukoliko se ne dogodi neviđena finansijska katastrofa, ekonomija vjerovatno neće kolabirati", rekao je Aleksandr Koljandr, bivši bankar i finansijski novinar, a sada analitičar Centra za evropsku politiku i analize, think-tanka sa sjedištem u Washingtonu. "Međutim, situacija će se nastaviti pogoršavati, a prostor za manevrisanje Putinovog režima je sve manji", ističe on. Stagnacija ili stagflacijaMjesecima i kreatori politika i ekonomisti upozoravaju da je zabavi ratne ekonomije došao kraj. Neki istaknuti poslovni lideri, poput Germana Grefa, čelnika državne banke nekada poznate kao Sberbank, upozorili su na "stagnaciju", stanje sporog ekonomskog rasta praćenog visokom nezaposlenošću ili visokom inflacijom. Uz Putinovo prešutno odobrenje, guvernerka centralne banke Elvira Nabiullina krenula je u suzbijanje inflacije podizanjem kamatnih stopa na kredite. Podaci koje je Rosstat objavio prošlog mjeseca pokazali su da je taj potez dao rezultate, pa je rast cijena u 2025. usporio na 5,6 posto. Rosstat sada prognozira da će privreda u 2026. rasti skromnih 1,1 posto, u poređenju s 4,9 posto prije dvije godine. Istovremeno, poslovni ljudi su se požalili da posrću pod teretom velikih kredita. Zabrinuta zbog pada prihoda potrebnih za finansiranje rata u Ukrajini, vlada je povećala porez na dodatnu vrijednost (PDV) za dva procentna boda, dodatno pojačavajući pritisak na cijene. Rezultat je, početkom 2026. godine, niz suprotstavljenih ekonomskih tokova koji opterećuju finansije prosječnih Rusa, poput Alekseja, 55-godišnjeg radnika u sektoru kulture koji posjeduje kuću u predgrađu Ufe. Poput Vere, i on je zamolio da bude predstavljen pseudonimom, kako bi izbjegao pažnju policije. "Novca je sve manje", rekao je za Radio Slobodna Evropa. "Računi za komunalije vrtoglavo rastu. Stalno ih preračunavaju i to ne u korist potrošača." "I hrana je postala veoma skupa pa moramo tražiti jeftinije alternative", dodao je. Ruski mediji su to isto primijetili. "Krastavci po cijeni avokada", napisao je moskovski tabloid Moskovski Komsomolec, pozivajući se na zvanične podatke prema kojima su cijene krastavaca od 1. januara porasle za 43 posto. Cijena paradajza je skočila za 21 posto. Ekonomska neizvjesnost dovela je i do rasta ekonomske zabrinutosti među sve većim brojem Rusa, pokazuju istraživanja javnog mnijenja. "Rast cijena i osiromašenje stanovništva glavni su problem u Rusiji", piše list Nezavisimaja Gazeta, pozivajući se na stavove obrazovanih građana. "Rusija se suočava sa sve ozbiljnijim ekonomskim izazovima i zanemaruje gotovo sve nevojne sektore dok se rat u Ukrajini odugovlači", navodi se u godišnjem izvještaju estonske vojne obavještajne službe o procjeni prijetnji. "Kao rezultat toga, rizik od ekonomske i društvene nestabilnosti će porasti tokom 2026. godine", navodi se. U ovo možete biti sigurniJedan od glavnih suprotstavljenih tokova koji dodatno potresaju ekonomiju je pad prihoda od nafte i gasa, na koje se Kremlj oslanja kako bi finansirao rat. Nove sankcije Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije konačno su ograničile sposobnost Moskve da izvozi svoje energente, uključujući i prema svoja dva glavna kupca: Kini i Indiji. Prema zvaničnim podacima, prihodi su pali za gotovo dvije trećine - sa 1,12 biliona rubalja (14,5 milijardi dolara) u januaru 2025. na 393 milijarde rubalja (5,1 milijardu dolara) prošlog mjeseca. "To će imati snažan uticaj, jer ruski budžet ne čine samo manji državni izdaci i ogromni troškovi rata", rekao je za Current Time Igor Lipsic, ruski ekonomista koji živi van zemlje. "To je ogroman izvor prihoda za cjelokupnu ekonomiju. Ruska ekonomija u velikoj mjeri zavisi od državnih nabavki", ocjenjuje on. Neki stručnjaci, uključujući Lipsica, kao i Centar za makroekonomske analize i kratkoročne prognoze, smatraju da je bankarski sektor sada u krizi jer preduzeća, opterećena visokim dugovima, nisu u stanju otplaćivati kredite i ulaze u kašnjenja ili neizvršenje obaveza. "Finansijska kriza koja trenutno zahvata Rusiju brzo će dovesti do toga da mnogi zaposleni u javnom sektoru redovno ostaju bez plata. A zatim će se to preliti i na penzije", rekao je on za Current Time. Pitanje penzija je veoma osjetljivo za Kremlj. Reforme nacionalnog penzionog sistema, uključujući podizanje starosne granice za odlazak u penziju, izazvale su masovne proteste širom zemlje 2018. godine. Novi podaci Rosstata pokazuju da su penzije pale na ispod 24 posto prosječne zarade, što je znatno ispod ciljanog nivoa koji je postavila vlada.

Uoči novih pregovora sa Sjedinjenim Državama, Iran je ponudio potencijalne investicione prilike u svojoj unosnoj industriji nafte i gasa kako bi privukao predsjednika Donalda Trumpa na novi nuklearni sporazum koji bi ukinuo teške američke ekonomske sankcije Teheranu. Iranski i američki pregovarači trebalo bi da se sastanu u Ženevi 17. februara s ciljem postizanja sporazuma čiji je cilj ograničavanje nuklearnog programa Teherana i sprečavanje rata, dok Vašington istovremeno nastavlja jačati svoje vojno prisustvo na Bliskom istoku. Zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova za ekonomsku diplomatiju Hamid Qanbari rekao je 15. februara da su potencijalni energetski, rudarski i avioposlovni ugovori na stolu u razgovorima sa Sjedinjenim Državama. "Da bi sporazum bio održiv, ključno je da i Sjedinjene Države ostvare korist u sektorima sa visokim i brzim ekonomskim povratom", rekao je Qanbari Privrednoj komori Irana. Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araqchi koristio je sličnu strategiju u aprilu 2025. godine kada je iransku ekonomiju pogođenu sankcijama predstavio kao investicijsku priliku vrijednu "bilion dolara" tokom pregovora s Vašingtonom. Ali samo nekoliko sedmica kasnije, Sjedinjene Države su se pridružile izraelskoj kampanji bombardiranja Irana, gađajući tri ključna nuklearna postrojenja. Ali Vaez, direktor Iran Projecta pri briselskoj organizaciji International Crisis Group, rekao je da postoji ozbiljan nesrazmjer između iranskih ekonomskih podsticaja i Trumpovog pristupa vanjskoj politici. Govoreći za Radio Farda RSE-a, rekao je da Trump nije posebno zainteresovan za američke kompanije koje investiraju u inostranstvu. Umjesto toga, on preferira priliv stranog kapitala u Sjedinjene Države — kao kada su arapske države iz Persijskog zaljeva prošle godine obećale velika ulaganja u američku ekonomiju. "Iran je pokušao odigrati tu kartu i prošle godine, ali se pokazalo da ne razumije u potpunosti Trumpov stil", rekao je. "Korištenje ekonomskih investicija kao poluge moglo bi biti privlačno Trumpu, ali ne na način na koji mu se Islamska Republika obraća." Nova iranska ponuda dolazi usred izvještaja da su se Sjedinjene Države i Izrael složili da pojačaju ekonomski pritisak na Teheran, posebno dodatnim stezanjem obruča oko njegovih energetskih prodaja Kini, koja kupuje gotovo 80 posto iranskog izvoza nafte. Raz Zimmt, koji vodi Iran Program pri Institutu za studije nacionalne sigurnosti u Tel Avivu, rekao je da bi Iran morao sprovesti "značajne ekonomske i političke reforme" da bi bilo kakve američke investicije bile uopšte moguće. Pored korupcije i duboke uključenosti Islamske revolucionarne garde (IRGC), koja je na američkoj crnoj listi, iranska ekonomija trpi i zbog nedostatka transparentnosti, rekao je. Iran je među samo tri zemlje na crnoj listi globalnog tijela za borbu protiv pranja novca, Financial Action Task Force (FATF). "Nema razloga da iranska investicijska ponuda naiđe na pozitivan odjek" u Sjedinjenim Državama, zaključio je Zimmt.

Samo dan nakon obraćanja na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji, američki državni sekretar Macko Rubio iskoristio je kratku posjetu slovačkoj prijestonici, Bratislavi, kako bi otklonio strahove od povlačenja SAD iz NATO saveza, rekavši novinarima da Vašington ostaje čvrsto posvećen Alijansi. Pored slovačkog premijera Roberta Fica 15. februara, Rubio je odbacio zabrinutost izazvanu nedavnim prilagođavanjem rasporeda američkih trupa u Evropi. "Ne napuštamo NATO. Ne odlazimo... Možda ćemo premjestiti nekoliko hiljada vojnika iz jedne zemlje u drugu, ali to je uvijek bio slučaj", rekao je Rubio, ublažavajući spekulacije da preraspoređivanje signalizira širu promjenu. Broj američkih trupa u Evropi obično varira između 80.000 i 100.000, u zavisnosti od operacija, vježbi i rotacionog raspoređivanja. U jesen 2025. godine, SAD su objavile da će vojnici iz 101. vazdušno-desantne divizije, od kojih je većina bila raspoređena u Rumuniji, biti preraspoređeni bez zamjene. Rubio je takođe kritikovao ono što je opisao kao alarmantna tumačenja Vašingtonovog poziva na veća evropska izdvajanja za odbranu. "Svaki put kada ovo kažemo, ljudi polude. Misle da to znači da ćete napustiti NATO, da ćete napustiti svoje saveznike", rekao je Rubio, dodajući: "Poenta koju iznosimo je da što su naši saveznici jači, to smo mi kolektivno jači". Umjesto napuštanja, Rubio je svoj poziv evropskim saveznicima da troše više na odbranu predstavio kao priznanje da je NATO trajniji kada su njegove evropske članice vojno sposobnije. "Nismo ugroženi niti smatramo da je neprijateljski gledati kako NATO raste u sopstvenim kapacitetima, ne nezavisno od Sjedinjenih Država, [već] u saradnji sa Sjedinjenim Državama", rekao je. 'Želimo da budemo vaš partner'Rubio je eksplicitno rekao da Vašington ne želi da Evropa ostane zavisna. "Ne tražimo od Evrope da bude vazal Sjedinjenih Država. Želimo da budemo vaš partner", rekao je. Ova poruka je odjekivala temama koje je državni sekretar iznio dan ranije u Minhenu, gdje je kombinovao oštru kritiku unutrašnje putanje Evrope sa potvrdom da Sjedinjene Države i Evropa dijele zajedničku sudbinu. U tom govoru, upozorio je da Evropa mora da preokrene ono što je opisao kao kulturni i ekonomski pad i da povrati kontrolu nad masovnim migracijama, istovremeno potvrđujući transatlantsko jedinstvo. U Bratislavi, Rubiov ton je bio više transakcioni nego doktrinarni. On je prikazao centralnu Evropu kao žarište za dublji angažman SAD, ističući zajedničke interese u oblasti odbrane i energetske saradnje. Takođe je umanjio neslaganja, uključujući slovačke kritike nedavne američke operacije u Venecueli, kao neizbježna među suverenim nacijama. "Mnogim zemljama se nije dopalo ono što smo uradili u Venecueli. To je u redu. To je bilo u našem nacionalnom interesu. Siguran sam da će jednog dana uraditi nešto što se nama neće dopasti, i reći ćemo, hej, nije nam se dopalo ono što ste uradili. Pa šta? To ne znači da nećemo biti prijatelji", rekao je Rubio. Rubiova posjeta Slovačkoj trajala je samo nekoliko sati prije nego što je otputovao u Budimpeštu, gdje bi 16. februara trebalo da se sastane sa mađarskim premijerom Viktorom Orbanom. Niz pojavljivanja, od Minhena do Bratislave, pa do Budimpešte, podvlači dvostruki smjer Rubiove diplomatije: potvrđivanje posvećenosti SAD NATO-u čak i dok Vašington vrši pritisak na Evropu da postane jača i manje zavisna i produbljivanje veza sa ključnim vladama centralne Evrope za koje se smatra da su usklađene sa pristupom administracije transatlantskim odnosima.

Drugog dana Minhenske sigurnosne konferencije, američki državni sekretar Marco Rubio nastojao je smiriti tenzije i dodatno usmjeriti fokus: Ukrajina i sigurnost, poručio je, i dalje ostaju središte američke transatlantske politike. Iako u jutarnjem obraćanju nije direktno spominjao Ukrajinu, izostavljanje je trajalo kratko. Čim su otvorena pitanja, rat – i američka uloga u pronalaženju rješenja – našli su se u prvom planu. Taj fokus dodatno se pojačao u intervjuu za Bloomberg TV odmah nakon govora, u kojem je Rubio dao svoju najjasniju procjenu dosad o tome kako bi se ovaj iscrpljujući sukob mogao okončati. Kazao je da ne očekuje da će se rat završiti onim što bi mnogi smatrali "tradicionalnim porazom" za bilo koju stranu, tvrdeći da Rusija vjerovatno neće ostvariti svoje prvobitne, široko postavljene ciljeve. Umjesto toga, sugerisao je da se ambicije Moskve sada svode na konsolidaciju otprilike 20 posto Donjecke oblasti koju još uvijek ne kontroliše — cilj koji bi, kako je priznao, zahtijevao "teške" ustupke Kijeva, i taktički i politički. Pronaći formulu prihvatljivu za Ukrajinu, a podnošljivu za Rusiju, rekao je, ostaje glavni izazov. "Možda neće uspjeti", upozorio je Rubio, ali je dodao da će SAD nastaviti insistirati na dogovoru. Ukazao je na povremene znakove napretka posljednjih sedmica i istakao da će američki pregovarači Steve Witkoff i Jared Kushner nastaviti razgovore u narednim danima. Maraton savezništavaOd tog trenutka, dan se nastavio kao niz intenzivnih diplomatskih aktivnosti. Rubio se prvo sastao sa svojim kolegama iz G7, uključujući i ukrajinskog ministra vanjskih poslova. Razgovaralo se o širokom spektru tema — od sukoba koji destabiliziraju Afriku i Bliski istok do rastućih sigurnosnih pritisaka u Indo-Pacifiku i zapadnoj hemisferi. Ipak, Ukrajina je ostala tema u pozadini kojoj se stalno vraćalo. Rubio je "ponovio opredijeljenost SAD-a stabilizaciji situacije u Venezueli i pronalaženju rješenja za okončanje rata Rusije i Ukrajine", rekao je portparol State Departmenta Tommy Pigott, dok su ministri obećali jaču G7 koordinaciju u suočavanju s globalnim prijetnjama. Na marginama konferencije, Rubio je imao oko 40 minuta razgovora s predsjednikom Volodimirom Zelenskim. U izjavi objavljenoj na Telegramu, Zelenski je rekao da je Rubija informisao o "situaciji na frontu, aktuelnim ruskim napadima i posljedicama napada na energetski sistem". Njih dvojica su detaljno razmotrili i diplomatski proces, uključujući i predstojeće trilateralne pregovore u Ženevi. "Važno je da planirani pregovori u Ženevi budu produktivni, i zahvalan sam Sjedinjenim Državama na konstruktivnom pristupu", poručio je Zelenski. Konsultacije nisu bile ograničene samo na državnog sekretara. Zelenski se takođe sastao s Trumpovim izaslanicima Witkoffom i Kushnerom uoči sljedeće runde pregovora, razgovarajući o dešavanjima nakon njihovih prethodnih susreta u Abu Dhabiju. Neki detalji, dodao je oprezno, još ne mogu biti objavljeni. Zelenski ih je također informisao o svom razgovoru s Rubiom i izrazio zahvalnost za kontinuiranu američku podršku. Obje strane napustile su Minhen s osjećajem napretka. Međutim, diplomatija koja se odvija iza zatvorenih vrata bila je samo jedan dio priče. Pozornica konferencije poslužila je i kao platforma za širu raspravu o budućnosti zapadnog saveza — i ulozi Amerike u njemu. Govor o 'slobodnom svijetu' i signali kontinuitetaRanije tokom dana, Rubio je u strateškim crtama opisao šta je u igri, prikazujući "slobodni svijet" kao trajan i sposoban za obnovu, a ne u padu. Iskusni američki diplomata Daniel Fried, koji je imao ključnu ulogu u oblikovanju američke politike u Evropi nakon pada Sovjetskog Saveza, ocijenio je govor kao konstruktivan. "Bio je to pozitivan govor o 'slobodnom svijetu', u kojem se naglašavaju vrijednosti ujedinjenog Zapada i poziva na reformu, a ne razgradnju njegovih ključnih institucija poput NATO-a", rekao je Fried za RSE 14. februara, opisujući ga kao "prepoznatljivu varijantu američke velike strategije još od Pearl Harbora". Fried je primijetio da je Rubio mogao direktnije imenovati protivnike poput Rusije i Kine i posvetiti više eksplicitne pažnje ruskom ratu protiv Ukrajine. Ipak, smatra da je ukupna poruka nagovijestila stabilniji kurs. Nakon perioda obilježenog oštrom retorikom i neizvjesnošću, ton u Minhenu bio je primjetno smirujući. Taj osjećaj dvostranačkog kontinuiteta pojavio se ponovo kasnije u "Ukraine House" u Minhenu, tokom prijema koji je organizovao Atlantski savjet. Supredsjedavajući Senatske grupe za nadzor NATO-a, demokratkinja Jeanne Shaheen iz New Hampshirea i republikanac Thom Tillis iz Sjeverne Karoline, naglasili su da podrška NATO-u u Washingtonu ostaje snažna. Shaheen je istakla da savez opstaje zato što služi ključnim američkim interesima. Tillis je to izrazio još direktnije: "Naše su sudbine suštinski povezane i tako će biti zauvijek." Za Alexa Wonga, bivšeg glavnog zamjenika savjetnika za nacionalnu sigurnost SAD‑a tokom Trumpove administracije, sam Minhen nosio je simboličnu težinu. Samo okupljanje, rekao je, odražava trajni značaj transatlantskog saveza — dokaz da "slobodni svijet" nije samo slogan, već i dalje uživa političku podršku s obje strane Atlantika. Rubio 15. februara putuje u Slovačku i Mađarsku — zemlje koje su geografski blizu ratu, ali politički mnogo ambivalentnije kada je riječ o suprotstavljanju Moskvi. Za zapadne zvaničnike koji pomno prate situaciju, ta ruta predstavlja dio šire strategije: ojačati istočno krilo saveza, stabilizirati politički centar i držati Ukrajinu u središtu transatlantske agende — bilo da se to eksplicitno spomene ili ne. Priredila Elvisa Tatlić

U sali ispunjenoj političkim i vojnim liderima iz cijele Evrope i šire, američki državni sekretar Marco Rubio održao je govor koji je uspio postići dvije stvari odjednom: umiriti zabrinute saveznike i uputiti oštar poziv na promjene. Nakon mjeseci neizvjesnosti oko kursa Washingtona pod predsjednikom Donaldom Trumpom – te uz još svježa sjećanja na prošlogodišnji konfrontacijski ton JD-a Vancea – olakšanje se moglo jasno primijetiti u prostoriji. "Gotovo se mogao čuti uzdah", rekao je jedan visoki evropski diplomata za RSE nakon govora. "Sadržaj je žestok. Ali ton? To je ono što je važno." "Dijete Evrope"Rubio je više puta naglasio američku vezanost za Evropu, opisujući Sjedinjene Države kao duhovno i kulturno povezane s kontinentom. "Mi ćemo uvijek biti dijete Evrope", rekao je, ukazujući na zajedničku istoriju, jezik, vjeru i žrtvu. Nesuglasice je predstavio ne kao ukore, već kao izraz brige. Ako SAD ponekad zvuče "direktno i hitno", rekao je, to je zato što "nam je duboko stalo – do vaše budućnosti i naše". Amerika želi snažnu Evropu, dodao je, jer je evropska sudbina neraskidivo povezana s američkom nacionalnom sigurnošću. Kako bi naglasio civilizacijsku povezanost, Rubio je evocirao niz evropskih kulturnih velikana – Mozarta, Beethovena, Dantea, Shakespearea, Michelangela, Da Vincija – uz The Beatlese i The Rolling Stonese, te znamenitosti poput Sikstinske kapele i Katedrale u Kelnu. Oni, rekao je, svjedoče ne samo o veličini prošlosti, već i o obećanju budućnosti. Rubijev pristup očito je naišao na odobravanje. Državni sekretar dobio je dugotrajan aplauz i djelomične ovacije – što je, primijetilo je više učesnika, izrazit kontrast prijemu koji je prošle godine dočekao Vancea. Govoreći u kasnijoj sesiji pitanja i odgovora na sigurnosnoj konferenciji, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen izjavila je: "Bila sam veoma ohrabrena obraćanjem državnog sekretara. Mi ga poznajemo. On je dobar prijatelj i snažan saveznik. Znamo da neki u administraciji imaju oštriji ton o ovim temama." "Opasna iluzija"Ipak, ispod toplog tona krila se oštra kritika. Prisjećajući se istorije konferencije, osnovane 1963. na vrhuncu Hladnog rata, Rubio je evocirao vrijeme kada je "hiljadugodišnja zapadna civilizacija visila o koncu". Zapad je pobijedio, rekao je – ali je pogrešno protumačio vlastiti trijumf. "Euforija tog trijumfa dovela nas je do opasne iluzije", ustvrdio je: iluzije da je istorija završena, da će se liberalna demokratija neizbježno širiti i da će trgovina i globalna pravila zamijeniti nacionalne interese i granice. Rubio je rekao da je ta vizija ignorisala "ljudsku prirodu" i lekcije stečene kroz milenije. Dovela je do deindustrijalizacije, prepuštanja suvereniteta međunarodnim institucijama i, kako je naveo, "neviđenog talasa masovnih migracija" koji prijeti društvenoj koheziji. Američki državni sekretar pažljivo je naglasio da to nisu isključivo evropski propusti, već zajedničke greške Zapada. "Te greške smo napravili zajedno", rekao je, i "zajedno dugujemo našim narodima da se suočimo s tim činjenicama i krenemo naprijed". Migracije, industrija i suverenitetRubio je ustvrdio da deindustrijalizacija "nije bila neizbježna", nego rezultat političkih odluka utemeljenih na, kako je rekao, posthladnoratovskoj "iluziji". Kritizirao je ono što je nazvao dogmatskom slobodnom trgovinom, koja je ispraznila industrije i dala prednost rivalima. Govoreći o migracijama, odbacio je ideju da je kontrola granica ksenofobna. Ponovno uspostavljanje kontrole nad nacionalnim granicama, rekao je, "osnovni je čin nacionalnog suvereniteta". Neuspjeh u tome, upozorio je, predstavlja "hitnu prijetnju tkivu naših društava". Također je kritikovao određene ekološke politike, rekavši da su nastojanja da se "udovolji klimatskom kultu" osiromašila zapadna društva, dok konkurenti i dalje koriste fosilna goriva. Nekoliko evropskih zvaničnika u privatnim razgovorima nije krilo nelagodu zbog takvog načina izražavanja, ali su priznali da će šira poenta imati odjeka među dijelovima njihovih domaćih biračkih tijela. "On opisuje rasprave koje već vodimo kod kuće", rekao je jedan diplomata iz Zapadne Evrope. "Razlika je u tome što on poručuje: prestanite upravljati padom i počnite ga preokretati." Nema interesa za "kontrolisani pad"Rubio je insistirao da Washington ne želi oslabiti saveze, već "oživjeti staro prijateljstvo". Sjedinjene Države ne žele saveznike koji "racionaliziraju nefunkcionalni status quo", rekao je, nego partnere spremne da ponovo izgrade snagu. Pad, tvrdi on, predstavlja izbor. Baš kao što je Zapad odbacio fatalizam nakon Drugog svjetskog rata, mora ga odbaciti i danas. Sjedinjene Države "nemaju nikakav interes da budu pristojni i uredni upravitelji zapadnog 'kontrolisanog pada'." Ta rečenica izazvala je jednu od najjačih reakcija u sali. "On nas izaziva", rekao je jedan visoki diplomata iz Sjeverne Evrope. "Ali u taj izazov uključuje i sebe. To je razlika." UN, Ukrajina i teška pitanjaRubio je takođe pozvao na reformu — ne demontažu — međunarodnih institucija, uključujući Ujedinjene narode, za koje je rekao da imaju "ogroman potencijal", ali da nisu uspjeli riješiti sukobe poput onih u Ukrajini i Gazi. "U savršenom svijetu", rekao je, diplomatija i rezolucije bi bile dovoljne. "Ali mi ne živimo u savršenom svijetu." Govoreći o Ukrajini, Rubio je rekao da su se pitanja koja je potrebno riješiti kako bi se okončao rat "suzila" — ali na "najteža pitanja na koja se mora odgovoriti". Naveo je da će Washington nastaviti provjeravati da li je Moskva zaista ozbiljna u pogledu pregovora, uz održavanje sankcija i vojne podrške Kijevu. Pravedan i održiv sporazum postignut pregovorima ostaje cilj, dodao je. U kratkoj sesiji pitanja i odgovora nakon govora, Rubio je bio oprezan u odgovoru na pitanje da li je Rusija istinski zainteresirana za mir: "Oni kažu da jesu." SAD, rekao je, nastaviće ispitivati koji bi uslovi mogli biti prihvatljivi objema stranama. Govoreći o Kini, priznao je da se interesi SAD-a i Kine "često neće poklapati", ali je naglasio važnost upravljanja razlikama i izbjegavanja sukoba. Rubijevom obraćanju uslijedili su komentari kineskog ministra vanjskih poslova Wang Yija, koji je branio multilateralizam i upozorio protiv blokovskih podjela — naglašavajući geopolitički značaj debate. Ipak, upravo je Rubio dominirao razgovorima u hodnicima konferencije. Poruke o suverenitetu, granicama, industriji i reformama odjekivale su temama odavno povezanim s Trampovim političkim pokretom. Ipak, prenoseći te poruke kroz isticanje zajedničkog naslijeđa i zajedničkih žrtava, Rubio je postigao znatno drugačiji ton od ranijih američkih nastupa. "Nije ublažio suštinu", rekao je jedan visoki zvaničnik EU. "Ali jeste ublažio način na koji ju je iznio. A to olakšava slušanje." Za sada, čini se, Washingtonovi saveznici osjećaju određenu sigurnost u tome da otvoren govor ne mora značiti i narušene odnose.

Američki predsjednik Donald Trump rekao je da je promjena režima "najbolja stvar koja bi se mogla desiti" u Iranu, te je potvrdio da će se uskoro drugi nosač aviona pridružiti "masivnoj" američkoj armadi u Arabijskom moru, dok su tenzije između ogorčenih rivala i dalje visoke. "Čini se da bi to bila najbolja stvar koja bi se mogla desiti", rekao je Trump novinarima 13. februara u vojnoj bazi u Sjevernoj Karolini, kada su ga pitali da li želi "promjenu režima" u Teheranu. "Već 47 godina pričaju i pričaju i pričaju. U međuvremenu smo izgubili mnogo života dok oni pričaju", dodao je, u svom dosad najdirektnijem pozivu na pad tvrdolinijaškog iranskog klerikalnog režima. Trump nije rekao koga bi želio vidjeti na vlasti ako bi vlada pala, samo je poručio da "ima ljudi". Reza Pahlavi, prognani sin posljednjeg iranskog šaha, jedan je od mnogih koji se bore za uticaj među podijeljenom iranskom opozicijom u egzilu. Iranski teokratski režim je na vlasti od 1979. godine, kada je Islamska revolucija, koju su predvodili klerici lojalni ajatolahu Ruhollahu Homeiniju, svrgnula šaha Mohameda Rezu Pahlavija, kojeg su podržavale SAD. Dvije zemlje nemaju diplomatske odnose od 1980. godine. Vašington i Teheran vode indirektne razgovore o iranskom nuklearnom programu. Zapadne zemlje sumnjaju da Iran pokušava razviti nuklearno oružje, dok Teheran insistira da je program isključivo civilne prirode. Trump je također zaprijetio novim vojnim udarom na iransku vladu ako izvrši smrtnu kaznu nad bilo kojim demonstrantom uhapšenim tokom nedavnih masovnih antivladinih protesta. 'Teški' nuklearni pregovoriTrump je vojnicima u bazi rekao da je Teheran bio "težak" u nuklearnim pregovorima i sugerisao da je potreban dodatni pritisak na Irance. "Bili su teški za postizanje dogovora", rekao je. "Ponekad morate izazvati strah. To je jedina stvar koja će zaista riješiti situaciju." Trump je također pohvalio 12-dnevni rat u junu, kada su Izrael i Sjedinjene Države pokrenuli kampanju bombardovanja iranskih nuklearnih i vojnih lokacija. Njegovi najnoviji komentari dolaze usred jedne od najvećih američkih vojnih mobilizacija u Persijskom zaljevu. Stručnjaci kažu da je raspoređivanje vojske usmjereno na to da Trumpu pruži vojne opcije, ako odluči djelovati u skladu sa svojim prijetnjama da napadne Iran zbog neuspjeha u sklapanju nuklearnog sporazuma i zbog nasilnog suzbijanja protesta. Iranske snage sigurnosti ubile su hiljade demonstranata u januaru, nakon što su protesti izbili krajem decembra 2025. godine, isprva zbog ekonomskih problema, a zatim prerastajući u opšti bijes protiv režima. Više od 53.000 ljudi je uhapšeno, navode grupe za ljudska prava. "Okupljanje snaga predstavlja vid pritiska koji Sjedinjene Države primjenjuju na Iran kako bi ga dovele za pregovarački sto", rekao je Amin Tarzi, profesor strateških studija na Ratnom koledžu Marinskog korpusa. Tarzi je dodao da je, nakon vojnog gomilanja, američka vojna pozicija u Zaljevu "robustna", sa „"pomorskim i odbrambenim vazdušnim kapacitetima, plus ofanzivnim zračnim komponentama". Reuters je 13. februara citirao dvojicu neimenovanih američkih zvaničnika koji su rekli da se vojska priprema za mogućnost višesedmične operacije protiv Irana, ako Trump naredi napad. Najveći ratni brod na svijetuAmerička vojska je ranije rasporedila nosač aviona Abraham Lincoln u region Persijskog zaljeva kako bi se pridružio onome što je Trump nazvao "masivnom armadom" blizu Irana. Trump je 13. februara potvrdio da još jedan nosač aviona, Gerald R. Ford, zajedno sa svojim pratećim brodovima, napušta Karibe i da će se uskoro pridružiti američkim snagama u regionu, vjerovatno u roku od oko sedam dana. Nosač aviona Gerald R. Ford smatra se najvećim ratnim brodom na svijetu, dugim 337 metara, s mogućnošću nošenja nekih od najnaprednijih vojnih tehnologija. Na pitanje zašto šalje drugi ratni brod, Trump je odgovorio: "U slučaju da ne postignemo dogovor, trebat će nam… Ako nam zatreba, biće spreman." Pregovarači su se prošle sedmice sastali u Muskatu na razgovorima uz posredovanje omanske vlade, a nastavak pregovora nije jasan, iako je Reuters citirao izvore koji kažu da je novi krug razgovora zakazan za Ženevu 17. februara. Izvor je naveo da će američku delegaciju činiti izaslanici Steve Witkoff i Jared Kushner i da će omanski predstavnici služiti kao posrednici. Witkoff i Kushner će potom učestvovati u trilateralnim razgovorima SAD–Rusija–Ukrajina kasnije tokom dana, dodao je izvor. Teheran je izrazio spremnost da razgovara o svom nuklearnom programu, ali je odbacio mogućnost pregovora o balističkim raketama i drugim povezanim pitanjima. Sankcije pogađaju iransku ekonomijuIran je teško pogođen zapadnim finansijskim sankcijama koje su dodatno urušile ekonomiju zemlje. Iran je 2015. godine pristao na istorijski nuklearni sporazum, Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja (JCPOA), sa svjetskim silama, kojim se nastojalo spriječiti razvoj nuklearnog oružja u zamjenu za ublažavanje ekonomskih sankcija. Međutim, počeo je povlačiti svoje obaveze nakon što je Trump tokom svog prvog mandata 2018. godine povukao Sjedinjene Države iz sporazuma i ponovo uveo sankcije Teheranu. Priredila Elvisa Tatlić

Rustama Rahimdžanoviča Muminova, uzbekistanskog biznismena koji posjeduje rusko i britansko državljanstvo, već su sankcionisali Evropska unija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Ukrajina zbog isporuke pamučne pulpe ruskim vojnim postrojenjima. Međutim, to nije spriječilo njegove kompanije da nastave proizvoditi materijale ključne za vojnu industriju Rusije. Prema nacrtu dokumenta o sankcijama EU, u koji je Radio Slobodna Evropa imao uvid, kompanije Fargona Kimyo Zavodi LLC i Raw Materials Cellulose LLC, koje kontroliše Muminov, isporučuju pamučnu pulpu ruskim fabrikama baruta u Kazanju, Permu i Tambovu. U nacrtu EU navodi se da obje firme "podržavaju ruski vojni i industrijski kompleks kroz učešće u isporuci vojne tehnologije i opreme", zbog čega su uvrštene na predstojeću crnu listu EU. Sankcije se takođe odnose na dva ruska kupca uzbekistanskih proizvoda od pamuka, Dmitrija Maljutu i Denisa Šiškina. U nacrtu EU oni se opisuju kao vlasnici udjela u firmi LLC Bina Invest, putem koje kontrolišu kompanije koje uvoze pamučnu pulpu iz Uzbekistana i Kazahstana za ruske fabrike baruta. Obojica posjeduju i udjele u firmi LLC Aleksinskiye Kraski-Ural, koja isporučuje robu ruskim fabrikama baruta. Ti materijali koriste se u širokom spektru vojnih proizvoda, uključujući municiju. 'Kralj pamučne celuloze'Istraživački izvještaji Vazhnyye Istorii, Vlast.Kz i OCCRP-a pokazuju da mreža Rustama Rahimdžanoviča Muminova kontroliše oko 85 posto izvoza uzbekistanske pamučne celuloze u Rusiju, koji je naglo porastao nakon invazije na Ukrajinu 2022. godine. Izvoz je 2022. iznosio oko pet miliona dolara, a u prvih devet mjeseci 2023. godine 8,7 miliona dolara, gotovo 70 puta više nego u 2021. Podaci o trgovini i carini pokazuju da su tokom 2024. - 2025. neki uzbekistanski dobavljači prešli na izvoz pamučnih vlakana pod HS kodom 5601219000 umjesto celuloze. Izvoz pod tom klasifikacijom 2024. godine vrijedio je oko 9,8 miliona dolara, prema podacima do kojih je došao Uzbekistanski servis Radija Slobodna Evropa. Stručnjaci smatraju da je to možda omogućilo nastavak isporuka ruskim vojnim postrojenjima uz djelimično zaobilaženje sankcija EU. Prema ukrajinskim vlastima, kompanije Muminova su restrukturisane nakon sankcija uvedenih u maju 2025. godine. Mercury Renaissance i Fargona Kimyo Zavodi LLC nanovo su registrovane, dok je Raw Materials Cellulose LLC krajem 2024. obustavio izvoz u Rusiju. Ipak, prema navodima Savjeta za ekonomsku bezbjednost Ukrajine (ESCU), Muminov je i dalje blisko povezan s ruskim vojnim nabavkama. Ukrajina je u maju 2025. godine uvela sankcije protiv više kompanija pod njegovom kontrolom, Fargona Kimyo Zavodi LLC, Raw Materials Cellulose LLC i Mercury Renaissance, kao i protiv samog Muminova, na osnovu uredbe koju je potpisao predsjednik Volodimir Zelenski, a koja ostaje na snazi deset godina. Ujedinjeno Kraljevstvo je 18. decembra 2025. dodalo Muminova i ove firme povezane s Uzbekistanom na svoju listu sankcija protiv Rusije, uvodeći zamrzavanje imovine i finansijska ograničenja u sklopu šireg paketa sankcija. Dominacija Rustama Rahimdžanoviča Muminova u izvoznom procesu uzbekistanske pamučne pulpe ukazuje na njegove bliske veze s državnim institucijama koje regulišu ovaj strateški važan sektor. Pamuk i proizvodi od pamuka, uključujući celulozu i pulpu s potencijalnom dvostrukom namjenom, tradicionalno su pod strogom kontrolom uzbekistanske vlade, uz nadzor bezbjednosnih agencija, kao važan izvor državnih prihoda. Do sada se vlasti Uzbekistana nisu javno oglasile povodom sankcija usmjerenih protiv Muminova i njegovih kompanija, što ostavlja otvorena pitanja o domaćem nadzoru nad izvozom pamučne pulpe u Rusiju. Očekuje se da će 20. paket sankcija Evropske unije biti formalno usvojen do kraja februara.

Ruski oficir Jevgenij Korobov učestvovao u invaziji na Ukrajinu. U prvim danima rata, njegova jedinica imala je zadatak da zauzme Kijev. Odlučivši da se povuče, pucao je sebi u nogu i završio u bolnici. Korobov je shvatio da ne želi da se vrati u rat i pobegao u prestonicu Kazahstana, Astanu. Ali, tamošnji zvaničnici odbili su da mu daju azil, uprkos tome što ga Rusija traži zbog dezerterstva.

Kada je američki potpredsednik Džej Di Vens (J.D. Vance) došao na Minhensku bezbednosnu konferenciju prošle godine, zapanjio je svoje domaćine rekavši im da je suzbijanje slobode govora u evropskim zemljama – saveznicima SAD – veći bezbednosni rizik od ruske vojne agresije. Ove godine, pošto američku delegaciju predvodi državni sekretar Marko Rubio (Marco), Evropljani se mogu nadati blažem pristupu – dok će Rusija i Kina pažljivo pratiti ne bi li videle nove naznake pukotina u zapadnom savezu. "Sekretar Rubio i potpredsednik drugačije prenose poruke i imaju različite lične stilove. Ali mislim da su 100 odsto usklađeni po pitanju politike", rekao je za RSE Aleksandar Grej (Alexander Gray), koji je bio član Saveta za nacionalnu bezbednost tokom Trampovog prvog mandata u Beloj kući. "Mislim da će poruka izgledati kao Strategija nacionalne bezbednosti: jasna u vezi s našim interesima i gde se oni preklapaju s Evropom, ali koja se ne usteže da ukaže na oblasti gde postoje zabrinjavajuća neslaganja", dodao je on. Nova Strategija nacionalne bezbednostiStrategija nacionalne bezbednosti, objavljena u decembru 2025, u velikoj meri je u duhu Vensovog govora, s kritikom, kako se navodi, "civilizacijskog brisanja", što je referenca na evropsku politiku o govoru mržnje na internetu i imigraciji. Ona je izmamila pohvale iz Moskve zbog priče o obnavljanju "strateške stabilnosti" s Rusijom. Taj govor je bio jedan u nizu trenutaka koji su okarakterisali burnu godinu u transatlantskim odnosima, od žestokog spora u Ovalnom kabinetu između američkog predsednika Donalda Trampa (Trump) i ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog do evropskog otpora američkom pritisku na Dansku da preda Grenland. U međuvremenu, višestruke Trampove izjave da Evropa treba manje da se oslanja na Vašington i za sopstvenu odbranu i za odbranu Ukrajine izazvale su strah od povlačenja SAD sa Starog kontinenta. "Sjedinjene Države više ne vide Evropu kao naše glavno područje geopolitičkog angažovanja. A za to postoji jednostavan razlog. Rusija je sila u opadanju, terminalnom opadanju. Ona nije najveća pretnja Sjedinjenim Državama", rekao je Grej. "Ne mislim da Evropa razume fundamentalne civilizacijske zabrinutosti... Postoji jednostavno fundamentalno neslaganje između američke konzervativne politike i mejnstrim evropske političke ekonomije", dodao je on. Uoči konferencije, američki ambasador pri NATO-u Metju Vitaker (Matthey Whitaker) je zauzeo sličan stav. SAD i Evropa su sarađivale na odbrani – ali se nisu slagale oko vrednosti. Govoreći na događaju u Berlinu 9. februara, Vitaker je rekao da je Vens održao "provokativan govor" koji je izneo "legitimne kritike" o pitanjima kao što su energetska politika, imigracija i sloboda govora. "Ali, istovremeno, to ne znači da se razvodimo", dodao je on. "Mnogi naši saveznici mogu kritikovati Sjedinjene Američke Države, ali mi smo i dalje vaš najbolji prijatelj i saveznik." Napeto partnerstvo SAD i EvropeNa pitanje o Grenlandu, za koji je Tramp prvobitno rekao da neće isključiti upotrebu sile pre nego što je povukao tu mogućnost posle razgovora s generalnim sekretarom NATO-a Markom Ruteom (Rutte) u januaru, Vitaker je rekao da se "sve svodi na to da li je na Grenlandu Danska odgovarajuće investirala po pitanju bezbednosti" i upozorio na "maligni uticaj Kine ili Rusije". Uznemireni evropski lideri pokušali su da smire Vašington obećavajući da će masovno povećati izdatke za odbranu u skladu s Trampovim zahtevima za većom raspodelom tereta u NATO-u. Takođe su se pobrinuli da više puta hvale Trampovo liderstvo u međunarodnim odnosima, ističući zajedničku istoriju i vrednosti. Verovatno će u Minhenu biti prikazano više ovakvog ponašanja. "Očekujem neku vrstu kontradiktornog raspoloženja", rekao je za RSE Karlo Masala (Carlo) sa Univerziteta Bundesvera (Nemačke oružane snage) u Minhenu. "Evropljani i Amerikanci će sebe uveravati da su, nekako, i dalje partneri. Ali iza zatvorenih vrata, Evropljani će se u osnovi mučiti kako da postanu nezavisniji od SAD", dodao je on. Masala, koji je prošle godine objavio uticajnu knjigu "Ako Rusija pobedi", o ruskom upadu u članicu NATO-a Estoniju, rekao je da je ceo transatlantski odnos sada "uokviren oko Ukrajine". Vašington je dramatično smanjio podršku Kijevu otkako je Tramp stupio na dužnost u januaru 2025. Međutim, i dalje igra ključnu ulogu u pružanju obaveštajnih podataka ukrajinskim oružanim snagama i dalje snabdeva Kijev oružjem koje plaćaju evropske zemlje. "Ako bi se ova administracija povukla čak i od ovih stvari, onda bi slika za Ukrajince naravno bila potpuno drugačija. Dakle, ceo način na koji se Evropa odnosi prema SAD u osnovi je fokusiran na održavanje angažovanja SAD po pitanju Ukrajine", rekao je Masala. Zelenski je koristio sličnu strategiju na nekoliko sastanaka s Trampom i drugim zvaničnicima administracije posle sporenja u Ovalnom kabinetu. Međutim, on je takođe više puta pozivao Evropljane da urade više, a ne da čekaju Vašington. Na prošlogodišnjoj konferenciji, on je pozvao na stvaranje evropske vojske. To je poruka koju bi mogao da ponovi u Minhenu ove godine. Govoreći na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu u januaru, Zelenski je ponovo pomenuo tu ideju, izražavajući frustraciju zbog, kako je rekao, Dana mrmota u kojem snažne reči nisu praćene odlučnim delovanjem. "Baš prošle godine ovde u Davosu, završio sam svoj govor rečima: 'Evropa mora da zna kako da se brani'. Prošlo je godina dana i ništa se nije promenilo", rekao je on. S time se slaže i Ričard Širef (Richard Shirreff), bivši zamenik vrhovnog komandanta NATO-a u Evropi. "Možete isključiti Sjedinjene Države. Sada je red na Evropu i Kanadu", rekao je on za RSE. "Neće biti trajnog prekida vatre u Ukrajini dok Rusija ne bude poražena u Ukrajini, a da bi se to dogodilo, potrebno je da Evropa i Kanada osmisle i sprovedu strategiju kako bi Ukrajini pružili svu potrebnu podršku." Širef, koji je sada član saveta za bezbednost i odbranu u GlobSecu, međunarodnom tink-tenku, rekao je da ključni lideri NATO-a ne dele ovaj stav. "Mislim da Karni (kanadski premijer Mark Carney) to razume. Mislim da svi ostali samo pričaju. Ne shvataju. Ne mislim da postoji ta prava kičma u ovom trenutku. Budimo jasni: Poljska, Litvanija, Estonija, Letonija, Finska – one apsolutno shvataju. Ali bojim se da mislim da su (drugi) zapadni lideri politički prilično jadni i neadekvatni što se toga tiče", rekao je on. "Pokušaji ljudi poput Rutea, (britanskog premijera Kira) Starmera i (francuskog predsednika Emanuela) Makrona da umire Tramp, doveo je do toga da ih Tramp prezire", dodao je on. Fokus na UkrajinuUkrajina je često tokom prošle godine otkrivala razlike između Vašingtona i njegovih evropskih saveznika u NATO-u i biće deo mnogih debata u Minhenu. Evropski lideri su javno podržali Trampove napore da posreduje u postizanju mira, ali su takođe izjavili da ne veruju da je Rusija iskrena u želji da okonča invaziju koju je pokrenula u februaru 2022. Godišnji izveštaj obaveštajne službe Estonije, objavljen 10. februara, poslednji je izraz te zabrinutosti – navodeći da je saradnja Moskve u mirovnim pregovorima bila "varka" usmerena na "proširivanje onoga što Moskva doživljava kao postojeće razdore između SAD i Evrope". U međuvremenu, u još jednom pokazatelju transatlantskih tenzija, evropski mediji su citirali Makrona koji je rekao da je Tramp "otvoreno antievropski" i da želi "raspad" Evropske unije. Makronov intervju označio je obnovljeni pokušaj da se Evropi obezbedi uloga u pregovorima o okončanju rata u Ukrajini. On je, kako je izvešteno, rekao da Evropa treba da traži svoj dijalog s Rusijom "kako ne bi zavisila od trećih strana u ovoj diskusiji". Šefica EU za spoljnu politiku i bezbednost Kaja Kalas (Kallas) se nadovezala na to rekavši: "Svi za stolom, uključujući Ruse i Amerikance, moraju da shvate da su vam potrebni Evropljani." Bivši Trampov savetnik Grej, sada izvršni direktor kompanije American Global Strategies LLC, rekao je da to ne mora biti veliki problem. "Mislim da Evropa svakako ima ulogu da odigra. Nisam siguran da je ta uloga nužno u svakodnevnim razgovorima, ali mislim da će Evropa očigledno imati veliku ulogu u diskusiji o tome... kako izgleda buduće bezbednosno rešenje u istočnoj Evropi", rekao je on.

Ukrajinski skeletonista Vladislav Heraskevič diskvalifikovan je nekoliko sati pre takmičenja na Zimskim olimpijskim igrama 2026. nakon što je odbio da skine kacigu u čast sportista poginulih u ruskom ratu protiv Ukrajine. Organizatori su mu ranije zabranili da nosi kacigu na kojoj se nalaze portreti više od 20 ukrajinskih sportista ubijenih od početka ruske invazije 2022. godine.

Taha Hošjar Bagbanani (12) iz Irana ubijen je dok se sa roditeljima vraćao kući iz prodavnice, saopštila je njegova porodica. On je među najmanje 200 dece ubijene tokom nasilnog obračuna vlasti u januaru, prema podacima iranskog sindikata nastavnika. Druga žrtva, šesnaestogodišnji Sina Ašgbusi, bio je poznat kao veliki fan Harija Potera. Autorka knjiga, Dž. K. Rouling, izrazila je saučešće na društvenim mrežama.

Ministri odbrane NATO-a sastaju se u Briselu 12. februara na svom poslednjem zvaničnom okupljanju pre samita alijanse u Ankari početkom jula. Ne očekuju se da će u belgijskoj prestonici biti donete konkretne odluke – umesto toga, sastanak se vrti oko dve stvari. Prva je pokušaj da se zakrpi, kako izgleda, sve veći jaz između evropskih saveznika i SAD, koji je ogoljen tokom nedavnih diskusija o političkoj budućnosti Grenlanda. Druga stvar – i ne baš potpuno nepovezana s prvim pitanjem – jeste smisliti kako ostvariti odluku donetu u Hagu prošle godine da svih 32 saveznika treba da troše pet odsto BDP-a na odbranu do 2035. godine. Kontroverza oko Grenlanda se i dalje u velikoj meri nadvija nad skupom iako nije deo zvanične diskusije. Dok je jedan evropski zvaničnik NATO-a rekao da je došlo do "fundamentalnog narušavanja poverenja" unutar alijanse po tom pitanju, većina diplomata s kojima je RSE razgovarao izgleda se slaže da je najbolje da se to pitanje zasad ne pokreće. Arktički stražarNada je da će misija Arktički stražar koju je pokrenuo vojni savez samo dan pre ministarskog sastanka dokazati da su svi na istoj strani u ozbiljnom shvatanju bezbednosti na dalekom severu i da će to ućutkati svaki razgovor o potencijalnom američkom preuzimanju danske teritorije. Govoreći o operaciji Arktička straža uoči ministarskog sastanka, generalni sekretar NATO-a Mark Rute (Rutte) je napomenuo da "ćemo prvi put sve što radimo na Arktiku staviti pod jednu komandu". "Ne samo da ćemo iskoristiti sve što preduzimamo, već ćemo videti i gde postoje praznine i popunićemo ih", izjavio je Rute, dodajući: "To radimo zato što imamo jasan osećaj da Rusi i Kinezi postaju sve aktivniji tamo". Izvori s kojima je RSE razgovarao pod uslovom da im se ne navodi ime kažu da u alijansi postoje otprilike dva tabora o tome kako bi evropske zemlje trebalo da reaguju na nedavne događaje. Neke zemlje, na čelu s Francuskom, još su pod utiskom pritiska SAD i žele da se evropske drže brže diverzifikuju i udalje od američkog bezbednosnog kišobrana. U drugoj grupi su zemlje, posebno na istočnom krilu, koje su zaključile da evropske države ne mogu mnogo da urade u neposrednoj budućnosti i da bi stoga u narednim godinama trebalo da se oslanjaju na američku zaštitu i dobru volju. Te zemlje se slažu s Ruteovim stavom da Evropa ne bi mogla da se brani bez Amerike, čak i ako zemlje troše znatno više od pet odsto BDP-a. To uključuje američke nuklearne kapacitete koji se ne mogu lako zameniti, ali i satelitsku tehnologiju, vojnu obaveštajnu službu i druge strateške faktore. Nada je i dalje da će ti tabori pokazati jedinstveni front tokom ministarskog sastanka i da će se to nastaviti kada većina učesnika pojuri u Minhen na godišnju konferenciju o bezbednosti 13. i 14. februara, gde će većina želeti da spreči sličan transatlantski razdor poput onoga koji se potpuno pokazao u Davosu prošlog meseca. Odbrambena potrošnjaMeđutim, da bi se to dogodilo, evropske države i Kanada moraju da se pokažu po drugom pitanju – povećanju izdvajanja na odbranu. Kako je jedan evropski vojni zvaničnik rekao za RSE: "U 2026. je sve skroz u implementaciji, implementaciji, implementaciji." Budući da je većina zemalja skoro dostigla dva odsto za odbranu u prošloj godini, to bi bio veliki poduhvat. Međutim, to je jedina stvar za koju znaju da će američki predsednik Donald Tramp (Trump) i njegova administracija nastaviti da napadaju Evropu i Kanadu. Pre ministarskog sastanka, Rute je pokušao da prikaže situaciju u pozitivnom svetlu ističući naglu potrošnju u Nemačkoj, jednoj od ključnih evropskih članica alijanse, za koju je rekao da su u njoj investicije "porasle za desetine milijardi". "Nemačka će do 2029. potrošiti 152 milijarde evra na odbranu", rekao je on. "To je više nego dvostruko više nego što su trošili 2021. Dakle, za osam godina će udvostručiti svoje izdatke za odbranu. To je samo jedan primer od mnogih." Sve članice NATO-a bi pre ministarskog sastanka trebalo da predaju svoje Izveštaje o strateškom nivou (SLR), u kojima će biti navedeni vojni izdaci za narednih pet godina. To zabrinjava neke zemlje jer ne planiraju da troše previše u narednim godinama pre nego što potencijalno povećaju potrošnju bliže postavljenom datumu, kako bi ispunile zahteve tačno na vreme, što je "računovodstveni trik" poznat kao "metoda hokejaške palice" u NATO svetu. To je nešto za šta su američki zvaničnici jasno stavili do znanja da neće tolerisati i Vašington će upozoriti Evropljane da će morati da predstave kredibilnu i postepeni progresivni rast potrošnje za odbranu pre nego što odu na samit u Ankari kako bi on bio uspešan. Američki ministar odbrane Pit Hegset (Pete Hegseth) neće učestvovati na sastanku u Briselu, već će ga umesto toga predstavljati njegov zamenik Elbridž Kolbi (Elbridge Colby). Pošto se za njega smatra da bi mogao biti još tvrđi po pitanju potrošnje od svog šefa, Evropljani će se postarati da mu se ne zamere. Očekuje se da će se njegov govor fokusirati na potrebu za "evropeizacijom NATO-a". To u suštini znači tri stvari – veću potrošnju, borbenu spremnost evropskih zemalja i potrebu za jačanjem različitih kapaciteta. Očekuje se da će malo ko to osporiti. Ukrajinsko 'čudo od deteta'Iako će najveća pažnja biti usmerena na Kolbija, deo ministarskog sastanka biće posvećen i jednom novajliji čije obraćanje mnogi očekuju. Na sednici Saveta NATO-Ukrajina, novopečeni ukrajinski ministar odbrane Mihailo Fedorov prvi put će se pojaviti u vojnom savezu u svojoj novoj ulozi. U Briselu vlada prilično uzbuđenje povodom ovog tridesetpetogodišnjeg "tehnološkog momka" i političkog "čuda od deteta" koji je prethodno nekoliko godina radio kao ministar za digitalnu transformaciju Zvaničnici su posebno zainteresovani da vide kako će se Fedorov, koji je jedan od najbližih saradnika ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog, snaći u reformisanju i modernizaciji još uvek veoma centralizovanog ukrajinskog Ministarstva odbrane. Međutim, zvaničnici NATO-a se zapravo nadaju da će on takođe podeliti svoje znanje o najsavremenijem ratovanju dronovima i sajber kapacitetima. "On je verovatno najveći stručnjak u prostoriji za sve moderne tehnologije", rekao je jedan diplomata. Šta je s finansiranjem za Ukrajinu?Inicijativa PURL koju predvodi NATO, u kojoj evropski saveznici obećavaju novac za oružje proizvedeno u SAD koje ide u Ukrajinu, dostigla je skoro pet milijardi dolara u 2025. godini. U alijansi postoji inicijativa da se to ponovi na proleće dok Rusija nastavlja svakodnevno da napada tu zemlju raketama. Međutim, indikativno je što NATO više javno ne objavljuje kada se dogovore novi PURL paketi, posle zahteva članica saveza da ostanu anonimni i strateški. Neki izvori, međutim, strahuju da je to pre odraz i smanjenog apetita za kupovinom američke robe u mnogim evropskim zemljama i sve većeg zamora od finansiranja rata koji uskoro ulazi u petu godinu.

Iranci u različitim gradovima uzvikivali su antivladine slogane na godišnjicu Islamske revolucije iz 1979. godine, kao odgovor na državne, zvanične svečanosti. Kada je pao mrak, mogli su se čuti povici "Smrt diktatoru" i "Smrt Hameneiju". Ovaj bes dolazi nakon brutalnog obračuna države s demonstrantima, u kome su ubijene hiljade ljudi.

Dvogodišnja koalicija američkih zakonodavaca nastoji pojačati pravni i finansijski pritisak na globalnu mrežu ruskih plaćeničkih grupa, uvodeći 10. februara prijedlog zakona kojim bi se preimenovane proruske paravojne snage označile kao strane terorističke organizacije (FTO). Ova mjera predstavlja značajnu eskalaciju nastojanja Washingtona da proširi ovlasti sankcionisanja organizacija povezanih s Kremljom, uključujući one koje su nastale nakon raspada ozloglašene grupe Wagner. Inicijativu predvodi kongresmen Joe Wilson (R‑SC), a uz njega su i zastupnici Steve Cohen (D‑TN), Pat Fallon (R‑TX), Jimmy Panetta (D‑CA), Maria Salazar (R‑FL), Mike Lawler (R‑NY) i Zach Nunn (R‑IA). Zajedno su predstavili prijedlog zakona nazvan Holding Accountable Russian Mercenaries Act 2.0 – HARM Act 2.0. "Ruske paravojne formacije šire haos gdje god se pojave i predstavljaju ozbiljan izazov za nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država", rekao je Wilson za RSE 10. februara. "Moramo osigurati da budu ispravno označene i poražene — ovaj zakon daje predsjedniku Trumpu sredstva da to učini." Zatvaranje 'preimenovanog' propustaZakonodavna inicijativa dolazi usred rastuće zabrinutosti da ruske privatne vojne formacije ne samo da preživljavaju međunarodne sankcije, već čak šire svoje globalno prisustvo. Zakonodavci su posebno istakli aktivnosti na području Zapadne hemisfere kao zabrinjavajuće. Prošle jeseni, ukrajinska obavještajna služba tvrdila je da više od 120 ruskih pripadnika djeluje u Venezueli, obučavajući militante u pješačkim taktikama, operacijama specijalnih snaga i upotrebi dronova. Ranijih godina bilo je i medijskih izvještaja o prisustvu Wagnerovih plaćenika u toj zemlji. Ove tvrdnje i izvještaji nisu mogli biti potvrđeni od strane RSE-a. U središtu zakona HARM Act 2.0 nalazi se pokušaj da se ukloni ono što njegovi sponzori smatraju strukturnom slabošću u postojećem zakonodavstvu, koje je Wagner već proglasilo terorističkom organizacijom. Međutim, pravna situacija značajno se promijenila nakon smrti vođe Wagnera, Jevgenija Prigožina, 2023. godine. Nakon Prigožinove smrti, koja je uslijedila nakon neuspjele pobune njegovih snaga protiv Kremlja, Wagner je reorganiziran pod direktnim nadzorom ruskog Ministarstva odbrane. Nekada jedinstvena plaćenička formacija raspala se na nasljedničke entitete, uključujući Africa Corps i Redut PMC. Zakonodavci tvrde da je ova reorganizacija omogućila Moskvi da izbjegne sankcije i oznake za terorističke organizacije tako što je preimenovala, preraspodijelila i prestruktuirala svoje resurse, dok je istovremeno zadržala operativni kontinuitet. Novi prijedlog zakona zahtijevao bi od State Departmenta da ove nasljedničke organizacije proglasi stranim terorističkim organizacijama (FTO), te uvodi obavezu redovnih revizija kako bi se spriječilo da buduće verzije ovih grupa iskoriste pravne rupe. Zakonski prijedlog poziva i na pojačano godišnje izvještavanje o finansiranju ruskih plaćeničkih grupa, njihovim operacijama eksploatacije resursa i prisustvu u strateški osjetljivim regionima poput Venezuele. Suočavanje s ' posredničkim terorizmom 21. vijeka'Stručnjaci navode da prijedlog zakona odražava sve šire priznanje da ruska upotreba privatnih vojnih kompanija nije izuzetak, nego trajni dio njenog spoljnopolitičkog arsenala. Glen Howard, predsjednik Saratoga fondacije i dugogodišnji analitičar ruske strategije, opisao je predložene oznake kao neophodnu reakciju na ono što naziva moderniziranim oblikom indirektnog ratovanja. "Wagner je savršen primjer posredničkog terorizma 21. vijeka, gdje države prebacuju nasilje na negirane kvazidržavne aktere, a i dalje čuvaju stratečku kontrolu nad njihovim operacijama", rekao je Howard za RSE. U državama poput Malija i Centralnoafričke Republike, snage povezane s Wagnerom duboko su se ugradile u strukture vlasti, pružajući sigurnosne usluge u zamjenu za pristup mineralnim resursima. Takvi aranžmani, ističe Howard, omogućavaju Moskvi da finansira operacije uticaja i osigura strateške resurse, dok istovremeno štiti rusku državu od formalne odgovornosti. Oznaka FTO, tvrdi on, bila bi "odlučujući korak" u narušavanju tih finansijskih i logističkih mreža. Ciljajući izvore prihoda koji održavaju ove aranžmane, Sjedinjene Države bi mogle otežati Moskvi pretvaranje sigurnosne podrške u geopolitički uticaj. Pristalice zakona također tvrde da bi ograničavanje pristupa Moskve resursnim sporazumima u Africi i drugim regionima moglo imati posljedice i na globalne lance snabdijevanja, uključujući pristup rijetkim mineralima ključnim za napredne tehnologije. Cilj, kako je to formulirao Wilson, jeste da se osigura da Washington više ne reaguje na poteze Moskve, već da ih preduhitri — djelujući odlučno kako bi ublažio, a na kraju i ograničio, globalni domet Kremlja. Priredila Elvisa Tatlić

Bosna i Hercegovina i Srbija su među najkorumpiranijim državama Evrope u novom izvještaju Transparency Internationala o Indeksu percepcije korupcije (CPI). U Indeksu percepcije korupcije za 2025. koji rangira 182 zemlje i teritorije na ljestvici od 0 (visoko korumpirani) do 100 (izrazito nizak stepen korupcije), globalni prosjek je pao na novi minimum sa indeksom 42 od mogućih 100, međutim, države regije Zapadnog Balkana ostaju daleko ispod ovog prosjeka. Najgora je iz regije je Srbija koja se našla na 116. mjestu između Paname i Tajlanda sa indeksom 33. Bosna i Hercegovina sa rezultatom 34 zauzima 109. mjesto na svjetskoj listi. Crna Gora je na 65. mjestu sa indeksom 46, Kosovo na 76. mjestu sa indeksom 43, a Sjeverna Makedonija ima 40 bodova i zauzima 84. mjesto. Srbija i Bosna i Hercegovina su tako među najkorumpiranijim državama Evrope u kategoriji u kojoj se nalaze i Albanija sa 39 bodova. Od država u susjedstvu Zapadnog Balkana Mađarska je na 84. mjestu, Hrvatska je ostala na istom mjestu kao u prošlom izvještaju za 2024. godinu sa 47 bodova na 63. mjestu, dok je Slovenija na 44. mjestu. Generalno gledano u izvještaju se ističe da istočna Evropa i centralna Azija ostaju regije sa najlošijim rezultatima u svijetu i sa raširenom nekažnjivošću. Koncentracija moći, prekomjerni uticaj na pravosuđe i pritisak na civilno društvo dovode do demokratskog nazadovanja slabljenjem sistema kontrole i ravnoteže i smanjenjem javnog nadzora. Širom Zapadnog Balkana, netransparentnost odluka o skupim investicionim projektima je uobičajena slabost, istakao je Transparency International. Nedostatak konkurentskih procedura doveo je do nekontrolisane eksploatacije prirodnih resursa u Bosni i Hercegovini (sa indeksom 34) i omogućio vladi Srbije (sa indeksom 33) da potpiše tajni ugovor sa stranim investitorom i da nezakonito ukine zaštitu kulturnog spomenika, kako bi ga zamijenila luksuznim hotelom, piše u izvještaju. U nekoliko zemalja Zapadnog Balkana, slab pravosudni odgovor jedna je od glavnih prepreka za uspješnu borbu protiv korupcije, a ipak, sudije i tužioci su sve češće mete vladinih napada, navodi izvještaj. Takođe se ukazuje da nakon istrage navodnih zloupotreba od strane članova vlade, Tužilaštvo za organizovani kriminal u Srbiji se suočava sa sve većim pritiskom, uključujući vladine kampanje blaćenja, ometanje policijske saradnje i zakonske promjene koje slabe sposobnost da se istražuje organizovani kriminal i korupciju na visokom nivou. Izmene pravosudnih zakona u Srbiji pale alarm u BriseluU Bosni i Hercegovini politički uticaj na imenovanja pravosuđa je toliko duboko ukorijenjen da brojni pokušaji da se efikasno reguliše nisu uspjeli, uprkos činjenici da to stoji na putu integracije zemlje u Evropsku uniju. Korupcija ozbiljna prijetnja širom svijetaNovi izvještaj Transparency Internationala o Indeksu percepcije korupcije (CPI) pokazuje da korupcija ostaje ozbiljna prijetnja širom svijeta. Ovaj Indeks nevladina organizacija sa sjedištem u Berlinu objavljuje od 1995. godine na osnovu podataka privatnih kompanija i organizacija, između ostalog i Svjetske banke. U izvještaju se upozorava da je "globalni poredak pod pritiskom zbog rivalstva između velikih sila i opasnog nepoštovanja međunarodnih normi". "Oružani sukobi i klimatska kriza imaju smrtonosan uticaj. Društva takođe postaju sve polarizovanija. Da bi se suočio sa ovim izazovima, svijetu su potrebni principijelni lideri i jake, nezavisne institucije koje djeluju sa integritetom kako bi zaštitile javni interes. Ipak, prečesto vidimo neuspjeh dobrog upravljanja i odgovornog vođstva", navodi se u izvještaju. Najbolje kotirane tri države svijeta su Danska, Finska i Singapur, dok su zadnje tri na listi Južni Sudan, Somalija i Venecuela. Uloga generacije Z protiv korupcijeU ovogodišnjem izvještaju Transparency International piše da u vremenu protesta generacije Z protiv korupcije i opasnog nepoštovanja međunarodnih normi Indeks pokazuje zabrinjavajuću sliku dugotrajne degradacije borbe vlasti protiv korupcije. Šta se dešava u Nepalu?"Širom svijeta korupcija se pogoršava, pa čak i etablirane demokratije bilježe rast", upozorava Transparency, dodajući da je 2025. veću "ocjenu" od 80 dobilo samo pet država, iako ih je prije deset godina bilo 12. Listu s 89 bodova predvodi Danska, a slijede Finska, Singapur, Novi Zeland i Norveška. Najkorumpiraniji je Južni Sudan, a slijede ga Somalija, Venecuela, Jemen i Libija. Rusija pri dnu liste, Ukrajina pokazala da su promjene nabolje mogućeRusija (sa indeksom 22) ostaje blizu dna liste, sa potpuno centralizovanim, netransparentnim upravljanjem koje potiskuje medije, civilno društvo i političku opoziciju. Njen autoritarni pristup guši nezavisne glasove, ograničava građansko angažovanje i širi koruptivne prakse širom regiona, potkopavajući susjedne demokratske institucije, istaknuto je. Uprkos ovim izazovima, neke zemlje pokazuju da je promjena moguća kada se brane građanski prostor i nezavisne institucije, kaže se i izvještaju navodeći da se u Ukrajini (sa indeksom 36) vrši kontinuirani pritisak nevladinih organizacija, javnosti i novinara što je pomoglo u pokretanju reformi upravljanja. Šef ukrajinske antikorupcijske agencije upozorava na pritisak s visokog nivoa dok se produbljuje skandal u energeticiMobilizacija civilnog društva zaštitila je u 2025. godini ključne institucije za borbu protiv korupcije, omogućavajući im da djeluju nezavisno. Ukrajinski specijalizovani sistem za borbu protiv korupcije povećao je istrage i obezbijedio presude, uključujući i u politički osjetljivim slučajevima javnih nabavki i odbrane. Međutim, izvještaj ukazuje da su potrebne dalje reforme kako bi se zaštitila sredstva za odbranu i obnovu od zloupotrebe. Upozorenja na stagniranje borbe protiv korupcijeTransparency International upozorava kako su Sjedinjene Države pale na najnižu ocjenu od početka objavljivanja Indeksa. Upozorava se i na zastoj borbe protiv korupcije u mnogim evropskim državama. Od 2021. stanje se pogoršalo u 13 država dok se u sedam poboljšalo. Transparency takođe navodi i da dobra ocjena za neku državu ne mora da znači njihov uticaj na koruptivne prakse u drugim državama, gdje navodi Švajcarsku (7. mjesto) i Singapur (3. mjesto), koje su kritikovane zbog omogućavanja transakcija "prljavog" novca. "Vidimo zabrinjavajuću sliku dugoročnog pada liderstva u borbi protiv korupcije. Čak i uspostavljene demokratije, poput Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije i Novog Zelanda, bilježe pad. Odsustvo smjelog liderstva dovodi do slabijih standarda i sprovođenja zakona, smanjujući ambicije u naporima za borbu protiv korupcije širom svijeta", navodi izvještaj. Cvjetanje korupcije, prema navodima Transparency International-a, podstiče se time što se građanima, nevladinim organizacijama i novinarima onemogućava da se bore protiv zloupotrebe moći te se tako smanjuje transparentnost i odgovornost. Kako suzbiti dalji rast korupcije?Kao preporuke za suzbijanje daljeg rasta korupcije Transparency International navodi sljedeće: Obezbijediti nezavisne, transparentne pravosudne institucije;Suzbiti neprimjereni uticaja na donošenje političkih odluka;Osigurati pristup pravosudnim institucijama za one koji su oštećeni korupcijom;Poticati prostor za građanske inicijative i izvještavanje u borbi protiv korupcije;Poboljšati transparentnost o nadzor u javnim službama i upravljanju javnim finansijama;Spriječiti, otkrivati i kažnjavati korupciju velikih razmjera i nezakonite finansijske tokove.

Potresen masovnim demonstracijama, iranski teokratski vladari nastoje povratiti tradicionalni simbol Lava i Sunca, koji su prigrlili antirežimski demonstranti. Ali Akbar Salehi, direktor vladine Fondacije za iranologiju, izjavio je 8. februara da Islamska Republika posjeduje simbol Lava i Sunca — te je osudio njegovo korištenje od strane "drugih". Simbol Lava i Sunca već dugo je jedan od trajnih nacionalnih simbola Irana i korišten je sve do Islamske revolucije 1979. godine. Njegovo porijeklo vodi do astrologije — predstavlja sunce u sazviježđu Lava — ali je od 12. vijeka duboko ukorijenjen u iranskoj umjetnosti i kulturi. Od 15. vijeka nadalje, simbol se povremeno pojavljivao na iranskim zastavama. Ali nakon Islamske revolucije, Lav i Sunce su zabranjeni i osuđeni kao ostatak represivne, prozapadne monarhije. Kao zamjena, režim je iransku zeleno-bijelo-crvenu trobojnicu ukrasio sa četiri polumjeseca i mačem, iznad kojih se nalazi tačka koja zajedno čine stiliziranu verziju arapske riječi "Allah". Govoreći na Prvom nacionalnom kongresu o vanjskoj politici i istoriji vanjskih odnosa, Salehi je insistirao da Islamska Republika Iran posjeduje ovaj simbol i rekao da on ima jasne vjerske korijene. 'Mi smo im dali simbol Lava i Sunca'"Filozofija Lava i Sunca potiče od Alije (bliskog saputnika poslanika Muhammeda), od Boga i od religije. Mi smo im dali simbol Lava i Sunca, a sada ga koriste drugi, iako pripada nama", rekao je Salehi. Na "druge" koje Salehi spominje odnose se antirežimski demonstranti koji su posljednjih sedmica na ulicama nosili zastavu s Lavom i Suncem — simbolom nacionalnog ponosa, sekularizma i prkosa teokratskoj vlasti. Protesti u Iranu izbili su 28. decembra zbog ekonomskih problema, uključujući kolaps valute, ali su se ubrzo pretvorili u antirežimske demonstracije, na koje je odgovoreno smrtonosnom silom, pri čemu je ubijeno na hiljade ljudi. Lav i Sunce takođe su postali istaknut simbol za Irance u inostranstvu koji demonstriraju protiv režima. Kao znak podrške demonstrantima, platforma društvenih mreža X najavila je 9. januara da mijenja trenutni emotikon iranske zastave i zamjenjuje ga simbolom Lava i Sunca. Prema Salehijevim riječima, iranska država i dalje ima međunarodno pravno pravo na simbol Lava i Sunca. Godine 1922. osnovano je društvo Crveni Lav i Sunce, iranski ekvivalent humanitarnih organizacija Crveni krst i Crveni polumjesec. A prema Ženevskim konvencijama iz 1929. godine, Lav i Sunce su priznati kao jedan od tri zvanična amblema — uz Crveni krst i Crveni polumjesec — za zaštitu medicinske pomoći. Nakon Islamske revolucije 1979. godine, Iran je svog crvenog Lava i Sunce zamijenio simbolom Crvenog polumjeseca, u skladu s drugim muslimanskim državama. Međunarodna federacija društava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca, međutim, i dalje priznaje isključivo pravo Irana na tradicionalni amblem i njegovo pravo da ga koristi kad god to želi. Stalna raspravaSalehi, koji ima obrazovanje iz nuklearnog inženjerstva i koji je nekada bio na čelu Iranske organizacije za atomsku energiju, nije stran kontroverzama. Kada je 2025. godine imenovan za direktora Fondacije za iranologiju, akademici sa Univerziteta u Teheranu napisali su otvoreno pismo u kojem su njegovo imenovanje nazvali "neprimjerenim" zbog nedostatka stručnosti. Rasprava o simbolu Lava i Sunca nije nova. U maju 2020. godine, parlamentarni zastupnik Qolam Hajdar Ebrahim Bajsalam izjavio je: "Postoji mogućnost da se crveni simbol Lava i Sunca vrati u Iran preko Ministarstva vanjskih poslova." Dodao je i da je "Crveni polumjesec osmanski simbol, a zamjena crvenog Lava i Sunca Crvenim polumjesecom bila je istorijska greška". Šest godina ranije, u maju 2014. godine, Ali Junesi, visoki savjetnik za etničke i vjerske manjine u mandatu umjerenog predsjednika Hasana Rohanija, rekao je da su Lav i Sunce na bivšoj iranskoj zastavi "simboli Alija i Muhammeda" te sugerisao da bi taj motiv trebalo da zamijeni Crveni polumjesec. U to vrijeme, Junesijeve izjave izazvale su oštre reakcije nekih članova iranskog parlamenta. Kao odgovor, tvrdolinijski portal Mašrek ponovo je objavio dio govora ajatolaha Ruholaha Homeinija, utemeljitelja Islamske Republike, u kojem je osudio "nesretnog 'Lava i Sunce'." "Iranska zastava ne smije biti imperijalna zastava, iranski simboli ne smiju biti imperijalni simboli. Oni moraju biti islamski simboli", rekao je Homeini. "Djelo tiranina mora nestati. Ovo je djelo tiranina… Treba da budu djela islama."

U junu 2025. godine, ruski satelit je oslobodio manju sondu koja se nalazila unutar njega, koja je potom počela prilaziti američkom satelitu. Bivša zapovjednica Američkih svemirskih snaga govori što se dogodilo potom.

Kada je ruski "babuška" satelit manevrisao u neposrednoj blizini američkog satelita prošlog juna, to je bio poslednji u nizu poteza u opasnoj igri mačke i miša u svemiru. Kosmos 2558 je primećen kako prati USA 326 još od lansiranja 2022. Međutim, tada je doneo iznenadio ispuštanjem manjeg modula koji je počeo da se približava američkom satelitu. "To je bio drugi put da smo videli da to radi ruska strana", rekla je Diena Bert (DeAnna Burt), koja je u vreme tog incidenta bila šefica operacija u američkim Svemirskim snagama. "Imate satelit koji onda ima drugi satelit u sebi za koji verujemo da je KK ili kinetičko ubojito sredstvo (Kinetic Kill vehicle) koje bi izašlo i susrelo se s drugim satelitom i potencijalno ga oštetilo, fotografisalo ili uradilo nešto drugo", dodala je ona. Bert, koja se penzionisala u oktobru 2025, govorila je za RSE tokom posete Pragu u organizaciji Instituta Aspen. U opširnom intervjuu 30. januara, ona je govorila o pretnjama satelitima iz Rusije, Kine, Irana i Severne Koreje, kao i o sukobu u senci koji traje od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. Bliski susret u svemiru"Videli smo, kako to nazivamo, operacijama bliskog susreta, što znači... let kod drugog satelita i njegovo posmatranje ", rekla je Bert na pitanje o incidentu prošlog juna. Zabrinutost se ticala, dodala je ona, toga "da li će pustili ubojito sredstvo" ili je to bilo "čisto osmatranje i izviđanje". Ispostavilo se da je u pitanju bilo to drugo. Međutim, i dalje je bilo alarmantno, ne samo zbog rizika od sudara. "Ono što vidite u toj situaciji, sve su to testovi koji izgradnji kapaciteta... hipotetički, ako bih pokrenula protivsvemirski kapacitet, prvo bih želela da osiguram da mogu da dođem do meta pre nego što bih mogla da ih napadnem". Bert nije prva koja je upozorila na takve ruske pretnje. Prethodni incident je ukratko razmotrio tadašnji šef svemirskih operacija američkih Svemirskih snaga, general Džon Rejmond (John Raymond), u izjavi za časopis Tajm (Time) 2020. "Ja to u mojoj glavi zamišljam kao ruske lutke koje se uklapaju", rekao je on. "Drugi satelit je izašao iz prvog satelita." Rejmondov naslednik, general Čens Salcman (Chance Saltzman) 2024. je upozorio na "nulti dan" ako Rusija postavi nuklearno oružje u svemiru kako bi uništila satelitske kapacitete. Te godine, Kremlj je negirao tvrdnju Pentagona da je Rusija "verovatno" postavila antisatelitsko oružje u svemir. Skorije, u izveštaju Atlantskog saveta 21. januara navedeno je da su SAD "neprihvatljivo ranjive" na takve pretnje, uz poziv na prelazak na "otporne satelitske arhitekture". Bert je rekla da je to nešto što je već bio značajan prioritet SAD: "Imati mogućnost da se primi udarac i oporavi... sa satelitima spremnim za lansiranje". Vežba iz 2023. pod kodnim nazivom "Viktus Noks" (Victus Knox), zabeležila je, prema saopštenju Svemirskih snaga, novi rekord za lansiranje satelita, "iz skladišta do kapaciteta u orbiti za nedelju dana". Bert je, međutim, rekla da to nije dovoljno. "Kako to radite u velikim razmerama? To smo uradili u pojedinačnom smislu. Kako da to postignemo u velikim razmerama da bismo mogli da napravimo tu otpornost", rekla je ona. To je, međutim, najgori mogući scenario koji je Bert jednom u predavanju opisala kao "Perl Harbor u svemiru". Bilo koji takav napad velikih razmera bio bi i čin samopovređivanja, jer bi napravio štetu bez razlike – takođe uništavajući ili onesposobljavajući satelite koji pripadaju Rusiji, Kini i drugim zemljama. Ometanje, laseri i robotske rukePostoje mnogi drugi, sofisticiraniji načini za onesposobljavanje satelita od njihovog dizanja u vazduh u stilu Ratova zvezda. "Videli smo u Ukrajini, gde je jedan od prvih napada bio sajber napad na satelitsku komunikacionu mrežu... I nastavili smo da primećujemo ometanje GPS-a i satelitske komunikacije tokom cele te borbe", rekla je Bert. To su direktni ruski napadi na američke satelitske kapacitete. "Efekat tih napada je bio veoma lokalizovan i nisu bili kinetički, što znači da je reč o ometanju, onesposobljavanju na određeno vreme i (sistem) se vraća kada je van ometanog područja. Dakle, sasvim je jasno da je trebalo da ima regionalni ili lokalni efekt, a ne globalan. Dakle, to viđamo prilično redovno", rekla je Bert. "Naši protivnici prepoznaju važnost svemira, te ultimativne visine koja je uvek iznad, kako mi zovemo, semper supra", dodala je ona. Drugi antisatelitski kapaciteti uključuju lasere na Zemlji da se onemogući satelitska komunikacija. Bert je rekla da manje sile poput Irana i Severne Koreje takođe imaju "protivosvemirske kapacitete", ali da glavne pretnje dolaze od Rusije i Kine. "Mnogo alarmantnija je kineska (tehnologija) hvataljka. Dakle, mogućnost da se dođe do satelita i da se on zgrabi, pa da prebaci iz funkcionalne orbite u nefunkcionalnu orbitu, u suštini ubija svrhu satelita i stavlja ga van upotrebe", dodala je ona. Uticaji na ZemljuBezbednost satelita ima očigledne posledice po život na Zemlji. Sve, od civilnog GPS-a i vremenskih prognoza do bankarstva i komunikacija, zavisi od toga. Vojni uticaji ometanja satelita idu od toga da vojnici ne mogu da komuniciraju, prekid satelitskog snimanja i drugih obaveštajnih operacija, do oslepljivanja sistema protivraketne odbrane. "Svi su ranjivi na to", upozorila je Bert. "Ne kažem nužno da je to naša Ahilova peta. Mislim da svi zavise od toga. I da, to bi otežavalo borbu. Ali bih takođe rekla da bi naši ratnici nastavili, ostatak združenih snaga bi nastavio da se bori... Ali to će svakako otežati i mislim da će biti više izgubljenih života ako svemir ne bi bio dostupan u združenoj borbi."

Pakistanska prostrana i mineralima bogata pokrajina Baludžistan svjedočila je najvećim do sada koordiniranim napadima separatističkih militanata, koji vode sve snažniju pobunu protiv Islamabada. Neviđeni napadi ukazali su na neuspjeh pakistanske politike koja se oslanja na nasilje i političku represiju kako bi ugušila višedecenijsku pobunu u strateški važnoj regiji koja graniči s Afganistanom i Iranom i u kojoj živi marginalizirana manjina Baludža, navode stručnjaci. Prema analitičarima, naoružane grupe iskoristile su rastući bijes prema državi — koju lokalno stanovništvo optužuje za eksploataciju prirodnih resursa regije i teška kršenja ljudskih prava — kako bi proširile regrutaciju. Separatisti i militanti također su usvojili smrtonosnije taktike i nabavili sofisticiranije oružje. Za neke Baludže, "oružana borba je jedini preostali način da se suprotstave političkoj marginalizaciji i represiji", rekao je Kiyya Baloch, pakistanski novinar i komentator sa sjedištem u Norveškoj koji prati militantne aktivnosti u regiji. "Vlada se mora udaljiti od politika koje su samo produbile ogorčenost." Najveći napadi do sadaDana 31. januara, Oslobodilačka armija Baludžistana (BLA), separatistička militantna grupa koja se bori za otcjepljenje Baludžistana od Pakistana, izvela je desetine istovremenih napada u gradovima i mjestima širom pokrajine, upadajući u policijske stanice, vojne objekte i banke. Neki od napada trajali su danima. Vlada je saopštila da je u napadima poginulo najmanje 30 civila i 18 vojnika. Vlasti su navele da je ubijeno više od 170 boraca BLA. Pobunjenici su saopštili da su ubili više od 200 pripadnika državnih sigurnosnih snaga i da su izgubili 34 borca. Radio Slobodna Evropa (RSE) nije mogao nezavisno provjeriti oprečne tvrdnje dviju strana u slabo naseljenoj regiji koja je nedostupna novinarima. Vlada je također uvela prekid internetskih usluga u pokrajini, što je dodatno otežalo provjeru informacija. Pakistanske sigurnosne snage su 4. februara, nakon trodnevnih borbi, ponovo uspostavile kontrolu nad Nushkijem, gradom s oko 50.000 stanovnika, koji je bio pod kontrolom separatističkih militanata. Vlasti su saopštile da je vojska protiv militanata koristila dronove i helikoptere. Obim i razmjeri napada "ranije nisu viđeni" u Baludžistanu, gdje su se separatisti i militanti obično oslanjali na klasične gerilske taktike brzih napada i povlačenja, rekao je Baloch. "Ovakav nivo operativnih sposobnosti pobunjenika predstavlja dramatičnu eskalaciju", dodao je. Tinjuća pobunaOslobodilačka armija Baludžistana (BLA) vodi pobunu protiv pakistanske države već više od 20 godina, uglavnom izvodeći napade manjeg obima na državne snage. Međutim, grupa je posljednjih godina postala organiziranija i sve snažnija borbena sila. BLA se smatra najvećom naoružanom grupom koja djeluje u Baludžistanu, najvećoj i najsiromašnijoj pakistanskoj pokrajini. Stručnjaci vjeruju da BLA ima nekoliko hiljada članova. Za ovu grupu, koju su Sjedinjene Američke Države označile kao terorističku, vjeruje se da je došla u posjed američkog oružja i vojne opreme koju su američke i međunarodne snage ostavile nakon povlačenja iz susjednog Afganistana 2021. godine. BLA, koja je sekularna grupa, također je usvojila smrtonosnije taktike kakve koriste islamističke militantne grupe, uključujući samoubilačke napade, improvizirane eksplozivne naprave (IED) te takozvane složene napade koji uključuju više napadača i vozila napunjena eksplozivom. Stručnjaci navode da je BLA bila uspješna u regrutiranju omladine. Oko 65 posto od 15 miliona stanovnika Baludžistana mlađe je od 30 godina. "Godine sporova oko kontrole resursa, političke isključenosti i represivnih mjera ostavile su prostor da nasilje opstane", rekao je Imtiaz Baloch, istraživač iz oblasti Baludžistana sa sjedištem u Islamabadu. Promjena kursa?Stručnjaci navode da rastuća snaga naoružanih grupa Baludža razotkriva ograničenja grubog pristupa Islamabada u rješavanju pobune u Baludžistanu. Pakistanska moćna vojska često je optuživana za primjenu brutalnih metoda, uključujući prisilne nestanke, vansudska ubistva političkih aktivista i osumnjičenih separatista, proizvoljna hapšenja i torturu, u nastojanju da pacificira regiju. "Dijalog je jedini način da se ovo pitanje riješi", rekao je Ishaq Baloch, lider Nacionalne stranke, baludžke nacionalističke parlamentarne političke stranke, za Radio Mashaal Radija Slobodna Evropa (RSE). "Lokalno stanovništvo mora biti uključeno u takav proces jer politički, ekonomski i društveno pati", dodao je. Sarfaraz Bugti, glavni ministar Baludžistana i najviši izabrani zvaničnik u pokrajini, čini se da je isključio mogućnost pregovora s BLA. "Oni žele nametnuti svoju ideologiju kroz cijev puške i nastoje gurnuti baludžki narod u beskoristan rat", rekao je novinarima 1. februara. Priredila Elvisa Tatlić

Potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) JD Vance posjetiće Armeniju i Azerbejdžan kako bi ojačao mirovni sporazum uz posredovanje SAD‑a i unaprijedio strateški tranzitni koridor koji Washington vidi kao ključan za preoblikovanje trgovine, energetike i političkog uticaja na Južnom Kavkazu. Vance će u Armeniju stići 9. februara, gdje će se fokus njegove posjete odnositi na trgovinu, investicije i infrastrukturu u regionu. U središtu posjete nalazi se inicijativa Trumpova ruta za međunarodni mir i prosperitet (TRIPP) – predloženi drumsko‑željeznički koridor dug 43 kilometra kroz Armeniju, koji bi povezao Azerbejdžan s njegovom eksklavom Nahčivan, ali i otvorio novu istočno‑zapadnu trgovinsku arteriju koja zaobilazi Rusiju i Iran. Tranzitna ruta dio je mirovnog sporazuma postignutog uz posredovanje Washingtona u augustu 2025. između armenskog premijera Nikol Pashinyana i azerbejdžanskog predsjednika Ilham Aliyeva, s ciljem okončanja višedecenijskog rata između dvije zemlje. "Vanceova posjeta trebala bi poslužiti kao potvrda posvećenosti SAD‑a realizaciji Trumpove rute", izjavio je za Radio Slobodna Evropa Joshua Kucera, viši analitičar za Južni Kavkaz u International Crisis Group. "Mnogi u regionu također će pratiti hoće li Vance signalizirati produbljivanje američkog angažmana u rješavanju konflikta." Iako je uoči posjete objavljeno malo detalja, američki predsjednik Donald Trump naveo je krajem januara u objavi na društvenim mrežama da će Vanceova turneja "ojačati naše strateško partnerstvo s Azerbejdžanom, donijeti prelijep sporazum o miroljubivoj nuklearnoj saradnji s Armenijom, dogovore za naše velike proizvođače poluprovodnika te prodaju američke vojne opreme, poput pancira i čamaca, Azerbejdžanu – i još mnogo toga". Mirovni sporazum ojačao je poziciju Washingtona u regionu u trenutku kada je ruski uticaj oslabljen u Bakuu i Jerevanu. Vanceov dolazak također se poklapa s drugim regionalnim dešavanjima – uključujući napetosti između SAD‑a i Irana usred mirovnih pregovora u Omanu te novu američku inicijativu za kritične minerale – za koje analitičari tvrde da su Južni Kavkaz stavili u neočekivano središte američkih političkih prioriteta. TRIPP, koji bi mogao otvoriti nove trgovinske veze između Centralne Azije i Evrope, zaobilazeći Rusiju i Iran, također bi omogućio nove puteve za izvoz centralnoazijskih kritičnih minerala i metala na zapadna tržišta. To je bilo u fokusu samita održanog u novembru 2025. između Trumpa i lidera Centralne Azije. "Značajno je što je upravo Vance na ovom putovanju", rekao je za RSE Joseph Epstein, direktor Yorktown Institute’s Turan Research Center u Washingtonu. "On predstavlja izolacionističkiji dio Bijele kuće, ali će na ovom putu zagovarati dogovore koji slabe ruski i iranski uticaj – a zajednička nit su kritični minerali." Washington fokusiran na Južni KavkazVance će biti najviši američki zvaničnik koji je ikada posjetio Armeniju i prvi koji je posjetio Azerbejdžan još od dolaska bivšeg potpredsjednika SAD‑a Dick Cheney 2008. godine. "Ovakvog angažmana SAD‑a u regionu nije bilo još od administracije George W. Busha, i tada je on uglavnom bio fokusiran na Gruziju", rekao je Epstein. Cheney je te godine posjetio i Gruziju, dok je bivši američki predsjednik George W. Bush posjetio Tbilisi 2005. godine. Joe Biden je Gruziju posjetio kao potpredsjednik 2009. godine. Sporazum iz augusta 2025., koji je Washington postigao s Aliyevim i Pashinyanom, uslijedio je nakon gotovo 40 godina sukoba Armenije i Azerbejdžana oko planinskog regiona Nagorno‑Karabakh. Prema sporazumu, obje zemlje su se odrekle teritorijalnih pretenzija jedna prema drugoj, obavezale se da neće koristiti silu i da će poštovati međunarodno pravo. TRIPP je proizašao kao ekonomska komponenta tog šireg sporazuma, s ciljem jačanja mira kroz ekonomsku međuzavisnost i integraciju, ali i kao mehanizam izgradnje povjerenja. TRIPP je također ponudio rješenje za ključno pitanje iz sporazuma o prekidu vatre iz 2020. godine – neometan tranzit Azerbejdžana do njegove eksklave Nakhchivan, uz zadržavanje suverenog nadzora Armenije nad teritorijom kroz koji ruta prolazi. Do nedavno je bilo malo javnih informacija o načinu realizacije projekta, ali su američki državni sekretar Marco Rubio i armenski ministar vanjskih poslova Ararat Mirzoyan 13. januara objavili detaljan okvir. Najavili su osnivanje nove kompanije za razvoj TRIPP‑a (TRIPP Development Company – TDC), koja će graditi početne dionice pruge i puta, pri čemu će Sjedinjene Američke Države imati kontrolni udio od 74 posto tokom prvih 49 godina. Nakon toga, ukoliko se projekat produži, američki udio bi iznosio 51 posto u narednih 50 godina. "U regionu poput Kavkaza, čak i mala količina američke pažnje može imati značajan uticaj", rekao je Kucera. Po završetku, TRIPP će se povezati s drugim infrastrukturnim projektima u Azerbejdžanu, Nahčivanu i Turskoj, te služiti kao važna tačka povezivanja sa Srednjim koridorom – trgovinskom rutom dugom 6.500 kilometara koja povezuje Kinu i Evropu preko Centralne Azije i Kavkaza, zaobilazeći Rusiju. TRIPP bi također zaobišao Gruziju, čiji su odnosi sa SAD‑om i Evropom pogoršani posljednjih godina, nakon što je vladajuća stranka Gruzijski san zauzela sve izraženiji anti‑zapadni kurs, uz približavanje Rusiji i Kini. Povezivanje mira i lanaca snabdijevanjaUoči Vanceove posjete, Armenija je također signalizirala da razmatra izbor američke kompanije za izgradnju novog nuklearnog reaktora koji bi zamijenio zastarjelu elektranu Metsamor, izgrađenu u sovjetsko vrijeme. Iako se odluka ne očekuje prije 2026. ili 2027. godine, armenski ministar teritorijalne uprave i infrastrukture David Khudatyan izjavio je da će nova elektrana imati modularni dizajn – tehnologiju u kojoj se američke kompanije smatraju liderima. To se uklapa u ciljeve američke politike pod Trumpovom administracijom, usmjerene na osiguravanje pristupa strateškim resursima Evroazije i integraciju metala i kritičnih minerala u američke lance snabdijevanja. Dana 4. februara, Vance je predstavio planove za okupljanje američkih partnera u povlašteni trgovinski blok za kritične minerale, predlažući koordinirane minimalne cijene, dok Washington pojačava napore da smanji kinesku dominaciju nad materijalima ključnim za naprednu industriju. Malo je pitanja koja su više oblikovala agendu Bijele kuće od povratka Donalda Trumpa na vlast nego kritični minerali – grupa od oko 50 mineralnih sirovina koje Američki geološki zavod smatra ključnim za nacionalnu i ekonomsku sigurnost SAD‑a. Među njima su i rijetki zemni elementi, 17 elemenata koji se koriste u svemu, od vjetroturbina i pametnih telefona do mlaznih motora borbenih aviona. Predstavnici Armenije, Azerbejdžana i Kazakhstana bili su među 55 zemalja prisutnih na događaju u Washingtonu povodom pokretanja nove američke inicijative. Eldaniz Gusseinov, šef istraživanja u firmi Nightingale Intelligence, izjavio je za RSE da bi TRIPP, otvaranjem zatvorene granice između Armenije i Azerbejdžana, doprinio tim širim ciljevima omogućavajući lakši transport centralnoazijskih minerala na zapadna tržišta. "Logistika je ključno pitanje u svemu ovome", rekao je. "Trenutno većina sirovina iz Centralne Azije ide prema Kini, ali TRIPP bi mogao stvoriti nove poticaje za ulaganja i ponuditi alternativne pravce."