Pedesetdevetogodišnja Milena kaže da godinama nije dobila ni denar preko minimalne zarade. "Skoro sam u penziji, iza sebe imam 30 godina radnog iskustva, visoko obrazovanje – diplomirana istoričarka, a ne mogu ni da dođem do 30.000 mesečno (oko 485 evra)", kaže Milena I., koja radi kao distributerka konditorskih proizvoda u privatnoj kompaniji. Tamo je već šest godina, pošto je zatvorena firma u kojoj je radila u administraciji. "Kada je 2022. minimalna plata porasla na 22.000, gazda nam je dao toliko, koliko je bio minimalac. Onda je porastao na 24.000 i toliko sam dobila na račun. Stalno radim za minimalnu platu. Ne samo ja, već i većina mojih kolega. Nema ni govora o većoj plati. Oko praznika, kada radim prekovremeno, isplate mi dnevnicu na ruke, i to je sve. U današnjoj skupoći, ne može se živeti od tog novca", kaže Milena za RSE. Minimalna plata u Severnoj Makedoniji je 24.379 denara (397 evra). Prema podacima Socijaldemokratskog saveza Makedonije (SDSM), oko 40.000 radnika prima toliko. S druge strane, u decembru 2025. godine, četvoročlanoj porodici je bilo potrebno 65.492 denara (1.065 evra) da preživi mesec, izračunao je Savez sindikata Makedonije (SSM). Više od trećine tog troška, preko 23.000 denara, odlazi samo na hranu i piće. Da bi se napunila sindikalna potrošačka korpa nisu dovoljne ni dve i po minimalne zarade. Sindikat izlazi na ulice, vlada poziva na dogovor s poslodavcimaU uslovima povećanja cena hrane, energenata i usluga, minimalna zarada se često potroši pre kraja meseca, navodi SSM. Zato zahteva da se minimalna zarada poveća na 600 evra i da se sve ostale zarade povećaju za po sto evra. "Cene prerano pojedu plate. Da nema inflacije, minimalna plata neka bude i 15.000 denara. Naš zahtev za minimalnu platu od 600 evra je opravdan kada uporedimo koliko su skočile cene u marketima. Dvoje u kući bi trebalo da obezbede najmanje 65.000 denara mesečno samo za osnovne troškove", kaže za RSE potpredsednik SSM-a Ivan Peševski. Inflacija u Severnoj Makedoniji zvanično je 4,1 odsto na godišnjem nivou. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) objavljenim 8. januara, samo u 2025. cene su u proseku porasle za 4,1 odsto, a maloprodajne cene za 3,7 odsto. Sindikat je prošle godine zahtevao minimalnu platu od 500 evra, ali nije dobio podršku ni od poslodavaca ni od vlade. Stoga je SSM najavio protest posle 20. januara. Cilj je poboljšanje životnog standarda građana, izjednačavanje plata s regionalnim minimalnim prihodima koji se povećavaju i sprečavanje odliva radnika, kaže Sindikat. Vlada ostaje pri stavu da je o zahtevima radnika potrebno postići dogovor između njih i poslodavaca. "Ističemo da su najava štrajka demokratsko pravo, ali ujedno podsećamo da Vlada prvi put vodi konstruktivan socijalni dijalog u okviru Ekonomsko-socijalnog saveta, gde se sva pitanja razmatraju javno i transparentno, u interesu svih zainteresovanih strana, kako bi se obezbedio bolji životni standard", odgovorila je Vlada Vlada je dodala da kontinuirano gradi inkluzivan dijalog sa svim zainteresovanim stranama, uključujući radnike i poslovni sektor, kako bi pronašla održiva rešenja koja će doprineti poboljšanju životnog standarda. Poslovni sektor: 463 evra je 'granica'Kao odgovor na zahteve sindikalista za minimalnu platu od 600 evra, deo poslovnog sektora nudi 28.500 denara (463 evra). Takav stav preovladava u poslovnom sektoru, posebno u Poslovnoj konfederaciji Severne Makedonije, rekao je za RSE njen predsednik Mile Boškov. To je udruženje poslodavaca među članovima ima 8.500 kompanija. "Preovlađuje stav da je 28.500 denara psihološka i ekonomska granica koju većina stabilnih kompanija može da podnese u ovom trenutku. Taj iznos bi značio rast koji prati troškove života, ali ne dovodi mikrokompanije do bankrota. Taj iznos pokriva dobar deo sindikalne korpe", rekao je Boškov. Da bi ta plata bila "realno isplativa", kompanije su predložile olakšice troškova po osnovu socijalnih doprinosa za razliku u povećanju, uz pomoć države. Vlada je tada rekla da ne može da subvencioniše doprinose. Prema Boškovu, minimalna zarada od 600 evra bila bi nagli skok koji bi mnogi sektori, posebno tekstilna i kožarska industrija, zanati i poljoprivredna, ne mogu da podnesu. Linearno povećanje svih plata za 100 evra moglo bi da izazove dodatni inflatorni pritisak, a ako se minimalna plata previše približi platama srednje kvalifikovanih kadra, nekvalifikovani radnik bi zarađivao skoro koliko i neko s dugogodišnjim iskustvom ili specifičnom veštinom, što bi dovelo do unutrašnjeg sukoba u kompanijama. "Kada legalni troškovi rada postanu previsoki za poslovni model, postoje dva opasna ishoda: kompanije mogu početi da otpuštaju radnike da bi preživele ili da isplaćuju deo plate 'u kešu', što je korak unazad u borbi protiv neformalne ekonomije", rekao je predsednik Poslovne konfederacije Severne Makedonije. Upozorenja na neželjene poslediceAko bi se minimalna plata povećala na 600 evra, to bi značilo povećanje od više od 50 odsto u odnosu na 2025. Međutim, empirijska zapažanja ukazuju na to da u najvećem broju sektora rast produktivnosti zaostaje u odnosu na rast plata, kaže Dimitar Nikoloski, profesor ekonomije rada na Ekonomskom fakultetu u Prilepu. "Povećanje minimalne zarade za više od zakonski utvrđenog iznosa moglo bi imati dve očekivane neželjene posledice. Prvo, veliki deo kompanija, posebno onih s niskim nivoom produktivnosti, možda ne bi mogao da isplaćuje veće plate, što bi se negativno odrazilo na njihovu konkurentnost. Drugo, povećanje plata više od povećanja produktivnosti neminovno bi dovelo do povećanja cena proizvoda, odnosno do podsticanja inflacije", rekao je Nikoloski za RSE. Prema njegovim rečima, rešenje treba tražiti kroz dijalog u okviru Ekonomsko-socijalnog saveta i eventualnu korekciju formule za izračunavanje minimalne zarade. Ekonomsko-socijalni savet je savetodavno telo Vlade, koje bi trebalo da omogući tripartitnu saradnju između Vlade, sindikata i poslodavaca u rešavanju ekonomskih i socijalnih pitanja i problema. Zasad nije zakazana sednica ovog tela. Samo Kosovo ima manji minimalac od Severne MakedonijeMinimalna zarada u Severnoj Makedoniji se usklađuje svake godine u martu, s 50 odsto povećanja prosečne neto plate isplaćene iz prethodnu godinu i 50 odsto povećanja indeksa troškova života za prethodnu godinu. Za mart 2026. godine, prema proračunima, povećanje minimalne zarade trebalo bi da bude u rasponu od 6,5 do 7 odsto u odnosu na 2025. godinu. Ili, to bi bilo povećanje od 1.500 do 2.000 denara. U regionu, samo Kosovo ima nižu minimalnu platu od Severne Makedonije. Minimalna na Kosovu je 384 evra. Minimalna plata u Srbiji je od 505 do 580 evra, u zavisnosti od broja radnih sati u mesecu. U Albaniji je 440 evra, a u Bosni i Hercegovini 525 evra. Najviša minimalna plata je u Crnoj Gori i iznosi 600 evra mesečno.

Srbija, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Severna Makedonija mogu se suočiti sa američkom carinom od 25 posto zbog poslovanja sa Iranom. Iako je na niskom nivou, ove zemlje imaju spoljnotrgovinsku razmenu sa Iranom. U jeku velikih antivladinih protesta u Iranu, američki predsednik Donald Tramp (Trump) poručio je da će svaka zemlja koja posluje sa Iranom biti suočena sa carinskom stopom od 25 posto na svu trgovinu sa SAD. Američka administracija je letos već uvela carine na uvoz iz desetina zemalja u pokušaju da smanji trgovinski deficit, a među njima su i zemlje Zapadnog Balkana. Srbija: Iran nije među prvih 50 uvoznika i izvoznikaEkonomska razmena između Srbije i Irana u poslednjih pet godina iznosila je 267,6 miliona američkih dolara. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku samo u 2025. iznosila je 55,4 miliona od čega se veći deo od 54,6 miliona odnosio na uvoz iz Irana. U toj godini najviše se uvozio polietilen (vrsta plastike), a izvozili sistemi za centralno podmazivanje. Ministarstvo spoljnih poslova Srbije na svom sajtu navodi da se ekonomski odnosi dve zemlje uglavnom odvijaju kroz trgovinsku razmenu, te da je ona na niskom nivou i sa uskom strukturom proizvoda. Prema tim podacima za 2024. godinu, 26 srpskih firmi izvozilo je u Iran, dok je 160 uvozilo iz Irana. Za političke odnose se navodi da su tradicionalno dobri i da ih karakteriše uzajamna podrška u međunarodnim organizacijama. U poslednjih pet godina Iran je samo u 2022. bio na 49. mestu po ukupnom uvozu i izvozu, dok u ostalim godinama u tom periodu nije bio među prvih pedeset. Ministarstva spoljnih poslova i unutrašnje i spoljne trgovine nisu odgovorila na upit RSE povodom najave američkog predsednika o carinama zbog poslovanja sa Iranom. Nije se oglašavala ni Privredna komora Srbije. Ekonomista Mahmud Bušatlija ocenjuje da novi namet neće biti veliki problem. "Mi imamo ekonomske probleme koji se mere milijardama", naveo je on za RSE. Iako su SAD u avgustu 2025. već uvele carinu na uvoz robe iz Srbije od 35 posto, Bušatlija smatra da se sada sa ekonomskog stanovišta neće desiti "ništa vidljivo". "I ako Amerika kaže – mi ćemo vašu robu cariniti sa oko 60 posto, koliko mi izvozimo u Ameriku? Jel to neko važno tržište za nas, pa nije", kaže Bušatlija. Sjedinjene Države bile su tek na 19. mestu u 2024. godini po izvozu iz Srbije sa 7,3 milijarde američkih dolara. BiH uvozila voće i orašaste plodove, izvozila drvoPrema podacima Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine u prethodnih pet godina u BiH je uvezeno robe iz Irana u vrednosti od oko 25 miliona dolara. U istom periodu BiH je u Iran izvezla robe u vrednosti od 5,2 miliona dolara. BiH je prema zvaničnim podacima iz Irana najviše uvozila voće i orašaste plodove, kore agruma, dinje i lubenice, te plastične mase i proizvode od plastičnih masa. Dok je najviše izvozila drvo i proizvode od drveta poput uglja, te delove za kotlove, mašine, aparate i mehaničke uređaje. Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH nije odgovorilo na upit RSE povodom najave američkih carina od 25 odsto zbog poslovanja sa Iranom. Američke tarife na robu iz BiH iznose 30 odsto. Kosovo: Uvoz 17 miliona evra, bez izvozaPrema podacima Carine Kosova, prošle godine vrednost uvoza iz Irana dostigla je 19,8 miliona dolara, dok izvoz nije zabeležen. Iz Irana, Kosovo uvozi urme, pistaće, sokove, grožđe, suve kajsije, orahe. Iz Ministarstva industrije i trgovine Kosova su za RSE saopštili da su u toj instituciji registrovana 23 iranska preduzeća, od kojih je pet aktivno, 16 pasivno, a dva ugašena. RSE je zatražio pojašnjenje koje delatnosti ta preduzeća obavljaju i čeka odgovor. Američke carine na robu sa Kosova iznose 10 posto. Severna Makedonija: Uvoz drastično veći od izvozaOd 2020. do novembra 2025. godine, Severna Makedonija je imala uvoz od oko 106 miliona dolara, dok je izvoz u Iran iznosio 3,1 milion dolara, prema podacima Državnog zavoda za statistiku. Prehrambeni i hemijski proizvodi su među najčešćim proizvodima koje Severna Makedonija uvozi iz Irana, dok najviše izvozi mašine i transportnu opremu. Razvoj događaja u Iranu, prema rečima ekonomskog analitičara Slobodana Najdovskog, "neće imati poseban uticaj na domaću ekonomiju u ovom trenutku". "Ali kako će se situacija dalje razvijati, ne samo u Iranu već i šire, moramo biti oprezni, posebno sa zemljama sa kojima imamo veću trgovinsku razmenu i ekonomsku saradnju", rekao je Najdovski. Vlada Makedonije nije odgovorila na upit RSE o tome kako će situacija u iranskom društvu uticati na domaću ekonomiju i da li vlada planira da obustavi trgovinu sa Iranom nakon Trampove najave američkih tarifa. Do sada nije bilo komentara iz privrednih komora zemlje. Američke tarife na robu iz Severne Makedonije iznose 15 posto. *Saradnja na tekstu: Gojko Veselinović, Nadije Ahmeti, Aleksandar Samardžiski

Prijedlog izmjena Zakona o vladi, kojima će se ukinuti tehnička vlada, kao i izmjene Izbornog zakona, dio su tema o kojima će se razgovarati 14. januara na liderskom sastanku koji će se održati u Klubu poslanika. Do sada su svoje prisustvo na ovom sastanku javno potvrdile samo stranke iz vladajuće koalicije i opozicijska Ljevica. Ona dolazi s uslovnom podrškom za ukidanje tehničke vlade i traži uvođenje jedne izborne jedinice. Lider opozicijskog SDSM-a Venko Filipče najavio je da neće prisustvovati, dok iz DUI-a još nisu odgovorili kakav je njihov plan. Na sastanku će se razgovarati o reformskom programu, izboru narodnog pravobranioca, najavljenim izmjenama Izbornog zakona, kao i o ukidanju tehničke vlade – mehanizma koji je uveden 2016. godine kao dio tzv. "Pržinskog sporazuma". Njime je bilo predviđeno da se garantuju fer izbori prije izbora kroz kadrovske promjene sa mandatom od sto dana. Otvaranje pitanja ukidanja tehničke vlade i izmjena Izbornog zakona, samo dva dana nakon zvaničnog zatvaranja poglavlja "lokalni izbori", otvara i pitanje – da li se priprema teren za prijevremene parlamentarne izbore. Analitičar Sefer Selimi kaže da se u javnosti sve glasnije govori o mogućnosti prijevremenih parlamentarnih izbora i da će ishod ići u prilog VMRO-DPMNE-u. Dodaje da opcija prijevremenih izbora što je moguće prije najviše odgovara vlasti. "Iz više razloga, ali uglavnom mislim da premijer Mickoski želi uskladiti mandat na čelu VMRO-DPMNE-a s još jednim punim četverogodišnjim mandatom kao premijer, uz očekivanja ponovne pobjede. Kao drugo, više indikatora pokazuje da makroekonomska situacija u državi nije dobra i neće se kretati u dobrom pravcu", kaže Selimi. Prema njegovim riječima, vladajuće stranke žele na neki način spriječiti veći pad podrške i to kapitalizirati s još jednim četverogodišnjim mandatom. "Vlada žuri da izbore održi što je prije moguće, a s druge strane, opozicija se nada da će oni biti što kasnije ove godine, jer očekuje da će ekonomska situacija i druga politička dešavanja stvoriti veće nezadovoljstvo, a time i povećati podršku opoziciji", dodaje on. S druge strane, dio političkih analitičara smatra da trenutno nijednoj partiji ne odgovaraju prijevremeni parlamentarni izbori iz dva razloga: vlast je na polovini mandata sa stabilnom većinom, a opozicione stranke nisu spremne dok ne završe unutrašnje reforme. "Trenutno ne vidim ozbiljnu političku opciju kojoj bi odgovarali prijevremeni izbori ove godine, možda 2027., ali ne i ove godine", kaže analitičar Vladimir Božinovski iz Instituta za politička istraživanja za Radio Slobodna Evropa. Vlast tvrdi – nema novih izbora, ali ako mora...Premijer i lider VMRO-DPMNE-a Hristijan Mickoski, uoči liderskog sastanka, poručio je da fokus Vlade nisu izbori, već reforme i projekti. No, često je ponavljao u javnosti da "opozicija treba paziti šta želi, jer može da joj se ostvari ta želja". Predsjednik Sobranja Afrim Gaši slaže se sa svojim koalicionim partnerom, ističući da je pobornik ideje o redovnim izborima. "Mislim da nam, konceptualno govoreći, nedostaje politička i ekonomska stabilnost. Ako stalno pravimo prijevremene izbore, stvaramo političku i ekonomsku nestabilnost", izjavio je Gaši na brifingu s novinarima. Opozicione želje za prijevremenim izborimaDemokratska unija za integraciju (DUI) nakon prošlih parlamentarnih izbora javno traži prijevremene izbore jer ne priznaje legitimitet vladajuće koalicije Vredi. Opozicioni lider iz frakcije stranke Alijansa za Albance, koja je ostala u koaliciji Nacionalna Alijansa za Integraciju (NAI), Arben Taravari nada se da će već na proljeće biti prijevremenih izbora. "Alijansa za nacionalnu integraciju pokazala je da zajedno možemo postići izvanredne rezultate. Ovo je novi duh koji vjerujem da će se nastaviti i na parlamentarnim izborima koje očekujem 2026. godine, bez obzira da li će biti u maju ili oktobru", izjavio je Taravari nakon pobjede na ponovljenim lokalnim izborima u Gostivaru i Vrapčištu. Prema riječima lidera opozicionog SDSM-a Venka Filipčea, lopta za izbore je u dvorištu vlasti, optužujući premijera Mickoskog da mu se žuri s ukidanjem tehničke vlade kako bi raspisao prijevremene izbore. "Mickoski i tender-koalicija VMRO-ZNAM neka sami raspišu izbore kad već sve imaju isplanirano, SDSM neće biti pokriće za ovaj scenario", izjavio je Filipče, ne objašnjavajući da li to znači da će bojkotovati izbore ako budu organizovani prijevremeno. Vlast traži ukidanje tehničke vlade, opozicija ne dozvoljavaLiderski sastanak će pokazati u kojem pravcu će se kretati politički tokovi u narednom periodu, složni su analitičari. Prema njihovim riječima, prisustvo DUI-a na ovom sastanku pokazaće političku spremnost za sistemske promjene u ključnim zakonima, među kojima su i oni koji se odnose na izbore. Božinovski očekuje da će se po prvi put, kako kaže, na vrijeme krenuti s izmjenama izbornih pravila, među kojima i rasprava o jednoj izbornoj jedinici, smanjenju cenzusa za referendum i predsjedničke izbore. "Mislim da je sada pravi trenutak jer sada ima dovoljno vremena da se naprave određene izmjene koje nam kasnije neće zadavati glavobolje. Jer mi uoči predsjedničkih izbora ne znamo hoće li oni biti uspješni", kaže Božinovski. Iako je SDSM u prethodnim godinama tražio ukidanje tehničke vlade, sada Filipče odbija da prisustvuje liderskom sastanku i traži da ovaj mehanizam ostane, jer smatra da je garant fer i demokratskih izbora. "Ona može biti ukinuta samo onda kada budemo zrelo društvo, a mi to sada, u ovom trenutku, nismo", kaže Filipče. Gaši se slaže da zemlja nema skandinavsku demokratiju, ali za razliku od Filipčeta, smatra da je "rok trajanja" tehničke vlade istekao. "Ne mislim da smo među rizičnim zemljama za implementaciju demokratije i sprovođenje izbora. Mislim da smo mnogo napredovali u tom dijelu", rekao je Gaši, dodajući da zemlji članici NATO-a ne priliči da organizuje prelaznu vladu kako bi sprovela izbore. Ideju o ukidanju tehničke vlade lider VMRO-DPMNE-a promovisao je uoči prošlih parlamentarnih izbora. Stranka je to uvrstila i u svoj izborni program, a kao objašnjenje navodi da se "koncept tehničke vlade pokazao kao kreator dodatnih kriza, neefikasnosti, polarizacije i nefunkcionalnosti institucija". Tehnička vlada se aktivira sto dana prije izbora, a mandat traje od njenog izbora do objavljivanja konačnih rezultata Državne izborne komisije za izbore poslanika i formiranja nove političke vlade. U njoj premijer dolazi na prijedlog aktuelne vlasti, a u pet ministarstava, koja su određena kao ključna, rukovode kadrovi i iz opozicije i iz vlasti. Tamo gdje je ministar iz jedne strane, dodatni zamjenik ministra je iz druge, i obrnuto. Radi se o ministarstvima: unutrašnjih poslova, rada i socijalne politike, finansija, informacionog društva i administracije te poljoprivrede. Pitanje nužnosti tehničke vlade u protekloj deceniji otvaralo se nekoliko puta, pa i uoči posljednjih parlamentarnih izbora, ali ipak nije ukinuta.

Ukupno 6.128 stranih radnika dobilo je dozvole za privremeni boravak u Sjevernoj Makedoniji. To je tri i po puta više nego prije pet godina, kada su zbog rada u zemlji dozvole dobile 1.704 osobe, pokazuju podaci koje je Radio Slobodna Evropa (RSE) dobio od Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Najveći interes za zapošljavanje stranaca, prema mišljenjima koja je Agencija za zapošljavanje izdavala od 2020. do danas, postoji u građevinarstvu, prerađivačkoj industriji, smještaju i ugostiteljstvu, kao i u trgovini na veliko i malo. Turci dominiraju, a sve više dolaze iz Nepala, Bangladeša i IndijeBangladeš, Nepal, Indija, Turska, Kina i Filipini su među državama čije je državljane MUP naveo kao one kojima su izdane dozvole za boravak zbog rada. Detaljnije podatke o tome za koje strane radnike postoji najveća potražnja pokazuje i Agencija za zapošljavanje. Prema tim podacima, u 2025. godini, zaključno s 29. decembrom, izdano je ukupno 8.509 pozitivnih mišljenja za radne dozvole. U to spada i 798 ličnih radnih dozvola izdatih za direktore, menadžere i slične pozicije. Ovo mišljenje je jedan od dokumenata koje MUP prikuplja kada odlučuje hoće li odobriti boravak ili ne. I ovi podaci pokazuju rastući trend stranaca koji traže posao u zemlji. U 2020. godini, na primjer, Agencija je izdala 3.227 pozitivnih mišljenja, što je oko 62 posto manje nego prošle godine. Godinama su radnici iz Turske bili na vrhu liste, a u 2024. i 2025. među prvih pet zemalja čiji državljani dobijaju pozitivna mišljenja nalaze se i Nepal, Bangladeš i Indija. Prošle godine, od ukupno 8.509 mišljenja, za Turke je Agencija za zapošljavanje izdala 2.815 mišljenja. Slijede državljani Bangladeša – 1.567, zatim Nepala – 1.089 i Indije – 1.079. Peti su državljani Kosova – 406. Ranije, kada je broj kvota i dozvola za strance bio znatno manji, ova mjesta zauzimale su zemlje iz regiona, poput Srbije, Albanije i Kosova. Trend sve brojnijih stranih radnika vidljiv je i u svakodnevnom životu, posebno u glavnom gradu Sjeverne Makedonije, gdje ih se često može vidjeti na gradilištima, ali i u hotelima, restoranima, barovima… Ovaj proces, navodi Krste Blaževski iz dobrovoljnog i neprofitnog trgovačkog udruženja hotelijerskih i ugostiteljskih biznisa – HOTAM, prirodan je s obzirom na to da domaći radnici migriraju u druge evropske zemlje. Najveći dio dozvola traži se za Skoplje, a po nekoliko desetina godišnje izdaje se za Bitolj, Tetovo, Ohrid, Kumanovo… "To su radnici iz siromašnijih zemalja koji ovdje žele obezbijediti egzistenciju i poslati nešto svojim porodicama, jer i danas postoje mjesta gdje primaju plate od 100 dolara mjesečno. Ovdje zarađuju po 600–800 dolara", kaže Blaževski za RSE. Ima i ponude i potražnje za strane radnikeAli, kako dolaze u Sjevernu Makedoniju? Najčešća praksa kada je riječ o radnicima iz udaljenih zemalja, poput Nepala i Bangladeša, jeste angažovanje preko agencija – posrednika. Za razliku od ranije, danas, ističe Blaževski, "ima dosta takvih agencija" koje svakodnevno nude radnike. Prema njegovim riječima, ima ih na desetine. Dostavljaju video snimke, CV-e s radnim iskustvom kandidata i slično. Jedna od takvih agencija, koja već četiri godine dovodi strane radnike u Sjevernu Makedoniju, jeste "Balkan – ljudski resursi". Ona sarađuje s agencijom iz Bangladeša. "Na početku je bilo teško pronaći prve radnike, uvjeriti ljude da ovdje kod nas ima posla i za njih. Međutim, dolaskom prvih ljudi, povjerenje je stečeno i sada je lakše pronaći radnike za našu zemlju", kaže u razgovoru za RSE predstavnik agencije. Prema njegovim riječima, interes domaćih poslodavaca je veliki. "Na početku sam bio skeptičan da Makedoniji zaista toliko treba radna snaga, ali moja procjena je bila pogrešna. Vidim da je potražnja sve veća iz dana u dan", dodaje sagovornik iz agencije. "Brzo uče jezik"On navodi da se najviše traže radnici u gastronomiji, zatim u proizvodnji i građevinarstvu. Blaževski iz HOTAM-a kaže da u posljednje vrijeme radnici koji dolaze nisu "samo nekvalifikovani". "Ima i mnogo iskusnih radnika koji brzo shvate šta treba da rade kod nas", ističe on. U hotelijerstvu i ugostiteljstvu stranci se najčešće angažuju za "poslove u pozadini" – čišćenje, rad u kuhinji i slično. Blaževski dodaje da oni brzo uče jezik. Prema iskustvu, za šest mjeseci savladaju osnovne stvari, a najčešće se sporazumijevaju i na engleskom. "Znate, nijedna država na svijetu dosad nije propala zbog radne snage, nije nazadovala. Sve ide samo naprijed. Ako nema ko da obavlja radne pozicije, onda smo u velikom problemu, moraće se zatvarati objekti i neće biti prihoda", kaže Blaževski. Strani radnici ključni za građevinarstvo i ugostiteljstvo, trend odlaska opadaIpak, višegodišnje iskustvo s radnicima iz udaljenih zemalja, poput Indije, Nepala i Bangladeša, pokazalo je da se i ta radna mjesta prazne jer radnici odlaze u druge evropske zemlje. Ovaj problem ne negiraju ni predstavnici biznis sektora ni agencije-posrednici. Predstavnik "Balkan – ljudski resursi" navodi da trenutno sarađuje samo s jednom agencijom iz Bangladeša jer su neke od tamošnjih "zloupotrebljavale naše firme za bijeg u druge evropske zemlje". Prema njegovim riječima, samo četiri posto onih koje je njegova agencija dovela u zemlju otišlo je dalje. "Trend odlaska stranih radnika, prema Blaževskom, smanjen je. Regulativa ranije nije bila uređena kako treba i određeni broj radnika-migranata to je iskoristio. Ali prošle godine, oni koji su došli – ostali su. Ako je neko otišao, to je vrlo mali broj", tvrdi on. U 2025. godini, kada su dozvole dobila 6.128 stranaca, Ministarstvo unutrašnjih poslova evidentiralo je 166 stranaca koji su napustili Sjevernu Makedoniju, a bili su u zemlji sa statusom "privremenog boravka zbog zaposlenja". Prema podacima koje je RSE dobio od MUP-a, od njih 129 su bili državljani Bangladeša, 34 Nepala, a trojica Indije. Prema zakonskim odredbama u Sjevernoj Makedoniji, kvota za zapošljavanje stranaca ne smije prelaziti 5 posto ukupnog radno sposobnog stanovništva u zemlji. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, broj zaposlenih u trećem kvartalu 2025. bio je oko 705.000, a nezaposlenih skoro 92.000. Kada je riječ o kvoti za radne dozvole za strance, za 2025. godinu Vlada ju je odredila na 10.000 radnika. Ta kvota je, paralelno s brojem angažovanih stranih radnika, rasla tokom proteklih godina. Krajem 2023. prethodna vlada ju je povećala s 5.000 na 7.000. Ranije je iznosila 3.250. Prošlog ljeta Vlada je predložila, a Sobranje usvojilo izmjene Zakona o strancima, prema kojima se predviđa da se izvan ove kvote privremeni boravak zbog rada odobri i strancu koji radi na strateškim projektima utvrđenim posebnim zakonom. To znači da radnici angažovani na strateškim projektima predstavljaju dodatnu radnu snagu, izvan kvote od 10.000. Takav strateški projekat je, na primjer, izgradnja koridora 8 i 10D od strane američko-turskog konzorcijuma "Bechtel i Enka".

Inflacija u Sjevernoj Makedoniji i dalje ostaje visoka – gotovo dvostruko iznad evropskog prosjeka, uprkos uvjeravanjima Vlade i institucija da provode mjere i izriču kazne kompanijama koje krše zakone. Umjesto smirivanja, cijene i dalje rastu, što pokazuju i novi podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) objavljeni 8. januara. Oni navode da je samo tokom 2025. godine prosječno zabilježeno poskupljenje od 4,1 posto, dok su maloprodajne cijene porasle za 3,7 posto. Premijer Hristijan Mickoski izjavio je da pojedini marketi krše Zakon o nepoštenim trgovačkim praksama i upozorio da bi se mogli suočiti i sa zatvaranjem. "Već nekoliko mjeseci šaljemo inspekcije. Ima lanaca marketa koji su već kažnjeni. Ali, ako nastave da izigravaju Zakon o nepoštenim trgovačkim praksama, moraće staviti ključ u bravu", rekao je Mickoski. Praznično poskupljenjePodaci DZS-a pokazuju da su najviše porasle cijene u restoranima i hotelima – 7,2 posto, rekreaciji i kulturi – 6,4 posto, alkoholnim pićima i duhanu – 5,9 posto, dok su poskupljenja kod hrane i bezalkoholnih pića iznosila 5,2 posto. U Sjevernoj Makedoniji samo od novembra do decembra 2025. troškovi života povećani su za 0,4 posto. Građani s kojima smo razgovarali kažu da je poskupljenja bilo i tokom novogodišnjih praznika, kada se tradicionalno povećava potrošnja. Prema njihovim riječima, poskupjeli su gotovo svi osnovni prehrambeni proizvodi: meso, voće, suhomesnati i mliječni proizvodi, kao i čokolade i slatkiši, ispričala nam je Vesna iz Skoplja. Ona kaže da cijene nisu samo ostale visoke, već su dodatno povećane u odnosu na prethodna poskupljenja. "Ovo nisu bile iste cijene kao ranije, na rafovima su se pojavili novi, još viši iznosi", kaže ona. Kontinuirani rast cijena, prema ekonomskom analitičaru Arbenu Haliliju, više se ne može opravdati kao privremena praznična pojava, već je, kako ističe, rezultat izostanka dugoročnih i razvojnih ekonomskih mjera. "Nesporno je da Vlada već duži period ne uspijeva fiskalnim mjerama uticati na nivo inflacije. Da je rast cijena bio izražen samo tokom decembra ili prve polovine januara, to bi se moglo opravdati tržišnim reakcijama, posebno u predprazničnom periodu", kaže Halili. Savez sindikata Makedonije: Najviša inflacija, najniže plateSavez sindikata Makedonije (SSM) navodi da makedonski radnici 2026. godinu započinju s jednom od najviših inflacija u Evropi, dok s druge strane imaju najniže plate i povećane troškove za električnu energiju. Kontrole se ili ne provode dosljedno, ili ne daju rezultate, kaže Slobodan Trendafilov – predsjednik Saveza sindikata Makedonije (SSM). Prema njegovim riječima, država već raspolaže jasnim zakonskim mehanizmima i inspekcijskim službama i treba ih odmah staviti u punu funkciju, dodajući da "ne smije ponovo da se dozvoli da poslodavci izigraju Vladu, a cijenu toga da plate građani i radnici". "Ni u kojem slučaju neprincipijelno ponašanje vlasnika marketa, njihovo 'kartelsko udruživanje' radi vještačkog povećanja cijena, ne smije pasti na teret radnika, jer zatvaranje marketa neće ništa koštati gazde, a radnike će koštati sve", kaže Trendafilov. Kartelsko udruživanjeNekoliko lanaca marketa već je kažnjeno zbog kršenja Zakona o nepoštenim trgovačkim praksama, u istrazi koja je trajala gotovo godinu dana. Komisija za zaštitu konkurencije (KZK) je u novembru 2025. sankcionisala četiri velika trgovačka lanca i Savez privrednih komora, a istraga je započela u februaru. Komisija je svaki od marketa kaznila sa 50.000 eura, a Savez privrednih komora sa 18.600 eura, zbog, kako je navedeno, zabranjenog dogovaranja i usklađenog djelovanja vezanog za cjenovnu politiku. Komisija je za Radio Slobodna Evropa saopštila da su, nakon što je utvrđeno da su četiri velika supermarketa – Vero, Tinex, KAM i Reptil – zajedno sa Federacijom trgovinskih komora, koordinirali stav da ne prihvataju nove i povećane cjenovnike dobavljača, zamijenili nezavisnu konkurenciju usklađenim ponašanjem. "Takva koordinacija predstavlja klasični kartel 'po cilju', koji se prema Zakonu o zaštiti konkurencije smatra najtežim oblikom povrede", navode iz Komisije za zaštitu konkurencije. Iz Komisije objašnjavaju da je visina kazni određena u skladu sa zakonskim odredbama, pri čemu su uzeti u obzir težina prekršaja, broj učesnika, način njihove saradnje i dokazi prikupljeni tokom postupka. Što se tiče trajanja istrage, iz KZK kažu da je postupak trajao gotovo godinu dana zbog obimnosti i složenosti slučaja. U tom periodu prikupljani su dokazi iz više izvora, analizirana elektronska komunikacija, prikupljeni materijalni dokazi i saslušane zainteresovane strane. "Cilj je bio da se obezbijedi potpuno, objektivno i pravno sigurno utvrđivanje činjenica prije donošenja odluke", navode iz KZK. Mickoski: Slijede strožije kaznePremijer Mickoski ovih dana najavio je da će u prvom kvartalu 2026. godine predložiti nove zakonske izmjene kojima će se povećati kazne za trgovačke lance koji se bave nepoštenom trgovinom. "Kada budemo potpuno spremni, a to će biti uskoro, počet ćemo preduzimati oštre mjere", rekao je Mickoski. Iz SSM-a poručuju da oko 20 posto građana živi u siromaštvu s mjesečnim prihodima ispod 31.200 denara(oko 500 eura), što, prema njihovom mišljenju, jasno pokazuje da su mjere za povećanje plata, ograničavanje cijena i trgovačkih marži trebale biti donesene mnogo ranije. U vezi s najavama o strožim kaznama i mogućim zatvaranjima marketa, ekonomski analitičar Halili smatra da takve poruke imaju ograničen efekat ako nisu podržane sistemskim rješenjima. On naglašava da se problem visokih cijena ne može riješiti samo kaznama i političkim izjavama, već jačanjem Komisije za zaštitu konkurencije, stalnim monitoringom cijena i dugoročnom politikom koja će osigurati realnu konkurenciju i stvarnu zaštitu potrošača.

"Ili ćeš biti moja, ili ćeš biti mrtva!" Tako je glasila jedna od brojnih prijetnji koje su ugrozile život 31-godišnje Rosice Koceve iz Velesa, koja je kontinuirano trpjela nasilje od svog bivšeg partnera, Ilije Stefanovskog. Raskid sa Skopljancem, osam godina starijim od nje, umjesto olakšanja donio je opasnost za Rosicu. Za razliku od mnogih žrtava koje ne prijavljuju nasilje, mlada Velšanka očajnički je tražila pomoć od institucija – kako od policije, tako i od tužilaštva. Osim prijetnji, Ilija ju je uznemiravao, tukao, pisao uvredljive grafite direktno navodeći njeno ime, ali i ime njenog polubrata. Nasilje Ilije "osjetili" su i Rosicina prijateljica i otac, koji su dobijali prijeteće poruke od njega, nakon čega je zapalio automobil njenog oca. Uprkos svemu, Stefanovski je dobio samo uslovnu kaznu i mjeru zabrane približavanja, koju ni ranije nije poštovao. Od izricanja uslovne kazne nije prošla ni sedmica, kada je nasilje nad Rosicom kulminiralo. Život žene čije su prijave bile vapaj za pomoć ugasio se nakon povreda koje joj je Ilija nanio oštrim predmetom. Istog dana, 15. septembra, ubio je i Rosicinog oca, 68-godišnjeg Kiru Koceva. Nakon dvostrukog ubistva, Ilija Stefanovski je sebi oduzeo život. Šest žena ubijeno od januara do novembra 2025.Slučaj je rezultirao protestima na ulicama Skoplja. Ime Rosice u međuvremenu je postalo simbol sumnje u institucionalnu zaštitu žena žrtava nasilja. Ona je jedna od ukupno šest žena koje su ubijene u zemlji od januara do novembra 2025. U dva slučaja, ubistvo je počinjeno u okviru porodičnog nasilja. Ministarstvo unutrašnjih poslova u pisanom odgovoru za Radio Slobodna Evropa navodi da je u 2024. godini ubijeno pet žena. Najmlađa žrtva imala je samo dvije godine. Dva slučaja su počinjena u okviru porodičnog nasilja. Godinu ranije, registrovano je sedam krivičnih djela "ubistvo" u kojima su žrtve devet žena, od kojih je jedna bila djevojčica od 14 godina. U tri od tih slučajeva krivično djelo je počinjeno u okviru porodičnog nasilja, a žrtve su bile tri žene, navode iz MUP-a. Evrostat pozicionira Sjevernu Makedoniju na treće mjesto po broju femicidaPrema ovoj statistici, Sjeverna Makedonija se nalazi na trećem mjestu u Evropi po broju femicida, kao najekstremnijem obliku rodno zasnovanog nasilja. Podaci koje je objavio Evrostat, a koji se odnose na 2023. godinu, pokazuju da su ispred samo Litvanija i Latvija. Femicid se razlikuje od ostalih ubistava jer iza njega stoji rodna motivacija – žena je ubijena zato što je žena. Ovako kvalifikovan pokušaj ubistva ušao je u makedonski Krivični zakonik 2023. godine, iako termin "femicid" nigdje ne postoji u njemu. Ipak, član 123 prepoznaje lišavanje života prilikom vršenja porodičnog nasilja, kao i "lišavanje života žene ili djevojčice do 18 godina, prilikom vršenja rodno zasnovanog nasilja" – djela za koja je predviđena zatvorska kazna od najmanje 10 godina ili doživotni zatvor. Sjeverna Makedonija je jedna od prvih u regionu koja je prepoznala femicid kao krivično djelo, a zemlje poput Grčke i Crne Gore spadaju među one sa niskom stopom ubijenih žena, uglavnom od strane intimnih partnera. Pa, zašto je stopa u Sjevenoj Makedoniji jedna od najviših? Sagovornici Radija Slobodna Evropa kažu da institucije ne procjenjuju adekvatno rizik za sigurnost žrtve, a upravo od toga počinje prevencija femicida. Primjer da se oni mogu eliminisati je Malta, gdje prema Evrostatu nije registrovan nijedan takav slučaj u godini na koju se odnosi izvještaj. Ipak, Nacionalna mreža protiv nasilja nad ženama i porodičnog nasilja bilježi da je od 2014. do 2024. u Sjevernoj Makedoniji izvršeno 40 pokušaja ubistva žena, a 75 ih je ubijeno. Praveći uvid u sve te slučajeve, ali i u one iz 2025, Nacionalna mreža priprema tzv. Opservatoriju za femicide. Ova platforma, koja bi trebala da profunkcioniše ove godine, pružiće podatke o svim završenim sudskim predmetima sa pravosnažnom presudom i pokazati koliko od ubijenih žena su bile žrtve femicida. Kako mobilizovati institucije?Dok se čeka ovaj "uvid" od strane nevladinog sektora, utisak je da država posustaje u procjeni rizika. Izvršna direktorica Nacionalne mreže, Elena Dimuševska, kaže da ovdje može biti više aspekata: "Generalno se pravi propust zbog nedovoljnog znanja i vještina zaposlenih ili zbog nedostatka resursa i specijalizovanih usluga za podršku. Procjena rizika nije samo ček-lista. Ako se utvrdi visok rizik, žena treba da bude smještena na sigurnu lokaciju, a mi na nacionalnom nivou imamo ne više od 70–80 kreveta", kaže Dimuševska za Radio Slobodna Evropa. Prema njenim riječima, neophodno je jačanje ljudskih resursa, što znači zapošljavanje više profesionalaca na ključnim pozicijama koje pružaju prvu liniju odgovora. Zapošljavanje novih kadrova, dodaje ona, posebno je važno jer profesionalac treba da ima dovoljno vremena da se posveti slučaju u kojem žena prijavljuje nasilje. To je tek prvi korak, koji zatim povlači plan za sigurnost. U praksi, to znači uklanjanje iz doma – ili žrtve ili počinioca. Ali i taj korak ima finansijske implikacije koje pokazuju da nedovoljno izdvajanje sredstava od strane države može skupo koštati. U suštini, cijena je ljudski život. "Potrebna su finansijska sredstva jer kada se procijeni da je rizik srednji ili visok, mora se obezbijediti usluga zaštite, poput privremenog smještaja. Mora postojati dovoljan broj smještajnih kapaciteta, savjetovališta i specijalizovanih usluga dostupnih svima. Sve dok država ne izdvoji dovoljno sredstava, ne možemo spriječiti femicide", dodaje Dimuševska. Otuda, pojašnjava ona, bez adekvatnih usluga nijedan sigurnosni plan ne može biti potpuno implementiran i femicidi će se i dalje događati. Poticaj za službenike koji rade na ovoj problematiciNa neadekvatnu procjenu rizika, kroz svoj rad svjedoči i advokatica Katerina Koteska Stisniovska, koja zastupa žrtve porodičnog nasilja. Tako su u jednom nedavnom slučaju prijave u policijskoj stanici, službenici žrtvi objasnili da nema dovoljno dokaza. "Žrtvi je rečeno da treba da obezbijedi svjedoke, kao i snimke sa kamera, iako je slučaj ugrožavanja sigurnosti sadržavao sve elemente iz člana 144 Krivičnog zakonika", kaže Koteska Stisniovska za RSE. Zato, dodaje ona, zaposlenima u institucijama potrebna je edukacija, ali ni to ne bi bilo dovoljno. Suprotno javnom mišljenju da su institucije prenatrpane zaposlenima, advokatica ističe da jedan službenik nema kapacitet da vodi 50 ili 100 predmeta. Pored toga, država treba da razmisli o tome kako da potakne službenike koji rade na ovoj problematici. Praksa pokazuje da centri za socijalni rad nerijetko nastoje smiriti nasilnog partnera, a kada to prođe bez sankcije, nasilnik dobija ohrabrenje da nastavi s istim ponašanjem. Čak i kada dođe do razdvajanja, nasilnik ostaje u domu, dok žrtva, ako nema gdje da se smjesti, odlazi u neko od skloništa kojih država nema dovoljno. Dodatno, u procjeni rizika, zakon vezuje ruke tužiocima, ne ostavljajući im uvijek mogućnost da traže pritvor. Revizori su utvrdili da broj kreveta u prihvatilištima ili skloništima za žrtve čini samo 37 posto kapaciteta koje država treba da ima prema broju stanovnika. Od ukupno 67 kreveta u zemlji, 19 vode građanske organizacije. Među njima je i "Sky Plus" u Strumici. Stojne Miteva iz ovog udruženja kaže da je 70 posto žrtava koje su boravile u skloništu pretrpilo pokušaj ubistva ili barem prijetnje da će biti ubijene. Od kada je otvoreno jedino sklonište ovog tipa u jugoistočnom dijelu zemlje 2020. godine, među njegovim zidovima ispričane su razne životne priče iz nasilnog okruženja, svaka tragična na svoj način. Reviktimizacija žrtavaMeđu ženama koje su ovdje potražile spas je i žena čiji je svekar pokušao da je ubije vatrenim oružjem. Pokušaj ubistva bio je kulminacija seksualnog nasilja kojem je bila izložena druga žena, ali se spasila u posljednjem trenutku. Miteva kaže da su ovo zabrinjavajući podaci jer pokazuju da se žene bukvalno suočavaju sa smrću. Ona naglašava da institucije moraju biti svjesne i budne jer se radi o ljudskim sudbinama. To, između ostalog, podrazumijeva i da ženu informišu kako najadekvatnije da prijavi nasilje. "Policijske stanice ponekad ne informišu ženu da, ako podnese samo prijavu, policija će izaći na teren i upozoriti nasilnika da se smiri, čime se slučaj praktično zataškava. Pretučena žena ne može ostati samo na prijavi nakon koje se nasilnik upozorava i priča završava, jer takav pristup na kraju može dovesti do ubistva", ističe Miteva za RSE. U birokratskim lavirintima, reviktimizacija nije nepoznata i žrtve moraju iznova i iznova da prepričavaju pakao kroz koji su prošle. U tom višestrukom prepričavanju nasilja, žene nailaze na službenike koji nisu dovoljno senzibilizirani za ova pitanja. Zato Miteva kaže da nekima od njih treba bukvalno "prevaspitavanje" kako bi se suzdržali od neprimjerenih komentara upućenih žrtvi. Čak i kada se donese presuda, nasilnici često dobijaju samo uslovnu kaznu ili zatvor od nekoliko mjeseci. "Problem u Makedoniji nije samo da izvučete žrtvu, ona već ionako nema povjerenja u institucije, a nema ni dovoljno skloništa. Ne postoje skloništa koja mogu da pokriju sve vapaje žrtava u Makedoniji. Nedopustivo je i dalje misliti da treba da postoje samo nekoliko centara", poručuje Miteva za RSE. Siljanovska-Davkova: Femicid – najekstremnija posljedica tolerisanog nasilja nad ženamaTakvi nedostaci očigledno stvaraju ignorantski odnos prema prijetnjama, uvredama i strahu. A upravo od toga, prema riječima predsjednice države Gordane Siljanovske-Davkove, počinje svaki femicid. U obraćanju pred poslanicima krajem decembra, rekla je da je femicid jasan pokazatelj institucionalnog i sistemskog neuspjeha. Sa skupštinske govornice, predsjednica je pozvala na hitnu potrebu za Nacionalnom strategijom 2026–2033 i proširenje mreže skloništa. "Potrebna je profesionalizacija centara kroz stroge standarde, stručni kadar i brzo licenciranje SOS linija", istakla je Siljanovska-Davkova. Potrebu za većim institucionalnim naporima konstatovala je i Evropska komisija u posljednjem izvještaju o napretku zemlje. MUP nije odgovorio na pitanje RSE da li organizuje obuke ili treninge za policijske službenike o rodno zasnovanom nasilju, ali nesumnjivo je da će one morati da se odvijaju kontinuirano ako se budu poštovale preporuke EK. "Kontinuirana obuka za sudije, tužioce i policiju je od ključnog značaja, kako preporučuje Grupa eksperata za akciju protiv nasilja nad ženama i porodičnog nasilja (GREVIO)", podsjeća Komisija u izvještaju objavljenom u novembru 2025.

Lokacija poznata kao "Auto-kamp Gradište", jedno od najprepoznatljivijih lokacija na obali Ohridskog jezera, danas se tiho pretvara u divlje gradilište – na prostoru gde, prema institucijama, zakonski ne postoji formiran auto-kamp. Iako je zemljište u procesu denacionalizacije i predmet je sudskog postupka, Gradište godinama funkcioniše kao legalni turistički kompleks, dok se sve veći broj privremenih prikolica dograđuje i pretvara u čvrste objekte. Neki od vlasnika koriste te objekte u komercijalne svrhe i tokom sezone ih izdaju kao apartmane, javno oglašavajući ih na onlajn platformama. Na internetu se mogu pronaći oglasi koji pokazuju da oglašeni objekti nisu prikolice, već čvrste konstrukcije sa zidovima, prozorima, fiksnim podovima i toaletima. Apartman oglašen u julu 2025. kao "bungalov na prvoj liniji" u Gradištu, s direktnim pristupom plaži, još je onlajn. Ovaj smeštaj se nudi po ceni od 85 do 120 evra po noćenju, s kuhinjom i toaletom – karakteristikama koje ukazuju na trajnu građevinu. Taj slučaj nije izolovan. Drugi oglasi nude "kamp prikolicu u Gradištu", ali priložene fotografije prikazuju prostor potpuno zatvoren metalnim konstrukcijama, s ugrađenim elementima i dizajniranim enterijerom koji nema nikakve veze s mobilnom prikolicom. U vezi sa stanjem u Gradištu RSE je tražilo stav Ministarstva kulture i turizma, koje je kratko odgovorilo da na toj lokaciji formalno ne postoji auto-kamp. U pisanom odgovoru, Ministarstvo navodi da "Gradište nije formirano kao auto-kamp u skladu sa Zakonom o auto-kampovima. Tamo se vodi proces denacionalizacije i sudski postupak". Za sva pitanja u vezi s građevinskim aktivnostima, Ministarstvo kulture i turizma ne preuzima odgovornost i uputilo je na Opštinu Ohrid za informacije. To Ministarstvo nije odgovorilo na pitanje koja kompanija zvanično upravlja Gradištem i da li uopšte ima zakonsko pravo da upravlja prostorom dok je u toku proces denacionalizacije? Bez odgovora je ostalo i pitanje koja je institucija izdala koncesiju ili dozvolu za upravljanje, ako takva dozvola uopšte postoji. Na pitanju o Gradištu RSE je naišao na tišinu i u Opštini Ohrid. Proces denacionalizacijeLokacija Gradište nalazi se na izuzetno atraktivnoj lokaciji, pored arheološkog muzeja, ostataka rimske tvrđave i poznate turističke atrakcije Zaliv kostiju, što je čini jednom od najposećenijih i najprepoznatljivijih tačaka na ohridskoj obali. U prošlosti, u vreme bivše Jugoslavije, prostor je korišćen kao "Auto-kamp Gradište", u okviru tadašnjeg poslovanja kompanije Ineks-Gorica. Zemljište je ušlo u proces denacionalizacije 1997–1998. godine, usvajanjem prvo Zakona o privatizaciji, a zatim i Zakona o denacionalizaciji, posle čega je oko 100 naslednika iz 36 porodica tražilo vraćanje dela zemljišta. Neki od podnosilaca zahteva kažu da čak ni posle pet sudskih presuda u njihovu korist ne mogu da povrate svoju imovinu. Istovremeno, zemljište u Gradištu koje je bilo u vlasništvu Makedonske pravoslavne crkve – Ohridske arhiepiskopije (MPC-OA) vraćeno je Crkvi u skladu s istim Zakonom o denacionalizaciji, što, prema podnosiocima zahteva, ukazuje na selektivan pristup. Crkveno zemljište se proteže od plaže Orevče i još tri plaže do lokacije gde se ranije nalazio restoran u takozvanom "prvom delu" kampa. Andrijana Bašoška, koja je među podnosiocima zahteva za zemljište u Gradištu, kaže da je ovaj slučaj "klasičan primer organizovanog kriminala s najvišim stepenom korupcije". Prema njenim rečima, danas privatizovana kompanija Ineks-Gorica neosnovano upravlja prostorom i uzurpira oko 100.000 kvadratnih metara zemljišta. RSE je poslao upit kompaniji Ineks-Gorica o tim tvrdnjama, ali do objavljivanja teksta nije stigao odgovor. Uprkos pet pravosnažnih sudskih presuda, Bašoška tvrdi da Komisija za denacionalizaciju godinama ne sprovodi te odluke. Umesto vraćanja zemljišta koje je u prošlosti bilo u vlasništvu porodice njenog oca, Komisija, prema njenim rečima, donosi rešenja o obeštećenju obveznicama u iznosu od 180 denara (2,9 evra) po kvadratnom metru. Zbog takvog postipanja, Bašoska kaže da je po šesti put da podnosi tužbu Upravnom sudu protiv rešenja Komisije za denacionalizaciju. "Zakon o denacionalizaciji je jasan: tamo gde su izgrađeni trajni objekti, nadoknada se može izvršiti obveznicama, ali kada na zemljištu postoje montažni ili privremeni objekti, imovina mora da se vrati u stanju u kojem je oduzeta. To je slučaj u Gradištu – zemljište mora biti vraćeno", kaže Bašoska. Ona tvrdi da se godinama susreće s institucionalnim opstrukcijama, između ostalog i oko sprovođenja ostavinskog postupka posle očeve smrti 2016. godine, što je trebalo da joj omogući da formalno postane vlasnica zemljišta u Gradištu. Septičke jame i mašine za pranje vešaI dok su podnosioci zahteva za vraćanje imovine zaglavljeni u institucionalnim lavirintima, prirodna lepota Gradišta se sve više guši u betonu, a neki od vlasnika objekata dobijaju dozvolu od uprave takozvanog auto-kampa da kopaju improvizovane septičke jame. O tome svedoče i kamperi koji godinama letuju u Gradištu. Oni su za RSE rekli da u "prvom delu" lokacije, uprava dozvoljava nekim zakupcima parcela s godišnjom pretplatom, pored toga što podižu čvrste objekte, da kopaju septičke jame odmah pored svojih parcela uz naknadu od 5.000 denara. "Ljudi više nemaju prikolice, već su napravili objekte od gipsanih ploča, metalnih profila i betona. Unutra imaju toalete, a uz naknadu od 5.000 denara mogu da donesu i mašinu za pranje veša", rekli su za RSE ljudi koji su želeli da ne budu imenovani. Udruženje građana Ohrid SOS je za RSE navelo da ima informacije o novim građevinama i da se neke nude i onlajn. "Znamo da je lokacija u procesu denacionalizacije koji traje više od dve decenije. Tokom tog perioda ne sme se izdavati niti upravljati, a uprava kampa profitira od svih tih aktivnosti", navelo je udruženje. Do objavljivanja ovog teksta, Opština Ohrid nije odgovorila na pitanja da li je upoznata sa situacijom u Gradištu i kako će reagovati, da li su takve intervencije s privremenim građevinama i septičkim jamama dozvoljene, kao i koje kompanije posluju u ovom području. Poslednjih godina, Opština Ohrid je preduzela mere za uklanjanje nekih od građevina u Gradištu. Rešenje o uklanjanju privremenih objekata doneto je 2021, kako je navedeno, "na prostoru poznatom kao auto-kamp Gradište", nakon što su tokom vanrednog inspekcijskog nadzora utvrđene ozbiljne nepravilnosti. Inspekcija je tada utvrdila da su neke od kamp prikolica postavljene na betonske podloge, s pričvršćenim metalnim nadstrešnicama i potpuno zatvorenim konstrukcijama od lima, drveta, vodootpornih gipsanih ploča, kao i nedozvoljenim drvenim i metalnim konstrukcijama, privremenim objektima i priključcima na vodovodnu, kanalizacionu i električnu mrežu, i da su te intervencije van svih odobrenih projekata i zakonskih propisa. Slučaj "Gradište" nije izolovan incident, već još jedna epizoda u široj slici sistemskih problema koji godinama razaraju Ohridski region – divlja gradnja, uzurpacija, nekontrolisana urbanizacija, zagađenje... Iste te pojave su i predmet izveštaja Uneska o Ohridu, koji je pod rizikom da postane svetska prirodna i kulturna baština u opasnosti, dok se institucije ili prepucavaju oko nadležnosti ili ćute, a prostor se nepovratno menja i javni interes ostaje bez zaštite.

Od 1. februara počinje primjena projekta "Siguran grad". Šta znamo do sada? Testni period je započeo 1. decembra 2025. Do kraja januara vozači će, kao i do sada, dobijati samo opomene, a od 1. februara 2026. kazne za prekršaje koje registruju kamere. Osim u glavnom gradu Skoplju, sistem će biti aktivan i u Kumanovu i Tetovu. Oprema je postavljena i na koridorima 8 i 10. Iz MUP-a kažu da je cilj tokom 2026. godine implementirati projekat na cijeloj teritoriji države. Za početak, kamere registruju četiri prekršaja: nepropisno parkiranje, prolazak kroz crveno, upravljanje vozilom s isteklom registracijom i prekoračenje brzine. Za prekoračenje brzine najavljen je prag tolerancije: 6 km/h na mjestima gdje je maksimalna brzina do 100 km/h; 8 km/h za brzine iznad 100 km/h i 12 km/h na mjestima gdje je dozvoljena brzina iznad 200 km/h. "To ne znači da ako neko napravi prekršaj vozeći 52 km/h neće odgovarati prema Krivičnom zakoniku ukoliko dođe do tjelesne ili teške povrede učesnika u saobraćaju", kaže ministar unutrašnjih poslova Panče Toškovski. Pored kamera na saobraćajnicama, MUP najavljuje i korištenje policijskih vozila koja će, preko kamera integrisanih u projekat "Siguran grad", registrovati prekršaje i slati opomene. U budućnosti, osim proširenja na cijelu teritoriju države, Ministarstvo planira povećati i obuhvat prekršaja koje će kamere detektovati, ali za sada nema precizan rok. "Proširenje dijapazona prekršaja koje sistem detektuje ima za cilj da smanjimo uzroke, a ne samo posljedice. Krajnji cilj je sigurnost na cijeloj teritoriji i smanjenje alarmantnog broja žrtava u saobraćaju", kažu iz MUP-a za Radio Slobodna Evropa. Kako funkcioniše sistem "Siguran grad"?Kada se napravi saobraćajni prekršaj, na broj telefona i e-mail adresu koje je vlasnik vozila ostavio prilikom registracije stiže SMS poruka s opomenom. U poruci se nalazi link koji vodi direktno do zapisnika o prekršaju. U zapisniku piše: kojim vozilom je prekršaj napravljen, u koliko sati, na kojem mjestu i kolika je kazna koju treba platiti. Kazna se izdaje na ime vlasnika vozila, bez obzira na to ko je upravljao vozilom. Tokom testnog perioda, dio građana imao je primjedbe na slabosti sistema koje nadležni treba da riješe. Za nepravilnosti, promjenu podataka i druga pitanja vozača, MUP je otvorio šalter u zgradi javnog servisa Sjeverne Makedonije u Skoplju. Postoji i opcija za elektronsko slanje primjedbi na e-mail adresu. Iz MUP-a najavljuju da će biti puštena u rad i digitalna platforma putem koje građani mogu ažurirati podatke i dobijati informacije o sistemu "Siguran grad". Da bi se sistem mogao primjenjivati, nadležni su pripremili izmjene niza zakonskih rješenja, kao što su zakoni o vozilima, izvršenju sankcija, prekršajima i Krivični zakonik. Dio izmjena je već usvojen u Sobranju, a dio je u proceduri i tek treba da dobije zeleno svjetlo od poslanika. Većina građana podržava projekatA šta misle građani – da li je uvođenje projekta "Siguran grad" dobra ili loša stvar i da li će poboljšati bezbjednost u saobraćaju, bilo je pitanje koje je RSE postavio u anketi u glavnom gradu. Većina njih dala je podršku. "Odlična stvar. Mora se riješiti ovaj haos u saobraćaju. Mislim da će ovo biti preventivno. Ali, Makedonci, samo stroge kazne i sve će biti kako treba. Kaznena politika bez milosti, ne selektivno, jednako za sve i uspostaviće se red", kaže Slobodan Danevski. "Dobro je da se uvede red jer se vozi prebrzo", dodala je Skopljanka Dragana. Ipak, dodala je ona, pitanje privatnosti treba regulisati zakonom. "Eh, poboljšaće se", skeptično je prokomentarisao drugi Skopljanac, dodajući: "Samo će država prikupiti novac." Toškovski tvrdi: Smanjen broj povrijeđenihNadležni tvrde da već ima rezultata u proteklih oko mjesec dana – koliko traje testni period u Skoplju, kada je riječ o bezbjednosti u saobraćaju. "Smirivanjem saobraćaja u Skoplju građani su direktno doprinijeli smanjenju broja povrijeđenih koji se zbrinjavaju u okviru Centra za traumatologiju pri Kliničkom centru. Poštovanje pravila je drastično u odnosu na početak projekta – drastično su smanjene opomene, imamo konkretno smanjenje broja povrijeđenih osoba koje se upućuju na Kliniku za traumatologiju", izjavio je Toškovski 26. decembra. Prema podacima koje je objavio MUP, prvog dana testnog perioda – 1. decembra, kamere u Skoplju registrovale su čak 110.000 prekršaja. Od toga, oko 90 posto bilo je zbog prekoračenja brzine. Samo dan kasnije, 2. decembra, brojka je drastično pala na 50.652 prekršaja u 24 sata. Fatalne posljedice saobraćajnih nesreća u Sjevernoj Makedoniji su iznad evropskog prosjeka koji iznosi 45 žrtava godišnje na milion stanovnika. Crni bilans na makedonskim putevima je 65 žrtava godišnje na milion stanovnika, što je za četvrtinu više od evropskih zemalja. U prvih osam mjeseci 2025. godine, u saobraćajnim nesrećama u zemlji poginula su 91 lica, odnosno 11,3 mjesečno. U 2024. broj žrtava na putevima bio je 142, ili 11,8 izgubljenih života mjesečno.

Za preglede koji su besplatni, pacijentice su plaćale kod svojih primarnih ginekologa. Iako su eho pregled, kolposkopija i uzimanje mikrobiološkog brisa, prema ugovornoj obavezi s Fondom za zdravstveno osiguranje(FZO), besplatni, pacijentice su za njih plaćale po 500 denara(oko 8 eura). Ove nepravilnosti otkrila je zajednička kontrola FZO-a i Uprave za javne prihode (UJP). Najviše nepravilnosti u StrumiciOvo je prva takva kontrola od 2012. godine i uslijedila je nakon velikog broja pritužbi koje su stigle Fondu od pacijentica. Kontrole su izvršene u 49 privatnih zdravstvenih ustanova – kod primarnih ginekologa u Skoplju, Prilepu, Bitolju, Štipu, Tetovu i Strumici. Kontrolom su otkrivene nepravilnosti u njih 23. Od tih 23 ustanova, osam je naplaćivalo svojim pacijenticama usluge za koje već imaju sredstva od Fonda, dok se ostale nepravilnosti odnose na fiskalizaciju. I Fond i UJP već su izrekli globe, odnosno novčane kazne – informisao je 26. decembra direktor FZO-a, Saško Klekovski. Ponavljanje istog tipa prekršaja značit će i veću kaznu za ustanove, koje bi nakon određenog broja prekršaja mogle da se suoče i s raskidom ugovora s FZO-om. "Najniži stepen urednosti je u Strumici, gdje je od pet kontrolisanih PZU samo jedna imala uredne nalaze, a visoka neurednost je i u Skoplju, gdje je od 16 kontrolisanih ustanova njih devet neurednih. Najvišu urednost imaju Bitola i Prilep, gdje je 71 posto kontrolisanih ustanova imalo uredne nalaze i s Fondom i s UJP-om", izjavio je Klekovski. Kako je rekao, "izgovori" ginekologa bili su da ne naplaćuju preglede, već "dodatne stvari" poput CD-ova, izvještaja i slično. "Obaveza privatnih zdravstvenih ustanova je da javno istaknu da se ove stvari ne smiju naplaćivati, ali prema pritužbama koje stižu kod nas, ustaljena praksa je da se naplaćuje po 500 denara. U narednom periodu i to ćemo pojasniti, ali to je paket besplatnih zdravstvenih usluga", naglasio je Klekovski. Dodao je da se kaznama neće "napuniti" Fond, ali će se stati u odbranu osiguranika. Oni pak, nepravilnosti osim pritužbom FZO-u, mogu prijaviti i UJP-u putem elektronske pošte ili na besplatnu telefonsku liniju 198. Direktorica Uprave, Elena Petrova, objavila je da nešto više od jedne trećine subjekata koji su bili predmet kontrole imaju nepravilnosti u dijelu fiskalizacije, odnosno evidentiranja gotovinskog prometa. Ovo, prema njenim riječima, ostavlja prostor za sticanje lične imovine od neoporezovanog prihoda, što direktno "hrani" sivu ekonomiju. "Iako su zdravstvene usluge oslobođene PDV-a, a najveći dio ovih ustanova plaća simboličan godišnji porez na ukupan prihod od jedan posto ili su oslobođene oporezivanja, to ne znači da neevidentiranje prometa nema nikakav poreski efekat. Ovo stvara nefer prednost onima koji rade nezakonito", istakla je Petrova i najavila pojačane kontrole. Monitoring nevladinih organizacija također otkrio nedostatkeMeđutim, naplaćivanje usluga koje su zapravo besplatne je "javna tajna" koju su građanske organizacije konstatovale u zajedničkom istraživanju prošle godine. One su zabilježile da dio žena nije ni informisan da im određene zdravstvene usluge pripadaju na ovaj način, a shodno tome, iako plaćaju, ne dobijaju fiskalni račun. "Ovo ukazuje na sistemske probleme i nedostatak transparentnosti u naplati usluga, kao i nedostatak kontrolnih mehanizama", upozorile su u svom prošlogodišnjem istraživanju četiri građanske organizacije. Među njima je i Inicijativa za prava žena iz Šuto Orizara, odakle za RSE kažu da ova praksa traje i u 2025. godini, iako je kod određenih pregleda zabilježen prekid naplate. Svojim radom na terenu, organizacije su otkrile da se iznosi koji se naplaćuju kreću od 200 do 2.000 denara(od oko 3 eura do oko 32 eura). Anja Simonovska iz ovog Udruženja za Radio Slobodna Evropa kaže da se iznosi razlikuju od jednog do drugog primarnog ginekologa, čak i za isti tip pregleda. "Zbog toga proizlazi preporuka za sistemsko definisanje paketa usluga za žene u reproduktivnom periodu i trudnice, s posebnim fokusom na žene u socijalnom riziku, kako bi se eliminisala nezakonita i nejednaka naplata od strane pojedinih primarnih ginekologa", kaže Simonovska. Prema podacima iz istraživanja, čak 40 žena je dobilo besplatan eho pregled, dok je 10 moralo platiti. Za mikrobiološki bris, naplaćeno je 41 ženi, dok je devet dobilo uslugu besplatno. Slična je statistika i kod PAPA testova, koje je samo 10 žena uspjelo dobiti besplatno, naspram 39 koje su platile. Dalje slijede laboratorijske analize za trudnoću, određivanje Rh faktora, praćenje i mjerenje krvnog pritiska, kao i mjerenje tjelesne težine. Neke pacijentice ove usluge uopšte nisu mogle dobiti kod svog primarnog ginekologa. Dodatno, Inicijativa je zabrinuta jer u opštini Šuto Orizari postoji samo jedan matični ginekolog, pa postoji strah da zbog nedovoljne finansijske održivosti i malog broja pacijenata ordinacija može prestati s radom. "Zato upućujemo apel zajednici – ženama i djevojčicama nakon navršenih 12 godina da izaberu primarnog ginekologa i koriste dostupne zdravstvene usluge", dodaje Simonovska za Radio Slobodna Evropa. Pored toga, smatra da finansijski i stručni nadzor kod primarnih ginekologa treba biti još redovniji, kako bi se problem eliminisao. "Ovaj propust najčešće se javlja zbog nedovoljnog institucionalnog nadzora, nejasno definisanih obaveza matičnih ginekologa. Dodatno, finansijski pritisci na pojedine ordinacije doprinose nejednakoj i nezakonitoj naplati", poručuje Simonovska. Povećana obračunska vrijednost po pacijentuDirektor FZO-a, Klekovski, kaže da je bilo "negodovanja" tokom nedavne zajedničke kontrole, ali je naglasio da institucija ima ugovor s ovim privatnim zdravstvenim ustanovama. "Ako ne valja, treba da se dogovorimo da ugovor odgovara svim ugovornim stranama. Nažalost, postoji praksa da se ne poštuju preuzete obaveze. Ako ima problem s ugovorenim obavezama, treba da razgovaramo. Žao mi je ako je povrijeđena čast ili sujeta određenih doktora ili ordinacija, ali moramo se pridržavati. Posebno jer je povećana obračunska vrijednost po pacijentu, povećano je vrednovanje rada doktora", istakao je Klekovski. Primarni ginekolozi, zajedno s doktorima opšte medicine i stomatolozima, dobili su povećanje obračunske vrijednosti po pacijentu u aprilu ove godine. Ljekari opšte medicine i ginekologije dobili su povećanje od 33 posto, a stomatolozi od 23.

Čistiji vazduh, više empatije, pomirenje i prevazilaženje podela. Više fabirka, manje korupcije i nepotizma. Veće plate, bolje zdravstvo. Građani Sarajeva, Prištine, Beograda i Skoplja za Radio Slobodna Evropa pričaju o tome kakve promene bi voleli da vide u 2026. godini.

Požari, tragedije, protesti... Ovo su neki od događaja koji su obeležili 2025. godinu u regionu iz objektiva novinara Balkanskog servisa Radija Slobodna Evropa.

"Preskupo je. Sa dvoje djece i sa dvije prosječne plate, nema šanse da se izdrže dvije sedmice, a kamoli cijeli mjesec", kaže Skopljanka Danica, majka dvoje maloljetne djece, komentarišući troškove koje kao porodica imaju uoči novogodišnjih praznika. Bez dodatnog posla, kakav i ona ima, kaže, teško da bi mogli izdržati. "Posebno pred praznike, imaš dodatne troškove, ne samo za hranu nego i za aktivnosti djece u školama, kao što su lutrije ili 'Tajnog Djeda Mraza', kada treba da kupiš novogodišnje paketiće djeci u porodici. A paketići su ozbiljno poskupjeli", komentariše Danica. Ipak, sa prihodima koje imaju ona i suprug, njihova porodica ne živi u siromaštvu. Ali to nije slučaj za jednu petinu stanovništva u Sjevernoj Makedoniji. Stopa siromašnih osoba u zemlji iznosi 21,9 posto prema Laekenskim indikatorima za siromaštvo za 2024. godinu, koje je objavio Državni zavod za statistiku (DZS) Iz Makedonske platforme protiv siromaštva (MPPS) nisu optimisti da će brojke biti mnogo bolje i za 2025. godinu ako se pogleda trend iz prethodnih godina. "Vidi se da se procenti mijenjaju samo minimalno, ali suštinski ništa se ne mijenja. Nijedna od ciljnih grupa ne mijenja svoju situaciju – djeca koja žive u siromaštvu, porodice sa mnogo djece i samohrani roditelji i dalje su na dnu", kaže predsjednica Platforme Biljana Dukovska. Prema podacima Statistike, porodice sa dvije odrasle osobe i troje ili više djece su najviše pogođene – čak 54,8 posto njih živi u siromaštvu. "Istina je, ali je također istina da je to slučaj svugdje u svijetu. Nije specifično kod nas u Makedoniji, ali mi kao Vlada radimo da poboljšamo stanje kod porodica koje imaju mnogo djece i apsolutno dio tih programa počinjemo da sprovodimo, a dio u periodu koji slijedi", komentarisao je premijer Hristijan Mickoski 29. novembra. Za podatak da 21,9 posto stanovništva živi u siromaštvu, naglasio je da je od 2020. godine – kada je iznosio 23 posto – do sada to najbolji rezultat. Porodice u riziku od siromaštvaDok Državni zavod za statistiku objavljuje podatke o stanovništvu koje je ispod linije siromaštva, ono što statistika ne prikazuje su ljudi koji su iznad te linije, ali su u riziku od siromaštva, kaže Dukovska iz Makedonske platforme protiv siromaštva (MPPS). Kako ističe, taj procenat je veći i kreće se oko 40 posto. "To su svi oni ljudi koji primaju socijalne transfere i kod kojih svako malo povećanje troškova ima veliki uticaj na kvalitet života. Ono što je nekada bila srednja klasa više ne postoji – sada su to ljudi u riziku od siromaštva koji smanjuju kvalitet života u smislu kupovine samo osnovnih lijekova, osnovne hrane, minimalnog grijanja, smanjenja svega što znači društvene i kulturne aktivnosti, smanjenja kvaliteta obuće i odjeće", kaže Dukovska. U Sjevernoj Makedoniji, prema minimalnoj potrošačkoj korpi koju objavljuje Savez sindikata Makedonije (SSM), jednom četveročlanom domaćinstvu potrebno je 65.492 denara(oko 1.060 eura) da "izdrži" decembar. Prosječna plata u državi iznosi skoro 46.000 denara(oko 750 eura), a minimalna nešto više od 24.000(oko 390 eura). SSM je u proteklom periodu tražio da se minimalna plata poveća na 30.000 denara(oko 490 eura) – iznos ispod kojeg su, prema sindikatima, plate za oko 170.000 ljudi ili 33 posto zaposlenih. "Niko nas nije pitao kada su povećavali cijene osnovnih prehrambenih proizvoda, cijene električne energije – koju smo, evo, kao čestitku za Novu godinu dobili, cijene nafte i gasa itd. Nas ne zovu da nas konsultuju kada povećavaju cijene i zato tražimo povećanje minimalne plate", rekao je predsjednik SSM-a Slobodan Trendafilov u intervjuu za RSE, najavljujući proteste i štrajkove početkom 2026. ako ne dođe do povećanja. Za sada dogovora sa poslodavcima i Vladom nema. Vlast ostavlja sindikate i poslodavce da se dogovore, ali uvjerava da "smo bolji od ostalih" ako se uzmu u obzir potrošačke korpe kod nas i u Evropi, odnosno kupovna moć. "Evrostat je objavio kolika je kupovna moć minimalne plate. Analizirano je 27 zemalja u Evropi koje su uvele minimalnu platu, mi se nalazimo na sredini i daleko smo konkurentniji, recimo, od Bugarske, Srbije, Kosova, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije", rekao je premijer Mickoski 29. decembra. Kada je riječ o protivljenju poslovnog sektora, dio argumenata je da treba povećati produktivnost radnika, ali i da će povećanje minimalca povući rast i ostalih plata – što oni ne mogu da priušte. Ako ne bude dogovora, u martu će minimalna plata imati redovno povećanje koje će, prema zakonskoj formuli, iznositi između 1.500(oko 24 eura) i 2.000 denara(oko 23 eura). Plan i komunikacija za iskorjenjivanje siromaštvaMinimalna plata nije jedina tema na koju treba da se fokusira debata kada je riječ o siromaštvu stanovništva, naglašava Dukovska iz Makedonske platforme protiv siromaštva. Prema njenim riječima, ključno je da postoji otvorena komunikacija i kreiranje integrisanog plana za smanjenje siromaštva. "Ne možete govoriti samo o minimalnoj plati kada raste cijena struje ili samo o socijalnoj pomoći kada enormno rastu kirije u Skoplju. Integrisani pristup znači komunikaciju i zajedničko pravljenje dokumenata. Kod nas se ništa ne dešava – Vlada i sindikat ne mogu da se dogovore, a da ne govorimo o uključivanju građanskog sektora u cijelu priču", kaže Dukovska. Ona ističe da u zemlji ne postoji nijedan dokument vezan za siromaštvo, dok se na evropskom nivou već godinu dana priprema integrisana strategija. Kod nas, kaže, od 2020. godine nema ni razgovora o tome. Prema podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku (DZS), nakon porodica sa troje ili više djece, najpogođeniji su samohrani roditelji – od kojih 45,8 posto živi u siromaštvu. Slijede samačka domaćinstva sa jednim članom mlađim od 65 godina, od kojih 28,8 posto živi u siromaštvu. Skoro trećina djece uzrasta od 0 do 7 godina (29,5 posto) živi u siromaštvu, dok je među ostalom djecom taj procenat oko 20 posto. Prag siromaštva za jedno četveročlano domaćinstvo – dva odrasla i dvoje djece mlađe od 14 godina – postavljen je na godišnji ekvivalentni prihod do 374.400 denara(oko 6.090 eura) ili mjesečni do 31.200 denara(oko 500eura). Prag za samce je do 178.286 denara(oko 2.900 eura) godišnje ili mjesečni prihod od 14.857 denara.(oko 24o eura) Proračuni za Laekenske indikatore siromaštva Državni zavod za statistiku radi na osnovu podataka iz ankete o prihodima i uslovima života, koja se sprovodi u skladu s preporukama Evropske unije.

Pacijenti kojima je potreban bubreg najbrojniji su na listi čekanja za organe u Sjevernoj Makedoniji. Većina od oko 1.600 pacijenata na dijalizi čeka transplantaciju bubrega od preminulog donora – neki i decenijama, a neki je nikada ne dočekaju. U 2025. godini, porodice trojice donora pristale su da doniraju organe. Bolest joj se pojavila kada je imala osam godina. Sa 16 godina bubrezi su joj potpuno otkazali, pa je stavljena na dijalizu. Srećom, majka joj je bila srodni donor i dala joj je bubreg. Nažalost, taj bubreg je nakon deset godina otkazao, pa je od 2019. ponovo na dijalizi – po četiri sata, tri puta sedmično. Brankica Razmoska iz Vevčana sada ima 32 godine i život joj zavisi od aparata za dijalizu. "Dok drugi mladi ljudi planiraju budućnost, mi planiramo terapije. I to je jako teško", kaže ona za Radio Slobodna Evropa (RSE), opisujući golgotu kroz koju prolazi dok čeka transplantaciju bubrega. Otac joj je preminuo, nema braće ni sestara, pa nema drugog srodnog donora osim majke koja joj je već dala bubreg. Zato je sljedeća transplantacija moguća samo od kadaveričnog (preminulog) donora sa moždanom smrću. "Mnogo se nadam, svaki dan se nadam da će me jednog dana pozvati na transplantaciju. Moj apel je da doniranjem organa ne gubite ništa – vi poklanjate život. Ako neko izgubi čovjeka, taj čovjek može živjeti u drugom čovjeku – i pomoći mnogo", poručuje Razmoska. U Sjevernoj Makedoniji ima oko 1.600 pacijenata na dijalizi i 23 centra za dijalizu. Većina njih čeka kadaveričnu (posthumnu) transplantaciju, jer nemaju živog srodnog donora. Na listi čekanja za organe nalazi se oko 200 pacijenata. Od toga, 165 čeka bubreg, oko 30 im je potrebno srce, a ostalima jetra ili kosti. Neki pacijenti čekaju decenijama, a dio njih nikada ne dočeka organ, kaže Duško Đorđiev, predsjednik udruženja "Nefron", koje okuplja bubrežne bolesnike. "Imamo godine kada se uopšte ne rade kadaverične transplantacije, imamo godine kada je taj broj nešto veći, ali u suštini je premalen da zadovolji potrebe pacijenata", kaže Đorđiev. Regulativa u zemlji predviđa "pretpostavljenu saglasnost" za doniranje organa – odnosno, svako je donor osim ako se tokom života nije izjasnio drugačije. Ipak, nakon moždane smrti, porodica ima posljednju riječ o tome hoće li organi biti donirani. Život nakon transplantacijeO razlici između života na dijalizi i života s transplantiranim bubregom svjedoči Skopljanka Tanja Pavlovska, koja već 18 godina živi s bubregom od živog donora – svoje tetke. Iako je više članova porodice obavilo pretrage, samo tetka je bila kompatibilan donor. "Dijaliza je fizički i psihički težak period. Nakon transplantacije, život mi se vratio u normalu – imam više energije, bolje zdravlje, više aktivnosti, više vremena da posvetim porodici, prijateljima, na posao idem najnormalnije, vratila sam se u kolosijek", kaže Pavlovska. Smatra da je svijest o doniranju organa nedovoljna i da strah i dezinformacije odvraćaju ljude od ovog humanog čina. "Mislim da se više treba razgovarati o ovoj temi, da se probudi svijest kod svakog od nas. Pretpostavljam da je najveći problem strah kod ljudi – šta može da se desi. Tetka se osjeća odlično, nema nikakvih posljedica, nadam se da ih neće imati ni ubuduće", podijelila je Pavlovska za RSE. U 2025. godini donirani organi od tri preminule osobeU 2025. godini bilo je 13 potencijalnih donora organa – osoba koje su doživjele moždanu smrt. Nekoliko ih je isključeno iz medicinskih razloga. Porodice trojice donora pristale su na doniranje organa. Tom prilikom urađene su dvije transplantacije jetre, šest transplantacija bubrega, deset presađivanja kostiju i tri presađivanja mišićno-skeletnih tkiva. Iste godine obavljeno je i pet transplantacija bubrega od živih donora, a pokrenut je i novi program transplantacije rožnice, pri čemu je presađeno devet rožnica, prema podacima Ministarstva zdravstva. U 2024. i 2023. godini bilo je po dva donora sa moždanom smrću i još šest živih donora organa. Kadaverična transplantacija ostaje izazov – kada porodice odbiju doniranje organa svog bližnjeg, to frustrira i ljekare. "Kada mi kao koordinatorski tim obavimo sve testove, dijagnosticiramo moždanu smrt, procijenimo organe, zaključimo da imamo potencijalnog donora koji bi dao život za nekoliko pacijenata, a suočimo se s odbijanjem porodice – tu smo zaista nemoćni. Mi smo zakonski obavezni da poštujemo želju porodice, koja ima pravo da da ili ne da saglasnost", kaže prof. dr. Biljana Kuzmanovska, nacionalna koordinatorica za transplantaciju, za RSE. Suprotna je situacija kada ljekari dobiju saglasnost. "To su veoma emotivni trenuci i za nas i za porodice. Mi stojimo pred jednim vulkanom dobrote. Kada vidite pred sobom ljude koji gube nekoga ko im je najdragocjeniji u životu, a pristaju da daju dio tijela svog najmilijeg da živi u tijelu ljudi koje neće znati, možda ih nikada neće upoznati... to vas zaista mijenja. Evo, mene mijenja", kaže doktorica Kuzmanovska. Ljekari su ponosni što kod pacijenata nije bilo komplikacija nakon transplantacija, kaže doktorica Kuzmanovska. Za 2026. godinu tim za transplantaciju priprema uvođenje još jedne metode – presađivanje jetre od živog donora. Zakonski okvir je spreman, a hoće li se takva transplantacija raditi u Sjevernoj Makedoniji zavisi i od toga hoće li biti donora. Za 50 godina u Sjevernoj Makedoniji oko 510 transplantacijaSjeverna Makedonija ove godine obilježava 50 godina od prve transplantacije bubrega, urađene 1975. godine – medicinski uspjeh koji, prema udruženju "Nefron", pokazuje da je zemlja davno uhvatila korak sa savremenim zdravstvenim sistemima. Međutim, ocjenjuju da broj transplantacija nije dovoljan. "Imamo zemlje u regionu, poput Hrvatske, koje za godinu i po urade onoliko transplantacija koliko smo mi uradili za 50 godina. U svijetu već postoje i re-transplantacije. Kod nas to nije slučaj jer imamo premalo organa, a previše pacijenata na čekanju. Stvarni broj ljudi koji čekaju organe veći je od broja na listi, jer u odsustvu kadaverične transplantacije pacijenti ne rade potrebne pretrage i tipizacije – unaprijed znaju da u bliskoj budućnosti ne mogu dobiti organ, a pretrage koštaju vrijeme i novac", kaže Đorđiev. Prema njegovim riječima, neophodna je kontinuirana, cjelogodišnja aktivna kampanja za podizanje svijesti o doniranju organa i proširenje ili izgradnja novog Centra za transplantaciju, koji ne radi otkako je tokom pandemije služio kao kovid-centar. Nacionalna koordinatorica Kuzmanovska najavljuje da se Centar renovira i da će imati pet boksova i dio za dijalizu. Također, od sada će pacijenti sa moždanom smrću moći biti identifikovani i na intenzivnoj njezi u GOOB "8. septembar", za razliku od dosadašnje prakse kada se to radilo samo na Klinici za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje (KARIL). Pripremaju se i izmjene zakona o transplantaciji kojima će se omogućiti da živi donori organa budu i prvi rođaci. Do sada je to bilo ograničeno na majku, oca, brata, sestru, babu, dedu, ujaka, strica, tetku, djecu i unuke.

Maloljetnici u Sjevernoj Makedoniji dnevno provode i do pet sati na internetu. Zabrinjavajući rezultati istraživanja Agencije za elektronske komunikacije (AEK) pokazali su da svijest o sigurnosti djece nije na visokom nivou. Zbog toga je Agencija pozvala na konkretne politike, edukaciju i kampanje za digitalnu odgovornost. Sve ove mjere su još potrebnije jer pametni telefoni mogu izazvati niz zdravstvenih problema, a kako za RSE kaže psiholog Fiki Gaspar, najviše su ugroženi upravo najmlađi. "U predškolskoj dobi djeca su još uvijek u fazi razvoja, razvojni stadiji nisu postignuti. Često vidimo kašnjenje u razvoju, a istraživanja pokazuju da je to zbog prekomjernog izlaganja ekranima", objašnjava Gaspar za Radio Slobodna Evropa. Dok neke zemlje barem djelimično zabranjuju društvene mreže, makedonske vlasti za sada ne razmišljaju o takvim ograničenjima. Kroz lični primjer do svakodnevnice s što manje tehnologijeAli, ako bi došlo do zabrane, mentalna higijena mladih mogla bi biti ozbiljno narušena. Psiholog Fiki Gaspar kaže da su posebno tinejdžeri u riziku da razviju anksioznost, depresiju, frustracije pa čak i devijantno ponašanje, jer su odavno naučili da ne mogu funkcionisati bez interneta. "Emocionalna regulacija kod djece i mladih nije na istom nivou kao kod odraslih. Zato zavisnost od interneta ima i biološke i psihološke aspekte. Odsustvo interneta ili društvenih mreža može izazvati uznemirenost kod njih, a oni su u dobi kada teško razumiju emocije i teško ih regulišu", dodaje Gaspar. Šta ako roditelji žele ograničiti upotrebu interneta kod djece? Gaspar kaže da svaka tranzicija, ma koliko pozitivna, može biti teška. Zato roditelji ličnim primjerom treba da pomognu djeci da se prilagode svakodnevici s manje tehnologije. "Kada vidimo da djeca previše vremena provode pred ekranima, treba to ograničiti na nešto korisno. A kada uvodimo ograničenja, moramo imati na umu da djeca uče gledanjem i primjerom. Ne možemo očekivati da djeca prestanu koristiti telefone ako smo mi odrasli stalno vezani za njih", dodaje psiholog. Mladi su svjesni da internet stvara zavisnost, ali kažu za Radio Slobodna Evropa da se trude koristiti ga za edukaciju ili posao. Tako 21-godišnji Kristijan iz Skoplja, iako je ranije bio zavisnik od društvenih mreža, sada ih izbjegava i koristi internet za posao. "Najčešće internet koristim za rad, jer mi posao zavisi od njega. Bavim se editovanjem videa, pa klijente nalazim na internetu. Mislim da je najbolje koristiti internet za nešto korisno, umjesto da se vrijeme troši uzalud", kaže Kristijan. Slično njemu, i 18-godišnji Teo snima videa, a vještine je stekao zahvaljujući internetu. "Naučio sam mnogo stvari, ako želiš, možeš naučiti dosta", kaže Teo, koji ipak dosta vremena provodi i igrajući igrice. Univerzitetski profesor Kiril Barbareev kaže da su mladi sve više prisutni u virtuelnom, umjesto u realnom svijetu. Prema njegovim riječima, to je izazov za cijelo društvo koje treba razmisliti o ograničenju korištenja društvenih mreža barem kod tinejdžera od 14 do 16 godina. "Mislim da nam nedostaje veći fokus na edukaciju i obrazovanje, što je zapravo dio digitalizacije. Treba analizirati koliko vremena mladi provode na društvenim mrežama i kako se to odražava na njih. Moje mišljenje je da tu treba mnogo raditi, jer određeni procesi stvaraju probleme kod novih generacija. Nije slučajno što neke zemlje uvode mjere i kreiraju drugačije politike za korištenje društvenih mreža", dodaje Barbareev. Makedonske vlasti za sada ne planiraju zabranu korištenja društvenih mreža, iako u svijetu već postoje takvi primjeri. Iz Ministarstva za digitalnu transformaciju kažu da država ne može da se miješa u slobodan izbor građana i da odlučuje šta neko smije, a šta ne smije. Evropski broj za prijavu online uznemiravanja dostupan i korisnicima u Sjevernoj MakedonijiIz Ministarstva ističu da čak i kada se uvedu zabrane za određene mreže, pojavljuju se druge prema kojima se mladi preusmjeravaju. "Svaka aplikacija i društvena mreža ima ograničenja za osobe mlađe od 16 godina. Ako roditelji primjenjuju te postavke kod svoje djece, ona neće imati pristup algoritmima i sadržajima koji im mogu naštetiti", navode iz Ministarstva u pisanom odgovoru za Radio Slobodna Evropa. U zgradi gdje je smještena ova institucija uskoro će početi s radom Centar za sigurniji internet MKSafeNet, čije je opremanje pri kraju. Njegova uloga biće djelovanje na tri nivoa – preventivno, edukativno i zaštitnički. U okviru Centra razvijaće se nove digitalne alatke koje će omogućiti sigurnije i odgovornije korištenje interneta. Paralelno, djeca, roditelji i nastavnici kroz obuke i radionice dobiće praktična znanja o sajber sigurnosti. Građani će moći prijaviti uznemiravanje u online prostoru na evropski broj 116 111, koji će uskoro biti aktiviran, kažu vlasti. Početkom mjeseca Australija je postala prva zemlja koja je potpuno zabranila korištenje društvenih mreža za sve mlađe od 16 godina. Cilj mjere je zaštita djece od uznemiravanja i algoritama koji ih, prema tvrdnjama australijskih vlasti, izlažu nasilnom i seksualnom sadržaju. Prema novom zakonu, kompanije koje ne onemoguće pristup mrežama djeci mlađoj od 16 godina moraće platiti kaznu od 33 miliona američkih dolara.

"Život u Turskoj postao je i politički težak, ali i preskup za jedno porodicu, lakše mi je bilo da se preselim ovdje i zatražim makedonsko državljanstvo", objašnjava 28-godišnji Benk Binđul za Radio Slobodna Evropa. Već nekoliko mjeseci radi kao menadžer u kafiću u Skoplju u vlasništvu turskih biznismena. Prošle su dvije godine otkako se iz Antalije preselio sa suprugom Makedonkom u Skoplje. Dobio je dozvolu za boravak, a prije mjesec dana započeo proceduru za makedonsko državljanstvo. Kaže da mu nedostaje rodni grad zbog života na plaži pored mora, ali ovdje mu je jeftinije. "Na primjer, u marketu, jedna redovna kupovina za kuću – povrće, jaja, meso, mlijeko – i to ako kupujete minimalno, morate platiti oko 280-300 eura. Ali s tim novcem u Skoplju možete napuniti svoj stari automobil, cijeli gepek, prednje i zadnje sjedište. U Turskoj to ne možete, jer je nemoguće", kaže Binđul. Makedonski jezik ne govori dobro, ali kaže da vježba sa suprugom. Jedan od uslova koji prema makedonskom zakonu mora ispuniti jeste polaganje testa iz poznavanja makedonskog jezika. "Razumijem nešto na makedonskom, znam čitati latinicu, ali ne i ćirilicu – to moram naučiti", kaže on. Ovaj uslov ne važi za one koji dokažu da imaju makedonsko porijeklo. Turski talas zahtjeva za makedonsko državljanstvoOsim ljudi poput Binđula koji traže državljanstvo zbog braka s Makedonkama, na osnovu makedonskog porijekla u posljednje četiri godine ukupno 10.500 turskih državljana zatražilo je makedonsko državljanstvo, pokazuju podaci koje je Radio Slobodna Evropa dobio od Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Prema MUP-u, riječ je o državljanima Turske koji u makedonskim institucijama moraju dokazati da su iseljenici iz zemlje i da imaju makedonsko etničko porijeklo. U odgovoru za RSE iz MUP-a navodi se da je razlog porasta broja zahtjeva izmjena zakona. "Zakonske izmjene iz 2021. godine dovele su do enormnog povećanja broja zahtjeva za sticanje makedonskog državljanstva od iseljenika koji žive u Republici Turskoj", kažu iz MUP-a. Nova definicija pojma "iseljenik" u Zakonu o državljanstvuRadi se o izmjenama zakona koje je predložila tadašnja Vlada predvođena koalicijom SDSM i DUI. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Oliver Spasovski predložio je u Sobranju izmjene zakona kojima se definiše pojam iseljenika. Prema zakonu, iseljenik i njegov potomak u prvom koljenu mogu steći makedonsko državljanstvo bez da žive u zemlji, bez znanja makedonskog jezika i bez otpusta iz prethodnog državljanstva – pravilo koje važi za strance. "Iseljenik, u smislu ovog zakona, smatra se građanin Republike Sjeverne Makedonije koji se iselio iz zemlje u drugu državu, bez obzira na pol, rasu, boju kože, nacionalno i socijalno porijeklo, političko i vjersko uvjerenje, imovnu i društvenu poziciju", stoji u zakonu. Prema popisu iz 2021. godine, koji je sproveden kada su izmjene stupile na snagu, u Sjevernoj Makedoniji 3,9 odsto građana pripada turskoj etničkoj zajednici. Prema podacima, od ukupno 83.000 etničkih Turaka, u Sjevernoj Makedoniji živi oko 71.000, dok je približno 12.000 evidentirano kao nerezidentno stanovništvo. Biznis, zaposlenje i obrazovanje – glavni motivi za migracijuInteres turskih državljana za boravak u zemlji vidljiv je u svakodnevnom životu – od brojnih prodavnica koje nude tradicionalnu tursku hranu do mladih ljudi koji šetaju centrom Skoplja. Statističar Dončo Gerasimovski kaže da motiv za povećanu potražnju za makedonskim državljanstvom među Turcima može biti biznis, zaposlenje ili obrazovanje, a najveći interes primjećuje u poslovnom sektoru. "Uzmite primjer građevinske operative – koliko se objekata u našoj zemlji gradi, stambene zgrade velikih razmjera koje izvode kompanije iz Turske. Da bi to radili u skladu sa zakonom, moraju regulisati i svoje državljanstvo. Sve je u funkciji biznismena, sportista, onih koji ovdje imaju više zarade i dobiti nego u vlastitoj zemlji", objašnjava Gerasimovski. Dodaje da to utiče i na strukturu stanovništva po etničkoj pripadnosti: "Svi ti ljudi koji dolaze povećavaju broj te etničke zajednice", kaže on. Rast turskog kapitala u Sjevernoj MakedonijiUz porast interesa za državljanstvo, u zemlji se bilježi i rast turskog kapitala, odnosno firmi koje otvaraju turski vlasnici. Prema podacima koje je RSE dobio od Makedonsko-turske privredne komore (MATTO), u 2024. godini broj registrovanih firmi sa turskim kapitalom iznosi 4.132. Iz MATTO-a navode da poslovni interes proizlazi iz bliskih makedonsko-turskih odnosa: "Oni se temelje na zajedničkoj istorijskoj povezanosti iz osmanskog perioda, značajnom broju iseljenika iz ovih prostora u Tursku, kao i postojećim rodbinskim i kulturnim vezama među građanima dvije zemlje. Dodatno, Sjeverna Makedonija predstavlja strateška vrata ka tržištima zemalja članica EU za kompanije iz Turske, što povećava njenu atraktivnost kao investicijsku destinaciju", navodi se u odgovoru MATTO-a. Sve više turskih studenataRaste i broj studenata koji dolaze u zemlju. Prema profesoru Kirilu Barabareevu sa Univerziteta "Goce Delčev" u Štipu, u posljednjih 12 godina na ovom univerzitetu upisano je oko 900 studenata iz Turske. "Ono što znam iz razgovora jeste da Turska ima veliki broj mladih koji ne mogu da se upišu u njihov sistem, a privatno visoko obrazovanje u Turskoj je veoma skupo. Zato traže univerzitete u regionu gdje žele da studiraju", kaže Barabareev. Makedonski pasoš i putovanje u šengensku zonu kao motivTurski mediji, nakon događaja u Crnoj Gori gdje je u oktobru ove godine privremeno ukinut bezvizni režim za Turke zbog niza incidenata i antiturskog narativa, pišu da je Sjeverna Makedonija nova atraktivna destinacija za turske državljane zbog različitih pogodnosti koje nudi. Jedna od prednosti koju ističu mediji jeste mogućnost bezviznog putovanja u šengensku zonu s makedonskim pasošem. Dodatno se naglašava brza i jeftina procedura za osnivanje firme, kao i prihvatljivi troškovi života – kirija, hrana i prevoz – koji su niži u poređenju s Turskom. "Blizina Evropi – iako nije članica EU, njena strateška lokacija na Balkanu omogućava lak pristup evropskim tržištima", navodi se u analizi. U međuvremenu, Crna Gora je 24. decembra ukinula vizni režim za turske državljane i smanjila dozvoljeni boravak sa 90 dana, koliko važi u šengenskoj zoni, na 30 dana, kako bi se spriječila ilegalna migracija i uskladila s viznom politikom EU. Prema posljednjim izmjenama evropskih pravila o bezviznom režimu iz prošlog mjeseca, otvorena je mogućnost za bržu suspenziju bezviznog putovanja za zemlje van EU koje predstavljaju rizik za migraciju ili bezbjednost. Sjeverna Makedonija, zajedno s Albanijom, Crnom Gorom, Kosovom, BiH i Srbijom, spada u grupu zemalja koje mogu biti pod pojačanim monitoringom primjene novih pravila. Razlozi za moguće restrikcije uključuju slabu usklađenost s viznom politikom EU, kao i upravljanje programima državljanstva za investitore – tzv. "zlatni pasoši" – koji omogućavaju dobijanje državljanstva bez stvarne i dokazive veze sa zemljom. Dodatno se razmatraju i bezbjednosni rizici povezani s hibridnim prijetnjama, uključujući političko korištenje migracija i slabosti u sigurnosti ličnih dokumenata, što dodatno komplikuje poziciju trećih zemalja koje imaju bezvizni režim s EU.

Odluka o proglašenju krizne situacije za električnu energiju u Severnoj Makedoniji, opravdana blokadama graničnih prelaza koje su organizovali grčki poljoprivrednici i nemogućnošću uvoza mazuta, ponovo je pokrenula pitanje da li će se "kriza" koristiti kao alibi za netransparentne nabavke energenata i ugovore zaključene bez javnog konkursa. Makedonska Vlada je 23. decembra proglasila vanredno stanje u snabdevanju električnom energijom posle zahteva državne kompanije Elektrane Severne Makedonije (ESM) za aktiviranje državnih rezervi mazuta zbog problema sa snabdevanjem iz Grčke. "Obavezne rezerve naftnog derivata mazuta biće ustupljene bez naknade kako bi se obezbedila stabilnost elektroenergetskog sistema, a AD ESM će biti u obavezi da redovno dostavlja izveštaje o potrošnji mazuta Vladi i Ministarstvu finansija", saopštila je Vlada. U kriznoj situaciji, Vlada, prema Zakonu o energetici i Uredbi o kriterijumima i uslovima za proglašenje kriznog situacije, može uvesti i mere koje se razlikuju od uobičajenih tržišnih pravila, na primer, da sprovodi brze javne nabavke i hitne ugovore, kao i da koristi državne rezerve. Iako su za mazut iz Grčke već sprovedene javne nabavke, proglašenje krizne situacije otvara mogućnost da se takvi postupci ponište ako se pojave dodatne potrebe, upozorava profesor Borče Davitkovski s Pravnog fakulteta Univerziteta Svetog Kirila i Metodija u Skoplju, iako dodaje da to ne znači nužno da će tako biti i u ovom slučaju. "Postoji mogućnost da se situacija iskoristi za intervencije, na primer, za uvoz struje da se zaključe tenderi u četiri oka", kaže Davitkovski. Indicije o zloupotrebama 2021. i 2022. godine?Institucije dosad nisu formalno utvrdile zloupotrebe kada je Vlada odlučila da uvede kriznu situaciju. Međutim, iskustva iz prethodnih godina pokazuju da su upravo u periodima proglašene energetske krize zaključivani ugovori sa smanjenom transparentnošću, što povećava rizik od korupcije i klijentelizma. To potvrđuju i izveštaji Državne komisije za sprečavanje korupcije (DKSK) s indicijama na zloupotrebe, pošto je Vlada krajem 2021. godine, a zatim i tokom 2022. godine, proglasila kriznu situaciju u snabdevanju električnom energijom. DKSK je 2023. dokumentovala sporne nabavke energenata, uključujući nabavku mazuta za ESM i Termoelektranu Negotino. Komisija za borbu protiv korupcije je tada utvrdila ugovore za nabavku mazuta sa nepreciznim količinama i cenama, anekse ugovora bez jasne ekonomske logike i s rizikom po budžet. Obećanje o stabilnom sistemuZahtev ministarke energetike Sanje Božinovske poručila je da zahtev za uvođenje krizne situacije neće imati nikakve posledice po građane, jer država ima dovoljne rezerve mazutaa. Prema rečima Božinovske, problemi s uvozom mazuta iz Grčke, izazvani višendeljenim blokadama graničnih prelaza, neće uticati na stabilnost sistema, budući da će ESM biti snabdeven iz državnih rezervi. "U državi ima mazuta i to neće imati nikakvog uticaja na snabdevanje. Ako se ne može kupiti od Grčke, koristiće se rezerve", rekla je Božinovska. Kupovina struje po berzanskim cenama?Međutim, prema rečima profesora Dejana Trajkovskog sa Univerziteta Sveti Kliment Ohridski Tehničkog fakulteta - Bitolj (TFB), situaciju će se iskoristiti da država kupi električnu energiju od privatnih lica po berzanskim cenama, baš kao i prilikom uvoza. Kao primer, on navodi sporazum s gasnom termoelektranom TE-TO, koja će, posle javnog poziva koji je ESM objavio 16. decembra, isporučiti 104.160 megavat-sati električne energije po ceni od 119,5 evra po megavat-satu, što znači da će joj ESM u januaru platiti oko 12,5 miliona evra. "Dobri su samo za kupovinu i davanje provizija trgovcima, umesto za izgradnju", rekao je Trajkovski. Severna Makedonija godinama kupuje deo potrebnog uglja i mazuta od Grčke, posebno za rad termoelektrana u uslovima kada domaća proizvodnja nije dovoljna da zadovolji potrošnju. Međutim, država takođe kupuje električnu energiju, ili iz uvoza iz drugih zemalja, ali i od privatnih proizvođača u zemlji, od domaćih i stranih kompanija. Poslednji protesti grčkih poljoprivrednika, koji su doveli do blokada graničnih prelaza, puteva, pa čak i luka i aerodroma, deo su šireg nacionalnog talasa nezadovoljstva zbog kašnjenja u isplati poljoprivrednih subvencija, kao i porasta troškova proizvodnje i nedostatka podrške države.

Nakon kritika pravnih eksperata i ekoloških aktivista da novi Zakon o kontroli industrijskih emisija omogućava fabrikama u određenim situacijama da legalno zagađuju iznad dozvoljenih granica, Ministarstvo za životnu sredinu i prostorno planiranje tvrdi da zakon uvodi strožije kontrole i integrisani pristup za sprečavanje zagađenja. Prema navodima institucije, odredba zakona koja predviđa mogućnost da postrojenja privremeno rade iznad graničnih vrijednosti emisija do šest mjeseci u kontinuitetu i dodatnih 500 sati godišnje, dio je međunarodno prihvaćenih okvira. Iz Ministarstva tvrde da ove odredbe nisu kreirane niti prilagođene za bilo koju konkretnu instalaciju, uključujući i rad REK Bitola. "Zakon u potpunosti transponuje Direktivu o industrijskim emisijama 2010/75/EU i predstavlja veliki iskorak u pogledu poštovanja i sprovođenja obaveza iz nacionalnog zakonodavstva, ali i ispunjavanja EU obaveza", naveli su za Radio Slobodna Evropa iz Ministarstva za životnu sredinu i prostorno planiranje. Dodaju da je glavna novina u zakonu obaveza da se uslovi za rad svake instalacije temelje na Najboljim dostupnim tehnikama (NDT), čime će industrija morati uskladiti poslovanje sa strožijim ekološkim standardima i kontinuirano smanjivati uticaj na životnu sredinu. Reakcije javnosti odnose se na član 59, stav 9 novog Zakona o kontroli industrijskih emisija, koji je izglasan u Sobranju početkom novembra ove godine, a stupiće na snagu za šest godina. Taj član predviđa da operatori mogu privremeno raditi iznad utvrđenih graničnih vrijednosti emisija do šest mjeseci, a dodatno je omogućeno godišnje prekoračenje dozvoljenih granica zagađenja do 500 sati, pri čemu se dokazi o takvom radu obezbjeđuju putem monitoringa koji sprovodi sama industrija. U odgovoru za Radio Slobodna Evropa, Ministarstvo izričito navodi da novi zakon "ni u jednom slučaju ne može predstavljati okvir koji omogućava kontinuirano dozvoljeno prekoračenje graničnih vrijednosti emisija (GVE) bez spoljne kontrole". "Kontrola se sprovodi putem Nacionalnog plana za redukciju emisija, usvojenog od Vlade, i Dozvole za usklađivanje sa operativnim planom", kažu iz Ministarstva za životnu sredinu i prostorno planiranje. Iz Ministarstva dodaju i da, prema Direktivi EU, same instalacije imaju obavezu da vrše monitoring ukupnog generisanog zagađenja (u vazduhu, vodi, zemljištu), a da "u ovom slučaju garant predstavlja vršenje analiza od strane sertifikovanih laboratorija". Mladi pravnici: Zakonske odredbe favorizuju REK BitolaS druge strane, iz Makedonskog udruženja mladih pravnika upozoravaju da ovakvo zakonsko rješenje otvara prostor za, kako kažu, "legalne odstupke". Prema riječima Bojana Trpevskog iz Udruženja, Zakon direktno prati makedonski kontekst i, kako navodi, snažnu zavisnost države od najveće termoelektrane na ugalj – REK Bitola, koja je pod kontrolom državne kompanije za proizvodnju električne energije – Elektrane Sjeverne Makedonije (ESM). On objašnjava da Direktiva EU daje opis karakteristika instalacija za koje su dozvoljena odstupanja, ali da makedonski zakon u tom smislu uvodi i dodatne okolnosti. "U odnosu na REK Bitola, prema karakteristikama i tehnologiji termoelektrane, jasno se vidi da su dodatne okolnosti u odredbama člana 59 kreirane upravo za nju", kaže Trpevski. Trpevski objašnjava da član 59 predviđa mogućnost odstupanja u određenim situacijama, kao što su starost i istrošenost postrojenja, kvarovi na opremi ili druge tehnološke okolnosti, što, prema njegovim riječima, direktno odgovara realnim uslovima u kojima radi REK Bitola. Iz Ministarstva za životnu sredinu navode da su sve termoelektrane u zemlji i regionu pod nadzorom Energetske zajednice, ali da je odlukom donesenom 2013. godine Ministarski savjet dozvolio zemljama članicama da u periodu od 2018. do kraja 2027. godine primjenjuju Nacionalni plan za smanjenje emisija (NERP) kao alternativu individualnom ispunjavanju graničnih vrijednosti za svako postrojenje. Iz institucije tvrde da su uslovi za rad REK Bitola u potpunosti usklađeni s ovom odlukom Energetske zajednice. Bankwatch: Nelegalne koncesije traju već 25 godinaTermoelektrana REK Bitola je najveći proizvođač električne energije u Sjevernoj Makedoniji, proizvodeći u prosjeku oko 50 posto električne energije u zemlji, ali je istovremeno i najveći izvor prašine i emisija sumpor-dioksida u zemlji. Prema novom istraživanju građanske mreže Bankwatch o termoelektranama u regionu, dva bloka REK Bitola su u 2024. godini prekoračila dozvoljene emisije sumpor-dioksida 11,4 puta. Samo tokom te godine, iz dimnjaka elektrane ispušteno je gotovo 85.000 tona sumpor-dioksida, iako gornja dozvoljena granica prema standardima Energetske zajednice iznosi oko 7.500 tona. Davor Pehčevski iz Bankwatch-a kaže da u ovom trenutku nije ključno kako su definisana odstupanja u zakonu, niti da li su dobro opravdana, jer Zakon stupa na snagu tek za dvije godine i do tada može biti korigovan. Prema njegovim riječima, problem je što se već 25 godina u zemlji radi s nelegalnim koncesijama, i to se neće odmah promijeniti ovim zakonom. "Bitola kao termoelektrana u svojoj ekološkoj dozvoli ima rok da uspostavi kontinuirano praćenje emisija sada u decembru 2025. godine, a zakonski to je bila obaveza još od 2012. godine", dodaje Pehčevski. "Rok za filter za prašinu, odnosno PM čestice, takođe je decembar 2025. godine, a trebao je biti operativan još 2018. godine. Rok za izgradnju postrojenja za desulfurizaciju je decembar 2026, a obaveza je bila da ono već sljedeće godine bude potpuno operativno – potrebno je tri-četiri godine da se izgradi i sprovede", kaže on. Sjeverna Makedonija je obećala da će ukinuti upotrebu uglja u elektroenergetskom sektoru do 2027. godine. Ako se prekine upotreba uglja, zemlja će se svrstati na listu zelenih zemalja u regionu, ali kako navodi Bankwatch, termoelektrana u Bitoli već godinama ima "zeleno svjetlo" od vlasti da radi bez kontrole zagađenja. Prema navodima organizacije, svi strateški dokumenti o energiji koji su pripremljeni ili su u pripremi ukazuju na to da će elektrana izbjegavati poštovanje graničnih vrijednosti sve do njenog planiranog zatvaranja 2027. godine.

Američki zakon o odbrani, koji navodi Zapadni Balkan kao jedan od strateških prioriteta, naglašava posvećenost Sjedinjenih Država poboljšanju bilateralnih odnosa sa zemljama Zapadnog Balkana i zaokruživanju evropskog projekta, rekao je za RSE bivši potpredsednik vlade za evropske integracije i bivši ambasador u Vašingtonu Vasko Naumovski. Tim zakonom, koji su prošle nedelje usvojila oba doma Kongresa, od državnog sekretara se traži da preduzme inicijative za tehničku pomoć svakoj od zemalja Zapadnog Balkana. Cilj je demokratski i ekonomski razvoj, kao i jačanje postojećih nacionalnih strategija protiv korupcije, uključujući političku korupciju, posebno u pravosuđu, i promocija uloge nezavisnih medija u borbi protiv korupcije. Prate se maligni uticajiBivši diplomata Nano Ružin ocenjuje kao pozitivan korak to što je Zapadni Balkan, uključujući Severnu Makedoniju, ponovo u prvom planu interesovanja SAD. "Prvo sam bio pomalo iznenađen činjenicom da u Nacionalnoj strategiji za bezbednost nema ničega o Balkanu. Ali, posle toga, evo ovaj dokument na izvestan način balansira politiku Sjedinjenih Američkih Država i njihov interes za Zapadni Balkan, s obzirom na to da je posle Ukrajine ovo možda najeksplozivniji region u Evropi", kaže Ružin. Naumovski ističe da činjenica da time što je u zakonu navedeno da državni sekretar SAD ima zadatak da redovno izveštava Kongres o malignom uticaju Rusije i Kine na balkanske zemlje samo pokazuje da uticaji različitih centara moći prisutnih na teritoriji Zapadnog Balkana ne prolaze nezapaženo u američkoj administraciji. On kaže da se na ovaj način Zapadni Balkan tumači kao jedan od regiona gde će SAD ostati prisutne u političkom, ekonomskom i bezbednosnom smislu na duži rok. "Iako je fokus američke spoljne politike možda bio na drugim delovima sveta poslednjih meseci, ovo dokazuje da, pre svega, u Kongresu postoji tradicija interesovanja američke administracije i institucija za održavanje prisustva Sjedinjenih Američkih Država kako bi se sprečilo da region padne pod uticaj drugih centara", kaže Naumovski. Prema Ružinu, Severna Makedonija, kao članica NATO-a, ne bi trebalo da zanemaruje elemente "malignog uticaja". "Meki uticaj Rusije i Kine je prisutan, iako se naša zemlja strogo zalaže za poštovanje sankcija. Kineski uticaj u našoj zemlji nije toliko jak, osim u određenim elementima kao što su investicije, građevinski radovi i autoputevi", objašnjava Ružin. U opsežnom Zakonu o odbrani, Kongres SAD je ocenio da zavisnost zemalja Zapadnog Balkana od ruskih fosilnih goriva vezuje njihove ekonomije i politiku za Moskvu i ometa njihove težnje ka evropskim integracijama. Druga prepreka evropskim integracijama i daljem razvoju zemalja Zapadnog Balkana, u koje spada i Severna Makedonija, jeste upravo korupcija, uključujući i među ključnim političkim liderima. Korupcija kao bezbednosno pitanjePrema rečima Naumovskog, borba protiv korupcije jedan je od ciljeva u koje američka administracija ulaže skoro tri decenije u zemlji, ali i u susednim zemljama koje su deo Zapadnog Balkana. "Sve zemlje Zapadnog Balkana imaju ozbiljan problem sa korupcijom, koju Sjedinjene Američke Države često opisuju kao svojevrsno bezbednosno pitanje, tj. ugrožava ciljeve američke spoljne politike, ali i dobre bilateralne odnose između SAD i zemalja Zapadnog Balkana, i otuda je logično da SAD posvete više pažnje ovoj borbi protiv korupcije", kaže Naumovski. Prema jednoj od izjava ambasadorke SAD u Skoplju Anđele Prajs Ageler, SAD su do sada uložile oko pola milijarde dolara u reforme pravosuđa. Američku borbu protiv korupcije podržava i čuvena "američka crna lista" na kojoj su navedeni političari iz Severne Makedonije, poput bivšeg premijera Nikole Gruevskog, bivšeg direktora Uprave za bezbednost i kontraobaveštajne poslove Saša Mijalkova, bivšeg zamenika vicepremijera Artana Grubija i njegovog partijskog kolege, bivšeg gradonačelnika Struge Ramiza Merka. Politički lideri iz regiona su takođe godinama na toj listi. Ružin dodaje da se od makedonskih vlasti očekuje da pojačaju borbu protiv korupcije. "Pojačana borba protiv korupcije ne odnosi se samo na otkrivenim koruptivne slučajeve, već pre svega na pravosudni sistem. Time postoji jedna vrsta sinergije između onoga što Evropska unija odavno ističe kao problem i onoga što se sada naglašava u spoljnoj politici SAD", kaže bivši diplomata. Stav Kongresa je da SAD treba da sarađuju sa saveznicima i partnerima koji su posvećeni jačanju vladavine prava, diverzifikaciji izvora energije, demokratskim i ekonomskim reformama i smanjenju siromaštva. Ti segmenti treba da podstaknu jačanje poslovnih veza i investicija između SAD i saveznika i partnera na Zapadnom Balkanu, a time i da prošire američku podršku naporima za regionalnu integraciju u regionu. Severna Makedonija ove godine obeležava 30 godina bilateralnih odnosa sa SAD. Ona je prva zemlja na Zapadnom Balkanu koja je pokrenula Strateški dijalog s američkom vladom SAD. Iz šireg regiona, to su već učinile Slovenija i Hrvatska. Odbrana, vladavina prava, kultura, trgovina su deo tema u Strateškom dijalogu sa SAD.

Uhapšeni su biznismeni Asmir Jahoski i Ratko Kapuševski, izvršen je pretres kod bivšeg direktora Službe za opšte i zajedničke poslove (SOZR) u Vladi Severne Makedonije Pecea Mirčevskog, postoje indicije gde se nalazi Artan Grubi... To su neke od vesti koje su stigle do makedonskih građana tokom 2025. o sumnjivim korupcijskim skandalima visokog profila, za koje i dalje nema epiloga ni optužnica ni odluka o obustavljanju istraga u tužilaštvima. Dokle su stigle istrage na kraju ove godine, u trenutku kada je Javno tužilaštvo Severne Makedonije pred izborom novog šefa, posle odlaska Ljupča Kočevskog s mesta državnog tužioca? Mazut na veštačenju u Srbiji, čeka se pomoć profesora i MUP-aBiznismen Asmir Jahoski, poznat u javnosti po svojoj naftnoj kompaniji Pucko petrol, kao i vlasnici kompanije RKM, Ratko Kapuševski i Erdžan Sulkoski, nalaze se na slobodi i čekaju ishod istrage u kojoj su osumnjičeni, a koja se odnosi na nabavku mazuta za potrebe Termoelektrane - TE Negotino u periodu od 2021. do 2023. Oni su samo troje od 13 pojedinaca, kao i jedna kompanija, obuhvaćenih istragom u kojoj tužilaštvo sumnja da je državni budžet oštećen za 167,5 miliona evra. Poslednje informacije o fazi u kojoj se istraga trenutno nalazi jesu da Osnovno javno tužilaštvo za gonjenje organizovanog kriminala i korupcije (OJO GOKK) očekuje odgovore i dokumenta od drugih institucija. U okviru slučaju, uzorci mazuta poslati su na veštačenje u akreditovanu laboratoriju u Srbiji. Rezultati odatle su stigli 27. novembra, pa je tužilaštvo, kako je naznačeno u odgovoru za RSE, zatražilo stručnu pomoć od Instituta za hemiju na Prirodno-matematičkom fakultetu i Tehnološkog fakulteta, oba u sastavu Državnog univerziteta Sveti Kirilo i Metodije u Skoplju. Te institucije trebalo je da imenuju profesore koji bi pomogli u razjašnjavanju pitanja koja proizilaze iz veštačenja. "Iako su obe institucije bile dužne da izvrše nominaciju u roku od 10 dana od podnošenja zahteva, tužilaštvo do danas nije dobilo nikakvu povratnu informaciju", navelo je za RSE OJO GOKK. Pored fakulteta, tužilaštvo već dugo čeka odgovore od Ministarstva unutrašnjih poslova. OJO GOKK je naznačilo da mu je potrebna dodatna dokumentacija o kupovini mazuta iz TE Negotino i Proizvodnog sektora u Elektranama Severne Makedonije (ESM), pa je u septembru naložilo Ministarstvu unutrašnjih poslova da ih dostavi. "Javni tužilac očekuje da će traženi podaci, dokumentacija i analize od strane Ministarstva unutrašnjih poslova biti dostavljeni do kraja ove godine, posle čega će doneti odluku o daljem toku postupka", dodalo je OJO GOKK. U međuvremenu, na snazi su mere predostrožnosti za osumnjičene biznismene, koji su prvobitno bili u pritvoru, a zatim pušteni uz kauciju. Jahoski, kao i Kapuševski i Sulkoski, obavezni su da se povremeno pojavljuju na sudu i dali su kauciju i depozit za namirenje odštetnog zahteva. Pored toga, Kapuševskom i Sulkoskom su oduzeti pasoši, što nije slučaj s Jahoskim. Krivična dela koja su predmet ove istrage s 13 osumnjičenih i jednom kompanijom su zloupotreba u postupku javnog tendera, dodela ugovora za javnu nabavku ili javno-privatnom partnerstvu, kao i pranje novca. Preostali osumnjičeni u istrazi su osobe koje su obavljale visoke funkcije u državnom ESM-u - od generalnog direktora i direktora sektora do predsednika i članova komisija povezanih s javnim nabavkama. Grubi i Bajrami nestali, nema mogućnosti za suđenjeNeka od imena obuhvaćenih tom istragom povezana su i s aferama u Državnoj lutriji, o kojima je pisao RSE. Jedan od njih je Jahoski, koji je sin bivšeg gradonačelnika Plasnice i aktuelnog poslanika Ismaila Jahoskog iz koalicije Evropski front koju predvodi Demokratska unija za integraciju (DUI). Jahoski je postao vlasnik kompanije Hej DOOEL koja je zaključila kontroverzni ugovor o zakupu poslovnog prostora s Državnom lutrijom u skopskom Vizbegovu za 2,6 miliona evra. Tužilaštvo i Finansijska policija otvorili su istragu posle istraživanja koje je na ovu temu objavio RSE. A za druge pronevere u Državnoj lutriji, Osnovno javno tužilaštvo u Skoplju otvorilo je istragu krajem 2024. godine, kojom je obuhvaćen i bivši vicepremijer Artan Grubi vlade iz DUI-ja, koji je i na crnoj listi SAD. Slučaj je povezan s organizovanjem elektronskih igara na sreću, odnosno kupovinom VLT terminala, a štetu budžetu Državne lutrije tužilaštvo je procenilo na osam miliona evra. Osumnjičeni je bivši generalni direktor Perpatim Bajrami, koji je u bekstvu zajedno s Grubijem i za njima je raspisana međunarodna poternica. Nepunih mesec dana pre nego što je podneo ostavku na mesto državnog tužioca, Ljupčo Kočevski je 24. novembra u emisiji "360 stepeni" rekao da je istraga u kojoj je Grubi osumnjičen završena i da se čeka samo njegovo izručenje. Međutim, zasad nema zvanično dostupnih informacija da je bivši vicepremijer uopšte lociran niti da je zvanično zatraženo izručenje iz neke zemlje. Takođe, njegovo odsustvo je prepreka da se održi suđenje. "Istraga je pokrenuta za krivično delo za koje je predviđena zatvorska kazna duža od pet godina i shodno tome ne postoji zakonska mogućnost suđenja u odsustvu", navelo je za RSE OJO Skoplje. Delo za koje su Grubi i Bajrami osumnjičeni, kako je navedeno u poternici, jeste pronevera u službi, dok se protiv još četiri osobe vodi postupak zbog zloupotrebe službenog položaja i ovlašćenja. Istraga protiv bivšeg direktora SOZR-a završena – čeka se odluka o optužniciJoš jedna završena istraga, koja se tiče zloupotreba visokih funkcionera, jeste ona vezana za Službu za opšte i zajedničke poslove Vlade, u kojoj je osumnjičen bivši direktor Pece Mirčevski. "Istraga je završena i zakonski rokovi odbrani za uvid u dokaze ističu", rečeno je za RSE u skopskom tužilaštvu. To znači da bi uskoro mogla biti doneta odluka o podizanju optužnice sudu. Mirčevski, kako je najavljeno kada je istraga otvorena u februaru, osumnjičen je za produžena krivična dela primanja mita, kao i proneveru u službi. Pored njega, još jedna osoba je optužena za primanje mita. Tužilaštvo goni Mirčevskog jer je, između ostalog, nije prijavio sukob interesa i izuzeo se iz pet javnih nabavki koje je dobila kompanija drugog osumnjičenog, iako je "ostvarivao direktnu materijalnu korist za sebe i suprugu". Među tim koristima, tužilaštvo tvrdi da je Mirčevski koristio automobil Folksvagen (Volkswagen) "Pasat" firme koja je dobijala tendere, dok je njegova supruga dodatno koristila usluge prevoza vozilima i vozačima. Pored toga, bivši direktor SOZR-a se goni i zbog pronevere u vezi s putovanjima koja su predstavljena kao službena, za koja je potpisivao rezervacije hotela, avionske karte, naloge za putovanja u inostranstvo... Osnovno javno tužilaštvo u Skoplju i Osnovno javno tužilaštvo za gonjenje organizovanog kriminala i korupcije vodiće ove predmete do sudskog epiloga u mandatu novog državnog tužioca. Dosadašnji Ljupčo Kočevski podneo je ostavku 16. decembra, na dan kada je Sobranje trebalo da počne raspravu o njegovom razrešenju na osnovu predloga Vlade. Odlazeći, Kočevski je optužio vlast da je odluka politička i rekao da je razočaran jer je to "jasno nepoštovanje principa na kojima se zasniva vladavina prava". Predstavnici vlade, uključujući premijera Hristijana Mickoskog, više puta su ga kritikovali zbog toga što nema rezultata u radu. Dok poslanici ne izaberu novog državnog tužioca, koga prema zakonskim odredbama predlaže Vlada posle pozitivnog mišljenja Saveta javnih tužilaca, na tu funkciju će biti imenovan vršilac dužnosti tužioca. Očekuje se da Savet javnih tužilaca imenuje vršioca dužnosti državnog tužioca na sednici zakazanoj za 22. decembar. Bilo je pokušaja da se izabere vršilac dužnosti šefa ranije, 18. decembra, ali se to nije dogodilo zbog odsustva člana Saveta. Vršilac dužnosti tužioca ne može biti na funkciji duže od šest meseci.