Policija i Tužilaštvo za organizovani kriminal i korupciju kasno uveče 5. februara sproveli su pretrese u fabrici "ALFAFARM GRUPA" u Skoplju, koja se nalazi u krugu nekadašnje fabrike OHIS, dok su istovremeno vršene provjere i na nekoliko lokacija na području Strumice. Prema nezvaničnim informacijama koje su objavili pojedini mediji, tokom policijske akcije zaplijenjena je rekordna količina od 27 tona medicinskog kanabisa iz skladišta. Akcija na teritoriji Sjeverne Makedonije uslijedila je nakon što su srbijanske vlasti zaplijenile krijumčarenu pošiljku od pet tona marihuane, za koju je navedeno da potiče iz fabrike u Skoplju koja je imala licencu za proizvodnju kanabisa u medicinske svrhe. Za sada nema epiloga ni u vezi s prethodnom vanrednom terenskom kontrolom koju su sproveli MUP i Komisija za odobravanje uzgoja kanabisa za medicinske svrhe, pri Ministarstvu zdravstva. Ova komisija je zakonski zadužena za nadzor nad kompanijama koje proizvode medicinski kanabis. "Komisija za kanabis, u koordinaciji s Ministarstvom unutrašnjih poslova, sprovela je vanrednu kontrolu. Postupak je i dalje u toku, uz dodatno utvrđivanje činjeničnog stanja. U ovom trenutku nije moguće saopštiti dodatne informacije", naveli su iz Komisije za Radio Slobodna Evropa. Dana 29. januara, srbijanska policija zaplijenila je rekordnih pet tona marihuane u selu Konjuh kod Kruševca, s procijenjenom vrijednošću od sedam do deset miliona eura na crnom tržištu. Osim marihuane, pronađeno je i vatreno oružje – najmanje četiri automatske puške i jedan raketni bacač "zolja", kao i oko 12.700 eura gotovine. Prema informacijama Tužilaštva za organizovani kriminal Srbije (TOK), organizovana kriminalna grupa je u januaru 2026. godine dopremila marihuanu s teritorije Sjeverne Makedonije u Srbiju. Srbijansko tužilaštvo pokrenulo je postupak protiv pet osumnjičenih: savjetnika Srpske napredne stranke Rade Spasojevića i njegovog sina Nebojše, kao i protiv Ivana Dragičića, Uroša Mladenovskog i Aleksandra Mijalovića – organizatora kriminalne grupe koji se trenutno nalazi u bijegu. I Javno tužilaštvo u Skoplju otvorilo je predmet u vezi sa zapljenom pet tona marihuane u selu Konjuh. Tužilaštvo je za Radio Slobodna Evropa saopštilo da je uspostavilo "intenzivnu i kontinuiranu komunikaciju" s nadležnim institucijama u Srbiji, uz "aktivnu razmjenu relevantnih informacija i koordinaciju djelovanja". Biznis uzgoja kanabisa za medicinske svrhe legaliziran je u Sjevernoj Makedoniji 2017. godine. Cilj legalizacije bio je osigurati sigurne i standardizirane proizvode za pacijente s teškim oboljenjima – uključujući onkološke bolesti, HIV/SIDA‑u, epilepsiju i hronične neuropatske bolove. Ulje kanabisa koristi se za ublažavanje simptoma, smanjenje mučnine izazvane hemioterapijom te poboljšanje apetita i kvaliteta života. U susjednoj Srbiji, upotreba kanabisa zakonom je zabranjena u bilo kojem obliku. Zakon slab, nadzor netransparentanViše od osam godina nakon donošenja Zakona o legalizaciji uzgoja i izvoza kanabisa u medicinske svrhe, gotovo trećina svih izdatih licenci kompanijama prekršila je zakon zbog nepravilnosti u radu. U tom periodu, kompanije su "proizvele" i brojne afere vezane za krijumčarenje marihuane, koje su zasjenile stvarnu zdravstvenu korist proizvodnje ulja od kanabisa za medicinske svrhe. Od stupanja na snagu Zakona o kontroli opojnih droga i psihotropnih supstanci 27. decembra 2017. godine do 3. februara 2026. godine, Vlada je donijela odluke o izdavanju odobrenja za uzgoj kanabisa u medicinske svrhe za 61 pravno lice. U Sjevernoj Makedoniji trenutno posluju 43 kompanije koje uzgajaju kanabis u medicinske svrhe. Tokom više od osam godina, vlade predvođene i SDSM‑om i VMRO‑DPMNE‑om donijele su odluke o oduzimanju odobrenja za uzgoj kanabisa u medicinske svrhe za 14 firmi zbog neispunjavanja zakonskih uslova. Kako je Vlada saopštila za RSE, u toku je postupak za oduzimanje dozvola za dodatne četiri kompanije. Nadzor nad kompanijama s odobrenjem za uzgoj kanabisa u medicinske svrhe provodi Komisija za odobravanje uzgoja kanabisa u medicinske svrhe, koja djeluje u okviru Ministarstva zdravstva. Komisiju čini ukupno pet članova: dva člana iz Ministarstva zdravstva (predsjednik i član), koji su istovremeno raspoređeni i angažirani u drugim sektorima unutar institucije, te tri vanjska člana – po jedan iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Agencije za lijekove (MALMED) i specijalista iz oblasti ljekovitog bilja. Komisija o svom radu izvještava Ministarstvo zdravstva, koje potom Vladi dostavlja prijedloge za izdavanje ili oduzimanje licenci. Na upite za dostavljanje podataka – koliko je redovnih i vanrednih kontrola izvršeno tokom 2025. godine, kod koliko i kojih firmi su utvrđene nepravilnosti te koje su izrečene kazne – Komisija nije dala konkretne i precizne odgovore. "Tokom 2025. godine Komisija za kanabis vršila je redovne i vanredne kontrole kod pravnih subjekata s licencom za uzgoj kanabisa u medicinske svrhe. Tokom sprovedenih kontrola utvrđene su nepravilnosti u radu određenih pravnih subjekata, povezane s nepoštivanjem zakonskih odredbi i obaveza utvrđenih odobrenjem. U slučajevima u kojima su utvrđene nepravilnosti, Komisija postupa u skladu sa zakonskim nadležnostima i preduzima odgovarajuće mjere, u zavisnosti od težine i karaktera utvrđenog stanja", naveli su iz Komisije. Ministar zdravstva Azir Aliju izjavio je da se već radi na izmjenama zakona u ovoj oblasti, te da je radna grupa započela analize još prije nego što je u javnost dospjela afera o zaplijenjenoj marihuani u Srbiji. Kako je naveo, u postojećem zakonu uočene su određene slabosti koje bi trebalo prevazići novim zakonskim rješenjem. "Sačekajmo da vidimo šta će stručnjaci reći o Zakonu i o članovima koji su dodatno uneseni u novo zakonsko rješenje. Mislim da ćemo imati zakon kojim ćemo moći pratiti aktivnosti", izjavio je Aliju. Osim Međuresorne komisije, prema zakonu, inspekcijski nadzor vrše i Ministarstvo poljoprivrede te Državni poljoprivredni inspektorat. U opisu njihovih nadležnosti navodi se da vrše kontrolu proizvodnje sjemenskog materijala, samog uzgoja, kao i nadzor prije i nakon žetve. Međutim, ni Ministarstvo niti inspektorat koji je pod njegovom nadležnošću nisu odgovorili na pitanja RSE o broju redovnih i vanrednih kontrola tokom cijele 2025. godine, učestalosti nadzora nad kompanijama i vrstama prekršaja utvrđenih na terenu. Premijer Hristijan Mickoski izjavio je da je slučaj s pet tona droge koje su završile u Srbiji, a za koje srbijansko tužilaštvo tvrdi da potiču iz Sjeverne Makedonije, "ozbiljan slučaj" te najavio policijske akcije usmjerene i protiv drugih kompanija koje su zloupotrebljavale licence za uzgoj kanabisa. "Očekujem da će MUP u narednim danima izaći s desetinama tona, ne s nekoliko, već s desetinama tona ove vrste nedozvoljenih sredstava, odnosno nedozvoljenih supstanci – droge, marihuane u ovom slučaju – koja se trenutno nalazi u skladištima u Makedoniji ili je, na neki način, bila predmet odnosa između određenih pravnih subjekata, ne samo u državi nego i van nje, za koje je utvrđeno da su nezakonito puštene u promet i nezakonito skladištene", izjavio je Mickoski 5. februara u intervjuu za javni servis MRT. Od filmskih pljački do prekograničnog švercaOvo nije prva afera koja povezuje makedonske fabrike medicinskog kanabisa sa srbijanskim crnim tržištem. Paralela sa slučajem "Jovanjica", najveće plantaže marihuane u Evropi otkrivene prije šest godina, podsjeća javnost na duboke veze između Sjeverne Makedonije i Srbije u krijumčarenju marihuane. Tada je zaplijenjeno više od tonu i po marihuane. Tokom otkrivanja afere "Jovanjica" u Srbiji, tadašnja opozicija VMRO‑DPMNE zahtijevala je istragu i u Sjevernoj Makedoniji, povezujući vlasnika plantaže Predraga Koluviju s bivšim makedonskim premijerom Zoranom Zaevom i poslovima njegove porodice s marihuanom. "Skandal je tim veći jer je uhapšeni Predrag Koluvija poslovni partner upravo poslovnog partnera Zaevih – Gorana Krsteva, koji je zajedno sa Zaevom, podsjećam, bio aboliran u slučaju 'Global'", izjavio je Igor Janušev u aprilu 2021. godine. U ovom slučaju pred Specijalnim sudom u Beogradu vode se dva sudska postupka protiv Predraga Koluvije, vlasnika imanja "Jovanjica". U oba predmeta tereti se da je bio organizator grupe koja je uzgajala marihuanu radi prodaje, a brani se sa slobode. U proteklim godinama zabilježeno je i više drugih slučajeva nezakonitog poslovanja kompanija, krađa te (ne)uspješnih pokušaja krijumčarenja marihuane. Prije šest godina, u skopskom selu Aračinovo, policija je zaplijenila 231 kilogram od gotovo dvije tone marihuane koje su bile ukradene iz firme "Herb Industry" iz Valandova. Kamion s većinom ukradene marihuane pronađen je napušten kod graničnog prelaza Blace s Kosovom. U javnosti su se pojavili i video‑snimci skladišta s marihuanom, što je bio prvi slučaj s video‑dokazima krađe iz licencirane firme. Kompaniji "5 Letters" Vlada je u februaru 2021. godine, po preporuci Komisije za kanabis, oduzela licencu zbog neispunjavanja zakonskih uslova – nedostatka kvalifikovanog kadra, neprijavljenog uzgoja kanabisa (viškovi stabljika bez evidencije) i propusta u prostoru i opremi utvrđenih tokom dvije inspekcije. Oduzimanju licence prethodile su dvije pljačke u razmaku od dvije godine – u prvoj je ukradeno 60 kilograma marihuane u vrijednosti od 240.000 eura, dok je u drugoj nestalo 108 bočica ulja od kanabisa, čija je tržišna vrijednost procijenjena na dva miliona eura. Godine 2022. policija je pronašla oko 250 kilograma marihuane upakovane u 67 vreća, procijenjene vrijednosti oko 800.000 eura, koja je poticala iz bitoljske firme "Medical 420". MUP je upao u prostorije kompanije godinu dana kasnije, nakon što joj je Vlada 2021. godine oduzela dozvolu zbog nezakonitosti. Iste godine, policija je iz strumičke firme "Solidis Herbal" zaplijenila ukupno 1,6 tona marihuane, čija se vrijednost procjenjuje na 3,2 miliona eura.

Grad Skoplje zatražio je objašnjenje od Vijeća javnih tužilaca Sjeverne Makedonije zašto ni nakon tri godine još nema tužilačke odluke po krivičnoj prijavi protiv Cementare Usje, potvrdio je za Radio Slobodna Evropa gradonačelnik Orce Đorđijevski, dodajući da će javnost obavijestiti o odgovoru koji dobije. Zahtjev za objašnjenje Grad Skoplje, kao podnosilac krivične prijave, uputio je 4. februara. Međutim, u ovoj fazi postoji mogućnost da se krivični postupak obustavi, jer je Državni inspektorat za zaštitu okoliša još 2023. godine pokrenuo prekršajni postupak pred Osnovnim krivičnim sudom u Skoplju. Ukoliko se radi o istom djelu, zakon ne dozvoljava da jedno pravno lice odgovara dva puta, što bi moglo dovesti do odbacivanja krivične prijave. Iz Inspektorata navode da nisu upoznati s tim na šta se odnosi krivična prijava Grada Skoplja i da ne znaju da li je njihov predmet drugačiji. "Ako sada Krivični sud izrekne prekršajnu kaznu i dostavi je Javnom tužilaštvu, i ukoliko se utvrdi da je riječ o istom postupku, tada će javni tužilac obustaviti krivični postupak", kaže bivši javni tužilac Konstantin Kizov. Tužilaštvo tri godine prikuplja dokazeIz skopskog tužilaštva za Radio Slobodna Evropa navode da je postupak po krivičnoj prijavi još u toku i da tužilac provodi provjere kako bi se utvrdile sve okolnosti potrebne za donošenje tužilačke odluke, pri čemu je "zatraženo od Državnog inspektorata za zaštitu okoliša da se izjasni o povezanosti između mjerenja PM10 čestica u neposrednoj blizini i registrovane emisije iz Cementare TITAN Usje u navedenom periodu". Iz Državnog inspektorata za zaštitu okoliša odgovorili su da je skopsko tužilaštvo 2023. godine zatražilo informacije od Inspektora koji je tada vršio nadzor u Usju i da su te informacije dostavljene. Kako je došlo do dva paralelna postupka?Grad Skoplje, pod vodstvom tadašnje gradonačelnice Danele Arsovske, podnio je krivičnu prijavu protiv Cementare Usje u januaru 2023. godine, nakon što su 3. i 4. januara provedena mjerenja uz pomoć akreditovane laboratorije. Tada je utvrđeno da su kotlovi fabrike za grijanje radili na mazut umjesto na prirodni gas, te da su u tom periodu emisije PM10 čestica i azotnih oksida prelazile dozvoljene granice. Slučajno ili ne, istih dana, 3. i 4. januara, Državni inspektorat za zaštitu okoliša proveo je i "nenajavljeno vanredno mjerenje", što je u saopštenju potvrdila i kompanija Usje. Iz Inspektorata navode da je u tom periodu njihov inspektor, uz pomoć akreditovane laboratorije Euromak Kontrol, utvrdio da su emisije gasova iz kotlovnice za interno grijanje fabrike, koja je radila na mazut, premašivale dozvoljene vrijednosti azotnih oksida. Zagađenje iz dimnjaka proizvodnog procesa nije utvrđeno. Nakon toga, Grad Skoplje podnio je krivičnu prijavu protiv Cementare TITAN Usje i izvršnog direktora fabrike Borisa Hrisafova, a Državni inspektorat za zaštitu okoliša pokrenuo je postupak sporazumnog rješavanja, koji, kako navode, nije rezultirao dogovorom. "Iz tih razloga, Državni inspektorat za zaštitu okoliša, u skladu s propisima, podnio je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka pred Osnovnim krivičnim sudom Skoplje. Do sada su odgođena dva ročišta", navode iz Inspektorata. Bez dvostruke odgovornosti za isto djeloRadio Slobodna Evropa je već tada pisao da je sporno upravo vođenje dvije različite procedure u isto vrijeme – jedne krivične i jedne prekršajne. Iz Makedonskog udruženja mladih pravnika pojasnili su da Zakon o prekršajima ne dozvoljava da neko bude ponovo sankcionisan za prekršaj za koji je već vođen postupak i za isto djelo mu je izrečena krivična ili prekršajna sankcija. Krivična prijava tada je dodijeljena javnom tužiocu Anelu Fidoskom, koji je početkom ove godine postao glavni tužilac Javnog tužilaštva Skoplje. Iz skopskog tužilaštva za Radio Slobodna Evropa navode da institucija trenutno "postupa po prijavi i ispituje da li postoje elementi krivičnog djela". Prijava je podnesena po 234. članu Krivičnog zakona – "Teška djela protiv okoliša i prirode", te po 218. članu 218 – "Zagađenje okoliša i prirode". "Umjesto dozvoljenog maksimuma od 50 mikrograma po kubnom metru, fabrika je ispuštala 121 mikrogram po kubnom metru po satu, dok je zabilježeno i povećanje azotnih oksida za najmanje dva puta – umjesto dozvoljenih 350 mikrograma po kubnom metru, ispuštano je 711 mikrograma po kubnom metru po satu", saopštio je Grad Skoplje. Usje je tada odbacilo optužbe Arsovske da zagađuje, ali je priznalo da je došlo do odstupanja u radu kotlovnice za grijanje prostorija, prema nalazima Inspektorata. Sve zavisi od toga kako je prijava podnesenaBivši tužilac Kizov navodi da trajanje postupka zavisi od toga kako je prijava evidentirana, da li je riječ o prijavi u predistražnoj fazi, jer u tom slučaju tužilaštvo prvo mora utvrditi postoji li uopšte krivično djelo koje se vodi po službenoj dužnosti. U takvim slučajevima, kaže on, tužioci prikupljaju dodatne dokaze, provode provjere, vještačenja i analize, a tek nakon što se kompletira dokazni materijal, predmet može preći u postupak protiv poznatog počinioca i donijeti se odluka o pokretanju istrage i podizanju optužnice. "Sve zavisi i od težine krivičnog djela – da li će se ići na istragu ili na prikupljanje potrebnih obavještenja, odnosno saslušanja kod javnog tužioca", kaže Kizov. Dodaje da se u određenim predmetima tužilac ne može osloniti samo na jedan izvor podataka. Naprimjer, kada je riječ o zagađenju koje utiče na širu populaciju, mogu se zatražiti mišljenja i mjerenja više institucija kako bi se utvrdilo da li zagađenje zaista potiče od konkretne fabrike. Dok je i dalje neizvjesno hoće li dvije paralelne prijave spasiti Usje od krivične odgovornosti za zagađenje, problem prisutnosti toksičnog zraka u Skoplju i dalje traje, a za vrijeme zimskih mjeseci dostiže opasne nivoe. Izvori zagađenja su brojni, a ljekari i zdravstveni radnici kontinuirano upozoravaju da su toksični gasovi povezani s povećanim brojem karcinoma, respiratornih i kardiovaskularnih oboljenja, kao i s prijevremenim smrtnim slučajevima. I dok zabrinutost među građana raste, produbljuje se i nepovjerenje u institucije i mjere kontrole. Posljednjih mjeseci zabilježeni su protesti građana i blokade usmjereni protiv zagađenja iz Cementare TITAN Usje, koju stanovnici označavaju kao jednog od glavnih izvora industrijskog zagađenja u gradu. Građanska inicijativa "Stop Cementari Usje" zahtijeva postavljanje nezavisnih mjernih stanica oko fabrike i potpunu transparentnost podataka o emisijama njenih gasova.

Već dvije godine, novinarka Liridona Vejseli je prisiljena ići na sudove u Tetovu i Gostivaru jer su je sudije tužile zbog zloupotrebe ličnih podataka u njenim novinarskim izvještajima. Vejseli, koja izvještava o sudskim slučajevima od javnog interesa, nedavno se našla u medijima nakon što je kažnjena sa 700 eura zbog spominjanja imena sudije Osnovnog suda u Tetovu u svom izvještaju. Vejseli je podnijela žalbu Apelacionom sudu i, dok očekuje oslobađanje od optužbi, za Radio Slobodna Evropa kaže da cijeli proces liči na "ping-pong" igru. "Osnovno javno tužilaštvo u Tetovu prvobitno je zatražilo da se predmet povuče i poslalo ga Tužilaštvu u Gostivaru, ali se Tužilaštvo u Gostivaru povuklo i vratilo predmet nazad u Tetovo. Nakon toga, Tužilaštvo u Tetovu je podnijelo optužni prijedlog, nakon čega mi je sutkinja Magdalena Mišoska iz Osnovnog suda u Gostivaru izrekla novčanu kaznu od 700 eura. Ovdje se jasno vidi pokušaj mog kažnjavanja", kaže Vejseli za RSE. O čemu se radi u spornoj objavi?Kazna za Vejseli, urednicu portala "Pa Censure", uslijedila je nakon što je obradila temu o slučaju u kojem je odrasli muškarac maloljetnici slao pornografski materijal uz prijetnje da će objaviti njene lične podatke i fotografije. Iako je on odmah bio pritvoren, presudom sudije Nazifa Iljazija dobio je samo tri mjeseca zatvorske kazne. Prema pisanom obrazloženju presude sutkinje Mišoske, novinarski tekstovi Vejseli, u kojima se spominju njegovo ime i prezime, "štete njegovoj časti i ugledu u profesionalnoj djelatnosti dugoj gotovo četiri decenije". Odnosno, ona je optužena za "zloupotrebu ličnih podataka" iz člana 149 stav 1 Krivičnog zakonika. Iako je ime ovog sudije objavljeno u desetinama medija koji prate slučaj, novinarka Vejseli je jedina kažnjena. Ona smatra da postoji rizik po njenu sigurnost. "Istražujem i izvještavam o ozbiljnim i čudnim propustima, diskutabilnim presudama. Pratim rad sudija koji uslovljavaju stranke i uvijek se suočavam s velikim pritiscima – telefonskim pozivima, pozivima u policiju, jer se odmah protiv mene otvara predmet", navodi Vejseli za Radio Slobodna Evropa (RSE). I Sudsko vijeće prati predmetRSE je zatražio stav Sudskog vijeća o slučaju novinarke Vejseli, ali je na upit stigao samo kratak odgovor. "Sudsko vijeće Republike Sjeverne Makedonije redovno prati rad svih sudova, uključujući i postupanje po konkretnom predmetu u kojem je postupak u toku i još nije pravosnažno završen", navodi se u odgovoru Sudskog vijeća. Reakcije novinarskih udruženjaU međuvremenu, Vejseli je ponuđena pravna pomoć od Udruženja novinara Makedonije, čiji izvršni direktor Dragan Sekulovski za RSE kaže da će pratiti žalbeni postupak. "Praktično, to znači kontinuiranu komunikaciju s imenovanim javnim tužiocima – kontakt-tačkama za predmete povezane sa sigurnošću novinara, kao i praćenje predmeta kroz prisustvo ročištima (gdje je to primjenjivo) i redovnu komunikaciju s nadležnim institucijama", objašnjava Sekulovski. On navodi da ovakav sudski slučaj šalje "zabrinjavajuću poruku i stvara takozvani efekat hlađenja, odnosno rizik od autocenzure i demotivisanja za izvještavanje o pitanjima od javnog interesa". "Prema procjeni stručnih pravnih lica s kojima sarađujemo, predmet ima elemente SLAPP-a, odnosno zloupotrebe sudskih postupaka s ciljem zastrašivanja i obeshrabrivanja kritičkog izvještavanja. Posebno je problematično i opasno kada se ovakve radnje iniciraju od osoba unutar pravosudnog sektora, jer to pojačava percepciju institucionalnog pritiska na slobodu izražavanja i podriva sigurnost novinara", zaključuje Sekulovski. Sa sličnim stavom oglasila se i Agencija za audio i audiovizuelne medijske usluge (AAVMU), iz koje su istakli da "ovakva odluka šalje negativnu poruku u pogledu slobode izražavanja i medijskih sloboda". "Svi relevantni akteri treba aktivno da doprinesu obezbjeđivanju uslova za nesmetano ostvarivanje slobode izražavanja i informisanja, kao i za zaštitu novinara i medijskih sloboda", navodi se u pisanoj reakciji AAVMU-a. Mickoski: Sloboda govora je iznad svegaPremijer Hristijan Mickoski osudio je ovaj slučaj i smatra da predstavlja ograničavanje slobode govora, koja je, kako je rekao, iznad svega. "Ja ne mogu od sudije tražiti odgovornost, jer nisam taj koji imenuje sudije, za to postoji Sudsko vijeće. Ali najoštrije osuđujem ovakav tip ograničavanja slobode govora. Apelujem da se to ne ponovi u budućnosti, bez obzira da li dolazi od nekog političara, javne ličnosti ili sudije u ovom slučaju, jer se to može tumačiti kao ograničavanje slobode govora", rekao je Mickoski. Međutim, ovo nije prvi slučaj u kojem je novinarka Vejseli kažnjena novčanom kaznom za ovo krivično djelo. Prošle godine joj je izrečena kazna od 100.000 denara (oko 1.600 eura) zbog spominjanja imena sudije Afrima Jakupija iz Apelacionog suda u Gostivaru. Razlika između tog i nedavnog slučaja s imenom Iljazija jeste u tome što ime Jakupija nije spomenula sama novinarka, već njen sagovornik, koji je također dobio istu novčanu kaznu. U tužbi sudije Jakupija navodi se da su Vejseli i drugo lice, koje je također tuženo, u video-zapisu objavljenom na društvenim mrežama TikTok i Facebook "iznijeli klevete i neistinite tvrdnje koje su štetne po ugled i čast tužitelja". Ovoj tužbi prethodila je još jedna iz 2023. godine, kada je za isto krivično djelo Vejseli optužena po tužbi jedne doktorice iz Bolnice u Tetovu. "Spomenula sam ime jedne ljekarke koja nije pregledala pacijenta u noćnoj smjeni, za što postoji i zvanična odluka Tetovske bolnice, kojom je ista ljekarka kažnjena umanjenjem od 20 posto posljednje plate zbog 'nepružanja medicinske pomoći'", ispričala je Vejseli za RSE, dodajući da je u ovom slučaju kazna iznosila 800 eura. Novinarka kaže da ovi slučajevi stvaraju lošu klimu za rad novinara, što ovu profesiju čini neatraktivnom za mlade. Upravo zbog toga, dodaje ona, na Katedri za novinarstvo Državnog univerziteta u Tetovu, gdje predaje, trenutno ima samo jednog studenta koji pohađa nastavu na prvoj godini. Šta pokazuju međunarodni izvještaji?Prema Indeksu slobode medija organizacije Reporteri bez granica, Sjeverna Makedonija nalazi se na 42. mjestu. Odnosno, u 2025. godini zabilježen je pad od šest mjesta u odnosu na prethodnu godinu. Ipak, Reporteri bez granica ocijenili su stanje medijskih sloboda u zemlji kao "zadovoljavajuće". "Iako novinari ne rade u neprijateljskom okruženju, široko rasprostranjene dezinformacije i nedostatak profesionalizma doprinose smanjenju povjerenja društva u medije, što nezavisne medije izlaže prijetnjama i napadima. Također, vladini predstavnici imaju tendenciju da zauzimaju loše i ponižavajuće stavove prema novinarima", navodi se u opštoj procjeni za Makedoniju. U posljednjem izvještaju koji je objavila prošle godine u novembru, Evropska komisija je ocijenila da je Sjeverna Makedonija postigla "između određenog nivoa spremnosti i umjerenog nivoa spremnosti za slobodu izražavanja". Prema Evropskoj komisiji, Sjeverna Makedonija je ostvarila ograničen napredak u ovoj oblasti, ali iako je "osigurala odgovarajuće pravne garancije za slobodu izražavanja, potrebno je unaprijediti povoljno okruženje za slobodan, nezavisan i profesionalan rad medija".

I nakon više od dvije decenije obećanja i utrošenih stotina miliona eura javnog novca, Sjeverna Makedonija ostaje bez funkcionalne nacionalne gasovodne mreže. Prirodni gas se trenutno stvarno koristi samo u dva grada u zemlji, od kojih samo jedan ima distributivnu mrežu. Najveći dio magistralnih gasovoda je izgrađen, ali ostaje prazan, dok Evropska unija u isto vrijeme ubrzano napušta fosilna goriva i investira u vodik, koji je također gas, a država sporo stavlja u funkciju prijenosne gasovodne sisteme koji su odavno trebali biti osnova energetske tranzicije. Jedino interkonektivni gasovod s Grčkom, koji je trenutno u izgradnji, projektovan je tako da bi se u budućnosti mogao prilagoditi za transport vodika. To dodatno otvara pitanje hoće li Sjeverna Makedonija uopšte moći na vrijeme odustati od fosilnih goriva do 2050. godine, uključujući i prirodni gas, kao potpisnica Pariškog klimatskog sporazuma i drugih međunarodnih klimatskih obaveza. Mnogo finansijskih sredstava uloženo je u proteklih 11 godina, a bez ikakvog efekta, smatra Mitko Andrejevski – stručnjak za energetiku i gasifikaciju. On za Radio Slobodna Evropa kaže da će razvoj distributivnih gasovodnih sistema potrajati dodatnu deceniju, te ističe da država trenutno nema jasnu viziju kakve bi koristi oni donijeli. "Po mom mišljenju, prioritet treba da bude stavljanje u funkciju već izgrađenih magistralnih gasovodnih sistema. Imamo industrijske kapacitete koji se mogu priključiti na prijenosni sistem koji je već izgrađen, ali je van funkcije. Prije svega mislim na industrijske zone u Štipu, Negotinu, Kavadarcima, Prilepu i Bitoli, kao i na dionicu prema Tetovu i Gostivaru, pored koje prolazi magistralni gasovod. U sljedećoj fazi slijede TE‑TO Negotino i REK Bitola", kaže Andrejevski. Dvije decenije obećanja, dva grada s gasomTrenutno je samo 663 potrošača priključeno na aktivne distributivne gasne mreže. Od toga je 411 u Strumici, 235 u Kumanovu, dok je svega 17 industrijskih korisnika priključeno na gas putem ekonomske zone TIRZ Skoplje, prema podacima Ministarstva energetike, rudarstva i mineralnih sirovina. Ministrica energetike, rudarstva i mineralnih sirovina Sanja Božinovska je izjavila 2. februara da je u posljednjih sedam godina postojao zastoj u razvoju distributivne gasovodne mreže, ali da trenutno zajedno s NOMAGAS‑om rade na novom akcionom planu za gasifikaciju. "Imamo sve na papiru i to treba realizirati", izjavila je Božinovska, koja je predstavila godišnji plan izgradnje 67 energetskih objekata, uglavnom fotonaponskih centrala, jedne vjetroelektrane, ali i kogenerativne gasne centrale kapaciteta 496 megavata (MW) i investicije veće od 445 miliona eura u Vardarskoj regiji. Iako je još 2019. godine najavljeno javno‑privatno partnerstvo za izgradnju i upravljanje distributivnom gasovodnom mrežom, postupak je poništen u augustu 2024. godine. Državni zavod za reviziju u izvještaju iz decembra 2025. godine upozorava da ovom odlukom "budući model gasifikacije domaćinstava i biznisa ostaje neizvjestan", ostavljajući zemlju bez jasne strategije kako gas dovesti do krajnjih korisnika. Božinovska je rekla da odluka o modelu još nije finalizirana, ali da se "radi na tome". Sjeverna Makedonija nema vlastita nalazišta prirodnog gasa i u potpunosti se oslanja na uvoz. Trenutno se zemlja snabdijeva isključivo putem gasovoda iz Bugarske, koji je dio Međunarodnog koridora 8, koji prolazi kroz Ukrajinu, Moldaviju, Rumuniju i Bugarsku, s glavnim izvorom gasa iz Rusije. Gasovod iz Bugarske je prijenosni, a za priključenje domaćinstava, industrije i manjih biznisa neophodna je izgradnja distributivne mreže. Razlika u odnosu na prijenosnu mrežu je u tome što distributivna mreža radi pod nižim pritiskom. Trenutno samo u Kumanovu postoji distributivna mreža povezana s prijenosnim sistemom interkonektora s Bugarskom. U Strumici su domaćinstva koja koriste gas priključena na takozvani "virtualni gasovodni sistem", jer grad nije fizički povezan s prijenosnom mrežom, a gas se isporučuje u komprimiranom obliku. Gasifikacija bez gasaAli gas i dalje ne dolazi u gradove, iako je Državni zavod za reviziju utvrdio da je u prethodnim godinama uloženo više od 143 miliona eura javnih sredstava u izgradnju tri magistralna gasovoda, koji još uvijek nisu pušteni u upotrebu. Revizori su utvrdili ozbiljne sistemske slabosti u radu AD NOMAGAS Skoplje, državne kompanije zadužene za prijenos prirodnog gasa. U revizorskom izvještaju se navodi da stotine kilometara potpuno izgrađene infrastrukture u periodu od 2016. do 2024. godine ne donose nikakav energetski ni ekonomski efekat. Riječ je o još uvijek nepuštenim u rad magistralnim gasovodima – dionici od Klečovaca dužine 61 kilometar (LOT 1), 36 kilometara u Negotinu s gasnim stanicama u Štipu i Negotinu, prijenosnom gasovodu dužine 92 kilometra Negotino/Kavadarci – Bitola (LOT 2) i gasovodu od 78 kilometara Skoplje – Tetovo – Gostivar (LOT 5). Andrejevski kaže da su investicije u distribuciju prirodnog gasa dugotrajan proces i da je povrat investicije minimalno 15 do 20 godina, zbog čega licence za ove projekte najčešće traju od 30 do 35 godina. "Prednosti gasifikacije su nesporne, ali način na koji će se ona razvijati mora biti pažljivo isplaniran. Pri tome treba imati u vidu da Evropska unija u svojoj viziji za 2050. godinu u potpunosti napušta prirodni gas i zamjenjuje ga vodikom, koji je također gasovito gorivo, ali zahtijeva drugačije investicije od onih najavljenih za prirodni gas. Takav je primjer interkonektora s Republikom Grčkom, koji je u skladu s vizijom EU za primjenu vodika duž istog gasnog koridora", kaže Andrejevski. Vladina obećanja se nastavljajuOd Skoplja prema Tetovu i Gostivaru prolazi magistralni gasovod koji je izgrađen prije nekoliko godina, ali kroz njega još uvijek ne teče gas, a u ovim gradovima još nije započeta izgradnja distributivne mreže. Prema nalazima revizora nabavljene su cijevi za izgradnju distributivne mreže za prijenos prirodnog gasa - prstena grada Skoplja, ali nema realizacije. Istovremeno, samo nekoliko velikih industrijskih potrošača u Skoplju, poput fabrike Makstil i kogenerativne elektrane TE-TO, direktno su priključeni na gasni sistem i dobijaju gas neposredno iz prijenosnog gasovoda iz Bugarske. Veliki industrijski potrošači mogu se direktno priključiti na prijenosne sisteme i njima nije potrebna mreža nižeg pritiska. Obećanja o gasifikaciji dolaze i od aktuelne Vlade. Ministrica Božinovska je u više navrata naglasila da se energetska infrastruktura, uključujući i gasne interkonektore, mora graditi ubrzanim tempom radi jačanja energetske sigurnosti zemlje. Nedavno je istakla i gasni interkonektor sa Srbijom kao strateški projekat koji treba da se realizira ubrzanom dinamikom. "Gasni interkonektor sa Srbijom jedan je od najvažnijih regionalnih infrastrukturnih projekata koji će omogućiti stvarnu energetsku stabilnost i sigurnost. Ovaj projekat nije važan samo za Sjevernu Makedoniju i Srbiju – on je značajan i za cijelu Evropu", rekla je Božinovska. Premijer Hristijan Mickoski je u januaru ove godine najavio da će država pregovarati o investiciji u iznosu od oko jedne milijarde eura za gasifikaciju. Naveo je da će investicija biti kompanije "AKSA" ove jeseni, kao i još nekoliko projekata koji se razrađuju u oblasti gasne infrastrukture i kogenerativnih gasnih centrala. Obećanja o gasifikaciji davala je i prethodna vlada. Između ostalog, 2021. godine tadašnji premijer Zoran Zaev obećao je da će do 2026. godine prvi blok najvećeg energetskog kapaciteta u zemlji, REK Bitola, biti zamijenjen kogenerativnom gasnom elektranom snage 250 megavata, koja će pored električne energije obezbjeđivati i toplotnu energiju za Bitolu. Gas je važan za konkurentne bizniseAndrejevski kaže da gasifikacija nesumnjivo donosi ekološke, ekonomske i finansijske koristi te da je nemoguće da biznisi koji koriste naftu i mazut budu konkurentni onima u susjedstvu koji u svom proizvodnom procesu koriste prirodni gas. "Vaš proizvod jednostavno neće moći biti konkurentan. Uvođenje CBAM‑a dodatno će vršiti ozbiljan pritisak na sve industrijske sektore koji izvoze svoje proizvode u EU da prilagode proizvodni proces uz smanjenu emisiju CO₂", kaže Andrejevski. CBAM (Carbon Border Adjustment Mechanism) je politika EU koja uvodi "cijenu ugljika" za određene uvezene proizvode s visokim ugljičnim otiskom, poput čelika, aluminija, cementa, đubriva, vodika i električne energije. Hoće li domaćinstva moći koristiti gas?U vezi s tim da li je tehnički i ekonomski izvodivo provesti gasifikaciju i izgradnju distributivne mreže u već izgrađenim stambenim i poslovnim objektima u glavnom gradu Skoplju i drugim gradovima, posebno imajući u vidu ubrzanu urbanu ekspanziju, Andrejevski kaže da je to tehnički izvodivo i ekološki isplativo, ali da je za ekonomske koristi ponovo potrebna vizija ili paradigma u kojem će se pravcu država kretati u narednim decenijama. "Primjer: Skoplje ima toplifikacijski sistem koji je iskorišten 40–50 posto. Razvoj gasifikacije konkuriše već postojećem toplifikacijskom sistemu i stvara uslove za njegovo gašenje. Da li je to ekonomski opravdano", kaže Andrejevski. Cijena gasa je dramatično porasla na svjetskim berzama, posebno nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, iako su se cijene kasnije stabilizirale. Maloprodajna cijena gasa za krajnje korisnike u 2025. godini iznosi između 56 i 60 eura po megavat-satu, prema podacima Državnog zavoda za statistiku. To je značajna razlika u odnosu na period kada je prosječna evropska cijena prirodnog gasa 2022. godine dostigla ekstremnih 132 eura po megavat-satu, dok su u augustu 2022. cijene na tržištu dosezale i do 236 eura po megavat-satu. Istraživanje građanske organizacije "Eko-svest" iz 2023. godine pokazuje da bi interes domaćinstava za prelazak na prirodni gas postojao samo ako bi se cijena kretala između 65 i 90 eura po megavat-satu. "To znači da su projekcije za masovnu gasifikaciju ostvarive samo ukoliko gas ostane značajno jeftiniji od alternativnih goriva", navodi se u istraživanju organizacije "Eko-svest".

Donoseći osmehe svima, pas Rodžer je deo tima Klinike za psihijatriju u Skoplju. Već nekoliko meseci, ovaj labrador je uključen u terapijski proces. Korisnici kažu da druženja sa njim čine da budu optimističniji. Prema rečima lekara, na taj način se smanjuje strah od neizvesnosti i nesigurnosti. Rodžer najčešće spava na klinici, ali ne ulazi u prostorije sa lekovima, niti tamo gde se nalazi hrana.

Automobil star 19 godina, uvezen iz Nemačke, kupljen "polovno" i verovatno vožen u Skoplju. Ovako se u jednoj rečenici mogu sažeti ukršteni podaci institucija o voznom parku koji je dostupan makedonskim građanima. Prema podacima Uprave carina, Severna Makedonija je 2025. zabeležila rekordan uvoz vozila – čak 69.400. To uključuje automobile, kamione i autobuse. Od njih, većinu ili 60.459 čine automobili, od kojih je 77,4% polovnih vozila, dok su ostali novi. Građani najčešće posežu za polovnim automobilima kada odlučuju o kupovini automobila, a glavni razlog je cena. "Dugo smo suprug i ja razgovarali kakav auto da kupimo i, da budem iskrena, uplašila me je opcija kredita na sedam godina za nova kola, to je zaista zaglavljivanje s ratom u banci u situaciji kada nam novac ne stiže ni da preživimo mesec. To je bio ključni razlog zašto smo se odlučili za polovan auto, iako su i oni poskupeli", kaže Skopljanka Nikolina. Stroži uslovi za čistiji vazduh?Međutim, u međuvremenu, i makedonske i evropske regulative najavljuju stroža pravila i uslove. Sa zahtevima u tom smeru godinama unazad istupaju i ekološki aktivisti, prema kojima je to jedan od načina da se utiče i na smanjenje aerozagađenja. Glavni grad Skoplje, tokom grejne sezone, često je među najzagađenijim gradovima u Evropi i svetu. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), trećina automobila u zemlji nalazi se u glavnom gradu – od ukupno 580.210 registrovanih u 2024. godini, 193.356 ili 33% je u Skoplju. "Smatramo da dažbine za uvoz vozila treba da imaju progresivno oporezivanje – prema emisiji zagađujućih supstanci. Novac od tih nameta trebalo bi da bude namenjen poboljšanju uslova za javni prevoz, pešačenje i korišćenje bicikala i ostalih mikromobilnih saobraćajnih sredstava", kaže za RSE Darko Arsovski Petrovski iz nevladine organizacije Budi zelen (Go Green). Argumentujući svoje stavove, on se poziva i na izveštaj o Nacionalnom inventaru gasova staklene bašte u Severnoj Makedoniji, prema kojem je sektor transporta na drugom mestu po emisijama gasova s efektom staklene bašte sa 27,7% učešća (posle sektora energetike). "U ovom sektoru, 99% otpada na drumski saobraćaj, dok emisije iz železničkog saobraćaja iznose 0,4% (u 2016. godini), a emisije iz domaće avijacije su blizu nule", dodaje Arsovski Petrovski. Budi zelen je među desetak nevladinih organizacija koje su potpisale inicijativu koja je podneta Vladi krajem 2024. godine, a kojom se zahteva zabrana uvoza polovnih vozila starijih od 10 godina i ispod ekološkog standarda "Evro 5". "Vozila emituju više od 200 toksičnih jedinjenja, od kojih su mnoga kancerogena i mutagena, što znači da utiču na genetski materijal i mutiraju gene. Posebno su toksična za decu u razvoju. Svi mi kao građani krećemo se pešačkim stazama pored saobraćajnica. Deca su približno na visini gde direktno udišu te izduvne gasove i zaista su najviše pogođena", rekla je Tatjana Čakulev iz O2 inicijative na konferenciji za novinare ispred Vlade. Prema javno dostupnim informacijama, minimalni dozvoljeni eko-standard za emisiju štetnih gasova motornih vozila pri uvozu je "Evro 4", dok je najstroži, odnosno onaj s najnižom emisijom, uvoz vozila standarda "Evro 6". Promene i u makedonskim i u evropskim regulativamaDa li postoje planovi za pooštravanje uslova? Do objavljivanja ovog teksta RSE nije dobio odgovor. Međutim, najave "strogih pravila i jasnih procedura" dalo je u decembru Ministarstvo energetike, rudarstva i mineralnih resursa, najavljujući izmene Zakona o vozilima, s ciljem usklađivanja s evropskim propisima. Posle radnog sastanka s ekspertom iz Slovenije, Ministarstvo je naznačilo da je cilj definisati konkretne korake kako bi se imao jasan i predvidljiv sistem koji će, između ostalog, obezbediti "moderne procedure za odobravanje i uvoz vozila", kao i "stroži i efikasniji nadzor" i ojačati institucionalni red u svim fazama procesa – od dokumentovanja do kontrole. Paralelno s tim, Evropska unija planira da u narednim godinama uvede stroža pravila kada je u pitanju izvoz starih automobila u treće zemlje. Odnosno, posebne sertifikate za ispravnost dela vozila, kao i popravke pre eventualnog izvoza. Sve bi to povećalo otkupnu cenu, čega se plaše i domaći preprodavci. "Poznajući kupovnu moć 90 odsto naših kupaca, to će biti negativna stvar i za kupce i za preprodavce. Time bi se automatski povećale cene automobila, a samim tim i dažbine u zemlji", rekao je za RSE prodavac polovnih automobila iz Kočana, koji uglavnom uvozi i preprodaje vozila iz zapadnoevropskih zemalja preko Bugarske. Najviše uvezeno iz NemačkeŠto se tiče uvoza, vozila iz Nemačke su najčešći izbor preprodavaca i kupac. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u prvih 11 meseci 2025. godine, dominantni su bili polovni automobili uvezeni s nemačkog tržišta – čak 24.955. Francuska je druga, odakle je uvezeno 5.368, dok je Japan na trećem mestu sa 2.853. Top pet listu zemalja iz kojih se najviše polovnih automobila uvozi u zemlju zaokružuju Španija i Italija sa 2.058, odnosno 1.652 automobila. Slična situacija je bila i 2024. godine, kada je iz Nemačke uvezeno 24.843 polovna vozila. Za jednu deceniju 200.000 automobila višePodaci kojima raspolaže Državni zavod za statistiku takođe pokazuju da raste broj automobila na makedonskim putevima. Iz godine u godinu on stalno raste, pa ih je za deceniju 200.000 više. Ako je 2015. godine broj registrovanih putničkih automobila bio 383.833, 2024. godine ih je bilo 580.210. Najveći broj – 193.356 – registrovan je u Skoplju, a skoro 30.000 vozila registrovano je u sledeća dva grada po broju stanovnika, Bitolju i Kumanovu. Prosečna starost registrovanih vozila u 2024. godini, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, bila je 19,4 godine. Taj prosek se održava poslednjih deset godina. Najniža je bila 2004. i 2008. godine, kada je prosečna starost registrovanih automobila bila 15,4 godine.

Četvrti dan granični prelazi za teretna vozila blokirani su zbog protesta kamiondžija u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Severnoj Makedoniji. Prevoznici zahtevaju da budu izuzeti od pravila boravka u Šengen prostoru koji je za građane trećih država ograničen na 90 dana u okviru šest meseci. Da problema postoji svesni su u Evropskoj uniji kao i nadležni u četiri države Zapadnog Balkana. Ima li rešenja i koja bi mogla da budu? (Snimatelj: Dragan Kostić, montaža: Ana Toader)

Regionalna privreda već je pretrpjela stotine miliona evra štete samo 24 sata nakon što su autoprevoznici blokirali granice prema EU. Kamiondžije iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije su 26. januara blokirali izlaze, a od ponoći su blokirali i ulaze u ove zemlje. "Direktna šteta za ekonomije Zapadnog Balkana je oko 100 miliona evra dnevno po osnovu izvoza robe zbog birokratskih procedura i neadekvatne reakcije Evropske unije", rekao je predsjednik Privredne komore Srbije, Marko Čadež, u izjavi za Radio Slobodna Evropa. Istovremeno, iz Transportne zajednice (Transport Community), organizacije koju su osnovale države EU i Zapadnog Balkana radi integracije transportnih tržišta regiona sa evropskim, navode za RSE da svaka odluka o statusu vozača zahtijeva odluku na nivou EU. Prevoznici protestuju zbog pooštrene procedure za ulazak u Šengenski prostor, te upozoravaju da im je skraćeno dozvoljeno vrijeme boravka u zemljama EU. Traže da se dozvoljeni boravak produži s tri na četiri mjeseca unutar šestomjesečnog razdoblja, te poručuju da će blokada trajati sedam dana ako se ne postigne dogovor. Prvi dan blokade, 26. januara, portparol Evropske komisije, Markus Lamert (Lammert), izjavio je da evropske institucije rade na rješenju koje bi određenim profesionalcima, uključujući i vozačima kamiona, dalo mogućnost da ostanu na teritoriji Šengena duže nego što trenutna pravila dozvoljavaju. Ugrožena stabilnost lanaca snabdijevanjaMarko Čadež je rekao da iz Srbije u EU izvozi oko 10.000 kompanija i da aktuelna situacija ugrožava i stabilnost lanaca snabdijevanja. "Na direktnu štetu treba dodati i kazne koje proizvodne kompanije plaćaju zbog neisporučene robe, a koje se kreću od 10.000 do 50.000 evra dnevno", dodao je Čadež. Naveo je da privrednici iz Srbije, Sjeverne Makedonije, Albanije i Crne Gore, kao i kompanije iz EU koje posluju u regionu, duže od dvije godine ukazuju na problem, ali da rješenja i dalje nema. "Sada imamo paradoksalnu situaciju u kojoj Evropa i evropske kompanije same sebe blokiraju", rekao je Čadež. Po podacima Privredne komore, u posljednjih sedam dana samo u Njemačkoj uhapšeno je devet vozača zbog evropskih pravila. "Nadamo se da će evropska administracija imati sluha da čuje velike kompanije u državama članicama koje se sada obraćaju svojim vladama, jer ovakvim pristupom ugrožava sopstvenu ekonomiju", dodao je Čadež. Privredna komora Srbije je u saradnji sa evropskim i komorama regiona kao rješenje predložila uvođenje posebne vize ili dozvole za profesionalne vozače koja bi važila u cijeloj Šengenskoj zoni, povećanje broja dozvoljenih dana boravka, te izuzimanje vozača iz sistema ulaska i izlaska (EES) do postizanja trajnog rješenja. Komorski investicioni forum Zapadnobalkanske šestorke, koji okuplja privredne komore Albanije, BiH, Kosova, Sjeverne Makedonije, Crne Gore i Srbije, uputio je 26. januara Evropskoj komisiji zajednički apel sa ciljem pronalaženja hitnog rješenja za poteškoće vozača. U apelu podsjećaju da je oko 60% spoljne trgovine zemalja Zapadnog Balkana sa EU, te da bi problemi vozača na granicama mogli da prerastu u ozbiljan sistemski, kako ekonomski, tako i politički problem za region. Velika šteta za Luku BarVeć prvog dana protesta posljedice su osetili u crnogorskoj Luci Bar. Odatle su saopštili da će njihovom poslovanju biti nanesena velika šteta. "Blokada ulaza u Slobodnu zonu Luke Bar onemogućava funkcionisanje i redovno odvijanje posla ne samo kompanije Luke Bar, već i svih kompanija koje rade na lučkom području, odnosno u Slobodnoj zoni. Luka Bar kao operater Slobodne zone nema nijedan mehanizam za prevazilaženje ove problematične situacije, niti bilo kakav uticaj na to da se blokada što prije okonča", saopštili su. Vozači kamiona su prethodno blokirali terminale Luke Bar, zaustavaljajući tako i transport preduzeća "Jugopetrol AD" iz Kotora, koje nije moglo isporučiti energenata obrazovno-vaspitnim ustanovama u Crnoj Gori. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija saopšteno je da su obaviješteni kako, zbog blokade Luke Bar i skladišta goriva, tokom trajanja obustave neće biti moguće redovno snabdijevanje obrazovno-vaspitnih ustanova energentima. Takođe, iz Uprave carina Crne Gore, suprotno nekim najavama, saopštili su da ne očekuju nestašice hrane usled otežanog uvoza. Kako je objašnjeno, vikend pred početak blokada preduzete su mjere pojačanog uvoza. Evropski partneri 'preispituju kredibilitet' lokalnih izvoznikaIz Spoljnotrgovinske komore (STK) BiH upozoravaju da partneri u EU zbog posljednjih blokada preispituju "kredibilitet izvoznika i uvoznika iz ovog regiona". Zijad Sinanović, direktora Sektora za tranport i komunikacije STK BiH, za RSE navodi da podržava zahtjeve prevoznika, ali da ne može podržati blokade. "Većina zahtjeva prijevoznika je upravo artikulirana u odborima prijevoznika koji djeluju pri STK BiH i godinama smo ih upućivali nadležnim institucijama", kaže Sinanović. Dodaje da nije zahvalno procjenjivati kolike će štete biti prouzrokovane blokadom. "Otvara se pitanje poštivanja rokova isporuke i posljedica zbog nemogućnosti izvršavanja ugovornih obaveza, a s druge strane i svrhe postojanja proizvodnih procesa koji bi za rezultat imali skladištenje gotovih proizvoda, bez daljeg plasmana", upozorava Sinanović. On dodaje da bh. proizvodi, naročito iz metalskog sektora, idu direktno u proizvodne trake, te da neke fabrike u Njemačkoj direktno zavise od lanaca snabdijevanja – što znači štetu i za jedne i za druge. "Štetu će pretrpiti i sami prijevoznici koji zbog protesta ne rade, a posljedično onda i izvozno orijentirane kompanije", rekao je Sinanović. Ocjenjuje da nadležne institucije u regionu nisu reagovale na vrijeme, te da su morale "iskoristiti sve kanale službene komunikacije s Evropskom komisijom, kako bi se rješavanju ovog pitanja pristupilo bez odlaganja". Prema njegovim riječima, nije moguće brzo doći do trajnog rješenja za profesionalne vozače, ali da bi do tada trebalo uvesti moratorijum na kontrolu njihovog boravka u EU. Predsjednik Privredne komore Republike Srpske, Goran Račić, ocijenio je za RSE da su bh. vlasti trebale ranije da reaguju. "Privreda već duži niz godina, zbog malog broja otvorenosti graničnih prelaza sa Evropom i dugog čekanja, ima visoke troškove logistike, koji su prouzrokovali manju profilabilnost i više cijene na našim policama i marketima", rekao je Račić. Navodi da su neki prevoznici iz BiH zbog ovih problema već preregistrovali svoje firme u Sloveniju. Račić poziva Savjet ministara BiH da zajedno sa drugim zemljama regiona stupi u pregovore sa Evropskom komisijom, da bi se ovaj problem riješio. Odluke o statusu vozača u rukama EUSvaka potencijalna mjera koja se odnosi na vize, boravišni status ili profesionalne kategorije zahtjevala bi odluku na nivou Evropske unije, navode iz Transportne zajednice za RSE. Dodaju da su posredovali u dijalogu sa Evropskom komisijom kako implementacija novog elektronskog sistema EU (EES) ne bi stvorila poremećaje u transportu i lancima snabdijevanja. "Strukturna ograničenja na granicama EU–Zapadni Balkan, poput velikih saobraćajnih gužvi, ograničenih infrastrukturnih kapaciteta i nedovoljne digitalizacije, doprinijela su postojećim pritiscima. Rješavanje ovih izazova zahtijeva koordinisano djelovanje institucija i ne može se postići jednom mjerom", navela je Transportna zajednica. Ova organizacija konstatuje da je EES doveo do sistematičnije primjene šengenskih pravila i na profesionalne vozače, ali da se osnovni pravni okvir nije promijenio. "Vremena čekanja na graničnim prelazima između EU i Zapadnog Balkana već dugo stvaraju kašnjenja koja direktno utiču na vozače, prevoznike, lance snabdijevanja i konkurentnost privreda regiona", konstatuje Transportna zajednica. Transportna zajednica podsjeća na zaključak da je na 11 graničnih prelaza EU–Zapadni Balkan potrebno unapređenje infrastrukture, digitalizacije i međuinstitucionalne saradnje.

Evropska komisija je najavila podršku u iznosu od 171 milion evra za podsticanje razvoja infrastrukture i rasta privatnog sektora na Zapadnom Balkanu. Od tog iznosa, 94,7 miliona evra namenjeno je infrastrukturnim investicijama, 76,3 miliona evra podršci privatnom sektoru, dok je 2,9 miliona evra opredeljeno za četiri projekta tehničke pomoći u Albaniji i Bosni i Hercegovini. Ovi projekti usmereni su na pripremu budućih ulaganja u sektore energetike, vodosnabdevanja, inovacija i istraživanja. Sredstva dodeljena infrastrukturnim projektima, prema saopštenju Evropske komisije, trebalo bi da mobilizuju ukupno 263 miliona evra investicija kroz sedam projekata u prioritetnim sektorima, uključujući digitalizaciju, čistu energiju, ljudski kapital, saobraćaj i zaštitu životne sredine. Projekti uključuju uvođenje širokopojasne infrastrukture u Albaniji, unapređenje sistema za prenos električne energije u Severnoj Makedoniji, kao i izgradnju i energetsku efikasnu obnovu obrazovnih objekata u Severnoj Makedoniji i Crnoj Gori. Kako su naveli iz Evropske komisije, projekte će sprovoditi partneri sa Zapadnog Balkana u saradnji sa međunarodnim finansijskim institucijama. "Ulaganje u naše partnere na Zapadnom Balkanu ključno je za njihovo približavanje EU. Više od dve godine nakon usvajanja Plana rasta za Zapadni Balkan, radili smo, uključujući i kroz Investicioni okvir za Zapadni Balkan, na pretvaranju obaveza u konkretna dela. Od unapređenja infrastrukture do jačanja razvoja poslovanja, ova ulaganja stvaraju stvarne mogućnosti za građane i čine EU opipljivom realnošću širom regiona", saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos. Novi paket podrške obuhvata investicione doprinose iz više izvora finansiranja EU, uključujući Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA), bilateralne donatore kroz Investicioni okvir za Zapadni Balkan, kao i Instrument za reforme i rast. "Današnji paket finansiranja uključuje investicione projekte i projekte tehničke pomoći koji su danas odobreni, čime se dodatno jača posvećenost EU održivom rastu i regionalnoj povezanosti na Zapadnom Balkanu", navela je Evropska komisija. Nakon odobrenja Operativnog odbora Investicionog okvira za Zapadni Balkan, projekti mogu preći u fazu implementacije. To podrazumeva finalizaciju potrebnih sporazuma sa partnerskim institucijama i korisnicima, pokretanje pripremnih studija za aktivnosti tehničke pomoći i završetak procedura neophodnih za realizaciju projekata privatnog sektora. Po okončanju ovih procesa, može započeti sprovođenje podržanih investicija. Među korisnicima među kojima nema usvojenih projekata nalaze se Srbija i Kosovo. U oba slučaja, razlozi za izostanak odobrenih projekata su različite prirode. Kako je za Radio Slobodna Evropa objasnio portparol Evropske komisije, za Srbiju nisu bili odobreni projekti iz Fonda za reforme i rast, jer u trenutku pokretanja procesa odobravanja sredstva iz Plana rasta još nisu bila dostupna. Međutim, zemlja bi uskoro trebalo da dobije odobrenje za projekte. "Sada, kada je Srbija dobila dodatna sredstva iz Plana rasta kroz isplatu prve rate, projekti koje je Srbija podnela i koje je Komisija pozitivno ocenila moći će da budu upućeni na odobrenje Upravnom odboru Investicionog okvira za Zapadni Balkan", naveo je portparol EK Gijom Mersije. Kosovo, s druge strane, još ne može da dobije sredstva za projekte jer nije ispunilo zakonske uslove za isplatu, budući da još nije ratifikovalo sporazume o zajmovima i kreditima u okviru Plana rasta. "Stoga Kosovo još ne može da koristi sredstva iz Plana rasta. Nadamo se da će se ovo pitanje uskoro rešiti", naveo je portparol Evropske komisije. Kosovo tek treba da ratifikuje sporazume o zajmovima i kreditima u okviru Plana rasta, nakon formiranja novih institucija. To tokom 2025. godine nije bilo moguće zbog političke blokade, koja je kao rezultat imala dva kruga parlamentarnih izbora tokom prošle godine.

Influenseri, youtuberi, vlogeri i kreatori sadržaja morat će jasno da označavaju kada su njihove objave, videi, reelsi ili streamovi na društvenim mrežama plaćene reklame ili sponzorstva. Svi koji objavljuju sadržaj na Instagramu, TikToku, YouTubeu i sličnim platformama, imaju više od 10.000 pratilaca ili pretplatnika, objave najmanje 24 videa godišnje i od toga ostvaruju zaradu, obavezni su da se registruju u Registar AVMU-a. To je propisano Pravilnikom AVMU-a koji je stupio na snagu od Nove godine. Influenseri tvrde da im se time ograničava sloboda govora i uvodi dodatni namet od kojeg nemaju korist. AVMU, s druge strane, smatra da influenseri pružaju medijsku uslugu – informišu, edukuju i zabavljaju – te zbog toga imaju uredničku odgovornost. Prema Pravilniku, influenseri ne smiju da obmanjuju javnost, ne smiju da djeluju protiv interesa potrošača, ne smiju da nude sadržaje koji mogu štetiti maloljetnicima, moraju posebnim oznakama da naznače za koju je dobnu grupu sadržaj namijenjen, te da učine sadržaje pristupačnim i osobama s invaliditetom. Stotinu influensera online, samo sedam 'u sistemu'Petar Stavreski i Sanja Ristić Pecakovska posljednja su dva influensera koja su se upisala u registar 9. januara. Oni su među svega sedam registrovanih influensera, od ukupno oko stotinu koliko AVMU procjenjuje da ih ima u državi, a koji objavljuju audiovizuelne sadržaje i time utiču na javnost. U registar se upisao i nutricionista Antonio Velkovski, čiji je Instagram profil "Hajde da jedemo". Iako je ispunio zakonsku obavezu, smatra da bi Pravilnik AVMU-a trebalo izmijeniti jer se reklame regulišu kao na televiziji ili radiju, što je, prema njegovim riječima, drugačije od načina na koji influenseri reklamiraju proizvode. "Mi uvijek pronalazimo kreativne načine da promovišemo proizvode i upravo zato brendovi sarađuju s nama. Kontrola treba da postoji kada je riječ o tome šta se reklamira, ali obaveza da se svaki 'story' označi kao reklama ubila bi našu kreativnost kao autora. Najbolje reklame su suptilne i spontane, a publika ionako zna da je riječ o reklami", rekao je Velkovski za Radio Slobodna Evropa (RSE). Ističe da na društvenim mrežama već postoji opcija "plaćeno partnerstvo", kao i drugi načini označavanja koji ne zadiru u slobodu autora. Stand-up komičar Dušan Petrovski kaže da je registracija influensera kao "da vam u kuću uvedu vodomjer ili strujomjer na vaše ime", pa na kraju nemate mnogo izbora. "Prije svega sebe smatram umjetnikom i ne pripadam tim grupama s američkim nazivima. Ako bi me priznali kao umjetnika, možda bih se registrovao, to je kao da država kaže da više ne možete biti momak i djevojka, nego morate ozbiljno pristupiti i stupiti u brak", rekao je Petrovski za RSE. Nekoliko influensera na društvenim mrežama reagovalo je navodeći da AVMU zadire u njihovu slobodu izražavanja, nameće im dodatne administrativne obaveze i nove finansijske namete. YouTuber Stefan Lazarov napisao je da već plaćaju 10 posto poreza državi, da plaćaju i 18 posto PDV-a ako su obaveznici, dok YouTUbe uzima oko 40 posto prihoda plus porez, a TikTok i Instagram ne nude mogućnost direktne zarade. Uprkos tome, AVMU ih označava za medije i traži dodatnih 0,5 posto, iako od toga nemaju nikakvu korist. Mia Kostova je navela da influenseri kojima je to osnovna profesija, sarađuju s brendovima i kompanijama koje posluju legalno, ne isplaćuju novac "na ruke", već rade putem ugovora, a porez na dohodak plaća se preko marketinških agencija ili direktno. Nutricionista Velkovski najavio je da će podnijeti predstavku AVMU-u, jer smatra da su mnoge odredbe nejasne i nedovoljno definisane, što je, prema njegovom mišljenju, glavni razlog otpora influensera. Na 100.000 eura godišnjeg prihoda – 500 eura za AVMUNakon što se registruju, AVMU vrši nadzor nad tim da li se poštuje Pravilnik, a influenseri će za taj nadzor da plate naknadu u visini od 0,5 posto od ukupnog godišnjeg prihoda ostvarenog u prethodnoj kalendarskoj godini. Nadzor se odnosi na poštovanje obaveza u vezi sa zaštitom maloljetnika, označavanje sponzorstava i reklama, prisustvo govora mržnje i diskriminacije, kao i na transparentno objavljivanje vlasništva i načina finansiranja. Influenseri su dužni da AVMU-u dostave izvještaj o ukupnom prihodu najkasnije do 15. marta tekuće godine, dok se naknada za nadzor plaća najkasnije do 15. aprila. Na primjer, influenser s godišnjim prihodom od 100.000 eura mora da plati 500 eura AVMU-u, dok bi za godišnji prihod od 20.000 eura iznos bio 100 eura. Direktor AVMU-a Zoran Trajčevski rekao je za RSE da će Agencija da sačeka sredinu marta, kada influenseri treba da dostave godišnje finansijske izvještaje za 2025. godinu, na osnovu kojih će se obračunati iznos naknade za nadzor. Oni koji se ne registruju suočavaju se s kaznama u iznosu od 250 do 500 eura. "Naš stav je jasan – usklađujemo se s evropskim direktivama o audiovizuelnim uslugama i s podzakonskim aktima koje su pripremili njemački stručnjaci", izjavio je Trajčevski. Naknada od 0,5 posto postoji i za druge subjekte koji su pod regulacijom, poput kablovskih operatera, još od donošenja Zakona o audio i audiovizuelnim medijskim uslugama 2013. godine. Izmjenama ovog zakona iz 2023. godine, Agencija je kao regulatorno tijelo postala nadležna i za platforme za dijeljenje videa, poput Facebooka, YouTubea i TikToka. U Pravilniku se navodi da biti kreator ili kreatorica sadržaja ne znači samo fotografisati, snimati i objavljivati sadržaj koji nekome donosi informaciju, zabavu ili edukaciju, već predstavlja i poziciju moći kroz koju se može utjecati na javnost. Zbog toga je neophodno razumijevanje i poštivanje odgovornosti koju ta moć nosi. Influenseri postaju najuticajniji medij među mladima. Prema istraživanju Evropske komisije o društvenim mrežama iz 2025. godine, 37 posto Evropljana redovno prati influensere, dok je među mladima između 15 i 24 godine taj procenat čak 74 posto. Studija je pokazala da se u gotovo 60 posto sadržaja koji objavljuju politički influenseri ne može jasno razlikovati činjenica od mišljenja, što stvara rizik od manipulacije. Zakoni u više država – publika ne smije biti dovedena u zabluduU Evropi ne postoji jedinstven zakon koji reguliše i kontroliše rad influensera. Umjesto toga, različite zemlje koriste različite zakone, ali cilj je isti – da građani ne budu manipulirani ili prevareni. Jedan od najnovijih slučajeva je onaj italijanske modne influenserke Chiare Ferragni, koja je bila optužena da je obmanjivala potrošače promovišući prodaju limitiranog izdanja kolača "pandoro" i uskršnjih jaja. Prema promotivnoj kampanji, povećana cijena tih proizvoda trebala je direktno da ide u humanitarne svrhe. Prije desetak dana, Ferragni je oslobođena optužbi, ali je taj slučaj ipak doveo do reakcije vlasti. Vlada premijerke Giorgie Meloni predstavila je takozvani Ferragni zakon, kojim se ciljano regulišu influenseri za koje postoji sumnja da svoju publiku dovode u zabludu nejasnim ili obmanjujućim marketinškim promocijama. U Kini od prošle godine važi zakon o influenserima prema kojem svi koji govore o osjetljivim temama, kao što su medicina, pravo, obrazovanje ili finansije, moraju da imaju odgovarajuću diplomu, certifikat ili profesionalnu licencu iz tih oblasti. Cilj ove politike je da se osigura da online publika dobija pouzdane i stručne savjete od kvalifikovanih osoba te da se korisnici zaštite od netačnih ili pogrešnih informacija. Francuska je 2023. godine donijela zakon kojim se potrošači štite od lažnih ili štetnih proizvoda i nepoštenih trgovačkih praksi na internetu. Influenseri u toj zemlji mogu biti osuđeni i na zatvorske kazne ukoliko se utvrdi da su prekršili zakon. Parlament Francuske je podržao prijedlog zakona kojim bi se djeci mlađoj od 15 godina zabranilo korištenje društvenih mreža.

U Skoplju sve više građana ostaje na ulici. Oko 160 njih dobija pomoć i podršku u Dnevnom centru za beskućnike Crvenog krsta u Mominom potoku. Tamo je 2008. godine, kada je centar počeo s radom, usluge koristilo desetak osoba. Procjenjuje se da je u glavnom gradu Sjeverne Makedonije njihov ukupan broj između 500 i 600.

Blokade graničnih prelaza za teretna vozila. To je slika koja od 26. januara može da se vidi na više graničnih prelaza u Srbiji, Severnoj Makedoniji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Povod protestu je već postojeće pravilo po kojem prevoznici ne mogu da borave u šengenskom prostoru duže od 90 dana u toku šest meseci. Predstavnici udruženja prevoznika kažu da već dve godine traže izmenu tog propisa jer zbog prirode posla "90 dana nije dovoljno". Objašnjavaju da je problem za njih postao očigledniji otkako je od oktobra 2025. počela primena digitalne kontrole ulaska i izlaska u Šengen prostor. (Snimatelj: Slaven Miluš, montaža: Ana Toader)

Vozači kamiona iz Srbije, BiH, Crne Gore i Severne Makedonije blokirali su u ponedeljak ulazne i izlazne teretne terminale graničnih prelaza u znak protesta zbog novih šengenskih pravila. Protestuju zbog novog sistema ulaska u države EU, navodeći da im skraćuju boravak u zemljama Unije.

Na graničnim prelazima u Srbiji, BiH, Crnoj Gori i Severnoj Makedoniji u ponedeljak u podne počele su blokade, u organizaciji profesionalnih prevoznika. Vozači blokiraju teretne terminale zbog pooštrenih procedura za ulazak u Šengenski prostor.

Cijevi su popucale, vlaga je izazvala plijesan na kuhinjskim elementima, a zbog loše ventilacije mirisi iz kuhinje jednog stana ulaze u susjedni. Takve probleme ima Atanas J., i to čak devet godina nakon što je kupio stan u jednom stambenom kompleksu u opštini Gjorče Petrov u Skoplju. "Kada je [vlaga] prodrla iznad nas, napravila je lom, kuhinja je postala neupotrebljiva, čak se i ringla pokvarila, ponovo smo krečili i popravljali. Garaža na nivou -1 nakon svake kiše u vodi. Ulaz ispred zgrade je toliko loše urađen da se voda tu zadržava. Nema nikakve zvučne izolacije, susjede čujemo kao da sjede u našoj dnevnoj sobi, čak i kada razgovaraju tiho", kaže Atanas za Radio Slobodna Evropa. Cijena stanova u novogradnji u atraktivnijim opštinama Skoplja premašuje 2.500 eura po kvadratu i već je uporediva s cijenama u evropskim gradovima. Prosječna cijena kvadrata u Solunu je 3.270 eura, u Rigi u Latviji 2.720 eura, a u Dortmundu u Njemačkoj 2.700 eura, prema online bazi Numbeo.com. Najviša postignuta cijena po kvadratnom metru u Skoplju je 189.231 denar (oko 280.000 eura) za stan od 91 m² u opštini Centar, prema posljednjem izvještaju Registra cijena i zakupnina Agencije za katastar za treći kvartal 2025. (1. juli – 30. septembar). To je 3.076 eura po kvadratnom metru. Atanas priča da su zgradu gradila dva investitora, jedan je radio neparne, a drugi parne spratove. Tako se desilo da je na spratu gdje je kuhinja, sprat iznad ima kupatilo pa kada pukne cijev, voda iz kupatila curi u kuhinji ispod. Slične probleme ima i Monika Mladenović, koja se 2023. godine uselila u novogradnju u naselju Taftalidze. Stan je kupila dvije godine ranije, po cijeni od 1.250 eura po kvadratu. "Sedmicu dana nakon što smo se uselili, kuhinja i kupatilo su poplavili. Nismo mogli da postavimo televizor na zid jer je ispod gips-kartona bila gola crvena cigla, bez maltera, bez ičega. Ventilacija ne funkcioniše. Dugo nismo imali vlasnički list, a ugovor o kupoprodaji stana sastavljen je tek nakon što smo dobili vlasnički list. Na parkingu i dalje vise metalne šipke, nije sigurno", kaže Mladenović za Radio Slobodna Evropa. Na drugom kraju grada, u naselju Novo Lisiče, Skopljanka Marija Najdova mora nakon svakog tuširanja da skuplja vodu iz kupatila jer ne teče prema sifonu. "Voda još nije bila priključena u zgradu, a kupatila su već napravljena. Problem je što nije pravilno izveden pad vode. Žalili smo se, došli su majstori, prelijepili pločice i opet je isto", kaže Najdova, koja se uselila u novu zgradu. Profit glavni interesSlični problemi postoje u većini novogradnji, procjenjuje arhitekta Nikola Velkovski, bivši glavni arhitekta Skoplja i bivši predsjednik Građevinske komore. Prema njegovim riječima, 80 posto privatnih investitora nisu građevinske firme, već ljudi koji uopšte nisu u sektoru, grade jednom ili najviše nekoliko puta, zavisno od toga koliko lokacija dobiju, imaju i druge poslove, a krajnji interes im je profit. "Smatram da su nove zgrade sigurne u pogledu statike, ali sve ostalo je površno i nekvalitetno. Na oko lijepo izgleda, lijepo ih predstavljaju, ali kupac kasnije uoči nedostatke. Kvalitet je na najnižem mogućem nivou", izjavio je Velkovski za Radio Slobodna Evropa. Prema njegovim riječima, problem počinje već pri prvom koraku, odnosno izradi projekta. "Važno im je ne ko zna, nego ko je najjeftiniji. Izvođači često nisu klasični izvođači, nego grupe majstora bez inženjera koji bi kontrolisao kvalitet radova. Nadzor je većinom samo formalnost, uzmu nekog da napiše tehnički izvještaj na kraju, a tokom gradnje ga nigdje nema. Kupci su obmanuti – na papiru postoji nadzor i sve što treba, a u praksi ga nema", kaže Velkovski. Nedostaci u kvaliteti gradnje pokazuju širi problem u stambenom sektoru, ističu i u Organizaciji za stanovanje i stanare (ODS), udruženju građana koje radi na pristupačnom i dostojanstvenom stanovanju i zaštiti građanskih prava. "Radi se o posljedicama brze i nekvalitetne izgradnje, nedovoljne kontrole faza gradnje i korištenja materijala niskog kvaliteta. Ovi problemi često ukazuju na sistemske propuste u projektovanju i izvođenju objekta. Dodatni problem je što građani često nemaju jasne ugovore, nisu informisani o svojim pravima ili nemaju mehanizme za efikasnu zaštitu pa je u praksi teško doći do popravki ili obeštećenja. To stvara osjećaj nemoći i nepovjerenja u sistem", kažu iz ove organizacije. Radio Slobodna Evropa je tražio stav o kvaliteti gradnje od nekoliko privatnih investitora koji nude stanove za prodaju u već izgrađenim ili u zgradama u izgradnji, ali niko od njih nije želio dati izjavu. Arhitekta Velkovski, s druge strane, smatra da kupaca za stanove ima bez obzira na cijenu, jer se ulaganje u nekretnine i dalje smatra jednom od najsigurnijih investicija. Nepouzdani kvalitet materijala bio je razlog zbog kojeg se Ivan M. iz Skoplja odlučio useliti u stari stan. Prvobitno je tražio nov stan, ali su mu investitori rekli da je garancija na stanove ili ugrađene materijale najčešće dvije do tri godine. "Ja u tom stanu treba da živim decenijama, a poslije možda i moja djeca. Koja je garancija dvije godine? Za televizor je duža garancija", kaže Ivan. Zbog toga, nakon mjeseci gledanja novih stanova, na kraju je kupio stan u zgradi na ASNOM bulevaru, izgrađenoj između 1985. i 1990. godine od tada renomiranih građevinskih firmi. Kaže da je spreman uložiti više da ga renovira, ali da će barem znati šta tačno ugrađuje u stan. Bez kontrole kvalitetePrema zakonima, kontrolu gradnje vrši više institucija. Ministarstvo saobraćaja i veza nadležno je za zakonodavstvo, dok direktna kontrola gradnje ostaje na lokalnom nivou. Opštine izdaju građevinske dozvole i prate da li se poštuju rokovi gradnje, prema Zakonu o gradnji. Međutim, građevinski inspektori nisu nadležni za provjeru kvaliteta stanova. To rade nadzorne firme koje investitor sam angažuje, iako nadzor treba biti nezavisan od firme koja gradi. Drugim riječima, ko gradi, taj odlučuje i ko će ga kontrolisati. Od jula do septembra 2025. godine, najviše prodatih stanova bilo je u skopskoj opštini Centar (611), prema Registru cijena i zakupa nekretnina. Slijede Aerodrom sa 515 i Karpoš sa 440 transakcija kupoprodaja i zakupa stanova. "Opština nije nadležna za utvrđivanje kvaliteta završenih stanova, to se reguliše ugovorom između izvođača (investitora) i klijenta", rekli su Radiju Slobodna Evropa iz opštine Centar. Dejan Miteski, gradonačelnik opštine Aerodrom, kaže da su do njega u neformalnim razgovorima stizale žalbe sugrađana, ali da opština nema nadležnost u tom dijelu. "Do 2005. godine, nadzor nad objektima druge kategorije vršile su opštine i izdavale upotrebne dozvole. Nakon toga se to promijenilo i sada nije tako. Možda bi ta odredba trebala ponovo da se uvede", rekao je Miteski za Radio Slobodna Evropa. Svaka zgrada treba imati firmu koja je licencirani upravitelj stambenih objekata. Trenutno postoji 62 takve licencirane firme, ali i njima su ruke vezane. "I kod nas ima reakcija i to mnogo. Mnoge zgrade nemaju hidrantske mreže i protivpožarne aparate. Građanin je kupio garažu, a nema vrata da uđe u nju. Ili su napravljena parking mjesta na šinama pa nema pristupa. Ili je investitor prodao i zajedničke prostorije u zgradi. Ako je zgrada pod garancijom, obraćamo se investitoru, pa dolazi do posredovanja i pregovaranja... Ali, kad preda ključeve, odgovornost investitora kao da prestaje", rekla je upravnica jedne takve firme. Postoji i Regulatorna komisija za stanovanje, ali ni ona nije nadležna za kontrolu kvaliteta novoizgrađenih stanova. Građani se snalaze samiKada je shvatio da nema drugog rješenja, Atanas iz Gjorče Petrova, da bi barem donekle zaštitio svoje interese, jedina opcija mu je bila da plaća godišnje osiguranje u osiguravajućoj kompaniji. Nakon jedne od brojnih šteta, osiguranje mu je isplatilo 30.000 denara (oko 488 eura) Monika Mladenović iz Taftalidza, nakon više sukoba s investitorom, pokušala je podnijeti žalbu opštini. Uputili su je da popuni formular, a nakon konsultacija s advokatom odustala je kada je shvatila da bi se upustila u dugotrajnu i skupu sudsku proceduru. "Na kraju sam odlučila da popravim što se može popraviti i da sačuvam svoje zdravlje", priča Monika. Arhitekta Velkovski apeluje na državu i opštine da preduzmu mjere i pojačaju kontrole, jer prodaja nekvalitetnih stanova postaje masovna pojava. Od jula do septembra 2025. godine, nekretnine u ukupnoj vrijednosti od 305 miliona eura su prodane, prema posljednjem kvartalnom izvještaju Registra cijena i zakupa. Najveći dio kupoprodaja, trećina ukupnog broja, odnosi se na stanove. U izvještaju se takođe navodi da je u Agenciji za katastar nekretnina upisano i 26.463 lista, što ukazuje da se toliki broj objekata trenutno gradi i da će uskoro biti ponuđeni na tržištu nekretnina.

Poreski inspektori, njihovi zamjenici, načelnici i rukovodioci različitih sektora u Upravi za javne prihode (UJP) Sjeverne Makedonije u posljednje tri godine bili su dio niza afera koje otkrivaju organizovane šeme za krađu iz državne kase. Sve uz pomoć fiktivnog povrata PDV-a, poreske utaje, poreske prevare, zloupotrebu službenih ovlaštenja i korupciju. Rezultat institucionalnog kriminala mjeri se desetinama miliona eura koji su završili na privatnim računima umjesto u državnom budžetu, pokazuju dosadašnje istrage Tužilaštva. Najveća istraga povezana s Upravom za javne prihodeSamo u posljednjoj istrazi skopskog tužilaštva obuhvaćeno je 20 osoba, među kojima je 11 službenika i rukovodilaca iz UJP-a. Oni su osumnjičeni za poresku utaju, pranje novca i zloupotrebu službenog položaja. Tužilaštvo smatra da su zaposleni u UJP-u i osumnjičeni vlasnici firmi zajednički oštetili državni budžet za 4,8 miliona eura. Istraga tužilaca pokazuje da se šema s fiktivnim fakturama, sumnjivim firmama, neplaćenim porezima i zahtjevima za povrat nije mogla ostvariti bez podrške zaposlenih u Upravi za javne prihode. Prema navodima, dio osumnjičenih je prikazivao lažne poreske prijave, nakon čega su državni službenici "zažmirili" i omogućili im da izbjegnu obaveze prema državi. "Ostali osumnjičeni vlasnici i upravitelji pravnih lica sa lažnim prijavama zatražili su, a osumnjičeni zaposleni odobrili, neosnovan povrat poreza za nerezidentna pravna lica, čime je nanesena šteta budžetu od 31 milion denara (približno 504.000 eura)", navodi se u saopštenju. UJP tvrdi da ima "nultu toleranciju na korupciju" i da u potpunosti sarađuje s Tužilaštvom. Dok traju institucionalni i pravni postupci, iz UJP-a poručuju da su preduzete pravovremene mjere za nesmetano funkcionisanje institucije i stabilnost radnih procesa u pogođenoj organizacionoj jedinici. Sindikalne organizacije zaposlenih u UJP-u navode da su protiv bilo kakvog koruptivnog ponašanja i da ne opravdavaju niti podržavaju bilo kakvo nezakonito postupanje bilo kojeg zaposlenog u UJP-u. Međutim, kako navode u današnjem saopštenju, traže jasno razgraničenje djela. "Kao sindikalne organizacije, izražavamo zabrinutost zbog dešavanja u koja su uključeni zaposleni u UJP-u, posebno zbog javnog iznošenja informacija, komentara i kvalifikacija koje mogu stvoriti utisak unaprijed utvrđene krivice i unaprijed izricanja presude poreskim službenicima bez pravosnažne sudske odluke", navodi se u njihovom saopštenju. Prema mišljenju poreskih analitičara, šeme u kojima su zaposleni u poreskoj administraciji uključeni u prevare i utaje najčešće ukazuju na strukturne slabosti u administrativnim procedurama, ali i u ključnim kontrolnim sistemima koji omogućavaju zloupotrebe, a ne samo na pojedinačne greške. Posebno ako se uzme u obzir činjenica da se najčešće radi o organizovanim grupama, kao što je slučaj s posljednjim skandalima, kaže poreski stručnjak Pavle Gacov. "Dakle, ipak se radi o ozbiljnoj prijetnji vladavini prava. Od podrivanja povjerenja u institucije – Uprava za javne prihode treba da štiti državnu imovinu, odnosno da prikuplja prihode u budžet, da vodi računa i o trošenjima kada je riječ o poreskim obveznicima i slično", kaže on. Gacov dodaje da je u takvom kontekstu očigledno potrebno unaprijediti sistem, uvesti redovne unutrašnje i vanjske kontrole unutar institucija, zatim izabrana tijela koja će prikupljati anonimne dojave. Međutim, kako ističe, najvažnija je digitalizacija procesa. "I još važnije, potrebno je smanjiti diskreciono odlučivanje pojedinaca unutar institucija. Ovdje ne govorim samo o Upravi za javne prihode – oni su trenutno aktuelni – ali očigledno je da i u drugim organima postoji previše prenesenih starih diskrecionih ovlaštenja koja daju priliku nekim osobama koje su daleko od morala da stiču lično bogatstvo na štetu podrivanja ugleda institucije u kojoj rade", objašnjava on. Direktor Finansijske policije, Slobodan Ivanovski, čiji je osnovni zadatak kao institucije briga o državnom budžetu, kaže da je najveći dio krivičnih djela koje je policija otkrila u 2024. i 2025. godini povezan sa zloupotrebom službenog položaja, pronevjerom i nesavjesnim radom u institucijama. On u nedavnom intervjuu za portal MKD.mk objašnjava da institucionalni kriminal postaje sve ozbiljniji problem, koji ima dalekosežne posljedice po povjerenje građana u državu. "Veći dio slučajeva na kojima radimo proizlazi iz sistemskih slabosti, nedovoljne kontrole, slabih mehanizama prevencije i često nedostatka lične odgovornosti kod pojedinaca koji upravljaju javnim resursima. Ono što je zajedničko velikom dijelu krivičnih djela jeste činjenica da su mogla biti spriječena da su postojale strožije unutrašnje kontrole, transparentnost i pravovremeno reagovanje na sumnjive aktivnosti", kaže direktor Finansijske policije Ivanovski. Poreski inspektori upozoravali vlasnika "Pulsa"O sistemskim propustima u Upravi za javne prihode govori i predmet vezan za požar u diskoteci Puls u Kočanima, u kojoj su poginule 63 mlade osobe, a oko 200 je povrijeđeno. Pored glavne istrage o uzrocima i uslovima koji su doveli do požara, Tužilaštvo je otvorilo i još jednu zasebnu istragu u kojoj je 20. novembra privedeno 11 osoba. Od njih, osam su poreski inspektori i rukovodioci direkcija koji su, za određeni mito, zloupotrebljavali službenu dužnost i godinama upozoravali vlasnika "Pulsa" na vanredne poreske kontrole te mu omogućavali da radi bez fiskalnih računa. "Vlasnik 'Pulsa' je duži vremenski period svjesno i s umišljajem, tokom kontrola Uprave za javne prihode, prilagao prepravljene fiskalne aparate s kontrolnim fiskalnim izvještajima s neistinitim podacima, koje je koristio kao prave, a sve s ciljem i namjerom izbjegavanja novčanih kazni i zatvaranja objekta", navodi se u saopštenju Tužilaštva. Predmet "Lanac" – 15 zaposlenih u Upravi za javne prihode u pritvoruOvo, međutim, nisu jedini poreski radnici koji su završili iza rešetaka. Tokom 2024. godine 15 zaposlenih u Generalnom poreskom inspektoratu UJP-a i Regionalnim direkcijama UJP-a u Skoplju, Bitoli i Prilepu završilo je u pritvoru, osumnjičeni u proširenoj istrazi predmeta Lanac. Riječ je o predmetu u kojem je prvoosumnjičeni Ljupčo Pecov – Đavolot. Tužilaštvo tereti Pecova i ostale osumnjičene da su putem mreže od 28 kompanija i fiktivnih faktura oštetili državni budžet za oko 8 miliona eura. Većina privedenih poreskih radnika su osobe koje se nalaze na rukovodećim pozicijama u sektorima UJP-a. Gacov: Gotovina je kerozin korupcijeOve istrage otvaraju sistemsko pitanje unutrašnje kontrole, političke odgovornosti i efikasnosti antikorupcijskih mehanizama, smatraju analitičari. "Ovo su sada otkrivanja kriminala. Ne možemo se pohvaliti ni da smo bili neka zemlja u kojoj je poreski moral, i na strani institucija, ali i na strani poreskih obveznika, bio vrlo visok. Zato i prikupljanje poreza i siva ekonomija, nimalo slučajno, uvijek čine oko jedne trećine. To pokazuje da sistem ima propuste", kaže Gacov. Jedan od načina za suočavanje s ovom pojavom jeste digitalizacija procedura i istiskivanje gotovine iz platnog prometa. Prema podacima Narodne banke, upotreba gotovine nema trend opadanja, a "ona je kerozin korupcije", kaže Gacov. Prema posljednjoj objavljenoj analizi Centra za ekonomske analize, makedonski budžet prikuplja 17 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) kroz poreske prihode, procenat koji je praktično nepromijenjen tokom dvije decenije. Međutim, u poređenju s drugim državama članicama Evropske unije, taj prosjek je manji, jer se kod njih kreće od 25 do 50 posto.

Nakon kontinuiranih upozorenja o nestašici lekova za dijabetes, pacijenti s tom hroničnom bolešću sada reaguju na nestašicu leka Ozempik, čiji je generički naziv Semaglutid. Taj lek smanjuje rizik od kardiovaskularnih komplikacija kod pacijenata s dijabetesom tipa 2, kojih u Severnoj Makedoniji, prema podacima Ministarstva zdravlja, ima skoro 136.000. Ozempik je rastvor za ubrizgavanje napunjenom olovkom za injekcije, objasnila je za RSE Agencija za lekove i medicinska sredstva (MALMED). Njegova primena je bezbolna i slična insulinu. Lek je besplatan u insulinskim apotekama u Severnoj Makedoniji za dijabetičare tipa 2 i neophodan im je jer sprečava kardiovaskularne komplikacije i smanjuje potrebu za hospitalizacijom. Iskustvo pacijenta iz VelesaAko se Ozempik ne koristi u lečenju bolesti, može doći do pogoršanja već krhkog zdravlje pacijenata, što pokazuje nedavno iskustvo Dimeta Veleva, koji je predsednik Saveza udruženja osoba sa dijabetesom. Prošle godine nije mogao da dobije Ozempik tri meseca, a u novembru je, zbog začepljene arterije, morao da se podvrgne koronarografiji. "Imao sam masne naslage i visok nivo šećera u krvi, ali smo lekari i ja reagovali na vreme, dodatnom terapijom i biohemijskim analizama. Bio sam na korak od toga da mi ugrade stent", dodao je Velev za RSE. Sledećeg meseca je ipak uspeo da nabavi tu injekcionu olovku iz insulinske apoteke u Velesu, gde živi, ali tvrdi da lek trenutno nije dostupan za oko 400-500 pacijenata. Velev je odgovorio da je njihovo lečenje kao "ruski rulet" i da se nikad ne zna da li će insulinska apoteka imati dovoljne količine. "Ako je u jednoj apoteci u nekom gradu trebalo da ima 50 pacijenata, njima se distribuira po starom, na primer, za 43 osobe. Pa se svakog meseca menja kojih sedam neće dobiti antidijabetičku terapiju da bi sprečili komplikacije", dodaje stanovnik Velesa. Objašnjenje koje su on i ostali pacijenti dobili od zdravstvenih vlasti je da je lek kupljen u dovoljnim količinama, ali da "zbog tehničkog problema" nije distribuiran. Ministarstvo zdravlja nije odgovorilo na pitanje RSE šta je razlog nestašice leka. Međutim, ističe da je obezbedilo količine leka za 1.800 pacijenata. "Novom javnom nabavkom za 2025-2027. godinu, količina za ovaj lek je povećana za 400 pacijenata više nego prethodnom javnom nabavkom kada su obezbeđene količine za 1.400 pacijenata", ukazuju zdravstvene vlasti u pisanom odgovoru za RSE. Kako se nabavlja Ozempik?Ministarstvo kupuje Ozempik preko Programa za obezbeđivanje insulina, glukagona, insulinskih igala i traka za merenje glukoze, insulinskih pumpi s potrošnim materijalom i senzora za kontinuirano merenje glukoze. Zbog toga se ovaj lek ne nalazi na Pozitivnoj listi i kao takav ne pada na teret Fonda za zdravstveno osiguranje (FZO). "To znači da Fond ne obezbeđuje sredstva za nabavku i izdavanje tog leka ni za jednu kategoriju pacijenata, uključujući i pacijente s dijabetesom", navodi FZO za RSE. Prema odobrenju MALMED-a, lek može da se izdaje u apotekama samo uz lekarski recept, ali van insulinskih apoteka, njegova kupovina pada na teret pacijenata. Dijabetičari koji ne mogu da ga priušte, mesec dana prođu bez njega. Neki se zadužuju, a neki se ipak odluče da ga kupe u susednim zemljama po nižoj ceni, posebno pacijenti koji žive u gradovima blizu graničnih prelaza. Ozempik za sprečavanje hospitalizacijeMeđutim, koje su konkretne indikacije za koje se ovaj lek daje pacijentima s dijabetesom tipa 2? Endokrinolog Irfan Ahmeti objašnjava za RSE da je taj lek izuzetno važan za one koji imaju tu dijagnozu, a da pritom imaju komorbiditete i gojaznost, što znači da im je indeks telesne mase iznad 27. Ahmeti iz Klinike za endokrinologiju kaže da gojazni pacijenti bez dijabetesa tipa 2 ne bi trebalo da uzimaju taj lek. Ipak, on i njegove kolege, koji se vode preporukama američkog i evropskog udruženja za dijabetes, ne prepisuju ovaj lek za mršavljenje pacijentima koji nemaju dijabetes. "Preporuke jasno ukazuju koja grupa pacijenata treba da prima Semaglutid, odnosno Ozempik. To je grupa pacijenata s dokazanim kardiovaskularnim rizikom zbog dijabetesa i gojaznosti, i nastojimo da ga tako propisujemo kako bismo bili usklađeni s našim propisima", dodaje doktor Ahmeti. Upotreba Ozempika, prema njegovim rečima, donela je revolucionarnu promenu u lečenju dijabetesa tipa 2. Za razliku od prethodnog glukocentričnog pristupa, Ozempik i drugi lekovi slični njemu dokazali su da pristup treba da bude ne samo regulisanje šećera, već i sprečavanje komplikacija kod dijabetesa tipa 2. "Ozempik, osim što reguliše nivo šećera u krvi, ima pozitivan efekat na smanjenje telesne težine kod gojaznih i preuhranjenih pacijenata s dijabetesom tipa 2. Isto tako, smanjuje rizik od kardiovaskularnih događaja kao što je infarkt. Nove studije pokazuju da ova grupa lekova utiče i na usporavanje progresije bubrežne bolesti, periferne arterijske bolesti i masne jetre", dodaje Ahmeti. On objašnjava da se lek može propisati i dijabetičarima koji nemaju komplikacije, kako bi smanjili telesnu težinu. Ali u tom slučaju, neće ga dobiti besplatno, već će ga u jednoj od privatnih apoteka moći kupiti za oko 6.000 denara (oko 98 evra). Rizični trend upotrebe Ozempika za mršavljenjeTrend kupovine tog leka na svoju ruku, čak i kada se ne koristi za lečenje, i dalje je prisutan među makedonskim građanima koji imaju višak kilograma, ali nisu gojazni. Mogu ga naručiti iz bolje snabdevenih apoteka. Jednom takvom pokušaju da se nabavi Ozempik svedočio je stanovnik Skoplja Riste S. dok je čekao u redu u apoteci u centru grada. "Žena je tražila da kupi Ozempik privatno, ali ga u tom trenutku nije bilo. U razgovoru, zaposleni su rekli da se prodaje privatno, ali da im prodaju potkopava uvoz na crno preko Kosova, gde je jeftiniji. U razgovor sam se uključio i ja, rekli su mi da mogu da ga kupim, ali kada ga dobiju", kaže sagovornik RSE. RSE je napravio i "malu proveru" van Skoplja. Pitali smo u apoteci u jednom od većih gradova u unutrašnjosti da li Ozempik može da se kupi za mršavljenje, na šta je farmaceut potvrdno odgovorio. "Mesečna doza je 5.400 denara", kratko je rekao, ne ukazujući na moguće rizike takve upotrebe. Ipak, endokrinolog Ahmeti upozorava građane da to ne rade samoinicijativno. "To je isključivo na njihovu odgovornost. Ako preduzmu nešto takvo, sebe stavljaju u opasnost. Mi, lekari, apelujemo da svaki lek koji je registrovan i ima efekte, kao i nusefekte, ipak treba da prepiše lekar specijalista koji se bavi tim pitanjem kako bi pratio pacijenta", zaključuje Ahmeti. Ta praksa je dobro poznata među udruženjima dijabetičara i prvi čovek njihovog saveza apeluje da Ozempik nije ni suplement ni kozmetika, već terapija. "Postoje ozbiljni rizici ako ga uzimate kada ste zdravi. Ako nema lekara koji vam je prepisao lek kao terapiju, ne bi trebalo ni da ga dodirnete", dodaje Velev za RSE. Navodi o falsifikovanju lekaTakav apel je stigao i od MALMED-a 2023. godine, nakon što je Agencija pismenim saopštenjem obavestila javnost da taj lek treba da se koristi samo po preporuci lekara. Kao i kod svakog drugog leka, postoje kontraindikacije za Ozempik, odnosno stanja u kojima se lek ne sme koristiti. Zabeležene su i neželjene reakcije poput niskog nivoa šećera u krvi, povraćanja, dijareje, bolova u stomaku, zatvora, mučnine, metaboličkih poremećaja i drugih, saopštio je MALMED. Agencija je obavestila da je dobila prijavu od nosioca odobrenja za stavljanje leka u promet za Ozempik, da na teritoriji Severne Makedonije postoji falsifikovani lek i najavila vanrednu inspekciju u apotekama. Međutim, kako je MALMED naveo za RSE, sprovedene inspekcije nisu utvrdile nalaze o falsifikovanju leka. Inspekcijski nadzor u apotekama se sprovodi najmanje jednom godišnje, dodao je MALMED. RSE je pitao tu agenciju da li su tokom 2024. i 2025. primećene zloupotrebe leka Ozempik, ali je u pisanom odgovoru navedeno da nema podataka koji ukazuju na zloupotrebu. U vezi s informacijama o prodaji Ozempika za mršavljenje, bez recepta i izveštaja lekara, RSE je Farmaceutskoj komori uputio pitanje da li je dobila takve informacije, ali RSE nije dobio odgovor.

Krivični sud je naložio kućni pritvor i oduzimanje pasoša osumnjičenom sudiji Apelacionog suda u Skoplju Đoku Ristovu. Te dve mere su u utorak tražili tužioci pošto su pronašli 350.000 evra sakrivenih u jednom od zidova u kući roditelja sudije Ristova u gradu Negotino. Tužilaštvo sumnja da je taj novac nezakonito stečen i prikriven. Prethodno je Sudski savet na hitnoj sednici odlučio da ukine imunitet osumnjičenom sudiji Ristovu. Članovi Sudskog saveta, sa 10 glasova "za", odlučili su da Ristov privremeno bude udaljen s obavljanja sudijske funkcije do okončanja krivičnog postupka. Ta odluka je otvorila put sudiji u prethodnom postupku Krivičnog suda da razmotri predlog tužilaštva za kućni pritvor i oduzimanje pasoša. Tome je prethodilo saslušanje sudije u Tužilaštvu. "Danas je nadležni dotični javni tužilac saslušao osumnjičenog sudiju i izneo mu prikupljene dokaze na osnovu kojih se zasniva osnovana sumnja da je počinio dela za koja se tereti", saopštilo je 20. januara Osnovno javno tužilaštvo za organizovani kriminal i korupciju koje vodi istragu. Pare 'zazidane' u kuhinjiRistov je osumnjičen za krivično delo "protivpravno sticanje i prikrivanje imovine" i "pranje novca". Evri u zidu porodične kuće u Negotinu pronađeni su tokom pretresa koji su nadležni sproveli 18. januara. "Na prvom spratu, tačnije u kuhinjskom prostoru, primećene su sumnjive okolnosti koje ukazuju na građevinske radove (korekcija zidnih pločica), posle čega je, uklanjanjem jedne keramičke pločice, uočena rupa u kojoj su se nalazile aluminijumske rolne u obliku cilindra", saopštilo je Ministarstvo unutrašnjih poslova. Od tada, tri dana nije bilo informacija da li je priveden ili je u bekstvu. Hitan postupak pred Sudskim savetomNakon što je tužilaštvo za organizovani kriminal i korupciju saopštilo da je sudija ispitan i da se za njega traži kućni pritvor, Osnovni krivični sud u Skoplju se oglasio da je predmet već dodeljen nadležnom sudiji i da je obaveštenje poslato Sudskom savetu. To telo je trebalo da odluči o imunitetu u roku od 24 sata, kako je predviđeno zakonskim odredbama. "Savet na sednici s najmanje sedam glasova od ukupnog broja članova Saveta s pravom glasa, daje saglasnost na zahtev za odobravanje pritvora sudiji i oduzima mu imunitet, osim ako je zatečen u vršenju krivičnog dela za koje je propisana kazna zatvora od najmanje pet godina", navodi se u članu 104 Zakona o Sudskom savetu. Savet ima ukupno 15 članova, od kojih 13 ima pravo glasa. Dva koja ne glasaju su članovi po službenoj dužnosti – predsednik Vrhovnog suda i ministar pravde. Ristov, kako je navedeno u njegovoj biografiji, izabran je za sudiju Apelacionog suda u Skoplju u februaru 2020. U drugostepenom sudu postupao je u predmetima iz krivičnog odeljenja. Prethodno je bio sudija u skopskom Osnovnom krivičnom sudu. Pored pretresa kuće u Negotinu, tužioci su u nedelju saopštili da se pretresi i druge istražne radnje nastavljaju. Zasad nema novih detalja iz istrage. "Reč je o jednoj od najopsežnijih istraga o sumnjama na korupciju na visokom nivou u našoj zemlji dosad, što je potkrepljeno informacijama i izveštajima", saopštilo je Tužilaštvo. Među 'najmutnijim' događajima 2025.Akcija povezana s pretresom i sumnjičenjem sudije Apelacionog suda, kao što je poznato, nastavak je istrage koja je otvorena 14. decembra, a u kojoj je priveden advokat koji je od osumnjičene osobe primio 50.000 evra da posreduje i "iskoristi svoj stvarni uticaj i interveniše kod sudije Apelacionog suda u Skoplju". Advokat je Fehmi Stafa, bivši državni pravobranilac Severne Makedonije. Četiri godine – od avgusta 2018. do avgusta 2022. godine – bio je na čelu institucije zadužene za pravnu zaštitu države i njene imovinsko-pravne interese. Upravo se taj slučaj našao na listi "mutnih" događaja koji su obeležili decembar, ali i celu 2025. godinu, koju je 20. januara objavila organizacija Transparensi internašnal – Makedonija. Reč je o listi "mutnih" i "jasnih" događaja kroz koje ta organizacija prati slučajeve i postupanja povezana s koruptivnim ponašanjem i borbom protiv korupcije. "Praćenje ovih slučajeva ima veliki odjek, kako u javnosti, tako i među domaćim i stranim akterima, i vremenom je preraslo u relevantan pokazatelj korupcije i volje države da se suoči s tim problemom", navodi Transparensi internašnal – Makedonija. Stafa se u ovom slučaju tereti za krivično delo "primanje nagrade za nezakoniti uticaj“. "Prvobitno je osumnjičeni (advokat) tražio 100.000 evra da bi uticao na ukidanje pritvora određen licu koje je nedostupno organima za sprovođenje zakona i protiv kojeg Osnovno javno tužilaštvo za organizovani kriminal i korupciju vodi drugi postupak za krivična dela protiv javnih finansija, platnog prometa i privrede. Dana 6.10.2025. godine, primio je deo traženog iznosa, i to 30.000 evra, koje mu je predala sestra lica u bekstvu", saopštilo je tužilaštvo 14. decembra kada je otvorilo istragu. Advokat je 13. decembra, prema dokazima tužilaštva za organizovani kriminal i korupciju, direktno tražio i primio još 20.000 evra kao deo mita koji je navodno trebalo da preda sudiji. Osoba koja je bila u bekstvu, a od koje je Stafa tražio novac, kako je već objavljeno u javnosti, jeste Ljupčo Pecov-Đavolot. On je optužen u slučaju "Sindžir", u kojem je obuhvaćeno više od 30 fizičkih i pravnih lica. Slučaj se odnosi na utaju poreza od oko osam miliona evra. Pecov je trenutno u kućnom pritvoru.

Sudija Apelacionog suda u Skoplju osumnjičen je za "nezakonito sticanje i prikrivanje imovine" u istrazi koju je vodilo Osnovno javno tužilaštvo za organizovani kriminal i korupciju. Sudija je poreklom iz grada Negotino, gde su vlasti 18. januara izvršile pretres i pronašle novac sakriven u zidu. "U kući roditelja sada osumnjičenog sudije, u prostor unutar zida, pronađeno je 350.000 evra, za koje se sumnja da su nezakonito stečeni i prikriveni", saopštilo je tužilaštvo za organizovani kriminal i korupciju kasno uveče 18. januara. Tužilaštvo je navelo da se "pretresi i druge istražne radnje nastavljaju". Iste informacije objavilo je i Ministarstvo unutrašnjih poslova, u kojem su u istragu uključeni pripadnici Odeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala. "Ovo je jedna od najopsežnijih istraga o sumnjama na korupciju na visokom nivou u našoj zemlji dosad, što je potkrepljeno informacijama i izveštajima Agencije za nacionalnu bezbednost", navelo je Ministarstvo unutrašnjih poslova. Većina makedonskih medija je izvestila da je osumnjičeni sudija Đoko Ristov, što vlasti nisu demantovale. Ristov je, kako je navedeno u njegovoj biografiji, izabran za apelacionog sudiju u Skoplju u februaru 2020. godine. On postupa u predmetima iz krivičnog odeljenja. Zasad nema informacija da je Ristov pritvoren u okviru akcije. Tužilaštvo za organizovani kriminal i korupciju saopštilo je da se postupak nastavlja i da će javni tužilac "u narednim danima proceniti mere za obezbeđivanje prisustva osumnjičenog". U slučaju da se zatraži najstroža mera – pritvor, to će morati da aminuje Sudski savet, s obzirom na to da on, kao sudija, uživa imunitet. Šta je prethodilo akciji?Ova akcija, kako je tužilaštvo objasnilo, predstavlja proširenje istrage koja je otvorena 14. decembra, u kojoj je advokat osumnjičen da je "primio nagradu za nezakoniti uticaj". Prema podacima tužilaštva za organizovani kriminal i korupciju, advokat je primio 50.000 evra od osumnjičenog da posreduje i "iskoristi svoj stvarni uticaj i interveniše kod sudije Apelacionog suda u Skoplju". "Prvobitno je osumnjičeni (advokat) tražio 100.000 evra da bi uticao na ukidanje pritvora određen licu koje je nedostupno organima za sprovođenje zakona i protiv kojeg Osnovno javno tužilaštvo za organizovani kriminal i korupciju vodi drugi postupak za krivična dela protiv javnih finansija, platnog prometa i privrede. Dana 6.10.2025. godine, primio je deo traženog iznosa, i to 30.000 evra, koje mu je predala sestra lica u bekstvu", saopštilo je tužilaštvo, opisujući kako je advokat uzeo novac. Zatim je 13. decembra, prema dokazima tužilaštva za organizovani kriminal i korupciju, advokat direktno tražio i primio još 20.000 evra kao deo mita koji je zahtevao da da sudiji. On je uhapšen odmah posle prijema novca. Zbog rizika od bekstva i vršenja novih krivičnih dela, kao i uticaja na istragu, tužilaštvo je tražilo pritvor od 30 dana za advokata, što je sud prihvatio. U makedonskoj javnosti je poznato da je osumnjičeni advokat Fehmi Stafa. Stafa je bivši državni pravobranilac. Tu funkciju koju je obavljao od avgusta 2018. do avgusta 2022. godine. Državni pravobranilac je institucija zadužena za pravnu zaštitu države i njenih imovinsko-pravnih interesa. Stafa je podneo neopozivu ostavku iz "ličnih razloga" istog dana kada je tadašnja Vlada odlučila da ga razreši. Tokom njegovog mandata u Državnom pravobranilaštvu, Stafino ime se najčešće pominjalo u kontekstu sudskog slučaja "Trust", odnosno načina na koji je pravobranilaštvo postupalo u vezi s oduzimanjem imovine. Reč je o imovini kompanije Transmet biznismena Seada Kočana, koji je osuđen u slučaju "Trust" koji je otvorilo bivše Specijalno javno tužilaštvo, a koji je povezan s nezakonitim dobijanjem tendera za eksploataciju uglja u REK Bitolj. Državno pravobranilaštvo, Uprava finansijske policije i tužioci su se međusobno optuživali ko je kriv što imovina Transmeta nije mogla biti oduzeta. Po odlasku iz Državnog pravobranilaštva, Stafa je postao advokat, a u julu 2025. godine se prijavio na konkurs za izbor novog narodnog pravobranioca Severne Makedonije.

Ako se Severna Makedonija uporedi sa studentom koji želi da se uklopi u Evropsku uniju, onda se Evropski plan rasta može uporediti sa stipendijom koju finansira Evropska komisija. Studentske stipendije su uslovljene uspehom u savladavanju lekcija i urađenim domaćim zadacima. Prema onome što je dosad postignuto, deo stipendije je stigao na račun radi pripreme, ali je student (u ovom slučaju – država) već počeo da propušta rokove za ključne ispite u trećem semestru. To znači da će sledeće rate "stipendije" biti blokirane dok se ne polože zaostali ispiti. Ovako se metaforički može opisati napredak Severne Makedonije u evropskoj Reformskoj agendi o kojoj su politički lideri razgovarali na nedavnom sastanku. Reč je o Planu rasta za Zapadni Balkan vrednom šest milijardi evra, koji finansira kandidate za članstvo u EU kako bi brže i efikasnije dostigli evropske standarde pre nego što postanu članice EU. Ukupno 750 miliona evra je namenjeno Severnoj Makedoniji, ako vlada uspešno sprovodi domaće reformi koje je obećala evropskim institucijama. Te reforme su mnogo više od usklađivanja zakona; one znače kvalitetniji život, efikasnije usluge, čistu životnu sredinu i digitalnu transformaciju. EU je najavila Plan rasta 2023. godine, posle čega je odobrena makedonska Reformska agenda 2024-2027, koja ima za cilj ubrzanje ključnih reformi u zemlji. Prema podacima iz monitoringa napretka, zemlja je u fazi u kojoj je počela da povlači novac za pretfinansiranje, ali već kasni s ključnim zakonskim reformama kao što su novi Izborni zakonik i reforme u pravosudnom sistemu, što direktno dovodi u opasnost milionske tranše vezane za određene zadatke. Skoplje dosad dobilo 25,6 od mogućih 87,7 miliona evraDa su makedonske institucije u potpunosti završile 21 zadatak zacrtan u Reformskoj agendi do juna 2025, država je mogla da dobije bruto iznos od 87,7 miliona evra iz evropskog Plana rasta. Međutim, prema proceni Evropske komisije o ispunjenosti zadataka, odobrena je skoro trećina te vrednosti, odnosno 25,6 miliona evra. Taj novac se odnosi na potpuno ispunjenje samo šest od 21 planirane reforme. Ti podaci su prikazani u bazi podataka Instituta za evropsku politiku (EPI) za "Praćenje reformi i rasta na Zapadnom Balkanu". Za drugu polovinu 2025. i planiranih 29 nove reforme, Severnoj Makedoniji potencijalno je na raspolaganju skoro 135 miliona evra. Međutim, koliko će novca zemlja moći da dobije od toga biće poznato najkasnije do marta sledeće godine, nakon što Evropska komisija proveri da li su zadaci završeni na vreme. Neispunjena 44 od ukupno 60 reformska zadatkaPored toga, tokom ove godine teku i dva grejs perioda u kojima bi zemlja treba da završi i prethodnih 15 zaostalih zadataka. "S ukupno 44 reformska koraka od decembra 2025, potrebna je znatno snažnija strateška koordinacija između institucija kako bi se izbegla kašnjenja i nedosledna implementacija", kaže istraživačica EPI-ja Fikrija Tair-Selmani koja izbliza prati reforme. Ona objašnjava da je ove godine potrebno napraviti jasnu podelu zadataka između institucija i konsultovati se s organizacijama civilnog društva koje su stručne u tim oblastima. "S obzirom na to da se broj reformskih koraka povećava iz perioda u period, potrebna je dobra međuinstitucionalna saradnja i planiranje kako bi se uspešno i blagovremeno sproveli reformski koraci u skladu sa zacrtanim krajnjim rokovima i u skladu s 'grejs periodom' i oslobađanjem sredstava iz Instrumenta za reforme i rast", kaže Tair-Selmani. Petica Ministarstvu za digitalnu transformacijuPrema analizi EPI, oblast digitalne tranzicije zabeležila je najveći napredak u ocenjivanom periodu s ukupno ostvarena tri od četiri reformska koraka. Reč je o usvajanju zakona u oblasti sajber bezbednosti, elektronskih dokumenata i arhiviranja. Drugi zadaci koji su dobili "peticu" od EU su izmena zakona o trgovinskim društvima i usvajanje Zakona o javnoj unutrašnjoj finansijskoj kontroli (PIFK). Pravosudni sistem s najviše nezavršenih zadatakaNa listi "zaglavljenih reformi" najviše prostora zauzima pravosuđe. One su deo osnovnog klastera "osnovna prava i vladavina prava". Na primer, ključni zakon o Sudskom savetu usvojen je 29. decembra sa 198 dana zakašnjenja. Prema Reformskoj agendi, njegovo usvajanje je planirano do 30. juna 2025. Za blagovremeno ispunjenje ovog zadatka, Evropska unija je predvidela nagradu od 6,4 miliona evra. Međutim, poslanici su o tom zakonu glasali samo tri dana pre isteka grejs perioda za njega. Pored toga, Ministarstvo pravde je u poslednja tri dana godine otvorilo raspravu o nekoliko predloga za sistemske izmene zakona o Akademiji sudija i tužilaca, zakona o udruženjima i fondacijama i zakona o pomilovanju. Među nerealizovanim zadacima iz Reformske agende su i izmene zakona o platama sudija i tužilaca, tema koja je privukla pažnju javnosti zbog stava premijera Hristijana Mickoskog, da se povećanje plata sudija i tužilaca traži neosnovano, u situaciji, kako navodi, niskog poverenja u pravosudni sistem. Vlada se pred Evropskom unijom obavezala i da će zaposliti kvalitetne kadrove u sudovima, tužilaštvu i Agenciji za upravljanje oduzetom imovinom, kao i preduzeti pravne korake za olakšavanje pristupa finansiranju malim i srednjim preduzećima, što su zadaci koji dosad nisu ispunjeni. Ministarstvo energetike takođe nije završilo svoj zadatak u oblasti reformskih koraka za energetsku tranziciju. Na svom poslednjem sastanku u novembru najavilo je značajna kašnjenja u postupcima za povezivanja tržišta i u transpoziciji propisa EU, zbog, kako navodi, njihove tehničke složenosti i dugih procedura odobravanja. "U međuvremenu, nastavlja se rad na merenju energetskog siromaštva, planovima za dekarbonizaciju i uvođenju novih digitalnih usluga za ranjive potrošače", navodi se u saopštenju Ministarstva. Evropska komisija odlučila da delimično oslobodi novac za Srbiju iz Plana RastaZbog neispunjenih obaveza iz Plana rasta Brisel isplatio Crnoj Gori 10 od 18 miliona eura Evropska komisija odobrila Reformsku agendu BiHMeđutim, novi model finansiranja zasnovan na rezultatima je ozbiljan i suštinski izazov za državu, kaže Andrea Stojkovski iz Prespanskog instituta, koji radi na istraživanju i analizi za ubrzanu evropeizaciju zemlje. Realizacija samo šest od 21 zadatka u periodu do juna 2025. ukazuje na sistemske slabosti. "Ovaj značajan jaz između planiranog i ostvarenog otkriva duboku slabost sistema koji ulazi u okvir finansiranja zasnovanog na učinku s ozbiljnim strukturnim nedostacima", dodaje on. Prema poslednjem izveštaju Evropske komisije o napretku, Severna Makedonija godinama održava umeren nivo spremnosti za preuzimanje obaveza članstva u EU, ali sa sporim napretkom. Ključno zapažanje je da se bez aktivnog procesa pregovora, reforme sprovode veoma sporo, a ovogodišnji pomaci su u velikoj meri posledica obaveza iz Reformske agende, kao dela Plana rasta.