Srbija i Bosna i Hercegovina (BiH) i dalje istražuju navode o ruskim paravojnim kampovima za borbeno-taktičku obuku u cilju izazivanja nereda u Moldaviji. U Srbiji i dalje traje istraga o kampu otkrivenom u ugostiteljskom objektu Sunčana reka, uz reku Drinu na zapadu zemlje u septembru 2025. Dvojica osumnjičenih puštena su iz pritvora. Takođe je BiH otvorila predmet u vezi sa obukama koje su održavane u toj zemlji tokom 2024. U međuvremenu je zbog organizovanja obuke te godine u BiH i Srbiji, sud u Moldaviji osudio tri osobe. Vlasti Moldavije su u dva navrata iznele tvrdnje da se u zemljama Zapadnog Balkana organizuju obuke za izazivanje nereda u organizaciji Rusije. Prvi put su uoči predsedničkih izbora i referenduma o pridruživanju Evropskoj uniji 2024. saopštile da su organizovane obuke koje su vodile osobe povezane sa ruskim plaćeničkim oružanim grupama Ferma i Vagner. Drugi put u septembru 2025. neposredno pre parlamentarnih izbora na kojima su proevropske snage osvojile većinu u parlamentu Moldavije. Tada su moldavske vlasti navele da je većina osumnjičenih obučavana u Srbiji u sklopu plana za koji tvrde da je koordinisan iz Rusije. Nekoliko dana nakon toga vlasti Srbije uhapsile su dvojicu svojih državljana. U saopštenjima srpske policije i tužilaštva tada nije spomenuta Rusija, ali je predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio da su nadležni u Srbiji ustanovili da su u kampu bila tri državljanina Rusije. Nakon hapšenja su u lokalnoj prodavnici za RSE rekli da su im dolazili posetioci iz kampa i da su uglavnom govorili ruski jezik, te da su meštani mislili da su sportisti. Rusija je negirala mešanje u izborni proces, dok je Moldavija optužuje za hibridni rat, uključujući kampanju dezinformacija i nezakonito finansiranje proruskih partija. Šta kažu tužilaštvo i sud u Srbiji?Slučaj kampa za borbeno-taktičku obuku državljana Moldavije i Rumunije, koji je na zapadu Srbije otkriven u septembru 2025, i dalje je u fazi istrage. "Osumnjičeni su saslušani, svedoci ispitani i u toku su potrebna veštačenja", navelo je za RSE Više javno tužilaštvo u Šapcu. Tužilaštvo vodi istragu protiv okrivljenih Lazara Popovića iz Beograda i Save Stevanovića iz Loznice. Popoviću je 6. februara pritvor zamenjen jemstvom, naveo je za RSE Viši sud u Šapcu, dok je Stevanović pušten 17. oktobra nakon saslušanja svedoka. Branislav Manić, nekadašnji branilac Lazara Popovića, rekao je svojevremeno za BIRN da se Popović tokom saslušanja u policiji branio ćutanjem. U odgovoru Višeg suda se navodi da ih tužilaštvo sumnjiči za krivično delo organizovanje učestvovanja u ratu ili oružanom sukobu. Za to delo je zaprećena zatvorska kazna u rasponu od dve do deset godina. Stevanović je, prema navodima suda, pušten iz pritvora 17. oktobra nakon saslušanja svedoka. Stevanović je, kako kaže njegov advokat Miodrag Terzić, negirao krivično delo koje mu se stavlja na teret. Terzić za RSE navodi da "odbrana smatra da nema nikakvog dokaza" protiv Stevanovića. "Njegova delatnost se sastojala samo u tome što je dva-tri puta bio u objektu Sunčana reka sasvim neformalno na kafi sa prijateljima", tvrdi Terzić. Tamo se, kako kaže, sretao i sa prvoosumnjičenim Lazarom Popovićem, sa kojim je bio prijatelj. Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Srbije je nakon hapšenja Popovića i Stevanovića saopštilo da se sumnja da je borbeno taktička obuka koju su organizovali imala za cilj pružanje fizičkog otpora policiji Moldavije u slučaju nereda tokom izbornog dana. Prema tim navodima sumnja se da je Popović organizovao i finansirao obuku, dok se Stevanović tereti da mu je u tome pomagao. Obuka je, kako se sumnja, sprovedena u periodu od 16. jula do 12. septembra za između 150 i 170 državljana Moldavije i Rumunije. Lazar Popović je bio savetnik nekadašnjeg proruskog ministra Nenada Popovića, dok je Savo Stevanović najpre bio član Popovićeve Srpske narodne partije (SNP) a potom "Zdrave Srbije", članice vladajuće koalicije. Tužilaštvo BiH dobilo informacije iz MoldavijeTužilaštvo BiH otvorilo je u leto 2025. predmet u vezi sa obukama koje su održavane u toj zemlji tokom 2024, ali nije poznato više detalja. Tužilaštvo je navelo za RSE da su dobili određenu dokumentaciju iz Moldavije kao odgovor na zahtev za informacije. "Nakon dužeg vremena, zaprimili smo određenu dokumentaciju iz Moldavije, koja je upućena na prijevod, kako bi se mogla detaljno analizirati, nakon čega će biti odlučeno o daljim aktivnostima", rečeno je. U presudi suda u Kišinjevu ne pominju se izričito državljani BiH koji su učestvovali u tim aktivnostima. Mediji u Srbiji su u oktobru 2024. objavili da je Bezbednosno-informativna agencija sa policijom presekla nelegalne aktivnosti na seoskom imanju kod Kučeva na severoistoku Srbije. Prema tim navodima, između ostalog, pronađeni su četiri drona sa pratećom opremom, oprema za "hvatanje" dronova, Starlink oprema za uspostavljanje satelitske komunikacije, radio stanice, kao i fosfor i druge zapaljive tečnosti i satovi koji su najverovatnije korišćeni za aktiviranje zapaljivih materija. BIA i MUP Srbije nisu odgovorili na upit RSE o navodima u vezi sa kampovima za obuku u Srbiji organizovanim tokom 2024. Šta otkrivaju detalji presude iz Moldavije?Daleko od Moldavije, u šumama Bosne i Hercegovine, odvijao se deo priprema za nasilne nerede koje je moldavski sud sada dokumentovao u detalje. Presuda Suda u Kišinjevu pokazuje da su se obuke održavale prvenstveno u Bosni i Hercegovini, dok se Srbija, osim lokacije za obuke, pojavljuje i kao tranzitna tačka na putu u Bosnu i nazad. Sud u Kišinjevu je 6. februara izrekao zatvorske kazne Alioni Gotco, Ludmili Costenco i Vladimiru Harcevnicovu zbog učestvovanja u organizovanoj kriminalnoj grupi koja je tokom 2024. godine pripremala nasilne masovne nerede u Moldaviji, uključujući obuke i logistiku van teritorije zemlje. Prema presudi, Bosna i Hercegovina je tokom 2024. godine imala središnju ulogu kao mesto obuke, koje su se odvijale na više lokacija. Kao konkretna regija u sudskim dokumentima se navode Glamočani, gde je bio organizovan improvizovani kamp u šumskom i izolovanom području, sa kućicama i šatorima. Kamp se nalazio van naseljenog mesta, bez javnih oznaka i bez navođenja vlasništva nad zemljištem. Sud u presudi ne navodi čiji je prostor korišćen niti kako je zemljište iznajmljeno. Učesnici su u Bosnu i Hercegovinu dolazili organizovano, najčešće preko Srbije. Svedoci su naveli da su prvo stizali u Banjaluku, gde su bili privremeno smešteni u hostelu, nakon čega su automobilima prevoženi u šumsko područje gde se nalazio kamp. Prevoz su obavljale osobe koje su govorile ruski jezik, a deo njih je, prema iskazima svedoka, bio bugarskog porekla. Sud je utvrdio da su Aliona Gotco, Ludmila Costenco i Vladimir Harcevnicov u više navrata boravili u BiH, od početka avgusta do sredine oktobra 2024, gde su učestvovali u teorijskim i praktičnim obukama. Obuke su, prema presudi, uključivale upravljanje FPV dronovima, njihovo povezivanje sa komandnim centrima, vazdušno izviđanje kao deo jurišnih grupa, kao i simulacije bacanja eksplozivnih naprava pomoću dronova. Osim tehničkih veština, obuke u BiH su, prema sudskim nalazima i iskazima svedoka, obuhvatale i taktike izazivanja panike i haosa, probijanja policijskih kordona, diverzantsko-subverzivne aktivnosti, psihološku obuku, kao i samostalnu pripremu zapaljivih i eksplozivnih sredstava. Svedoci su naveli da im je već prvog dana u kampu rečeno da je cilj obuka rušenje vlasti u Moldaviji, te da su instruktori, za koje se navodi da su bili ruskog porekla, sa učesnicima komunicirali na ruskom jeziku. U presudi se navodi i da su pojedini učesnici u kampu bili izloženi psihološkom pritisku i fizičkom nasilju, uključujući pretnje, premlaćivanja i kontrolu kretanja, dok su drugima nuđeni novčani iznosi za učešće u protestima i neredima. Svedoci su naveli da su im u kampu objašnjavali da moraju da promene vlast u Moldaviji, uz tvrdnje da će u suprotnom doći do rata poput onog u Ukrajini. Tokom pretresa i povratka iz BiH, kod optuženih su pronađeni novčanice BiH, delovi i oprema za dronove, VR naočare, daljinski upravljači, baterije, memorijske kartice, kao i veliki broj videosnimaka i fotografija nastalih tokom obuka u kampu u BiH. Sud navodi da digitalni zapisi uključuju snimke letova FPV dronova iz centra za obuku, kao i komunikaciju članova grupe o planiranim aktivnostima. Detalji o obukama u SrbijiPrema presudi Suda u Kišinjevu i iskazima svedoka, Srbija se navodi kao jedna od lokacija na kojima su članovi grupe boravili i prolazili obuke, ali i kao tranzitna tačka u okviru rute kretanja Moldavija – Srbija – BiH. Sud je utvrdio da su osuđeni, kao i druge osobe koje su učestvovale, putovali preko Srbije prilikom odlazaka na obuke, te da su se u toj zemlji zadržavali u više navrata tokom 2024. godine. Iako presuda ne precizira tačne lokacije u Srbiji niti imenuje gradove ili adrese, sud Srbiju tretira kao deo logističkog i operativnog lanca, gde su se članovi grupe okupljali, odmarali, reorganizovali i nastavili komunikaciju sa koordinatorima iz inostranstva. Svedoci su naveli da su tokom boravka u Srbiji bili u stalnom kontaktu sa ruskim državljaninom Vladimirom Firsovim, koji im je davao dalja uputstva i informisao ih da je krajnja destinacija Bosna i Hercegovina. Tokom pretresa, kod optuženih su pronađene novčanice srpskog dinara, kao i oprema i dokumenti koji potvrđuju njihovo kretanje i boravak u Srbiji. Presuda navodi da je Srbija korišćena i kao tranzitna zemlja za dolazak u Bosnu i Hercegovinu, ali i kao pravac povratka. Sud zaključuje da je Srbija imala ulogu u kretanju, boravku i delu obuka, ali da je Bosna i Hercegovina bila centralna lokacija za intenzivne treninge, posebno u vezi sa dronovima i taktikama nasilnog delovanja. U ovoj presudi se ne navode osobe iz Srbije kao učesnici obuka ili pomagači u prevozu učesnika iz Moldavije. Presuda je doneta u prvostepenom postupku, a optuženi nisu prisustvovali izricanju kazne. Sud je naredio njihovo privođenje radi izvršenja kazne, a presuda može biti predmet žalbe. Dok je trajalo ovo suđenje, moldavsko tužilaštvo je podiglo optužnicu za još nekoliko osoba povezanih sa obukama za izazivanje nereda. Početkom decembra 2025. godine, Moldavija je izvršila oko 50 pretresa na više lokacija u toj zemlji i pronašla dokaze da je organizovana grupa, koja je prethodno trenirana u kampu u Srbiji, osumnjičena da je planirala da izazove nerede u Moldaviji. Na ruski uticaj u Srbiji upozoravala je u svojim izveštajima i Evropska unija, čiji je Srbija kandidat za članstvo. Srbija i bh entitet Republika Srpska su i nakon ruske invazije na Ukrajinu i zapadnih sankcija ostali retki evropski partneri Kremlja. Srbija i Rusija su nastavile i obaveštajnu saradnju, koja se ogleda i u redovnim susretima čelnika tajne policije. *Saradnja na tekstu: Jovana Krstić

Milorad Dodik, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata izjavio je u Banjaluci kako je "Bosna i Hercegovina srušena", te da "želi dio onoga koji nam pripada". "Pravo naroda na samoopredjeljenje do samostalnosti je naš politički cilj. I nećemo odustati. Vjerujemo da, ukoliko dođe do vraćanja ovih nadležnosti RS, mi smo spremni da ostanemo u dejtonskoj arhitekturi. U ovome nećemo ostati sigurno", rekao je on. On je najavio da će ta stranka "vrlo brzo" predložiti Skupštini RS prijedlog u kome se traži povrat prenesenih ovlaštenja iz Dejtonskog sporazuma, kao "uslov za bilo kakav razgovor o Bosni i Hercegovini". "To se odnosi na vojsku, graničnu policiju, obavještajnu službu, da se ukinu Sud i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, da se model fiskalnog sistema vrati u nadležnost RS, da se budžet BiH kreira na bazi rotacija iz budžeta entiteta i da nema izvorne prihode", kazao je Dodik. Skupština RS usvojila je u oktobru prošle godine Zakon o neprimjenjivanju Odluka Ustavnog suda BiH, Izborni zakon RS, Zakon o zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH, Zakon o dopuni Krivičnog zakonika RS, te Zakon o visokom sudskom i tužilačkom vijeću RS. Između ostalog, za potpisivanje zakona kojim se odluke Ustavnog suda BiH ne primjenjuju u RS, Dodik je osuđen na godinu dana zatvora i zabranu obavljanja javnih funkcija na šest godina. Prethodno je ove zakone nevažećim proglasio Ustavni sud BiH. Milorad Dodik je rekao i da će vladajuća koalicija u Republici Srpskoj razgovarati sa svim Srbima u insitucijama Bosne i Hercegovine i tražiti da se razgovara o trenutku kada će napustiti svoje pozicije. Dodik je naveo da će im biti obezbijeđen novac za plate kakve imaju u bh. institucijama u narednih godinu dana "dok se ne formiraju organi koji će moći da prihvate njihovo djelovanje". Na konferenciji za novinare, Dodik je rekao i da Republika Srpska ima "prijatelje i neprijatelje". "Naši prijatelji su Ruska Federacija, nova američka administracija, Izrael, Mađarska, Srbija, dio Crne Gore. Hoćemo da kažemo da smo svjesni naših neprijatelja. Muslimani, političko Sarajevo, muslimansko Sarajevo je naš neprijatelj", rekao je Dodik. Na konferenciji za novinare, Dodik je članice Centralne izborne komisije BiH nazvao "frustiranim", a prozvao je i Senu Uzunović, koja je bila sutkinja u provostepenom postupku koji se protiv Dodika vodio pred Sudom BiH. "Da nam Sena Uzunović presuđuje kako ona hoće zato što nije ostvarila svoj ratni cilj, ona je neprijatelj Republike Srpske i to trebaju da znaju Srbi", rekao je Dodik. Inače, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je u julu prošle godine optužnicu protiv Marka Plavšića i Ljubana Vukovića iz Banje Luke, zbog prijetnji upućenih Seni Uzunović, sutkinji Suda BiH. Plavšić i Vuković su 25. februara, neposredno pred izricanje presude Miloradu Dodiku, predsjedniku bh. entiteta Republika Srpska, uputili prijetnje Uzunović koja je vodila sudski proces.

"Ne trebamo previše pridavati značaj tome ko će biti predsjednik RS u narednih osam mjeseci, ali to mi moglo dati uvid u to kakav će biti odnos snaga u oktobru. Do tad očekujem visok stepen političkih tenzija". Ovo za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže Branko Todorović, predsjednik Helsinškog komiteta Republike Srpske. U razgovoru sa RSE u noći 8. februara, kada je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovina proglasila preliminarne rezultate prema kojima je Siniša Karan, kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika pobijedio opozicionog kandidata Branka Blanušu, predsjednika Srpske demokratske stranke, Todorović kaže kako je sve "bila proba za izbore u oktobru, anketa ili mjerenje snaga". "Mnogo je značajnije šta će se desiti najesen (kad bi se trebali održati redovni opći izbori)", ističe on. Prema njegovim riječima, "razjedinjena opozicija nema istinsku snagu i lidere, čvrstu strukturu koja bi se bavila politikama i narodom". "Samo se radi o tome da ogroman broj građana vidi da ih ova vlast vodi u propast, egzodus, bijedu i nestanak, te se zdravim razumom bori protiv takve vlasti. Zasad je taj dio u manjini, ali oni mogu biti nosioci neke promjene", kaže on u razgovoru za RSE. Ponovljeni prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske su održani 8. februara u 16 gradova u ovom entitetu i Brčko Distriktu. Na izborima je glasalo 41.826 birača, odnosno 49,51 posto. Pravo glasa je imalo 84.474 birača. Izbori su se održavali na 136 biračkih mjesta u 17 lokalnih zajednica, u RS i Brčko Distriktu. Ponovljeni su nakon što je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine otkrila zloupotrebe tokom glasanja 23. novembra 2025. Izbori su raspisani nakon što je Miloradu Dodiku u augustu 2025. oduzet mandat predsjednika RS-a, zbog presude za nepoštovanje odluka visokog predstavnika. Pobjednik će ostati na poziciji predsjednika RS do oktobra i Općih izbora u BiH. RSE: Kako Vi vidite ponovljene prijevremene izbore za predsjednika Republike Srpske? Todorović: Nijedni izbori u proteklih 25 godina u Bosni i Hercegovini nisu bili regularni "iz milion razloga" kao što su "premoć vladajućih struktura" u ovom bh. entitetu, "utjecaj medija koji su pod njihovom kontrolom, korištenje javnih resursa, kupovinu glasova i članova izbornih komisija, prepravljanje rezultata glasanja". Toliki je spektar kriminala koji smo mi iz Helsinškog komiteta imali priliku decenijama gledati i na što smo ukazivali. Tu treba reći nešto vrlo jasno i glasno, a to je da od 2000. godine mi umjesto izbora imamo cirkus, kriminal, pljačku i prevare. Imamo sve ono što je ružno, prizemno, primitivno, što nema nikakve veze sa demokratijom i to ne samo od političkih lidera i stranaka, nego i od građana. Glasači prodaju glasove, te prihvataju ucjene i trgovinu. To je jedna parada naše bh. sramote koja nema nikakve veze s nečim što bi trebao da bude praznik demokratije. Kako će izbori biti regularni ako javni emiter u RS-u posveti dva minuta mjesečno kandidatu opozicije, a 20 minuta dnevnika svaki dan posveti kandidatu vladajućih i njegovim partijskim kolegama? Pogledajte samo te priče da se glas plaća pet stotina maraka (oko 250 eura). Kako govoriti o regularnim izborima ako neko ima "crne fondove" napunjene korupcijom iz kojih će se isplatiti milioni maraka za kupovinu glasova. I onda mi trebamo da se brinemo da li će pobijediti gospodin Siniša Karan ili gospodina Branko Blanuša. U takvoj nezdravoj atmosferi potpuno je irelevantno ko je pobijedio, jer je gubitnik narod u Republici Srpskoj. RSE: Šta bi se desilo da je pobijedio gospodin Blanuša? Todorović: Prvo, građani bi shvatili da Dodik i njegova stranka nisu svemoćni i da bi se na oktobarskim izborima ta vlast mogla skinuti s vrata narodu u Republici Srpskoj. Sa druge strane, to bi bio jasan signal vladajućoj strukturi da u narednih osam mjeseci opljačkaju ono što još nije opljačkano i da raznim ugovorima zaduže Republiku Srpsku za narednih pet-deset godina i da ti dugovi iskaču. Republika Srpska je u jednom vrlo ozbiljnom problemu, stanovništvo odlazi, privreda je urušena, institucije su urušene, ne funkcionišu. RS je opljačkan. RSE: Vidite li zajedništvo između opozicionih stranaka u RS-u? Todorović: U RS-u je politička scena pod potpunom destrukcijom. Prvo, imate neke koji simuliraju opoziciju i to su dijelovi Partije demokratskog progresa (PDP). PDP nije jedinstvena cjelina i to se vidi po onome što govori (bivši predsjednik i državni zastupnik Branislav) Borenović i onome što govori (aktuelni predsjednik i gradonačelnik Banjaluke Draško) Stanivuković. Pogledajte ono što Stanovuković formira, mislim po nagovoru Vučića. Model je sličan i s tendencijom da bude isti ili gori od Dodika. Srpska demokratska stranka (SDS) je izdjeljena i regionalno i po mjestima. Istočno Sarajevo je jedna priča, Trebinje je druga, Posavina i Brčko treća. SDS nema odbornika u Banjaluci i to je jedna sjenka od stranke. Zatim imate Jelenu Trivić koja je izgubila izbore (od Dodika 2022. za predsjednicu RS-a) i nakon toga ide silaznom putanjom. Kad pogledate manje stranke, to su sve jeftini ljudi, bez političkih programa i etike, koji se prodaju za mjesto u odboru javnog preduzeća. RSE: Izborna pravila su postrožena, veće su kazne za izborne prevare, uvedene su nove tehnologije kako bi izbori bili pošteniji. Koliko je to utjecalo na ove izbore? Todorović: Niko se, uključivši međunarodnu zajednicu, na upozorenja i dokaze o izbornim krađama nije osvrtao, jer smo imali neku vrstu tolerancije. Mi, takođe, imamo neozbiljna očekivanja od Amerike ili Evropske unije, da oni nama obezbjede demokratiju, vladavinu prava, da se bore protiv korupcije u našoj zemlji, međunarodnog kriminala u BiH, za naša ljudska prava. RSE: Kakav je utjecaj vlasti u Srbiji? Kako one, po Vama, gledaju na odnose unutar RS-u i BiH? Todorović: Mislim da je predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću odnos sa vlastima u Republici Srpskoj, prije svega sa Dodikom, važan zbog predstave da se pokaže publici u Srbiji tzv. dušobrižništvo prema narodu u RS-u. Dodiku je važno da pokaže da iza njega stoji Srbija. I tu obojica izvlače korist. Milioni maraka koji su stečeni korupcijom u RS-u završavaju u Srbiji, investiraju se u gradnju i druge biznise i obratno u RS-u. Ako gledamo od 1990. godine, vlast u Srbiji se nikad nije odnosila pošteno prema Srbima izvan Srbije. Kako su završili Srbi na Kosovu? Loše. Kako su završili Srbi u Hrvatskoj? Loše? Kako trenutno završavaju Srbi u Republici Srpskoj? Loše. Zašto? Zato što ih je vlast u Srbiji gurala u konflikt i probleme, a kad je trebala nije stala iza njih, odnosno ta podrška je bila lažna i prevarantska. Da li ste čuli da su politički vrh Srbije, intelektualci, Akademija nauka i umetnosti, mediji, kulturni radnici, da su ukazali na osnovni problem u Republici Srpskoj, a to su korupcija i pljačka srpskog naroda? Da li je Vučić ikad rekao: "Čekajte, stanite! U miru se, od 1995. godine, pola naroda iz Republike Srpske iselilo u Sloveniju, Austriju, Njemačku i druge zemlje"? Da li je rekao Dodiku: "Molim Vas da zaustavite tu pljačku i egzodus"? Nije. Uvijek govori istu lažnu priču izmišljanja neprijatelja, pa je to čas "političko Sarajevo", pa su to čas Amerikanci, čas Englezi, čas Francuzi, a nikad onaj ko pljačka RS, uništava institucije i tjera narod da se seli.

CIK BiH je objavila preliminarne rezultate prema kojima je kandidat SNSD-a Siniša Karan osvojio više glasova od opozicionog kandidata Branka Blanuše na prijevremenim izborima za predsjednika RS, te ostaje na funkciji do Općih izbora u oktobru 2026.

Predsjednik Republike Srpske ima širok spektar ustavnih i zakonskih ovlaštenja. On predlaže Narodnoj skupštini kandidata za predsjednika Vlade i to u roku od deset dana od prestanka mandata prethodnoj Vladi, bez obzira da li se radilo o ostavci, izglasavanju nepovjerenja ili raspuštanja, odnosno skraćenja mandata Narodne skupštine. Ukoliko dođe do krize u funkcionisanju Vlade, predsjednik ovog bh. entiteta može, na inicijativu najmanje 20 poslanika i nakon konsultacija sa predsjednikom skupštine i predsjednikom Vlade, zatražiti ostavku premijera. Ukoliko do ostavke ne dođe, entitetski predsjednik ima ovlaštenje da predsjednika Vlade razriješi dužnosti. Pored toga, predsjednik RS može da traži od Vlade da izloži stavove o pojedinim pitanjima, od značaja za RS, sazove sjednicu Vlade i stavi na dnevni red pitanja iz njene nadležnosti. Pored toga, može, pošto sasluša mišljenje predsjednika Vlade i predsjednika skupštine, da odluči da skupština bude raspuštena. Istovremeno, može tražiti od predsjednika Narodne skupštine RS sazivanje sjednice ovog zakonodavnog tijela. Ima pravo predlaganja zakona, drugih propisa i opštih akata. O ocjenjivanju ustavnostiEntitetski predsjednik može, bez ograničenja, pokrenuti postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti pred Ustavnim sudom entiteta. Entitetski predsjednik predlaže Narodnoj skupštini RS kandidate za predsjednika i sudije Ustavnog suda RS na prijedlog Visokog sudskog i tužilačkog vijeća. Ukazom proglašava zakon u roku od sedam dana od dana njegovog usvajanja u Narodnoj skupštini. U tom roku može zahtijevati od skupštine da ponovo odlučuje o zakonu. Predsjednik Republike je dužan da proglasi zakon koji je ponovo usvojen u Narodnoj skupštini. Jedna od nadležnosti su i pomilovanja, te dodjela odlikovanja i priznanja utvrđena zakonom. Ko mijenja predsjednika RS?Predsjednik RS određuje koji će ga potpredsjednik RS zamjenjivati u slučaju privremene spriječenosti da obavlja svoju funkciju. Predsjednik Republike ima dva potpredsjednika iz različitih konstitutivnih naroda. Predsjednika i potpredsjednike Republike biraju građani neposredno i tajnim glasanjem na vrijeme od četiri godine. Isto lice može biti izabrano za predsjednika i potpredsjednika najviše dva puta uzastopno. Kako se bira predsjednik i potpredsjednici RS?Predsjednik i potpredsjednici RS direktno se biraju sa liste kandidata za predsjednika Republike Srpske, tako što je za predsjednika izabran kandidat koji ostvari najveći broj glasova. Za potpredsjednike su izabrani kandidati iz druga dva konstitutivna naroda koji imaju najveći broj glasova iza izabranog predsjednika RS.

U Perspektivi sa srednjoškolcima iz Velike Kladuše i iz Cazina razgovara prof. dr Šejla Bjelopoljak, pedagoginja i profesorica na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Bihaću o tome da li se mir podrazumijeva ili gradi, da li obrazovanje u BiH doprinosi kulturi mira. Dotakli su se i problema nasilja među mladima i ocijenili da "na svakom mogućem koraku sistem zakaže".

Na 136 biračkih mjesta u 17 lokalnih zajednica ponavljaju se izbori za predsjednika Republike Srpske. Zbog brojnih nepravilnosti sa glasanja 23. novembra poništeni su raniji rezultati, jer je broj spornih glasova na tim izborima bio veći od razlike među kandidatima.

U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome kakav je odnos pravosuđa u Bosni i Hercegovini prema negiranju genocida u Srebrenici i veličanju ratnih zločinaca. Povod za razgovor, u kome su učestvovali Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzle, i Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava sa sjedištem u Bijeljini, bile su dvije nedavne presude – jedna za veličanje Karadžića i Mladića, a druga za negiranje genocida. Bilo je riječi o tome zašto su prve presude izrečene 4 i po godine nakon što je u krivični zakonik unesena odredba da je kažnjivo negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, zašto do sada nije podignuta nijedna optužnica protiv funkcionera Republike Srpske iako oni, posebno Milorad Dodik, neprestano negiraju u genocid u Srebrenici, kao i o tome zašto Tužilaštvo, kada odbacuje prijave, najčešće navodi da nema dokaza da je onaj ko je negirao genocid imao namjeru da izazove mržnju. Razgovaralo se i o tome da li izjava gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića da neće biti uklonjen mural Ratka Mladića u tom gradu predstavlja veličanje ratnih zločinaca, kako je tužilac odbacio prijavu protiv tog murala s obrazloženjem da nema pismenog dokaza je na njemu lik Ratka Mladića, kao i o tome koliko činjenica da se u Srbiji toleriše negiranje genocida u Srebrenici i veličanje ratnih zločinaca utiče na ponašanje policije i pravosudnih organa u Bosni i Hercegovini. Omer Karabeg: Ovih dana sud Bosne i Hercegovine prvostepeno je osudio Miodraga Malića na tri godine zatvora za veličanje ratnih zločinaca Karadžića i Mladića. Dva mjeseca ranije Vijeće Apelacionog suda Bosne i Hercegovine potvrdilo je presudu Vojinu Pavloviću koji je osuđen na tri i po godine zatvora za veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida u Srebrenici. To su prve presude te vrste nakon jula 2021. godine kada je tadašnji Visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo dopune Krivičnog zakona prema kojima je negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca postalo kažnjivo. Da li je to za vas bilo iznenađenje? Vehid Šehić: Nije bilo iznenađenje, ali očekivao sam da nadležni sudovi odmah nakon stupanja na snagu dopuna Krivičnog zakona reaguju na mnoga veličanja ratnih zločinaca i negiranja genocida. Čekalo se četiri godine da dobijemo jednu pravosnažnu i jednu nepravosnažnu presudu. Veličanje ratnih zločina i negiranje genocida u Srebrenici svakodnevna je pojava u Bosni i Hercegovini. Živimo u vrijeme kada su ratni zločinci faktički postali nacionalni heroji. Nije stvoren ambijent da se istinski suočimo s činjenicama o onome što se dešavalo tokom rata u Bosni i Hercegovini. Svi govore da su se branili, a predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske još je 1991. godine izašao sa tezom da se u odbrambenom ratu ne mogu činiti ratni zločini što su prihvatili mnogi i u Bosni i Hercegovini. Selektivna pravdaOmer Karabeg: Od donošenja Inzkovog zakona podneseno je preko stotinu prijava za negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Tek sada smo dobili prve presude. Zašto je pravosuđe toliko čekalo? Branko Todorović: U pravnom smislu pomenute presude ne bi trebalo da budu iznenađenje jer za njih postoji zakonski okvir, a svrha zakona je da zaštiti dostojanstvo žrtava i demokratski poredak od istorijskog revizionizma. Pokazalo se da država, odnosno pravosuđe, može da reaguje kada hoće, ali ove dvije presude ne mijenjaju poražavajuću činjenicu da političke elite u Bosni i Hercegovini već skoro 30 godina imaju konsenzus o zaštiti ratnih zločinaca iz vlastitih nacionalnih korpusa. Specijal RSE: Dokumentovanje genocida u SrebreniciTako da mi se čini da su pomenute presude znak zakašnjelog i selektivnog buđenja pravosuđa. Ostaje da se vidi da li možemo očekivati suštinsku promjenu ili su ove dvije presude neka vrsta alibija za dosadašnju praksu pravosuđa kad je riječ o negiranju genocida i veličanju ratnih zločinaca. A ta praksa je poražavajuća. Omer Karabeg: Balkanska istraživačka mreža je izračunala da je Milorad Dodik do sada 23 puta negirao genocid u Srebrenici, a Tužilaštvo se nikada nije oglasilo. Mislite li da će sada nakon ovih prvih presuda Tužilaštvo konačno podignuti optužnicu protiv Dodika? Vehid Šehić: Ako rade svoj posao profesionalno, ako ga rade u skladu s Krivičnim zakonom morali bi da to urade. Tužilaštvo i sud su na velikom ispitu jer ne bi smjeli da pravdu primjenjuju selektivno. Selektivna pravda je nekad pogubnija nego nepravda. Pravosuđe treba da afirmiše jednakost pred zakonom. Branko Todorović: Ne vjerujem da će protiv Dodika biti podignuta optužnica jer pravosudne institucije u Bosni i Hercegovini već godinama šalju poruku da su političari iznad zakona. Zakoni postoje samo za obične građane, ne i za političke lidere koji godinama nekažnjeno veličaju ratne zločince, negiraju genocid, bave se korupcijom i kriminalom. Istina i pravda zavise od političke moći onoga ko krši zakon. Kad politički moćnik krši zakon, nećemo doći ni do istine, ni do pravde. To je duboko nemoralno i poražavajuće. Isti obrazac postoji i kod procesuiranja ratnih zločina. Vode se sudski procesi protiv marginalnih pojedinaca, a neke od ključnih ličnosti koje su odgovorne za ratne zločine ostaju nekažnjene tako da možemo govoriti o kontinuitetu nepravde u Bosni i Hercegovini. Omer Karabeg: Tužilaštvo je do sada odbacilo 27 prijava za negiranja genocida i veličanje ratnih zločinaca. Kao opravdanje redovno se navodi da u prijavama nema dokaza da je počinilac imao namjeru da izazove mržnju. Koliko je ubjedljivo to opravdanje? Vehid Šehić: Negiranje genocida je samo po sebi krivično djelo. Ono ne mora direktno proizvesti mržnju. Onaj ko negira genocid i veliča ratne zločince čini krivično djelo i treba da bude procesuiran. Ne treba prikupljati neke nove dokaze. Treba samo utvrditi da li je to istina. Meni je neprihvatljivo da neko nekog prijavi da je veličao ratnog zločinca ili negirao genocid, a da ta prijava nema nikakvog epiloga. Branko Todorović: Takvo obrazloženje je pravno neutemeljeno i moralno je problematično. Možemo slobodno reći čak i da je sramno. Namjera se često ne iskazuje direktno, ona se očituje kroz kontekst, kroz učestalost, relativiziranje, falsifikovanje. Negiranje genocida nije neutralan čin. Cilj je da se žrtve omalovaže i ponize. Gradonačelnik i Mladićev muralOmer Karabeg: Avgusta prošle godine na zidu narodne kuhinje u Banjaluci pojavio se veliki mural Ratka Mladića. Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković izjavio je tim povodom da neće ukloniti taj mural i on je danas na tom zidu. Kako gledate na taj gradonačelnikov gest, da li on time podržava veličanje ratnih zločinaca? Vehid Šehić: Posredno da. I ranije se na osnovu njegovih javnih istupa moglo zaključiti da on intimno stoji i uz Ratka Mladića i uz Radovana Karadžića. Oni su simboli junaštva ne samo za njega, nego i za druge političare iz Republike Srpske. Naš javni prostor je zagađen imenima ratnih zločinaca ne samo iz rata devedesetih, nego i onih koji su u Drugom svjetskom ratu bili na strani fašizma. Oni se veličaju, a borci protiv fašizma tretiraju kao najveći zlikovci. Branko Todorović: Naravno da Stanivuković tim gestom podržava veličanje ratnih zločinaca. I to je kontinuitet ne samo u Republici Srpskoj. I na drugim mjestima vodeći politički lideri, pa i javne ličnosti, otvoreno podržavaju ratne zločince. Draško Stanivuković je to svakako uradio kao dio njegove političke procjene. Kada jedan gradonačelnik ili politički lider ne želi da ukloni mural koji veliča presuđenog ratnog zločinca, on time faktički normalizuje glorifikaciju zločina i zločinaca u javnom prostoru. Na stranu što se taj mural nalazi na narodnoj kuhinji, pa se institucija solidarnosti pretvara u instrument poniženja. Ali očigledno je da su simboli zločina dozvoljeni u Bosni i Hercegovini. Veliku odgovornost za to snose i građani Bosne i Hercegovine koji vrlo često glasaju za političare koji šire mržnju, veličaju ratne zločince i falsifikuju istoriju. Cinično obrazloženjeOmer Karabeg: Zanimljivo je kako je Tužilaštvo reagovalo na pojavu tog murala. Kada je potpredsjednik Republike Srpske Ćamil Duraković podnio prijavu, Tužilaštvo je odbacilo tu prijavu sa obrazloženjem da se ne može utvrditi da je na muralu lik Ratka Mladića zato što tamo ne piše da je to Ratko Mladić. Kako je moguće da iz Tužilaštva stigne takav odgovor koji liči na ruganje zdravoj pameti? Vehid Šehić: Evidentno je da je riječ o zarobljenoj instituciji koja ne smije da reaguje. Takvo obrazloženje može dati samo neko ko nema nikakvog morala. To govori o profesionalnom sunovratu Tužilaštva. U pravosuđu sigurno ima čestitih tužilaca i sudija i čudi me zašto oni u okviru svojih kolegija ne reaguju na to. Trebalo je pokrenuti disciplinski postupak protiv tužioca koji je dao takav odgovor. Postoji disciplinski tužilac, imamo Visoko sudsko i tužilačko vijeće koje treba da reaguje na takve pojave jer su oni tu osobu imenovali da obavlja funkciju javnog tužioca. Branko Todorović: To je ciničan odgovor koji govori o nedopustivoj bijedi u tužilaštvima koja su beskrajno korumpirana i svedena na privjesak političkoj moći. Vjerovatno će taj tužilac kao i mnogi drugi u Bosni i Hercegovini biti nagrađen. Sramno je kada tužilac tvrdi da ne zna koga mural prikazuje, a to zna cijela bosanskohercegovačka javnost. To je još jedna uvreda za žrtve jer tim svojim postupkom Tužilaštva direktno vrijeđa i ponižava, slobodno ću reći, sve žrtve ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. Vehid Šehić: Govorimo o Tužilaštvu, a ja bih postravio pitanje šta radi policija u Banjaluci. Ne može se mural napraviti za dva-tri sata. Zašto policija nije reagovala odmah kad je krenulo slikanje murala? Omer Karabeg: Kažete policajci u Banjaluci nisu reagovali. Ali policajci u Banjaluci gledaju šta se radi u Srbiji. A u Srbiji imate koliko hoćete Mladićevih murala na koje vlast ne reaguje. Bilo je slučajeva da policija čuva te murale i ne dozvoljava nezadovoljnim građanima da ih obrišu. Vehid Šehić: Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Srbija – sve su to spojeni sudovi. Sve negativno što se dešava u Srbiji i Hrvatskoj preliva se u Bosnu i Hercegovinu. Sigurno je da ponašanje policijskih struktura u Srbiji utiče na policajce u Banjaluci. Živimo u vremenu izdaje struke, u konkretnom slučaju izdaje pravnika, sudija, tužilaca, policajaca. Ne svih, ali jednog dobrog dijela. Presude marginalcimaOmer Karabeg: Gospodine Todoroviću, mislite li da bi policajci u Banjaluci reagovali na pojavu murala Ratka Mladića i obrisali ga kada bi se slično radilo i u Srbiji? Branko Todorović: Budimo realni. To se neće dogoditi u Srbiji – tako da je to zaista hipotetičko pitanje. Policajci u Bosni i Hercegovini prate šta govore politički lideri i šta pravosudne institucije rade. Oni se uklapaju u ono što je preovlađujuće ponašanje. Zato ja mislim da su dvije nedavne presude za veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida izuzetak. Osuđeni su ljudi sa margine. Rekao bi da tužilaštva prije nego što podignu optužnice procjenjuju kolika je politička moć onoga koga bi trebalo da optuže. I ako procjene da je to za njih rizik, onda prijava završi i fioci. Omer Karabeg: Vi, znači, mislite da su dvije nedavne presude izuzetak, da se ne mijenja odnos Tužilaštva prema negiranju genocida i veličanju ratnih zločina? Branko Todorović: Nije riječ samo o Tužilaštvu. Treba gledati šire - da li se mijenja odnos bosanskohercegovačkog društva prema ratnim zločinima. Ne vidim nikakve naznake da se bilo šta promijenilo u posljednjih četiri, pet godina. Ostali smo na istom pozicijama na kojima smo bili prije 15, 20 ili više godina. Zato mislim da su ove presude izuzetak i da smo još daleko od uspostave nezavisnih tužilaštava koja će svoj posao raditi u skladu sa zakonom bez obzira na pritiske. Dodao bih da sadašnjim odnosom prema ratnim zločinima ostavljamo u naslijeđe ogroman teret mladim generacijama. A to naslijeđe je zastrašujuće jer ratni zločini ne samo da nisu procesuirani, nego su slavljeni, a njihovi počinioci često proglašeni nacionalnim herojima. Vehid Šehić: Presude su izrečene dvojici ljudi za koje niko ne zna, a imamo visoko pozicionirane političare koji svakodnevno veličaju ratne zločince i negiraju genocid. Prema njima nema nikakvog postupka. Najveću odgovornost imaju nosioci tužilačkih i sudskih funkcija. Ako oni svojim radom ne pokazuju nezavisnost, nepristrasnost i profesionalnost, onda od procesuiranja onih koji veličaju ratne zločince i negiraju genocid u Srebrenici nema ništa.

U Mostu se razgovaralo se o tome kakav je odnos pravosuđa u Bosni i Hercegovini prema negiranju genocida u Srebrenici i veličanju ratnih zločinaca. Povod za razgovor, u kome su učestvovali Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzle, i Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava sa sjedištem u Bijeljini, bile su dvije nedavne presude - jedna za veličanje Karadžića i Mladića, a druga za negiranje genocida.

Ponovljeni prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske su održani u 16 gradova u ovom bh. entitetu i Brčko Distriktu.

"Bol je i dalje tu, kao da se sve dogodilo juče", napisao je Muhamed Hilal iz Sirije u pismu koje je pročitano na groblju u Loznici. U tom gradu na zapadu Srbije sahranjena je njegova desetomesečna bratanica Lana. Stradala je sa roditeljima u leto 2024. kada se prevrnuo čamac kojim su iz Srbije pokušali da pređu reku Drinu ka Bosni i Hercegovini. Drvena obeležja za Lanu i još 27 ljudi koji su se na izbegličkom putu ka zemljama Zapadne Evrope proteklih godina utopili u Drini zamenjena su 27. januara spomenicima. "Na njima piše da su zajedno sa njima pokopani i njihovi snovi. A samo su sanjali o miru i boljem životu", rekao je Petar Rosandić iz austrijskog udruženja "SOS Balkanrute" za Radio Slobodna Evropa (RSE). Ta organizacija je zajedno sa "Djeluj ba" iz Tuzle i "Leave No One Behind" iz Nemačke u znak sećanja na stradale na Balkanskoj izbegličkoj ruti postavila trajne memorijale na oko stotinu grobova u Bosni i Hercegovini i Srbiji. "Izbeglice nisu brojevi ni statistika, već ljudi sa imenima, porodicama i snovima", naveo je Lanin stric Muhamed u pismu. Među sahranjenima u Loznici je i Ahmadi Parwiz, dečak iz Sirije koji je imao deset godina. Devetnaestoro stradalih do danas nije identifikovano. 'Mnogi nikada nisu pronađeni'Zvanične informacije o broju poginulih u Drini nema. Baze aktivista za ljudska prava iz regiona ukazuju da je u toj reci od početka izbegličke krize 2014. živote izgubilo nekoliko stotina ljudi. "Mnoga tela nikada nisu pronađena. Na obe strane Drine nalazi se više od stotinu grobova u kojima su sahranjeni ljudi čija je tela voda izbacila", rekao je na komemoraciji i otkrivanju spomenika u Loznici Nihad Suljić iz udruženja "Djeluj ba". Predstavnici dve verske zajednice na otkrivanju spomenikaOtkrivanju spomenika prisustvovali su predstavnici Katoličke crkve i Islamske zajednice u Srbiji. "Važno je da još uvek ima ljudi koji vole i koji se brinu za druge. I neka iz ovoga izvučemo pouku, da ne dozvolimo da odrasli i deca nestaju u valovima reka", rekao je kardinal Ladislav Nemet. Tafa Beriša, predsednik Medžlisa Beograd, rekao je da svaki čovek zaslužuje da bude dostojanstveno sahranjen. "Posebno nam je važno što su ovi ljudi pronašli svoj smiraj. Neka nam ovo da pouku i snagu da više brinemo jedni o drugima." Srpska pravoslavna crkva nije odgovorila na upit RSE zbog čega njeni predstavnici nisu bili na groblju u Loznici. U prethodnim godinama nadgrobni spomenici stradalima podignuti su u Bosni i Hercegovini u Bijeljini, Bratuncu, Zvorniku, Tuzli, Bihaću, kao i u Črnomelju u Sloveniji. "Ako već nisu imali dostojanstven život, neka ga imaju u smrti. Nismo ih mogli spasiti, ali im dugujemo pamćenje", rekao je Nihad Suljić. Smrtonosne izbegličke ruteOd početka izbegličke krize 2014. više od 1,5 miliona ljudi prošlo je kroz Srbiju na putu ka zapadu Evrope, podatak je Komesarijata Srbije za izbeglice i migracije. Međunarodna organizacija za migracije je do 2026. evidentirala više od 400 nestalih na teritorijiama zemalja Zapadnog Balkana. Kao uzroci smrti najčešće se navode saobraćajne nesreće povezane sa rizičnim transportom, utapanje, nasilje, bolest, teški vremenski uslovi. "To je i opomena onima koji kroje evropsku politiku zatvorenih granica. Silan novac bacaju u njihovu odbranu, a zaboravljaju na humanost", rekao je Petar Rosandić, iz organizacije "SOS Balkanrute". Iako je broj ljudi smanjen, Balkanska ruta nije zaustavljena ni pored zajedničkih policijskih patrola i ograda od žilet-žice na spoljnim granicama Evropske unije. Ljudi nastavljaju da se kreću mada se na svom putu suočavaju sa velikim rizicima. "Često veruju informacijama koje dobijaju od krijumčara ili nezvaničnih izvora, koje mogu biti netačne ili opasne, pa tako dolazi do prelaska reka poput Drine u nebezbednim uslovima, ulaska u pretrpane čamce ili kretanja opasnim planinskim predelima", kažu u Međunarodnoj organizaciji za migracije. Po podacima ove organizacije Ujedinjenih nacija, od 2014. do 2026. u svetu je stradalo ili nestalo više od 80.000 ljudi. Od toga u Evropi, mahom na opasnoj ruti preko Mediterana, skoro 35.000.

Sud u Kišinjevu osudio je tri osobe zbog sudjelovanja u organiziranoj kriminalnoj grupi koja je tokom 2024. pripremala nasilne masovne nerede u Moldaviji i organizirala obuke u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Obuke su, prema optužnici, organizirale i vodile osobe iz Rusije u suradnji s moldavskim državljanima, a cilj je bio izazivanje nereda u Moldaviji, pred predsjedničke izbore i referendum o pristupanju Europskoj uniji 2024. godine. Informacije u "ruskim kampovima" u BiH pojavile su se u oktobru 2024. godine. Tada su sigurnosne agencije Moldavije navele da su identificirale više od stotinu mladih ljudi koji su navodno obučavani u Rusiji, Bosni i Hercegovini i Srbiji, za destabilizaciju u zemlji. Sud u glavnom gradu Moldavije, 6. februara, osudio je Alionu Gotco i Ludmilu Costenco na po četiri godine i jedan mjesec zatvora, dok je Vladimir Harcevnicov osuđen na pet godina i četiri mjeseca zatvora. Presuda je donesena u prvostepenom postupku, a optuženi nisu prisustvovali izricanju kazne. Sud je naredio njihovo privođenje radi izvršenja kazne, a presuda može biti predmet žalbe. U presudi se navodi da su optuženi djelovali kao dio stabilne kriminalne strukture, uz koordinaciju iz Rusije, s jasno podijeljenim ulogama. Njihove aktivnosti, prema sudu, obuhvatale su regrutaciju novih članova, logističku podršku, pribavljanje opreme, kao i obuke za nasilne i destabilizirajuće akcije. Poseban dio presude odnosi se na obuke koje su, prema sudskim nalazima, održavane van teritorije Moldavije, prvenstveno u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Sud navodi da su optuženi više puta boravili u Bosni i Hercegovini, uključujući područje Glamočana, gdje su sudjelovali u teorijskim i praktičnim obukama. Te obuke su, prema presudi, uključivale upravljanje i naprednu upotrebu FPV dronova, njihovo povezivanje s komandnim centrima, zračno izviđanje u okviru jurišnih grupa, kao i simulacije bacanja eksplozivnih naprava pomoću dronova. Osim toga, u presudi se navodi da su obuke obuhvatale i taktike izazivanja panike i haosa, metode probijanja policijskih kordona, diverzantsko-subverzivne aktivnosti, kao i pripremu zapaljivih i eksplozivnih sredstava. Sud konstatira da su ove aktivnosti bile direktno povezane s planovima za organiziranje nasilnih nereda u Moldaviji. Srbija se u sudskom dokumentu navodi kao jedna od lokacija boravka i obuke, ali i kao tranzitna zemlja na putu optuženih prema Bosni i Hercegovini. U presudi se navodi da je koordinator grupe boravio u Rusiji, odakle je davao upute članovima, dok su se obuke i praktične aktivnosti odvijale u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Prema nalazima suda, optuženi su putovali rutom Moldavija – Srbija – Bosna i Hercegovina, a tokom istrage su pronađeni materijalni dokazi koji upućuju na boravak u obje zemlje. Među njima su novčanice iz Srbije i Bosne i Hercegovine, SIM kartice, telekomunikaciona oprema, kao i digitalni zapisi nastali tokom boravka u kampovima za obuku. Sud je u presudi naveo i da su tokom pretresa kod optuženih pronađeni dijelovi za dronove, VR naočale, daljinski upravljači, baterije, memorijski uređaji i digitalni materijali koji, prema sudu, dokumentiraju obuke i planirane aktivnosti. Digitalni zapisi uključuju fotografije i videosnimke nastale tokom obuka, kao i upute za rukovanje dronovima i pripremu zapaljivih i eksplozivnih sredstava. Optuženi su tokom suđenja negirali krivicu, tvrdeći da nisu bili svjesni kriminalnog karaktera aktivnosti u kojima su sudjelovali i da su boravke u inozemstvu smatrali privatnim ili profesionalnim angažmanima. Sud, međutim, takve navode nije prihvatio, zaključivši da prikupljeni dokazi ukazuju na postojanje jasne namjere i koordinacije unutar kriminalne grupe. Podignute nove optužniceDok je trajalo suđenje, moldavsko tužiteljstvo je podignulo optužnicu za još nekoliko osoba povezanih s obukama za izazivanje nereda. Također, policija u Srbiji uhapsila je 26. septembra prošle godine dvije osobe koje se terete da su organizirale borbeno-taktičke obuke državljana Moldavije i Rumunije, koje su za cilj imale izazivanje nereda u Moldaviji. Hapšenja su uslijedila nakon što su vlasti u Kišinjevu javno upozorile na postojanje borbenih kampova u Srbiji, navodeći da ih je organizirala ruska tajna služba sa ciljem destabilizacije Moldavije. Početkom decembra 2025. godine, Moldavija je izvršila oko 50 pretresa na više lokacija u toj zemlji i pronašla dokaze da je organizirana grupa, koja je prethodno trenirana u kampu u Srbiji, osumnjičena da je planirala da izazove nerede u Moldaviji.

Most na rijeci Bistrici je zatvoren. Saobraćaj, prekinut. Posljednja vozila preko ove dionice magistralnog puta Sarajevo–Foča prošla su 4. februara. Nakon toga – rampa. Nadležni u Republici Srpskoj prvi put javno priznaju – uzrok klizišta i oštećenja infrastrukture jesu radovi na izgradnji hidroelektrane "Bistrica", koju gradi kineska kompanija "AVIC". Ministar saobraćaja i veza Republike Srpske Zoran Stevanović kaže za Radio Slobodna Evropa zbog "greške izvođača". U BiH zatvoren put Trnovo–Miljevina–Foča zbog radova na hidroelektrani Bistrica, ugrožena sigurnost putnika"Čim je došlo do klizanja terena izazvanog radovima na hidroelektrani Bistrica, znači da izvođač je nešto pogriješio. Niko ne spori kakve su oni dozvole imali. Uglavnom, nastala je greška, možda je greška i u projektovanju, mi sad to ne znamo, ali pokazaće vrijeme. Uglavnom, nismo smjeli dalje da rizikujemo da se saobraćaj odvija", kaže za RSE Stevanović. Ekološke organizacije, međutim, upozoravaju da problemi nisu novi niti iznenađujući. Prema riječima Vladimira Topića iz Centra za životnu sredinu, gradnja se odvija u izrazito trusnom i osjetljivom području kanjona rijeke Bistrice, koje je ranije bilo planirano za zaštitu. "Imamo tu situaciju, taj ekološki problem, zato što se gradi na jednom jako trusnom i da tako kažem osjetljivom području, u kanjonu rijeke Bistrice. Sa druge strane, sam taj kanjon i rijeka Bistrica su bili planirani za zaštitu, ali ono što je najvažnije je da vidimo da se u zadnjih nekoliko godina kako radovi traju sve više i više javljaju određeni problemi. Bilo da su klizišta, bilo da su saniranje terena, problemi sa putem, problemi u kanjonu, iznad kanjona", navodi za RSE Topić. Kineski izvođač prihvatio odgovornostSporazum o gradnji hidroelektrane Vlada RS potpisala je s kompanijom "AVIC" još 2019. godine, a radovi su počeli 2021. Iako je projekat trebao biti završen do kraja ove godine, umjesto završnih radova sada je u fokusu – sanacija štete. Premijer RS Savo Minić tvrdi da su iz kompanije prihvatili odgovornost i obećali sanaciju, dok će vlasti pokušati ublažiti posljedice zatvaranja puta. "Obavijestili nas jutros (4. februar) da će odmah krenuti u sanaciju štete koja je nastala. Alternativni putni pravac za putnička vozila će Vlada Republike Srpske zajedno sa putevima omogućiti. Kada je u pitanju teretni saobraćaj, on će ići preko Rogatice, da na neki način samo smanjimo u ovom momentu pritisak, ali isto tako da ćemo tražiti odgovornost. Ja poštujem da je to velika investicija, ali mora apsolutno neko da bude za to odgovoran", ističe Minić za Radio Slobodna Evropa. Magistralna cesta Sarajevo-Foča jedna je od najopasnijih dionica u državi. Inspekcija je prilikom ranije posjete utvrdila osam kritičnih lokacija. Ministarstvo najavljuje sastanke sa izvođačem, Elektroprivredom RS kao investitorom i drugim institucijama, dok most ostaje zatvoren do daljnjeg. "Da vidimo sva rješenja i kad se to može završiti. Most će ostati zatvoren sve do sticanja uslova za normalno odvijanje saobraćaja. Naravno da škodi i privrednim aktivnostima. Svim lancima snabdjevanja na potezu Foča-Sarajevo. Bezbjednost građana je na prvom mjestu i morali smo postupiti tako", ističe Stevanović. Čime se bavi AVIC?AVIC je kineska državna kompanija osnovana 2008., ima više od 100 podružnica i 450.000 zaposlenih. Uglavnom se bave projektima vezanim za avijaciju, a za kinesku vojsku su proizvodili vojne vazduhoplove, uključujući i najavljeni "stealth" bombarder H-20. Kolika je vrijednost investicije?Cijeli projekat vrijedan je 102 miliona eura, a ukupna instalisana snaga tri hidrocentrale je 39 megavata sa ukupnom godišnjom proizvodnjom 152 gigavat časa (GWh) električne energije. Prema podacima državne Agencije za statistiku iz 2020. godine, BiH godišnje proizvodi 16.874 GWh struje – od čega 4.663 dolazi iz hidroelektrana. Nosilac koncesije je fočansko preduzeće "Hidroelektrane Bistrica", koje je u stoodstotnom vlasništvu "Hidroelektrana na Drini" iz Višegrada, jednoj od pet kompanija u vlasništvu "Elektroprivrede Republike Srpske" koje se bave proizvodnjom električne energije. Kako je počelo?Sporazum o izgradnji hidroelektrana između kompanije AVIC i Vlade RS-a je sklopljen u Pekingu 4. decembra 2019. godine, kada je u glavnom gradu Kine boravio entitetski premijer Radovan Višković. On je sa predstavnicima Industrijske i komercijalne banke Kine (ICBC) tada razgovarao i o mogućem finansiranju hidrocentrala. Za gradnju hidroelektrane prvo su se za 15 miliona eura zadužili u Unicredit banci iz Banje Luke, a potom i 75 miliona eura u kineskoj Exim banci. Rok za izgradnju tri hidrocentrale je kraj 2026. godine. Decenija i po od prvobitne koncesijeEntitetsko Ministarstvo privrede, energetike i razvoja je još 2006. godine dodijelilo koncesiju "Elektrodistribuciji" sa Pala, za izgradnju tri hidroelektrane na Bistrici. "Elektrodistribucija" je tada osnovala koncesiono preduzeće "Hidroelektrane Bistrica", koje su preuzele posao 2009. godine. Rokovi su se konstantno pomjerali, predzeće "HE Bistrica" je mijenjalo ruke, a 2019. je ponovo završilo u vlasništvu RS-a, konkretno u vlasništvu "Hidroelektrana na Drini".

Nakon što je zbog oštećenja mosta na rijeci Bistrici obustavljen saobraćaj na magistralnom putu Sarajevo–Foča, nadležni u Republici Srpskoj prvi put javno tvrde – uzrok klizišta i oštećenja infrastrukture su radovi na izgradnji hidroelektrane "Bistrica", koju gradi kineska kompanija –"AVIC". Saobraćaj je obustavljen zbog klizišta koje je dovelo do ozbiljnih oštećenja mosta, upravo na mjestu gdje se izvode radovi na hidroenergetskom projektu vrijednom više od 100 miliona eura.

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine podignulo je optužnicu protiv Darija Ristića zbog pridruživanja ruskoj vojsci i sudjelovanja u ratu u Ukrajini, saznaje Radio Slobodna Evropa. Optužnica je poslana Sudu Bosne i Hercegovine na potvrđivanje. Ristića Tužiteljstvo tereti da se pridružio ruskoj vojsci u novembru 2023. godine, što je krivično djelo prema zakonima u BiH. On je na ratištu u Ukrajini izgubio nogu, a u međuvremenu je dobio državljanstvo Rusije. Ovaj bh. državljanin iz Modriče uhapšen je po povratku u BiH na Aerodromu u Sarajevu, u septembru 2025. On je rekao da se dobrovoljno vratio, svjestan da može biti uhapšen, jer je BiH već tragala za njim. Tada mu je izrečen jednomjesečni pritvor, iz kojeg je izašao 15. oktobra, kada mu je određen kućni pritvor. Ristićeva odbrana je za Radio Slobodna Evropa ranije više puta rekla da planira sporazumno priznati krivnju za krivično djelo pridruživanje stranim vojnim formacijama. Za krivično djelo pridruživanje stranim paravojnim i vojnim jedinicama Krivični zakon BiH predviđa kazne, u ovisnosti o kvalifikacijama, od tri mjeseca do deset godina zatvora. Ristić je na ruskoj društvenoj mreži VKontakte objavljivao informacije o svom učešću na ratištu u Ukrajini, što je nastavio i nakon povratka u BiH na svome TikTok profilu. Ako Sud potvrdi optužnicu, Ristićem slučaj će biti drugi slučaj procesuiranja bh. državljana zbog ratovanja u Ukrajini. Ranije je Gavrilo Stević pred Sudom BiH pravomoćno oslobođen optužbi da je ratovao u Ukrajini 2015. godine na strani ruskih formacija, jer nije bilo dovoljno dokaza. Prema informacijama sigurnosnih izvora, zna se za oko 20 bh. državljana koji su se pridružili ruskoj vojsci od početka invazije 2022. godine.

Ministar energetike i rudarstva Republike Srpske (RS) Petar Đokić i predstavnici Elektrogospodarstva Slovenije održali su sastanak o regulisanju duga RS prema ovoj slovenačkoj državnoj kompaniji 5. februara, dan uoči roka za isplatu duga. Ova kompanija je pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova u Vašingtonu (ICSID) pokrenula arbitražni spor u kojoj traži odštetu, jer je termoelektrana Ugljevik, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, prekinula isporuku struje. Tužba u kojoj se traži odšteta je formalno podnesena protiv Bosne i Hercegovine, jer ICSID vodi postupke isključivo protiv država. Rok koji je bio postavljen je 6. februar. Kako je rekao Đokić, "slovenačka strana još jednom treba da razmotri argumente Republike Srpske o mogućnosti i periodu izvršavanja ove obaveze tokom marta". "U dosadašnjim pregovorima uspjeli smo da se otpiše 30 miliona evra, a ostala je obaveza od 37 miliona evra o kojoj nekoliko mjeseci pregovaramo sa Slovencima", izjavio je Đokić novinskoj agenciji Srna, 6. februara. On je naveo i kako obavezu plaćanja ima RiTE Ugljevik, čiji je garant Elektroprivreda Republike Srpske kao matično preduzeće. "Ukoliko ne budu u stanju da izvrše ovu finansijsku obavezu, onda će tu obavezu preuzeti Vlada Republike Srpske", istakao je Đokić. Zbog čega je spor?Slovenačka državna kompanija Elektrogospodarstvo Slovenije ulagala je još u vrijeme bivše SFRJ u izgradnju Rudnika i Termoelektrane Ugljevik. Dogovor je bio jednostavan- Slovenci ulažu, a zauzvrat dobijaju dio proizvedene struje. Isporuke su prekinute početkom rata u BiH. Spor traje više od 30 godina. Slovenačka državna kompanija pokrenula je dva arbitražna procesa, u Beogradu i Vašingtonu, tražeći odštetu za ulaganja i neisporučenu struju. Prvi spor u Beogradu su dobili i na osnovu njega, termoelektrana, u većinskom vlasništvu Elektroprivrede RS, mora Slovencima isplatiti oko 190 miliona evra odštete za neisporučenu struju i zatezne kamate. Drugi postupak je pred ICSID.

Izbori za predsjednika Republike Srpske bit će ponovljeni 8. februara na biračkim mjestima u nekoliko gradova u tom bosanskohercegovačkom entitetu, nakon što je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine otkrila zloupotrebe tokom glasanja 23. novembra 2025. Centralna izborna komisija BIH (CIK) poništila je rezultate prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske (RS), te naložila novo glasanje na 136 biračkih mjesta u 17 izbornih jedinica. Riječ je o biračkim mjestima u Prijedoru, Laktašima, Banjoj Luci, Doboju, Stanarima, Loparama, Ugljeviku, Osmacima, Zvorniku, Vlasenici, Bratuncu, Nevesinju, Gacku, Rudom, Bileći i Milićima, kao i jednom u Brčko Distriktu. Biračka mjesta, na kojim se izbori ponavljaju, bit će otvorena u nedjelju u 7 sati. Pravo glasa ima 84.474 birača. Izborna šutnja počinje 24 sata prije otvaranja biračkih mjesta, odnosno 7. februara u sedam sati, i trajat će do zatvaranja biračkih mjesta. Zajedno s nevladinim organizacijama koje nadgledaju izbore, CIK BiH je otkrio niz ozbiljnih propusta na prijevremenim izborima za predsjednika RS, 23. novembra. Nepravilnosti su toliko obimne da su mogle utjecati na krajnji rezultat. Razlika između kandidata bila je relativno mala, oko 9.500 glasova, dok je broj spornih glasova bio znatno veći, više 15.800. Utvrđeno je, među ostalim, glasanje bez važećih dokumenata, lažiranje potpisa i manipulacija biračkim spiskovima, dok su nekim kandidatima glasovi dodavani, a drugima oduzimani. Za prijevremene izbore za predsjednika RS, CIK je ovjerio kandidature Dragana Đokanovića, Branka Blanuše, Siniše Karana, Nikole Lazarevića, Igora Gaševića i Slavka Dragičevića. Ko su posmatrači?Ukupno 4.894 posmatrača ima pravo posmatranja ponovnih prijevremenih izbora za predsjednika RS, objavio je CIK. Među njima je i osmočlana delegacija čija imena je objavio Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Evrope. Za izbore je akreditirano i devet posmatrača po zahtjevu Ambasade Rusije u BiH. Iz CIK-a BiH su ranije za Radio Slobodna Evropa dostavili njihove inicijali, uz obrazloženje da identitet nije moguće objaviti zbog zaštite ličnih podataka. Prijevremeni izbori u RS provode se, jer je Miloradu Dodiku oduzet mandat predsjednika, nakon što je postala pravosnažna presuda protiv njega zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika. Dodik je osuđen godinu zatvora, a taj dio kazne je otkupio za oko 18.000 eura, te na šest godina zabrane obavljanja javnih funkcija.

Nevladina Inicijativa mladih za ljudska prava obeležila je u četvrtak u Beogradu 32. godišnjicu od masakra na pijaci Markale tokom opsade Sarajeva. Tog 5. februara 1994. godine ubijeno je 68 ljudi, a 144 osobe su ranjene od granate ispaljene sa položaja Vojske Republike Srpske. Aktivisti Inicijative su na centralnom Trgu Republike delili građanima ruže sa imenima žrtava. Građani su potom ruže ostavljali na obližnji štand koji je simbolizovao pijacu na kojoj se zločin dogodio. Aleksandar Milanović, aktivista Inicijative, rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da je cilj akcije podsećanje javnosti na zločin koji se "aktivno negira, kako u medijima tako i od strane političara". "Ideja je i da podignemo svest među građanima, posebno među mladima. Važno je da obeležimo u Beogradu i da pokažemo da ne postoje naše i njihove žrtve, već da su sve žrtve podjednako bitne", rekao je Milanović. Pismo građanima SarajevaNa štandu su građani imali priliku i da potpišu pismo građanima Sarajeva, u kojem, između ostalog, stoji da "Beograd i Srbija neće zaboraviti vaše sugrađane i sugrađanke". Kako se navodi, "zbog višedecenijske propagande zvaničnika Srbije, koji ovaj zločin i danas najčešće poriču različitim teorijama zavere", potpisnici pisma su istrajni u zahtevu da "svi odgovorni za ovaj ratni zločin odgovaraju pred sudovima u Bosni i Hercegovini i Srbiji". "U nadi da će u narednim godinama gradovi u Srbiji imati spomenike, imena ulica i državnu komemoraciju koja će na dostojanstven način čuvati sećanje na žrtve ratnih zločina u BiH, pa tako i opsade Sarajeva, šaljemo vam pismo kao iskaz najdubljeg pijeteta prema nedužno stradalim žrtvama", navodi se u pismu koje se može potpisati i na internetu. Pismo je potpisala studentkinja Beogradskog univerziteta Jana Keckarević. "Mislim da je divno što imamo ljude u Beogradu koji su spremni da javno urade ovako nešto i da iskažu podršku. Potpisala sam pismo jer treba da budemo saosećajni prema našim susedima", rekla je za RSE. Kaže da ljudi iz njenog okruženja uglavnom ne znaju dovoljno o opsadi Sarajeva i zločinu na Markalama. Fotogalerija: 'Strašan događaj'Sa ovom ocenom slaže se i 77-godišnji Slavoljub iz Beograda. Na štandu Inicijative mladih ostavio je ružu i potpisao pismo građanima Sarajava. Kaže da se masakra na Markalama jako dobro seća. "To je bio strašan događaj. Tada sam imao 43 godine. Strašno me je to pogodilo. Mislim da se ne zna dovoljno o opsadi Sarajeva. Imao sam drugaricu iz osnovne škole koja je tri godine bila u Sarajevu pod opsadom. Ispričala mi je šta je sve preživela, to se ne da opisati", kaže ovaj penzioner. Za masakr na Markalama po prvi put je čuo 19-godišnji Ferdinad. Ovaj državljanin Nemačke privremeno boravi u Beogradu u okviru programa za volontere. "O opsadi Sarajeva inače znam dosta, ali, da budem iskren, nisam znao za ovaj masakr. Sada znam i poneću to sa sobom u Nemačku i pričati ljudima iz mog okruženja. Mislim da je i za ljude u centralnoj Evropi veoma važno da to znaju", kaže Ferdinand. U javnom prostoru Srbije decenijama je prisutan narativ o tome da je masakr na Markalama izvela Armija BiH s ciljem da diskredituje Vojsku Republike Srpske. Za potrebe održanja te neutemeljene teze angažovane su i državne institucije. Tako je u septembru 2016. godine, Republički centar za istraživanje rata, koji funkcioniše u okviru Ministarstva pravde bh. entiteta Republike Srpske, dobio odobrenje od Ministarstva odbrane Srbije da na vojnom poligonu u vojvođanskom selu Nikinci izvrši veštačenje pokolja počinjenih na Markalama, u sarajevskoj Ulici Vase Miskina i Tuzlanskoj kapiji. "Ne verujem da taj narativ može da se promeni 's vrha', već promena mora da dođe od samih građana", kaže aktivista Inicijative Aleksandar Milanović. "Veliku ulogu imaju ovakve akcije koje edukuju naročito mlade ljude o ovakvim temama o kojima nemaju priliku da čuju u medijima", dodaje. Presude za zločin na MarkalamaSarajevo je bilo pod opsadom Vojske Republike Srpske 1.425 dana, od 6. aprila 1992. godine do 29. februara 1996. godine. U tom periodu je u razmaku od godinu i po dana dva puta granatirana pijaca Markale u gradskom jezgru. Prvi zločin dogodio se u februaru 1994, a naredni 28. avgusta 1995. godine, kada su ubijene 43 osobe, a ranjeno njih 84. Za ove zločine donesene su pravosnažne presude pred međunarodnim institucijama i Sudom Bosne i Hercegovine. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) utvrdio je da je granata ispaljena sa položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske. Ova institucija osudila je komandata tog korpusa Stanislava Galića na doživotnu kaznu zatvora u novembru 2006. godine. Galić je bio komandant tog korpusa Vojske Republike Srpske u periodu od 10. septembra 1992. do 10. avgusta 1994. godine. Radovan Karadžić, bivši predsednik Republike Srpske, je pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS), koji je nasledio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, pravosnažno osuđen u martu 2019. godine na doživotnu kaznu zatvora. U presudi se navodi prvi masakr na Markalama iz 1994. godine, u delu koji govori o terorisanju građana Sarajeva. U presudi Ratku Mladiću, komandantu Vojske Republike Srpske, koji je 8. juna 2021. godine pred sudom u Hagu osuđen na doživotni zatvor, za oba masakra se navodi da su "granatiranja izvršile snage Sarajevsko-romanijskog korpusa". Prema zvaničnim podacima, za zločine na području Sarajeva pred državnim Sudom BiH osuđeno je deset pripadnika Vojske Republike Srpske.

Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu protiv Mensuda Kelešture i Hazima Jašarevića, bivših pripadnika Armije BiH, koja ih tereti za granatiranje u Vitezu 1993. godine, kada je na dječijem igralištu poginulo osmero, a ranjeno petero djece. Kelešturu i Jašarevića Tužilaštvo BiH tereti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, u vrijeme sukoba između Armije RBiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) na području Viteza, u srednjoj BiH. U optužnici je navedeno da su 10. juna 1993. sudjelovali u artiljerijskom napadu na civile u prigradskom naselju Podgradina. Keleštura je optužen da je, kao zapovjednik 325. brdske brigade Armije RBiH, naredio Brigadnoj artiljerijskoj grupi napad na civile u Podgradini, dijelu grada naseljenom civilnim hrvatskim stanovništvom. Prema optužnici, Keleštura je naredio napad, iako je bio svjestan da je izveden u vrijeme primirja i u naseljenom mjestu, te da može dovesti do stradanja civila. Po naredbi je postupio Hazim Jašarević, komandir Brigadne artiljerijske grupe, preko potčinjenih vojnika, koji je, također, znao da se ne radi o vojnom cilju i da može nastupiti posljedica za civilno stanovništvo. Pripadnici te brigade su, kako se navodi u optužnici, ispalili jednu artiljerijsku minobacačku minu kalibra 120 mm, s lokaliteta Podlazine u općini Vitez. Granata je pala na dječije igralište, smješteno između porodičnih kuća. Predmet o stradanju djece u Vitezu, nalazio se oko 20 godina Tužilaštvu BiH, gdje je proslijeđen iz kantonalnog Tužilaštva u Travniku. Iz državnog Tužilaštva ranije su za RSE potvrdili da je od početka 2022. godine istraga ubrzana, te da su angažirani eksperti za balistička vještačenja. Optužnica je podignuta 30. decembra 2025.

Kada Senka Kurt kaže da u Ustavu Bosne i Hercegovine ne postoji, to je činjenica koja ukazuje na podjelu na konstitutivne i "Ostale" koja je prisutna tri decenije nakon rata. Ona se izjašnjava kao Bosanka i formalno ne pripada nijednoj od tri ustavno priznate etničke kategorije – Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. Zbog toga joj je unaprijed uskraćeno pravo da se kandiduje za najviše državne funkcije. "Osjećam frustraciju. Zbog ustavne diskriminacije, kao Bosanka se ne bih mogla kandidovati za člana Predsjedništva BiH, čak i da to želim. To je za mene dugotrajna frustracija, jer živim u zemlji koja nosi ime mog identiteta, a u njenom ustavu za nas nema mjesta", ispričala je Kurt za Radio Slobodna Evropa. Njena priča nije izuzetak, već ilustracija šireg problema. Početkom februara, Evropski sud za ljudska prava donio je presudu protiv BiH utvrdivši da je Zlatan Begić, poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH, diskriminisan, jer mu, kao građaninu iz reda "Ostalih", nije bilo omogućeno da se kandiduje za predsjednika ili potpredsjednika Federacije BiH, niti za rukovodeće funkcije u državnom parlamentu. Sud je ocijenio da je takva praksa suprotna evropskim standardima i naložio isplatu odštete. Iako presuda još nije pravosnažna, analitičari upozoravaju da politički sistem BiH i dalje nema odgovor na pitanje - kako funkcionisati bez etničkih barijera koje su ugrađene u temelje države. To, kako ističu, potvrđuje i činjenica da država već 20 godina odbija da provede ranije presude iz Strasbourga, koje se odnose na etničku diskriminaciju. Diskriminacija na svim nivoimaPresuda u slučaju Zlatana Begića samo je nastavak niza presuda Evropskog suda za ljudska prava koje BiH godinama odbija da provede. Najpoznatija među njima je ona iz 2009. godine, koja je izrečena u predmetu "Sejdić i Finci protiv BiH". Njome je utvrđeno da Ustav BiH diskriminiše pripadnike nacionalnih manjina, jer im ne dopušta kandidaturu za Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamenta BiH. Dervo Sejdić i Jakob Finci tada su dobili spor, ali ne i prava koja im presuda garantuje. Sedamnaest godina kasnije, situacija se nije promijenila, a Sejdić, iz Romskog informativnog centra Kali Sara, kaže za RSE da sumnja da će odluke suda ikada biti provedene. "Trenutnim politikama odgovara ovakvo stanje da za lične interese i uži krug prijatelja unutar svojih stranaka obezbijede što više pozicija i benefita. Njima odgovara da se na račun tobože diskriminacije konstituivnih naroda održavaju na političkoj sceni, okupljaju glasačko tijelo i već su mašinerija", kazao je Sejdić. Upozorava i da diskriminacija ne postoji samo na državnom nivou, već i u entitetima, kantonima i drugim nivoima vlasti. Kao potencijalni izlaz vidi intervenciju visokog predstavnika u BiH, koji raspolaže bonskim ovlastima, ali do sada nije posegnuo za njima u ovom pitanju. Presude koje se gomilaju, prava koja izostajuPored Derve Sejdića i Jakoba Fincija, Evropski sud za ljudska prava presudio je i u korist Azre Zornić, Ilijaza Pilava, Samira Šlakua i Svetozara Pudarića. Evropski sud za ljudska prava je presudio u korist Azre Zornić, u julu 2014. Ona je državu tužila, jer joj nije bilo dozvoljeno da se kandiduje za Dom naroda Parlamenta BiH i Predsjedništva BiH, pošto se ne izjašnjava kao pripadnica konstitutivnih naroda u BiH. Ilijaz Pilav tužio je BiH zbog nemogućnosti da se, kao Bošnjak koji živi u Republici Srpskoj, kandiduje za člana Predsjedništva BiH koji dolazi iz tog entiteta. Pilav je, nakon nekoliko godina suđenja, dobio spor protiv BiH u junu 2016. Samir Šlaku iz Sarajeva tužio je BiH, jer mu nije dozvoljeno da se kao pripadnik nacionalne manjine kandiduje za Dom naroda Parlamenta BiH i člana Predsjedništva BiH. Sud za ljudska prava u Strazburu presudio je u maju 2016. godine u njegovu korist. Evropski sud za ljudska prava donio je 8. decembra 2020. presudu u predmetu Svetozar Pudarić protiv BiH, kojom je utvrdio da je BiH diskriminirala sada preminulog Pudarića, u vezi s pravom na kandidaturu za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda na teritoriji Federacije BiH. Nijedna od ovih presuda nije implementirana. Diskriminacija kao politički temeljSociolog Esad Bajtal kazao je za RSE kako sumnja da će trenutna struktura vlasti u BiH ikada provesti presude Evropskog suda za ljudska prava i otkloniti dikriminaciju nad građanima koji ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda. "Temelj njihovih politika je diskriminacija, koja nema nikakvog racionalnog temelja i toliko je apsurdna da je pravo čudo kako opstaje", ističe Bajtal. On kaže da je, mimo svoje volje, i sam formalno svrstan u kategoriju Ostalih, iako se izjašnjava kao Bosanac, ali to sistem ne prepoznaje. "Doživjeli smo i živimo varijentu u kojoj nas Bosance u našoj zemlji zovu 'Ostali'. To je uvreda, a da ne govorimo o uskraćivanju prava. Ko ima pravo nekoga u njegovoj vlastitoj zemlji zvati ostalima. Dakle, imate prvog, drugog i trećeg, a oni ostali su periferija i margina", kaže on. Ustav BiH prepoznaje tri konstitutivna naroda (Bošnjak, Srbin, Hrvat), te pripadnike "Ostalih" i građane BiH. Međutim, ne precizira ko čini "Ostale" niti daje precizna objašnjenja o tome ko su građani BiH. "To mene ne pogađa, jer namam tu vrstu političkih ambicija, ali pogađa ljude koji bi željeli da se kandiduju i da budu birani. Sve im je to uskraćeno", ističe Bajtal. Sličnog je stava i Aleksandar Žolja, direktor Helsinškog parlamenta građana Banja Luka. "Još prije 16 godina sud u Strasbourgu utvrdio je da BiH diskriminiše određene ljude. BiH je, nažalost, toliko neodgovorna prema svojim građanima da ni do danas nije riješila tu diskriminaciju", istakao je Žolja. Za njega je problem i sam naziv "Ostali". "Pri tome su 'ostali' dodatno diskriminisani, a i sam naziv 'ostali' je degradirajući i kao takav je i dalje sadržan u Ustavu BiH. Poznato mi je da su nacionalne manjine odavno tražile da se taj pojam promijeni u nešto ravnopravnije, iako su njihova politička prava i dalje ozbiljno ugrožena", ocijenio je Žolja. Evropski put pod znakom pitanjaKomitet ministara Vijeće Evrope i Evropska komisija godinama upozoravaju Bosnu i Hercegovinu da bez izmjena Ustava i Izbornog zakona nema usklađivanja s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Iako su formirane brojne radne grupe i usvojeni akcioni planovi, konkretnih rezultata nema. Izmjene izbornog zakonodavstva nalaze se među 14 ključnih prioriteta koje BiH mora ispuniti za početak pregovora s Evropskom unijom. One podrazumijevaju i ustavne promjene, posebno kad je riječ o pravu manjina da ravnopravno, kao i tri konstitutivna naroda, budu imenovani u izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast. Dok se to ne desi, oko 400.000 građana BiH ili 12 posto stanovništva i dalje ostaje bez osnovnog demokratskog prava- da budu birani zbog imena, porijekla ili mjesta u kojem žive.