Vijeće ministara Bosne i Hercegovine utvrdilo je 21. maja nacrt državnog budžeta za 2026. godinu u iznosu od 1,58 milijardi maraka (oko 808 miliona eura), saopćili su iz ove institucije. Nacrt zakona o budžetu institucija BiH i međunarodnih obveza za 2026. godinu predviđa povećanja za više državnih sigurnosnih i pravosudnih institucija. Najveći rast planiran je za Ministarstvo obrane BiH, kojem je predviđeno povećanje od oko 22 miliona eura. Granična policija BiH trebala bi dobiti dodatnih 6,6 miliona eura, Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) oko 8,6 miliona i Obavještajno-sigurnosna agencija BiH oko 4,6 miliona eura). Sud BiH trebao bi dobiti oko 2,55 miliona eura, a Tužiteljstvo BiH četiri oko dva miliona eura više u odnosu na budžet za 2025. godinu. Nakon usvajanja u Vijeću ministara, nacrt budžeta upućuje se Predsjedništvu BiH na razmatranje. Ako Predsjedništvo BiH da suglasnost, budžet mora biti usvojen u oba doma Parlamentarne skupštine BiH kako bi stupio na snagu. Trenutno je na snazi tzv. privremeno financiranje državnih institucija, gdje se sredstva isplaćuju na osnovu budžeta i potrošnje po tromjesečjima u prethodnoj godini. Za razliku od državnog nivoa, dva entiteta su ranije usvojili svoje budžete za ovu godinu. Narodna skupština Republike Srpske je 17. decembra usvojila budžet ovog entiteta za 2026. godinu u iznosu od oko 3,8 milijardi eura. Budžet Federacije BiH za 2026. godinu entitetski parlament je usvojio 23. januara 2026. i iznosi oko 4,55 milijardi eura. Većina nadležnosti, kao što su isplata penzija i druga socijalna pitanja, zdravstvo i općenito ekonomija i razvoj infrastrukture, u entitetskoj su nadležnosti, dok se državni budžet koristi za isplate plaća i naknada zaposlenima u 75 ministarstava i agencija. U državnim institucijama je oko 22.500 zaposlenih, najviše u Oružanim snagama BiH gdje je oko 9.100 zaposlenika, te u Graničnoj policiji i Upravi za indirektno oporezivanje BiH (carina) gdje ih radi po 2.400. Iz državnog budžeta se isplaćuju i plaće i naknade za 80 funkcionera izabranih ili imenovanih u tročlano Predsjedništvo, Vijeće ministara i Parlamentarnu skupštinu BiH.

Kada je 2021. godine uhapšen u Sarajevu zbog sumnje da je planirao likvidaciju više osoba, Anđelko Milićević već je bio prvostepeno osuđen zbog trgovine drogom i držanja eksploziva u Doboju na skoro petogodišnju zatvorsku kaznu. No, u međuvremenu je izmakao pravosudnom sistemu, uspio postati nedostupan bosanskohercegovačkim organima i dospjeti na međunarodnu potjernicu. Prema istraživanju Radija Slobodna Evropa, 33-godišnji Milićević, nadimka Žico, pridružio se ruskoj vojsci i borio se na ratištu u Ukrajini. Ako se i dalje nalazi u ruskoj vojsci, Milićević bi mogao ostati izvan domašaja bh. pravosuđa. Osim što Rusija ne izručuje vlastite državljane, njene zakonske izmjene predviđaju i zaštitu od izručenja za strance koji su služili u ruskim oružanim snagama, a koje traže matične zemlje. Šta je Anđelko Milićević uradio u Doboju?Milićević je 12. februara 2020. godine u Okružnom sudu u Doboju osuđen na četiri godine i 11 mjeseci zatvora zbog neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga i nedozvoljenog držanja eksplozivnih materija. On je sporazumno priznao krivicu, a s njim su osuđena još dvojica Dobojlija, jer su nabavljali i prodavali drogu spid. Sva trojica su uhapšena nakon što su drogu pokušali prodati prikrivenim inspektorima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. Milićević je bio dobavljač, a na dan hapšenja u njegovom stanu, osim droge, pronađena su i dva kilograma eksploziva. Presudu je 14. jula 2022. potvrdio Vrhovni sud Republike Srpske, čime je postala pravomoćna, a predmet okončan. Nekoliko dana kasnije naređeno je izvršenje kazne zatvora, a o tome je obaviještena i policija. "Do danas, Okružni sud nije zaprimio obavijest od Osnovnog suda u Doboju da je optuženi stupio na izdržavanje kazne zatvora", naveli su za RSE iz ove institucije. Iz Osnovnog suda u Doboju za RSE kažu da Milićević nikad nije odslužio kaznu jer ga nisu pronašli zbog čega su raspisane domaća i međunarodna potjernica. Iz Direkcije za koordinaciju policijskih tijela u BiH, u okviru koje je i Ured INTERPOL-a, za RSE nisu mogli govoriti o Milićevićevom slučaju, navodeći “da su informacije namijenjene isključivo za službenu policijsku i sudsku upotrebu”. Njegovo ime nije među javno objavljenim potjernicama na web-stranici INTERPOL-a. Hapšenje i puštanje u Sarajevu godinu nakon presude iz DobojaGodinu i tri mjeseca nakon prvostepene presude iz Doboja, Milićević je u maju 2021. u akciji sarajevske policije i Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapšen u Sarajevu zbog drugih krivičnih djela. Policija u Sarajevu dobila je informacije o mogućem ugrožavanju života više osoba i nakon dvodnevne opservacije u zasjedi uhapsila Milićevića. U ukradenom vozilu i stanu koji je koristio pronađeni su pištolj s municijom, marihuana, telefoni, ključevi i kanister sa zapaljivom tečnošću. Slučaj je preuzelo Tužiteljstvo Kantona Sarajevo i zatražilo pritvor, ali je Općinski sud u Sarajevo odbio prijedlog, te je Milićević pušten na slobodu. RSE je pitao Općinski sud u Sarajevu kako je Milićević, uprkos ozbiljnosti navoda i njegovoj ranijoj krivičnoj prošlosti, pušten bez mjere pritvora. U odgovoru je navedeno da u kaznenoj evidenciji tada nije bila evidentirana presuda Okružnog suda u Doboju. "U vrijeme odlučivanja po prijedlogu Kantonalnog tužilaštva, presuda Okružnog suda u Doboju nije bila pravosnažna", odgovorili su. Iz Tužiteljstva u Sarajevu su rekli da je u trenutku hapšenja i predlaganja mjere pritvora Milićević bio dostupan. "Bila je poznata i adresa na kojoj je lice prijavljeno, kao i adresa na kojoj je boravio u Kantonu Sarajevo na kojoj adresi su se i provodile određene istražne radnje.”, navode iz Tužiteljstva. Kasnije, kako kažu, Milićević se nije odazivao na pozive “u cilju provedbe određenih istražnih radnji i raspisana je potraga da bi naknadno tokom 2024. godine bili informisani od MUP-a RS-a da su u odnosu na isto lice raspisane dvije centralne i jedna međunarodna potjernica", naveli su za RSE. Ugovor s ruskom vojskomNakon svih problema sa zakonom, Milićević je uspio izbjeći bh. pravosuđe i, prema nezvaničnim podacima otići u Srbiju, odakle je dalje otišao u Rusiju. Tamo je, prema informacijama koje je RSE dobio od Odbrambene obavještajne službe Ministarstva odbrane Ukrajine, potpisao ugovor s ruskom vojskom 14. septembra 2023. godine. "Borio se u 109. padobranskoj pukovniji", saznao je RSE. Slične informacije o Milićevićevom pridruživanju ruskoj vojsci RSE je nezvanično dobio od sigurnosnih agencija u BiH. Nejasno je da li Milićević i dalje aktivno sudjeluje u ruskoj agresiji na Ukrajinu, kao ni gdje se tačno nalazi. RSE je pokušao stupiti u kontakt s njegovom obitelji u Doboju, ali bez uspjeha. Stariji nalozi na društvenim mrežama pod imenom Anđelko Milićević Žico nisu aktivni nekoliko godina. Rusija usvojila zakon koji zabranjuje izručenje stranih državljanaMilićević bi, zahvaljujući novom ruskom pravnom okviru, mogao ostati nedostupan bh. organima, nakon što je u februaru 2026. ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao zakon kojim se zabranjuje izručenje stranih državljana koji služe ili su služili po ugovoru u ruskoj vojsci ako su sudjelovali u borbenim operacijama. Zakon zabranjuje njihovo izručenje, dok Rusija ne izručuje ni vlastite državljane. "BiH može tražiti osobu koju pominjete, ali Rusija apsolutno može odbiti da ga izruči", kaže za RSE sarajevski advokat i bivši sudac Vlado Adamović. Poslije godine potrage, dobrovoljac iz BiH u Rusiji proglašen mrtvim, majka traži tijeloStrani državljani mogu potpisivati ugovore s ruskim Ministarstvom odbrane od 2022. godine, dok je kasnije dodatno pojednostavljeno i stjecanje ruskog državljanstva za one koji služe u vojsci. Slučaj Milićevića nije prvi koji otvara pravna pitanja u vezi s bh. državljanima u ruskim snagama. Sud Bosne i Hercegovine je krajem 2025. odbio potvrditi optužnicu protiv Darija Ristića, državljanina BiH koji se borio na strani Rusije u Ukrajini, nakon što je utvrđeno da je u međuvremenu stekao rusko državljanstvo. Prema važećem zakonodavstvu BiH, krivično djelo pridruživanja stranim vojnim ili paravojnim formacijama ne odnosi se na osobe koje imaju državljanstvo države u čijim snagama služe. Tužiteljstvo BiH najavilo je mogućnost promjene zakona s ciljem da se spriječe odlasci na strana ratišta, rekao je glavni tužitelj Milanko Kajganić, ali pravni stručnjaci su za RSE pojasnili da bi taj proces mogao biti kompliciran i dugotrajan. I domaći i strani osuđenici u redovima ruske vojskeEmily Ferris, stručnjakinja za Rusiju pri britanskom think tanku Royal United Services Institute (RUSI), kaže za Radio Slobodna Evropa da ruske vlasti godinama koriste i domaće osuđenike za popunjavanje vojnih redova, a da potreba za ljudstvom često potiskuje ozbiljnije provjere prošlosti regruta. "Regrutacija se u velikoj mjeri svodi na to ko je dostupan, a ne na to koliko su ti ljudi provjereni", kaže Ferris. Ona upozorava da motivacija Moskve možda nije zaštita pojedinaca od pravosuđa njihovih matičnih zemalja, već zadržavanje kontrole nad ljudima koji bi se mogli vratiti i govoriti o onome što su vidjeli na frontu. "Ne mislim da je primarni cilj zaštititi te ljude, koliko spriječiti njihov povratak i potencijalno dijeljenje informacija o načinu na koji Rusija vodi rat", navodi Ferris. Ferris navodi da postoje i financijski poticaji za regrutaciju stranaca, pri čemu regruteri mogu dobiti veće bonuse za dovođenje stranih državljana u vojsku. "Nije jasno u kojim razmjerima strani državljani završavaju na frontu, ali se raspoređuju tamo gdje postoji potreba, što može značiti i vrlo rizične pozicije", kaže Ferris za RSE. Upozorava da poseban sigurnosni rizik predstavljaju povratnici iz rata, posebno oni s kriminalnom prošlošću, jer ratno iskustvo i trauma mogu dodatno otežati reintegraciju. "Poseban problem nastaje kada se takvi ljudi vrate iz rata, s traumama, vojnim iskustvom i potencijalno dodatnim nasilnim obrascima ponašanja." Milićevićev slučaj nije izoliran. Ukrajinska vojna obavještajna služba tvrdi da su do kraja marta 2026. identificirana 27.407 strana državljana iz najmanje 135 zemalja koji se bore na strani Rusije, dok Moskva, prema istom izvoru, planira tokom 2026. regrutirati još najmanje 18.500 stranaca.

Federalno tužilaštvo Belgije saopštilo je u sredu da je otvorilo istragu o potencijalnoj umešanosti belgijskih državljana u takozvani "snajper safari" tokom opsade Sarajeva za vreme rata 90-ih. Prema saopštenju ove institucije, istraga je pokrenuta "na osnovu informacija objavljenih u štampi". Tužilaštvo je dodalo da, u interesu istrage, ne želi dodatno da komentariše ovaj slučaj. Postupak u Belgiji usledio je nakon što je Javno tužilaštvo u Milanu pokrenulo istragu o takozvanim "vikend snajperistima" koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavacenija, plaćali velike iznose novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperima, uglavnom "iz zabave", ubijali građane u opkoljenom gradu. Gradsko veće Sarajeva krajem januara dalo je saglasnost da se Grad pridruži postupku u Milanu protiv osumnjičenih. Pod istragom je trenutno osamdesetogodišnji državljanin Italije, bivši kamiondžija iz provincije Pordenone, koji je saslušan 9. februara. Tokom gotovo četvorogodišnje opsade Sarajeva, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto ubijeno dete stradalo je od snajperskog hica, dok je više od 14.000 dece ranjeno. Ipak, do danas nijedan pojedinačni snajperista nije procesuiran ni pred domaćim ni pred međunarodnim sudovima. Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju u presudama protiv najviših zvaničnika Republike Srpske zaključio je da je snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu.

Kalkulisanje vezama balkanskih država sa Rusijom je interes Moskve, ali ne i njena zasluga, ocenjuje u razgovoru vođenom u "Uvidu" Radija Slobodna Evropa (RSE), Paola Petrić, direktorka kancelarije Heinrich Böll Stiftung fondacije u Sarajevu. "Na Balkanu je jedna od njihovih zona uticaja ili tačaka kroz koje pokušavaju da geopolitički uznemiravaju Evropu i Evropsku uniju, da omoguće širenje NATO-a, spreče evroatlantsko priključivanje ovog dela Evrope. To je interes Moskve. Na ovdašnjim elitama je odgovornost kakva će savezništva praviti i da li su njihova savezništva put Brisela", pojašnjava Petrić. Savezništva koja Moskva održava nakon 2022. godine i početka primene sankcija Evropske unije (EU) protiv Rusije zbog njene invazije na Ukrajinu, na Balkanu se najčešće posmatraju kroz primer Srbije. Koliko su promenjeni odnosi Beograd-Moskva?Ta država, iako kandidatkinja za članstvo u EU, nije uvela sankcije Rusiji, rizikujući tako svoje evrointegracije, proces koji podrazumeva i postepeno usklađivanje domaće spoljne politike sa politikom briselske administracije. Međutim, u međuvremenu je došlo i do značajnih zastoja u relacijama Beograd-Moskva. Najosetljiviji momenat dogodio se pre godinu dana, kada je ruska Spoljna obaveštajna služba optužila Beograd da oružje proizvedeno u Srbiji preko trećih zemalja završava u rukama ukrajinskih snaga. "Ovo omogućava Kijevu da formalno prima proizvode vojne industrije koji više nisu srpski, već se montiraju u fabrikama oružja u zapadnim zemljama. Montaža i punjenje municije vrši se prvenstveno u Češkoj i Bugarskoj", saopšteno je iz Moskve u junu 2025. godine. Direktorka Centra za građansko obrazovanje iz Podgorice Daliborka Uljarević ocenjuje da Rusija nema mnogo izbora i da zato u partnerskim odnosima toleriše mnoge stvari koje u nekim drugim okolnostima ne bi. "Srbija se oslanja na Rusiju i zbog pitanja Kosova. Na drugoj strani, Rusiji je potrebna tako velika država preko koje može da vrši svoje druge uticaje, jer je deo uticaja na Bosnu i Hercegovinu izvršila preko Srbije. Sada se to samostalno dešava u Republici Srpskoj", zaključuje Uljarević. Kuda idu srpsko-ruski odnosi nakon kritika Brisela?Da li je Dodik 'uspešniji' od Vučića?Milorad Dodik, lider vodeće partije Srba u Bosni i Hercegovini (BiH), sastao se sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom devet puta od početka invazije na Ukrajinu. Dodik, koji je bio prisiljen da se povuče sa pozicije predsednika entiteta Republika Srpska nakon presude zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika u BiH, u oktobru prošle godine skinut je i sa američke crne liste na kojoj je bio od 2017. godine. Dodik se tako našao u poziciji balansa, što je višegodišnja spoljnopolitička strategija Aleksandra Vučića. Da li se Dodik pokazao uspešnijim u balansiranju između Vašingtona i Moskve? "To pragmatično balansiranje koje Milorad Dodik sad ima u praksi nije suštinski održivo. Potezi koji se tiču Dodika sigurno su urađeni u dogovoru sa Moskvom, ali je rok trajanja oročen na aktuelnu administraciju u Vašingtonu. Na drugoj strani, već su bile pukotine u komunikaciji između Dodika i Vučića. Ne treba zaboraviti da je on napadan u jednom periodu u beogradskim medijima", kaže Uljarević. "Taj duet i tandem koji se igra na relaciji Banja Luka–Beograd takođe je konstanta na Zapadnom Balkanu i moguće je da se ponekad, kao u lošem ljubavnom paru, dogodi zatišje u vezi", podvlači Petrić. Ko je ruski proksi u EU posle Orbana?Porazom snaga Viktora Orbana i njegovim odlaskom sa vlasti nakon sedamnaest godina, Rusija je ostala bez jednog saveznika u okvirima EU. Na obeležavanju Dana pobede, 9. maja, osim Dodika, prisustvovao je i slovački premijer Robert Fico. Slovačka je preko gasovoda "Družba" oslonjena na uvoz gasa iz Rusije, baš kao i Bugarska, koja je ipak od 2022. godine u znatnoj meri umanjila uvoz, oslanjajući se na nabavke iz Azerbejdžana preko Grčke i Turske. Ipak, premijer Rumen Radev, sa pozicije desnog centra, zalaže se za održavanje uvoza iz Rusije. Tsvetomir Nikolov, saradnik Centra za proučavanje demokratije iz Sofije, ocenjuje da je značaj Radeva za Moskvu porastao. "Kada ste deo EU i NATO-a, vi ste unutra i mnogo je važnije imati takve instrumente kako biste mogli da blokirate određene stavove ili političke poteze koristeći mogućnost veta i slično, rekao je Nikolov. On navodi da je malo verovatno da bi nadalje Radev mogao igrati ulogu ruskog proksija u Evropi, kako je to činio Orban. "Orbanov režim nije bio toliko efikasan koliko su ruski akteri očekivali jer je Mađarska u drugačijoj poziciji, ona je važan igrač u svetu, ne samo u Evropi", pojašnjava Nikolov, podsećajući i da je MAGA (The Make America Great Again - Učinimo Ameriku ponovo velikom) pokret u SAD inspiraciju nalazio delom i u mađarskoj unutrašnjoj politici. U čemu je razlika populizma na Balkanu i u EU?Globalni rast populizma daje snagu spoljnopolitičkim nastojanjima Rusije. Na Balkanu je ta vrsta tendencije prepoznata u Srbiji, ali se u sličnoj meri može pratiti kroz rast Alternative za Nemačku u Nemačkoj, podršku koju uživa Robert Fico u Slovačkoj ili desni populizam italijanske premijerke Đorđe Meloni. Da li nacionalistički populizmi Zapadnog Balkana predstavljaju veći rizik? U Crnoj Gori, državi koja prednjači u prijemu u članstvo EU, dok je kao godinu ulaska Vlada zacrtala 2028, utisak je da se uprkos ideološkim podelama saglasnost o evropskoj budućnosti postigla. "Proruski narativi nisu nestali. Oni danas, u ovom trenutku kad kažete da je Crna Gora dosta ubrzana na putu ka EU, imaju svoje aktere u vlasti, imaju deo medijskog prostora, društvene mreže i šire identitetske i geopolitičke narative koji se često preklapaju sa snažnim prosrpskim i antizapadnim sentimentima", kaže Uljarević. Podseća i da je Crna Gora zatvorila 13 od ukupno 33 pregovaračka poglavlja. Zatvaranje svih je uslov za članstvo, što znači da zastoj u preostalih dvadeset može imati visoku cenu. "Neuspeh u etabliranju demokratije", po Paoli Petrić, razlog je zbog čega su balkanski populizmi rizičniji od onih koji su se razvili u državama EU. "Kad kažem demokratije, mislim na bazičnu podelu vlasti koju jedna demokratija podrazumeva i sve vreme šlajfujemo u toj bazi, u osnovama demokratije, a nikako da stignemo do one nadogradnje. Tako da je to velika razlika. Kad pričamo o tome koliko je i na koji način danas nestabilna nemačka demokratija, mi znamo da su tamo neki fundamenti za sada vrlo čvrsti, oni mogu da se ljuljaju, ali su za sada otporni na zemljotrese. Međutim, kod nas demokratija ni dan-danas nije otporna na zemljotrese", navodi Petrić. "Uvid" pogledajte na kanalu RSE na YouTube-u.

Osim što dvije decenije nema političkog dogovora o zakonu o državnoj imovini, Bosna i Hercegovina je zbog političkih blokada godinama i bez mehanizama koji bi pomogli investitorima i uklonili prepreke pred velikim infrastrukturnim i energetskim projektima. Nedavna izjava visokog predstavnika Christiana Schmidta o mogućoj intervenciji po pitanju državne imovine, ponovno je otvorila dikusiju o mogućnostima da se deblokiraju projekti, dok BiH čeka na zakon o državnoj imovini. Schmidt je u intervjuu za njemački Süddeutsche Zeitung 14. maja kazao da njegov tim radi na modelu prema kome bi nezavisna komisija odlučivala za koje svrhe se može koristiti državno zemljište pod zabranom raspolaganja. Naveo je i da je, "uz malo sreće", rješenje moglo doći do kraja godine, upozoravajući da zbog neriješenog pitanja državne imovine pojedine općine ne mogu realizirati ni osnovne infrastrukturne projekte. Iz Ureda visokog predstavnika (OHR) nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa (RSE) da pojasne aktivnosti koje je Schmidt spomenuo, odnosno da li je u planu formiranje nove ili aktiviranju postojećih komisija. Nedim Ademović, ekspert za ustavno pravo, smatra da visoki predstavnik ne mora nametati zakon, ali može "oživjeti" postojeće mehanizme kako bi bila omogućena realizacija projekata. "Pitanje državne imovine nije komplikovano pravno pitanje. Problem je isključivo politički", kazao je za Radio Slobodna Evropa (RSE). Ističe da su bh. građani, posebno oni u entitetu Republika Srpska, godinama izloženi manipulacijama, jer se pitanje državne imovine predstavlja kao pitanje opstanka entiteta i naroda. "A, u stvari, radi se o opstanku koruptivnih sistema i šema koje su, od lokalnih zajednica do entitetskih vlasti, decenijama razvijale korumpirane političke vlasti u vezi sa državnim resursima. Oni su decenijama raspolagali tim resursima, zgrtali ogromno bogatstvo", naveo je Ademović. Zabrana (Cilj nametnute zabrane bio je sprječavanje prodaje, prenamjene i knjiženja imovine na entitetske i lokalne nivoe, ali je time istovremeno ograničen prostor za investicije koje zahtijevaju jasne vlasničke odnose. U Zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom iz 2005. državna imovina je definirana kao ona koja je pripala BiH na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije republika bivše socijalističke Jugoslavije iz 2001. godine. Također, to je imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalistička Republika BiH do kraja 1991. Visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo je 2022. godine izmjene tog zakona, čime je precizirao da su državna imovina i rijeke, šume i šumsko zemljište, za koje je Ustavni sud BiH u ranijim odlukama utvrdio da predstavljaju državnu imovinu. Zakonom iz 2005. propisano je da zabrana raspolaganja ostaje na snazi dok državna vlast ne donese zakona kojim će urediti prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom. To do danas nije urađeno. Ured visokog predstavnika (OHR) u BiH nadležan je za provođenje civilnog dijela Daytonskog mirovnog sporazuma, a korištenje Bonnskih ovlasti omogućava mu izmjene ili poništavanje postojećih ili nametanje novih zakona te smjenu dužnosnika.)raspolaganja državnom imovinom u BiH na snazi je od 2005. godine, kada ju je nametnuo tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown. Na snazi ostaje do donošenja državnog zakona kojim će urediti prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom- Tome se protive političari iz RS koji negiraju postojanje imovine u vlasništvu države i koji su u više navrata pokušavali donijeti entitetske zakone kojim se regulira pitanje te imovine. Ustavni sud BiH je u više odluka kojima je poništio zakone o rijekama, šumama, poljoprivrednom zemljištu ili nepokretnoj imovini koje je izglasala Narodna skupština RS naglasio da se "radi o isključivoj nadležnosti BiH da regulira pitanja 'državne imovine'". Kakve mehanizme BiH ima?U izvještaju Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda iz oktobra prošle godine, Schmidt je prvi put javno govorio o mogućnosti ublažavanja zabrane raspolaganja državnom imovinom. Upozorio je da postojeća pravna situacija blokira projekte koji uključuju državno zemljište, posebno poljoprivredne i šumske površine, ističući da je, zbog protivljenja vlasti iz RS, teško očekivati politički dogovor o sveobuhvatnom zakonu o državnoj imovini. Schmidt je, također, ranije isticao da BiH treba iskoristit postojeće mehanizme za odlučivanje o korištenju državne imovine, prvenstveno Komisiju za državnu imovinu BiH. Muharem Cero, ekspert za pitanja državne imovine, smatra da je jedna od mogućnosti upravo reaktiviranje te komisije koja može u pojedinačnim projektima odlučivati o izuzimanju od zabrane raspolaganja državnom imovinom. "U tom slučaju bi utvrđivala opći interes kao temelj za izuzimanje i morala bi za to imati kriterije. No, predstavnici iz RS-a bi samim sudjelovanjem priznali postojanje državne imovine, što je mimo agende vlasti tog entiteta", kazao je Cero. Blokiran radKomisija za državnu imovinu osnovana je 2004. odlukom Vijeće ministara BiH, s ciljem utvrđivanja i raspodjele državne imovine, te definiranja obaveza države, entiteta i Brčko distrikta u upravljanju tom imovinom. Također, može odlučivati o izuzecima od zabrane raspolaganja državnom imovinom kada postoji javni interes, posebno za infrastrukturne i energetske projekte. No, zbog odbijanja institucija iz RS da imenuju nove članove, njen rad je zaustavljen, a posljednju sjednicu održala je 2016. godine. Džemail Ćibo, predsjedavajući saziva kome je istekao mandat, kazao je za RSE da su u posljednjih pet-šest godina Komisiji upućivani prijedlozi iz Federacije BiH i Brčko distrikta, dok iz RS članovi nikada nisu nominirani. "Suština je u otporu prema nazivu državno", tvrdi Ćibo. Proteklih godina u BiH zabilježeni su brojni slučajevi nezakonitog knjiženja državne imovine, te pokušaja entiteta ili općina da je prodaju ili prenamjene u građevinsko. Istovremeno, rijetki su primjeri odnosa prema državnoj imovini, koji podrazumijeva dobijanje suglasnosti od Vijeća ministara BiH odnosno državnog Parlamenta. Jedini slučaj izuzeća od zabrane raspolaganja državnom imovinom, koji je proveden kroz kompletnu zakonsku proceduru, bila je prodaja zemljišta za izgradnju zgrade američke ambasade (Američka vlada je prije 20 godina kod Vijeća ministara BiH inicirala kupovinu državnog zemljišta bivše kasarne Maršal Tito u Sarajevu, za izgradnju ambasade. Parlament BiH je na sjednicama oba doma usvojio odluku kojom BiH prodaje svoje zemljište Sjedinjenim Američkim Državama. Ugovor je potpisan 21. juna 2005. godine, a američka strana je na namjenski račun kod Centralne banke BiH uplatila oko 13 miliona dolara. Taj novac se dalje raspodijelio u budžete institucija. Na isti način je Općina Prozor/Rama 2022. otkupila državno zemljište kako bi izgradila poslovnu zonu. Zemljište je državi platila oko 90.000 maraka.)u Sarajevu 2005. godine. Od tada su na čekanju deseci zahtjeva različitih nivoa vlasti, preduzeća i pojedinaca koji se odnose na infrastrukturne projekte i saobraćajnice širom BiH. "Imamo zahtjeve iz svih krajeva BiH. U prethodnom periodu odgovarali smo da se čeka uspostavljanje komisije i odlučivanje, a sada sve stoji", kazao je Ćibo. U međuvremenu su različiti nivoi vlasti prodavali, raspolagali i knjižili državnu imovinu, mimo odluka Komisije i Parlamenta BiH, ali Ćibo kaže da takvi postupci nemaju pravnu snagu. 'Bez zakona nema sistemskog rješenja'U ranijim javnim istupima, Schmidt je poručivao da pitanje državne imovine treba rješavati u institucijama BiH, a ne intervencijama OHR-a. Također, isticao je i da država nosilac prava vlasništva nad državnom imovinom, dok Parlament BiH ima isključivu nadležnost za reguliranje pitanja državne imovine. No, također je spominjao mogućnost formiranja posebnog tijela za upravljanje državnom imovinom. U intervjuu za Frankfurter Allgemeine Zeitung 2023. Schmidt je govorio o mogućnosti uspostave zajedničke državne agencije na koju bi bila prenesena državna imovina, a čiji bi prihodi potom bili raspoređivani različitim nivoima vlasti u BiH. Ćibo procjenjuje da bi se posljednja Schmidtova izjava o komisiji koja bi odlučivala o korištenju državnog zemljišta mogla biti na tom tragu. "Možda je to pandan neke agencije, o kojoj se i do sada govorilo, koja bi u ime države odlučivala o načinu korištenja i raspolaganja državnom imovinom. Trenutna nadleženost Komisije je samo da odluči o izuzeću od zabrane raspolaganja i nema nikakvu faktičku vlast nad imovinom", kazao je. Ističe da je Komisija planirana da ad hoc rješava izuzetne slučajeve, poput saobraćajnica i projekata od javnog interesa, te tvrdi da bez zakona neće biti trajnog rješenja za pitanje državne imovine. Blokirani projektiNeriješeno pitanje državne imovine prepreka je i brojnim projektima, osobito iz oblasti energetike i cestogradnje. Jedna od njih je i plinovod Južna interkonekcija, kojim će se BiH spojiti na plinsku mrežu u Hrvatskoj, u čemu vlast Federacije BiH računa na američke investitore. Šta je Južna interkonekcija i zašto je važna za BiH?Ministar energije Federacije BiH Vedran Lakić najavio je da "izgradnja Južne interkonekcije ide pod koncesiju", navodeći da će s američkim investitorom biti potpisan višedecenijski ugovor. No, planirana trasa tog plinovoda, koji je strateški je važan za smanjenje potpune ovisnosti BiH o ruskom plinu, prolazi dijelom i državnim zemljištem. Južna interkonekcija (Projekt Južne plinske interkonekcije predviđa izgradnju plinovoda od Zagvozda (Splita) u Hrvatskoj, preko Posušja u Hercegovini, do Travnika u središnjoj Bosni, s odvojkom prema Mostaru. Zakonom je projekt proglašen strateškim i od javnog interesa, čime su jedinice lokalne samouprave obvezane ustupiti svoje zemljište bez naknade. Američka ambasada u Sarajevu javno je podržala projekt i sudjelovala je u povezivanju domaćih dužnosnika s predstavnicima američke kompanije.) predviđena je kao međunarodni plinovod koji bi BiH povezao s Hrvatskom i omogućio priključenje na LNG terminal na Krku i evropsku gasnu mrežu. Gostujući u programu jedne televizije u BiH, Schmidt je proteklog vikenda kazao da će u narednom periodu morati biti donesene određene odluke koje se tiču korištenja državnog zemljišta, posebno u kontekstu velikih infrastrukturnih projekata poput Južne interkonekcije. "U sporazumu s Hrvatskom potvrđeno je da se mora dati pravna sigurnost i da se mora odlučiti na nivou države. Država mora dobiti kompenzaciju, to je moja ideja", kazao je. Dodao je da državna imovina pripada državi i ona mora naći način zakon, regulativu, na koji će način dati entitetima, gradovima, općinama i privatnicima mogućnost da koriste to zemljište. Ademović smatra da bi se korištenje državne imovine moglo uređivati kroz sistem koncesija, jer to ne podrazumijeva prijenos vlasništva nad državnom imovinom, nego pravo njenog korištenja pod određenim uvjetima. U tome vidi način za realizaciju projekata bez zadiranja u pitanje konačnog vlasništva nad državnom imovinom. Ističe da bi, u ovom momentu upisana državna imovina, mogla dodjeljivati entitetima i njihovim partnerima u koncesiju, dok se pitanje državne imovine ne riješi jednim sveobuhvatnim zakonom. "Smatram da ono što može potpast pod pojma 'koncesije' u materijalno-pravom smislu, za to postoji zakonski osnov. Mimo toga ne. Postojeću komisiju treba 'skinuti sa aparata' i učiniti je funkcionalnom. Mislim da bi se time mogli riješiti i veliki infastrukturni projekti u BIH, uključujući i pitanje Južne interkonekcije", kazao je. Komisija (Odluke o koncesijama na državnom nivou, projektima međunarodnog karaktera i koncesijama koje prelaze entitetske granice donosi Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, uz potvrdu Parlamenta BiH. Komisija djeluje i kao Zajednička komisija za koncesije BiH, nadležna za sporove i pitanja između entiteta, Brčko distrikta i države u vezi s dodjelom koncesija.) za koncesije BiH regulatorno je tijelo zaduženo za nadzor i provođenje procedura dodjele koncesija. Zbog isteka mandat članovima, ni ona godinama nije operativna, iako je Vijeće ministara BiH pokrenulo novu konkursnu proceduru za imenovanje sedam članova. Milomir Amović, član dosadašnjeg saziva kome je istekao mandat, kazao je da nije problem u kapacitetima, nego u političkoj volji. Istaknuo je da državna komisija ne može ulaziti u nadležnost entitetskih komisija za koncesije, ali je nadležna za projekte koji prelaze entitetske granice, kao i za sporna pitanja između države, entiteta i Brčko distrikta u vezi s dodjelom koncesija. "Sve je stvar politike, a ne struke. U pitanju je različito tumačenja šta je državno zemljište. Imamo desetine zahtjeva iz Hercegovine gdje je na lokalnom nivou dodjeljuju neke koncesije za solare i vjetroparkove i kaže knjiženo na državu BiH. Ako se knjiži na državu onda time upravlja Savjet ministara BiH, nema ko drugi", kazao je. BiH nema jedinstven registar državne imovine. Jedini sveobuhvatniji popis sačinio je OHR 2009. godine, kada je evidentirano oko 1.000 jedinica državne imovine u zemlji i inostranstvu, uključujući i vojnu imovinu. Ne postoje ni zvanični podaci o tome koliko je državne imovine u međuvremenu preknjiženo, prodato ili predmet sporova. Rješavanje pitanja državne imovine jedna je i od ključnih obaveza BiH i uvjet za ukidanje međunarodne supervizije i zatvaranje OHR-a.

Bosna i Hercegovina nije do kraja provela nijednu od ključnih 113 reformi na koje se obvezala Reformskom agendom upućenoj prema Europskoj komisiji. Rokove za većinu mjera vlasti su postavile za kraj 2025. ili 2026. godine. BiH nije još uvijek potpisala s EU ni protokolarne sporazume, gotovo identične za sve zemlje Zapadnog Balkana, zbog čega nije povukla niti prvih 70 miliona eura bespovratnih sredstava (grantova). To dovodi u pitanje pristup gotovo milijardi eura namijenjenih transformaciji energetskog sektora, modernizaciji cesta i željeznica ili digitalizaciji usluga i društva u jedinoj europskoj zemlji, osim Ukrajine koja je pod ruskom agresijom, koja nema brzi internet pete generacije (5G). Dio sredstava uvjetovan je napretkom u poglavlju temeljna prava, koja uključuju reformu pravosuđa i borbu protiv korupcije uz osnovna demokratska prava. "Uputila sam pismo vlastima, upozoravajući da BiH riskira gubitak stotina miliona eura ako se potrebne reforme ne provedu do decembra 2026. godine. Produženja ovog roka neće biti", saopćila je krajem aprila Marta Kos, komesarka EU za proširenje. Najavila je da će u junu namijenjeni iznos od 976,6 milijuna eura biti umanjen za 373,9 milijuna eura, ako BiH ne krene u provedbu obećanih reformi. Tko opstruira?Europska komisija je Reformsku agendu BiH odobrila u decembru prošle godine, a većina mjera nije ni u fazi nacrta. BiH se obvezala da će do 2027. godine reformirati 26 područja s ukupno 113 mjera, razrađenih kroz više od 370 aktivnosti. Ključni dio Reformske agende odnosi se na jačanje pravosuđa, uključujući nove zakone o Sudu BiH i o Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću (VSTV), instituciji koje nadgleda rad svih sudaca i tužitelja u zemlji. Ti zakoni trebali bi ojačati neovisnost pravosuđa, uvesti detaljne provjere imovinskih kartona sudaca i tužitelja te smanjiti politički utjecaj na njihova imenovanja. Politički dogovor o njihovom sadržaju još nije postignut. "Imamo otpore i od nosilaca pravosudnih funkcija i od nosilaca političkih funkcija. Konstantno se opstruiše uspostavljanje jačih mehanizama odgovornosti i nezavisnosti pravosuđa, jer je i strankama na vlasti važno da se održe kontrola nad pravosuđem i etnička raspodjela funkcija", kazala je za RSE Ivana Korajlić, direktorica organizacije Transparency International u BiH. Pored toga, nisu doneseni ni novi zakoni o zaštiti prijavitelja korupcije ("zviždača"), zakon o sukobu interesa i zakon o javnim nabavama. "Ogroman je otpor prema tome da se uspostave adekvatni standardi i mehanizmi sprečavanja korupcije, jer se direktno kose s interesima onih koji su na vlasti. Koliko god oni pričali o posvećenosti EU integracijama, očigledno je da sve rade suprotno", smatra Korajlić. Arben Murtezić, član Upravnog odbora Europske akademije prava, kaže za RSE da se "stvorila percepcija u javnosti da nositelji pravosudnih funkcija imaju neki otpor prema reformama, te modernizaciji propisa i zakona". "To jednostavno nije tačno. Ne može se na njih prebacivati odgovornost, jer se zna ko donosi zakone", kazao je Murtezić za RSE. Ministri ne razgovaraju s parlamentarcimaZastupnici kažu da politička fragmentacija i nedostatak konsenzusa između državne i entitetske razine ostaju glavna prepreka provedbi reformi. Mia Karamehić-Abazović, državna zastupnica vladajuće Naše stranke i članica parlamentarne komisije za europske integracije, kazala je za RSE da su parlamentarci više puta zahtijevali da predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto i ministri dođu pred Parlament da diskutiraju o Reformskoj agendi. "Mi donedavno nismo ni vidjeli tekst agende, koju su oni prošle godine poslali u Brisel i koju bismo mi kao zastupnici trebali provoditi. Iz Vijeća ministara BiH su nam nakon više traženja poslali tekst i rekli da nisu dužni doći na sjednicu da o tome razgovaramo", kazala je za RSE Karamehić-Abazović. Nihad Omerović, zastupnik vladajuće stranke Narod i pravda i član parlamentarne komisije za vanjske poslove, kazao je za RSE da do sad nisu vidjeli ni dva osnovna sporazuma, o instrumentu i kreditu, potrebnih za isplatu prve tranše. "Ratifikacija sporazuma trebala je biti završena prije šest mjeseci. Bojim se da se u pozadini ne kriju međusobni ucjenjivačko-politički odnosi i dilovi između SNSD-a i HDZ-a BiH [druge dvije vladajuće stranke] i da se to prenosi na Parlament", kazao je Omerović za RSE. Zastupnici vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH nisu odgovarali na pozive RSE-a. Nisu odgovorili ni iz kabineta predsjedavajuće Vijeća ministara BiH na upit RSE o ovoj temi. Kolika je šteta za građane i ekonomiju?Energetski sektor jedan je od najzahtjevnijih dijelova Reformske agende, s nizom obveza prema EU u području električne energije, plina i klimatskih politika kao i planova vlasti u BiH. BiH se nije zakonski uskladila s Trećim energetskim paketom EU, koji uključuje liberalizaciju tržišta električne energije i plina. Nije formirana burza električne energije, niti su uspostavljeni mehanizmi za tzv. trgovanje emisijama (ETS) zbog čega se očekuju kazne iz EU-a. Nihad Harbaš, direktor nLogic Advisory i jedan od eksperata Sekretarijata europske energetske zajednice (Roster of Experts of the Energy Community Secretariat) kaže da neusvajanje zakona o regulatoru, prijenosu i tržištu električne energije u BiH više nije političko pitanje, već "ekonomski i sistemski rizik". "Ulaskom EU u punu primjenu CBAM mehanizma [porez na uvoz proizvoda s visokim CO2 emisijama], BiH se izlaže dodatnim troškovima koji će se neminovno preliti na građane i privredu kroz više cijene električne energije, proizvoda i usluga", kazao je Harbaš za RSE. Što su još vlasti BiH planirale?Sredstva EU-a planirana su za "digitalnu transformaciju BiH" koja uključuje uvođenje elektroničkog identiteta, e-potpisa i digitalnih javnih usluga. Ključni zakon o digitalnom identitetu i uslugama nije usvojen. BiH, također, nije usvojila jedinstvenu strategiju razvoja brzog interneta, i ostaje jedina u Europi bez pete generacije (5G) mobilne mreže, uz Ukrajinu koja je pod ruskom agresijom. U socijalnom sektoru najavljeni su modernizacija zavoda za zapošljavanje i reforma sustava socijalnih davanja kroz uvođenje tzv. socijalne karte, sustava koji bi povezao podatke o prihodima, imovini i socijalnim davanjima radi učinkovitije raspodjele pomoći. Admir Jukan: 'Digitalizacija je pitanje opstanka ekonomije'Novac iz Plana rasta EU trebao bi se koristiti i za digitalnu transformaciju zemalja Zapadnog Balkana. "Kašnjenje u digitalnoj transformaciji Bosne i Hercegovine direktno smanjuje konkurentnost privatnog sektora, otežava poslovanje i smanjuje sposobnost domaćih kompanija da se uključe u evropske i globalne lance vrijednosti", ocijenio je za RSE doktor informacijskih tehnologija Admir Jukan. On upozorava da se domaća privreda i dalje oslanja na administrativne i tehničke procese koji su u većini država EU već digitalizirani, što povećava troškove poslovanja i usporava investicije. "Kašnjenje u digitalnoj transformaciji i neusklađenost s EU standardima direktno se odražavaju na konkurentnost, produktivnost i profitabilnost privatnog sektora u BiH", rekao je Jukan za RSE. Prema njegovim riječima, firme u BiH svakodnevno gube vrijeme i resurse jer su ključni procesi i dalje zasnovani na fizičkoj dokumentaciji i fragmentiranim administrativnim procedurama. Jukan navodi da nedostatak funkcionalnog digitalnog identiteta i nepotpuna primjena elektroničkog potpisa održavaju "papirnu birokratiju" u privatnom sektoru. To, kako kaže, znači da ugovori, fakture, carinska dokumentacija i postupci javnih nabavki i dalje zahtijevaju fizički potpis, pečat i slanje dokumenata poštom ili kurirskim službama. "Posljedica je gubitak vremena i novca na administrativne procese koje bi digitalni sistemi mogli obaviti u nekoliko klikova", naveo je Jukan. Dodatni problem je, kaže, nedostatak integrirane elektroničke uprave, što otežava komunikaciju između kompanija i institucija na različitim razinama vlasti. Registracija firmi, izdavanje dozvola te podnošenje poreznih i financijskih izvještaja i dalje u velikoj mjeri zahtijevaju fizičko prisustvo na šalterima. "Strani investitori često odustaju od BiH upravo zbog sporih i kompleksnih administrativnih procedura", rekao je Jukan. Kašnjenja u regulatornom okviru za digitalni identitet i elektronička plaćanja, prema njegovim riječima, usporavaju razvoj e-trgovine i startup sektora. Bez punog sistema digitalne identifikacije, otežano je otvaranje bankovnih računa na daljinu, digitalno potpisivanje ugovora i integracija globalnih platnih sistema. "Domaće kompanije ne mogu ponuditi glatko digitalno korisničko iskustvo, što ih stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na globalnu konkurenciju", rekao je Jukan za RSE. Jukan posebno upozorava na nedostatak jedinstvene strategije razvoja širokopojasne infrastrukture i kašnjenje u uvođenju 5G mreže. Moderni industrijski sistemi, uključujući logistiku, proizvodnju i IT sektor, kako kaže, zahtijevaju brze i stabilne mreže s niskom latencijom za rad u oblaku i upravljanje pametnim sistemima. "Bez toga, BiH rizikuje da postane 'tehnološki geto' Evrope", rekao je Jukan. Dodaje da strane kompanije koje traže proizvodne partnere u regiji sve češće biraju zemlje s razvijenijom digitalnom infrastrukturom, poput Srbije, Hrvatske ili Sjeverne Makedonije. Jukan upozorava i na posljedice koje kašnjenje u digitalizaciji ima na vanjskotrgovinsku razmjenu, posebno s Evropskom unijom, glavnim trgovinskim partnerom BiH. EU kompanije sve više zahtijevaju digitalizirane lance snabdijevanja, elektroničko fakturiranje i brzu razmjenu podataka. "Firme koje ne mogu ispuniti te tehničke zahtjeve postupno ispadaju iz lanaca dobavljača velikih evropskih brendova", rekao je Jukan. On kaže da digitalizacija u BiH nije više pitanje modernizacije, nego ekonomske održivosti te da privatni sektor ima kapacitete, ali ga koče zakonodavne i infrastrukturne barijere, a svako kašnjenje u uvođenju e-potpisa, 5G mreže i e-Uprave dodatno smanjuje njegovu konkurentnost u odnosu na regiju i EU. BiH nema jedinstven registar s podacima o uplati poreza, zaposlenosti, imovini, penzijama, zdravstvu ili obrazovanju. Federacija BiH je tek započela izradu svog zakonskog okvira o uspostavi takvog registra, dok Republika Srpska nije ni pokrenula proces. Analitičari smatraju da uspjeh Reformske agende ovisi ne samo o tehničkom usklađivanju zakonodavstva, nego i o političkoj spremnosti da se zakoni provedu. Ivana Korajlić iz Transparency International kaže za RSE da bi "provedba reformi, na koje su se sve stranke u BiH deklarativno obvezale, "promijenila raspodjelu političke i ekonomske moći", te "upravo zato politički akteri čine sve kako bi opstruirali njihovo usvajanje i provođenje". "Bez reformi BiH ostaje bez pristupa značajnim evropskim sredstvima i međunarodnoj pomoći, dok se istovremeno usporava ili onemogućava finansiranje energetskih i infrastrukturnih projekata za koje kapital postoji, ali ga nije moguće aktivirati bez jasnog regulatornog okvira", kazao je za RSE član Sekretarijata europske energetske zajednice Nihad Harbaš, direktor nLogic Advisory koji se bavi i pripremom projekata za EU fondove, energetskom regulativom i dekarbonizacijom industrije. Harbaš kaže da primjer Plana rasta EU pokazuje razmjere rizika za građane i privredu. On podsjeća da je BiH već izgubila oko 250 miliona eura potencijalne pomoći EU zbog kašnjenja u reformama, a da daljnjim odgađanjem može ostati bez ukupno milijardu eura dodatne podrške investicijama koje bi mogle modernizirati ključne sektore.

Novi granični prelaz u Gradišci, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, je privremeno otvoren, javlja Bosanskohercegovački auto-moto klub u utorak navečer, 19. maja. Radi se o graničnom prelazu na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, jednom od najfrekventnijih sa Hrvatskom. Uoči otvaranja, Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine saopštilo je da je donijelo rješenje kojim se omogućava preusmjeravanje saobraćaja preko novog mosta u Gradišci, nakon što se rano ujutro 19. maja urušio dio mosta na starom graničnom prelazu Gradiška. Nije bilo povrijeđenih. Novi most koji se nalazi na novom graničnom prelazu nije bio u funkciji, iako je završen, jer Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH nije postigao saglasnost da se otvori još krajem prošle godine. Inače, odluka Ministarstva sigurnosti BiH je donesena nekoliko sati nakon što Vijeće ministara Bosne i Hercegovine nije usvojilo zaključak predsjedavajuće Borjane Krišto da se zbog vanrednih okolnosti, uslijed urušavanja mosta na Graničnom prijelazu Gradiška, privremeno otvori novi granični prelaz. Protiv su bili ministri iz reda bošnjačkog naroda. "Lokacija preko novog mosta koristiće se za vrijeme obustave saobraćaja na postojećem graničnom prijelazu Gradiška, do kojeg je došlo usljed obrušavanja dijela zaštitne ograde i pješačke staze na mostu preko rijeke Save", navodi se u saopštenju za javnost iz ovog Ministarstva u utorak poslijepodne, 19. maja. Šta je prethodilo privremenom otvaranju novog graničnog prelaza?Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH tokom dana nije postigao saglasnost da se otvori novi granični prelaz u Gradišci. Da bi novi prelaz bio otvoren, potrebno je usvojiti Poslovnik o unutrašnjoj organizaciji UIO BIH, protiv čega se izjasnio Zijad Krnjić, član Upravnog odbora iz reda stručnjaka koje je imenovala Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. Novi granični prelaz Gradiška trebao je biti otvoren u decembru prošle godine, ali nije, jer ni tada nije postignut dogovor na sjednici UO UIO BiH o dopunama Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji koji je potrebno izmijeniti kako bi se carinici rasporedili na ovaj novi granični prelaz. I tada je protiv bio Krnjić, koji je tražio da se poravna razlika između prikupljenog PDV-a i isplaćenih sredstava prema entitetima, te kaže da bi bi Republika Srpska morala Federaciji BiH isplatiti oko 100 miliona maraka (oko 50 miliona eura). Isti zahtjev je ponovio i na sjednici 19. maja. Inače, UIO BiH prikuplja poreze koji se naplaćuju prilikom uvoza, carinjenja i prometa robe i usluga, kao i porez na dodanu vrijednost (PDV), te raspoređuje u budžete države i dva entiteta, Republike Srpske i Federacije BiH. PDV se prikuplja na jedinstveni račun, a potom se raspoređuje u procentu koji dogovori Upravni odbor UIO, a na osnovu podataka koliko je novca prikupljeno u kojoj od ove tri administrativne jedinice. Posljednje usklađivanje koeficijenta urađeno je 2023. godine, te se Federaciji BiH trenutno raspoređuje 62 odsto novca, RS-u 34,44 a Brčkom 3,59 odsto. Tokom dana je iz Ministarstva prometa i komunikacija BiH, koje je nadležno za provođenje Sporazuma o održavanju mostova na granici između BiH i Hrvatske, saopšteno kako će više informacija o stepenu oštećenja i eventualnim mjerama sanacije biti poznato nakon završetka stručnog pregleda oštećenja. Tužilaštvo BiH formiralo predmet protiv KrnjićaTužilaštvo Bosne i Hercegovine formiralo je 8. maja predmet protiv člana UIO BiH Zijada Krnjića, zbog sumnje da je blokirao usvajanje akata za rad novog graničnog prelaza Gradiška na sjeverozapadu zemlje, potvrđeno je za Radio Slobodna Evropa iz ove pravosudne institucije. "Zaprimljena je prijava, u skladu sa standardnom procedurom, formiran je predmet i dat u rad postupajućem tužiocu radi provjere osnovanosti navoda iz prijave", navedeno je u odgovoru iz Tužilaštva BiH. Krnjića je prijavila Privredna komora Republike Srpske, potvrdio je ovo za RSE njen predsjednik, Goran Račić. Privredna komora ovog bh. entiteta je Krnjića prijavila još prošle sedmice, zbog sumnje da je on kao član Upravnog odbora UIO BiH glasao protiv izmjena i dopuna Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji, čime su blokirane procedure za puštanje u rad novog graničnog prelaza na mostu u Gradišci. Radovi na novom prekograničnom mostu na rijeci Savi, koji povezuje BiH i Hrvatsku u Gradišci završeni su prije tri i po godine. Most dug 426 metara i vrijedan 19 miliona eura sufinansirala je Evropska unija sa 3,2 miliona eura bespovratnih (grant) sredstava, uz 5,6 miliona eura kredita Evropske investicijske banke. Most koji se urušio i koji povezuje Gradišku i Staru Gradišku u Hrvatskoj izgrađen je 1956. godine, a njegova ukupna dužina je 240 metara.

Dok zemlja stagnira u pridruživanju Evropskoj uniji, u Beogradu smatraju da je Šengen (Schengen) dostižan. Ne samo za Srbiju, već za ceo region Zapadnog Balkana. I to već ovog leta. I pozivaju EU da otvori Šengenski prostor za zemlje Zapadnog Balkana, koje su kandidati za članstvo u EU. U Evropskoj komisiji (EK) kažu za RSE da treće zemlje mogu da pristupe Šengenskom prostoru u okviru procesa proširenja. Dodaju da u posebnim slučajevima mogu da pristupe sporazumom o pridruživanju sa EU i zasebnim sporazumom sa postojećim državama pridruženim Šengenu. U odgovoru je navedeno da kada neka zemlja pristupi EU ili kada Sporazum o pristupanju Šengenu stupi na snagu, ta zemlja odmah postaje obavezna da primenjuje šengenska pravila. Međutim, pojašnjava se da se određena pravila ne primenjuju u potpunosti od prvog dana, naročito zajednička vizna politika i ukidanje kontrola na unutrašnjim granicama. "Potpuna primena šengenskih pravila, uključujući ukidanje unutrašnjih graničnih kontrola, nastupa nakon jednoglasne odluke Saveta", naveo je potrtparol EK. Pre toga mora se, kako je dodao, potvrditi da država ispunjava sve neophodne tehničke uslove. Ipak, izjave o brzom uključenju Zapadnog Balkana u Šengen, Bojana Zorić iz Instituta EU za bezbednosne studije (ISS) vidi pre kao politički motivisane nego kao utemeljene i realistične. "Iako može zvučati politički privlačno, regija je i dalje pravno, tehnički i politički daleko od punopravnog članstva u Schengenu", rekla je za RSE. Slobodno putovanje bez graničnih kontrola, u okviru Šengenskog prostora, sada je moguće za 29 država, od kojih je 25 članica EU. Zorić objašnjava i da se ne može govoriti o ulasku cele regije u Šengen kao jedinstvenom procesu, jer se države nalaze u različitim fazama evropskih integracija i institucionalnog razvoja. "Svaka država pojedinačno mora usvojiti i implementirati EU acquis (pravne tekovine), uključujući i Schengen acquis, te proći zasebne tehničke i političke procjene", navela je. To je bila ključna poruka Srbije na neformalnom sastanku ministara spoljnih poslova EU i Zapadnog Balkana 11. maja u Briselu, preneo je srpski šef diplomatije Marko Đurić. On smatra da nema razloga da Evropa već ovog leta ne otključa pun potencijal uključivanja regiona u Šengen. Potom je Đurić 20. maja za TV Prva naveo da je inicijativa o prijemu u Šengen pokrenuta zajedno sa Albanijom. Šengensko područje omogućava slobodno putovanje među državama članicama, bez prolaska graničnih kontrola, za više od 450 miliona osoba. Osim 25 zemalja EU, u Šengenu su i članice Evropskog udruženja slobodne trgovine - Island, Lihtenštajn, Norveška i Švajcarska. Zemlje Zapadnog Balkana imaju bezvizni režim sa EU, koji podrazumeva putovanje bez viza, ali najviše 90 dana u bilo kom periodu od 180 dana unutar šengenskog prostora. Šta kažu u državama Zapadnog Balkana?U Podgorici podržavaju inicijative koje doprinose evropskoj integraciji regiona, jačanju bezbednosti i slobodi kretanja, ali kažu da nisu bili konsultovani oko predloga za ulazak Zapadnog Balkana u Šengen. Ministarstvo spoljnih poslova Crne Gore navelo je za RSE da upućivanju bilo kakve inicijative u ime regiona treba da prethodi "temeljna komunikacija i koordinacija". Podsećaju da Crna Gora već deceniju sprovodi Šengenski akcioni plan i razvija sopstveni sistem integrisanog upravljanja granicom. "Dok fokus naše države ostaje na punopravnom članstvu u EU, bez prečica, odnosno na osnovu zasluga, kroz usvajanje strogih standarda iz pregovaračkog procesa", navedeno je. Cilj Crne Gore je da postane članica do 2028. godine. Iz Sarajeva, Prištine, Skoplja i Tirane nije odgovoreno na upit RSE povodom predloga Beograda. Šta govore iskustva Hrvatske, Bugarske i Rumunije?Nasuprot optimizmu zvaničnog Beograda, susedne zemlje su kao čanice EU godinama čekale da postanu deo Šengenskog prostora. Hrvatska 10, a Bugarska i Rumunija skoro dve decenije. Bivša hrvatska ministarka spoljnih i evropskih poslova Vesna Pusić kaže za RSE da je ulazak u EU glavni projekat a da ostalo, poput Šengena i Evropske monetarne unije, dolazi kasnije. "Ja ne vidim kako bi bilo moguće ući u Šengen prije, čak niti istovremeno, a kamoli prije nego što će se ući u EU", rekla je. Ona kaže da je Hrvatska bila institucionalno spremna za ulazak u Šengen prilično ranije nego što se to desilo, ali da politički razlozi takođe igraju ulogu. "To je bilo djelomično rezultat činjenice da su (EU) imali stari dug prema Bugarskoj i Rumunjskoj koje nisu bile sasvim spremne", navela je. Zato je, kako je rekla, bilo neprihvatljivo da Hrvatska uđe u Šengen mnogo pre Bugarske i Rumunije. Hrvatska je kao članica EU od 2013, postala članica Šengena 2023. Dok su Bugarska i Rumunija, iako članice EU od 2007. godine, tek 2025. uspele da postanu deo šengenske zone. Bojana Zorić iz ISS-a kaže da upravo primer Bugarske i Rumunije pokazuje da ni samo članstvo u EU ne jamči brz ulazak u Šengen. "Proces ne ovisi samo o tehničkim kriterijima, nego i o političkom povjerenju među državama članicama EU", dodala je. Iako su u Šengeskom prostoru četiri države koje nisu članice EU, Zorić objašnjava da su one "duboko integrirane u pravni i institucionalni okvir EU kroz Europski gospodarski prostor, ali i druge posebne aranžmane." "Za zemlje kandidatkinje sa Zapadnog Balkana ulazak u Šengen prije članstva u EU zato bi bio vrlo neuobičajen i politički vrlo teško ostvariv u trenutnom kontekstu", dodala je. Bezbednost kao prednost ili rizik?Srpski šef dilomatije Marko Đurić je, obrazlažući zašto bi Šengen trebalo otvoriti za Zapadni Balkan, rekao da "tvrde granice prekidaju krvotok ekonomije i turizma". Takođe je izneo procenu da bi to "dovelo do 50 milijardi evra nove ekonomske aktivnosti, a ne bi umanjilo bezbednost EU". Nije naveo na čemu se zasniva procena o visini ekonomske aktivnosti. Međutim, Bojana Zorić iz ISS-a ocenjuje da bi iz perspektive bezbednosti, većina država članica prerano proširenje Šengena na Zapadni Balkan pre videla kao potencijalni rizik nego kao neposrednu prednost. Ona podseća da se Šengen temelji na međusobnom poverenju da svaka država učesnica može učinkovito da štiti spoljnu granicu Unije. "S obzirom na trajnu zabrinutost oko neregularnih migracija, organiziranog kriminala, korupcije i neujednačenih institucionalnih kapaciteta u dijelovima regije, mnoge vlade članica EU vjerojatno bi ostale oprezne", ocenila je. Zorić smatra da je od brzog pristupanja realniji scenario postupna integracija kroz jačanje saradnje sa Frontexom, dalje usklađivanje sa viznom politikom EU i poboljšanje upravljanja granicama. Šta predstavlja Šengen područje?Područje slobodnog putovanja pokrenuto je 1985. u luksemburškom seocetu Šengen na granici sa Nemačkom i Francuskom, potpisivanjem Šengenskog sporazuma. Šengensko područje nastalo je kao međuvladin projekat pet država članica EU, Francuske, Nemačke, Belgije, Holandije i Luksemburga. Tokom vremena broj čalnica se povećavao. Šengen ne podrazumeva samo slobodno kretanje ljudi, kaže Bojana Zorić iz ISS već i vrlo visok stepen usklađenosti sa EU pravilima. Usklađenost se zahteva u upravljanju spoljnim granicama, viznoj politici, bezbednosnim proverama, policijskoj i pravosudnoj saradnji i zaštiti podataka. "Zemlje Zapadnog Balkana ostvarile su određeni napredak, osobito kroz reforme povezane s viznom liberalizacijom, upravljanjem migracijama i jačanjem suradnje s Frontexom", navela je Zorić. Ali je dodala da su "još prilično daleko od pune spremnosti za ulazak u Šengenski prostor." Zemlje koje žele da pristupe Šengenskom prostoru moraju da prođu niz evaluacija kako bi se utvrdilo da li ispunjavaju uslove neophodne za primenu šengenskih pravila. Nakon pozitivne evaluacije, sve članice Šengenskog prostora moraju jednoglasno da odobre odluku o članstvu, nakon konsultacija sa Evropskim parlamentom. Gde su zemlje Zapadnog Balkana?"Napredak zemalja Zapadnog Balkana je vrlo diverzificiran, no trenutačno ne postoji država u regiji koja je u potpunosti spremna pridružiti se Schengenu", kaže Bojana Zorić iz ISS-a. Ona, pri tome, podseća na izveštaje Evropske komisije o napretku za 2025. kojima se zemlje regije pozivaju da dodatno usklade svoju viznu politiku sa EU. Od Srbije se traži da obezbedi provere državljana trećih zemalja koji ulaze bez vize, posebno iz država koje predstavljaju bezbednosni ili migracijski rizik. Naglašava se i potreba za rigoroznim bezbednosnim proverama prilikom dodele državljanstva Srbije državljanima trećih zemalja. Upozorava se i da sticanje prava na putovanje bez viza u EU za državljane Rusije, dodeljivanjem srpskog državljanstva, predstavlja potencijalne bezbednosne rizike za EU. Od Crne Gore traži se ukidanje sporazuma o bezviznom režimu sa zemljama kojima je potrebna viza za ulazak u EU. Za Bosnu i Hercegovinu se navodi da je potrebno da poboljša upravljanje granicama, te da vizna politika nije u potpunosti usklađena sa viznom politikom EU. Preporučuje se da do potpunog usklađivanja, BiH treba da primenjuje dodatne bezbednosne mere, kao što su povećanje broja službenika granične policije. Ocenjuje se da granična policija i dalje nema dovoljno osoblja i da četvrtina radnih mesta još nije popunjena. Ni vizna politika Kosova nije u potpunosti usklađena sa EU, posebno kada je reč o listi zemalja čiji državljani moraju imati vizu za ulazak u EU. Osim toga, Kosovo bi trebalo da nastavi da se bavi neosnovanim zahtevima za azil svojih građana unapređenjem kontrola na izlazu i nastavkom saradnje sa najpogođenijim državama EU. Za Severnu Makedoniju je EK ocenila da je vizni režim uglavnom usklađen sa listama EU zemalja, osim Turske. Kada je reč o Albaniji navodi se da je zakonodavni i strateški okvir za upravljanje spoljnim granicama delimično usklađen sa pravnim tekovinama EU. Za upravljanje granicama se kaže da je uglavnom zadovoljavajuće. Od zemalja Zapadnog Balkana, Crna Gora se smatra predvodnikom u pridruživanju EU, dok je Albanija zemlja koja je ostvarila značajan napredak. Nasuprot njima, Srbija je po oceni EK usporila tempo reformi potrebnih za pridruživanje. Na sajtu Evropskog saveta se navodi da svakoga dana oko 3,5 miliona osoba prelazi unutrašnje granice zbog posla, studiranja ili poseta. Kaže se da gotovo 1,7 miliona osoba stanuje u jednoj zemlji šengenskog područja, a radi u drugoj. Procenjuje se da Evropljani i Evropljanke svake godine obave 1,25 milijardi putovanja unutar šengenskog područja. U međuvremenu su članice Šengena počele da primenjuju automatizovani sistem ulazaka i izlaska (EES) za registraciju državljana zemalja koje nisu članice EU koji putuju na kraći boravak. *Saradnja na tekstu: Gjeraqina Tuhina *Tekst je ažuriran 20. maja odgovorom Evropske komisije i dodatnom izjavom šefa diplomatije Srbije Marka Đurića.

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK) potpisala je u ponedeljak ugovor s kompanijom Smartmatic BH za nabavku sistema za biometrijsku identifikaciju birača i skeniranje glasačkih listića na biračkim mestima koji bi trebalo da se koriste u oktobru na opštim izborima. Uvođenje biometrijske identifikacije birača i skeniranja glasačkih listića na oko 5.000 biračkih mesta trebalo bi da omogući brži, efikasniji i pouzdaniji izborni proces. Ugovor koji su potpisali predsednik CIK-a Jovan Kalaba i direktor kompanije Smartmatic, koja je nosilac grupe ponuđača, Frans Gunink vredi nešto više od 74,5 miliona konvertabilnih maraka (preko 38 miliona evra). Nabavka sistema za biometrijsku identifikaciju birača i skeniranje glasačkih listića na biračkim mestima prema ugovoru obuhvata sve potrebne komponente: opremu, softver, potrošni materijal, tehničku podršku, štampanje glasačkih listića, skladištenje i distribuciju do nadležnih izbornih organa, saopštio je CIK. Implementacija ugovora odvijaće se u tri faze: isporuka elektronske opreme i edukacija korisnika, transport i štampanje i pakovanje glasačkih listića. Opšti izbori na kojima će 3,4 miliona birača birati tri člana Predsedništva BiH, 518 zastupnika u državnom i dva entitetska parlamenta, te u deset kantonalnih skupština, biće održani 4. oktobra. Uvođenje novih tehnologija s biometrijskom identifikacijom birača i skeniranjem glasačkih listića nametnuo je visoki predstavnik u ostavci Kristijan Šmit (Christian Schmidt) izmenama Izbornog zakona 2024. nakon što političke stranke godinama nisu mogle da se dogovore o reformi izbornog procesa.

Posebni odjel za suzbijanje korupcije, organizovanog i međukantonalnog kriminala Federalnog tužilaštva (POSKOK) ponavlja istragu u predmetu koji se odnosi na okolnosti smrti 19 osoba u bujičnim poplavama u Donjoj Jablanici, u oktobru 2024. godine, potvrđeno je za Radio Slobodna Evropa, u ponedjeljak 18. maja. Iz POSKOK-a nisu mogli potvrditi koliko je osoba obuhvaćeno novom istragom. "Morali smo ponoviti istražne radnje zbog procesne valjanosti, te su poduzete i nove, i na tome se već radi. Zbog utvrđenih određenih nepravilnosti, i kako bi se zakonito prikupili dokazi, donesena je odluka da se naredba o provođenju istrage Tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona stavi van snage", rečeno je iz POSKOK-a za RSE. Prethodno je glavni kantonalni tužilac Tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona 12. marta 2026. godine, u predmetu "Donja Jablanica", donio odluku kojom se, iz proceduralnih razloga, stavlja van snage ranije donesena naredba o provođenju istrage Područnog tužilaštva Konjic, a predmet vraća u prethodnu fazu postupka. POSKOK je predmet već jednom vratio tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona – Područno tužilaštvo Konjic. U saopštenju su tada naveli da su, prilikom usklađivanja dokumentacije koje su obavili zaposlenici Posebnog odjela, "uočeni određeni tehnički nedostaci u spisu koje je potrebno otkloniti, te sačiniti novi, korigirani popis spisa, izvršiti njegovo sortiranje i kompletan predmet dostaviti Posebnom odjelu na ponovno odlučivanje." Nakon što su Donju Jablanicu, u noći 4. oktobra 2024., pogodile bujične poplave, predmet je otvorilo Tužilaštvo HNK. Iz te institucije su u ranijim saopćenjima naveli da je istragom obuhvaćena firma "Sani", koja je upravljala obližnjim kamenolomom, iz koga se kamenje sručilo na kuće, kao i da se ispituje uloga inspekcija i drugih nadležnih službi. Prvobitnom istragom pored pravnog lica, firme "Sani" istraga se vodila i protiv četiri fizičke osobe. Područje Jablanice na jugu Bosne i Hercegovine najviše je stradalo u bujičnim poplavama, koje su zemlju pogodile početkom oktobra 2024. i iza sebe ostavile 27 žrtava, te milionsku štetu.

Policijske agencije iz Bosne i Hercegovine sudjelovale su u širokoj međunarodnoj operaciji koju je koordinirao EUROPOL, a koja je bila usmjerena na razbijanje online propagandne mreže Iranske revolucionarne garde (IRGC), pri čemu je identificirano oko 14.200 linkova povezanih s njenim aktivnostima. U akciji, koja je trajala od sredine februara do kraja aprila, sudjelovalo je ukupno 19 država, a vlasti su u koordiniranim fazama prikupljale obavještajne podatke, identificirale ciljani sadržaj te slale zahtjeve digitalnim platformama za njegovo uklanjanje, saopćio je EUROPOL. U akciji su učestvovale: Austrija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Nemačka, Grčka, Mađarska, Italija, Holandija, Portugal, Španija, Švedska, Ukrajina i Sjedinjene Američke Države. Meta operacije bio je širok spektar materijala koji se koristi za širenje propagande, regrutaciju pristalica i prikupljanje sredstava. Sadržaj bio je distribuiran putem društvenih mreža, streaming servisa, blogova i samostalnih web stranica, na više jezika, uključujući engleski, arapski i perzijski. Prema nalazima istrage, propagandni materijali uključivali su politički i religijski motivirane govore, kao i sadržaje generirane uz pomoć umjetne inteligencije koji veličaju IRGC i pozivaju na nasilje. IRGC je Europska unija u februaru 2026. formalno proglasila terorističkom organizacijom, što je omogućilo intenzivnije pravne i operativne mjere protiv njenih aktivnosti unutar EU. Odluci se u martu pridružila i BiH, kao i Albanija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija. Srbija nije bila uključena na popis zemalja koje su se pridružile ovom stavu EU, ali je naknadno dodana na njega. Kao rezultat operacije, glavni IRGC nalog na platformi X, koji je imao više od 150.000 pratitelja, blokiran je u EU, dok su hiljade drugih sadržaja uklonjene ili su predmet daljnjih istraga. Istraga je također pokazala da IRGC koristi mrežu hosting provajdera u različitim državama, kao i kriptovalute, kako bi zaobišao finansijske kontrole i održao prisustvo na internetu uprkos naporima za njegovo suzbijanje. Iz EUROPOL-a navode da je riječ o dijelu kontinuiranih napora u borbi protiv terorističkog sadržaja na internetu, upozoravajući da se takve mreže stalno prilagođavaju i zahtijevaju dugoročne, koordinirane odgovore.

Sjedinjene Američke Države žele promijeniti energetsku kartu na Zapadnom Balkanu kroz mrežu bilateralnih sporazuma o uvozu ukapljenog prirodnog plina (LNG), s ciljem smanjenja ovisnosti regije o Rusiji i jačanju energetskog koridora od južne do središnje Europe. Niz projekata planirano je od Hrvatske preko Bosne i Hercegovine, te Sjeverne Makedonije, Albanije, Crne Gore do Kosova i Srbije. Uključuju nove plinovode, LNG terminale i plinske elektrane, a praćeni su političkom i financijskom podrškom administracije u Washingtonu i Bruxellesu. Neki projekti već su u fazi izgradnje ili ugovaranja, drugi su u fazi planiranja, dok se cijeli regionalni energetski sustav postupno preusmjerava prema prirodnom plinu iz SAD-a, Azerbajdžana i Mediterana. Jonathan Stern, profesor na Oxfordskom institutu za energetske studije ukazuje da je jugoistočna Europa već razvila alternativne pravce. "Postoje LNG terminali u Grčkoj i Hrvatskoj, te Južni plinski koridor iz Azerbajdžana, uz rumunjsko plinsko polje Neptun Deep u Crnom moru čija eksploatacija bi trebala početi iduće godine, a rezerve se procjenjuju na 100 milijardi kubnih metara", kazao je Stern za Radio Slobodna Evropa. Kraj ovisnosti BiH o RusijiBosna i Hercegovina bila je prethodnih mjeseci u fokusu zbog projekta Južne plinske interkonekcije s Hrvatskom, koji bi entitetu Federacija BiH omogućio pristup LNG terminalu na Krku i alternativnim dobavljačima plina. Istodobno, vlasti drugog entiteta, Republike Srpske, nastavljaju razvijati zasebne plinske veze sa Srbijom, uključujući projekt Istočne interkonekcije od Bijeljine prema Banjoj Luci. BiH gotovo pet desetljeća u potpunosti ovisi o plinu iz Rusije koji stiže Turskim tokom i uglavnom koristi za grijanje u Sarajevu, pa je u usporedbi sa Srbijom zanemariv potrošač. Sporazum između BiH i Hrvatske o povezivanju plinovoda od Dalmacije prema središnjoj Bosni, s ograncima prema Hercegovini i sjeverozapadu zemlje, potpisan je uz sudjelovanje američkog ministra energetike Chrisa Wrighta u aprilu u Dubrovniku. Svemu je prethodila višemjesečna potpora službenog Washingtona projektu koji su nazvali "strateškim za energetsku sigurnost regije". Hrvatski dio projekta vodi državni Plinacro, dok je u BiH kao nositelj određena privatna američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy, čiji direktori su dio uskog kruga predsjednika SAD-a Donalda Trumpa. Projekt je izazvao kritike Europske komisije i Energetske zajednice, čiji je BiH član, zbog posebnog (lex specialis) zakona u Federaciji BiH u koji je unesena američka privatna firma, kao i pitanja usklađenosti s pravilima EU. "Projekt se mora provesti u okviru koji je u potpunosti usklađen s pravnom stečevinom Energetske zajednice i načelima energetske politike EU", kazala je za RSE Hanna Claeson, glasnogovornica Europske energetske zajednice (EnC) čiji članovi su zemlje EU, BiH i šire regije. BiH godišnje troši do 250 milijuna kubika plina, dok bi novim plinovodom trebalo teći oko 1,5 milijardi kubika, pa se razmatra i izgradnja plinskih elektrana koje bi mogle opskrbiti strujom oko 400.000 domaćinstava. Trenutno 80 posto struje se proizvodi u termoelektranama na ugljen, od kojih su neke izgrađene prije više od 50 godina. Planirani plinovod bi se povezao s postojećim koji dolazi iz Srbije. Međutim, profesor Jonathan Stern, s Oxfordskog instituta za energetske studije, smatra da plinovod "jeste važan za BiH, ali ne i za širu regiju". Međutim, on sumnja u isplativost ulaganja oko milijardu eura, kolika je procijenjena vrijednost novog plinovoda. "Hrvatska nema dostupan LNG kapacitet za tranzit plina preko BiH. A i kamo bi išao? Srbija ga sad može nabaviti preko Bugarske", kazao je Stern za RSE. Strateško partnerstvo Srbije i SAD-aSrbija širi plinsku infrastrukturu nastojeći zadržati ulogu regionalnog energetskog čvorišta, dok paralelno otvara prostor za američki LNG i nove zapadne investicije u energetskom sektoru. Ministrica energetike Srbije Dubravka Đedović Handanović potpisala je zajedničku izjavu sa SAD-om i više država istočne i centralne Europe na summitu u Washingtonu, u februaru ove godine. Direktor Srbijagasa Dušan Bajatović nakon toga je izjavio da će Srbija "morati kupovati američki gas", iako količine i formalni ugovori nisu definirani. Strateški sporazum sa SAD-om o energetici iz 2024. predviđa diversifikaciju izvora, ali formalnog ugovora o kupnji američkog LNG-a zasad nema. Američki plin mogao bi stizati preko hrvatskog terminala na Krku ili grčkog Aleksandrupolisa zahvaljujući novim interkonekcijama prema Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji. Srbija upravlja mrežom od oko 2.500 kilometara plinovoda i planira nove, uključujući i prema Sjevernoj Makedoniji, te proširuje skladište Banatski dvor. Trenutačno više od 80 posto plina dobiva iz Rusije preko Turskog toka. Unatoč najavama diversifikacije, ključni plinski energetski objekti u Srbiji, uključujući modernu elektranu-toplanu TE-TO Pančevo, i dalje su povezani s ruskim Gazpromom i Naftnom industrijom Srbije. LNG terminal u Baru i plinske elektraneCrna Gora, iako bez plinske mreže, postaje dio američkog LNG okvira kroz planove za terminal u luci Bar i buduće plinske elektrane. Crna Gora je, također, sudjelovala na američkom Transatlantskom plinskom sigurnosnom samitu u Washingtonu u februaru ove godine, gdje je potpisala zajedničku izjavu kojom je više zemalja centralne i južne Europe najavilo suradnju sa SAD-om u energetici. Iako su američke kompanije Enerflex i Wethington Energy Innovation još 2023. potpisale memorandum s Vladom Crne Gore o pripremi projekta, nije dogovorena opskrba LNG-om, definirane količine ili potpisani drugi ugovori. Podgorica je posljednjih godina podržavala projekt Jonsko-jadranskog plinovoda (IAP), koji bi povezao Transjadranski plinovod (TAP) u Albaniji s Hrvatskom, no on je još u idejnoj fazi. Razmatra se niz plinskih elektrana snage od 50 do 400 megavata u Baru, Podgorici i Pljevljima, uključujući hibridne modele i prenamjene postojećih postrojenja. "Sve razmatrane opcije su tehnički izvedive i ekonomski isplative", prema studijama koje su za Elektroprivreda Crne Gore, a izradile japanska JERA i švicarski SS&A Power Consultancy. Ovisno o kapacitetu postrojenja i izvoru opskrbe plinom, ulaganja se procjenjuju u rasponu od 233 do 362 milijuna eura. Kosovo trenutno izvan planovaKosovo nema plinsku infrastrukturu i u potpunosti se oslanja na termoelektrane na ugljen. Projekt plinske interkonekcije sa Sjevernom Makedonijom bio je uključen u investicijski plan EU za Zapadni Balkan, ali je zaustavljen zbog, kako su naveli iz vlade, visokih troškova i strateškog fokusa na obnovljive izvore. Plinovod bi Kosovu omogućio pristup plinu iz grčkih LNG terminala na Egejskom moru, a ideja je bila i izgraditi plinovod prema Albaniji. "Ako i kada se tržišne okolnosti promijene i poslovno okruženje postane privlačnije, Ministarstvo energetike [SAD-a] bit će spremno pomoći u povezivanju američkih kompanija s partnerima na Kosovu", kazao je za RSE Joshua Volz, specijalni izaslanik američkog Ministarstva energetike. Kosovo je odbilo uložiti oko 200 milijuna dolara američkog novca u plinsku infrastrukturu kroz program Millennium Challenge Corporation (MCC) i preusmjerilo je sredstva u baterijske sisteme za pohranu. Sjeverna Makedonija ključna karika južnog koridoraSkopje trenutačno gradi novu plinsku infrastrukturu uz potporu Washingtona i Brisela, nastojeći prekinuti desetljećima dugu ovisnost o ruskom plinu i pozicionirati se kao novo regionalno energetsko čvorište. Sjeverna Makedonija je članica NATO-a i kandidatkinja za članstvo u EU, pa je diversifikacija opskrbe postala i geopolitičko pitanje. Ključna kogeneracijska elektrana TE-TO Skopje, koja opskrbljuje glavni grad toplinskom energijom i proizvodi struju, ovisi o ruskom plinu i pod kontrolom je ruske grupacije Sintez. Skopje je američkim dobavljačima potpisalo memorandum o kupnji američkog LNG-a, ali detalji nisu javno objavljeni. Plinovod Gevgelija-Negotino je u izgradnji i povezat će ovu zemlju s grčkim LNG terminalima, s početnim kapacitetom od 1,5 milijardi kubika godišnje. EU institucije financiraju projekt kombinacijom kredita i bespovratnih sredstava, dok se paralelno planira interkonekcija sa Srbijom, čiji bi radovi trebali početi 2027. godine. "Sjeverna Makedonija planira izgradnju 67 novih energetskih objekata ukupne instalirane snage 4.416 megavata, uključujući jedno kogeneracijsko postrojenje u blizini Negotina", kazali su iz Ministarstva energetike, rudarstva i mineralnih sirovina Sjeverne Makedonije za RSE. Albanski LNG čvor na JadranuAlbanija je u travnju 2026. potpisala strateški sporazum vrijedan šest milijardi dolara s američkom kompanijom Venture Global i grčkom kompanijom Aktor LNG USA koja kupuje LNG iz SAD-a za dugoročnu isporuku ukapljenog plina od 2030. godine. Plan uključuje razvoj energetskog centra u Valoni s LNG terminalom i plinskom elektranom snage oko 380 megavata, uz povezivanje na postojeći Transjadranski plinovod (TAP) koji od 2020. godine vodi plin iz Azerbajdžana do Italije. Projekt podržava američka administracija, koja Albaniju vidi kao potencijalnu ulaznu točku za distribuciju američkog plina prema Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i drugim dijelovima Zapadnog Balkana. Albanija nema funkcionalnu unutarnju plinsku mrežu, a postojeća infrastruktura iz socijalističkog razdoblja uglavnom je neupotrebljiva. Za Albaniju, koja gotovo svu električnu energiju proizvodi iz hidroelektrana, izgradnja nove plinske elektrane bila bi sigurnosna rezerva u razdobljima suše i rastuće potrošnje. "Rješenje za plinofikaciju Albanije je izgradnja Jonsko-jadranskog plinovoda (IAP) i povezivanje s LNG terminalom u Hrvatskoj, spajanje na Transjadranski plinovod (TAP) kojim stiže plin iz kaspijske regije te izgradnja LNG terminala i skladišta plina u Dumrei", kaže Stavri Dhima, s Europskog univerziteta u Tirani koji je 20 godina radio u Institutu za istraživanje nafte i plina u Fieru. LNG terminal u luci Vlore mogao bi biti plinsko čvorište za opskrbu Albanije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Kosova, a preko IAP-a i TAP-a plin bi mogao ići i za BiH i Italiju. "Sama infrastruktura ne garantira energetsku sigurnost", rekla je za RSE Sophie Corbeau iz Centra za globalnu energetsku politiku u Parizu govoreći o planovima izgradnje novih LNG terminala, plinovoda i plinskih termoelektrana. Corbeau je naglasila da zemlje koje žele smanjiti ovisnost o ruskom plinu moraju najprije osigurati i pouzdane dugoročne ugovore o opskrbi kod više drugih dobavljača.

U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo o tome zašto se tri i po decenije nakon raspada Jugoslavije i dalje crtaju karte podjele Bosne i Hercegovine. Sagovornici su bili dva istoričara – Tvrtko Jakovina iz Zagreba i Husnija Kamberović iz Sarajeva. Bilo je riječi o tome koliko zabrinjavaju poruke sa nedavnog Tradfesta u Zagrebu koji je okupio konzervativne teoretičare i aktiviste iz Hrvatske i svijeta i na kome je prezentirana nova mapa podjele Bosne i Hercegovine, zašto se vlada Hrvatske nije ogradila od poruka tog skupa i da li je Katolička crkva, koja se devedesetih godina oštro protivila podjeli Bosne i Hercegovine, promijenila svoj stav. Razgovaralo se i o tome da li su karte podjele Bosne i Hercegovine počele da kruže nakon famoznog sastanka Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića marta 1991. u Karađorđevu na kome je navodno postignut dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine, ko je stajao iza takozvanog non papera koji je pojavio aprila 2021. i proširio po evropskim prestonicama i u kojem se govorilo o prekrajanju granica Zapadnog Balkana uključujući i podjelu Bosne i Hercegovine, da li zvanični Beograd ne crta mape podjele Bosne i Hercegovine zato što za njih taj posao obavlja Milorad Dodik, kao i o tome da li priče o podjeli Bosne i Hercegovine može zaustaviti jedino njen ulazak u Evropsku uniju. Omer Karabeg: Povod za ovaj razgovor je karta podjele Bosne i Hercegovine koja je prezentirana na nedavnom Tradfestu u Zagrebu koji je okupio konzervativne teoretičare i aktiviste iz Hrvatske i svijeta. Ta karta teritorijalno dijeli Bosnu i Hercegovinu na hrvatski, srpski i bošnjački dio. Koliko su ozbiljne poruke ovog skupa? Husnija Kamberović: Mislim da značaj tih poruka ne bi trebalo niti preuveličavati, niti ignorirati. Ne bi ih trebalo preuveličavati zato što to nije prvi put da se slične karte pojavljuju bilo kod nas, bilo u susjedstvu, ili negdje vani, ali ih ne bi trebalo ni ignorirati jer je očito u pitanju ispitivanje terena za možda neke ozbiljnije akcije. Kod nas u Bosni i Hercegovini najviše pažnje posvećeno je istupu kardinala Puljića na tom skupu mada se ispostavilo da je njegovo obraćanje namjerno selektivno preneseno kako bi se izazvala negativna reakcija. Poruke sa skupa u Zagrebu su ozbiljna stvar o kojoj treba voditi računa, ali nije toliko ključna da treba dizati čitav svijet na noge zbog toga. Tvrtko Jakovina: Rekao bih da 35 godina ne traje samo isti tip iscrtavanja granica Bosne i Hercegovine, nego da veliki dio naših zemalja 35 godina govori o istim temama sa često slabašnim direktnim posljedicama. Tako bih gledao i na taj skup u Zagrebu. Veliki dio hrvatske politike, možda još i prije nego je Hrvatska postala samostalna država, govori o Bosni i Hercegovini u smislu nekakvih razgraničenja i podjela. Postoji veliki broj takvih pojedinaca, naročito na desnici, ali nisam siguran da je to nešto što se izravno preljeva u aktivnu i stvarnu politiku Katolička crkvaOmer Karabeg: Kako tumačite činjenicu da se zvanični Zagreb nije ogradio od poruka tog skupa o podjeli Bosne i Hercegovine? Naprotiv, tom skupu je prisustvovao i savjetnik ministra vanjskih poslova Hrvatske. Tvrtko Jakovina: To je zbog toga što je vladajući HDZ (Hrvatska demokratska zajednica) matična desna stranka među Hrvatima. Nemate gotovo nijednu ekstremnu desnu stranku čiji političari ili osnivači u jednom trenutku nisu bili u HDZ-u, pa onda iz HDZ-a iskočili, da bi se potom često u HDZ vratili. Takva je bila Hrvatska zora, takav je bio Hrvatski istinski preporod, takav je sada Domovinski pokret. Kada bi se HDZ ogradio od tog skupa, riskirao bi da se te ekstremne satelitske stranke, koje povremeno otpadnu sa njihovog desnog krila, možda ne vrate matičnoj stranci ili da s njom ne koaliraju kada dođe trenutak da se potvrdi HDZ-ovu nadmoć. Mislim da je to jedini razlog. Husnija Kamberović: Bilo bi dobro da je Vlada Hrvatske imala svoj stav o tom skupu. Ali ona nije bila organizator, pa nije imala ni formalnu obavezu da se ograđuje što, naravno, ne znači da neki ljudi iz vlade nisu znali o čemu se radi. Ali za mene je poražavajuća jedna druga činjenica – da se u krugovima Katoličke crkve mijenja stav o Bosni i Hercegovini i da sve više preovlađuje ideja o potrebi podjele Bosne i Hercegovine ili barem stvaranja trećeg, hrvatskog entiteta. A znamo koliko je Katolička crkva, pogotovo početkom devedesetih godina, bila protiv podjele Bosne i Hercegovine i protiv trećeg entiteta. To znamo iz brojnih izvora, o tome svjedoči i dnevnik kardinala Franje Kuharića. Taj stav se danas mijenja i trebalo bi istražiti šta se u međuvremenu desilo da su neki ljudi u Katoličkoj crkvi, uključujući i kardinala Puljića, koji su nekad bili protiv podjele promijenili stav i došli do toga da je treći entitet možda jedno rješenje. Mene više zabrinjava taj stav Katoličke crkve s obzirom i na uticaj koji ona ima među Hrvatima u Bosni i Hercegovini, nego to što se Vlada Hrvatske nije ogradila. KarađorđevoOmer Karabeg: Da li su karte podjele Bosne i Hercegovine počele da kruže nakon sastanka Franje Tuđmana i Slobodana Milošević marta 1991. godine u Karađorđevu? Šta su istoričari utvrdili – da li je tamo stvarno bio postignut dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine? Tvrtko Jakovina: Razgovor u Karađorđevu i razgovori koji su u tom kontekstu vođeni sigurno su mogli ohrabriti neke ljude da urade ono što su uradili. Ali ne treba vam razgovor u Karađorđevu. Ratne operacije koje su se iza toga događale i stanje na terenu, koje je nastalo, forsira taj tip rasprava. I to ne bi prestalo čak ni da imate idiličnu situaciju na prostoru Bosne i Hercegovine i Federacije BiH. Husnija Kamberović: Nije nikakva tajna da je bio taj susret u Karađorđevu. O tome su izvjestili mediji, ali je ostala tajna o čemu su oni sve razgovarali i da li su postigli nekakav dogovor. Niko nije pronašao nikakav pisani dokument, ali postoji velika vjerovatnoća da se razgovaralo o podjeli Bosne i Hercegovine. Te informacije su tada stizale i do krugova Katoličke crkve. Opet ću pomenuti kardinala Kuharića koji je svjedočio da su do njega došle vijesti da su u Karađorđevu Tuđman i Milošević razgovarali o podjeli Bosne i Hercegovine. A kao što je kolega Jakovina rekao i ratne operacije, koje su se događale nakon tog razgovora, ostavljale su dojam da je u Karađorđevu postignuta neka vrsta dogovora o podjeli Bosne i Hercegovine. Ali tih razgovora je bilo i prije susreta u Karađorđevu. O tome svjedoči Tuđmanov razgovor sa delegacijom HDZ-a i SDS-a (Srpska demokratska stranka) iz BiH 8. januara 1991, dan prije proglašenja Republike Srpske. Tada su predstavnici SDS-a, saopćavajući Tuđmanu da će oni sutra proglasiti Republiku Srpsku, sugerirali da bi nešto slično trebalo da naprave i bosanskohercegovački Hrvati. Non paperOmer Karabeg: Nakon završetka rata mape podjele Bosne i Hercegovine pojavljivale su se u raznim prilikama. Najozbiljniji je bio takozvani non paper koji se pojavio aprila 2021. godine i koji se zalagao za prekrajanje granica Zapadnog Balkana što je uključivalo i podjelu Bosne i Hercegovine. Taj papir se proširio i po nekim evropskim prestonicama. Koliko je tačno da je iza njega stajao tadašnji slovenački desničarski premijer Janez Janša? Tvrtko Jakovina: To nije bila osobita tajna. Samo se razmišljalo koji je bio razlog i šta je htio time postići. Takav potez je uvijek kompliciran kad imate političare i zemlje koje time mogu dosta izgubiti ili poslati lošu poruku, a same nisu u mogućnosti nešto promijeniti. Stvar postaje ozbiljna ako iza neke takve inicijative stoje Francuska ili Njemačka. One to neće izravno plasirati nego će zamoliti neku zemlju ili neke političare da to plasiraju. Tada se stvari mogu zakomplicirati. Međutim, u svijetu kakav je danas prilike se do te mjere mogu destabilizirati da uđemo u totalni kaos. Zato vjerujem da će se doći do procjene da je evropskom kontinentu već dosta kaosa i da si nitko ne može priuštiti dodatni kaos u centru Balkana, pa će se stvari nastaviti kao i proteklih 30 godina. Omer Karabeg: Gospodine Kamberoviću, mislite li da je Janša to uradio na svoju ruku ili je neko stajao iza njega? Husnija Kamberović: Teško je odgovoriti na to pitanje jer, kad je riječ o non paperima, nikad se ne zna ko sve stoji iza njih i kako se oni interpretiraju. Desetak godina prije non papera, koji se pripisuje Janezu Janši, bio je jedan izvještaj bivšeg predsjednika Slovenije Milana Kučana koji je krivo interpretiran kao prijedlog o podjeli Bosne i Hercegovine. Ali ključno je da prekrajanju granica, pogotovo na Balkanu, nije moguće bez rata. I zato bi najbolje bilo priču o potrebi promjene granica na Balkanu zaustaviti na vrijeme da ne bi došlo do novog krvoprolića. A jedan novi rat na Balkanu sigurno bi snažno pogodio i Evropu. Beograd bez novih mapaOmer Karabeg: Koliko znam u Srbiji nisu crtane mape podjele Bosne i Hercegovine ili bar nisu objavljivane. To je radio i još uvijek radi Milorad Dodik, lider Republike Srpske. Da li Beograd prećutno podržava njegovo zalaganje za otcjepljenje Republike Srpske i njeno pripajanje Srbiji? Tvrtko Jakovina: To ne mora da radi Beograd kada postoji Republika Srpska koja ne može više i glasnije govoriti o izlišnosti postojanja Bosne i Hercegovine. Mi to praktički slušamo od prvoga dana. Zbog toga u Srbiji nije bilo potrebe da se nešto dodatno crta. Uostalom nove mape u kojima bi se povećala Republika Srpska izazvale bi ne samo žestoku reakciju druge strane, nego bi mogle dovesti do približavanja Hrvata i Bošnjaka. Zbog toga se to u Srbiji ne radi iako vjerojatno postoje mnogi koji smatraju da bi cijela Bosna i Hercegovina trebala da pripada srpskom svetu. A sto se tiče Hrvatske, mi danas ponovo govorimo o 8. svibnju 1945. godine, danu oslobođenja Zagreba, više nego o bilo čemu drugome. Doći će uskoro i Bleiburg koji će, naravno, opet biti centralni događaj. To su stvari koje su ovdje stalno prisutne zato jer jednom dijelu hrvatske i regionalne politike odgovara da to postane lajtmotiv da bi se tim pričama probudio isti tip osjećaja kao što je bio prije 30 godina. To je politika koja troši vrijeme. Ta vrsta politike u Hrvatskoj nije napravila osobite probitke ni prema Bosni i Hercegovini. Naši zagovori takve politike nisu prihvaćeni od naših evropskih partnera. Umjesto da se bavimo korisnijim stvarima mi znamo u kojem mjesecu, u kojem tjednu i u kojem danu koju temu ćemo ponovo otvoriti. Husnija Kamberović: Mislim da podrška Beograda Dodikovom zalaganju za otcjepljenje Republike Srpske više nije ni prećutna. Možda se to ne čuje iz Vučićevih usta, ali to čujemo od ključnih političara u Srbiji – od Vulina, pa dalje. U Srbiji se ne crtaju nove mape jer oni već imaju iscrtane mape i granice. Beograd se s jedne strane grčevito bori da sačuva i učvrsti postojeće granice Republike Srpske, a s druge faktički integrira Republiku Srpsku u prostor Srbije u infrastrukturnom, privrednom, obrazovnom, kulturnom i svakom drugom smislu. Ne znam da li je to u interesu običnih ljudi u Srbiji i Republici Srpskoj, a ne znam ni koliko je to u interesu rukovodstva Republike Srpske. Milorad Dodik stalno prijeti secesijom, a nisam siguran kakva bi bila njegova pozicija ako bi došlo do totalnog uključivanja Republike Srpske u državni okvir Srbije. Zagreb i treći entitetOmer Karabeg: Da li zvanični Zagreb prećutno podržava zalaganje bosanskohercegovačkog HDZ-a za osnivanje trećeg, hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini? Da li se u Zagrebu smatra da bi jedino u tom slučaju Hrvati u Bosni i Hercegovini bili ravnopravni? Tvrtko Jakovina: Mislim da je jedino pitanje da li HDZ BiH upravlja Zagrebom ili je obrnuto. Drugog pitanja tu nema. Ali to ne mora biti ništa ni posebno neobično, ni čudno. Pa, za vrijeme rata imali smo generale koji su služili i na području Bosne i Hercegovine i na području Hrvatske i prelazili iz jedne vojske u drugu. Sada imate bivšu ambasadoricu Bosne i Hercegovine koja je zastupnica Hrvatske u Europskom parlamentu. To je poruka koju ekstremni desni pokret HDZ šalje svojim biračima ili barem najekstremnijem krilu svoje stranke. Pitanje je samo jesu li te politike uspješne. Osim toga imate demografiju zbog koje uskoro te politike uopće neće biti relevantne. Omer Karabeg: Mislite na iseljavanje Hrvata iz Bosne i Hercegovine? Tvrtko Jakovina: Apsolutno, mnogi su iskoristili mogućnost dvostrukih putnih dokumenta, ali ne događa se ništa specijalno što se ne događa svima drugima. Samo kad vas je malo, to se jako osjeti. Husnija Kamberović: Mislim da je stav zvaničnog Zagreba da bi osnivanjem trećeg entiteta Hrvati konačno postali ravnopravni. Čini mi se da se u tome slažu i vlada i predsjednik Hrvatske. Moje je, međutim, uvjerenje da bi stvaranje trećeg entiteta pogoršalo situaciju mnogih Hrvata u Bosni i Hercegovini. Mislim da bi pogotovo Hrvati u srednjoj Bosni, pa ako hoćete i u Sarajevu, zapravo tek tada bili marginalizirani. Naravno da bi to dovelo i do dodatne marginalizacije Bošnjaka u Hercegovini – u Mostaru, Stocu i drugim gradovima. Dakle, ja mislim da treći entitet nije rješenje i da bi puno bolje bilo tražiti neki drugi put kako bi nestao taj osjećaj Hrvata da su u Bosni i Hercegovini marginalizirani. Tvrtko Jakovina: Očito je da kod Hrvata postoji nezadovoljstvo. Bilo je to vidljivo i sa izborom Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Uostalom i Plenković i Milanović, koji se međusobno ne mogu podnijeti, svejedno imaju poklapajuće poglede oko politike prema Bosni i Hercegovini. Cunami i poplaveOmer Karabeg: Mislite li da crtanje mapa podjele Bosne i Hercegovine neće prestati sve dok Bosna i Hercegovina jednog dana, a taj dan je daleko, ne uđe u Evropsku uniju? Husnija Kamberović: Ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju sigurno je rješenje. Ali ne treba biti apsolutno uvjeren da bi ulazak u Evropsku uniju značio da će prestati crtanja granica. Svjedočimo koliko su danas čak i među članicama Evropske unije granice itekako važne i sve više dobijaju na značaju. Ali ulazak u Evropsku uniju je daleko i trebalo bi se okrenuti nečemu što je bliže ili izvjesnije. Mislim da je najvažnije da postignemo dogovor o našoj budućnosti. Taj dogovor bi morao imati nekoliko ključnih tačaka. Jedna je eliminacija straha da će vas potisnuti i marginalizirati, druga je garantiranje cjelovitosti države, a treća odbacivanje svih vrsta secesionizma. Mislim da bi se na takvom dogovoru mogla graditi neka nova, prihvatljivija Bosna i Hercegovina koja bi garantirala ravnopravnost svih. Vjerujem da bi to moglo obeshrabriti i obesmisliti diskusije o novim mapama i novim podjelama Bosne i Hercegovine. Tvrtko Jakovina: Provincija Aceh u Indoneziji godinama je zagovarala otcjepljenja zbog islamskih zakona koji su tamo stroži i nafte koju imaju i sve je to tako trajalo do cunamija nakon čega su shvatili da je solidarnost sa ostatkom Indonezije puno važnija jer se sami ne bi mogli izvući iz takve krize. S obzirom da mi vjerojatno nikad nećemo imati cunami da bi nas prirodna katastrofa ujedinila i da nemamo novu generaciju političara, čini mu se da ćemo nastaviti živjeti kao i do sada uz manju ili veću trešnju našeg vlaka koja stoji ili se po inerciji kreće vrlo sporo. To je zapravo najviše što možemo očekivati. Husnija Kamberović: Slična situacija bila je u Bosni i Hercegovini 2014. kada su bile velike poplave. Tada su ljudi pokazali nevjerovatnu solidarnost, gradovi iz Federacije pomagali su gradovima u Republici Srpskoj i obratno, nesreća je ujedinila Bosnu i Hercegovinu, ali su političke elite to brzo zaboravile. Zato bih pravio razliku između potrebe građana da prevazilaze granice koje ih razdvajaju i potrebe političara da stalno crtaju nove granice.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine nije ovlašten i neće nuditi model rješenja državne imovine, poručio je predsjednik ove institucije Mirsad Ćeman u Sarajevu na konferenciji za novinare 15. maja. Sudije Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine podsjetile su kako je ovo pitanje u nadležnosti Parlamenta Bosne i Hercegovine, te da se do konačnog rješenja državnom imovinom smatra imovina naslijeđena sukcesijom bivše Jugoslavije (SFRJ), kao i imovina nekadašnje Socijalističke Republike BiH, uključujući šume, rijeke i poljoprivredno zemljište. Inače, raspolaganje državnom imovinom u BiH je zabranjeno duže od 20 godina, otkad je zakon o tome nametnuo tadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown). Zakon ostaje na snazi, sve dok ne bude usvojen novi koji će definisati šta je državna imovina, ko i kako njome raspolaže, što politički predstavnici iz bh. entiteta Republika Srpska već godinama blokiraju. Sutkinja Larisa Velić je upozorila da neusvajanje ovog zakona i dalje predstavlja ozbiljan problem i može dovesti do novih sporova pred Ustavnim sudom, posebno u kontekstu infrastrukturnih projekata poput južne interkonekcije. Istakla je kako prema sadašnjim propisima, ukoliko i dođe do prenamjene zemljišta, to ne znači i da će se mijenjati titular. "Neki se drže starog zakona o građevinskom zemljištu i kada se promijeni namjena da se mijenja i titular, odnosno njegov vlasnik postaje lokalna zajednica, ali, od 2003. godine to nije moguće", kazala je Velić. Projekt Južne plinske interkonekcije predviđa izgradnju plinovoda od Zagvozda (Splita) u Hrvatskoj, preko Posušja u Hercegovini, do Travnika u središnjoj Bosni, s odvojkom prema Mostaru. Zakonom je projekt proglašen strateškim i od javnog interesa, čime su jedinice lokalne samouprave obvezane ustupiti svoje zemljište bez naknade. Američka ambasada u Sarajevu javno je podržala projekt i sudjelovala je u povezivanju domaćih dužnosnika s predstavnicima američke kompanije. Nepopunjenost suda utiče na rezultateUstavni sud Bosne i Hercegovine, kako je navedeno na konferenciji za novinare suočava se sa ozbiljnim posljedicama zbog nepopunjenog sudijskog sastava. "Broj neriješenih predmeta dostigao je 13.625, dok ih je ranije bilo manje od 3.000", kazao je Ćeman. Sudije iz Republike Srpske trenutno nedostaju jer ih Narodna skupština RS nije imenovala, uglavnom zbog političkih nesuglasica, zbog čega Sud radi u nepotpunom sastavu. Inače, Ustavni sud Bosne i Hercegovine treba da ima devet sudija. Četiri bira Parlament Federacije BiH, dvoje sudija bira Narodna skupština Republike Srpske, dok troje stranih sudija imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava iz Strasbourga. Na konferenciji za medije, na kojoj su predstavljeni rezultati rada Suda za 2025. godinu Ćeman je istakao da je tokom prošle godine Sud zaprimio 5.671 predmet, a riješio 2.503. Istakao je da zbog nedostatka sudija više ne funkcioniše ni Veliko vijeće, koje je ranije rješavalo gotovo sve predmete, pa se sada odlučuje uglavnom na plenarnim sjednicama, što dodatno usporava rad. Ćeman je pozvao vlasti da hitno imenuju nedostajuće sudije, ističući da Sud i dalje ostaje ustavan i legitiman. Za neprovođenje odluka nadležno Tužilaštvo BiHOcijenio je kako Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ima nadležnost da reaguje kada je u pitanju neprovođenje odluka koje Ustavni sud donese, podsjećajući da se u tom slučaju moraju aktivirati mehanizmi krivične odgovornosti. "Tužilaštvo postupa oprezno, sporo i bez rezultata. Nema optužnica niti presuda", naveo je on. Potpredsjednica Suda Valerija Galić podsjetila je da su odluke Suda konačne i obavezujuće, ali da se u praksi često ignoriraju. Jedan od primjera presuda je i takozvana odluka Ljubić, ali da analizu njenog izvršenja sud ne može provesti jer ne radi u punom kapacitetu. "Prema posljednjem izvještaju od 26. marta presuda je također uz zaključak da se od Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zatraži očitovanje o utjecaju amandmana visokog predstavnika na utvrđenu obvezu iz odluke. Dakle, ona se vodi kao neizvršena", kazala je Galić.

Zbog sumnje kineske Exim banke u sposobnosti Vlade Republike Srpske da otplati kredit, finansiranje Hidroelektrane Dabar prošlog ljeta je privremeno zaustavljeno. To je za Radio Slobodna Evropa potvrđeno iz ovog preduzeća. Kineski izvođač "Gezhouba grupa" smanjio je svoje aktivnosti dok traje procjena rizika kredita za jedan od najvećih energetskih projekata u BiH, vrijedan više od 220 miliona evra. Projekat se finansira iz kredita kineske Exim banke 85 odsto za koji garantuje Vlada Republike Srpske, jednog od dva bh. entiteta, dok je ostatak sredstava obezbijedilo javno preduzeće Elektroprivreda RS. "Banka u svakom momentu ima svog tehničkog konsultanta gdje ona vrši analizu projekta i njegove izvedivosti. To je nešto što je praksa kineskih banaka da u toku projekta vrše analize rizika", pojašnjava za RSE Danilo Ilić, direktor HE Dabar. On uvjerava da je procjena rizika završena, i da će se finansiranje i radovi nastaviti punom parom krajem maja. Na gradilištu kod Trebinja, na jugu Bosne i Hercegovine, danas je znatno manje radnika, kažu za RSE iz organizacije Bankwatch, koja prati izgradnju kineskih energetskih projekata na Zapadnom Balkanu, a koja je posjetila gradilište početkom maja. "Iako su neki kineski radnici još uvijek na lokaciji, razina aktivnosti je puno niža nego prošli put kada smo je posjetili, a zastave kineske firme su uklonjene", navodi Pipa Galop (Pippa Gallop) iz ove organizacije. Iz Elektroprivrede RS, kao ni entitetskog Ministarstva energetike i rudarstva, nije odgovoreno na upite RSE o zastojima na projektu. Ugovor za izgradnju HE Dabar je potpisan između Vlade RS i Gezhouba grupe 2021. godine, ali nikad nije javno objavljen. Radovi su počeli dvije godine kasnije. Kompanija "HE Dabar" je u vlasništvu Hidroelektrana na Trebišnjici, čiji većinski vlasnik je Elektroprivreda RS, javno entitetsko preduzeće za proizvodnju, distribuciju i snabdijevanje strujom. Elektrana je dio planiranog hidroenergetskog megaprojekta "Gornji horizonti", u okviru kojeg je planirano sedam hidroelektrana u slivu rijeka Neretve i Trebišnjice. Od početka izgradnje, HE Dabar se suočava sa tužbama ekoloških udruženja, te upozorenjima da će projekat imati veliku štetu po životnu sredinu. Radovi smanjeni, ali tekuDanilo Ilić priznaje da se radi manje, ali da je Gezhouba nastavila radove, te da je na terenu trenutno njihovih 70 radnika. Kaže da trenutno nemaju obaveza prema Gezhouba grupi, te da su svoj udio u projektu, uplatili već na početku izgradnje. Navodi da se izvođač obavezao da će sve biti završeno 2027. godine, do kraja oktobra, te da i on očekuje da će hidroelektrana tada biti puštena u probni rad. Resorni ministar Petar Đokić, početkom maja je izjavio da je izgradnja "usporena, a ne zaustavljena". "Moraju biti riješena neka pitanja sa nosiocem projekta, a to je kompanija iz Kine i podizvođači", kazao je Đokić. Takođe, rekao je da sa kineskom kompanijom moraju biti riješena "određena finansijska pitanja", rekavši da je u pitanju značajan iznos, ali ne govoreći konkretno o čemu se radi. Šta kažu domaći izvođači?U izgradnji hidroelektrane, učestvuje i banjalučki "Integral inženjering". Iz ove kompanije u odgovoru za RSE navode da su oni i dalje na terenu, i da rade u punom kapacitetu. Pojašnjavaju da su radili na izgradnji "dovodnog tunela, ulazne građevine i pristupnih tunela HE Dabar", kao i istražno-projektantske radove. Vrijednost posla je 142,5 miliona maraka (oko 73 miliona evra). Navode da je bilo kašnjenja u plaćanju radova, ali da su "nesporne obaveze" prema njima ispunjene. "Dio otvorenih potraživanja se rješava u skladu sa ugovorom i važećim zakonima", kažu u firmi. Tunelsku cijev su probili krajem oktobra prošle, a kompletan završetak radova očekuju do kraja ove godine. Direktor HE Dabar ističe da objekat Integrala nije dio originalnog ugovora, i da ga oni finansiraju iz vlastitih sredstava. 'Razvlačenje' projekataPipa Galop iz Bankwatcha kaže da je za nju djelimično iznenađenje da je projekat usporen. "S obzirom na visoku razinu političke podrške koju je ovaj projekt dobio, ovaj novi razvoj događaja je donekle iznenađujući. Međutim, ako uzmemo u obzir nerealan način na koji se energetski i infrastrukturni projekti planiraju u Bosni i Hercegovini, to je manje iznenađujuće", rekla je ona. Dodaje da očekuju dodatne probleme, zbog složenosti krškog terena gdje se gradi i uticaja klimatskih promjena. Damir Miljević, ekonomski i energetski analitičar, kaže za RSE da je kineske projekte sa lokalnim partnerima teško komentarisati, jer se radi netransparentno. "Javnost nikad nije upoznata sa aranžmanima koji su pravljeni", istakao je Miljević. Navodi i kako lokalni energetski projekti često ulaze u probleme, jer se u njih ulazi "grlom u jagode", odnosno bez zatvorene finansijske konstrukcije. "Drugi problem je što elektroprivrede koje 30 godina ništa nisu investirale u ozbiljne kapacitete, očito se ne znaju nositi sa takvom vrstom projekta", rekao je Miljević. Sporna hidroelektranaDirektor HE Dabar tvrdi da trenutno nema pravnih prepreka za izgradnju, da su svi pravni sporovi do sada "pali", i da su ekološka i građevinska dozvola na snazi. Zbog gradnje je ranije pokrenuto nekoliko sporova, koje je, uglavnom, pokretala sarajevska ekološka organizacija Aarhus centar. Iako je Okružni sud u Banjaluci nekoliko puta presudio u korist centra, izgradnja se nastavila, a nakon što su originalne građevinske dozvole poništavane, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS je izdavalo nove. Iz organizacije Bankwatch naglašavaju da se oni protive cijelom sistemu "Gornji horizonti", jer bi on, kako navode, proizvodio skromnu količinu električne energije u poređenju sa štetom koju bi nanio. "Plavljenje najplodnijeg dijela Nevesinjskog polja za takav projekat nema smisla. Akumulacija možda, čak, neće ni pravilno zadržavati vodu, s obzirom na nepredvidivost kraškog terena, a ljudi u tom području nam već govore da kišna sezona traje mnogo kraće nego ranije", izjavila je Pipa Galop iz ove organizacije. Projekti 'Gezhoube' u BiHGezhouba grupa je građevinska kompanija bazirana u Vuhanu, koja se bavi velikim projektima u Kini i inostranstvu, uključujući hidroelektrane, brane, puteve i mostove. Radi se o podružnici kineskog državnog energetskog konglomerata, Energy China. Ovo je trenutno jedini projekat koji rade u BiH, iako su ranije imali nekoliko neuspješnih pokušaja. Oni su zajedno sa drugom kineskom kompanijom dobili posao na izgradnji Bloka 7 tuzlanske termoelektrane, jednom od najznačajnijih energetskih projekata u BiH. Povukli su se iz ovog projekta nakon što je od izgradnje odustao podizvođač radova, američki "General Electric", a Elektroprivreda BiH nije prihvatila da Kinezi sami obezbijede ključnu opremu. Na kraju je ovaj ugovor raskinut, a avans u iznosu od nekoliko stotina miliona maraka je vraćen Elektroprivredi. Kineska grupacija je, takođe, htjela da učestvuje u izgradnji tunela Prenj na trasi autoputa na koridoru Vc na jugu BiH, ali su za to dostavili lažnu dokumentaciju, te su bili diskvalifikovani.

Povlačenje Christiana Schmidta s pozicije visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (BiH) "dolazi u pravom momentu", ocijenio je portaparol State Departmenta u komentaru za Radio Slobodna Evropa (RSE). “Visoki predstavnik Schmidt obavijestio je Vijeće za provedbu mira (PIC) o svojoj odluci da se povuče s funkcije. Priznajemo godine predanog rada i dostignuća gospodina Schmidt u BiH. Njegova odluka da napusti Sarajevo dolazi u pravom trenutku, dok međunarodna zajednica zajedno radi na okretanju nove stranice i deeskalaciji tenzija u BiH", odgovoreno je na pitanje RSE da li je State Department bio informisan o Schmidtovim planovima za povlačenje. Zaključuje se da SAD ostaju privržene Dejtonskom sporazumu, suverenitetu i nezavisnosti BiH. Scmidt je u ponedjeljak, 11. maja saopštio da se povlači iz "ličnih razloga" ali i da će na toj poziciji ostati do imenovanja nasljednika kojeg bi trebalo predložiti Vijeće za provedbu mira u BiH, koje čine SAD, Turska, Velika Britanija, Japan i više članica EU. "Proces imenovanja mog nasljednika već je počeo i očekujem da ću poziciju napustiti u junu", kazao je Schmidt. Dan kasnije se obratio na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a u New Yorku, gdje je diskutovano i o budućnosti kancelarije visokog predstavnika (OHR) u BiH. Sjedinjene Američke Države poručile su da Ured visokog predstavnika (OHR) "nikada nije trebao biti trajna institucija", uz stav da se ovlasti trebaju postupno prenijeti na domaće lidere. "Sljedeći visoki predstavnik treba prenijeti odgovornosti na lokalne lidere”, rekla je predstavnica SAD-a Tammy Bruce. Ona se zahvalila Schmidt-u i podvukla da bi budući visoki predstavnik trebalo da ima "znatno ograničeniji mandat". Kada je riječ o Kini i Rusiji, koje su od njegovog imenovanja 2022. godine, osporavali legitimitet Schmidtovog izbora, na sjednici u UN-u zauzele su kritičan stav prema OHR-u. Peking je pozvao na smanjenje vanjskog utjecaja, dok je Moskva pozvala na zatvaranje Ureda visokog predstavnika i odbacila legitimitet Schmidta.

Međunarodni rezidualni mehanizam u Hagu saopštio je 14. maja da je odbio zahtev pravnih zastupnika osuđenika za ratne zločine Ratka Mladića za privremeno puštanje na slobodu. Mehanizam je saopštio da su nezavisni medicinski eksperti zaključili da Služba za medicinsku negu Pritvorske jedinice Ujedinjenih nacija i zatvorska bolnica adekvatno zdravstveno prate i leče Mladića. "Oni nisu utvrdili postojanje neadekvatne nege ili lečenja koji bi išli u prilog puštanju na slobodu", saopštio je Mehanizam. Dodaje se da je Mladić trajno smešten u novoizgrađenom objektu zatvorske bolnice koji je opremljen za pružanje multidisciplinarne nege zatvorenicima sa složenim medicinskim stanjima. "Mladić ima smeštaj u novoj, najsavremenijoj zatvorskoj bolnici uz stalni nadzor i brze transfere u civilne bolnice po potrebi", saopštio je Mehanizam. Navodi se da osuđeni ima adekvatnu palijativnu negu, pomoć u dnevnim aktivnostima, kao i prevodioce i osoblje koje govori njegov jezik. Ratko Mladić osuđen je u Hagu na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida i zločina protiv čovečnosti tokom rata u Bosni i Hercegovini. Njegova odbrana zatražila je privremeno oslobađanje zbog, kako je saopštila, teško narušenog zdravstvenog stanja i potrebe za bolničkim lečenjem. Ministar pravde Srbije Nenad Vujić posetio ga je 20. aprila i zatražio od Haga da se Mladić leči na slobodi. Prethodno je u junu 2025. Mladićeva odbrana tražila privremeno ili prevremeno puštanje na slobodu na osnovu navodne terminalne dijagnoze i kratkog očekivanog životnog veka. Mehanizam je odbio zahtev pod obrazloženjem da Mladić prima sveobuhvatnu zdravstvenu negu. Ratko Mladić pravosnažno je u Hagu osuđen 8. juna 2021. za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti. U pritvoru pod nadzorom Međunarodnog mehanizma je od hapšenja 2011. godine u selu Lazarevo u Srbiji. Presudom suda u Hagu utvrđeno je da je kriv za genocid nad oko 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, zaštićenoj zoni UN u leto 1995, progon i prisilno premeštanje Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje civila tokom opsade Sarajeva i držanje pripadnika mirovnih snaga UN kao talaca tokom NATO bombardovanja 1995.

Gotovo dvije godine otkako je najavljeno da će Bosna i Hercegovina dobiti prve borbene bespilotne letjelice, Oružane snage BiH još čekaju da stignu turski Bayraktari, dok vlasti tvrde da isporuka kasni zbog problema s plaćanjem poreza. Prema saznanjima Radija Slobodna Evropa (RSE) iz Ministarstva odbrane zvanično je pokrenuta procedura za uvoz dvije letjelice Bayraktar TB2 koje su, uz dodatnu vojnu opremu, najavljeni kao donacija Turske Oružanim snagama BiH. Ministar odbrane Zukan Helez kazao je za RSE da je problem do sada bio nedostatak novca za plaćanje poreza na dodanu vrijednost (PDV), koji se u BiH naplaćuje na promet roba i usluga po stopi od 17 posto. "Problem je bio iznos PDV-a, jer je bila visoka cijena dronova. Čekali smo da se spusti cijena i to je razlog što smo razvukli", kazao je Helez 8. aprila. Ističući da bi dronovi u BiH mogli stići krajem maja, Helez nije želio otkriti iznos poreza koji je bio sporan. Također, negirao je informacije da su isporuku blokirale političke nesuglasice, koje godinama usporavaju i modernizaciju Oružanih snaga BiH. "Sve je bilo usaglašeno, ali plaća se PDV i na donaciju. Sad je vrijednost drona pala, a time i PDV, pa imamo novac da platimo", kazao je Helez. Umanjena vrijednostU dopisu Ambasadi Turske i vojnom izaslaniku te zemlje, u koji je RSE imao uvid, Helez je 29. aprila potvrdio da Turska donira Oružanim snagama BiH "dvije nenaoružane bespilotne letjelice TB2 Bayraktar", s pripadajućom opremom. U dokumentu se navodi da su "intenzivno korišteni u zonama operacija i imaju visok stepen amortizacije, te da im je vrijednost značajno snižena". U drugom spisu iz tog ministarstva, vrijednost dva Bayraktara TB2, s uključenom opremom, procijenjena je na ukupno 300.000 dolara. Osim bespilotnih letjelica, iz Turske treba stići i osam oklopnih vozila KIRPI II, čija je vrijednost, prema aktu iz Ministarstva, procijenjena na ukupno 80.000 dolara. Ministarstvo je u dopisu navelo da je pokrenulo procedure za realizaciju donacije, uključujući pribavljanje dozvola za uvoz vojne opreme, plaćanje PDV-a i definiranje mjesta dopreme. Bayraktar TB2 je turska bespilotna borbena letjelica koja može nositi navođene rakete i bombe. Koristiti se za izviđanje i nadzor i može ostati u zraku 27 sata. Proizvodi je turska privatna firma Baykar, a njena cijena zvanično nije objavljena i ovisi o opremi i aranžmanu. U ranijim narudžbama iznosila je od četiri do devet miliona dolara, ovisno o konfiguraciji i pratećoj opremi, objavila je specijalizirana platforma Shephard Defence Insight. Katarina Đokić iz Međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI) iz Stokholma, kaže da ne postoji egzaktna računica za vrijednost naoružanja, osobito doniranog. Ona ističe da države imaju monopol na nabavku naoružanja, te da se cijene drugačije formiraju nego kad je riječ o drugim proizvodima i mogu značajno varirati od nabavke do nabavke. "U zavisnosti od potražnje ili bilateralnih odnosa između prodavca i kupca, daleko od toga da samo troškovi proizvodnje formiraju cenu", kazala je. Mjeseci odlaganjaTurske Bayraktare državni ministar odbrane spominje prvi put u septembru 2024., kada je najavio da će BiH nabaviti šest letjelica. Iz kompanije Baykar nisu odgovorili na upit RSE o statusu te narudžbe za BiH. Nakon te najave, Helez je tokom 2025. u više navrata govorio o tome da će Turska donirati dva Bayraktara TB2 Oružanim snagama BiH. Na stranici ureda za komunikacije Predsjedništva Turske u aprilu 2025. objavljen je tekst u kome se navodi da Turska donira BiH "dva Bayraktara TB2, kontrolne stanice i obuku osoblja". U tekstu je prenesena i Helezova izjava da "Bayraktari neće koštati BiH" i da će biti pod komandom Oružanih snaga BiH. Na ponovljeni upit RSE, 12. maja, da prokomentira situaciju sa isporukom Bayraktara BiH, Helez je insistirao na tvrdnji da BiH kupuje dronove dok, kako je rekao, dio opreme Turska donira. Bez dodatnog pojašnjenja za tu izjavu, u kontekstu dokumenta kojim je 29. aprila potvrdio donaciju dva Bayraktara, Helez je najavio da bi u idućim danima treba biti potpisan ugovor o isporuci. "Sve je završeno, samo potpis i onda isporuka. Onaj ko isporučuje određuje vrijednost koja ne mora biti tržišna. Turska ima pravo nama dati i džaba. Sve ovisi o državama s kojima dogovaraju i u kakvim su odnosima", naveo je, odgovarajući na pitanje o značajnom umanjivanju vrijednosti dronova. Upit o tome o kakvom aranžmanu se radi, i koja je vrijednost dronova koji će biti isporučeni BiH, RSE je uputio Ambasadi Turske u BiH, te Ministarstvu odbrane te zemlje, ali do zaključenja teksta odgovor nije stigao. Postoje li dozvole?Za uvoz oružja i vojne opreme, prema propisima u BiH, neophodna je dozvola Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. Iz tog ministarstva su za RSE 24. aprila naveli da u bazi podataka nisu zabilježeni zahtjevi za uvoz Bayraktara. Zvaničnik Ministarstva odbrane BiH, koji je za RSE govorio pod uvjetom anonimnosti, kazao je da je zahtjev tom ministarstvu podnesen početkom maja. Naveo je i da "trenutno nije definisano ko će upravljati tim dronovima niti gdje će biti smješteni". "Sve je bilo pokriveno određenim velom tajni", rekao je, ističući i da u Ministarstvu nije bilo dovoljno informacija i da se o dronovima "saznavalo iz medija". Iz Uprave za indirektno oporezivanje su, također, ranije za RSE naveli da nemaju informacija koje se odnose na uvoz dronova. Za robu koja se uvozi, a koja nije oslobođena od plaćanja, PDV se obračunava po stopi od 17 posto. Izuzetak je oprema obuhvaćena međunarodnim sporazumom, kojim je predviđeno oslobađanje od plaćanja PDV-a. Šta je sa Sporazumom između BiH i Turske?Turska je posljednjih godina jedan od ključnih partnera Oružanih snaga BiH, kroz obuku i donacije vojne opreme. U 2014. potpisan je prvi sporazum o vojno-finansijskoj suradnji između dvije zemlje. Sporazum je obuhvaćao financijsku pomoć, obuku i školovanje pripadnika Oružanih snaga BiH, kao i projekte modernizacije. Obnavljan je svakih pet godina, a predviđa da od PDV-a bude oslobođena roba za Oružane snage BiH, ukoliko je u potpunosti financirana donatorskim sredstvima. Posljednji sporazum sa Turskom potpisan je 2021. i trebao je biti obnovljen u ovoj godini (Tokom posjete Turskoj u ljeto 2025., Helez je u javnim istupima naveo da je sporazum prošao Predsjedništvo BiH, ali ne u Vijeću ministara BiH, zbog "opstrukcija od ministara iz RS". Govoreći za RSE 12. maja negirao je, pak, da postoje političke opstrukcije ističući da je novi sporazum u pripremi, dok postojeći "još važi". Vijeće ministara BiH razmatralo je u martu nacrt osnova za vođenje pregovora radi zaključivanja izmjena i dopuna vojno-financijskog sporazuma. U dostupnim bazama podataka nema informacija da li je nacrt usvojen.), do čega još nije došlo. Vojno-politički analitičar Đuro Kozar smatra da Turska doniranjem oružja Bosni i Hercegovini pruža više od političke podrške. "Jer šalje konkretne elemente za odvraćanja ne samo od agresije, nego i od eventualnih unutrašnjih sukoba niskog intenziteta. Nije važno da li je donirano oružje novo ili korišteno, nego da li je ispravno", kazao je. Bez ulaganja u modernizacijuBiH za odbranu izdvaja oko 200 miliona eura godišnje, većim dijelom za plate, naknade i smještaj pripadnika Oružanih snaga BiH. Tek 20 posto ulaže se u modernizaciju. Osim helikoptera koje su dobili od Sjedinjenih Država, Oružane snage BiH nemaju druge letjelice, a nabavku blokiraju manjak novca i politička previranja. Turske Bayraktare TB2 do sada je nabavilo nekoliko zemalja Zapadnog Balkana, poput Hrvatske, Kosova i Albanije, dok Srbija ima druge letjelice kineske i domaće proizvodnje. Vojni analitičar Nedžad Ahatović kazao je da se BiH bori s kompliciranim procedurama i političkim opstrukcijama, zbog čega uvoz opreme "može trajati cijelu vječnost, čak i u situacijama kada su u pitanju donacije". "Drugačija je situacija u regionu gdje imate homogenije državne strukture i jasan princip kako ide nabavka vojne opreme. Te zemlje imaju velika kreditna zaduženja i odobravaju se za nekoliko dana", rekao je Ahatović. Smatra da bi Bayraktari TB2 mogle imati značajnu ulogu u nadzoru granice i podizanju borbene gotovosti Oružanih snaga BiH. Gotovo da nije bilo značajnijih izdvajanja za modernizaciju Oružanih snaga BiH iz budžeta BiH od 2017., kada su usvojeni dokumenti Pregled odbrane i plan modernizacije. BiH otpisuje ruske vojne helikoptereVijeće ministara BiH donijelo je krajem prošle godine odluku o izdvajanju oko 50 miliona maraka (oko 25 miliona eura) za kupovinu specijaliziranih vozila, helikoptera, municije i uniformi u narednih nekoliko godina. Kad je riječ o ulaganju u modernizaciju vojske, BiH zaostaje i za zemljama regije. Veći dio opreme dolazi kroz donacije, najviše iz SAD-a, Velike Britanije, Turske, ali i Kine koja je prije nekoliko godina donirala kamione. Suradnja na tekstu: Meliha Kešmer

Christian Schmidt odlazi iz Bosne i Hercegovine, čime se otvara pitanje šta to znači za budućnost BiH? U podcastu Između redova analiziramo zašto se mijenja odnos međunarodne zajednice prema BiH i može li država bez OHR-a funkcionisati u trenutku kada su podjele sve dublje, a globalni interesi sve vidljiviji.

Ostavka visokog predstavnika Christiana Schmidta ne otvara samo pitanje tko će voditi Ured visokog predstavnika (OHR), nego i važniju dilemu - želi li međunarodna zajednica uopće zadržati model upravljanja Bosnom i Hercegovinom koji traje već trideset godina nakon završetka rata. Rasprava održana u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda 12. maja pokazala je da ni među ključnim međunarodnim akterima sa Zapada ne postoji jedinstven pogled na budućnost OHR-a, institucije uspostavljene 1995. godine radi nadzora provedbe Daytonskog mirovnog sporazuma. Iako nijedna zapadna država nije izravno pozvala na gašenje OHR-a, za razliku od Rusije i Kine koje to traže godinama, diplomatske poruke sa sjednice sugeriraju da dio međunarodne zajednice, predvođene Sjedinjenim Američkim Državama, razmatra smanjivanje ovlasti visokog predstavnika. "Zapad se po pitanju BiH uvijek dijelio na SAD koji je zagovarao očuvanje vanjskih granica po svaku cijenu, Britaniju koja je bila za očuvanje strukture ovakve podijeljene BiH i EU koja je nedosljedna. Što se tiče separatističkih politika u BiH, one se nisu promijenile, ali se promijenila Amerika", kazao je za Radio Slobodna Evropa Zlatko Hadžidedić, profesor međunarodnih odnosa. Iz Europske komisije su za RSE kazali da su "primili na znanje" povlačenje Schmidta, te poručili da je na PIC-u izbor njegova nasljednika koji mora doprinijeti stabilnosti i funkcionalnosti BiH, te njezinu putu prema EU. Ponovili su podršku OHR-u i provedbi agende "5+2", uvjeta koje domaće vlasti trebaju ispuniti za postupno zatvaranje OHR-a. OHR je osnovan nakon rata kako bi nadzirao civilnu provedbu Daytonskog sporazuma, a njegove su ovlasti znatno proširene na sastanku Vijeća za provedbu mira (PIC) u Bonnu 1997. godine. Tada su visoki predstavnici dobili mogućnost nametanja zakona te smjene izabranih i imenovanih dužnosnika. Visoki predstavnici su donosili odluke u skladu s političkim smjernicama PIC-a koji čine SAD, Japan, Velika Britanija, zemlje EU i Turska kao predstavnica Organizacije islamske konferencije (OIC). Kina je sudjelovala u radu PIC-a do 2000. godine, dok se Rusija u potpunosti povukla u februaru 2022. godine, kad je počela invaziju na Ukrajinu. Kakva je budućnost OHR-a?Najizravniju poruku o mogućoj promjeni pristupa tijekom rasprave u UN-u poslala je američka predstavnica Tammy Bruce, rekavši da "OHR nikada nije bio zamišljen kao trajna institucija" te da bi budući visoki predstavnik trebao imati "znatno ograničeniji mandat". Takve izjave neki analitičari tumače kao signal da SAD više nije spreman podržavati model intervencionizma pri izgradnji države koji je obilježio prvih deset godina poslijeratnog razdoblja, a potom mandat Christiana Schmidta. "Mislim da u Washingtonu prevladava realizam u smislu da nije moguće BiH održavati na aparatima tako što će neizabrani, nadustavni faktor biti nositelj njezinog suvereniteta", kazao je za RSE Milan Sitarski, stručni suradnik Instituta za društveno-politička istraživanja iz Mostara. Prema njegovim riječima, promijenile su se i političke okolnosti u Europi opterećenoj ratom u Ukrajini i ekonomskom krizom. "Njemački kancelar Friedrich Merz je, za razliku od Angele Merkel, skloniji političkom pragmatizmu i nije se bunio kad je Schmidt podnio ostavku, što i nije čudo, jer krize danas pršte na sve strane i ne treba mu još jedan politički balast", dodao je Sitarski. Sitarski kaže da se iz izjava na sjednici moglo primijetiti da je Velika Britanija "preuzela taj barjak međunarodnog intervencionizma", dok za Francusku kaže da "nije pretjerano zainteresirana za BiH i da je više fokusirana na Bliski Istok". Ujedinjena Kraljevina je na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a podržala "osnaženog visokog predstavnika" i korištenje Bonnskih ovlasti "kad je to potrebno". Istodobno, u Mišljenju (avis) Europske komisije navodi se da BiH ne može postati punopravna članica EU-a dok postoji OHR. "Ne postoji jedinstvena strategija SAD-a, EU-a i ostalih članica PIC-a. Zapravo bih rekao da EU nema strategiju", rekao je za Radio Slobodna Europa Toby Vogel iz Vijeća za demokratizaciju politika (DPC) u Bruxellesu. On se ne slaže sa stavom bivših visokih predstavnika Wolfganga Petritscha i Carla Bilda da OHR treba zatvoriti. "Ideja da je visoki predstavnik spriječio političare u BiH da preuzmu odgovornost za svoje postupke je smiješna i to naprosto nije istina. Visoki predstavnik ne upravlja BiH, nego intervenira kada procijeni da postoji prijetnja Daytonu", rekao je Vogel za RSE. Ako prevlada stav Washingtona, koji je najavio da će sudjelovati u izboru novog visokog predstavnika, njegov budući mandat mogao biti ograničen. Umjesto izvršnog autoriteta koji nameće zakone i smjenjuje dužnosnike, budući visoki predstavnik mogao bi imati prvenstveno ulogu političkog posrednika i međunarodnog koordinatora. Predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava u BiH Branko Todorović smatra da "građani BiH moraju sami brinuti o svojoj državi, a ne misliti da je OHR garant vladavine prava". "Bivši visoki predstavnik Valentin Inzko je kriminalizirao negiranje genocida, ratnih zločina i glorificiranje ratnih zločinaca dan pred svoj odlazak, znajući da je neprovediv. Schmidt je, u noći kad su se brojali glasovi, izmijenio Izborni zakon BiH i način formiranja buduće vlasti. To su karikaturalni odluke koje se ne mogu desiti u ozbiljnoj državi", kazao je za RSE Todorović. Todorović kaže da je besmisleno da postoji OHR i strani suci u Ustavnom sudu BiH, jer se njihovim postojanjem oduzima suverenitet BiH. "Zašto visoki predstavnici nisu nametnuli najstrožije zakone koji će spriječiti političku mafiju u BiH da opljačka milijarde maraka", pita se Todorović. Kakva je ostavština visokih predstavnika?Christian Schmidt je najavio da će dužnost napustiti do kraja juna "iz osobnih razloga". Za pet godina mandata Christian Schmidt je od preuzimanja dužnosti 1. avgusta 2021. više puta koristio Bonske ovlasti kako bi intervenirao u pravnom, ali i političkom sistemu BiH. Njegove najvažnije odluke odnosile su se na suspendiranje zakona entiteta Republike Srpske o državnoj imovini, nametanje financiranja izbora 2022. godine i izmjene Izbornog zakona BiH i Ustava entiteta Federacije BiH. Tokom 2023. poništio je zakone RS-a kojima se osporavala primjena odluka Ustavnog suda BiH i OHR-a, te je nepoštivanje odluka visokog predstavnika učinio krivičnim djelom za šta je osuđen i s funkcije entitetskog predsjednika smijenjen Milorad Dodik, kojem je zabranjeno obavljanje funkcija. Intervenirao je u zakone o državnim financijama, te obustavio financiranje iz budžeta Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata, kao i njegovog koalicijskog partnera Ujedinjene Srpske. Schmidt je 2024. nametnuo novi paket izbornih reformi, uključujući elektronsku identifikaciju birača i strože kontrole biračkih odbora. Nametnuo je novu zabranu raspolaganjem državnom imovinom, čije rješavanje je jedan od ključnih uvjeta za zatvaranje OHR-a, no ono nije riješeno 30 godina nakon rata, što se smatra preprekom ekonomskom razvoju BiH. Njegovi prethodnici nametnuli su stotine odluka, uključujući zakone kojima su uspostavljeni zajednička vojska, državne pravosudne institucije i druge institucije BiH, te izgled državne zastave i registarskih oznaka na automobilima. Smjenjivali su dužnosnike, uključujući članove Predsjedništva BiH i premijere. SAD je tri desetljeća bio glavni politički pokrovitelj takvog pristupa, no danas je stava da je to "proizvelo veću političku ovisnost nego institucionalnu stabilnost", te da "domaći politički akteri moraju preuzeti punu odgovornost".