Uprava policije Federacije Bosne i Hercegovine (FUP) izuzima dokumentaciju i prikuplja dokaze u istrazi o okolnostima pod kojima je u poplavama i odronima u Donjoj Jablanici, u oktobru 2024. godine, poginulo 19 osoba, saopšteno je iz FUP-a 15. jula. Policija dokumentaciju izuzima u sjedištima šest pravnih lica na području Hercegovačko-neretvanskog kantona i Kantona Sarajevo, dok se istovremeno na području Mostara obavlja uviđaj radi prikupljanja dodatnih dokaza. U saopštenju se ističe kako se aktivnosti provode pod nadzorom postupajućeg federalnog tužioca u okviru istrage koja treba utvrditi sve činjenice i okolnosti tragedije u Donjoj Jablanici. U FUP-u su rekli i kako se oduzimanje dokumentacije vrši po nalogu Posebnog odjela za korupciju i organizovani kriminal Tužilaštva Federacije BiH (POSKOK) i naredbi Vrhovnog suda tog bh. entiteta. Istraga o stradanju 19 ljudi našla se na početku nakon što je, zbog utvrđenih proceduralnih nepravilnosti, raniji postupak poništen u martu ove godine. Predmet je potom preuzeo POSKOK, koji ponavlja ključne dokazne radnje. Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona tokom prošle godine saopštavalo je da je istraga bila u završnoj fazi, ali je u martu ove godine donesena odluka da se postupak vrati na početak. U noći između 3. i 4. oktobra 2024. godine obilne padavine izazvale su bujične poplave i odrone koji su zatrpali Donju Jablanicu, kada je život izgubilo 19 osoba. Specijal RSE: Razorne poplave u BiHU poplavama koje su pogodile i područje Konjica stradalo je još osam ljudi, pa je ukupan broj žrtava dostigao 27. Iz Posebnog odjela Federalnog tužilaštva ranije nisu mogli precizirati koliko je osoba obuhvaćeno obnovljenom istragom. Federalno tužilaštvo i Federalna uprava policije navode da nastavljaju saradnju s ciljem utvrđivanja eventualne odgovornosti za tragediju.

Bosna i Hercegovina i Kosovo do sada nisu podneli izveštaj o stepenu sprovođenja reformi u okviru evropskog Plana rasta, potvrđeno je Radiju Slobodna Evropa iz Evropske komisije. Rok za podnošenje izveštaja je 15. jul, što praktično znači da zemlje imaju rok do ponoći da dostave svoje izveštaje. S tim u vezi, Brisel ne očekuje podnesak iz Sarajeva, budući da BiH nema usvojenu Reformsku agendu. "Četiri korisnika sredstava do sada su formalno izvestila o sprovođenju reformi (svi osim Bosne i Hercegovine i Kosova). Evropska komisija spremna je da pomogne partnerima sa Zapadnog Balkana da ubrzaju sprovođenje neispunjenih reformi, kako bi ih realizovali u okviru produženog roka", potvrdio je za RSE portparol Evropske komisije Gijom Mersije (Guillaume Mercier). Trideseti jun obeležio je istek roka za četvrti izveštajni period za ispunjenje reformskih koraka u okviru Plana rasta. Nakon prijema izveštaja država, Evropska komisija će proceniti dokle su zemlje stigle sa sprovođenjem reformi. "Nakon prijema izveštaja, Komisija će oceniti sprovođenje odgovarajućih reformskih koraka i doneti odluku o isplati odgovarajućih sredstava", naveo je Mersije. Nesrazmeran napredak u sprovođenju reformiPrema zvaničnim podacima Evropske komisije, države Zapadnog Balkana pokrenule su gotovo sve planirane reforme predviđene Planom rasta, ali je u potpunosti završeno 57 odsto planiranih reformskih koraka. Ostatak je još u fazi realizacije. Kako navode iz Evropske komisije, postoje značajne razlike među zemljama regiona u sprovođenju reformskih koraka. Najbolje stoje Crna Gora i Albanija, koje su, prema podacima Komisije, dostigle oko 80 odsto realizacije. Na trećem mestu je Severna Makedonija, koja je tokom proteklih meseci značajno intenzivirala angažman i ubrzala sprovođenje reformi, pa se očekuje da premaši 50 odsto realizacije. Sledi Srbija, za koju se procenjuje da je realizovala oko 35 odsto reformi, dok zvaničnici Komisije navode da se radi na oko 85 odsto planiranih reformskih koraka. BiH i Kosovo najviše zaostajuBosna i Hercegovina i Kosovo značajno zaostaju zbog različitih političkih okolnosti. BiH ne samo da nije dobila nijedan cent iz Plana rasta, već je zbog neusvajanja Reformske agende izgubila više od 100 miliona evra. Direktor Generalnog direktorata za proširenje Evropske komisije Gert Jan Kopman (Koopman) smatra da je BiH zemlja koja se suočava sa najviše izazova zbog unutrašnjih političkih blokada koje sprečavaju sprovođenje reformi. "Uložili smo mnogo napora kako bismo pomogli uspostavljanje neophodnih unutrašnjih struktura, ali zemlja, nažalost, nije uspela da taj proces dovede do kraja", upozorio je direktor Generalnog direktorata za proširenje Evropske komisije na sastanku Spoljnopolitičkog odbora Evropskog parlamenta, gde se raspravljalo o Planu rasta u svetlu isteka roka za izveštavanje. "Kašnjenja se gomilaju, uz ozbiljan rizik da pojedini koraci, koji moraju biti završeni do određenog roka, odnosno do isteka takozvanog grejs perioda, neće biti ispunjeni do kraja decembra ove godine", ocenio je. Kosovo je do sada iz Plana rasta dobilo malo iznad 60 miliona evra - samo predfinansiranje u iznosu od sedam odsto ukupne sume koja je zemlji namenjena iz ovog finansijskog paketa. "Kosovo znatno zaostaje. Zbog unutrašnjih političkih blokada u proteklom periodu nije bilo moguće usvojiti važna zakonska rešenja. Međutim, nakon izbora održanih u junu ove godine, odnosno prošlog meseca, vidimo da Kosovo počinje da gradi neophodnu institucionalnu stabilnost i zato očekujemo i veći stepen sprovođenja reformi", naveo je Kopman. Isplate prate ostvarene rezultateOsim što postoje razlike u stepenu sprovođenja reformskih koraka, postoje i razlike u dosadašnjim isplatama Evropske komisije. Do sada su Albanija, Severna Makedonija i Crna Gora uspešno ostvarile pravo na tri redovne isplate sredstava iz Plana rasta Evropske unije. Srbija je dobila samo jednu isplatu. Ostala sredstva bila su zadržana zbog usvajanja spornih pravosudnih zakona. Kopman je potvrdio da Brisel trenutno procenjuje da li su ispunjeni uslovi za nove isplate. "Činjenica da do sada nije izvršena nijedna isplata ukazuje na to da nismo bili u potpunosti uvereni da su ti uslovi zaista ispunjeni", naveo je Kopman. Kosovo i Bosna i Hercegovina nisu primili nijednu isplatu. Princip isplate zasniva se na učinku: zemlja korisnica podnosi izveštaj o sprovođenju svakog reformskog koraka, svaki korak ima određenu novčanu vrednost, Evropska komisija procenjuje stepen njegove realizacije i u skladu s tim odlučuje koliki će iznos biti isplaćen. "Mislim da je veoma važno shvatiti da stroga uslovljenost predstavlja snažan podsticaj za sprovođenje reformi. Reformski zamah koji vidimo u regionu je značajan. Zbog toga činjenicu da nisu sva sredstva odmah iskorišćena ne treba posmatrati kao nešto negativno. Naprotiv, to je sastavni, odnosno inherentni deo načina na koji je ovaj instrument osmišljen", rekao je Kopman. Rokovi se približavaju, zemlje rizikuju trajni gubitak sredstavaRanije ove godine evropska komesarka Marta Kos upozorila je da region rizikuje da do leta izgubi oko 700 miliona evra zbog neispunjavanja uslova. Za mnoge evropske zvaničnike upravo je to upozorenje podstaklo zemlje da ubrzaju reformski proces. Iako je sada stanje znatno povoljnije nego što se prvobitno strahovalo, to ne znači da će svaka zemlja dobiti sva namenjena sredstva. Zvaničnici Evropske komisije svesni su da čak i najnaprednije zemlje regiona mogu propustiti deo sredstava jer se vremenski okvir za sprovođenje svih reformskih koraka ubrzano sužava. Poslednji dan juna i poslednji dan decembra ove godine predstavljaju dva ključna roka za sprovođenje reformskih koraka. U suprotnom, sredstva se trajno gube. "Podsećanja radi, rok za sprovođenje reformskih koraka u okviru četvrtog izveštajnog perioda Instrumenta za reforme i rast bio je 30. jun 2026. godine. Istog dana istekao je i produženi rok za sprovođenje reformskih koraka koji su dospevali sredinom 2025. godine. Kao što je navedeno, Evropska komisija će sada oceniti dostavljene izveštaje i doneti odluku o odgovarajućim isplatama sredstava", podvukao je portparol Komisije Gijom Mersije. Šta dalje sa izgubljenim novcem?Instrument Plana rasta koncipiran je tako da sredstva koja se smatraju trajno izgubljenim ne mogu biti vraćena u budžet Evropske unije. Evropska komisija ima pravo da ponovo obračuna raspodelu sredstava na nivou regiona i novac izgubljen zbog neispunjenih obaveza preusmeri susednim zemljama koje su uspešno sprovele svoje reforme pre predviđenog roka. Drugim rečima, sistem aktivno preusmerava sredstva sa zemalja koje ne ostvaruju rezultate ka onima koje uspešno sprovode reforme. Međutim, budući da je već izvesno da neće sve zemlje dobiti celokupan iznos koji im je prvobitno bio namenjen, to predstavlja izazov i za Evropsku komisiju. Zvaničnici Komisije potvrđuju da još nisu odlučili kako će postupiti sa sredstvima koja ostanu neraspoređena. Trenutno se razmatraju mogućnosti da taj novac bude usmeren na investicije koje su potrebne regionu, ali konačna odluka još nije doneta.

Sabor Republike Hrvatske usvojio je u srijedu, 15. jula Rezoluciju o osnaživanju političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini kojom se podržavaju izmjene izbornog sistema radi osiguravanja, kako je navedeno, "legitimnog političkog predstavljanja" Hrvata, uključujući i uspostavu posebne izborne jedinice za izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Rezoluciju je predložio Domovinski pokret, stranka radikalne desnice u Hrvatskoj i partner u vladajućoj koaliciji predvođenoj Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ), nakon što su dvije stranke prošle sedmice usaglasile njen konačni tekst. U dokumentu se navodi da Hrvati u Bosni i Hercegovini "ne ostvaruju u potpunosti svoju ustavom zajamčenu konstitutivnost" i da se ne mogu smatrati potpuno ravnopravnim s druga dva konstitutivna naroda. Hrvatski sabor zato poziva Vladu Hrvatske da nastavi pružati političku podršku reformama koje bi omogućile da svaki konstitutivni narod bira svoje "legitimne predstavnike". Među modelima kojima je data podrška nalazi se i prijedlog o uspostavi zasebne izborne jedinice za izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH, zahtjev koji godinama zagovaraju HDZ BiH i Hrvatski narodni sabor u Bosni i Hercegovini. Sabor je u rezoluciji osudio i ono što je nazvao "izbornim inženjeringom" i preglasavanjem Hrvata pri izboru hrvatskog člana Predsjedništva BiH, delegata u domovima naroda i drugim institucijama vlasti. Vlada Hrvatske pozvana je da koristi političke, pravne i diplomatske mehanizme unutar Evropske unije i međunarodnih organizacija radi zaštite interesa Hrvata u BiH. Dokument je usvojen manje od tri mjeseca prije opštih izbora u Bosni i Hercegovini, zakazanih za 4. oktobar, a dolazi u vrijeme ponovnih rasprava o izmjenama Izbornog zakona BiH. Najveći politički spor u BiH godinama predstavlja izbor hrvatskog člana Predsjedništva, institucije koju čine tri člana, Bošnjak i Hrvat iz Federacije BiH i Srbin iz Republike Srpske, kao predstavnici konstitutivnih naroda. Hrvatske stranke okupljene oko HDZ-a BiH, te uz podršku i vladajuće koalicije u Hrvatskoj, osporavaju izbor Željka Komšića, tvrdeći da je za tu funkciju biran pretežno glasovima bošnjačkih birača. Svi dosadašnji pregovori bh. političkih lidera o izmjeni izbornog zakonodavstva završeni su bezuspješno. Posljednji razgovori o izmjenama Izbornog zakona BiH i djelomično Ustava BiH, početkom 2022. u Neumu, održani uz posredovanje Sjedinjenih Država i Evropske unije, okončani su bez rezultata. Najspornija pitanja su izbor članova Predsjedništva BiH i izbor u parlamentarne domove naroda o čemu su stavovi hrvatskih i bošnjačkih stranaka godinama suprotstavljeni.

Evropska unija i Sjedinjene Američke Države poručile su da odnosi Srbije i Republike Srpske moraju biti u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine, nakon što je Narodna skupština Republike Srpske (NSRS) 7. jula usvojila deklaraciju koja poziva na dalje "produbljivanje" saradnje sa Srbijom, uključujući oblast bezbjednosti. "Entiteti imaju pravo razvijati međunarodnu saradnju u oblastima u kojima imaju nadležnosti, ali moraju u potpunosti poštovati Ustav Bosne i Hercegovine i odluke njenih institucija", navedeno je u odgovoru portparola Evropske komisije za Radio Slobodna Evropa. Iz Evropske komisije ističu da je regionalna saradnja važan dio evropskih integracija, ali da se mora razvijati na način koji doprinosi dobrosusjedskim odnosima i ne produbljuje podjele unutar država ili među njima. Podsjećaju i da je vođenje spoljne politike isključiva nadležnost države Bosne i Hercegovine. "Evropska unija ostaje posvećena evropskoj perspektivi Bosne i Hercegovine kao jedinstvene, ujedinjene i suverene zemlje", navodi se u odgovoru Evropske komisije. Sličan odgovor za Radio Slobodna Evropa stigao je i iz američkog State Departmenta. "Sjedinjene Države podržavaju suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine", saopštio je portparol State Departmenta u odgovoru za RSE. Dodaje se da će SAD nastaviti da rade sa partnerima na očuvanju mira uspostavljenog Dejtonskim mirovnim sporazumom, te sa Bosnom i Hercegovinom i Srbijom na održavanju mira, stabilnosti i prosperiteta u regionu. U tekstu Deklaracije o zaštiti vitalnih nacionalnih interesa srpskog naroda u BiH, koji je usvojila Skupština RS, zahtijeva se "produbljivanje" specijalnih paralelnih veza Republike Srpske i Srbije, uključujući saradnju u oblasti bezbjednosti. U dokumentu nije precizirano na šta bi se takva saradnja odnosila. Prethodno je i Kancelarija visokog predstavnika (OHR) upozorila da specijalne paralelne veze ne smiju zadirati u nadležnosti države Bosne i Hercegovine. "Posebni paralelni odnosi Republike Srpske i Srbije ne smiju ugroziti suverenitet, teritorijalni integritet i ustavni poredak Bosne i Hercegovine niti zadirati u nadležnosti države. Sve inicijative ili oblici saradnje moraju ostati unutar tog pravnog okvira", saopštio je OHR za Radio Slobodna Evropa. Mogućnost uspostavljanja specijalnih paralelnih veza predviđena je Ustavom Bosne i Hercegovine, koji je sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma. Entitetima je dozvoljeno uspostavljanje takvih odnosa sa susjednim državama, ali uz poštovanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Sporazum o specijalnim paralelnim vezama između tadašnje Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske potpisan je 1997. godine, a nakon raspada SRJ obnovljen je sa Srbijom 2006. godine. Predviđa saradnju u oblastima poput privrede, obrazovanja, kulture, zdravstva i borbe protiv kriminala. Posljednjih godina saradnja Banjaluke i Beograda proširena je kroz redovne zajedničke sjednice vlada, koordinisane političke nastupe i održavanje Svesrpskog sabora, na kojem su Srbija i Republika Srpska prošle godine usvojile deklaraciju o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda.

"Ja vjerujem da je živa", kaže Senada glasom koji ne otkriva ni mrvu sumnje da je njezina kćerka Sabina, s kojom nema nikakav kontakt od 2019. godine, zatvorena negdje u Siriji ili Iraku. Prije dvanaest godina, dvije tinejdžerke iz Beča, čiji su roditelji iz Bosne i Hercegovine, postale su simbol regrutacije djevojčica u terorističku grupu "Islamska država". Sada Senada tvrdi da je vidjela Sabinu na videu koji je, prema tvrdnjama medija, nastao u zatvoru u Rakki početkom 2026. godine. "ISIS poster girls"Sabinu Selimović i Samru Kešinović, austrijske državljanke, pojedini svjetski mediji nazivali su "ISIS poster djevojkama" nakon što su kao maloljetnice odvedene u Siriju. Prema riječima Senade Gabeljić Selimović, sve je počelo u aprilu 2014. godine, kada je njena petnaestogodišnja kćerka Sabina, kao i obično, otišla u školu u Beču. Ništa, kaže, nije upućivalo na to da je više neće vidjeti. Kada se tog 10. aprila nije vratila kući, obitelj je prvo pokušala stupiti u kontakt s njom, a potom je slučaj prijavila policiji. Senada kaže da je utvrdila kako je Sabina ponijela pasoš, ali da u sobi nije bilo nikakvih drugih znakova da planira otići. Kada je otac otišao provjeriti kod Samrine obitelji, ni Samra nije bila kod kuće, a ustanovili su da nedostaje i njen pasoš. Ubrzo su saznali da su Sabina i njena godinu dana starija prijateljica Samra Kešinović otputovale iz Beča preko Istanbula do turskog grada Adane, odakle su prešle u Siriju. "Nikad nisam primijetila da će to uraditi. Išla je u školu, išla je u džamiju, kao i druga djeca. Tog jutra otišla je u školu, kao i svakog drugog dana", prisjeća se Senada, dok pokazuje video na kojem Sabina, kao i bilo koja druga tinejdžerka, pjeva i pleše u zgradi u kojoj je živjela u Beču. U mjesecima koji su uslijedili svijet su obišle fotografije dvije tinejdžerke iz Beča i priče o njihovom životu u Siriji. Obje su djeca bosanskih izbjeglica koji su, bježeći od rata u Bosni, sigurnost našli u Austriji. Detalji o tome kako su djevojčice odvedene u Siriju nikad nisu zvanično razjašnjeni, kao ni da li je postojala mreža ljudi koja je sve organizirala. Senada kaže da ni sama nije sigurna, a kad bi ponekad željela pitati Sabinu, dok su još komunicirale za vrijeme njena života u Siriji, ona bi govorila da će joj sve ispričati jednog dana. "Rekla bi mi: nemoj me zapitkivati ovako", prisjeća se Senada i dodaje da su više puta pokušali da je vrate iz Sirije. Prema procjenama istraživača, od 2012. do 2016. godine, iz Austrije je u Siriju i Irak otišlo između 200 i 300 ljudi, gdje su se pridruživali terorističkim grupama. Senada kaže da nema kontakt s porodicom druge djevojčice Samre, kao i da se vjeruje da je ona umrla u Siriji. Dva braka i dvoje djecePo dolasku u Siriju, Sabina je udana za muškarca iz Turske. S njim je ubrzo dobila sina. Nakon što je on poginuo, udana je za drugog muškarca porijeklom s Kosova, čija obitelj živi u Švicarskoj. Rodila je još jednog dječaka. U Siriji je sve do početka 2019. s mužem i djecom živjela na različitim lokacijama i mijenjala mjesto boravka, ovisno o kretanjima terorističke grupe "Islamska država". S majkom je uglavnom imala telefonski kontakt. "Tražila je da se vrati. Jeste, mi smo pokušavali. Čak sam ja njoj slala pare da bi ona izašla. Nije uspjela." "Februar 2019. smo posljednji put pokušali da ona izađe. Nije uspjela. Tad je ona bila sama s djecom. Posljednji put mi se javila 10. marta 2019.", priča Senada. Sabinin muž, porijeklom s Kosova, prema onome što Senada zna, najvjerovatnije je s desecima drugih osoba s Balkana u jednom od zatvora za bivše militante ISIL-a. Posljednji trag iz Baguza 2019.U februaru i martu 2019. Baguz na istoku Sirije bio je posljednje teritorijalno uporište takozvane Islamske države. Kurdske snage, uz podršku međunarodne koalicije, pozivale su borce i civile da napuste područje i predaju se prije završne ofanzive. Sabina je s djecom i drugim ženama bila u šatorima. Senada kaže da su joj žene koje su bile s njom kasnije ispričale da su zajedno krenule prema kurdskim snagama. U haosu i granatiranju Sabina je ranjena u ruku. "Ona je nosila Muhameda, a Isaka je vodila za ruku. Tu je bila ranjena. Rekle su mi da je govorila da ne želi da pogine, da hoće s djecom da se vrati i da živi život kao ranije", priča Senada. Šta se tačno dogodilo nakon toga teško je sa sigurnošću utvrditi. Senada kaže da su joj svjedoci ispričali kako je Sabina, zbog povrede, tražila da druge žene povedu djecu i spase ih. "Rekle su mi da je dala moj broj telefona i tražila da mi jave. Ostala je tu, krvarila i nije mogla dalje. Kasnije su mi neki govorili da su je muškarci koji su izlazili iz Baguza uspjeli donijeti do Kurda. Drugi su tvrdili da je poginula." Nakon toga Senadi su počele stizati različite poruke o sudbini njene kćerke. Senadin prvi odlazak u SirijuKaže da nije povjerovala da je Sabina mrtva. Znala je da su djeca u kampu Al-Hol sa ženama koje su ih povele sa sobom i odlučila je da će uraditi sve da ih dovede u Austriju i, kako kaže, pronađe Sabinu. Preko novinarke iz Beča upoznala je austrijskog političara koji je pomogao organizirati put u Siriju. Zajedno s novinarkom i još dvoje roditelja čija su djeca također otišla u Siriju, krenula je preko Iraka prema kampu Al-Hol. Nekoliko dana čekali su dozvolu za ulazak na teritoriju pod kontrolom Kurda. "Kad smo se približavali kampu Al-Hol, ja sam osjetila Sabinu", kaže Senada. Po ulasku u tada prenapučeni kamp u kojem je bilo više od 60.000 ljudi, Senada je odvedena do improvizirane bolnice. Ona tvrdi da je tu nakratko ugledala Sabinu, ali da joj nije bilo dozvoljeno da se s njom sastane ili razgovara. Kaže da je imala nikab i da joj je vidjela samo oči. Sutradan su pronađena njena dva unuka u kampu sa ženama koje su ih povele iz Baguza. Dječaci su nekoliko mjeseci kasnije, nakon svih potrebnih zakonskih procedura, DNK testova, vraćeni u Austriju, gdje danas žive sa Senadom. Vlasti Austrije kao i humantirane organizacije bile su uključene u ovaj proces. O Sabini, međutim, više nije bilo ni traga ni glasa. Senada kaže da je i nakon toga više puta putovala u Siriju pokušavajući saznati šta se dogodilo s njenom kćerkom, gdje je, ali bez uspjeha. Nailazila je na zatvorena vrata, oprečne informacije ili šutnju. Kampovi i zatvori bez odgovora za porodiceNakon sloma teritorijalne vlasti takozvane Islamske države 2019. godine, hiljade žena i djece završile su u kampovima poput Al-Hola i Roja, dok je dio njih, među kojima najviše muškaraca ali i manji broj žena za koje se sumnjalo da su se borili na strani ISIL-a, smješten u pritvorske objekte pod kontrolom kurdskih Sirijskih demokratskih snaga (SDF). Pristup kampovima i zatvorima bio je strogo kontroliran, a obitelji su godinama bezuspješno pokušavale saznati gdje se nalaze njihovi srodnici. Kurdske vlasti i međunarodne organizacije nisu javno objavljivale imena i prezimena osoba smještenih u kampovima ili pritvorskim objektima, pozivajući se na sigurnosne razloge i zaštitu privatnosti. U kampovima su djelovali ili još djeluju i Međunarodni komitet Crvenog krsta (ICRC), Međunarodni komitet za spašavanje (IRC), UNICEF, UNHCR i druge humanitarne organizacije, ali je njihova uloga bila pružanje humanitarne pomoći. Obitelji su informacije pokušavale dobiti preko advokata, humanitarnih organizacija, diplomatskih predstavništava ili vlastitih kontakata na terenu. Problem za neke zemlje bilo je i nepostojanje diplomatskih odnosa s autonomnom kurdskom vlasti. Dodatnu neizvjesnost stvarala su česta premještanja između kampova, zatvora i drugih objekata, zbog čega sudbina dijela stranih državljana ni danas nije do kraja razjašnjena. Situacija se dodatno zakomplicirala početkom 2026. kada su sirijske vladine snage zauzele dio sjeveroistočne Sirije, gdje su pomenuti objekti, a koje su dotad kontrolirale kurdske snage. Dio zatvorenika povezanih s ISIL-om prebačen je u Irak, dio je, pretpostavlja se i dalje u Siriji, manjem dijelu zemlje koji kontroliraju Kurdi. Žene i djeca iz kampa Al-Hol koji je ispražnjen su izašle i većina je u pokrajini Idlib. Kamp Roj i dalje je pod kontrolom kurdskih snaga. Tužba u AustrijiPovratak unuka bio je, kaže, jedina svijetla tačka nakon Sabinog odlaska u Siriju. Mučeći se da sazna bilo šta o Sabini, za koju kaže da nikad do dan-danas nije ni pomislila da nije živa, i pokušavajući djeci izgraditi novi život u Austriji, paralelno je pokrenula i pravnu bitku protiv austrijskih vlasti. Tražila je odgovornost jer je Sabina kao 15-godišnjakinja, bez dozvole roditelja, najprije prešla granicu na bečkom aerodromu, potom iz Istanbula odletjela u Adanu, a onda i u Siriju. "Kako je moguće da dijete od 15 godina samo napusti Austriju i ode u Siriju?", pita se Senada i sad. Nakon dugotrajnog sudskog postupka, kaže, austrijski sud utvrdio je da Sabini nije smjelo biti dopušteno da napusti zemlju u toj dobi. Presuda nije promijenila ono što joj je bilo najvažnije, ona i dalje nije dobila odgovor šta se dogodilo s njenom kćerkom. "Često mislim da li ona zna da su joj djeca dobro. Mislim da bi joj bilo mnogo lakše gdje god da je, samo da zna da su oni dobro", nada se Senada. A dječaci Isak i Muhamed su se dobro prilagodili životu u Austriji, Senada kaže da su uspješni u školi, imaju prijatelje i žive kao i svi drugi dječaci. "Pitaju i za mamu. Posebno stariji. Jednom je rekao: Zašto smo mi svi u Austriji, a mama u Siriji", priča Senada i kaže da se sve manje sjećaju života u zemlji rođenja. Novi video i nova nadaPrema informacijama koje je godinama prikupljala od ljudi koji su boravili u Siriji, Senada vjeruje da je Sabina nakon ranjavanja preživjela i da je najprije liječena u bolnicama pod kontrolom kurdskih snaga. Ona tvrdi da su joj različiti izvori govorili da je kasnije premještana između više objekata, uglavnom zatvora, u kojima su kurdske vlasti držale i pojedine žene koje su živjele na teritoriji "Islamske države". Najveći broj tih osoba bio je u kampovima Al-Hol i Roj, sve do nedavno, kada je Al-Hol zatvoren. Međutim, Sabina nije bila s njima. Zbog različitih i često proturječnih informacija, nije mogla utvrditi gdje se Sabina tačno nalazi, ali kaže da nikad nije ni posumnjala da je mrtva. "Ja nju osjetim. Mi smo povezane i ja osjetim da je živa", odlučna je Senada. Kad je Senada pogledala video, koji joj je poslalo više osoba, a koji je nastao početkom 2026. godine u jednom zatvoru u Rakki, bilo joj je, kaže, jasno zašto je sve vrijeme osjećala da je živa. "Ja sam nju odmah prepoznala, to je Sabina", kaže Senada. Video se pojavio u januaru 2026. na više medija i naloga na društvenim mrežama, nakon što su sirijske vladine preuzele kontrolu nad dijelovima sjeveroistočne Sirije, kojima su godinama upravljale kurdske snage. Među objavljenim snimcima bili su i oni iz zatvora na području Rakke, na kojima se vide žene i djeca kako izlaze iz pritvorskog objekta nakon povlačenja kurdskih sigurnosnih snaga. Mediji u Siriji pisali su da je riječ o zatvoru u kojem su bile osobe optužene za povezanost s "Islamskom državom" ili druga krivična djela. Radio Slobodna Evropa nije mogao neovisno potvrditi kad i gdje je nastao video. Na videosnimku je, zbog gužve, kretanja ljudi i kvalitete, teško razaznati lica osoba koje izlaze iz objekta. U jednom trenutku, smatra Senada, čuje se kako jedna žena govori: "Sabin, Sabin". "Nju tako zovu u Siriji. To je ona", kaže Senada i dodaje kako nije sigurna jesu li njenu kćerku prebacili u Irak ili je negdje u Siriji i dalje, u dijelu zemlje pod kurdskom kontrolom ili je neko drugi drži zatvorenu. Međutim, iz Ministarstva vanjskih poslova Austrije za Radio Slobodna Evropa kažu da su pažljivo pregledali video koji kruži internetom, ali da zbog loše kvalitete ne mogu pouzdano identificirati prikazane osobe. "Trenutno nemamo provjerenih informacija o statusu gđe. Selimović. Naša veleposlanstva u Siriji i Iraku pokrenula su slučaj pred nadležnim vlastima kako bi dobila dodatne informacije. Međutim, do danas nismo primili nikakve provjerene informacije od naših kolega u regiji", navedeno je u odgovoru iz Ministarstva vanjskih poslova Austrije. "Prošlo je"Tokom svih godina traganja, Senada je, kaže, provjeravala svaki trag koji bi mogao voditi do njene kćerke. Neki od njih pokazali su se lažnim, a jedan ju je, tvrdi, koštao mnogo stresa, boli i novca. Kaže da su joj prošle godine osobe iz BiH, gdje često boravi i čije državljanstvo ima, obećavale da će pomoći da Sabina bude vraćena iz Sirije. Vjerujući, platila je blizu 30 hiljada eura. Kada se ispostavilo da se povratak neće dogoditi, slučaj je prijavila policiji u Sarajevu. Kantonalno tužiteljstvo u Sarajevu potvrdilo je za Radio Slobodna Evropa da provjerava navode Senadine prijave. "Predmet se nalazi u fazi provjere navoda iz prijave. Poduzimaju se radnje kako bi se utvrdilo da li u radnjama prijavljenih ima elemenata krivičnog djela." Bez obzira na sva razočarenja, zatvorena vrata, lažne tragove i probleme s kojima se susrela, Senada kaže da ne odustaje od potrage. Na pitanje šta bi Sabini prvo rekla kad bi je vidjela nakon svih ovih godina, kaže: "Ma, samo bih je zagrlila i rekla: Prošlo je. Sve je prošlo."

Vijeće za provođenje mira u BiH (PIC) 14. jula u Sarajevu nije donijelo odluku o izboru novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Ovo je treći sastanak na kojem se raspravljalo o ovom pitanju. "Novi pokušaj biće napravljen na narednoj sjednici", rečeno je iz Evropske unije za Radio Slobodna Evropa (RSE). "Na sastanku održanom 14. jula, ambasadori Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira potvrdili su svoju opredijeljenost da što je prije moguće imenuju zajednički prihvatljivog kandidata za novog visokog predstavnika", navodi se na mreži X na profilu kancelarije visokog predstavnika za BiH. Na sjednici 30. juna PIC je imenovao privremenog visokog predstavnika, američkog diplomatu Louisaa Chrishocka. Na prvoj sjednici, održanoj 3. i 4. juna, države članice nisu uspjele doći do dogovora o nasljedniku visokog predstavnika Christiana Schmidta, koji je najavio svoj odlazak sa te funkcije nakon nešto manje od pet godina. Sjedinjene Države su podržale italijanskog diplomatu Antonija Zanardija Landija – koji ima i podršku svoje zemlje, dok su druge članice EU u PIC-u predlagale francuskog diplomatu Renea Trokaza (Trocaz). PIC je međunarodno političko tijelo zaduženo za nadgledanje i provođenje Dejtonskog sporazuma, a njegov Upravni odbor – u kojem se nalaze ključne zapadne države i međunarodni akteri – zadužen je za izbor novog visokog predstavnika. OHR je uspostavljen 1995. godine Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma, kao ključni mehanizam nadzora nad civilnom implementacijom mira. Inače, uoči sjednice PIC-a u Sarajevu, u Briselu se na sjednici Vijeća za vanjske poslove Evropske unije 13. jula, između ostalog, raspravljalo o Zapadnom Balkanu, a posebno o Bosni i Hercegovini, odnosno procesu izbora novog visokog predstavnika u ovoj zemlji. Visoka predstavnica Evropske unije Kaja Kallas obavijestila je ministre vanjskih poslova o svojoj posjeti Bosni i Hercegovini od 2. jula, kao i toku procesa imenovanja novog visokog predstavnika. "Odlučni smo da imamo evropskog kandidata koji može pomoći da se zemlja približi Evropskoj uniji. Na kraju, uspjeh visokog predstavnika mjeriće se danom kada ta funkcija više neće biti potrebna", rekla je Kalas po završetku sastanka ministara. Ona nije iznosila više detalja o sadržaju razgovora o Bosni i Hercegovini.

Bosna i Hercegovina pridružila se novoj odluci Evropske unije o uvođenju restriktivnih mjera protiv devet osoba i 45 pravnih subjekata povezanih s ruskim vojnim i industrijskim sektorom, te takozvanom "flotom u sjeni", saopšteno je 14. jula iz Vijeća EU. U izjavi visokog predstavnika EU navodi se da su se, uz BiH, odluci Vijeća EU pridružile Albanija, Island, Lihtenštajn, Moldavija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Norveška i Ukrajina. Te zemlje obavezale su se da svoje nacionalne politike usklade s odlukom i osiguraju njenu provedbu. U saopštenju se ističe kako Evropska unija pozdravila takvo opredjeljenje. Vijeće EU donijelo je odluku 15. juna, a sankcije su usmjerene protiv osoba i kompanija koje, prema Briselu, učestvuju u aktivnostima koje podrivaju ili ugrožavaju teritorijalni integritet, suverenitet i nezavisnost Ukrajine. Posebno se odnose na subjekte povezane s ruskim vojno-industrijskim kompleksom i mrežom brodova koje Moskva koristi za zaobilaženje međunarodnih ograničenja i izvoz energenata. BiH se od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine formalno usklađuje s vanjskom i sigurnosnom politikom Evropske unije, uključujući pakete sankcija uvedene Moskvi. Evropska komisija je i u posljednjim izvještajima navodila da zemlja održava potpuno usklađivanje sa restriktivnim mjerama EU prema Rusiji. Međutim, provođenje sankcija i dalje ostaje sporno pitanje u unutrašnjoj politici BiH, jer se predstavnici iz entiteta Republike Srpske protive uvođenju sankcija Rusiji, te blokiraju donošenje akata potrebnih za njihovo provođenje. Za punu primjenu sankcija Rusiji potrebne su odluke Savjeta ministara BiH.

Na sjednici Vijeća za inostrane poslove Evropske unije od 13. jula, između ostalog se raspravljalo o Zapadnom Balkanu, a posebno o Bosni i Hercegovini, odnosno procesu izbora novog visokog predstavnika u ovoj zemlji. Visoka predstavnica Evropske unije Kaja Kallas obavijestila je ministre inostranih poslova o svojoj posjeti Bosni i Hercegovini od 2. jula, kao i toku procesa imenovanja novog visokog predstavnika. "Odlučni smo da imamo evropskog kandidata koji može pomoći da se zemlja približi Evropskoj uniji. Na kraju, uspjeh visokog predstavnika mjeriće se danom kada ta funkcija više neće biti potrebna", rekla je Kalas po završetku sastanka ministara. Ona nije iznosila više detalja o sadržaju razgovora o Bosni i Hercegovini. Hrvatski ministar inostranih poslova Gordan Grlić Radman izjavio je da novi visoki predstavnik treba da bude osoba koja dobro poznaje prilike u regionu. Ocijenio je da ta osoba mora da posjeduje znanje, stručnost i vještine dijaloga, kao i da bude svjesna svoje uloge, budući da je, kako je rekao, visoki predstavnik garant rješenja i odluka koje doprinose funkcionalnosti Bosne i Hercegovine. "Kada se njegova uloga završi i kada budu ispunjeni uslovi, Kancelarija visokog predstavnika biće zatvorena. Evropska unija želi Bosnu i Hercegovinu u kojoj će domaći politički lideri sami donositi odluke. Danas imamo sui generis situaciju u kojoj visoki predstavnik već 30 godina donosi odluke umjesto političkih lidera. To je anahronizam za zemlju kandidata za članstvo u Evropskoj uniji", ocijenio je šef hrvatske diplomatije. Visoka predstavnica Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Kaja Kallas izjavila je u Sarajevu 2. jula kako EU radi na tome da predloži kandidata za novog visokog predstavnika. Vijeće za provođenje mira (PIC) 30. juna nije postiglo dogovor o imenovanju novog visokog predstavnika u ovoj zemlji, nakon što je Christian Schmidt u maju podnio ostavku. Iz PIC-a su se obavezali da će postići dogovor o novom visokom predstavniku "što je prije moguće", te je cilj najkasnije 14. juli. Sve se dešava u trenutku otvorenog spora između SAD-a i EU oko kandidata i buduće uloge OHR-a. Umjesto toga, PIC je imenovao privremenog visokog predstavnika, američkog diplomatu Louisaa Chrishocka. Kallas je bila u posjeti Sarajevu 1. i 2. jula. "Ako želimo postepeno okončati međunarodni nadzor, najbolji način je da mandat visokog predstavnika bude vremenski ograničen i usmjeren samo na pitanja koja su zaista neophodna", kazala je Kallas na konferenciji za medije u Sarajevu, 2. jula. Kallas je podsjetila i da su stabilnost, teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine od strateškog značaja za Evropsku uniju. Upravni odbor PIC sastao se dva puta u junu u pokušaju da izabere novog visokog predstavnika, ali u tome nisu uspjeli. Na prvoj sjednici, održanoj 3. i 4. juna, države članice nisu uspjele doći do dogovora o nasljedniku visokog predstavnika Christiana Schmidta, koji je najavio svoj odlazak sa te funkcije nakon nešto manje od pet godina. Dok Sjedinjene Države podržavaju italijanskog diplomatu Antonija Zanardija Landija – koji ima i podršku svoje zemlje – druge članice EU u PIC-u predlažu francuskog diplomatu Renea Trokaza (Trocaz). U odgovoru iz State Departmenta za RSE ranije je rečeno da oni i dalje pokušavaju "doći do konsenzusa oko zajedničke vizije i kandidata Italije sa odličnim kvalifikacijama, Antonija Zanardija Landija". Istakli su da i dalje podržavaju teritorijalni integritet BiH i Dejtonski mirovni sporazum, te su dodali da se nadaju da će "Evropljani brzo doći do konsenzusa o sljedećem visokom predstavniku".

"Ni anđeo ni demon", komentariše Mladen Obrenović, doktor komunikoloških nauka i glavni urednik portala Media.ba, upotrebu veštačke inteligencije u medijima. Države Zapadnog Balkana još nemaju zakone koji regulišu oblast korišćenja veštačke inteligencije, dok se nižu primeri njene problematične upotrebe. Jedan od poslednjih je došao iz Srbije, gde je televizija sa nacionalnom frekvencijom voditelje vesti, zamenila njihovim AI "kolegama". Koja se pravila krše?Evropska federacija novinara (EFJ) objavila je u septembru 2025. godine dokument o upotrebi AI alata u novinarstvu. U njemu se, između ostalog, naglašava da "ljudska urednička kontrola ostaje ključna" prilikom upotrebe ove tehnologije. "Mislim da moralno i etički ne možemo pristati na to da AI može glumiti čovjeka i autorski rad", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Maja Sever, novinarka iz Hrvatske i aktuelna predsednica EFJ. "Nažalost, mnogi mediji pribegavaju tome da zamjenjuju novinare i novinarke u redakcijama sa umjetnom inteligencijom", dodaje Sever. Ona podseća da je nemački medijski konzorcijum "Axel Springer" bio prva velika kuća koja je 2023. otpustila nekoliko stotina zaposlenih, pod obrazloženjem da će njihove poslove obavljati AI. "Naravno da će nakladnici i vlasnici medija jedva čekati da iskoriste benefite umjetne inteligencije kako bi zamijenili ljude. To je nešto na šta ne smijemo pristati. AI može kao alat i kao pomoć u transkribiranju i eventualno prevođenju, ali autor teksta mora biti čovjek", podvlači Maja Sever. Gde je AI zamenio ljude?Zamena ljudi upravo je ono što je nedavno učinila privatna beogradska televizija "Hepi", koja je uvela AI generisane prezentere vesti u svom programu. Gledaoci ovog prorežimskog medija koji ima nacionalnu frekvenciju tako su "upoznali" nova TV lica – Bojanu Filipović i Marka Popovića. Za razliku od podgoričkog portala Dan koji je 2023. godine uveo vrtuelnu voditeljku "Anu" koja čita vesti i koji je o tome javnost obaveštao na početku svake emisije, u srpskom slučaju taj primer nije ponovoljen. Nedeljama su virtualni prezenteri "čitali" vesti a da gledaoci nisu bili obavešteni o tome da posmatraju AI generisana TV lica. To se promenilo tek 11. jula, nakon teksta objavljenog na sajtu Udruženja novinara Srbije, u kojem je javnost obaveštena o toj praksi. Sada je na početku i kraju vesti istaknuto pisano obaveštenje da su prezenteri plod veštačke inteligencije. Do sada se to moglo naslutiti već po pogrešno akcentovanim rečima koje kompjuterski generisani prezenteri "izgovaraju". Iz ove kuće nisu odgovorili na upit RSE zbog čega nisu jasno obeležili AI generisan sadržaj. "Uprkos tome što su sa 'TV Hepi' za UNS potvrdili da su Bojana i Marko generisani uz pomoć veštačke inteligencije, pojedini korisnici u komentarima na Instagram nalogu UNS-a i dalje tvrde da je reč o stvarnim osobama", kaže Aleksandra Ničić iz Udruženja novinara Srbije (UNS) za RSE. "Takvi primeri mogu poslati poruku da se pojedine medijske pozicije mogu popunjavati AI generisanim tvorevinama i veštački kreiranim likovima, što otvara pitanje budućeg položaja zaposlenih u medijskoj industriji", kaže Aleksandra Ničić. Pažnju UNS-a privukli su potezi koja je preduzela beogradska filijala "Russia Today", medija koji je obuhvaćen EU sankcijama zbog ruske invazije na susednu Ukrajinu, dok u Srbiji deluje kao "RT Balkan". Krajem juna, ova medijska kuća saopštila je da je prekinula radni odnos sa između 20 i 30 zaposlenih, navodeći da sprovodi optimizaciju rada koja, između ostalog, uključuje uvođenje AI alata i drugih savremenih tehnologija. U odgovoru za sajt Udruženja novinara Srbije, iz "RT Balkan" nisu precizirali u kojoj meri je uvođenje veštačke inteligencije uticalo na odluku o smanjenju broja zaposlenih. Nije odgovoreno ni na upit RSE. "Ukoliko čelni ljudi u domaćim medijima veštačku inteligenciju posmatraju isključivo kao sredstvo za smanjenje troškova, postoji rizik da će broj zaposlenih na pojedinim pozicijama biti redukovan ili da će zaposleni biti pod dodatnim pritiskom", komentariše Ničić. Šta bi se moglo očekivati?Mladen Obrenović, glavni urednik portala Media.ba, kaže da je u Bosni i Hercegovini jedna komercijalna televizija pokušala da uvede AI voditelje, dok su pojedini portali nastojali da pripremljene tekstove generišu kroz AI modele. Međutim on dodaje da takvi potezi nisu imali dobar odjek u javnosti. "Pogotovo to nije dobar potez u kontekstu situacije u kojoj se nalazi novinarska profesija – slabo plaćena, angažirana uglavnom kroz honorarne ugovore i bez sigurnosti radnog mjesta. Umjesto u poboljšanje uvjeta u kojima rade medijski profesionalci, njihova radna mjesta se ukidaju, zahvaljujući i takvim eksperimentima", kaže Obrenović. On podseća da su se pozicije lektora, korektora i redaktora gotovo u potpunosti izgubile u redakcijama, te da su novinare zamenili "'agregatori vijesti', koji mehanički ubacuju po 10-20 naslova dnevno". "Jasno je da novinarstvo gubi ljudsku dimenziju. I to nije dobar put – zapravo je prilično opasna stranputica", smatra Obrenović. Primeri zloupotrebeRadikalan primer zloupotrebe veštačke inteligencije u srpskim medijima zabeležen je 2023. godine, kada je prorežimska komercijalna televizija "Pink" emitovala AI generisan video snimak u kojem opozicioni političar Dragan Đilas "izgovara" lažne i uvredljive tvrdnje. U julu 2024. Viši sud u Beogradu je doneo privremenu meru kojom je zabranio ovoj televiziji sa nacionalnom pokrivenošću da taj snimak reemituje ili na bilo koji drugi način učini dostupnim gledaocima. Sud je odluku doneo pozivajući se na Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, koji dozvoljava obradu ličnih podataka ukoliko postoji pristanak osobe čiji podaci su korišćeni. To je za sada jedino zakonsko rešenje koje donekle reguliše upotrebu veštačke inteligencije u Srbiji. Bez zakonske regulativeU toj zemlji su trenutno na snazi Strategija razvoja veštačke inteligencije za razdoblje 2025-2030. i Etičke smernice za razvoj i upotrebu AI, koje nisu pravno obavezujuće. Te akte je pripremilo Ministarstvo nauke, tehnološkog razvoja i inovacija koje je pre dve godine formiralo i radnu grupu za izradu nacrta zakona, ali nije poznato u kojoj je fazi taj proces. U Kodeksu novinara Srbije se navodi da sav sadržaj u čijem su kreiranju korišćeni AI alati "mora biti pod uredničkom kontrolom i u skladu sa Kodeksom novinara i novinarki Srbije". Kodeks propisuje i da korišćenje veštačke inteligencije koje značajno utiče na obradu novinarskog sadržaja mora biti jasno označeno i ne sme da dovodi javnost u zabludu. Aleksandra Ničić iz UNS-a kaže da mediji u Srbiji mnogo češće označavaju vizuelni sadržaj koji je generisan uz pomoć veštačke inteligencije nego tekstualni. "Retki su slučajevi u kojima bih naišla na oznaku da je za delove teksta korišćena veštačka inteligencija", kaže. Bosna i Hercegovina takođe nema zakon koji uređuje ovu oblast. Prema rečima Mladena Obrenovića, Kodeks za štampane i online medije BiH je poslednji put ažuriran pre pet godina i tada su u fokusu bile lažne vesti i "alternativne činjenice". "Upotreba umjetne inteligencije kao noviji pojam nije obuhvaćena Kodeksom, ali je najavljeno skora dorada, pa je pitanje AI za sada prepušteno samim redakcijama, svijesti i savjesti novinara i urednika", kaže Obrenović. Maja Sever smatra da sami etički standardi bez konkretnih konsekvenci nisu dovoljni za regulisanje ove oblasti. "Zato što odluke donose nakladnici i vlasnici kompanija kojima je etika ispod profita. To je pitanje države i Evropske unije da postavi okvire i mehanizme kažnjavanja onih koji ne poštuju te okvire", kaže Maja Sever. Evropska unija je u junu 2024. donela Uredbu o veštačkoj inteligenciji, prvi dokument u svetu kojom se uređuje ova oblast. U njoj se, između ostalog, navodi da se manipulacija audio ili video sadržajem pomoću AI alata mora jasno naznačiti. Propis takođe predviđa mere za označavanje AI-generisanog sadržaja i tzv. "deepfake" materijala kako bi se smanjio rizik od dezinformacija i manipulacije. Ovom oblašću bavio se i UNESCO. Ova organizacija Ujedinjenih nacija u svojim preporukama naglašava značaj transparentnosti, ljudskog nadzora, odgovornosti, pravičnosti i poštovanja ljudskih prava. Mladen Obrenović smatra da je između demonizacije i glorifikacije veštačke inteligencije neophodno naći sredinu. "Dakle, koristiti AI tamo gdje se to pokaže neophodnim i korisnim, ali uz neophodan oprez, savjesno i odgovorno, a u novinarstvu uz stalno korištenje jedne od ključnih metoda – provjeru", zaključuje Obrenović. *Tekst je ažuriran u nedelju, 12. jula u 21.00 h. Saradnja na tekstu: Meliha Kešmer

U Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari ukopani su posmrtni ostaci deset novoidentificiranih žrtava genocida koji su u julu 1995. počinile snage Vojske Republike Srpske nakon pada tadašnje zaštićene zone Ujedinjenih nacija. Komemoracijom i kolektivnom dženazom (vjerski obred) obilježena je 31. godišnjica najtežeg zločina na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata u kojem je ubijeno više od 8.300 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Kolektivnu dženazu predvodio je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein Kavazović, koji je poručio da je dužnost preživjelih i budućih generacija da čuvaju sjećanje na žrtve i govore istinu o počinjenom genocidu. Obraćajući se majkama Srebrenice, reis Kavazović je naglasio da su, usprkos gubitku muževa, očeva i braće, one izabrale put istine i pravde umjesto osvete te da su primjer cijelom svijetu. Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović rekao je na komemoraciji da su međunarodni sudovi utvrdili da je u Srebrenici počinjen genocid, te da su masovna ubistva bila planski organizirana. On je naglasio da Srbija i tadašnja vlast Slobodana Miloševića snose odgovornost, jer nisu spriječili genocid, iako su to mogli učiniti. Na komemoraciji su govorili i predstavnici lokalnih vlasti i udruženja porodica žrtava, upozoravajući da negiranje genocida predstavlja pokušaj brisanja sudski utvrđenih činjenica. Potpredsjednica Udruženja Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa Kada Hotić rekla je da porodice već tri decenije traže istinu i posmrtne ostatke svojih najbližih. Najmlađa ovogodišnja žrtva ukopana u Potočarima bio je Senad Jusić, koji je imao 20 godina kada je ubijen, dok je najstarija žrtva Ramo Dautović, star 56 godina u vrijeme smrti. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su godinama nakon rata u masovnim grobnicama. Srebreničanin Almir Baraković je sahranio samo tri kosti oca Muriza koje su pronađene u tri masovne grobnice, što svjedoči o razmjerima zločina i sistematskom premještanju tijela i posmrtnih ostataka ubijenih. U Memorijalnom centru do sada su ukopane 6.782 žrtve genocida. Oko 250 ubijenih sahranjeno je na drugim lokacijama prema željama porodica, dok se za više od 1.000 nestalih osoba još traga. Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) je upozorila da potraga za preostalim nestalim mora biti nastavljena kako bi porodice dobile odgovore, a činjenice ostale dokumentirane. Dan žalosti obilježen je samo u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine. U Sarajevu su se u podne oglasile sirene, nakon čega je na jednu minutu zaustavljen saobraćaj i javni gradski prijevoz u znak sjećanja na žrtve. Obilježavanje godišnjice i u regionuU Beogradu su aktivisti Inicijative mladih za ljudska prava postavili memorijalnu instalaciju "Cvet koji ostaje" u znak sjećanja na žrtve genocida, a godišnjicu genocida u Srebrenici obilježili su i aktivisti na centralnom trgu u Novom Sadu. Istovremeno, planirana komemoracija u centru Beograda otkazana je nakon što je napadnut jedan od organizatora, književnik Vladimir Arsenijević. Na više lokacija u Beogradu i Novom Sadu pojavili su se grafiti i plakati kojima se veliča Ratko Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske koji je u Hagu pred međunarodnim sudom za zločine u bivšoj Jugoslaviji pravosnažno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina počinjenih širom BiH. Međunarodni sud pravde (ICJ) je 2007. godine presudio da zločini počinjeni u Srebrenici predstavljaju genocid. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Sud Bosne i Hercegovine osudili su desetine osoba za genocid i druge ratne zločine povezane sa Srebrenicom i okolnim mjestima u istočnoj Bosni. Usprkos presudama, udruženja preživjelih i Memorijalni centar Srebrenica-Potočari godišnje bilježe više stotina slučajeva negiranja genocida i ratnih zločina, te veličanja osuđenih ratnih zločinaca.

Trideset i jednu godinu porodice su čekale da pronađu posmrtne ostatke svojih najmilijih. U Memorijalnom centru Potočari danas je klanjana dženaza i obavljen ukop još deset žrtava genocida u Srebrenici.

U Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari danas će biti ukopani posmrtni ostaci deset žrtava genocida koji su u julu 1995. godine počinile snage Vojske Republike Srpske nad više od 8.300 Bošnjaka, većinom muškaraca i dječaka. Pratimo najvažnije događaje iz Potočara, te reakcije iz BiH i svijeta.

Aiša Omerović izgubila je dva sina i još 40 članova porodice u genocidu u Srebrenici. Prije 24 godine vratila se u mjesto gdje su ubijeni njeni najbliži. Više od tri decenije kasnije govori o gubitku, sjećanjima i životu nakon genocida.

Generalni sekretar Ujedinjenih nacija, Antonio Guterres poslao je poruku kojoj odaje počast sjećanju na više od 8.000 bosanskih muslimana, muškaraca i dječaka koji su izgubili živote u julu 1995. godine, kao i svim preživjelima i porodicama žrtava genocida u Srebrenici. Generalni sekretar je u svojoj poruci naglasio važnost očuvanja istine, suprotstavljanja negiranju genocida, te nastavka rada na pravdi, pomirenju i trajnom miru. "Namjera da se unište bosanski muslimani iz Srebrenice nije uspjela. Mi smo solidarni s preživjelima i porodicama žrtava, uključujući Majke Srebrenice, čija je hrabrost sačuvala ovu istinu pred svijetom", stoji u poruci Guterresa. Takođe se navodi da su "međunarodni sudovi su utvrdili da zločini počinjeni u Srebrenici predstavljaju genocide” te “potvrdili da je krivična odgovornost individualna i da se nikada ne može pripisati bilo kojoj etničkoj, vjerskoj ili drugoj grupi". "Sjećanje na Srebrenicu znači zaštitu ovih istina od poricanja i revizionizma, traženje odgovornosti i prepoznavanje patnje svake žrtve. To također znači suočavanje s govorom mržnje i diskriminacijom, te obnavljanje naše odlučnosti da "nikad više" postane stvarnost za sve", navodi se. U zaključku poruke se kaže "neka sjećanje na Srebrenicu ojača našu posvećenost ljudskom dostojanstvu – danas i za generacije koje dolaze". U Srebrenici i okolnim mjestima su u julu 1995. godine snage Vojske Republike Srpske (VRS) ubile više od 8.300 Bošnjaka. Međunarodni sud pravde u Hagu donio je 2007. godine presudu u kojoj se konstatuje da je u julu 1995. godine u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona UN, Vojska Republike Srpske (VRS) počinila genocid. Pred različitim sudovima, do sada je za genocid i ratne zločine u Srebrenici osuđeno više od 50 osoba, na ukupno 700 godina zatvora. Na doživotne zatvorske kazne osuđeni su, među ostalim, ratni predsjednik RS i komandant Vojske tog entiteta, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Nekoliko hiljada učesnika "Marša mira" stiglo je u Potočare 10. jula predveče, nakon trodnevnog pješačenja. Oni su krenuli pješke iz Nezuka, pored Tuzle, na stotinu kilometara dug put kako bi odali počast žrtvama genocida počinjenog 1995. godine u zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija (UN). Pješačili su istim stazama kojima su se Srebreničani u julu 1995. godine pokušavali probiti do slobodne teritorije u Tuzli ili Kladnju. Učesnici "Marša mira" 11. jula će prisustvovati obilježavanju godišnjice i kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica u Potočarima. "Marš mira" se održava od 2005. godine, a svake godine se broj učesnika povećava. Cilj manifestacije je izgradnja, unapređenje i njegovanje kulture sjećanja na genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. U Memorijalnom centru Potočari ove godine će biti ukopano 10 žrtava srebreničkog genocida. Najmlađa žrtva je Senad Jusić koji je rođen 1975. Nestao je u julu 1995. godine na području Bratunca, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine. Najstarija žrtva je Ramo Dautović, rođen 1939. godine, a nestao je na području Zvornika. Do sada je u Memorijalnom centru ukopano 6.772 žrtava srebreničkog genocida, dok je oko 250 ubijenih sahranjeno na drugim lokacijama prema želji njihovih porodica. Za više od 1.000 ljudi iz Srebrenice i okolnih opština i dalje se traga. U Srebrenici i okolnim mjestima su u julu 1995. godine snage Vojske Republike Srpske (VRS) ubile više od 8.300 Bošnjaka. Međunarodni sud pravde u Hagu donio je 2007. godine presudu u kojoj se konstatuje da je u julu 1995. godine u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona UN, Vojska Republike Srpske (VRS) počinila genocid. Pred različitim sudovima, do sada je za genocid i ratne zločine u Srebrenici osuđeno više od 50 osoba, na ukupno 700 godina zatvora. Na doživotne zatvorske kazne osuđeni su, među ostalim, ratni predsjednik RS i komandant Vojske tog entiteta, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Sadik Salimović, dugogodišnji dopisnik Radija Slobodna Evropa iz Srebrenice dobitnik je ovogodišnje nagrade "Nino Ćatić". Specijalno priznanje dodjeljuje se u Potočarima novinarima koji su svojim radom doprinijeli širenju istine o Srebrenici. Nagradu dodjeljuje udruženje "Biti novinar". Salimović je bio dopisnik Radija Slobodna Evropa od 2002. do 2025. godine iz Srebrenice. Izvještavao je o događajima iz tog gradića, ali ostalih dijelova istočne BiH. Bavio se temama koje se odnose na povratak prijeratnih stanovnika, ljudska prava, društvena pitanja i obilježavanje genocida u Srebrenici. Salimović je izjavio: "Za Radio Slobodnu Evropu sam radio 23 godine. Nisam bio u ratu ovdje, Nino Ćatić je izvještavao. Gdje je on stao, ja sam nastavio. Intervjuiso sam na stotine majki Srebrenice, osjetio njihovu tugu, vidio njihove suze. I svaka ona njihova suza je natopila svaki djelić ovog mog priznanja". Naglasio je kako su novinari "bili u misiji" u Srebrenici "zajedno sa majkama, sa žrtvama, preživjelim u misiji traganja za istinom i pravdom. Morao sam biti objektivan, uvažavali smo mišljenje majki, uvažavali činjenice, ono sve što se dogodilo u Srebrenici. Na objektivan način smo izvještavali i nazivali smo pravim imenom, ono što se dogodilo u Srebrenici". Prije tri godine, dobitnica specijalnog priznanja posvećenog Nihadu Nini Ćatiću, bila je i novinarka Radija Slobodna Evropa iz Beograda Iva Martinović. Martinović je priznanje dodijeljeno za doprinos širenju istine o genocidu u Srebrenici. Ko je bio Nino Ćatić?Nino Ćatić je bio novinar koji se posljednji put javio u eter iz Srebrenice 10. jula 1995. godine. Apelovao je da se spiječi genocid. "Srebrenica se pretvara u najveću klaonicu. Poginuli i ranjeni. Nemoguće je opisati. Svake sekunde po tri smrtonosna projektila padnu na ovaj grad. U bolnicu je trenutno doneseno 17 poginulih, 57 teže i lakše ranjenih", javio je tada Ćatić. "Populacija u ovom gradu nestaje. Da li iza svega stoji Yasushi Akashi, Boutros Ghali ili neko drugi, bojim se da za Srebrenicu više neće biti bitno", poručio je u svom posljednjem javljanju Nino Ćatić. Nakon ovog izvještaja sa kolonom muškaraca je krenuo ka Tuzli. Njegovi posmrtni ostaci još uvijek nisu pronađeni. Genocid u SrebreniciSnage Vojske Republike Srpske, tokom genocida u Srebrenici u julu 1995. godine, ubile su oko 8.000 muškaraca i dječaka u Srebrenici i okolini. Za genocid i zločine u Srebrenici do sada je osuđeno više od 50 osoba, na više od 700 godina zatvora. Radovan Karadžić, prvi predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), osuđen je u Hagu pravomoćno na kaznu doživotnog zatvora za genocid u Srebrenici, kao i zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u drugim dijelovima BiH. Na doživotnu je kaznu na istom sudu za genocid osuđen i glavni komandant VRS-a, Ratko Mladić. Zločin u Srebrenici iz jula 1995. godine, jedini je koji se dogodio na prostoru bivše Jugoslavije, a koji je pred međunarodnim i domaćim sudovima okarakterisan kao genocid.

Generacije rođene nakon rata u Bosni i Hercegovini odrastaju uz različite lekcije o genocidu u Srebrenici, dok se u evropskim školama on uglavnom izučava sporadično. To pokušava promijeniti Memorijalni centar Srebrenica, kako u domaćim tako i u evropskim učionicama. Memorijalni centar objavio je dva priručnika za podučavanje o genocidu u Srebrenici namijenjena nastavnicima u BiH i zemljama Evropske unije. Inicijativa dolazi dvije godine nakon što je Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila Rezoluciju o Srebrenici, kojom su države članice pozvane da u obrazovnim programima zastupe genocid i suprotstave se njegovom negiranju. Almasa Salihović iz Memorijalnog centra kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da su priručnici zasnovani na historijskim činjenicama, sudskim presudama i svjedočanstvima preživjelih. "Uradili smo priručnik kao dodatak kurikulumu za nastavnike historije, a paralelno i priručnik na engleskom jeziku namijenjen međunarodnoj publici. Sadrži fotografije, kao i sve činjenice o genocidu u Srebrenici koje bi trebali znati ljudi koji možda nisu na pravi način istražili ovu temu", kazala je. U napadu na Srebrenicu u julu 1995. godine, snage Vojske RS ubile su više od 8.000 bošnjačkih muškarca i dječaka. Iz tadašnje zaštićene zone Ujedinjenih nacija protjerano je više od 25.000 žena, djece i starijih osoba, dok naknadno presude Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde potvrdile da je počinjen genocid. Specijal RSE: Dokumentovanje genocida u SrebreniciAmerički univerzitetski profesor David Pettigrew, koji je i član programa za izučavanje genocida na univerzitetu Yale, kaže da su Rezolucijom UN-a evropski obrazovni sistemi dobili poticaj da uvrste lekcije o genocidu u Srebrenici u nastavne programe. On ističe da je obrazovanje jedna od najvećih nada u borbi protiv negiranja genocida i revizionizma, kao i memorijali i obilježavanja koja doprinose podizanju svijesti. "Rezolucija je podsticaj da se o genocidu u Srebrenici govori u školama. No, imat će efekta samo ako je nastavnici budu koristili kao instrument istine, u nastojanju da se ostvari pravda i spriječe budući genocidi", kazao je. Predstavljanje priručnikaPriručnici Memorijalnog centra obrađuju događaje koji su prethodili genocidu u Srebrenici, tok zločina i njegove posljedice. Nastavnicima nude prijedloge za podučavanje i diskusiju sa učenicima te dodatne materijale za rad. Planirano je da budu predstavljeni obrazovnim institucijama evropskih država koje su u Generalnoj skupštini UN-a, u maju 2024., podržale Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Do sada su predstavnici Memorijalnog centra posjetili Austriju, Sloveniju i Dansku, a do kraja godine planirani su razgovori u 13 država. "Cilj nam je razgovarati s ministarstvima obrazovanja, memorijalnim institucijama, muzejima i organizacijama koje se bave ljudskim pravima kako bismo vidjeli na koji način lekcije o genocidu u Srebrenici mogu doći do učionica tih zemalja", navela je Salihović. Upite o tome da li će razmatrati inicijativu da u nastavne programe škola uvrste šire izučavanje genocida u Srebrenici, RSE je uputio ministarstvima obrazovanja Austrije, Slovenije i Nizozemske, iz kojih do objave teksta nije odgovoreno. Kako Evropa uči o genocidu?Evropske zemlje nemaju jedinstven pristup podučavanju o genocidu u Srebrenici i razlikuje se od države do države. U Nizozemskoj je uvršten u nacionalni kanon, zbirku najvažnijih tema iz nacionalne i svjetske povijesti koje predstavljaju osnovu za nastavu. Uz upozorenje da je u Srebrenici počinjen najveći masakr u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, nizozemski kanon podsjeća na presude Haškog tribunala te činjenicu da je u vrijeme genocida u zaštićenoj zoni UN-a bio raspoređen nizozemski bataljon (Hiljade Srebreničana, koji su nakon ulaska Vojske RS pobjegli u bazu nizozemskog bataljona u Potočarima, 13. jula 1995. istjerane su iz baze Ujedinjenih nacija. Članovi porodica žrtava tužili su Nizozemsku zbog uloge njenog bataljona u genocidu. Vrhovni sud Nizozemske presudio je 2019. godine da je država snosila "vrlo ograničenu" odgovornost za smrt oko 350 muškaraca koje su pripadnici Dutchbata udaljili iz baze iako su znali da su izloženi ozbiljnoj opasnosti.). Istaknuto je da je zbog njegove uloge u Srebrenici, odnosno neuspjeha da zaštiti muškarce koji su utočište potražili u njegovoj bazi, nakon rata provedena istraga, a tadašnji nizozemski premijer podnio ostavku. Iako je navedeno da su nizozemski vojnici bili slabo naoružan i imali vrlo ograničene mogućnosti djelovanja, u kanonu je zaključeno Srebrenica "ostaje otvorena rana". Bjorn Wansink, profesor na Univerzitetu u Utrechtu i suradnik evropske mreže nastavnika historije EUROCLIO, kaže za RSE da se genocid u Srebrenici, s obzirom na to da je dio nizozemskog kanona, smatra osnovnim historijskim znanjem koje bi svaki Nizozemac trebao imati. Međutim, Wansink pojašnjava da kanon ima veću ulogu u osnovnom nego u srednjem obrazovanju, u kome genocid u Srebrenici nije dio službenog kurikuluma, ali nastavnici imaju slobodu da podučavaju. U istraživanju "Sigurna zona? Srebrenica u holandskim nastavnim materijalima" koje je prije nekoliko godina proveo nizozemski historičar Marc van Berkel, ocijenjeno je da se genocid u Srebrenici spominje u nastavi iz historije uglavnom kroz perspektivu pripadnika nizozemskog bataljona UN-a. Kontekst rata u BiH obrađuje se vrlo površno, dok se genocid u Srebrenici najčešće prikazuje kroz perspektivu pripadnika nizozemskog bataljona UN-a, pri čemu su žrtve u velikoj mjeri zanemarena, navodi se u istraživanju. "Iako je Srebrenica najveći ratni zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, još je dug put do njenog potpunog prepoznavanja. Jedna od razlika je u tome što je holokaust mnogo vidljiviji u Nizozemskoj i često se predstavlja kroz narativ o Nizozemcima kao žrtvama nacističke Njemačke", kaže Wasnik. Wasnik smatra da generalno nastavni planovi i programi u mnogim zemljama nastoje izbjeći fokusiranje na "tamnije strane" historije. Stava je da Rezolucija UN-a o Srebrenici može doprinijeti sistematičnijem podučavanju, ali naglašava da je nastava historije izrazito političko pitanje i da će mnogo ovisiti o razvoju političkih prilika u Nizozemskoj. "S jačanjem desno-populističkih pokreta moramo biti oprezni da se nastava ponovo ne počne koristiti za promoviranje nacionalizma i jednostrane perspektive prošlosti", ističe on. Šta mladi znaju?Ranije istraživanje, koje je objavila nizozemska mirovna organizacija PAX, pokazalo je i da mladi u toj zemlji gotovo ništa ne znaju o Srebrenici dok čak 95 posto ispitanih za geocid gotovo da nije čulo. Slična su za RSE potvrdile i američke studentice koje trenutno borave na stručnoj praksi u Češkoj. Madeline Smith, 20-godišnja studentica Univerziteta Washington and Lee, kaže za RSE da se s temom genocida u Srebrenici nije susrela ni na univerzitetu. "Ne znam ništa o genocidu u Srebrenici. Bojim se da se s tom temom nisam susrela ni tokom školovanja ni kroz grupe u kojima sam aktivna na univerzitetu. Koliko znam, na mom univerzitetu u nastavi uopće nema sadržaja o genocidu u Srebrenici", ističe ona. I 20-godišnja Bella Sauer, studentica Univerziteta Indiana, ističe da o genocidu u Srebrenici nije učila u školi. "Nikada se s tom temom nisam susrela u nastavnim programima. Sve što znam jes da se Srebrenica nalazi u BiH, za koju, također, nisam znala sve dok na drugoj godini studija nisam počela pohađati predmete iz međunarodnih studija", kazala je za RSE. Različite lekcije u BiHDok Memorijalni centar pokušava stvoriti uvjete da se o genocidu u Srebrenici više uči u evropskim školama, ni tri decenije od okončanja rata u BiH nazire se konsenzus za zajednički obrazovni pristup tim temama. Rat iz 90-ih godina prošlog stoljeća, uključujući genocid u Srebrenici, različito se izučava u školama sa nastavnim planovima na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku. O tome da priručnik o genocidu u Srebrenici postane dio kurikuluma, Memorijalni centar razgovara sa vlastima u Federaciji BiH, dok u drugom entitetu RS odbacuju presude kojima je zločin u Srebrenici okvalificiran kao genocid. Salihović kaže da nije isključeno ni da će doći do otpora u pojedinim kantonima u Federaciji BiH, u kojim nastavni planovi također nisu ujednačeni, dok su za sada sporazumi potpisani sa kantonalnim vlastima u Sarajevu, Tuzli i Zenici. "Vjerujemo da će ga u nekim sredinama biti, naročito tamo gdje ne postoji bošnjačka većina koja bi bila spremna prihvatiti ovakav pristup. Neka ministarstva mogu smatrati da su postojeće lekcije o genocidu u Srebrenici dovoljne", navela je. Melisa Forić, autorica izvještaja "Podijeljena prošlost za podijeljenu budućnost", smatra da je inicijativa Memorijalnog centra logičan korak nakon Rezolucije o Srebrenici u UN-u. No, upozorava da obrazovne politike u BiH u najvećoj mjeri oblikuju političke stranke koje su na vlasti. "Ako se jednog dana promijeni politička klima, moguće je očekivati određeni napredak. Međutim, ako ostane ovakva kakva je posljednjih 20 ili 30 godina, ne vjerujem da možemo očekivati značajnije promjene", kazala je. Forić ističe da nije realno ni očekivati da će veliki broj nastavnika samoinicijativno ulaziti u osjetljive teme, bez institucionalne podrške, ali da je važno razvijati zainteresiranost učenika za ove teme. "Nastavnik mora biti spreman ponuditi odgovore zasnovane na činjenicama. Problem je što udžbenici često nude selektivne i jednoperspektivne interpretacije. Zato sudski utvrđene činjenice i baze predstavljaju izuzetno vrijedan resurs i daju nastavnicima sigurnost", kaže ona. Teško do jedinstvaKao i u entitetu RS, i vlast u Srbiji naziva genocid u Srebrenici "teškim zločinom" i bila je jedan od najglasnijih protivnika usvajanja Rezolucije o Srebrenici UN-a maju 2024. godine. Historičar Dragan Popović ističe da su i udžbenici ogledalo državne politike prema prošlosti i pokazuju koju verziju historije vlast želi promovirati. "Samo jedna udžbenik u Srbiji, koji su napisali ugledni historičari iz Beograda, govori o Srebrenici kao velikom zločinu. U ostalim se ona tek usput spominje, među brojnim zločinima, ili se uopšte ne izdvaja. Izraz 'genocid' apsolutno je neprihvatljiv i ne bi prošao nijednu komisiju Ministarstva prosvjete", naglasio je Popović. Ističe da je, u trenutnom političkom okruženju, teško očekivati jedinstven pristup u podučavanju, ali da zbog toga ne treba odustati. "Važno je da ta tema ostane živa i da se o njoj govori. Ne znači da se ne treba pripremati se za trenutak kada političke okolnosti budu dozvolile da se o tome uopšte razgovara.. Tek tada počinje prava rasprava šta mora ući u udžbenike kao nesporna činjenica, a oko čega će postojati različite interpretacije", ističe on. Smatra da u evropskim zemljama postoji prostor da se govori i o genocidu u Srebrenici, jer je riječ o događaju koji je obilježio kraj 20. stoljeća. "Međutim, ne verujem da će se mnoge države tome detaljno posvetiti. Iskustvo pokazuje da svaka zemlja u prvi plan stavlja ono što je za nju važno. Tako se, recimo, često govori više o ulozi Ujedinjenih nacija i međunarodne intervencije nego o samim žrtvama", kaže on. Tri decenije od genocida u Srebrenici osuđeno je više od 50 osoba na oko 780 godina zatvora (U godinama nakon prvih hapšenja 1996., za genocid i ratne zločine u tom gradiću u istočnoj Bosni, pred Haškim tribunalom, te sudovima u Bosni i Hercegovini i regiji procesuirani su civilni i vojni zvaničnici bosanskohercegovačkog entiteta RS. Među njima su bili Radovan Karadžić, bivši predsjednik RS i Ratko Mladić, nekadašnji komandant Vojske RS, koji su osuđeni na doživotni zatvor.). Unatoč presudama kojima je potvrđeno da je u Srebrenici počinjen genocid, nisu zaustavljeni pokušaji njegovog negiranja, kao ni veličanja osuđenih za ratne zločine.

Domovinski pokret, stranka radikalne desnice u Hrvatskoj, najavio je da će Sabor Hrvatske iduće sedmice raspravljati o prijedlogu rezolucije o osnaživanju političkog položaja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, nakon što je o njoj postigao dogovor sa koalicijskim parterima u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Rezolucija polazi od ocjene da Hrvati u BiH nisu su u potpunosti ravnopravni s drugim konstitutivnim narodima te podržava izborne modele koje predlažu "legitimni predstavnici Hrvata u BiH", uključujući prijedlog uspostave posebne izborne jedinice za izbor člana Predsjedništva BiH iz reda hratskog naroda. Ivan Penava, predsjednik Domovinskog pokreta koji je dio vladajuće koalicije u Hrvatskoj, kazao je 10. jula da da je tokom usuglašavanja s koalicijskim partnerima, ta stranka odstupila od dijela svojih stavova. Ne želeći precizirati od čega je njegova stranka konkretno odstupila Penava je naveo da rezolucija najavljuje korištenje mehanizama radi osiguravanja ravnopravnosti Hrvata u BiH i da je bitno da će se u utorak rezolucija naći na dnevnom redu Sabora. Govoreći o hrvatskoj izborjoj jedinici, koju je ta stranka u ranijim istupima predstavljala kao ključni zahtjev, kazao je da je sada predstavljena kao ozbiljan iskorak te mogućnost koju treba temeljito razmotriti, uz načelo da o položaju Hrvata trebaju odlučivati Hrvati u BiH. "Otvoreno se navodi da je kod preglasavanja Hrvata nedvosmisleno riječ o izbornom inženjeringu, jednom osmišljenom sustavnom potezu koji ima maliciozne ciljeve. Rezolucija neće suštinski promijeniti stvari na terenu, ali ono što ona donosi je poruka da su hrvatske institucije ovdje za hrvatski narod", poručio je Penava, U Domovinskom pokretu ranije su tvrdili da je cilj osigurati "legitimno političko predstavljanje Hrvata" u BiH i spriječiti da "drugi narodi odlučuju o članu Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda". U istupima, koji su prethodili konsulatacijama sa koalicijskim partnerima, iz te stranke su navodili da, ukoliko ne bude dogovora o uspostavljanje hrvatske izborne jedinice, treba razmotriti obnavljanje Herceg-Bosne, političkog projekta ugašenog Washingtonskim sporazumom (Herceg-Bosna formalno je prestala postojati nakon potpisivanja Sporazuma u Washingtonu u martu 1994. godine, kojim je okončan hrvatsko-bošnjački sukob i uspostavljena Federacija Bosne i Hercegovine. Hrvatska Republika Herceg-Bosna, prvobitno osnovana kao Hrvatska zajednica Herceg-Bosna 18. novembra 1991. godine, bila je samoproglašena i međunarodno nepriznata političko-teritorijalna struktura uspostavljena tokom rata u BiH, od tadašnjeg političkog i vojnog vrha bosanskohercegovačkih Hrvata.) iz 1994. godine. Cijela priča je intenzivirana pred opće izbore koji bi u BiH trebali biti održani u oktobru, a prijedlog Domovinskog pokreta do sada je izazvao oštre reakcije u Sarajevu. Najveći politički spor u BiH godinama predstavlja izbor hrvatskog člana Predsjedništva, institucije koju čine tri člana, Bošnjak i Hrvat iz Federacije BiH i Srbin iz Republike Srpske, kao predstavnici konstitutivnih naroda. Hrvatske stranke okupljene oko HDZ-a BiH, te uz podršku i vladajuće koalicije u Hrvatskoj, osporavaju izbor Željka Komšića, tvrdeći da je za tu funkciju biran pretežno glasovima bošnjačkih birača. Svi dosadašnji pregovori bh. političkih lidera o izmjeni izbornog zakonodavstva završeni su bezuspješno. Posljednji razgovori o izmjenama Izbornog zakona BiH i djelomično Ustava BiH, početkom 2022. u Neumu, koji su održani uz posredovanje Sjedinjenih Država i Evropske unije, okončani su bez rezultata. Najspornija pitanja su izbor članova Predsjedništva BiH i izbor u parlamentarne domove naroda o čemu su stavovi hrvatskih i bošnjačkih stranaka godinama suprotstavljeni.

Ključne evropske zvaničnice zadužene za Zapadni Balkan ponovile su stav da u Evropi nema mjesta za negiranje genocida, historijski revizionizam niti veličanje osuđenih ratnih zločinaca. Visoka predstavnica Evropske unije za vanjsku politiku i sigurnost Kaja Kallas i evropska komesarka za proširenje Marta Kos u zajedničkoj izjavi pozvale su lidere u Bosni i Hercegovini i širom regiona da izaberu odgovornost umjesto podjela, dijalog umjesto sukoba i da podrže proces pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava. "Zacjeljivanje rana iz prošlosti zahtijeva hrabrost, iskreno zalaganje i istinsku posvećenost pomirenju", navele su Kallas i Kos u izjavi povodom 31. godišnjice genocida u Srebrenici. Dodale su da dijele tugu porodica žrtava i svih koji i dalje žive u neizvjesnosti zbog sudbine svojih nestalih najmilijih, kao i da Evropska unija nastavlja da stoji uz preživjele čiji su životi nepovratno promijenjeni u julu 1995. godine. "Genocid u Srebrenici predstavlja jedno od najmračnijih poglavlja evropske historije", poručile su Kallas i Kos. Kallas i Kos su istakle da se počast žrtvama odaje čuvanjem historijske istine, njegovanjem sjećanja na njih i osiguravanjem da pouke iz Srebrenice ostanu trajno prisutne za buduće generacije. Kako su navele, upravo je to bila namjera Generalne skupštine Ujedinjenih nacija kada je prije dvije godine usvojila Rezoluciju kojom se juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. i osuđuju negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Specijal RSE: Dokumentovanje genocida u SrebreniciU Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari ove godine će biti ukopani posmrtni ostaci još deset žrtava. U Srebrenici i okolnim mjestima su u julu 1995. godine snage Vojske Republike Srpske ubile više od 8.300 Bošnjaka. Međunarodni sud pravde u Hagu donio je 2007. godine presudu u kojoj se konstatira da je jula 1995. godine u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona UN-a, Vojska Republike Srpske počinila genocid. Isti sud je Srbiju proglasio krivom za nesprječavanje genocida i da je prekršila obavezu kažnjavanja počinilaca genocida. Pred različitim sudovima, do sada je za genocid i ratne zločine u Srebrenici osuđeno više od 50 osoba, na ukupno 700 godina zatvora. Na doživotne zatvorske kazne osuđeni su, među ostalim, ratni predsjednik Republike Srpske i komandant Vojske tog entiteta, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Mundijal je građanima BiH donio energiju i ponos kakvi se nisu osjetili decenijama. U ovoj epizodi slušamo mladu dijasporu koja je u BiH doputovala iz raznih krajeva svijeta, novinarske utiske iz Amerike, analizu sportske psihologinje i komentar sarajevske pijanistice s metlom u rukama. Zašto red, rad, disciplinu, sistem i timski rad očekujemo od igrača na terenu, a isto to ne tražimo od političara i u sopstvenom životu i društvu?