Američki državni sekretar Marko Rubio (Marco) izjavio je da proširenje NATO-a kako bi Kosovo postalo član trenutno nije u prvom planu saveznika, ali da to ne znači da se to nikada neće desiti. Rubio je tokom saslušanja u odboru Predstavničkog doma za spoljnu politiku rekao i da SAD podržavaju Italijana za novog visokog predstavnika u BiH, navodeći da smatraju da bi on "dobro obavio posao i pomogao da se unese stabilnost na tu funkciju". Državni sekretar je odgovarao na pitanja predsednika pododbora za Evropu u Predstavničkom domu Kita Selfa (Keith Self) koji je nedavno boravio u BiH, Srbiji i na Kosovu i koji je na saslušanju ocenio da je situacija na Zapadnom Balkanu "izuzetno krhka". Self je rekao da između Srbije i Kosova postoji "nerešiv problem" i tražio od Rubija da podrži članstvo Kosova u NATO u razgovorima s četiri članice alijanse koje ne priznaju nezavisnost Kosova i time blokiraju njegovo članstvo u zapadnom vojnom savezu. Rubio je rekao da je na osnovu njegovih sastanaka s ministrima spoljnih poslova članica alijanse, NATO "fokusiran na neka druga pitanja" da "proširenje, posebnu u slučaju Kosova, ali i drugih, nije u prvom planu agendi tih zemlja, ali da to ne znači da se to neće nikada desiti". "To nije imalo značajno mesto u nedavnim razgovorima s našim NATO saveznicima", rekao je Rubio. Članstvo u NATO-u je jedan od ciljeva Kosova od proglašenja nezavisnosti 2008. godine. Self je s dvojicom kolega u Kongresu Ričijem Toresom (Ritchie Torres) i Majkom Lolerom (Mike Lawler) podneo rezoluciju Predstavničkom domu kojom se podržava članstvo Kosova u NATO-u. U toj rezoluciji tvrde da je prisustvo Kosova u alijansi neophodno za zaštitu nacionalnih bezbednosnih interesa SAD u jugoistočnoj Evropi. 'Gospodin iz Italije' za BiHNa pitanje Selfa za komentar o izboru novog visokog predstavnika u BiH posle ostavke Kristijana Šmita (Christian Schmidt), Rubio je rekao da SAD podržavaju "gospodina iz Italije", ne navodeći njegovo ime. Italijan Antonio Zanardi Landi se spominje kao kandidat koji ima podršku SAD, dok evropske zemlje imaju svoje kandidate. "Mimo toga, ostajemo angažovani na ovoj temi, kao što ste i istakli, a to smo činili i privatno. Poslednje što želimo da vidimo jeste bilo kakva vrsta konflikta tamo, bilo kakva podela, razgraničenje ili stvari te prirode koje bi izazvale dalji sukob", rekao je Rubio. U Sarajevu je u sredu počela sednica Saveta za sprovođenje mira (PIC) na kojoj se očekuje rasprava o izboru novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, kao i određivanje njegovog budućeg mandata. Pored Zanardija, među kandidatima su specijalni izaslanik Francuske za Zapadni Balkan Rene Trokaz (Troccaz), kao i sadašnji i bivši britanski izaslanici za Zapadni Balkan Karen Pirs (Pierce) i Stjuart Pič (Stuart Peach). Ako dogovor ne bude postignut, dosadašnji visoki predstavnik Šmit ostaje na dužnosti do daljnjeg, kako je i sam najavio podnoseći ostavku. Visoki predstavnik, kojeg imenuje PIC, ima mandat nadzora nad civilnim sprovođenjem Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je 1995. godine zaustavljen rat i kojem su date tzv. Bonska ovlašćena koja uključuju mogućnost nametanja odluka i zakona i smenjivanja zvaničnika u BiH.

Spoljnopolitički komitet Evropskog parlamenta (AFET) usvojio je u sredu godišnji izveštaj o Bosni i Hercegovini, u kojem se navodi da svaka buduća tranzicija u vezi sa Kancelarijom visokog predstavnika mora u potpunosti poštovati ustavni poredak, suverenitet i teritorijalni integritet zemlje. Amandmanima je dodat stav kojim se izražava žaljenje zbog nedavne ostavke visokog predstavnika Kristijana Šmita, uz ponovno iskazivanje podrške Kancelariji visokog predstavnika (OHR) i misiji EUFOR Althea, prepoznajući njihovu kontinuiranu ulogu u očuvanju mira i stabilnosti. Usvojenim dokumentom evropski poslanici odbacuju narative koji podstiču etničke tenzije, promovišu istorijski revizionizam, negiraju genocid ili veličaju ratne zločince. Izražava se žaljenje zbog višegodišnjih političkih podela, govora mržnje, negiranja genocida, veličanja ratnih zločinaca, secesionističkih nastojanja i podrivanja državnih institucija, uz upozorenje da takvi trendovi potkopavaju poverenje građana, ubrzavaju odliv stanovništva i dodatno paralizuju zemlju. U dokumentu se osuđuje kontinuirana saradnja vlasti Republike Srpske sa ruskim zvaničnicima i subjektima pod sankcijama, uz ocenu da ona predstavlja rizik za bezbednost i stabilnost Bosne i Hercegovine. Poslanici Evropskog parlamenta takođe izražavaju zabrinutost zbog stranog mešanja i kampanja dezinformisanja, posebno iz Rusije i Srbije, kao i zbog rasta uticaja drugih spoljnih aktera. Pozdravlja se reformska agenda Bosne i Hercegovine i poziva na njenu brzu primenu. Ističe se da AFET ponavlja podršku evropskom putu Bosne i Hercegovine i poziva na ubrzanje reformi, jačanje demokratskih institucija i veću političku odgovornost. U dokumentu se potvrđuje podrška pristupanju Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji na osnovu jedinstva, suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje. Evropski poslanici pozivaju na reforme usmerene na jačanje demokratskih institucija, očuvanje vladavine prava, borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, kao i na garantovanje osnovnih prava svim građanima. Autor izveštaja i izvestilac Evropskog parlamenta za Bosnu i Hercegovinu, Ondrej Kolar, naglasio je da se članstvo u Evropskoj uniji ne može uzimati zdravo za gotovo. "Rado bismo primili Bosnu i Hercegovinu u Evropsku uniju, ali njeni napori su često oslabljeni izgovorima ili ograničenom sposobnošću postizanja dogovora čak i unutar sopstvenih granica. Istovremeno, i sama Evropska unija mora hitno razmotriti da li je došlo vreme za model postepenog članstva za zemlje koje iskreno teže ispunjavanju kriterijuma", rekao je Kolar. Usvojenim izveštajem politički lideri Bosne i Hercegovine pozivaju se da obnove svoju posvećenost članstvu u Evropskoj uniji i bez odlaganja sprovedu dugo očekivane reforme. Naglašava se da proces evropskih integracija treba da doprinese političkoj koheziji, a ne produbljivanju postojećih podela. Posebno se poziva na prekid opstrukcija, politički motivisanih veta i zapaljive retorike koja usporava napredak zemlje. U tom kontekstu, Savet ministara Bosne i Hercegovine poziva se da imenuje glavnog pregovarača za pregovore o pristupanju Evropskoj uniji. Nakon glasanja u AFET-u, dokument će tokom leta biti upućen na plenarnu sednicu Evropskog parlamenta, gde će biti usvojen u formi rezolucije Evropskog parlamenta o Bosni i Hercegovini.

Vijeće za provedbu mira (PIC) započelo je 3. juna sjednicu u Sarajevu na kojoj se očekuje rasprava o izboru novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, te određivanje njegovog budućeg mandata. U diplomatskim i političkim krugovima spominju se imena više potencijalnih kandidata iz Evrope odakle je birano svih osam prethodnih šefova Ureda visokog predstavnika (OHR). Među njima je talijanski diplomat Antonio Zanardi Landi, za kojeg se navodi da uživa i podršku Sjedinjenih Američkih Država. Druge evropske zemlje imaju svoje kandidate, među kojima su trenutni posebni izaslanik Francuske za Zapadni Balkan Rene Troccaz, te Karen Pierce i Stuart Peach, sadašnji i bivši britanski izaslanici za Zapadni Balkan. Sjedinjene Američke Države, također, saopćile su da imaju svog kandidata, ako evropske zemlje ne dođu do zajedničkog imena. Ukoliko dogovor ne bude postignut, dosadašnji visoki predstavnik Christian Schmidt ostaje na dužnosti do daljnjeg, kako je i sam najavio podnoseći ostavku. Visoki predstavnik, kojeg imenuje PIC, ima mandat nadzora nad civilnom provedbom Daytonskog mirovnog sporazuma kojim je 1995. godine zaustavljen rat i kojem su dane tzv. Bonske ovlasti koje uključuju mogućnost nametanja odluka i zakona i smjenjivanja dužnosnika u BiH. Članice Vijeća za provedbu mira (PIC) su, osim za izbor, zadužene i da "daju političke smjernice" u radu visokog predstavnika u BiH i da financiraju OHR. Sjednici PIC-a prisustvuju ambasadori više od 15 zemalja članica ovog međunarodnog tijela. U BiH su uoči sjednice stigli francuski i njemački ministri za Evropu Benjamin Haddad i Gunther Krichbaum, kao i zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara za Evropu i Evroaziju Daniel Lawton koji su se susreli s najvišim dužnosnicima u BiH. Iako konačna odluka ne mora biti jednoglasna, traži se široka politička podrška među ključnim državama i međunarodnim organizacijama koje učestvuju u radu PIC-a. Među njima su SAD, EU, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Japan i Kanada, Turska koja predstavlje zemlje Organizacije islamske konferencije (OIC), uz još nekoliko evropskih zemalja. Rusija je suspendirala članstvo u PIC-u 2022. godine i traži zatvaranje OHR-a, kao i Kina, te politički predstavnici iz entiteta Republika Srpska i dijelom iz Federacije BiH. U posljednje dvije rasprave o BiH u Vijeću sigurnosti UN-a SAD je tražio redefiniranje uloge Ureda visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini, uključujući postupno smanjenje njegovih ovlasti. Tome se protive vodeće evropske zemlje, uključujući Britaniju, Njemačku i Francusku.

Istraga o smrti 19 ljudi u Donjoj Jablanici, tokom razornih poplava u Bosni i Hercegovini, u oktobru 2024. godine, našla se na ozbiljnoj prekretnici nakon što je, zbog utvrđenih proceduralnih nepravilnosti, cijeli postupak vraćen na početak. Ono što je u septembru prošle godine u Tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona opisivano kao "istraga u završnoj fazi", u samo nekoliko mjeseci doživjelo je potpuni preokret. Odluka da se prvobitna istraga poništi donesena je u martu ove godine, čime je predmet faktički počeo ispočetka. Istragu sada vodi Posebni odjel za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala (POSKOK) Tužilaštva Federacije BiH, koji mora ponavljati ključne dokazne radnje. Takav razvoj događaja, upozoravaju pravni stručnjaci, otvara pitanja o sudbini cijelog postupka. RSE specijal: Razorne poplave u JablaniciŠta kažu u Tužilaštvu Federacije BiH?U Tužilaštvu Federacije BiH ne žele govoriti o tome kakve su "procesne nepravilnosti" utvrđene tokom ranije istrage. Za RSE kažu da je to pitanje za Tužilaštvo HNK, koje je u martu donijelo odluku da se prvobitna istraga "stavi van snage" i vrati u prethodni postupak. To je bio uslov da POSKOK odmah krene sa novom istragom. Iz Federalnog tužilaštva naglašavaju da je novo pokretanje postupka prvenstveno usmjereno na "zakonito prikupljanje i provjeru dokaza", te da će se dio ranijih istražnih radnji morati ponoviti kako bi imali "procesnu valjanost". Istovremeno, u toku su i nove istražne aktivnosti, a svi dosad prikupljeni materijali prolaze ponovnu analizu. "Svi dokazi koji se nezakonito pribave faktički su dokazi koji se više ne mogu koristiti u daljem postupku. Šta će se od postojećeg materijala moći iskoristiti, a šta neće, i koje će se radnje morati ponoviti, to je sada predmet analize. Neke radnje će se sigurno ponoviti, dok su neke nove već poduzete, a sve do sada prikupljene informacije moraju biti ponovo provjerene. Kreće se, faktički, od samog početka, samo u znatno težim okolnostima", rekla je za Radio Slobodna Evropa portparolka Federalnog tužilaštva Nina Hadžihajdarević. Iako je nova istraga otvorena u martu, nema naznaka kada bi mogla biti okončana. "Teško je dati procjenu koliko će istraga trajati, ali će svakako biti završena u razumnom roku. Riječ je o prioritetnom predmetu i na njemu se intenzivno radi", navode iz Tužilaštva. Koje su osobe obuhvaćene istragom, u Tužilaštvu Federacije nisu željeli govoriti. Prvobitnom istragom, kojom je rukovodilo Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona, bili su obuhvaćeni firma "Sani" i još četiri fizičke osobe. Istraživana je zloupotreba položaja, izazivanje teških slučajeva opšte opasnosti, onečišćenje životne sredine i nesavjestan rad u službi. Pravni stručnjaci: Nezakoniti dokazi mogu ugroziti cijeli predmetZa pravne stručnjake problem može predstavljati ukoliko se pokaže da su pojedini dokazi u ranijoj istrazi pribavljeni na nezakonit način. Advokat Kadrija Kolić ističe da u takvim situacijama nije riječ samo o produženju postupka, već i o potencijalnom urušavanju same istrage. "Ako su osnovne činjenice na kojima se zasniva istraga pribavljene nezakonito, postoji opasnost da se cijeli predmet dovede u pitanje", upozorio je Kolić u izjavi za Radio Slobodna Evropa. On pojašnjava da ukoliko su problemi nastali u proceduri pribavljanja nalaza i mišljenja vještaka, takvi nedostaci se mogu otkloniti novim, zakonitim naredbama i ponovljenim vještačenjima. Međutim, ako su sporni osnovni dokazi i činjenice, posljedice mogu biti znatno teže i dugotrajnije. "Ako su napravljeni propusti, određene radnje će se morati ponoviti. Ne treba očekivati da će se postupak završiti prije godinu dana, a moguće je da potraje i duže. Samo za ponovno pribavljanje određenih nalaza i mišljenja moglo bi biti potrebno najmanje godinu dana", naveo je Kolić. On dodaje i da se u praksi rijetko dešava da neko snosi odgovornost za ovakve propuste. Advokat Asim Crnalić, nekadašnji član Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH, poručuje da su eventualne greške u ranijoj istrazi u predmetu, u kojem je život izgubilo 19 ljudi, neprihvatljive i ozbiljno zabrinjavajuće. "Prošlo je previše vremena da bi se tek sada utvrđivalo da su postojale procesne pogreške. Moje je stajalište da sa dovoljno ozbiljnosti nije razmatran taj slučaj", kazao je. Ipak, naglašava da bez uvida u konkretne propuste nije moguće sa sigurnošću reći koliko će oni uticati na dokazivanje krivnje. "Teško je bilo kakvo stajalište izreći o onome što nemate uvid u to koja se pogreška dogodila. Tako da, principijelno, to bi moglo imati štete za dokazivanje krivnje, ali ne mora značiti. Dakle ja se u ovome trenutku ne mogu izjasniti o tome, da li takve pogreške imaju utjecaj na dokazivanje", naveo je Crnalić. Život nakon tragedije i 'razočarenje' u pravduDok pravni stručnjaci ukazuju na moguće rizike za tok i ishod postupka, za porodice stradalih istraga znači više od toga, jer od njenog ishoda zavisi da li će biti pravosudnog epiloga. Dženan Imamović u poplavama je izgubio devet članova porodice. Nakon što je obnovio kuću, vratio se u Donju Jablanicu. "Ovo je moja babovina. Zato sam se odlučio vratiti. Iskoristio sam pomoć što sam dobio, obnovio kuću. Radim pomalo, evo skoro sam vratio i baštu u neko stanje, skoro kao prije nesreće. Okolo su i dalje ružne slike ruševina", kaže Imamović. Ističe kako nema osjećaja da bi pravda mogla biti zadovoljena. "Sve ide sporo. Ljudi su razočarani i u sudstvo i u državu. Nema nekih pravih informacija da čovjek bude zadovoljan. Sve se odvija mimo nas, nama niko ništa i ne govori oko istrage, saznajemo sve kao i vi, preko televizije", kaže. Imamović smatra da se odgovornost ne može tražiti samo u posljednjim događajima, već u godinama koje su prethodile tragediji. "Treba gledati sve, godinama prije nesreće, ko je dao dozvole, ko je kontrolisao radove, gdje su bile inspekcije. To nije nastalo preko noći", navodi. U noći 4. oktobra 2024. godine, obilne padavine izazvale su bujične poplave i odrone koji su zatrpali Donju Jablanicu, pri čemu je poginulo 19 ljudi. U isto vrijeme, na području susjednog Konjica stradalo je još osam osoba, čime je ukupan broj žrtava u tim poplavama dostigao 27.

Šta se desilo sa dosjeima Uprave državne bezbjednosti (UDBA) nakon raspada Jugoslavije i zašto je njihov sadržaj i više od tri decenije predmet rasprave? Dokumenti tajne policije ponovo su se našli u fokusu nakon što je evropska komesarka za proširenje Marta Kos (61), suočena sa ponovljenim nedokazanim optužbama da je bila saradnica tajne jugoslovenske službe, svjedočila pred Evropskim parlamentom. Izbjegla je direktne odgovore na pitanja vezana za njen angažman iz vremena kada je Slovenija, čija je državljanka, bila dio Jugoslavije, a Marta Kos bila novinarka. U to vrijeme, Kos je bila u svojim dvadesetim. Tada je na teritoriji države, koju je činilo šest republika i dvije autonomne pokrajine, djelovala jedna služba, Uprava državne bezbjednosti, daleko poznatija po skraćenom nazivu UDBA. Iz dobrim dijelom ozloglašene službe, nakon raspada države, izraslo je sedam posebnih službi bezbjednosti. Ukoliko postoji trag o bilo čijoj povezanosti sa bezbjednosnim agencijama iz vremena bivše Jugoslavije, više od trideset godina od njene propasti, teško je utvrditi. Za šta se optužuje Marta Kos?Do optužbi da je Marta Kos bila saradnica jugoslovenske tajne policije došlo je nakon što je u prostorijama Evropskog parlamenta 10. marta 2024. godine promovisana knjiga pod naslovom "Komesarka" slovenačkog autora Igora Omerze. U knjizi su predstavljeni dokumenti za koje autor tvrdi da dokazuju da je Kos sarađivala sa jugoslovenskom tajnom policijom. Tvrdi se da je saradnja ostvarena tokom 80-ih godina, kada je Kos bila u svojim dvadesetim. Navodi se da je kooperacija nastavljena i devedestim kada je Marta Kos prešla u Keln da radi kao novinarka u sjedištu Radija Deutsche Welle u Njemačkoj. Optužbe su iznjeli članovi Slovenske demokratske stranke (SDS) političke partije bivšeg populističkog slovenačkog premijera Janeza Janše. Pozivajući se na navode iz knjige, Romana Tomc evropska zastupnica i članica Evropske narodne partije, najveće političke grupacije u Evropskom parlamentu kojoj pripada SDS, tražila je od Evropske komisije da se izjasni o mjerama koje planiraju poduzeti. Nakon objavljivanja knjige Kos je iznesene tvrdnje nazvala dezinformacijama. Podsjetimo, Rezolucija Evropskog parlamenta iz 2021. godine je pozvala na otvaranje arhiva bivše Jugoslavije sa posebnim fokusom na otvaranje dosjea UDBA-e. Otvaranje arhiva u državama kao što su Istočna Njemačka, Češka i Poljska, sprovedeno je na talasu demokratizacije država nekadašnjeg istočnog bloka krajem osamdesetih i početkom devedesetih. Nasuprot tome u državama bivše Jugoslavije, koje su nastajale u sukobima, ratovima i razaranjima, proces demokratizacije i transformacije državne bezbjednosti tekao je sporije i uz mnoge kontroverze. Do danas skoro da ni jedna država nije raščistila sa tim dijelom svoje prošlosti. Šta je Njemačka uradila sa svojim arhivama?Tajna policija Istočne Njemačke Štazi koja je operisala u isto vrijeme kada i UDBA, otvorila je svoje arhive i svaki pojedinac ima pravo da pristupi dokumentima koji su prikupljeni o njima. Ukoliko sumnjaju da se spominju u dosjeu neke druge osobe, također mogu da traže pristup uz pojašnjenje zašto misle da se nalaze u nečijem dokumentu. "Čak i naizgled manji događaji, poput nestanka pisama, mogu sadržavati važne tragove," navode iz arhiva. Kao odgovor na peticije javnih i privatnih agencija iz arhive će također otkriti da li postoje dokazi povezanosti osoba koje se sada nalaze na političkim pozicijama sa Štazijem. To uključuje članove vlade, parlamenata, sudije, javne službenike i druge. Od 1992. godine više od dva miliona osoba je pristupilo svojim arhivama. Pored kartoteka, filmova, audio dokumenata i mikrofilmova, Štazi arhiva sadrži više od 111 kilometara dokumenata i više od 1,7 miliona fotografija. Štazi je bila i tajna policija i tajna služba osnovana 1950. godine tokom postojanja Istočne Njemačke, a procjenjuje se da je do njenog pada 1989. godine, nezvanično, sa tajnom policijom sarađivalo 189.000 osoba, odnosno svaki 90. stanovnik Istočne Njemačke. Šta se desilo sa dosjeima u Sloveniji?Slovenija je bila prva država nastala raspadom Jugoslavije koja je otvorila arhive i dosjee, podsjeća za Radio Slobodna Evropa (RSE) hrvatski istoričar Mario Previšić. "To je bilo posebni interesantno za povjesničare i ljude iz struke ali i za politiku," kaže Previšić. Danas su ti dokumenti dostupni u Arhivu Republike Slovenije. Kako je u pisanom odgovoru za RSE naveo slovenački istoričar Božo Repe, "arhivi nisu sačuvani u cjelini niti znamo koliko ih je uopće postojalo, jer je do čišćenja građe došlo najmanje dva puta – nakon smjene Aleksandra Rankovića (Aleksandar Ranković bio je drugi čovjek socijalističke Jugoslavije sve do 1966. i Brionskog plenuma kada je zbog optužbi da je navodno prisluškivao Tita i da "skreće sa puta" Partije smijenjen sa svih funkcija. Nakon Drugog svjetskog rata, Ranković je postao prvi čovjek jugoslavenske tajne službe, odgovoran za sigurnosni aparat države.)krajem 60-ih godina, te krajem 80-ih, kada je navodno uništeno oko 17.000 dosjea". Repe kaže da nije poznato šta je u evidenciji tajne policije iz prošlog sistema "izvorno uklonjeno, dodano ili izmijenjeno (prije svega za potrebe političkih obračuna, uglavnom protiv lijevo-liberalnih političara, ali nerijetko i desnih, ako je to nekome odgovaralo)." Nakon što je 1991. proglasila nezavisnost u Sloveniji kao centralna obavještajna i bezbjedonosna služba djeluje Slovenačka obaveštajno-bezbjednosna agencija (Slovenska obveščevalno-varnostna agencija - SOVA), sa sjedištem u Ljubljani. Šta je bila UDBA?Po naredbi Josipa Broza Tita 13. maja 1944. godine u Drvaru je osnovano Odjeljenje za zaštitu naroda, poznata kao OZNA. Ovaj datum se kasnije u Jugoslaviji slavio kao dan Državne bezbjednosti. OZNA je 1946. preustrojena, pri čemu je civilni dio prerastao u UDBA-u (Uprava državne bezbjednosti), dok je vojni dio postao KOS (Kontraobavještajna služba). UDBA će 1966. biti preimenovana u Službu državne bezbednosti, ali ime UDBA ostaje široko rasprostranjeno u javnosti. Služba je raspolagala širokom mrežom doušnika i saradnika i bila je zadužena za praćenje i kontrolu političke opozicije, a služila je i kao sredstvo zastrašivanja protiv disidenata i kritičara režima. Na posebno zao glas izašla je u vreme kada ju je vodio Aleksandar Ranković, od kraja Drugog svetskog rata do 1966. godine. Pripisuje mu se odgovornost za progon političkih neistomišljenika, protivnika vlasti u zemlji, te vođenje operacija protiv emigracije u inostranstvu. Ranković se povlači nakon spora sa Josipom Brozom Titom, u nikada rasvetljenoj aferi prisluškivanja. Do raspada države UDBA je bila organizovana na nivou saveznih republika, sa odeljenjima u svakoj od njih. Hrvatska: Novo ime, stari ljudiU Hrvatskoj je od sticanja nezavisnosti 1991. godine sektor sigurnosti doživio nekoliko transformacija, a od 2006. počelo je djelovanje Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) koja pod tim imenom postoji i danas. "U Hrvatskoj kao i u svakoj drugoj zemlji koja se reformirala u Europi djeluju razni oblici obavještajnih agencija koje imaju razne funkcije i ciljeve", kaže istoričar Martin Previšić za RSE. Previšić je autor knjige "Goli otok - istorija", svojevrsne studije logora na Golom otoku koja se bazira na mnogobrojnim dokumentima iz arhiva UDBA-e kao i nizu svjedočanstava bivših logoraša. Goli otok je bio jugoslovenski zatvor i radni logor za političke protivnike u tadašnjoj Jugoslaviji. O transformaciji tajne policije iz starog u novi sistem govori jedna anegdota iz perioda dok je Previšić prikupljao građu za knjigu i intervjuisao stare logoraše sa Golog otoka. Tako mu je jedan od njih ispričao da je uhapšen 1948. godine kao ibeovac (Ibeovac je termin za pristalicu politike koju je zagovarala Rezolucija Informbiroa (IB) 1948. godine, odnosno pristalicu Staljina u sukobu sa Titom.)kada mu je u ćeliju ušao mladi udbaš kojem je zapamtio lik. Četrdeset godina kasnije 1991. godine, Hrvatska se osamostaljuje, bivši logoraš gleda televiziju i vidi prvog predsjednika Republike Hrvatske Franju Tuđmana. Pored njega je čovjek u bijelom odijelu koji je poznat bivšem logorašu. Prepoznao je čovjeka koji je ušao u njegovu ćeliju 1948. godine. Bio je to Josip Manolić, tadašnji predsjednik vlade Republike Hrvatske. Sam Manolić je u jednom gostovanju na HRT-u 1995., o prelasku kadrova tajne policije u nove strukture Republike Hrvatske je rekao da "nije bio trenutak da se ide na raščišćavanje pojedinačnih slučajeva". "Odluka vrhovništva Republike Hrvatske – preuzmimo sve institucije koje su do sada radile u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj u sastavu u kakvom je bilo. Nikakvog refanšizma prema ljudima koji su profesionalno obavljali svoje dužnosti", rekao je tada Manolić. "Čitav aparat je naslijeđen i on je imao više-manje sličnu ulogu kao što je imao u Jugoslaviji," dodaje Previšić. Pojašnjava i da vlada "naivna" predodžba da je 1991. došlo do potpunog loma. "Jeste, Jugoslavija je propala, propala je jedna stara ideologija, neke su nove paradigme došle, ali hajmo’ biti realni, čitav sustav je preuzet nanovo od starog sustava", kaže ovaj sagovornik. Kao i Slovenija, i Hrvatska je otvorila arhive UDBA-e. Između 15 i 20 hiljada dosjea, skupljenih sve do rane 1990-te, postalo je dostupno. Danas su dosjei pohranjeni u Hrvatskom državnom arhivu. Za RSE nije stigao odgovor na pitanje da li su neki od dosijea možda ostali neotvoreni. Između ostalih među arhivama nalaze se dosije osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelj i prvog predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana. Slučaj Perković-MustačSlučaj Perković - Mustač odnosi se na sudski proces i dugogodišnju političko-pravnu sagu oko izručenja i suđenja bivšim pripadnicima jugoslavenske i hrvatske tajne službe, Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. U avgustu 2016. godine, sud u Minhenu osudio ih je na doživotni zatvor zbog organizacije ubistva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine. Prije izručenja Njemačkoj 2014. godine, u Hrvatskoj je prije samog ulaska u EU 2013. donesen tzv. "Lex Perković" – izmjene zakona o evropskom nalogu za hapšenje koje su usporile proces izručenja. Oba su osuđenika tražila pomilovanje od hrvatskog predsjednika, što je izazvalo oštre podjele na hrvatskoj političkoj sceni 2022. godine. Perković i Mustač u njemačkom zatvoru služe doživotnu kaznu. Crna Gora otvorila mali dio arhivaUprkos tome što prakse nekih zemalja pokazuju pozitivan uticaj koji su otvaranja arhiva imala, tajni spisi UDBA-e u nekim državama ostaju tajni. Takav je slučaj i u Crnoj Gori. Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) osnovana 2005, godinu dana prije proglašenja crnogorske nezavisnosti, otvorila je samo dio arhivske građe koja se odnosi na period do 1948. godine, odnosno na ranu fazu djelovanja OZNA-e i početak UDBA-e. Odgovor na pitanje RSE da li planiraju otvoriti i ostale dosjee nije stigao. Advokat Nikola Angelovski, koji je Skupštini Crne Gore prije dvije godine podnio zahtjev za donošenjem zakona o otvaranju dosjea, kaže da objavljeni materijal nije dovoljan. "Otvaranje je simbolično i ograničeno. Radi se o arhivi koja pokriva najraniji period poslijeratnog komunističkog bezbjednosnog sistema", kaže Angelovski za RSE i dodaje da je ANB deklasifikovala taj dio uz obrazloženje da ne postoji "savremeni bezbjednosni interes za njegovo dalje čuvanje kao tajnog materijala". "To ne obuhvata kasnije faze razvoja tih službi, koje su bile znatno kompleksnije i politički značajnije - period 'Infrombiroa' u Crnoj Gori, period 50-ih, 60-ih, 70-ih i 80-ih godina, kao i tranzicioni period 90-ih, pa se zbog toga ovaj njihov potez smatra 'prvim korakom', ali ne i cjelovitim i sistemskim rješenjem ovog pitanja", ističe on. Dodaje da se pitanje otvaranja dosjea već decenijama nalazi u institucionalnom vakuumu u Crnoj Gori i da država, koja je trenutno, u poređenju sa ostalim državama Zapadnog Balkana, najbliža članstvu u EU, nema ni zakon o lustraciji i zakone o vetingu u javnoj i tajnoj službi. "To znači da za sada u Crnoj Gori ne postoji jedinstven pravni okvir koji bi definisao ko ima pravo pristupa, pod kojim uslovima, u kojoj mjeri i na koji način se štiti privatnost i bezbjednosno osjetljive informacije." Srbija ne daje arhiveRazličite političke garniture u Srbiji najavljivale su da će otvoriti dosjee tajnih službi od Drugog svjetskog rata do danas. Demokratska opozicija Srbije (DOS), koja je na izborima 2000. godine pobijedila Slobodana Miloševića, to je obećala prije i po dolasku na vlast. Od maja 2001. do juna 2003. na snazi je bila uredba Vlade Srbije o uvidu u dosjea. Oko 8.000 ljudi je apliciralo, a za 420 je odobren restriktivan uvid. Među njima je bio i pisac Dragoslav Mihailović, koji je 2012. godine za RSE rekao da je pod operativnom obradom bio do 1990. godine. "U tim fajlovima bila su precrtana imena nekih ljudi koji su o meni dostavljali informacije. A ljudi iz službe beležili su, na primer, kada sam se i sa kim viđao. Recimo, mene je operativno obrađivao izvesni Brana iz Valjeva", ispričao je tada Dragoslav Mihailović, pisac koji je preminuo u martu 2023. godine. Građanin je tada u prisustvu službenika državne bezbednosti mogao da pročita svoj dosje, ali pod uslovom da ga tretira kao državnu tajnu i da ga ne prepričava porodici ili javnosti. Neki od onih koji su pogledali beleške izražavali su sumnju da im je dosje naknadno prepravljan i redigovan, a uredbu kojom je omogućen uvid država je ubrzo ukinula pod obrazloženjem da je neustavna. Zakon kojim bi se regulisalo otvaranje dosijea nije donijela nijedna vlast od 2000. do danas. Predrag Petrović iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku kaže da je važno znati svrhu otvaranja dosjea, da li je to lustracija, suočavanje sa prošlošću, krivični progon, ili sve zajedno. "Uz to, imamo važnu okolnost da su neki ljudi koji su se našli u takozvanim novim demokratskim vlastima najverovatnije bili saradnici službi bezbednosti. Bilo bi im veoma nepovoljno da se to okrije. Za mnoge od njih period od ’45. do 2000-ih nije bio autokratski, pa smatraju da dosjei ne sadrže ništa sporno", kaže Petrović. Današnja Bezbednosno-informativna agencija (BIA) Arhivu Srbije na čuvanje sukcesivno predaje dokumentaciju stariju od 30 godina, u koju spada i 80.000 personalnih dosjea građana. Operativna arhiva, takozvani živi dosijei i dokumentacija nastala posle 2002, čuva se u sedištu BIA-e u Beogradu. Broj ovih dosjea je državna tajna. Takođe, nije poznat obim arhive koju su sačinile tajne službe u Srbiji od 1945. godine. BIA je nastala 2002. godine, po gašenju Resora državne bezbednosti (MUP) Srbije, agencije koja se smatra ključnom u formiranju paravojnih formacija odgovornih za ratne zločine počinjene u ratu u bivšoj Jugoslaviji, ali i zločine u zemlji. Presude oficirima državne bezbednosti SrbijeŠef tajne službe Radomir Marković, zatim komandant Jedinice za specijalne operacije (JSO) u okviru Resora državne bezbednosti (RDB) Milorad Ulemek, i još petorica pripadnika JSO-a osuđeni su na višedecenijeske kazne zatvora. Izrečene su za ubistvo četvorice funkcionera Srpskog pokreta obnove 1999. na Ibarskoj magistrali, kao i za ubistvo bivšeg predsednika Srbije Ivana Stambolića u Beogradu u avgustu 2000. godine. Ulemek, kao i atentator Zvezdan Jovanović, i trojica njihovih kolega iz redova JSO osuđeni su za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića marta 2003. Pripadnici RDB-a optuženi su za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije 1999. u Beogradu, ali su odlukom Apelacionog suda iz aprila 2023. pravosnažno oslobođeni. Iste godine međunarodni sud u Hagu izrekao je kazne zatvora od po petnaest godina načelniku RDB-a od 1991. do 1998. Jovici Stanišiću i pomoćniku načelnika Franku Simatoviću zbog, kako se navodi u presudi, udruženog zločinačkog poduhvata u cilju prisilnog uklanjanja nesrpskog stanovništva iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Godišnjica ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića, u zatvoru izvršioci, ali ne i nalogodavciŠta posle ocene Vrhovnog suda o nepravilnostima u presudi za ubistvo Slavka Ćuruvije?Veterani ozloglašene Jedinice za specijalne operacije u Beogradu među 'studentima koji žele da uče'Bezbednosno-informativna agencija nije odgovorila na pitanje RSE o tome da li je u planu donošenje zakona kojim bi se regulisalo otvaranje dosjea. Predrag Petrović, iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, smatra da se modernizacija tajne službe u Srbiji svela na kupovinu nove opreme i povećanje plata njenih pripadnika. "Zato je od njenog nastanka ređala same neuspehe. Štitila Kraljevinu, Kraljevina je propala. Kasnije smo imali službu koja štitila komunizam, komunizam je propao i pobedili su nacionalisti", rekao je Petrović. Više od polovine šefova tajne službe koji su od 2000. godine imenovani na tu poziciju prethodno nisu radili u sektoru bezbjednosti, nisu bili profesionalci. Jedan broj njih postavljen je direktno iz redova vladajućih stranaka, što je slučaj i sa sadašnjim direktorom BIA Vladimirom Orlićem. Pitanje UDBA-e arhive na KosovuDo proglašenja nezavisnosti, Kosovo nije imalo samostalnu obavještajnu službu, već je bilo pod kontrolom Službe državne bezbednosti Srbije. UDBA je na Kosovu pratila političke aktiviste i protivnike režima, a postoje optužbe i dokumentovani slučajevi represije i političkih ubistava. Jedan od poznatih slučajeva je ubistvo kosovskog albanskog aktiviste za ljudska prava Envera Hadrija 1990. godine u Briselu. Belgijski sud je 2016. utvrdio da je ovo ubistvo naručila jugoslovenska služba bezbjednosti i tim povodom Božidara Spasića, bivšeg pripadnika srpske tajne službe, osudio na doživotni zatvor. Spasić se, pak, nalazi na slobodi u Srbiji, gde učestvuje i u javnim nastupima. Na Kosovu danas funkcioniše Obavještajna agencija Kosova (AKI), formirana nakon proglašenja nezavisnosti od Srbije 2008. godine. RSE nije dobio odgovor na pitanje šta se desilo sa arhivom UDBA-e koja je bila na Kosovu. Smatra se da je AKI nastala kao institucionalni naslednik Kosovske obaveštajne službe (SHIK), koja je nastala iz struktura Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) (Specijalizovana veća u Hagu, koja se bave ratnim zločinima OVK-a u periodu od januara 1998. do decembra 2000, u optužnici Kadrija Veseljija - bivšeg predsednika Skupštine Kosova i funkcionera Demokratske partije Kosova - pominju i kao načelnika obaveštajne službe OVK-a.). Ehat Miftaraj iz Kosovskog instituta za pravdu, navodi da se, svako otkrivanje podataka ili informacija u vezi sa arhivom UDBA-e mora posmatrati sa rezervom, uzimajući u vidu "antagonističku politiku Srbije prema Kosovu". "Srpske vlasti, kroz različite oblike specijalnog rata protiv Kosova, često koriste čak i obaveštajne podatke ili podatke UDBA-e kako bi ciljale ili naštetile uticajnim ličnostima na Kosovu. Do danas ne postoje kredibilne ili pouzdane informacije da je arhiva povezana sa UDBA-om uništena ili uklonjena sa Kosova, kada su se srpske institucije povukle", kaže on za RSE. Hapšenja zbog špijunažeU posljednjih godinu do dvije, Kosovo je uhapsilo više osoba pod sumnjom za špijunažu u korist Srbije, odnosno Bezbednosno-informativne agencije (BIA). Među njima je Aleksandar Vlajić, koji je u junu 2025. osuđen na pet godina zatvora nakon priznanja krivice za špijunažu. Takođe su uhapšeni Bojan Jevtić, poručnik kosovske granične policije i Jelena Đukanović, zaposlena u OEBS-u na Kosovu. Đukanović je 27. aprila 2026. osuđena na šest godina za špijunažu, dok je Jevtić 19. maja također osuđen na šest godina. Među osumnjičenima su i pojedini kosovski Albanci, uključujući Bedrija Šabanija (Shabani), Muharema Ćerimija (Muharrem Qerimi) i Fatmira Šeholija (Sheholli). S druge strane, u Srbiji je u avgustu 2025. uhapšen Saša Đorđević iz Štrpca, zbog sumnje da je sarađivao sa obavještajnim službama Albanije preko kosovskih struktura. Takođe je zabilježen slučaj Milana Vukašinovića sa severa Kosova, koga je Policija Kosova označila kao osobu koju je navodno otela srpska Žandarmerija, dok su srpski mediji tvrdili da je uhapšen zbog špijunaže u korist kosovskih obavještajnih službi. Bosanska kompleksnostU Bosni i Hercegovini (BiH) je nakon nekoliko fragmentiranih agencija nastalih tokom i nakon rata, sigurnosni sektor 2004. godine transformisan u Obavještajno-sigurnosnu agenciju BiH. Po završetku rata 1996. je osnovana Agencija za istraživanje i dokumentaciju (AID). U periodu postojanja paradržavne tvorevine Herceg-Bosne 1994. formirana je Služba nacionalne sigurnosti (SNS) koja je također djelovala kao obavještajna agencija, dok u entietu Republika Srpska funkcioniše Obaveštajno-bezbjednosna služba formirana 1998. godine. Transformacije se nastavljaju 2002. godine kada se AID i SNS ujedinjuju u Federalnu obavještajno-sigurnosnu službu (FOSS). Dvije godine kasnije dolazi do uspostavljanja jedinstvene Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA) kada su se ujedinile FOSS i Obaveštajno-bezbjedonosna agencija Republike Srpske. "Integrirale su se ili objedinile Federalna obavještajna agencija entiteta Federacija BiH i Obaveštajno-bezbjednosna agencija, odnosno služba entiteta Republika Srpska. Danas imamo OSA-u jedinstvenu cjelovitu civilnu službu koja djeluje na prostoru cijele BiH", pojašnjava Ahmed Kico, bivši obavještajac i stručnjak za sigurnost. No, otvaranje dosjea UDBA-e praćeno je manipulacijama i tendencioznim lažnim vijestima smatra Kico. "Svi oni koji su zainteresovani za takvu vrstu podataka, novinari, diplomate, mogu to zatražiti od obaveštajnih agencija sadašnjih na temelju Zakona o pristupu informacijama", pojašnjava Kico. RSE nije dobio odgovor na pitanje šta se dešava sa dokumentima UDBA-e koje je naslijedila bh. sigurnosna agencija. "Za neke stvari treba najmanje 30 godina i više da bi se moglo pristupiti tim povjerljivim informacijama. Znači, prije svega, potreban je, pored zakona o pristupu informacijama, Zakon o lustraciji i drugi podzakonskih akti kako bi se u skladu sa zakonom koristili podaci", navodi on. Ukoliko nemate "uređenu zakonsku legislativu", smatra ovaj sigurnosni stručnjak, "vi ste u poziciji da budete meta i da budete u krajnjoj liniji žrtva." Postupci protiv bivšeg direktoraBivši direktor OSA Osman Mehmedagić je u martu 2023. stavljen na "crnu listu" Sjedinjenih Američkih Država, a Tužilaštvo BiH ga tereti za krivotvorenje službene isprave i zloupotrebu položaja ili ovlaštenja. Na američkoj crnoj listi se nalazi i njegova supruga. Pred Sudom Bosne i Hercegovine u toku je suđenje Mehmedagiću za zloupotrebu položaja i krivotvorenje fakultetske diplome. On se tereti da je periodu od novembra 2019. do 27. februara 2023. godine, odnosno do razrješenja dužnosti generalnog direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, ovu dužnost obavljao iako nije posjedovao visoku stručnu spremu koja je zakonom propisana kao uvjet za obavljanje ove funkcije. S tim u vezi, optužnicom mu se stavlja na teret da je za sebe pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 293.046,58 KM (gotovo 150.000 eura), za koji je oštetio budžet BiH. Sjeverna Makedonija otvorila sve dosijeeZakon donesen 2001. u Sjevernoj Makedoniji omogućio je da svaki dosije može da bude otvoren ako postoji potražnja. "Može da uzme da vidi ko ga je prisluškivao, ko je bio doušnik, šta je pričao za njega", pojašnjava Pavle Trojanov, bivši ministar policije Sjeverne Makedonije, koji dodaje da se radi o transparentnom procesu. Sjeverna Makedonija je otvorila oko 14.000* dosjea, a Trojanov naglašava da ih danas više niko ne koristi kao političku konkurenciju. RSE nije dobio odgovor na pitanje koliki je bio interes građana za otvaranje dosijea. "Sada nema ništa da nije otvoreno. Ako jeste ostalo to je neki drugi interes, privatni recimo. Svako ko je mogao ako ima sumnju da ima dosje mogao je da potraži, da vidi svoj dosje, da ga objavi", kaže bivši makedonski ministar. U vrijeme svog mandata rukovodio je i sigurnosnom službom Sjeverne Makedonije, koja je nakon raspada Jugoslavije prošla kroz nekoliko tranzicija uključujući i Direkciju za bezbjednost i kontraobavještajnu djelatnost, da bi konačno 2019. godine formirana Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB). Danas nacionalni koordinator za borbu protiv terorizma, Trojanov kaže da je prošlosti UDBA imala isti sistem rada svuda, od Slovenije do Makedonije, bez razlika. No, dodaje razlozi i pristupi saradnje sa državnom bezbjednošču su bili različiti. "Mnogi ljudi su morali da sarađuju sa službom. Neko je radio zbog karijere, neko za pare. Neko je bio primoran da sarađuje, ucijenjivan, motivi su različiti", zaključuje Trojanov. Nije poznato koliko je tačno osoba sarađivalo sa UDBA-om tokom njenog višedecenijskog postojanja. Saradnja na tekstu: Zoran Glavonjić, Sandra Cvetković i Dženana Halimović *Ispravljena verzija, u ranijoj verziji napisano 40.000 dosjea.

Nekoliko desetina ljudi okupilo se na protestu ispred Kancelarije visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (OHR), u Sarajevu, 2. juna. Kao razlog okupljanja naveli su ostanak OHR-a u Bosni i Hercegovini, tražeći od međunarodne zajednice da i naredni visoki predstavnik ima Bonnska ovlaštenja, te da se riješi pitanje državne imovine. Njihovo okupljanje se dešava dan uoči dvodnevnog zasijedanja Vijeća za provedbu mira u BiH (PIC) koje bi trebalo, kako je najavljeno, razmatrati izbor nasljednika Christiana Schmidta. Iz ambasada SAD, Velike Britanije, Njemačke i Italije u BiH nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa o mogućim imenima Schmidtovog nasljednika, šta misle o budućnosti institucije Ureda visokog predstavnika (OHR), te obimu njegovih ovlasti, nakon gotovo tri decenije međunarodnog nadzora nad BiH. Ono što je izvjesno da ako dogovor ne bude postignut, Schmidt formalno ostaje na funkciji visokog predstavnika u BiH. On je u aprilu najavio povlačenje s funkcije koju je obavljao pet godina, ali tek nakon što se izabere njegov nasljednik "zbog potrebe očuvanja institucionalnog kontinuiteta" uoči općih izbora u BiH koji su zakazani za oktobar. Iako će Vijeće za provedbu mira (PIC) formalno odlučiti o novom visokom predstavniku, jednako važno pitanje je kakav će mandat dobiti mogući nasljednik Christiana Schmidta i koliko će prostora imati za korištenje tzv. Bonnskih ovlasti da nameće zakone i smjenjuje dužnosnike. U posljednje dvije rasprave o BiH u Vijeću sigurnosti UN-a američki dužnosnici zagovarali su postupno ograničavanje izvršnih ovlasti budućeg visokog predstavnika, te prijelaz OHR-a iz faze aktivnog intervencionizma u ulogu posrednika koji bi odgovornost prepustio domaćim institucijama. Takav pristup predstavljao bi odmak od modela koji je obilježio mandate Nijemca Christiana Schmidta ili Britanca Paddyja Ashdowna, kad je OHR koristio Bonnske ovlasti za nametanje obvezujućih odluka i više bi nalikovao na 12-godišnje razdoblje Valentina Inzka. Zadaća PIC-a je "davanje političkih smjernica visokom predstavniku", što znači da će članice, osim o imenu novog čelnika OHR-a, morati postići dogovor i o ulozi te institucije. PIC čine SAD, EU, UK, Njemačka, Francuska, Italija, Kanada, Japan, Rusija i Turska, koja predstavlja interese Organizacija islamske saradnje, uz još nekoliko zemalja. Rusija je suspendovala učešće u radu PIC-a početkom 2022. godine, a godinama zagovara zatvaranje OHR-a. Ruski stav se podudara sa zahtjevima vlasti u entitetu Republici Srpskoj koje često podržava Kina u raspravama pred Vijećem sigurnosti UN-a. Istovremeno, zapadne članice PIC-a i dalje insistiraju na ispunjavanju uslova "Programa 5+2" prije zatvaranja OHR-a. Među neriješenim pitanjima ostaju raspodjela državne i vojne imovine, uz "pozitivnu procjenu političke situacije". Evropska komisija u svom je mišljenju o članstvu (avis) BiH navela da BiH ne može postati članica Evropske unije dok postoji međunarodni protektorat u sadašnjem obliku.

Kantonalni sud u Sarajevu oslobodio je bivšeg načelnika Općine Ilidža Senaida Memića optužbi za zlouporaba položaja ili ovlasti. Osim Memića, za to kazneno djelo bili su optuženi zaposlenici Općine, Ljiljana Eterović, Azra Mulaosmanović, Amir Arnautović i Sanja Čizmedžić, koji su, također, oslobođeni optužbi, saopćio je Sud 2. juna. Memić je jedan od osnivača Stranke demokratske akcije (SDA), političke partije ispred koje je izabran za načelnika u dva mandata od 2011. do 2020. godine. Suđenje mu je počelo u martu 2024., a tereti se da je koristio položaj općinskog načelnika kako bi pribavio korist investitorima "Panamera" i "Malak Group" iz Sarajeva. U optužnici se navodi da su dvojici različitih investitora u stambenu zgradu i hotel omogućili da, nakon izgradnje prizemlja i četiri sprata, izgrade još dodatna tri sprata. Vijeće nije bilo jednoglasnoSudsko vijeće nije bilo jednoglasno u donošenju presude, saopćio je sud u Sarajevu. U obrazloženju presude, predsjednica Vijeća Adisa Zahiragić navela je da nije dokazana namjera pribavljanja imovinske koristi. Navela je da nije dokazano da su optuženi poznavali bilo koga iz firmi "Panamera" i "Malak Group", te da sumnja u namjeru optuženika nije potvrđena. Memiću je ukinuta zabrana napuštanja mjesta prebivališta i putovanja izvan Bosne i Hercegovine, kao i dodatna mjera privremenog oduzimanja putovnice i osobne iskaznice. Radi se o prvostepenoj presudi protiv koje postoji mogućnost žalbe. Memić je uhapšen u maju 2023. po nalogu Tužilaštva Kantona Sarajevo, dok je bio na funkciji ambasadora u Maleziji, nakon čega ga je Predsjedništvo BiH smijenilo s te pozicije. Protiv njega su podignute i druge optužnice, za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja i za nezakonita zapošljavanja u Općini Ilidža.

Dolazak ministara za evropska pitanja Francuske, Njemačke i Velike Britanije u Bosnu i Hercegovinu, neposredno pred izbor novog visokog predstavnika, poslao je jasnu političku poruku – vodeće evropske sile žele očuvanje pune uloge OHR-a i njegovih Bonskih ovlašćenja. Međutim, zvanični Vašington smatra da je vrijeme za postepeno smanjenje intervencionističke uloge OHR-a i veće oslanjanje na domaće političke institucije. Upravo zbog toga, devetog visokog predstavnika, čiji bi izbor trebalo da bude potvrđen na sjednici Upravnog odbora Savjeta za provođenje mira (PIC) 3. i 4. juna u Sarajevu, ne očekuje lak mandat. Analitičari sa kojima je Radio Slobodna Evropa (RSE) razgovarao ocjenjuju da, iako postoji minimum u kojem se Pariz, Berlin i London slažu oko BiH, teško da se to može okarakterisati kao jedinstven zajednički stav, te da novog visokog predstavnika tek čekaju problemi kada stupi na funkciju. "Najveći izazov biće upravo nedostatak jasne i nedvosmislene međunarodne podrške. Bez toga će biti mnogo teže koristiti instrumente koje funkcija visokog predstavnika podrazumijeva", smatra politički analitičar Adnan Huskić. Na predstojećoj sjednici PIC-a neće se razgovarati samo o izboru novog šefa OHR-a, već i o budućnosti same institucije. U fokusu će se naći takozvana bonska ovlašćenja – mehanizam koji visokom predstavniku omogućava nametanje zakona i smjenjivanje zvaničnika kada procijeni da je ugrožen Dejtonski sporazum. Evropske želje i mogućnostiIako zajednička posjeta evropskih ministara sugeriše usaglašen stav, Kurt Basener (Bassuener), iz Savjeta za demokratizaciju politike iz Berlina, ocjenjuje za RSE da bi zajednički dolazak nekolicine ministara iz velikih evropskih država znači i određenu saglasnost – ali je skeptičan po tom pitanju. "To bi trebalo da znači da postoji zajednička politika Evrope+ (Članice EU, Velika Britanija, Kanada i Japan.) u cilju očuvanja efikasne Kancelarije visokog predstavnika, sa zajedničkim kandidatom i strategijom, kako bi se oduprli američkom pokušaju da preuzme i neutrališe tu funkciju. Ali, nisam uvjeren da su Pariz, Berlin i London ujedinjeni", smatra Basener. On dodaje i da mnogo toga zavisi da li su evropski zvaničnici "spremni da pređu sa riječi na djela, sa svojim novcem, ali i trupama". Za Adnana Huskića moguće je da je konačno kucnuo "čas Evrope", te da bi mogao da uslijedi koherentniji angažman prema cijelom Zapadnom Balkanu, koji se nalazi na vratima EU. "To je najbliže okruženje EU u kojem bi trebalo najkonkretnije djelovati. Trebalo bi imati mogućnost da imate neku vrstu konsenzusa oko ključnih pitanja. Jer ako se ne može ovdje evropski konsenzus ostvariti, nema ni jedne dalje destinacije na kojoj se to može desiti", kazao je Huskić. Šta žele Amerikanci?Prvi put se zvanično vidjelo da su Vašington i evropski centri moći u raskoraku po pitanju OHR-a na sjednici Savjeta bezbjednosti UN 12. maja. Tada su predstavnici Velike Britanije i Francuske izrazili podršku Kancelariji, dok je američka predstavnica Tami Brus (Tammy Bruce) izjavila da bi budući visoki predstavnik trebalo da ima "znatno ograničeniji mandat". Ocjena Adnana Huskića je da SAD po pitanju izbora visokog predstavnika gledaju svoje interese, koji se tiču rješavanja pitanja državne imovine i izgradnje Južne interkonekcije. Huskić podsjeća da Sjedinjene Države mogu izlobirati potrebne zakonske izmjene u državnom Parlamentu, za šta očekuje da će imati i podršku iz bh. entiteta Republika Srpska, a da im za to uopšte nije potreban visoki predstavnik. Što se tiče ideološkog sukoba SAD i EU, on smatra da je on mnogo širi od razmirica o budućim nadležnostima OHR-a. "Ovdje se radi o fundamentalnom razmimoilaženju bivših saveznika koje se desilo zbog promjena u Bijeloj kući, dolaska Donalda Trampa (Trump) i činjenice da je došlo do sveukupne transformacije američke spoljne politike u tom smislu. Posebno u odnosu sa Evropom, gdje to više nije partnerski odnos, jer je to sada odnos dva takmaca u različitim oblicima", rekao je Huskić. Basener kaže da spor oko uloge OHR-a znači da je BiH "predmet transatlantske geopolitičke frikcije". "Evropa+ mora da pokaže da može da igra čvrsto - sa resursima koji odgovaraju njenim ambicijama", poručio je Basener. Kakva je budućnost OHR-a?Oko buduće buduće uloge OHR-a postoji spor i između pojedinih država EU sa jedne, i SAD i država koje njih podržavaju sa druge strane, ocjenjuje Adnan Huskić. On kaže da je jasno da će novi visoki predstavnik imati vrlo ograničen okvir unutar kojeg će moći da se kreće. "Od onoga da ta osoba treba vrlo ograničeno da koristi Bonske ovlasti, što mislim da je pravac u kojem svakako treba ići, međutim, sa druge strane ne vjerujem da ima očekivanja o tome da se OHR u nekom drugačijem, snažnijem kapacitetu, ponovo afirmiše", kazao je Huskić. Inače, trenutno se više imena povezuje uz poziciju novog visokog predstavnika. Italijanski 76-godišnji diplomata Antonio Zanardi Landi, bivši ambasador u Rusiji, Srbiji i Crnoj Gori je među onima koja su se najčešće pominjala. Tu je i trenutni posebni izaslanik Francuske za Zapadni Balkan, Rene Trokaz (Troccaz), kao i britanski kandidati, Karen Pirs (Pierce) i Stjuart Pič (Stuart Peach), sadašnji i bivši izaslanici te zemlje za region.

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine nije usvojilo budžet za ovu godinu na sjednici 2. juna, saznaje Radio Slobodna Evropa iz ove institucije. Nacrt budžeta za 2026. godinu je utvrdilo Vijeće ministara BiH 21. maja u iznosu od 1,58 milijardi maraka (oko 808 miliona eura). Predviđao je povećanja za više državnih sigurnosnih i pravosudnih institucija. Najveći rast bio je planiran za Ministarstvo obrane BiH, kojem je predviđeno povećanje od oko 22 miliona eura. Granična policija BiH trebala je dobiti dodatnih 6,6 miliona eura, Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) oko 8,6 miliona i Obavještajno-sigurnosna agencija BiH oko 4,6 miliona eura). Sud BiH, prema nacrtu, trebao je dobiti oko 2,55 miliona eura, a Tužilaštvo BiH četiri, oko dva miliona eura više u odnosu na budžet za 2025. godinu. Trenutno je na snazi tzv. privremeno finansiranje državnih institucija, gdje se sredstva isplaćuju na osnovu budžeta i potrošnje po tromjesečjima u prethodnoj godini.

Francuski i njemački ministri za Evropu Benjamin Haddad i Gunther Krichbaum razgovarali su u Sarajevu sa članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine- Željkom Cvijanović, Denisom Bećirovićem i Željkom Komšićem, 2. juna. Oni su u glavni grad Bosne i Hercegovine stigli uoči sjednice Vijeća za provedbu mira u BiH (PIC) na kojoj bi trebao biti izabran novi visoki predstavnik u BiH. Tokom dana susreli su se i sa ministrom vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedinom Konakovićem. Kako je saopšteno iz njegovog kabineta, ministri Haddad i Krichbaum potvrdili su podršku Francuske i Njemačke suverenitetu, teritorijalnom integritetu i ustavnom poretku Bosne i Hercegovine, kao i njenoj evropskoj perspektivi. Istaknuli su značaj kontinuiranog međunarodnog angažmana u Bosni i Hercegovini, te važnost uloge Kancelarije visokog predstavnika do ispunjavanja ciljeva i uslova iz Agende 5+2, naglašavajući njegov doprinos provedbi Dejtonskog mirovnog sporazuma, očuvanju institucionalne funkcionalnosti i stabilnosti zemlje. Konaković je podsjetio da je djelovanje visokog predstavnika u ključnim trenucima doprinosilo zaštiti suvereniteta države, očuvanju vladavine prava i sprečavanju destabilizirajućih i secesionističkih djelovanja. Upozorio je i da bi svako prerano slabljenje uloge OHR-a, prije ispunjavanja uslova 5+2, predstavljalo rizik za političku stabilnost i evropsku perspektivu zemlje. U Sarajevu je došao 1. juna i Stephen Doughty, britanski ministar za Evropu, Sjevernu Ameriku i prekomorske teritorije Velike Britanije, koji se 1. juna susreo sa ministrom vanjskih poslova BiH Elmedinom Konakovićem. Prema saopštenju Ministarstva vanjskih poslova BiH, "ponovio je snažnu podršku Velike Britanije punom mandatu i ovlastima OHR-a". Dio evropskih država predvođenih Njemačkom, Francuskom i Velikom Britanijom želi zadržati postojeći model koji visokom predstavniku omogućuje nametanje zakona i smjenu izabranih dužnosnika u slučaju političkih ili institucionalnih blokada ili narušavanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Istovremeno, administracija u Washingtonu zagovara postupno smanjenje intervencionističke uloge OHR-a i veće oslanjanje na domaće institucije i političare. Sadašnji visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt je u aprilu najavio povlačenje s funkcije koju je obavljao pet godina, ali tek nakon što se izabere njegov nasljednik "zbog potrebe očuvanja institucionalnog kontinuiteta" uoči općih izbora u BiH koji su zakazani za oktobar. Koja je uloga PIC-a?Zadaća PIC-a je "davanje političkih smjernica visokom predstavniku", što znači da će članice, osim o imenu novog čelnika OHR-a, na sjednici 3. i 4. juna u Sarajevu morati postići dogovor i o ulozi te institucije. PIC čine SAD, EU, UK, Njemačka, Francuska, Italija, Kanada, Japan, Rusija i Turska, koja predstavlja interese Organizacija islamske suradnje, uz još nekoliko zemalja. Rusija je suspendovala učešće u radu PIC-a početkom 2022. godine, a godinama zagovara zatvaranje OHR-a. Ruski stav se podudara sa zahtjevima vlasti u entitetu Republici Srpskoj koje često podržava Kina u raspravama pred Vijećem sigurnosti UN-a. Istovremeno, zapadne članice PIC-a i dalje insistiraju na ispunjavanju uslova"Programa 5+2" prije zatvaranja OHR-a. Među neriješenim pitanjima ostaju raspodjela državne i vojne imovine, uz "pozitivnu procjenu političke situacije". Evropska komisija u svom je mišljenju o članstvu (avis) BiH navela da BiH ne može postati članica Evropske unije dok postoji međunarodni protektorat u sadašnjem obliku.

Ukazom od 1. juna nominovani su ambasadori Sjedinjenih Država za Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru. Ova nominovanja treba da prođu potvrdu Senata. Kako je objavila Bijela kuća za BiH je nominovan Ronald Johnson iz savezne države Massachusetts za izvanrednog i opunomoćenog ambasadora SAD. Ronald J. Johnson je penzionisani brigadni general američkih marinaca. Trenutnu dužnost ambasadora od septembra 2025. u BiH obnaša John Ginkel kao otpravnik poslova. Za Srbiju je nominovan Michael Young iz države Utah. Michael K. Young je tokom administracije predsjednika Georgea Busha starijeg radio u Ministarstvu inostranih poslova SAD kao ambasador za trgovinu i ekološka pitanja, te kao zamjenik podsekretara za ekonomska i poljoprivredna pitanja i zamjenik pravnog savjetnika. Takođe je bio predsjednik Utah Univerziteta od 2004-2011. SAD nemaju ambasadora u Srbiji od januara 2025. kada je tu poziciju napustio Christopher Hill. Predsjednik SAD Donald Trump nominovao je za to mjesto Marka Brnoviča u martu 2025., ali je šest mjeseci kasnije administracija povukla taj predlog, a razlozi nisu navedeni. Brnovič je preminuo u januaru 2026. Za Crnu Goru je nominovan Peter McCoy iz Južne Caroline. Nominovani ambasador za Crnu Goru Peter McCoy tokom pravne karijere služio je kao državni tužilac iz okruga Južna Carolina 2020. do 2021., a prethodno je radio kao krivični tužilac. SAD ambasadu u Podgorici trenutno vodi kao otpravnik poslova karijerni diplomata Michael C. Keays. Istaknute su i nominacije za ambasadore u Republici Salvador, Azerbejdžanu, Kraljevini Kambodži, Ekvatorijalna Gvineja, Moldaviji, Indoneziji, Bugarskoj, Republici Trinidad i Tobago, Paragvaju, Kolumbiji, Litvanija, Egipat, Brazil, Ekvador, Gambija, Dijera Leone, Keniji. SAD su ranije nominovale i svog ambasadora u Albaniji. Krajem maja ove godine, kandidat za američkog ambasadora u Albaniji, Eric Wendt, pojavio se pred Odborom za inostrane poslove američkog Senata. U vezi s Kosovom, Washington još nije dao nikakvu izjavu, budući da američku ambasadu u Prištini trenutno vodi otpravnica poslova Anu Prattipati, nakon što je prethodni ambasador Jeff Hovenier završio svoj trogodišnji mandat krajem decembra 2024. Inače, procedura imenovanja ambasadora SAD bazira se na ustavnom principu "savjeta i saglasnosti" Senata. Predsjednik prvo nominuje kandidata za ambasadora, koji može biti karijerni diplomata ili politički imenovana osoba. Nakon toga nominacija ide u Senatski odbor za inostrane poslove, koji razmatra kandidata. Odbor često organizuje saslušanje na kojem kandidat odgovara na pitanja senatora o politici SAD, zemlji u koju ide kao ambasador i drugim relevantnim temama. Odbor glasa o nominaciji i šalje preporuku punom sastavu Senata. Ako se nominacija odobri bude upićena na glasanje u Senatu. Tek nakon što Senat potvrdi kandidata većinom glasova, predsjednik formalno imenuje ambasadora. Novi ambasador potom odlazi u zemlju domaćina i predaje akreditive šefu države, čime službeno preuzima dužnost. Za razliku od mnogih država, ambasadori SAD ne stupaju na funkciju odmah nakon predsjedničke nominacije. Potvrda Senata predstavlja važan mehanizam kontrole izvršne vlasti i često može potrajati sedmicama ili mjesecima, posebno ako postoje političke kontroverze oko kandidata.

Predsjednik Evropskog vijeća Antonio Costa izjavio je u Sarajevu 1. juna kako je "važno da novi visoki predstavnik odražava težnje Bosne i Hercegovine za pristupanje Evropskoj uniji". Costa je ovo rekao uoči sjednice Vijeća za provedbu mira u BiH (PIC) koje će ove sedmice raspravljati o izboru novog visokog predstavnika u ovoj zemlji. "BiH više nije na mjestu gdje je bila 1995. godine. Napravljen je veliki napredak. Ako je budućnost ove zemlje u Evropskoj uniji, mi ćemo to ostvariti. Nastavićemo raditi zajedno za evropsku budućnost", poručio je Costa nakon sastanka s članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine u okviru njegove posjete BiH. On je pozvao vlasti u BiH da ne propuste priliku da dobiju novac iz Plana rasta, odnosno da imenuju glavnog pregovarača sa EU i odobre dvije reforme koje se odnose na pravosudni sistem. "BiH je već izgubila 108 miliona eura, a dodatnih 373 miliona su u riziku. Ako ispunite uslove usklađivanja sa zakonodavstvom EU, postepena integracija u jedinstveno evropsko tržište će koristiti vašim građanima i preduzećima već prije pristupanja", rekao je on. Plan rasta je paket EU za region od šest milijardi eura. Ima za cilj da, između ostalog, udvostruči ekonomije u ovim zemljama u narednih deset godina. BiH je nacrt reformske agende usvojila i poslala 30. septembra prošle godine u Brisel, godinu iza Albanije, Crne Gore, Kosova, Srbije i Sjeverne Makedonije. Prije toga je Evropska komisija za 108,5 miliona eura umanjila fond za BiH, vrijedan oko milijardu eura, te zaprijetila novim smanjenjem za deset posto. Costa je naveo i da je proširenje EU geostrateški interes za Evropu. "Članstvo u Evropskoj uniji je je slobodan i suveren izbor za BiH. U ovom vremenu globalne geopolitičke neizvjesnosti i ekonomske nestabilnosti, više od prilike, proširenje je geostrateški interes za Evropu. To je investicija za mir, stabilnost i sigurnost našeg kontinenta", poručio je Costa. Predsjednik Evropskog vijeća Antonio Costa nakon Bosne i Hercegovine će u utorak, 2. juna posjetiti Albaniju i Sjevernoj Makedoniju. Za 3. juni planirana je posjeta Kosovu, a posljednjeg dana njegove turneje zemljama Zapadnog Balkana, 4. juna, boraviće u Srbiji i Crnoj Gori. Posjeta ovim zemljama se dešava uoči samita između Evropske unije (EU) i regiona, koji će biti održan 5. juna u Tivtu. Ovo je druga Costina turneja regionom Zapadnog Balkana za manje od dvije godine, otkako je 1. decembra 2024. preuzeo vodstvo nad najvažnijom političkom institucijom Evropske unije.

Ko će biti novi visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini? Ovo pitanje dominira uoči sjednice Vijeća za provedbu mira (PIC) 3. i 4. juna u Sarajevu kada će se razmotriti izbor nasljednika Christiana Schmidta. No, ishod sastanka još je neizvjestan. Iz ambasada SAD, Velike Britanije, Njemačke i Italije u BiH nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa o mogućim imenima Schmidtovog nasljednika, šta misle o budućnosti institucije Ureda visokog predstavnika (OHR), te obimu njegovih ovlasti, nakon gotovo tri decenije međunarodnog nadzora nad BiH. Ono što je izvjesno da ako dogovor ne bude postignut, Schmidt formalno ostaje na funkciji visokog predstavnika u BiH. On je u aprilu najavio povlačenje s funkcije koju je obavljao pet godina, ali tek nakon što se izabere njegov nasljednik "zbog potrebe očuvanja institucionalnog kontinuiteta" uoči općih izbora u BiH koji su zakazani za oktobar. Šta se dešava uoči sjednice PIC-a?Stephen Doughty, britanski ministar za Europu, Sjevernu Ameriku i prekomorske teritorije Velike Britanije, stigao je u Sarajevo 1. juna, dok bi francuski i njemački ministri za Europu Benjamin Haddad i Gunther Krichbaum trebali održati sastanke sa zvaničnicima BiH u Sarajevo 2. juna, dan prije sjednice. Doughty je, prema saopćenju Ministarstva vanjskih poslova BiH, "ponovio snažnu podršku Velike Britanije punom mandatu i ovlastima OHR-a", dok je Haddad uoči posjete na X-u poručio da Europa "ne smije dopustiti da se rivalske sile miješaju u naše susjedstvo kako bi poticale nestabilnost". Dio europskih država predvođenih Njemačkom, Francuskom i Velikom Britanijom želi zadržati postojeći model koji visokom predstavniku omogućuje nametanje zakona i smjenu izabranih dužnosnika u slučaju političkih ili institucionalnih blokada ili narušavanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Istovremeno, administracija u Washingtonu zagovara postupno smanjenje intervencionističke uloge OHR-a i veće oslanjanje na domaće institucije i političare. Predstavnica SAD-a pri UN-u Tammy Bruce je rekla 12. maja na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a kako će kandidate za novog visokog predstavnika "vrjednovati na osnovu njihovih postignuća", kazavši kako je "imperativ da se novo imenovanje završi do kraja juna". Koja se imena spominju?Iako članice Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC) službeno nisu objavile kandidate za novog visokog predstavnika u BiH, u diplomatskim i političkim krugovima spominje se nekoliko imena iz Italije, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva. Među najčešće spominjanim kandidatima je Antonio Zanardi Landi, 76-godišnji talijanski diplomat koji je bio ambasador Italije u Rusiji, te Srbiji i Crnoj Gori. "Antonio Landi je oficijelno kandidat italijanske vlade i sa tim su naše institucije upoznate. On ima podršku SAD-a i ne samo njih", izjavio je za TV Sarajevo ambasador Bosne i Hercegovine pri UN-u. Lagumdžija, međutim, kaže i da "ima još nekih koji su kandidati većeg broja zemalja". Među njima je i Rene Troccaz, aktualni posebni izaslanik Francuske za Zapadni Balkan. U britanskim se krugovima kao potencijalni kandidati navode Karen Pierce, bivša ambasadorica u SAD-u i sadašnja posebna izaslanica za Zapadni Balkan, te njezin prethodnik Stuart Peach, bivši predsjednik Vojnog odbora NATO-a i nekadašnji britanski izaslanik za regiju. Predstavnici SAD-a su poručili 12. maja na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a da Washington ima i vlastite kandidate, ali da je spreman podržati europskog kandidata ako se unutar PIC-a postigne konsenzus. Ko usmjerava OHR?Iako će Vijeće za provedbu mira (PIC) formalno odlučiti o novom visokom predstavniku, jednako važno pitanje je kakav će mandat dobiti mogući nasljednik Christiana Schmidta i koliko će prostora imati za korištenje tzv. Bonnski ovlasti da nameće zakone i smjenjuje dužnosnike. U posljednje dvije rasprave o BiH u Vijeću sigurnosti UN-a američki dužnosnici zagovarali su postupno ograničavanje izvršnih ovlasti budućeg visokog predstavnika, te prijelaz OHR-a iz faze aktivnog intervencionizma u ulogu posrednika koji bi odgovornost prepustio domaćim institucijama. Takav pristup predstavljao bi odmak od modela koji je obilježio mandate Nijemca Christiana Schmidta ili Britanca Paddyja Ashdowna, kad je OHR koristio Bonnske ovlasti za nametanje obvezujućih odluka i više bi nalikovao na 12-godišnje razdoblje Valentina Inzka. Schmidt je u aprilu najavio povlačenje, navodeći kako je "vrijeme za novi početak za BiH". Njegova odluka se povezuje s mogućom promjenom pristupa administracije u Washingtonu koji ide u smjeru ograničavanja izvršnih ovlasti i jačanja uloge lokalnih institucija, dok suprotno mišljenje imaju Britanija, Njemačka ili Francuska. Zadaća PIC-a je "davanje političkih smjernica visokom predstavniku", što znači da će članice, osim o imenu novog čelnika OHR-a, morati postići dogovor i o ulozi te institucije. PIC čine SAD, EU, UK, Njemačka, Francuska, Italija, Kanada, Japan, Rusija i Turska, koja predstavlja interese Organizacija islamske suradnje, uz još nekoliko zemalja. Rusija je suspendirala sudjelovanje u radu PIC-a početkom 2022. godine, a godinama zagovara zatvaranje OHR-a. Ruski stav se podudara sa zahtjevima vlasti u entitetu Republici Srpskoj koje često podržava Kina u raspravama pred Vijećem sigurnosti UN-a. Istodobno, zapadne članice PIC-a i dalje insistiraju na ispunjavanju uvjeta "Programa 5+2" prije zatvaranja OHR-a. Među neriješenim pitanjima ostaju raspodjela državne i vojne imovine, uz "pozitivnu procjenu političke situacije". Europska komisija u svom je mišljenju o članstvu (avis) BiH navela da BiH ne može postati članica Europske unije dok postoji međunarodni protektorat u sadašnjem obliku. Kakva je ostavština OHR-a?Od uspostave Ureda visokog predstavnika (OHR) krajem 1995. godine na temelju Daytonskog mirovnog sporazuma, dužnost visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini obnašalo je osam europskih diplomata. Svi njihovi prvi zamjenici bili su Amerikanci. Visoki predstavnici su nametnuli izmjene oko 300 članaka raznih državnih i entitetskih zakona i ustava, a do 2006. godine smijenili su više od 400 izabranih dužnosnika, od općinskih načelnika ili komandira u policiji do članova Predsjedništva BiH te su im zabranili političko djelovanje. Te zabrane su kasnije poništene, ali ne i nametnuti zakoni među kojima su i oni da se odluke visokog predstavnika ne mogu preispitivati pred sudovima i da je neprovođenje tih odluka kritično djelo.

Devet žena iz tri države, devet priča koje razbijaju stereotipe. Izložba Unbounded voices: Žene Balkana – snaga i nasleđe okuplja automehaničarku, vozačicu kamiona, umetnice, naučnicu i druge žene koje su izašle iz okvira očekivanog. U ovoj epizodi podkasta Zaviri ispod površine, razgovaramo sa Kamij Bujisu, urednicom AFP-a za Balkan i autorkom koncepta izložbe, o tome kako su nastale ove priče i zašto su važne. Čućete i Stanislavu Timotijević, automehaničarku iz Srbije, koja govori o svom putu i izboru zanimanja koje i dalje iznenađuje mnoge.

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine je na sjednici održanoj u Sarajevu 29. maja odobrila učešće 67 političkih subjekata na opštim izborima, zakazanim za 4. oktobar. Među njima je i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), čiju kandidaturu je potpisao Milorad Dodik, koji je i dalje evidentiran kao predsjednik stranke iako je CIK BiH ranije predlagao da se iz sudskog registra ukloni ime njega kao ovlaštene osobe za zastupanje stranke. Kako je rečeno za Radio Slobodna Evropa u novembru prošle godine iz banjalučkog Osnovnog suda gdje je SNSD registrovan, oni nemaju zakonsku osnovu da ga brišu iz evidencije. Za ovjeru kandidatura je glasalo pet članova, dok je Suad Arnautović bio protiv, tvrdeći da je Dodik nije mogao potpisati. Član CIK-a Željko Bakalar je podsjetio da je Dodik potpisao prijavu SNSD-a za prijevremene izbore za predsjednika bh. entiteta Republike Srpske, te da je i na tu prijavu bilo žalbi, ali ih je Sud BiH odbio. "Nesporno je da je osoba i dalje upisana u sudski registar (kao osoba ovlaštena za zastupanje)", naglasio je Bakalar. Tokom rasprave, predsjednik CIK-a Jovan Kalaba istakao je da je SNSD priložio dokaz o ovlaštenom licu za zastupanje od nadležnog organa. Na sjednici je pojašnjeno da je 90 političkih subjekata podnijelo zahtjev za učestvovanje, ali da 13 nije okončalo potrebne aktivnosti, dok još deset nije ispunilo potrebne uslove. Istaknuto je da su službe CIK-a, između ostalog, provjeravale da li su stranke registrovane kod nadležnog organa, da li su potpisane odgovarajuće izjave predsjednika stranaka, da li je poslat finansijski izvještaj, uplaćena taksa za prijavu za izbore, te dostavljen broj računa za finansiranje izborne kampanje. Subjekti se mogu žaliti Sudu BiH na odluke o ovjeri. Ovo će biti deseti opšti izbori u BiH od završetka rata 1995. godine. Na njima će biti birani članovi Predsjedništva BiH, poslanici u Predstavničkom domu državnog Parlamenta kao i u entitetskim skupštinama, predsjednik i potpredsjednici Republike Srpske, te poslanici u skupštinama kantona u Federaciji BiH.

Dok pažljivo pregledaju akcijske ponude u supermarketima i planiraju svaki obrok unaprijed, Goran i Slađa, bračni par iz Banjaluke sa troje djece, danas mjesečno troši oko 1.000 evra na hranu, gotovo dvije trećine svojih ukupnih primanja. "Moja i njena plata, kada saberemo, iznosi oko 3.000 maraka (oko 1.500 evra). To na prvu zvuči lijepo. al' ti kad sve sabereš, poplaćaš… još prošle godine se i moglo nešto sa strane sakriti, ali sad, fali sigurno još 400-500 maraka svaki mjesec (200-250 evra) da ne budem u minusu", kaže Goran za Radio Slobodna Evropa. Njihova priča prati trend zvanične projekcije Centralne banke Bosne i Hercegovine, iz koje su prije nekoliko dana iznijeli procjene da bi inflacija u ovoj godini mogla iznositi 4,7 odsto, uz već značajno zabilježen rast cijena od preko pet odsto u prvim mjesecima 2026. godine. Istovremeno, u Centralnoj banci su prognozirali i dalje usporavanje ekonomije u BiH, zbog čega ekonomski analitičari i sindikati upozoravaju na dodatni pritisak na porodice sa prosječnim i ispodprosječnim platama. Sindikalna potrošačka korpa u BiH premašila je 1.500 evra, dok prosječna plata u oba bosanskohercegovačka entiteta iznosi oko 800 evra. Sidnikati bilježe da je najveći problem u poskupljenju hrane, tvrdeći da, prema njihovoj računici, oko 80 posto plate ide upravo na troškove prehrane. Na nivou BiH i dalje nema jedinstvenih mjera zaštite građana od visokih cijena, a sporadične mjere provode entiteti i niži nivoi vlasti. Kako porodice pokušavaju 'pregurati' mjesec?Goranova supruga Slađa za RSE priča da je ona "ekspert" u traženju akcija (popusta) u marketima. A i tada, kaže, kada se ide u "trebovanje", glavni pomoćnik je digitron na telefonu. "Prije svake kupovine pravimo spisak, pošaljem ja njemu ili on meni na viber, mada obično kupimo i stvari koje nisu na spisku. E zato ja uvijek prvo vidim šta imam na kartici, koliko mi je ostalo, pa izračunam koliko smijem potrošiti. Čim stavim nešto u kolica, upišem cijenu u digitron na telefonu i tako sabiram", opisuje Slađa kupovinu. Ali i pored "sabiranja", kaže da se samo za hranu mjesečno potroši od 900 do 1.000 evra. "Djeca rastu, treba im kvalitetna hrana, voće, mlijeko, meso, užina za školu, hoće i kinder jaje, hoće nove patike, hoće bicikl… Uspijemo mi to nekako, ali nekad i na uštrb nas dvoje. Na sebi štedimo zbog djece", kaže Slađa. Porodica je, kako ističe, potpuno promijenila način kupovine. "Obilazimo po tri ili četiri marketa da bismo pronašli gdje je nešto jeftinije. Kada vidimo akciju, kupimo više komada odmah. Ranije to nikada nismo radili. Sad bukvalno pratimo kataloge i akcije kao da nam život zavisi od toga", navela je, dodajući da je suprug Goran "zadužen za račune". Goran kaže da za režije ljeti ode oko 150 evra, dok su zimi računi nekad i duplo veći. "Kada platimo sve, ostane nam vrlo malo za ostalo. Danas se desi da već deset dana prije plate nemamo skoro ništa. Onda ja tako odem negdje i nešto uradim, okrečim nekome stan, ofarbam stubište, da nadoknadim. Radim povremeno i dostave", ispričao je Goran. Zašto raste inflacija?Centralna banka Bosne i Hercegovine u svojim projekcijama navodi da inflacija ostaje pod snažnim uticajem globalnih faktora, prije svega rasta cijena nafte i prirodnog plina. Ti troškovi, kako upozoravaju, povećavaju cijene proizvodnje i transporta, što se direktno odražava na krajnje cijene hrane, goriva i usluga na domaćem tržištu. Uz to, Banka procjenjuje da će ekonomski rast biti usporen i iznositi oko 1,9 posto, zbog slabije potražnje i smanjenih investicija. Ekonomista Miloš Grujić upozorio je za RSE da je realna inflacija u Bosni i Hercegovini i "značajno viša od zvaničnih procjena", ističući da rast kamatnih stopa širom svijeta dodatno pogoršava ekonomsku situaciju i utiče na život građana. Dodao je da je BiH snažno vezana za tržište Evropske unije, zbog čega veliki dio inflacije dolazi spolja. "Veći dio inflacije je uvezen. To znači da će kamatne stope vjerovatno rasti ili ostati na sadašnjem nivou. Teško je očekivati njihov pad u bliskoj budućnosti ako se okolnosti ne promijene", istakao je on. Govoreći o uticaju inflacije na standard građana, Grujić je naveo da su plate u posljednjih nekoliko godina rasle, ali da je istovremeno značajno poraslo i učešće hrane u potrošačkoj korpi. "Ranije je hrana učestvovala sa oko 33 do 35 odsto u potrošačkoj korpi, a danas je to oko 45 odsto. To znači da prosječan stanovnik Bosne i Hercegovine više od polovine mjesečnih prihoda troši na hranu, pa mu ostaje mnogo manje novca za ostale troškove", naveo je Grujić. On je mišljenja da ograničavanje cijena nije dobro rješenje u ovakvoj situaciji, jer bi moglo dovesti do "nestašica i razvoja sivog tržišta". Kao efikasniju mjeru predložio je kontrolu i ograničavanje trgovačkih marži, uz jači inspekcijski nadzor. Na šta upozoravaju sindikati?Sindikati u oba entiteta, Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine, upozoravaju da rast cijena najviše pogađa radnike sa nižim primanjima i porodice. Generalni sekretar Saveza sindikata Republike Srpske Danko Ružičić kaže da podaci pokazuju nastavak rasta troškova života. "Sindikalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu iznosila je 2.904 marke (blizu 1.500 evra), dok je prosječna plata bila 1.643 marke (nešto više od 800 evra). Samo za hranu potrebno je 1.336 maraka (blizu 700 evra), što je oko 80 posto prosječne plate", navodi Ružičić. Dodaje da su posebno pogođeni radnici u trgovini, ugostiteljstvu i građevini, gdje su plate niže od prosjeka. Sličnu ocjenu iznose i u Savezu samostalnih sindikata BiH. "Prosječna plata pokriva tek 30 do 40 posto sindikalne potrošačke korpe", kaže Amela Lojo iz službe za informisanje ove organizacije. Ona ističe da građani možda ne primjećuju jednako poskupljenje svih proizvoda, ali da određene kategorije bilježe značajan rast. "Voće i povrće posebno skaču u sezoni. Imate situaciju da kilogram jagoda košta 12 maraka. To se jasno osjeti u kućnom budžetu", kaže Lojo. Sindikati upozoravaju i da mjere koje vlasti donose imaju ograničen efekat. "Zaključavanje cijena ili ograničavanje pojedinih proizvoda najčešće se odnosi na najjeftiniju robu i ne donosi bitno olakšanje većini radnika", dodaje ona. Zašto su mjere neujednačene?Mjere za ublažavanje inflacije u Bosni i Hercegovini provode se uglavnom na entitetskom nivou, dok na državnom nivou nema dogovora o ključnim potezima. Jedna od tema o kojoj se mjesecima raspravljalo kada je nastupio rast cijena goriva, jeste privremeno ukidanje akciza na gorivo, ali takva odluka nikada nije usaglašena na nivou institucija Bosne i Hercegovine. Takođe, na državnom nivou nije donesena ni sveobuhvatna odluka o oslobađanju od poreza na dodanu vrijednost (PDV) za osnovne životne namirnice. Iako su postojali prijedlozi za diferencirane stope ili ukidanje PDV-a na određene proizvode, oni nisu usvojeni. Zbog toga entiteti uvode vlastite mjere. Vlada RS donijela je krajem maja odluku kojom se ograničavaju marže na osnovne životne namirnice, hranu za bebe, sredstva za higijenu i lijekove. Odlukom je propisana maksimalna marža od šest posto u veleprodaji i osam posto u maloprodaji za proizvode poput brašna, hljeba, ulja, mlijeka, šećera i soli. Mjera obuhvata i dječiju hranu, pelene i deterdžente, dok su za lijekove propisane dodatno ograničene marže. U Federaciji Bosne i Hercegovine vlasti su krajem aprila najavile produženje mjere "zaključanih cijena" za 63 osnovna proizvoda za dodatnih 30 dana nakon 1. maja, uz plan da lista bude proširena na oko 100 artikala. Istovremeno je najavljena i odluka o ograničavanju veleprodajnih marži za ključne prehrambene i higijenske proizvode s ciljem suzbijanja rasta cijena. U najavi je i uvođenje maksimalne cijene hljeba na 4,20 maraka (2,1 evro) po kilogramu, koja bi važila 60 dana od stupanja na snagu.

"Treba mi mir", kaže Nedžad, koji s Cecilijom živi i radi u planinarskom domu "Prijatelji prirode" na Igmanu. Kažu da ih je život u prirodi promijenio i povezao. "Svaki put kad odem negdje, pa se vratim, kažem – hvala ti Bože i napijem se vode s ovog izvora", priča Cecilija. Ona je iz Novog Sada, on iz Sarajeva. Grad, buku i stres su zamijenili životom i radom u prirodi. Kroz priču o njihovom životu, ali i susrete s drugim ljudima, govorimo o potrebi za mirom, osjećajem slobode, ali i o odnosu prema prirodi. Dok jedni upozoravaju na betonizaciju planina, drugi skreću pažnju na smeće, što dovodi u opasnost ono zbog čega ljudi dolaze u prirodu.

Poseta dvojice američkih kongresmena Zapadnom Balkanu važan je korak ka potvrđivanju posvećenosti Sjedinjenih Američkih Država miru i stabilnosti u regionu "u vreme kada Srbija i Rusija nastavljaju napore za destabilizuju". Ovako Ivana Stradner iz Fondacije za odbranu demokratija u Vašingtonu ocenjuje posetu republikanskog kongresmena Kita Selfa (Keith) i demokratskog kongresmena Suhasa Subramanjama (Subramanyam) Bosni i Hercegovini, Srbiji, odnosno Preševskoj dolini, i Kosovu ove nedelje. "Kosovo i Bosna i Hercegovina ostaju posebno ranjivi na zlonamerni uticaj i politički pritisak Beograda i Moskve", kaže Stradner za Radio Slobodna Evropa. Zapadni Balkan ostaje region povišenih političkih tenzija i spoljnih uticaja, navodi se u izveštaju američkih obaveštajnih službi objavljenom ranije ove godine, u kojem se posebno ističe uloga Rusije u destabilizaciji regiona. Prema izveštaju, Rusija "podstiče nestabilnost između Srbije, koju favorizuje, i Kosova", ali takođe "podržava otcepljenje srpskog entiteta, Republike Srpske, od Bosne i Hercegovine". Tokom posete BiH i Kosovu, prema navodima tamošnjih vlasti, američki kongresmeni su s liderima razgovarali o bezbednosnim pitanjima, situaciji u regionu i bilateralnim odnosima. Na Kosovu se, prema navodima državnih zvaničnika, razgovaralo i o članstvu zemlje u NATO-u. Prema rečima Stradner, kongresmen Self, koji predsedava Pododborom za Evropu u Odboru za spoljne poslove Predstavničkog doma, razume da se Balkan ne može tretirati "kao sporedno pitanje", dok "Rusija i Srbija koriste svaku regionalnu liniju razdvajanja da oslabe Zapad". "Svako smanjenje američkog prisustva stvorilo bi opasan vakuum koji bi Moskva i Beograd brzo iskoristili", kaže Stradner. Ona dodaje da je stabilnost u regionu direktno povezana sa širom evropskom bezbednošću. "Ova poseta šalje važan signal da američko angažovanje i odvraćanje ostaju ključni za sprečavanje novog ciklusa regionalne destabilizacije", kaže ona. Govoreći o Kosovu, Stradner kaže da postoji "sve veća zabrinutost u vezi s budućnošću KFOR-a na Kosovu", uključujući "strah od mogućeg povlačenja SAD". "To bi bila tragična greška od koje bi direktno imale koristi Rusija i Srbija, dok bi potkopala regionalnu bezbednost i stabilnost", rekla je Stradner. Nedavno je bilo izveštaja i diskusija o mogućnosti da Vašington preispita prisustvo svojih trupa u misijama NATO-a, uključujući KFOR. Međutim, Pentagon je ranije naveo za RS da nema najava promene u raspoređivanju američkih snaga. U aprilu je kongresmen Self, zajedno sa svojim kolegama Ričijem Toresom (Ritchie Rorres) i Majkom Lolerom (Mike Lowler), pokrenuo dve rezolucije o Kosovu. Prva ima za cilj da podtakne puta Kosova ka članstvu u NATO-u. Druga poziva SAD da nastave učešće u KFOR-u. Tokom sastanaka na Kosovu, vršiteljka dužnosti predsednika Aljbulena Hadžiju (Albulena Haxhiu) i premijera u tehničkom mandatu Aljbin Kurti (Albin) zahvalili su kongresmenima na podršci težnji Kosova za članstvo u zapadnom vojnom savezu i za nastavak američkog vojnog prisustva. Kosovo teži članstvu u zapadnom vojnom savezu, ali još nije podnelo zvaničan zahtev za članstvo, pošto se činjenica da ga ne priznaju četiri zemlje NATO-a (Grčka, Rumunija, Slovačka i Španija) smatra preprekom na tom putu. Stradner iz Fondacije za odbranu demokratija u Vašingtonu, govoreći o situaciji u regionu, krivi Srbiju za stvaranje nestabilnosti na Zapadnom Balkanu. Prema njenim rečima, Vlada Srbije se suočava sa sve većim nezadovoljstvom u zemlji i otporom "sve većoj autokratskoj vladavini (predsednika Aleksandra) Vučića. Njegov antidemokratski model upravljanja u velikoj meri je doprineo nestabilnosti širom Zapadnog Balkana i Self jasno vidi tu Vučićevu igru". Što se tiče Bosne i Hercegovine, Stradner kaže da je situacija zabrinjavajuća jer se dejtonski okvir, prema njenim rečima, suočava sa sve većim pritiskom i destabilizujućim naporima Milorada Dodika. "Važno je da Self pošalje jasnu poruku da SAD neće tolerisati pretnje ili pokušaje koji bi ugrozili suvereniteta Bosne", kaže ona. Poslednjih godina u Republici Srpskoj je usvojen niz neustavnih zakona, dok je lider tog entiteta Milorad Dodik godinama poznat po secesionističkoj retorici. Iako američki kongresmeni nisu posetili Crnu Goru, Stradner kaže da je ova zemlja i dalje pod pritiskom u veoma važnom trenutku na putu ka članstvu u EU. "Predsednik Vučić nastavlja da vrši uticaj s ciljem da uspori evroatlantsku putanju Crne Gore, kao i da region održi politički podeljenim i nestabilnim", kaže Stradner za Radio Slobodna Evropa. Crna Gora je postigla najveći napredak ka članstvu u EU među zemljama Zapadnog Balkana i očekuje se da će Podgorica u narednim godinama postati nova članica evropskog bloka.

Samit o ekonomiji i bezbjednosti, u organizaciji američkog Gold instituta za međunarodnu strategiju na čijem čelu se nalazi Majkl Flin (Michael Flynn), penzionisani američki general i bivši savjetnik za nacionalnu bezbjednost predsjednika SAD Donalda Trampa, otvoren je 28. maja u Banjaluci. Organizatori su naveli da na samitu učestvuje više od 100 učesnika iz preko 20 zemalja. Među temama o kojima će se raspravljati su, između ostalog, bezbjednost u Evropi i SAD, te ekonomski i regionalni razvoj. Osim zvaničnika iz bh. entiteta Republika Srpska, u zvaničnom programu je najavljeno da će u diskusijama učestvovati zvaničnici i preduzetnici iz SAD, Holandije, Rumunije i Španije, koji sarađuju sa Gold institutom. Nije najavljeno prisustvo diplomatskih predstavnika. Flin, koji je predsjednik Upravnog odbora instituta, obratio se novinarima uoči samita i poručio da je njihova misija "promocija slobode". "Sloboda dozvoljava ljudima, društvima i nacijama da budu inovativne, preduzetničke, dozvoljava ljudima da misle, govore i vjeruju slobodno, a time se mi vodimo. O tome će biti današnja diskusija. Razgovaraćemo o bezbjednosnim pitanjima u regiji, u Evropi i širom svijeta", kazao je Flin. Novinarima se obratio i Eli Gold, predsjednik Gold instituta, koji je izjavio da su regije poput Balkana važne ekonomski i sigurnosno. "Ovo je prilika da premostimo odnose između SAD i RS, ovo je prilika da, dok gradimo odnose i širimo svoje prisustvo u regiji, da vidimo rezultate u nečemu što donosi stabilnost u Evropi i na Balkanu", rekao je Gold. Nemanja Starović, ministar za evropske integracije u Vladi Srbije, izjavio je da želi Srbiju predstaviti kao državu okrenutu budućnosti, te da učešćem na samitu osnažuje veze sa Vašingtonom. "Želim da kažem da je Republika Srbija u potpunosti posvećena procesu strateškog dijaloga sa SAD čiji početak uskoro očekujemo", istakao je Starović. "Gold Institute for International Strategy" zvanično je registrovan kao međunarodni think-tank koji se bavi analizom geopolitike, bezbjednosti i globalnih ekonomskih trendova. Oni organizuju konferencije, samite i stručne skupove na kojima okupljaju političare, analitičare i poslovne lidere. Takođe, navode i da se bave izradom strateških preporuka za vlade i institucije u oblasti međunarodnih odnosa i ekonomije. Ko je Majkl Flin?Majkl Flin je bio postavljen za Trampovog savjetnika za nacionalnu bezbjednost na početku njegovog prvog mandata 2017. godine, ali je nakon 23 dana smijenjen, jer su procurile informacije da je tajno pregovarao sa ruskim ambasadorom u Vašingtonu krajem 2016. o ukidanju američkih sankcija Moskvi. Flin je priznao 2017. godine da je lagao tokom istrage Federalnog istražnog biroa (FBI) kada je riječ o njegovim ruskim kontaktima, a onda je pokušao da povuče priznanje. Američki predsjednik Donald Tramp ga je pomilovao u novembru 2020. godine. Flin je penzionisani general sa tri zvjezdice. On je 2014. bio smijenjen sa položaja šefa Odbrambene obavještajne agencije po optužbi za zloupotrebe i nekontrolisani temperament. Flin, koji je tri decenije služio u američkoj armiji, žalio se da je smijenjen zato što je govorio teške istine o ratu protiv islamskog ekstremizma. On je već ranije tokom ove godine bio u posjeti Banjaluci, gdje je držao predavanje političkom rukovodstvu RS, i govorio o prijetnjama od "radikalnog islama".

Bosna i Hercegovina godišnje izdvaja oko 200 milijuna eura za državnu pomoć, ali najveći dio tog novca završava u subvencioniranju javnih poduzeća i pokrivanju njihovih višemilijunskih gubitaka, pokazuju izvještaji o državnoj pomoći koje je analizirao Radio Slobodna Evropa. Za razliku od zemalja Europske unije, poput Njemačke i Francuske, koje državnu pomoć koriste za razvoj novih industrija, zelenu tranziciju i tehnološke inovacije, BiH najveći dio javnog novca usmjerava prema sektorima koji bez kontinuiranih subvencija teško mogu opstati. Prema podacima iz analiziranih izvještaja, gotovo polovica ukupne državne pomoći u BiH odnosi se na takozvane usluge od općega ekonomskog interesa, a među najvećim korisnicima pomoći nalaze se željeznice, poštanska i komunalna poduzeća, te javni prijevoz. Samo u posljednjih pet godina iz entitetskih, kantonalnih i općinskih proračuna isplaćeno je više od 1,1 milijarde eura subvencija i grantova. Za tehnološki razvoj, istraživanje i inovacije u istom razdoblju izdvojeno je svega oko 60.000 eura. Ako se tome pridodaju transferi koje javne kompanije isplaćuju povezanim društvima koje su u njihovom vlasništvu, ukupni iznos državne pomoći premašuje milijardu eura godišnje. "Zemlje EU državnu pomoć koriste kako bi stvorile novu vrijednost i povećale konkurentnost. U BiH se pomoć uglavnom koristi kako bi se spriječio kolaps postojećih sistema", rekao je za RSE umirovljeni profesor ekonomije Rajko Tomaš. Tomaš kaže kako ideja državne pomoći sama po sebi ima smisla, "ali kako mi to u BiH radimo, baš i nema". "O tome sam godinama pisao i govorio, pokušavao nešto promijeniti, ali bez uspjeha. Vidim da se sistam kreće u potpuno drugom smjeru", rekao je Tomaš za RSE, koji je bio i član vijeća koje bi trebalo nadgledati dodjelu državne pomoći u BiH. Zašto nema preciznih podataka?Državnu pomoć u BiH mogu dodjeljivati hiljade institucija, od ministarstava i općina do javnih fondova, zavoda i agencija. Ne postoji jedinstven i transparentan pregled ukupnih subvencija, grantova i drugih oblika pomoći koje završavaju kod javnih, ali i privatnih poduzeća. Objava službenih izvještaja kasni godinama i oni često ne sadrže podatke o krajnjim korisnicima pomoći niti precizne iznose dodijeljenih sredstava. Entitetska ministarstva još nisu objavila podatke za 2025., dok je Vijeće za državnu pomoć BiH posljednji dostupni izvještaj objavilo za 2023. godinu. Reforma sustava državne pomoći jedan je od uvjeta koje je Europska komisija postavila BiH u procesu otvaranja pristupnih pregovora s Europskom unijom, uključujući jačanje kontrole nad dodjelom pomoći i veću transparentnost. Prema zakonu, Vijeće za državnu pomoć BiH mora unaprijed odobriti programe državne pomoći prije nego što ih provedu vlade, ministarstva ili lokalne vlasti. U slučaju sumnje na nezakonitu pomoć, Vijeće može pokrenuti istragu i naložiti povrat sredstava. U proteklih pet godina Vijeće je to naložilo sedam puta, a pet slučajeva završilo je u dugogodišnjim sudskim procesima, nakon žalbi vlada i ministarstava. Osam članova Vijeća imenuju entitetske vlasti prema nacionalnom ključu, a odluke se donose konsenzusom, što u praksi omogućuje političke blokade i veto mehanizme, slično modelu odlučivanja u Konkurencijskom vijeću BiH. Niže razine vlasti državnu pomoć često ne prijavljuju ili je ne prikazuju jasno u izvještajima o izvršenju proračuna, na što se upozorava i u revizorskim izvještajima za Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Neki kantoni javno objavljuju samo imena korisnika, ali ne i iznose dodijeljene pomoći. Jedinstveni javni registar korisnika državne pomoći u BiH ne postoji. Za inovacije nula euraPrema podacima iz entitetskih izvještaja o državnoj pomoći, od 2020. do 2024. godine u BiH nije izdvojen nijedan euro za istraživanje, razvoj i inovacije. Istodobno su deseci milijuna eura godišnje usmjeravani prema javnim poduzećima i sektorima s dugogodišnjim financijskim problemima. Među najvećim korisnicima pomoći nalaze se željeznice, poštanska i komunalna poduzeća te javni prijevoz u Federaciji BiH i Republici Srpskoj. Financijski izvještaji tih kompanija pokazuju da značajan dio prihoda ostvaruju upravo iz proračunskih subvencija, dok najveći dio rashoda odlazi na plaće zaposlenih. Pošte Srpske su, primjerice, tijekom posljednjih pet godina iz entitetskog proračuna primile oko 2,5 milijuna eura pomoći pod obrazloženjem "pružanja usluga od općega interesa". U istom razdoblju broj zaposlenih povećan je za više od 200 radnika, a troškovi njihovih plaća procjenjuju se na oko 12 milijuna eura, prema izvještajima o poslovanju. Saša Grabovac, izvršni direktor Udruženja ekonomista Republike Srpske SWOT, kaže da dio subvencija javnim poduzećima ima socijalnu funkciju jer zakon obvezuje pošte da održavaju poslovnice i u nerentabilnim ruralnim područjima kako bi građani mogli podizati mirovine i plaćati račune. "I to ima smisla. Ali, kod subvencija željeznicama se postavlja pitanje njihove održivosti. Nema nikakve strategije razvoja saobraćaja niti industrijskih strategija, a one bi trebale da budu usklađene. Ta agonija se samo produžava, a novac se baca u jamu bez dna već dvadesetak godina. Tu se radi o održavanju socijalnog mira, ljudi se zapošljavaju", kazao je Grabovac za RSE. Nakon zatvaranja više rudnika i gašenja proizvodnje u ArcelorMittal Zenica, nekada jednim od najvećih klijenata željeznica u BiH, Grabovac smatra da će ekonomska opravdanost daljnjih ulaganja u željeznički sektor biti još upitnija. Vlasti Federacije BiH trenutačno pokušavaju pronaći rješenje za Željezara Zenica, koja je više od dva desetljeća u privatnom vlasništvu, a čiji dug iznosi oko 175 milijuna eura i nalazi se na rubu stečaja. Elektroprivreda Bosne i Hercegovine, koja je u vlasništvu Federacije BiH, tijekom posljednjih 15 godina uložila je oko 383 milijuna eura u sedam rudnika ugljena. Dugovi tih rudnika u međuvremenu su premašili 610 milijuna eura, proizvodnja ugljena pada, a BiH istodobno povećava uvoz električne energije i ugljena. Zračna luka u Mostaru je u 2024. godini imala oko pet milijuna eura prihoda i rashoda te je poslovala gotovo bez dobiti. Na plaće sedamdesetak zaposlenih potrošeno je oko 1,3 milijuna eura, dok su prihodi od aerodromskih usluga iznosili oko 860.000 eura. Ostatak "prihoda" aerodroma koji je u gradskom vlasništvu činile su subvencije i financijska pomoć različitih razina vlasti. Službeni podaci pokazuju i da državnu pomoć u BiH dobivaju profitabilne kompanije. Igman i Unis Ginex, proizvođači municije u većinskom vlasništvu Vlade Federacije BiH, primali su poticaje za zapošljavanje unatoč višemilijunskim prihodima, prema podacima, prema izvještajima Sarajevske burze. Kada je riječ o pomoći pojedincima i privatnim kompanijama, potpore i subvencije dodjeljuju vlade i ministarstva dva entiteta, deset kantona te 143 grada i općine, uglavnom kroz zasebne programe. Riječ je o desecima tisuća pojedinačnih malih iznosa, najčešće od nekoliko hiljada do 200.000 eura. Najveći pojedinačni iznosi državne pomoći izdvajaju se za poljoprivredu, iako BiH uvozi između 80 i 92 posto hrane, ovisno o godini. Federacija BiH za poljoprivredne poticaje u 2025. godini izdvojila je 93 milijuna eura, dok je za 2026. planirano 97 milijuna eura. U Republici Srpskoj tijekom 2025. godine za poticaje je izdvojeno 92 milijuna eura, a isti iznos planiran je i u proračunu za 2026. godinu. Poticaj iz entitetskog budžeta može dobiti mljekar koji se registrira i ima tri, a iz kantonalnog budžeta ako ima dvije muzne krave. Što je cilj EU, a što BiH?U Europskoj uniji jedan od ključnih kriterija za odobravanje državne pomoći jest "poticajni učinak". Država mora dokazati da bi se određena investicija, projekt ili razvojna aktivnost teško realizirali bez subvencije. Ekonomisti upozoravaju da se u BiH takve procjene uglavnom ne provode, iako napominju da je teško usporediti BiH s najvećim europskim ekonomijama. "Prema teoriji liberalne ekonomije, državne subvencije ne bi trebale biti česta praksa jer remete funkcionisanje osnovnih mehanizama tržišne privrede", rekao je za Radio Slobodna Evropa Saša Grabovac iz Udruženja ekonomista Republike Srpske "SWOT". Grabovac ističe da su globalna financijska kriza, pandemija koronavirusa i geopolitički sukobi posljednjih godina doveli do snažnijih državnih intervencija čak i u tradicionalno liberalnim ekonomijama kao što su SAD, Velika Britanija ili Njemačka, a ne samo u socijalističkim zemljama kao što je Kina ili nerazvijenim poput BiH. Prema njegovim riječima, ključna razlika je u tome što one državnu pomoć koriste za razvoj tehnologija budućnosti i stvaranje novih tržišta, kroz međusobno koordinirane politike i jasno definirane ciljeve. "I kod nas se grantovi daju za neke industrije ili socijalne grupe kao što su mladi, ali nažalost u velikoj većini slučajeva ti grantovi ne budu svrsishodno upotrijebljeni, već se daju tamo gdje je to politički profitabilno ili zarad drugih ciljeva", kaže Grabovac. BiH, za razliku od Njemačke ili Francuske, ima slabiju industrijsku koja je uglavnom naslijeđena još iz razdoblja bivše Jugoslavije, visoku ovisnost o javnom sektoru i složen sistem uređenja s više razina vlasti. Velike europske kompanije poput Airbusa, BMW-a i Michelina sudjeluju u zajedničkim projektima razvoja vodikovih tehnologija, baterija za električne automobile i kompjuterskih čipova, koje EU smatra ključnima za buduću konkurentnost. Takvi programi u BiH ne postoje.