Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine je na sjednici održanoj u Sarajevu 29. maja odobrila učešće 67 političkih subjekata na opštim izborima, zakazanim za 4. oktobar. Među njima je i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), čiju kandidaturu je potpisao Milorad Dodik, koji je i dalje evidentiran kao predsjednik stranke iako je CIK BiH ranije predlagao da se iz sudskog registra ukloni ime njega kao ovlaštene osobe za zastupanje stranke. Kako je rečeno za Radio Slobodna Evropa u novembru prošle godine iz banjalučkog Osnovnog suda gdje je SNSD registrovan, oni nemaju zakonsku osnovu da ga brišu iz evidencije. Za ovjeru kandidatura je glasalo pet članova, dok je Suad Arnautović bio protiv, tvrdeći da je Dodik nije mogao potpisati. Član CIK-a Željko Bakalar je podsjetio da je Dodik potpisao prijavu SNSD-a za prijevremene izbore za predsjednika bh. entiteta Republike Srpske, te da je i na tu prijavu bilo žalbi, ali ih je Sud BiH odbio. "Nesporno je da je osoba i dalje upisana u sudski registar (kao osoba ovlaštena za zastupanje)", naglasio je Bakalar. Tokom rasprave, predsjednik CIK-a Jovan Kalaba istakao je da je SNSD priložio dokaz o ovlaštenom licu za zastupanje od nadležnog organa. Na sjednici je pojašnjeno da je 90 političkih subjekata podnijelo zahtjev za učestvovanje, ali da 13 nije okončalo potrebne aktivnosti, dok još deset nije ispunilo potrebne uslove. Istaknuto je da su službe CIK-a, između ostalog, provjeravale da li su stranke registrovane kod nadležnog organa, da li su potpisane odgovarajuće izjave predsjednika stranaka, da li je poslat finansijski izvještaj, uplaćena taksa za prijavu za izbore, te dostavljen broj računa za finansiranje izborne kampanje. Subjekti se mogu žaliti Sudu BiH na odluke o ovjeri. Ovo će biti deseti opšti izbori u BiH od završetka rata 1995. godine. Na njima će biti birani članovi Predsjedništva BiH, poslanici u Predstavničkom domu državnog Parlamenta kao i u entitetskim skupštinama, predsjednik i potpredsjednici Republike Srpske, te poslanici u skupštinama kantona u Federaciji BiH.

Dok pažljivo pregledaju akcijske ponude u supermarketima i planiraju svaki obrok unaprijed, Goran i Slađa, bračni par iz Banjaluke sa troje djece, danas mjesečno troši oko 1.000 evra na hranu, gotovo dvije trećine svojih ukupnih primanja. "Moja i njena plata, kada saberemo, iznosi oko 3.000 maraka (oko 1.500 evra). To na prvu zvuči lijepo. al' ti kad sve sabereš, poplaćaš… još prošle godine se i moglo nešto sa strane sakriti, ali sad, fali sigurno još 400-500 maraka svaki mjesec (200-250 evra) da ne budem u minusu", kaže Goran za Radio Slobodna Evropa. Njihova priča prati trend zvanične projekcije Centralne banke Bosne i Hercegovine, iz koje su prije nekoliko dana iznijeli procjene da bi inflacija u ovoj godini mogla iznositi 4,7 odsto, uz već značajno zabilježen rast cijena od preko pet odsto u prvim mjesecima 2026. godine. Istovremeno, u Centralnoj banci su prognozirali i dalje usporavanje ekonomije u BiH, zbog čega ekonomski analitičari i sindikati upozoravaju na dodatni pritisak na porodice sa prosječnim i ispodprosječnim platama. Sindikalna potrošačka korpa u BiH premašila je 1.500 evra, dok prosječna plata u oba bosanskohercegovačka entiteta iznosi oko 800 evra. Sidnikati bilježe da je najveći problem u poskupljenju hrane, tvrdeći da, prema njihovoj računici, oko 80 posto plate ide upravo na troškove prehrane. Na nivou BiH i dalje nema jedinstvenih mjera zaštite građana od visokih cijena, a sporadične mjere provode entiteti i niži nivoi vlasti. Kako porodice pokušavaju 'pregurati' mjesec?Goranova supruga Slađa za RSE priča da je ona "ekspert" u traženju akcija (popusta) u marketima. A i tada, kaže, kada se ide u "trebovanje", glavni pomoćnik je digitron na telefonu. "Prije svake kupovine pravimo spisak, pošaljem ja njemu ili on meni na viber, mada obično kupimo i stvari koje nisu na spisku. E zato ja uvijek prvo vidim šta imam na kartici, koliko mi je ostalo, pa izračunam koliko smijem potrošiti. Čim stavim nešto u kolica, upišem cijenu u digitron na telefonu i tako sabiram", opisuje Slađa kupovinu. Ali i pored "sabiranja", kaže da se samo za hranu mjesečno potroši od 900 do 1.000 evra. "Djeca rastu, treba im kvalitetna hrana, voće, mlijeko, meso, užina za školu, hoće i kinder jaje, hoće nove patike, hoće bicikl… Uspijemo mi to nekako, ali nekad i na uštrb nas dvoje. Na sebi štedimo zbog djece", kaže Slađa. Porodica je, kako ističe, potpuno promijenila način kupovine. "Obilazimo po tri ili četiri marketa da bismo pronašli gdje je nešto jeftinije. Kada vidimo akciju, kupimo više komada odmah. Ranije to nikada nismo radili. Sad bukvalno pratimo kataloge i akcije kao da nam život zavisi od toga", navela je, dodajući da je suprug Goran "zadužen za račune". Goran kaže da za režije ljeti ode oko 150 evra, dok su zimi računi nekad i duplo veći. "Kada platimo sve, ostane nam vrlo malo za ostalo. Danas se desi da već deset dana prije plate nemamo skoro ništa. Onda ja tako odem negdje i nešto uradim, okrečim nekome stan, ofarbam stubište, da nadoknadim. Radim povremeno i dostave", ispričao je Goran. Zašto raste inflacija?Centralna banka Bosne i Hercegovine u svojim projekcijama navodi da inflacija ostaje pod snažnim uticajem globalnih faktora, prije svega rasta cijena nafte i prirodnog plina. Ti troškovi, kako upozoravaju, povećavaju cijene proizvodnje i transporta, što se direktno odražava na krajnje cijene hrane, goriva i usluga na domaćem tržištu. Uz to, Banka procjenjuje da će ekonomski rast biti usporen i iznositi oko 1,9 posto, zbog slabije potražnje i smanjenih investicija. Ekonomista Miloš Grujić upozorio je za RSE da je realna inflacija u Bosni i Hercegovini i "značajno viša od zvaničnih procjena", ističući da rast kamatnih stopa širom svijeta dodatno pogoršava ekonomsku situaciju i utiče na život građana. Dodao je da je BiH snažno vezana za tržište Evropske unije, zbog čega veliki dio inflacije dolazi spolja. "Veći dio inflacije je uvezen. To znači da će kamatne stope vjerovatno rasti ili ostati na sadašnjem nivou. Teško je očekivati njihov pad u bliskoj budućnosti ako se okolnosti ne promijene", istakao je on. Govoreći o uticaju inflacije na standard građana, Grujić je naveo da su plate u posljednjih nekoliko godina rasle, ali da je istovremeno značajno poraslo i učešće hrane u potrošačkoj korpi. "Ranije je hrana učestvovala sa oko 33 do 35 odsto u potrošačkoj korpi, a danas je to oko 45 odsto. To znači da prosječan stanovnik Bosne i Hercegovine više od polovine mjesečnih prihoda troši na hranu, pa mu ostaje mnogo manje novca za ostale troškove", naveo je Grujić. On je mišljenja da ograničavanje cijena nije dobro rješenje u ovakvoj situaciji, jer bi moglo dovesti do "nestašica i razvoja sivog tržišta". Kao efikasniju mjeru predložio je kontrolu i ograničavanje trgovačkih marži, uz jači inspekcijski nadzor. Na šta upozoravaju sindikati?Sindikati u oba entiteta, Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine, upozoravaju da rast cijena najviše pogađa radnike sa nižim primanjima i porodice. Generalni sekretar Saveza sindikata Republike Srpske Danko Ružičić kaže da podaci pokazuju nastavak rasta troškova života. "Sindikalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu iznosila je 2.904 marke (blizu 1.500 evra), dok je prosječna plata bila 1.643 marke (nešto više od 800 evra). Samo za hranu potrebno je 1.336 maraka (blizu 700 evra), što je oko 80 posto prosječne plate", navodi Ružičić. Dodaje da su posebno pogođeni radnici u trgovini, ugostiteljstvu i građevini, gdje su plate niže od prosjeka. Sličnu ocjenu iznose i u Savezu samostalnih sindikata BiH. "Prosječna plata pokriva tek 30 do 40 posto sindikalne potrošačke korpe", kaže Amela Lojo iz službe za informisanje ove organizacije. Ona ističe da građani možda ne primjećuju jednako poskupljenje svih proizvoda, ali da određene kategorije bilježe značajan rast. "Voće i povrće posebno skaču u sezoni. Imate situaciju da kilogram jagoda košta 12 maraka. To se jasno osjeti u kućnom budžetu", kaže Lojo. Sindikati upozoravaju i da mjere koje vlasti donose imaju ograničen efekat. "Zaključavanje cijena ili ograničavanje pojedinih proizvoda najčešće se odnosi na najjeftiniju robu i ne donosi bitno olakšanje većini radnika", dodaje ona. Zašto su mjere neujednačene?Mjere za ublažavanje inflacije u Bosni i Hercegovini provode se uglavnom na entitetskom nivou, dok na državnom nivou nema dogovora o ključnim potezima. Jedna od tema o kojoj se mjesecima raspravljalo kada je nastupio rast cijena goriva, jeste privremeno ukidanje akciza na gorivo, ali takva odluka nikada nije usaglašena na nivou institucija Bosne i Hercegovine. Takođe, na državnom nivou nije donesena ni sveobuhvatna odluka o oslobađanju od poreza na dodanu vrijednost (PDV) za osnovne životne namirnice. Iako su postojali prijedlozi za diferencirane stope ili ukidanje PDV-a na određene proizvode, oni nisu usvojeni. Zbog toga entiteti uvode vlastite mjere. Vlada RS donijela je krajem maja odluku kojom se ograničavaju marže na osnovne životne namirnice, hranu za bebe, sredstva za higijenu i lijekove. Odlukom je propisana maksimalna marža od šest posto u veleprodaji i osam posto u maloprodaji za proizvode poput brašna, hljeba, ulja, mlijeka, šećera i soli. Mjera obuhvata i dječiju hranu, pelene i deterdžente, dok su za lijekove propisane dodatno ograničene marže. U Federaciji Bosne i Hercegovine vlasti su krajem aprila najavile produženje mjere "zaključanih cijena" za 63 osnovna proizvoda za dodatnih 30 dana nakon 1. maja, uz plan da lista bude proširena na oko 100 artikala. Istovremeno je najavljena i odluka o ograničavanju veleprodajnih marži za ključne prehrambene i higijenske proizvode s ciljem suzbijanja rasta cijena. U najavi je i uvođenje maksimalne cijene hljeba na 4,20 maraka (2,1 evro) po kilogramu, koja bi važila 60 dana od stupanja na snagu.

"Treba mi mir", kaže Nedžad, koji s Cecilijom živi i radi u planinarskom domu "Prijatelji prirode" na Igmanu. Kažu da ih je život u prirodi promijenio i povezao. "Svaki put kad odem negdje, pa se vratim, kažem – hvala ti Bože i napijem se vode s ovog izvora", priča Cecilija. Ona je iz Novog Sada, on iz Sarajeva. Grad, buku i stres su zamijenili životom i radom u prirodi. Kroz priču o njihovom životu, ali i susrete s drugim ljudima, govorimo o potrebi za mirom, osjećajem slobode, ali i o odnosu prema prirodi. Dok jedni upozoravaju na betonizaciju planina, drugi skreću pažnju na smeće, što dovodi u opasnost ono zbog čega ljudi dolaze u prirodu.

Poseta dvojice američkih kongresmena Zapadnom Balkanu važan je korak ka potvrđivanju posvećenosti Sjedinjenih Američkih Država miru i stabilnosti u regionu "u vreme kada Srbija i Rusija nastavljaju napore za destabilizuju". Ovako Ivana Stradner iz Fondacije za odbranu demokratija u Vašingtonu ocenjuje posetu republikanskog kongresmena Kita Selfa (Keith) i demokratskog kongresmena Suhasa Subramanjama (Subramanyam) Bosni i Hercegovini, Srbiji, odnosno Preševskoj dolini, i Kosovu ove nedelje. "Kosovo i Bosna i Hercegovina ostaju posebno ranjivi na zlonamerni uticaj i politički pritisak Beograda i Moskve", kaže Stradner za Radio Slobodna Evropa. Zapadni Balkan ostaje region povišenih političkih tenzija i spoljnih uticaja, navodi se u izveštaju američkih obaveštajnih službi objavljenom ranije ove godine, u kojem se posebno ističe uloga Rusije u destabilizaciji regiona. Prema izveštaju, Rusija "podstiče nestabilnost između Srbije, koju favorizuje, i Kosova", ali takođe "podržava otcepljenje srpskog entiteta, Republike Srpske, od Bosne i Hercegovine". Tokom posete BiH i Kosovu, prema navodima tamošnjih vlasti, američki kongresmeni su s liderima razgovarali o bezbednosnim pitanjima, situaciji u regionu i bilateralnim odnosima. Na Kosovu se, prema navodima državnih zvaničnika, razgovaralo i o članstvu zemlje u NATO-u. Prema rečima Stradner, kongresmen Self, koji predsedava Pododborom za Evropu u Odboru za spoljne poslove Predstavničkog doma, razume da se Balkan ne može tretirati "kao sporedno pitanje", dok "Rusija i Srbija koriste svaku regionalnu liniju razdvajanja da oslabe Zapad". "Svako smanjenje američkog prisustva stvorilo bi opasan vakuum koji bi Moskva i Beograd brzo iskoristili", kaže Stradner. Ona dodaje da je stabilnost u regionu direktno povezana sa širom evropskom bezbednošću. "Ova poseta šalje važan signal da američko angažovanje i odvraćanje ostaju ključni za sprečavanje novog ciklusa regionalne destabilizacije", kaže ona. Govoreći o Kosovu, Stradner kaže da postoji "sve veća zabrinutost u vezi s budućnošću KFOR-a na Kosovu", uključujući "strah od mogućeg povlačenja SAD". "To bi bila tragična greška od koje bi direktno imale koristi Rusija i Srbija, dok bi potkopala regionalnu bezbednost i stabilnost", rekla je Stradner. Nedavno je bilo izveštaja i diskusija o mogućnosti da Vašington preispita prisustvo svojih trupa u misijama NATO-a, uključujući KFOR. Međutim, Pentagon je ranije naveo za RS da nema najava promene u raspoređivanju američkih snaga. U aprilu je kongresmen Self, zajedno sa svojim kolegama Ričijem Toresom (Ritchie Rorres) i Majkom Lolerom (Mike Lowler), pokrenuo dve rezolucije o Kosovu. Prva ima za cilj da podtakne puta Kosova ka članstvu u NATO-u. Druga poziva SAD da nastave učešće u KFOR-u. Tokom sastanaka na Kosovu, vršiteljka dužnosti predsednika Aljbulena Hadžiju (Albulena Haxhiu) i premijera u tehničkom mandatu Aljbin Kurti (Albin) zahvalili su kongresmenima na podršci težnji Kosova za članstvo u zapadnom vojnom savezu i za nastavak američkog vojnog prisustva. Kosovo teži članstvu u zapadnom vojnom savezu, ali još nije podnelo zvaničan zahtev za članstvo, pošto se činjenica da ga ne priznaju četiri zemlje NATO-a (Grčka, Rumunija, Slovačka i Španija) smatra preprekom na tom putu. Stradner iz Fondacije za odbranu demokratija u Vašingtonu, govoreći o situaciji u regionu, krivi Srbiju za stvaranje nestabilnosti na Zapadnom Balkanu. Prema njenim rečima, Vlada Srbije se suočava sa sve većim nezadovoljstvom u zemlji i otporom "sve većoj autokratskoj vladavini (predsednika Aleksandra) Vučića. Njegov antidemokratski model upravljanja u velikoj meri je doprineo nestabilnosti širom Zapadnog Balkana i Self jasno vidi tu Vučićevu igru". Što se tiče Bosne i Hercegovine, Stradner kaže da je situacija zabrinjavajuća jer se dejtonski okvir, prema njenim rečima, suočava sa sve većim pritiskom i destabilizujućim naporima Milorada Dodika. "Važno je da Self pošalje jasnu poruku da SAD neće tolerisati pretnje ili pokušaje koji bi ugrozili suvereniteta Bosne", kaže ona. Poslednjih godina u Republici Srpskoj je usvojen niz neustavnih zakona, dok je lider tog entiteta Milorad Dodik godinama poznat po secesionističkoj retorici. Iako američki kongresmeni nisu posetili Crnu Goru, Stradner kaže da je ova zemlja i dalje pod pritiskom u veoma važnom trenutku na putu ka članstvu u EU. "Predsednik Vučić nastavlja da vrši uticaj s ciljem da uspori evroatlantsku putanju Crne Gore, kao i da region održi politički podeljenim i nestabilnim", kaže Stradner za Radio Slobodna Evropa. Crna Gora je postigla najveći napredak ka članstvu u EU među zemljama Zapadnog Balkana i očekuje se da će Podgorica u narednim godinama postati nova članica evropskog bloka.

Samit o ekonomiji i bezbjednosti, u organizaciji američkog Gold instituta za međunarodnu strategiju na čijem čelu se nalazi Majkl Flin (Michael Flynn), penzionisani američki general i bivši savjetnik za nacionalnu bezbjednost predsjednika SAD Donalda Trampa, otvoren je 28. maja u Banjaluci. Organizatori su naveli da na samitu učestvuje više od 100 učesnika iz preko 20 zemalja. Među temama o kojima će se raspravljati su, između ostalog, bezbjednost u Evropi i SAD, te ekonomski i regionalni razvoj. Osim zvaničnika iz bh. entiteta Republika Srpska, u zvaničnom programu je najavljeno da će u diskusijama učestvovati zvaničnici i preduzetnici iz SAD, Holandije, Rumunije i Španije, koji sarađuju sa Gold institutom. Nije najavljeno prisustvo diplomatskih predstavnika. Flin, koji je predsjednik Upravnog odbora instituta, obratio se novinarima uoči samita i poručio da je njihova misija "promocija slobode". "Sloboda dozvoljava ljudima, društvima i nacijama da budu inovativne, preduzetničke, dozvoljava ljudima da misle, govore i vjeruju slobodno, a time se mi vodimo. O tome će biti današnja diskusija. Razgovaraćemo o bezbjednosnim pitanjima u regiji, u Evropi i širom svijeta", kazao je Flin. Novinarima se obratio i Eli Gold, predsjednik Gold instituta, koji je izjavio da su regije poput Balkana važne ekonomski i sigurnosno. "Ovo je prilika da premostimo odnose između SAD i RS, ovo je prilika da, dok gradimo odnose i širimo svoje prisustvo u regiji, da vidimo rezultate u nečemu što donosi stabilnost u Evropi i na Balkanu", rekao je Gold. Nemanja Starović, ministar za evropske integracije u Vladi Srbije, izjavio je da želi Srbiju predstaviti kao državu okrenutu budućnosti, te da učešćem na samitu osnažuje veze sa Vašingtonom. "Želim da kažem da je Republika Srbija u potpunosti posvećena procesu strateškog dijaloga sa SAD čiji početak uskoro očekujemo", istakao je Starović. "Gold Institute for International Strategy" zvanično je registrovan kao međunarodni think-tank koji se bavi analizom geopolitike, bezbjednosti i globalnih ekonomskih trendova. Oni organizuju konferencije, samite i stručne skupove na kojima okupljaju političare, analitičare i poslovne lidere. Takođe, navode i da se bave izradom strateških preporuka za vlade i institucije u oblasti međunarodnih odnosa i ekonomije. Ko je Majkl Flin?Majkl Flin je bio postavljen za Trampovog savjetnika za nacionalnu bezbjednost na početku njegovog prvog mandata 2017. godine, ali je nakon 23 dana smijenjen, jer su procurile informacije da je tajno pregovarao sa ruskim ambasadorom u Vašingtonu krajem 2016. o ukidanju američkih sankcija Moskvi. Flin je priznao 2017. godine da je lagao tokom istrage Federalnog istražnog biroa (FBI) kada je riječ o njegovim ruskim kontaktima, a onda je pokušao da povuče priznanje. Američki predsjednik Donald Tramp ga je pomilovao u novembru 2020. godine. Flin je penzionisani general sa tri zvjezdice. On je 2014. bio smijenjen sa položaja šefa Odbrambene obavještajne agencije po optužbi za zloupotrebe i nekontrolisani temperament. Flin, koji je tri decenije služio u američkoj armiji, žalio se da je smijenjen zato što je govorio teške istine o ratu protiv islamskog ekstremizma. On je već ranije tokom ove godine bio u posjeti Banjaluci, gdje je držao predavanje političkom rukovodstvu RS, i govorio o prijetnjama od "radikalnog islama".

Bosna i Hercegovina godišnje izdvaja oko 200 milijuna eura za državnu pomoć, ali najveći dio tog novca završava u subvencioniranju javnih poduzeća i pokrivanju njihovih višemilijunskih gubitaka, pokazuju izvještaji o državnoj pomoći koje je analizirao Radio Slobodna Evropa. Za razliku od zemalja Europske unije, poput Njemačke i Francuske, koje državnu pomoć koriste za razvoj novih industrija, zelenu tranziciju i tehnološke inovacije, BiH najveći dio javnog novca usmjerava prema sektorima koji bez kontinuiranih subvencija teško mogu opstati. Prema podacima iz analiziranih izvještaja, gotovo polovica ukupne državne pomoći u BiH odnosi se na takozvane usluge od općega ekonomskog interesa, a među najvećim korisnicima pomoći nalaze se željeznice, poštanska i komunalna poduzeća, te javni prijevoz. Samo u posljednjih pet godina iz entitetskih, kantonalnih i općinskih proračuna isplaćeno je više od 1,1 milijarde eura subvencija i grantova. Za tehnološki razvoj, istraživanje i inovacije u istom razdoblju izdvojeno je svega oko 60.000 eura. Ako se tome pridodaju transferi koje javne kompanije isplaćuju povezanim društvima koje su u njihovom vlasništvu, ukupni iznos državne pomoći premašuje milijardu eura godišnje. "Zemlje EU državnu pomoć koriste kako bi stvorile novu vrijednost i povećale konkurentnost. U BiH se pomoć uglavnom koristi kako bi se spriječio kolaps postojećih sistema", rekao je za RSE umirovljeni profesor ekonomije Rajko Tomaš. Tomaš kaže kako ideja državne pomoći sama po sebi ima smisla, "ali kako mi to u BiH radimo, baš i nema". "O tome sam godinama pisao i govorio, pokušavao nešto promijeniti, ali bez uspjeha. Vidim da se sistam kreće u potpuno drugom smjeru", rekao je Tomaš za RSE, koji je bio i član vijeća koje bi trebalo nadgledati dodjelu državne pomoći u BiH. Zašto nema preciznih podataka?Državnu pomoć u BiH mogu dodjeljivati hiljade institucija, od ministarstava i općina do javnih fondova, zavoda i agencija. Ne postoji jedinstven i transparentan pregled ukupnih subvencija, grantova i drugih oblika pomoći koje završavaju kod javnih, ali i privatnih poduzeća. Objava službenih izvještaja kasni godinama i oni često ne sadrže podatke o krajnjim korisnicima pomoći niti precizne iznose dodijeljenih sredstava. Entitetska ministarstva još nisu objavila podatke za 2025., dok je Vijeće za državnu pomoć BiH posljednji dostupni izvještaj objavilo za 2023. godinu. Reforma sustava državne pomoći jedan je od uvjeta koje je Europska komisija postavila BiH u procesu otvaranja pristupnih pregovora s Europskom unijom, uključujući jačanje kontrole nad dodjelom pomoći i veću transparentnost. Prema zakonu, Vijeće za državnu pomoć BiH mora unaprijed odobriti programe državne pomoći prije nego što ih provedu vlade, ministarstva ili lokalne vlasti. U slučaju sumnje na nezakonitu pomoć, Vijeće može pokrenuti istragu i naložiti povrat sredstava. U proteklih pet godina Vijeće je to naložilo sedam puta, a pet slučajeva završilo je u dugogodišnjim sudskim procesima, nakon žalbi vlada i ministarstava. Osam članova Vijeća imenuju entitetske vlasti prema nacionalnom ključu, a odluke se donose konsenzusom, što u praksi omogućuje političke blokade i veto mehanizme, slično modelu odlučivanja u Konkurencijskom vijeću BiH. Niže razine vlasti državnu pomoć često ne prijavljuju ili je ne prikazuju jasno u izvještajima o izvršenju proračuna, na što se upozorava i u revizorskim izvještajima za Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Neki kantoni javno objavljuju samo imena korisnika, ali ne i iznose dodijeljene pomoći. Jedinstveni javni registar korisnika državne pomoći u BiH ne postoji. Za inovacije nula euraPrema podacima iz entitetskih izvještaja o državnoj pomoći, od 2020. do 2024. godine u BiH nije izdvojen nijedan euro za istraživanje, razvoj i inovacije. Istodobno su deseci milijuna eura godišnje usmjeravani prema javnim poduzećima i sektorima s dugogodišnjim financijskim problemima. Među najvećim korisnicima pomoći nalaze se željeznice, poštanska i komunalna poduzeća te javni prijevoz u Federaciji BiH i Republici Srpskoj. Financijski izvještaji tih kompanija pokazuju da značajan dio prihoda ostvaruju upravo iz proračunskih subvencija, dok najveći dio rashoda odlazi na plaće zaposlenih. Pošte Srpske su, primjerice, tijekom posljednjih pet godina iz entitetskog proračuna primile oko 2,5 milijuna eura pomoći pod obrazloženjem "pružanja usluga od općega interesa". U istom razdoblju broj zaposlenih povećan je za više od 200 radnika, a troškovi njihovih plaća procjenjuju se na oko 12 milijuna eura, prema izvještajima o poslovanju. Saša Grabovac, izvršni direktor Udruženja ekonomista Republike Srpske SWOT, kaže da dio subvencija javnim poduzećima ima socijalnu funkciju jer zakon obvezuje pošte da održavaju poslovnice i u nerentabilnim ruralnim područjima kako bi građani mogli podizati mirovine i plaćati račune. "I to ima smisla. Ali, kod subvencija željeznicama se postavlja pitanje njihove održivosti. Nema nikakve strategije razvoja saobraćaja niti industrijskih strategija, a one bi trebale da budu usklađene. Ta agonija se samo produžava, a novac se baca u jamu bez dna već dvadesetak godina. Tu se radi o održavanju socijalnog mira, ljudi se zapošljavaju", kazao je Grabovac za RSE. Nakon zatvaranja više rudnika i gašenja proizvodnje u ArcelorMittal Zenica, nekada jednim od najvećih klijenata željeznica u BiH, Grabovac smatra da će ekonomska opravdanost daljnjih ulaganja u željeznički sektor biti još upitnija. Vlasti Federacije BiH trenutačno pokušavaju pronaći rješenje za Željezara Zenica, koja je više od dva desetljeća u privatnom vlasništvu, a čiji dug iznosi oko 175 milijuna eura i nalazi se na rubu stečaja. Elektroprivreda Bosne i Hercegovine, koja je u vlasništvu Federacije BiH, tijekom posljednjih 15 godina uložila je oko 383 milijuna eura u sedam rudnika ugljena. Dugovi tih rudnika u međuvremenu su premašili 610 milijuna eura, proizvodnja ugljena pada, a BiH istodobno povećava uvoz električne energije i ugljena. Zračna luka u Mostaru je u 2024. godini imala oko pet milijuna eura prihoda i rashoda te je poslovala gotovo bez dobiti. Na plaće sedamdesetak zaposlenih potrošeno je oko 1,3 milijuna eura, dok su prihodi od aerodromskih usluga iznosili oko 860.000 eura. Ostatak "prihoda" aerodroma koji je u gradskom vlasništvu činile su subvencije i financijska pomoć različitih razina vlasti. Službeni podaci pokazuju i da državnu pomoć u BiH dobivaju profitabilne kompanije. Igman i Unis Ginex, proizvođači municije u većinskom vlasništvu Vlade Federacije BiH, primali su poticaje za zapošljavanje unatoč višemilijunskim prihodima, prema podacima, prema izvještajima Sarajevske burze. Kada je riječ o pomoći pojedincima i privatnim kompanijama, potpore i subvencije dodjeljuju vlade i ministarstva dva entiteta, deset kantona te 143 grada i općine, uglavnom kroz zasebne programe. Riječ je o desecima tisuća pojedinačnih malih iznosa, najčešće od nekoliko hiljada do 200.000 eura. Najveći pojedinačni iznosi državne pomoći izdvajaju se za poljoprivredu, iako BiH uvozi između 80 i 92 posto hrane, ovisno o godini. Federacija BiH za poljoprivredne poticaje u 2025. godini izdvojila je 93 milijuna eura, dok je za 2026. planirano 97 milijuna eura. U Republici Srpskoj tijekom 2025. godine za poticaje je izdvojeno 92 milijuna eura, a isti iznos planiran je i u proračunu za 2026. godinu. Poticaj iz entitetskog budžeta može dobiti mljekar koji se registrira i ima tri, a iz kantonalnog budžeta ako ima dvije muzne krave. Što je cilj EU, a što BiH?U Europskoj uniji jedan od ključnih kriterija za odobravanje državne pomoći jest "poticajni učinak". Država mora dokazati da bi se određena investicija, projekt ili razvojna aktivnost teško realizirali bez subvencije. Ekonomisti upozoravaju da se u BiH takve procjene uglavnom ne provode, iako napominju da je teško usporediti BiH s najvećim europskim ekonomijama. "Prema teoriji liberalne ekonomije, državne subvencije ne bi trebale biti česta praksa jer remete funkcionisanje osnovnih mehanizama tržišne privrede", rekao je za Radio Slobodna Evropa Saša Grabovac iz Udruženja ekonomista Republike Srpske "SWOT". Grabovac ističe da su globalna financijska kriza, pandemija koronavirusa i geopolitički sukobi posljednjih godina doveli do snažnijih državnih intervencija čak i u tradicionalno liberalnim ekonomijama kao što su SAD, Velika Britanija ili Njemačka, a ne samo u socijalističkim zemljama kao što je Kina ili nerazvijenim poput BiH. Prema njegovim riječima, ključna razlika je u tome što one državnu pomoć koriste za razvoj tehnologija budućnosti i stvaranje novih tržišta, kroz međusobno koordinirane politike i jasno definirane ciljeve. "I kod nas se grantovi daju za neke industrije ili socijalne grupe kao što su mladi, ali nažalost u velikoj većini slučajeva ti grantovi ne budu svrsishodno upotrijebljeni, već se daju tamo gdje je to politički profitabilno ili zarad drugih ciljeva", kaže Grabovac. BiH, za razliku od Njemačke ili Francuske, ima slabiju industrijsku koja je uglavnom naslijeđena još iz razdoblja bivše Jugoslavije, visoku ovisnost o javnom sektoru i složen sistem uređenja s više razina vlasti. Velike europske kompanije poput Airbusa, BMW-a i Michelina sudjeluju u zajedničkim projektima razvoja vodikovih tehnologija, baterija za električne automobile i kompjuterskih čipova, koje EU smatra ključnima za buduću konkurentnost. Takvi programi u BiH ne postoje.

Viši privredni sud u Banjaluci donio je presudu da entitetski javni emiter Republike Srpske (RTRS) mora isplatiti Radio Televiziji Bosne i Hercegovine (BHRT) 7,83 miliona maraka (oko 4 miliona evra), potvrđeno je iz tog suda za Radio Slobodna Evropa 27. maja. Presudom, koja je donesena 12. maja, BHRT istovremeno mora entitetkom emiteru platiti oko 9,4 miliona maraka (oko 4,8 miliona evra) glavnog duga i više od 8,2 miliona maraka kamata (oko 4,2 miliona evra). Ova presuda dio je dugogodišnjeg spora između dva javna emitera zbog raspodjele novca od RTV takse i drugih međusobnih potraživanja. Time je, kako su naveli iz Suda za Radio Slobodna Evropa, odbijena žalba BHRT-a, a djelimično uvažena žalba RTRS-a, čime je u najvećem dijelu potvrđena ranija presuda Okružnog privrednog suda u Banjaluci. RTRS je obavezan da BHRT-u isplati 7,83 miliona maraka za prikupljenu RTV taksu iz perioda 2013. i 2014. godine, uz kamatu koja teče od decembra 2017. godine do isplate. U odgovoru za RSE, međutim, nije preciziran iznos kamate. S druge strane, BHRT mora RTRS-u platiti oko dva miliona maraka (oko jedan miliona evra) za prihode od marketinga, uz oko 844 hiljade maraka kamata (oko 432 hiljade evra), koje će dodatno rasti do konačne isplate. Najveći dio obaveze odnosi se na dug za korištenje fiksnih radio veza, 7,39 miliona maraka (oko 3,78 miliona evra), na koji je obračunata i kamata u istom iznosu, odnosno još 7,39 miliona maraka (oko 3,78 miliona evra). BHRT je dodatno obavezan da RTRS-u plati i oko 120 hiljada maraka sudskih troškova (oko 61 hiljadu evra). U pokušaju da izađe iz višegodišnje finansijske krize, BHRT kroz više od deset sudskih postupaka potražuje više od 100 miliona maraka (oko 50 miliona evra) od RTRS-a. Sporovi su uglavnom vezani za raspodjelu prihoda od RTV takse, koju su građani obavezni plaćati u iznosu od 7,5 maraka (oko četiri evra) mjesečno. Prema zakonu, entitetski emiteri, RTRS i Radio televizija drugog entiteta, Federacije BiH, dužni su dio prikupljenih sredstava uplaćivati državnom javnom servisu BHRT-u. Međutim, ovaj model u praksi nikada nije u potpunosti zaživio, a BHRT od 2017. godine ne dobija sredstva od RTRS-a, što je dovelo do ozbiljnih finansijskih problema, dugovanja i čak povremenih prekida programa. Ustavni sud BiH je u martu prošle godine potvrdio pravo BHRT-a na dio RTV takse prikupljene u Republici Srpskoj, nakon čega su nižim sudovima naložena nova odlučivanja u skladu s tim stavom. U međuvremenu, početkom aprila 2026. godine Viši privredni sud u Banjaluci donio je još jednu presudu kojom je RTRS obavezan da BHRT-u isplati oko 5,4 miliona maraka (oko 2,76 miliona evra), takođe po osnovu dijela RTV takse. Iako pojedinačne presude idu u korist BHRT-a kada je riječ o naplati RTV takse, ukupni odnosi između dva emitera ostaju neriješeni zbog paralelnih tužbi i velikih međusobnih potraživanja. Finansijska stabilnost BHRT-a već godinama je pod pritiskom, a rješavanje ovih sporova smatra se ključnim ne samo za opstanak državnog emitera, već i za funkcionisanje cijelog javnog RTV sistema u Bosni i Hercegovini.

Kada je prošle jeseni doselila u Sarajevo, 31-godišnjoj Filipinki Honey Lyn činilo se da je posao baristice, za plaću nešto višu od 500 eura, prilika koju ne treba propustiti. Odrasla u Camaliganu, gradiću u jednoj od siromašnijih filipinskih regija, aplicirala je za posao u jednom sarajevskom restoranu, putem agencije za zapošljavanje u inozemstvu. Potom je dobila radnu dozvolu i ostale dokumente potrebne za boravak u Bosni i Hercegovini, a svi uvjeti za rad dogovoreni su prije dolaska u Sarajevo. U BiH je stigla sa još devet djevojaka iz Filipina, no po dolasku ju je, kako tvrdi, dočekalo razočarenje. Smještene su u tri sobe u kući u blizini Sarajeva, a Honey Lyn je za Radio Slobodna Evropa (RSE) ispričala da su uvjeti bili daleko od idealnih. "Zidove crne od vlage morale smo čistiti jakim kemijskim sredstvima i onda spavati u tim prostorijama", ispričala je pokazujući snimke sobe. Ugovor je predviđao da smještaj bude besplatan. Međutim, Filipinka tvrdi da im je, već nakon prvog mjeseca rada, zatraženo da plate po 170 maraka (oko 85 eura) nakon što im budu isplaćene plaće. BiH posljednjih godina bilježi porast broja stranih radnika, osobito u građevinarstvu, ugostiteljstvu i proizvodnji. Procjene su da ih trenutno ima više od 7.000. Poslodavci upozoravaju da bez stranih radnika više ne mogu popuniti radna mjesta, dok domaći radnici odlaze u zemlje Evropske unije, zbog boljih plaća i uvjeta rada. Raskid ugovoraNakon što je u februaru na nekoliko dana napustila BiH, za šta nije dobila slobodne dane od poslodavca, Filipinki Honey Lyn raskinut je ugovor o radu i vratila se kući. U firmi, za koju je radila, negirali su njene tvrdnje o tome da je smještaj neuvjetan i da su ga radnice morale plaćati, ističući da se radi o bivšem domu za stare koji je bio u dobrom stanju. Također su naveli da su ugovor s filipinskom radnicom raskinuli, jer je izostancima prekršila radne obaveze. "Kuću su obilazile i inspekcije, te smatramo da su to dobri uslovi. Po troje ljudi u sobama, imaju grijanje, kuhinju, krevete, toalet", naveli su iz firme Kenna. Trenutno, kako kažu, zapošljavaju 30-ak radnika iz Indije, Filipina i Mauricijusa, angažirane na poslovima kuhara, barista i konobara. Kad je riječ o plaćama, kažu da su u početku na nivou minimalne, koja u Federaciji BiH iznosi nešto više od 1.000 maraka (oko 500 eura). "S njima u startu dogovorimo minimalac, plus smještaj, naknade za topli obrok i prijevoz. Dakle, damo im ponudu i definišemo šta sve uključuje. Kasnije su plate nešto veće. Imamo strane radnike koji rade i duže od tri godine, obnavljaju dozvole i ugovor", ističu iz sarajevske firme. Porast broja stranih radnikaStrani radnici u BiH zapošljavaju se kroz godišnje kvote radnih dozvola, koje su utvrđene prema potrebama koje iskazuje poslovna zajednica. Vijeće ministara BiH odobrilo je za ovu godinu ukupnu kvotu od 7.427 radnih dozvola. Od toga je oko 2.300 predviđeno za produženje već izdanih, dok se veći dio odnosi na nova zapošljavanja. Služba za poslove sa strancima BiH, koja provodi kontrolu zakonitosti boravka stranih državljana u BiH i njihovog rada, nije odgovorila na upit RSE o tome postoje li evidentirani slučajevi kršenja prava stranih radnika i koje mjere su poduzete. Na upit RSE da li su imali prijave stranih radnika, iz Inspekcije rada Federacije BiH naveli su da je to pitanje, uglavnom, u nadležnosti deset kantonalnih inspekcija. Inspekcija rada Republike Srpske potvrdila je za RSE da je zabilježeno, tek, nekoliko pojedinačnih prijava stranih radnika, koji rade na teritoriji tog entiteta. Tokom kontrole u ovoj godini zatekli su 15-ak radnika iz Turske koji su bili angažirani na poslovima građevinarstva, a nisu imali radnu dozvolu ili uredno reguliran radno-pravni status sa poslodavcem. Inspektor je poslodavcu izrekao novčanu kaznu i zabranio dalje angažovanje radnika dok se za radnike ne pribave radne dozvole, zaključe ugovori o radu, prijave u sistem doprinosa i osposobe za siguran rad. Jedan od slučajeva kršenja propisa i zloupotrebe prava radnika zabilježen je prošle godine u Stocu, na jugu zemlje. Inspektori Služba za poslove sa strancima tada su na gradilištu solarne elektrane pronašli više od 70 kineskih državljana bez potrebnih dozvola za rad i boravak, nakon čega su deportirani. Tokom inspekcijske kontrole u Sarajevu, bez radnih dozvola i ugovora o radu zatečeno je 13 stranih državljana, zbog čega su poslodavcima izdati prekršajni nalozi. Ti radnici bili su angažirani u djelatnostima građevinarstva, autoindustrije i ugostiteljstva, a radi se o državljanima Turske, Azerbejdžana i Hrvatske, naveli su iz kantonalne inspekcije. Na opasnost od moguće radne eksploatacije stranih državljana upozoreno je i početkom aprila u Sarajevu, na skupu u organizaciji Misije OSCE-a u BiH posvećenom radnim migracijama i sprečavanju trgovine ljudima. Istaknuto je da strani radnici mogu predstavljati posebno ranjivu grupu ako su mehanizmi zaštite slabi, te da je potrebno jačati nadzor i kontrolu uvjeta rada i smještaja. Jasminka Džumhur, ombudsmenka za ljudska prava u BiH, kazala je za RSE da ta institucija do sada nije primila žalbe koje se odnose na radni status stranih radnika. "Žalbe nismo još uvijek registrovali, što ne znači da ne dolazi do kršenja ljudskih prava, ali kada dođete u stranu državu, prije svega nastojite da obezbijedite onu minimalnu egzistenciju", kazala je Džumhur. Navela je da će to biti izazov za institucije u BiH, imajući u vidu podijeljene nadležnosti između različitih niva vlasti. "To otvara i pitanje djelovanja inspekcijskih organa. Stalno ukazujemo da treba biti realan, prvo nedostatak kapaciteta unutar same inspekcije, njihova razuđenost, posebno u Federaciji, različite nadležnosti. To će biti izazov u budućnosti", kazala je Džumhur. BiH kao poželjna zemljaDvadesetosmogodišnji Mohamadvakas Shekh već tri pol godine živi u BiH i zaposlen je u tvornici stolica u Visokom, u centralnoj Bosni. Za RSE kaže da BiH nudi bolje radne uvjete nego Indija, dok su tržišta rada razvijenijih evropskih zemalja rezervirana, uglavnom, za visokokvalificirane radnike. "Za nas je ovdje bolje. U Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji traže profesionalce, doktore, IT stručnjake i ne možete dobiti radnu dozvolu ako nemate te kvalifikacije", kaže on. Posao je pronašao putem agencija koje na internetu oglašavaju poslove u Evropi, a financijski pomaže porodicu koja živi u selu, oko 120 kilometara od glavnog grada Indije. Kao razlog odlaska iz domovine navodi malu plaću. "Radio sam kao asistent u uredu jedne firme. Uobičajeno je plaća od 250 do 500 maraka (125 - 250 eura) mjesečno. Za neki bolji posao može i više, ali teško ga je pronaći. Puno je ljudi, a mala ponuda", kazao je. U međuvremenu, naučio je bosanski jezik i planira ostanak u BiH. Želja mu je i da mu se pridruži i porodica. "Firma nam je dala i smještaj. No, ne mogu reći kakav je zapravo život u Bosni, jer tu smo da radimo, odemo kući, jedemo i spavamo. Ako ideš zaraditi, takav je život", kazao je. Komplicirane procedureIndijac Mohamadvakas jedan je od 30-ak stranih radnika, uglavnom iz Indije i Bangladeša, koji su zaposleni u kompaniji "Wood Team". Vlasnik Adnan Selimbegović kaže da strani radnici čine između šest i sedam posto ukupnog broja zaposlenih. Kao razlog upošljavanja stranih radnika, Selimbegović ističe da domaći radnici sve manje prihvataju teže fizičke poslove, osobito one povezane s radom sa ljepilima i lakovima. Prema posljednjim podacima, na evidencijama nezaposlenih u BiH krajem prošle godine ima više od 300.000 osoba. "Naši ljudi jednostavno neke poslove ne žele da rade. Imaju izbora i mogućnost da biraju poslove, pa im je to neka zadnja opcija", kaže Selimbegović. Tvrdi da nije riječ o potrazi za jeftinom radnom snagom, naglašavajući da poslodavci za strane radnike, osim plaće i doprinosa, snose i troškove smještaja, dolaska i godišnjih putovanja kući. Služba za poslove sa strancima prethodnih je godina upozoravala na zloupotrebe radnih dozvola i viza, navodeći da pojedini strani državljani dozvole za rad u BiH koriste za pokušaj odlaska u zemlje Evropske unije (EU). Selimbegović tvrdi da je i njegova firma ranije imala nekoliko radnika koji su zloupotrijebili radne dozvole kako bi pokušali ilegalno otputovati u zemlje Evropske unije. Ističe da je na taj način firmu napustilo desetak radnika, ali da u posljednje dvije godine takvih slučajeva nije bilo. Angažman stranih radnika često je dugotrajan proces koji uključuje nostrifikaciju diploma, te dobijanje vize, boravišne i radne dozvole. U slučaju Indijca Mohamadvakasa, koji radi u Visokom, za dobijanje radne dozvole trebalo je proći 11 mjeseci. Kanita Smailbegović, direktorica Agencije za posredovanje i zapošljavanje UNIDAD, kaže za RSE da je proces zapošljavanja stranih radnika jednostavniji u odnosu na ranije godine, ali da je dalje dugotrajan zbog velikog broja institucija uključenih u proceduru. Kaže i da ova agencija nije imala ozbiljnije slučajeve kršenja dogovorenih uvjeta rada, poput neisplaćenih plaća ili neobezbijeđenog smještaja, te da su eventualni problemi rješavani razgovorom radnika, poslodavaca i agencije. Ističe i da strani radnici u BiH još nisu u potpunosti zaštićeni, te da će biti potrebno vrijeme da se institucije i poslodavci prilagode i osiguraju im to. Federacija BiH dobila je nedavno novi propis o zapošljavanju stranaca, koji predviđa brže i jednostavnije procedure za zapošljavanje stranih radnika, posebno za deficitarna zanimanja. Poslodavci za dio poslova više neće morati dokazivati da na evidencijama nema domaćih radnika, a rokovi za izdavanje dozvola trebali bi biti kraći. Izmjenama zakona u drugom entietu, Republici Srpskoj, prije četiri godine uvedeni su kraći rokovi za odlučivanje o zahtjevima za radne dozvole. *Tekst je ažuriran 29. maja izjavom iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Sarajevo Suradnja na tekstu: Meliha Kešmer

Jedni usvajaju deklaracije, drugi bi ga selili u Brisel, treći ga podržavaju. Tako političke stranke u Bosni i Hercegovini gledaju na budućnost Kancelarije visokog predstavnika (OHR) uoči sjednice Savjeta za provođenje mira (PIC), koja bi trebala da se održi početkom juna i na kojoj bi, kako se najavljuje, trebalo da bude izabran novi visoki predstavnik. U bh. entitetu Republika Srpska su otišli korak dalje, pa su 26. maja usvojili Deklaraciju o zatvaranju OHR-a. Nasuprot tome, potpredsjednik RS Ćamil Duraković je isti dan poslao u proceduru sopstvenu deklaraciju, protiv bezuslovnog zatvaranja OHR-a, navodeći da se o tome može govoriti, tek, kada se stvore uslovi za zatvaranje Kancelarije visokog predstavnika iz "Programa 5+2" (Program "5+2" obavezuje vlasti BiH da riješe pitanje raspodjele državne i vojne imovine, provedu Konačne odluke za Brčko distrikt, osiguraju fiskalnu održivost BiH i osnaže vladavinu prava. Među uslovima je, takođe, potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA), kao i pozitivna procjena političke situacije u zemlji od strane Savjeta za provođenje mira. Do sada su ispunjena dva – SAA je potpisan 2008. godine, dok je status Brčko distrikta definisan amandmanom na Ustav BiH godinu kasnije. Preostali su djelimično ispunjeni ili i dalje nisu realizovani.). Istovremeno, političke stranke iz drugog entiteta, Federacije BiH, poručile su da OHR treba ostati u BiH sa punim ovlaštenjima. Suprotstavljeni stavovi vlasti u BiH, kako kaže politička anlitičarka Tanja Topić, šalju poruku da bi zemlja i bez OHR-a ostala zarobljena političkim blokadama. "Danas naše društvo nije demokratsko društvo, institucije su zarobljene, ograničeni su prostori slobode izražavanja, slobode mišljenja, krše se ljudska prava, a onda tek možemo pretpostaviti u kojoj mjeri bi to bilo izraženo da nemamo glas koji dolazi od međunarodnih institucija i organizacija", smatra Topić. Još uvijek aktuelni visoki predstavnik u BiH, Kristijan Šmit (Christian Schmidt), najavio je da će do kraja juna "iz ličnih razloga" napustiti ovu poziciju na kojoj je bio skoro pet godina. Ko će biti njegov nasljednik, još nije poznato. Šta kažu stranke na vlasti u BiH?Vlasti Republike Srpske, predvođene Savezom nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika, nastavile su politiku osporavanja visokog predstavnika, usvojivši u Narodnoj skupštini deklaraciju protiv OHR-a. Između ostalog, u tom dokumentu se navodi da je opstanak OHR-a u direktnoj suprotnosti sa suverenitetom BiH i težnjama ka članstvom u Evropskoj uniji. Ona predviđa i poništavanje odluka bivših visokih predstavnika, te apel međunarodnim institucijama da zatvore OHR. Deklaracija, kao i prethodne, nije pravno obavezujuća i odražava političke stavove i ciljeve u RS. Sedam stranaka iz Federacije BiH, uključujući vladajuću Socijaldemokratsku partiju i opozicionu Stranku demokratske akcije, odgovorilo je Memorandumom o zaštiti ustavnog poretka, državnosti i evropskoatlantskog puta zemlje. Poručili su da OHR mora ostati u BiH, u kojima će visoki predstavnik ostati sa bonskim ovlašćenjima sve dok bh. institucije "ne budu imale mehanizam za savladavanje blokada". Istovremeno, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH, Dragan Čović, prije nekoliko dana je izjavio za Federalnu TV da je OHR-u potrebna transformacija, ograničenje nadležnosti, a i moguća selidba u Brisel. "Ja bih volio da novi visoki predstavnik bude izmješten u briselske prostore, jer ako naš put ide tim pravcem, zašto to ne uraditi? Da ima ograničen kapacitet u ovlastima i da bude zaštitni mehanizam za dejtonsku BiH. Sve ostalo moramo biti u stanju sami rješavati", izjavio je Čović. 'Preslika odnosa unutar BiH'Tanja Topić ocjenjuje da su srpski i bošnjački političari do sada imali sličan, ali suprotstavljen odnos prema OHR-u, dok je lider HDZ-a promijenio politički kurs. Dodaje da su i u ovom slučaju prekopirani ustaljeni odnosi kao i po većini drugih pitanja. Ona ističe da je deklaracija pod Dodikovim patronatom samo PR potez kojim se sadašnja vlast u RS pokušava predstaviti kao ključna za odlazak Kristijana Šmita. Prema Topić, OHR je u BiH godinama služio kao alat u rukama svih političkih aktera za dnevnopolitičke ciljeve. "Mi smo zapravo svih ovih godina mogli vidjeti kako je istovremeno Kancelarija visokog predstavnika i ta vrsta međunarodne prisutnosti, iako je žestoko osporavana, zapravo korišćena i u narativu i u djelovanju političkih aktera kao izgovor i alibi zašto oni zapravo ništa ne čine", rekla je ona. Dodaje i da ko god bude mijenjao Kristijana Šmita – neko u BiH će biti nezadovoljan. Drugačije političko okruženje za novog visokog predstavnikaNovi visoki predstavnik, po svemu sudeći, neće imati odriješene ruke kao njegovi prethodnici. SAD su već tri decenije bile jedan od glavnih stubova podrške intervencionističkog pristupa OHR-a. Tako su visoki predstavnici uz zeleno svjetlo iz Vašingtona koristili tzv. Bonska ovlašćenja, koja su im davala nadležnosti da smjenjuju izabrane zvaničnike i nameću zakone. Ipak, SAD su na sjednici Savjeta bezbjednosti UN održanoj 12. maja, na kojoj je Šmit predstavljao izvještaj o stanju u BiH, poručile da se ovlašćenja trebaju postepeno prenijeti na domaće lidere. Predstavnica SAD, Tami Brus (Tammy Bruce) je tada izjavila da bi budući visoki predstavnik trebalo da ima "znatno ograničeniji mandat". Na istoj sjednici, Velika Britanija i Francuska su izrazile podršku OHR-u, dok je ruski predstavnik pozvao na zatvaranje OHR-a, i ustvrdio da Šmit nije legitiman visoki predstavnik, ponavljajući svoju već diskreditovanu tezu. Upravni odbor Savjeta za provođenje mira (PIC) bi na dvodnevnoj sjednici zakazanoj za 3. i 4. juni trebalo da imenuje Šmitovog nasljednika, devetog visokog predstavnika od završetka rata u BiH. Ovo tijelo čine SAD, Kanada, Japan, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija, predstavnici EU i Evropske komisije, kao i Organizacija islamske saradnje predvođena Turskom. Taj odbor nadgleda primjenu Dejtonskog sporazuma i bira visokog predstavnika. Rusija se 2021. godine povukla iz ovog tijela.

Ukrajinske vlasti pokrenule su krivični postupak protiv osnivača ruskog plaćeničkog odreda 'Vukovi' Davora Savičića, poreklom iz Bosne i Hercegovine. On se tereti za počinjenje ratnih zločina tokom rata Rusije protiv Ukrajine, prenosi "Ukrinform". Savičič, rođen u Banovićima, po nacionalnosti Srbin, borio se na strani samoproglašene "Donjecke Narodne Republike" i pre ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Neposredno pre početka agresije, Savičič je formirao bataljon plaćenika "Vukovi". Kako se navodi, jedinica "Vukovi" je 2022. godine učestvovala u borbenim dejstvima na teritoriji Žitomirske i Kijevske oblasti. Kasnije je transformisana u brigadu. Istraga Savičiča tereti za zlostavljanje stanovnika Kijevske oblasti tokom okupacije delova regiona u februaru i martu 2022. godine. Služba bezbednosti Ukrajine, u saradnji sa Glavnom obaveštajnom upravom Ministarstva odbrane Ukrajine, kako se navodi, prikupila je dokaze protiv Savičiča i 22. maja zvanično saopštila da je osumnjičen. Savičič živi u Podmoskovlju. Kako je ranije utvrdio Radio Slobodna Evropa analizom baze podataka pacijenata medicinskih ustanova Glavne vojno-medicinske uprave Ministarstva odbrane Rusije (GVMPU), Savičič je pukovnik Glavne uprave Generalštaba Oružanih snaga Ruske Federacije (poznatije kao GRU). U januaru 2023. istraživački projekti Radija Slobodna Evropa "Sistem" i "Šeme" došli su do velikog skupa internih dokumenata jedne od jedinica „Vukova“, koja je ratovala u Kijevskoj, Harkovskoj i Donjeckoj oblasti. Kako je ruska služba GRU kreirala lažne privatne vojne kompanije za rat u Ukrajini Novinari su utvrdili da je sistem regrutovanja GRU, pod okriljem takozvane privatne vojne kompanije "Redut", obuhvatao najmanje 20 različitih oružanih formacija. Najmanje četvorica pripadnika "Vukova", koje su identifikovali "Sistem" i "Šeme", bili su bivši ili aktivni pripadnici GRU. Kasnije se ispostavilo da čin pukovnika ima i sam Savičič, koji je ranije ratovao u sastavu privatne vojne kompanije "Vagner".

Sumnjive javne nabavke, trošenje novca bez kontrole i strah od otkaza. Sve su to razlozi zbog kojih mnogi u Bosni i Hercegovini nikada ne prijave moguće koruptivne radnje. Među njima je i radnik jednog javnog preduzeća u Banjaluci, čiji je identitet poznat redakciji Radija Slobodna Evropa. On tvrdi da godinama svjedoči poslovima u kojima se materijal nabavlja i kada ga već ima na stanju, često po cijenama višim od tržišnih. Iako, kako kaže, zaposleni znaju šta se dešava, malo ko je spreman da prijavi moguće zloupotrebe. "Velike pare se tu potroše i to tako godinama prolazi, a da niko ništa ne upita zašto se to radi. Ljudi znaju, ali ćute. Ili imaju interes ili se boje. I ja to gledam, ćutim...podijelim sa nekim intimno i to se dešava godinama", kaže on. Njegova priča odražava širi problem u zemlji koja se prema Indeksu percepcije korupcije za 2025. godinu nalazi među najlošije rangiranim državama u Evropi. Izvještaj Transparency Internationala BiH za 2025. godinu pokazuje da više od polovine prijava za korupciju završi bez istrage, dok se gotovo trećina obustavi i nakon što su postupci već pokrenuti. "Dok bi sudovi nešto, a i ako bi uopšte, presudili, prođe vrijeme, pitanje i kako bih se ponovo zaposlio, i ja sam već u godinama nekim, ako me razumijete", kaže sagovornik RSE. Broj istraga u protekloj deceniji smanjen je za više od 40 posto, a optužnice za koruptivna krivična djela čine, tek, oko jedan do dva posto ukupnih optužnica. Kao jedan od ključnih problema ističe se slaba zaštita prijavitelja korupcije, takozvanih "zvizdača". Niko ne štiti one koji 'čuvaju javni novac'Samir Nuhbegović je više od dvije decenije zaposlenik u sarajevskom komunalnom preduzeću "Vodovod i kanalizacija". Kao rukovodilac u službi kontrole imao je direktan uvid u poslovanje i u nekoliko navrata je ukazao na potencijalne koruptivne radnje. Za Radio Slobodna Evropa ističe, kako je, zahvaljujući njegovim prijavama, sigurno "sačuvano" preko 200 hiljada maraka (100 hiljada evra) javnog novca. Prije tri godine dobio je status zaštićenog prijavitelja korupcije nakon što je ukazao na nezakonitosti u radu preduzeća. Tvrdi da je tada spriječio pokušaj knjiženja fiktivnih radova i opreme vrijednih oko 70.000 maraka (35.000 evra). U ljeto 2025. dobio je otkaz, ali se nakon sudskog postupka uspio vratiti na posao. "Po mom iskustvu, zašto se ljudi boje prijaviti korupciju, može se opisati jednom riječju odmazda. To što sam dobio status zaštićenog prijavitelja korupcije, to mi nije pružilo stvarnu zaštitu. Dali ste mi status i napravili od mene glinenog goluba i gađa me ko stigne. Ja sam štitio javni novac, ne svoj, ja nikakve koristi nisam imao, osim razumijevanja. Razumijenje ne može račune plaćati, znate", kaže Nuhbegović. Tokom cijelog postupka, kako navodi, obraćao se različitim institucijama, od ministarstava do nadležnih organa, ali, kaže, odgovora ili konkretne podrške nije bilo. "Nemate finansijsku pomoć, nemate pravnu zaštitu, nemate psihičku zaštitu, a troškovi su veliki. Sistem zaštite mora biti jasno definisan konkretnim elementima i mehanizmima zaštite prijavitelja korupcije, kao i predviđenim sankcijama za odgovorna lica i institucije koje su dužne da provode zaštitu prijavitelja korupcije. Dodatno, smatram da odgovorna lica u ključnim institucijama koje treba da primaju prijave korupcije, ne bi smjela biti stranački imenovana lica", ocjenjuje Nuhbegović. Građani između straha i nepovjerenjaSagovornici sa kojima je razgovarao RSE u Banjaluci, uglavnom, izbjegavaju direktan odgovor na pitanje - da li su prijavili korupciju ili da li bi prijavili korupciju. "Korupcije ima svuda, od zapošljavanja do zdravstva. Nisam nikad do sada imao priliku da prijavim korupciju, a da li bih prijavio…ne znam", kaže Marko. Njegov sugrađanin Dejan Kovačević ističe kako je "teško očekivati da neko nešto prijavi u malom društvu gdje se skoro svi međusobno poznaju". Milica je već nekoliko godina nezaposlena i ne uspijeva naći posao u prosvjeti. "Ljudi unaprijed znaju ko će dobiti posao. Zato misle da nema smisla prijavljivati", dodaje ona. "Mladi odrastaju uz priče da bez veze i poznanstava ne mogu završiti ništa. E sad, kad je to tako, mislim da nije realno očekivati da ti ljudi, koji su tako odrasli, prijave nešto", naveo je student Stefan. 'Nekažnjivost' korupcijeBorba protiv korupcije u Bosni i Hercegovini iz godine u godinu slabi i na papiru. Podaci Transparency Internationala BiH pokazuju da je broj istraga za korupciju pao sa 618 u 2016. na svega 359 u 2025. godini, najniži nivo u posljednjoj deceniji. Istovremeno, iako ukupan broj krivičnih prijava raste, udio prijava koje se odnose na korupciju pao je na 5,05 posto. Više od polovine tih prijava, čak 54 posto, završava bez istrage, dok se skoro svaka treća obustavi i nakon pokretanja postupka. Ni optužnice ne daju mnogo razloga za optimizam. Tokom 2025. godine podignuto je njih 144 za koruptivna krivična djela, a samo pet njih odnosilo se na visoku korupciju. Damjan Ožegović iz Transparency Internationala, posebno problematičnim naziva nedostatak procesuiranja visoke korupcije. "Govorimo o svega nekoliko optužnica na državnom nivou godišnje. Ako nemamo kažnjivost na najvišem nivou, neće je biti ni na nižim. Poruka koja se šalje jeste da se korupcija isplati", rekao je Ožegović. Dodaje da ti podaci pokazuju i rast nepovjerenja u pravosuđe, te da problem nije samo u zakonima, već i u političkom uticaju na pravosuđe. "Nijednoj vlasti ne odgovara nezavisno pravosuđe. Postoji interes da se ono drži pod kontrolom, jer bi nezavisno pravosuđe moglo dovesti do odgovornosti donosilaca odluka", zaključio je Ožegović. Šta kažu u institucijama BiH?Na upite Radija Slobodna Evropa upućene državnim pravosudnim institucijama i Agenciji za prevenciju i borbu protiv korupcije BiH, odgovor je stigao samo iz Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS), tijela koje imenuje sudije i tužioce te nadzire njihov rad u Bosni i Hercegovini. Kažu da smanjen broj otvorenih istraga "ne znači da prijave ostaju bez reakcije pravosuđa, već da se svaka prijava evidentira i obrađuje u skladu sa zakonom". "Nijedna prijava koja uđe u tužilaštvo ne ostaje bez reakcije. Na osnovu svake zaprimljene prijave formira se predmet koji tužilac pregleda i provjerava prije donošenja odluke", navode iz VSTS-a. Ističu da istraga može biti otvorena samo ukoliko postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo, dok se u suprotnom donosi odluka o nesprovođenju ili obustavi istrage, što, kako tvrde, ne znači da na predmetu nije rađeno. Iz VSTV-a naglašavaju da veliki broj prijava za korupciju čine anonimne prijave ili prijave bez konkretnih dokaza i činjenica. "Anonimne prijave same po sebi mogu biti korisne kao izvor informacija za tužilaštva, ali bez konkretnog osnova ne garantuju otvaranje istrage", naveli su. Dodaju da je "vrlo mali procenat izvještaja o počinjenom krivičnom djelu koje dostavljaju policijske agencije", te da se i u tome nalazi jedan od razloga slabijeg procesuiranja korupcije. Iz VSTS navode i da su tužilaštva u BiH od 2021. do 2025. godine podigla 945 optužnica za korupciju protiv 1.418 osoba, dok je za korupciju na visokom nivou podignuto 67 optužnica protiv 184 osobe. Ipak, priznaju da rezultati "moraju biti mnogo bolji", posebno kada je riječ o procesuiranju visoke korupcije. Ističu i da je pravosuđe u BiH tokom 2025. godine bilo pod pritiskom zbog, kako navode, "kriznog stanja i udara na pravosudni i sigurnosni sistem od određenih struktura vlasti entiteta Republika Srpska". U izvještaju o BiH za 2025. godinu i Evropska komisija navodi da Bosna i Hercegovina nije ostvarila napredak u borbi protiv korupcije, te da se nalazi između "rane i ograničene faze pripremljenosti". "Vlasti nisu uspjele suzbiti raširenu korupciju, reforme su često opstruisane, što je dovelo do stagnacije i sve izraženijih obilježja zarobljene države", ističe se u izvještaju. Upozorava se i na političko uplitanje u rad pravosuđa, selektivno procesuiranje slučajeva, te nedostatak presuda za visoku korupciju.

Zamjenik ministra financija Bosne i Hercegovine Muhamed Hasanović potpisao je 25. maja nalog za isplatu 24 miliona maraka (oko 12,5 miliona eura) za financiranje održavanja Općih izbora 2026. godine, nakon što to nije učinio državni ministar financija Srđan Amidžić. Sredstva su doznačena na račun Centralne izborne komisije BiH i namijenjena su za organizaciju izbora koji su zakazani za 4. oktobra, kada bi oko 3,4 miliona birača trebalo birati tri člana Predsjedništva BiH, 518 zastupnika u državnom, dva entitetska parlamenta, te deset kantonalnih skupština. Hasanović je saopćio da je odluku donio nakon što je, kako je naveo, ministar Amidžić odugovlačio s potpisivanjem naloga za isplatu sredstava koje je zatražila izborna komisije. "Dok je ministar šutio i odbijao odobriti sredstva, preuzeo sam odgovornost kako bi građani BiH mogli izaći na izbore", naveo je Hasanović na društvenim mrežama. Vlasti u BiH još nisu usvojile državni budžet za 2026. godinu, u kojem bi trebala biti osigurana sredstva za provedbu izbora. Ovo nije prvi put da je zamjenik ministra financija Hasanović iz Socijaldemokratske partije BiH potpisao naloge umjesto ministra Amidžića iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata, vladajuće partije u entitetu Republika Srpska. U januaru 2026. je potpisao nalog za isplatu oko 600.000 maraka za ponovljene prijevremene izbore za predsjednika Republike Srpske. Hasanović je u avgustu 2025. potpisao i nalog za isplatu oko 57 miliona eura odštete slovenskoj kompaniji Viaduct po pravosnažnoj arbitražnoj presudi protiv BiH za koncesiju koju je raskinuo entitet Republika Srpska iz kojeg dolazi ministar Amidžić. Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Christian Schmidt je uoči Općih izbora 2022. godine iskoristio tzv. Bonnske ovlasti i izmijenio zakone o financiranju institucija i Izborni zakon BiH omogućivši da odluku potpiše zamjenik. Naknadno je u julu 2024. visoki predstavnik dodatno izmijenio Izborni zakon BiH, proširujući ovlasti Centralne izborne komisije (CIK) BiH. CIK-u BiH je dana mogućnost da traži sredstva za provedbu izbora u slučaju blokada u Vijeću ministara BiH, a nametnuo je i uvođenje tzv. novih tehnologija u izborni proces, među kojima su skeneri glasačkih listića i videonadzor biračkih mjesta.

Stabilna Bosna i Hercegovina unapređuje američke interese u regiji, objavila je Ambasada SAD u Bosni i Hercegovini (BiH) povodom susreta koje su dva američka kongresmena imali sa predstavnicima Predsedništva BiH u Sarajevu. Član Predstavničkog doma Kongresa SAD iz redova republikanaca Kit Self (Keith Self) i demokrata Suhas Subramaniam (Subramanyam) razgovarali su u Sarajevu o "načinima jačanja bilateralnog partnerstva i podrške stabilnosti na Zapadnom Balkanu". Američka ambasada podvlači da su SAD posvećene Dejtonskom mirovnom sporazumu, te teritorijalnom integritetu BiH. U poruci koja je iz kancelarije međunarodnog Visokog predstavnika (OHR) u BiH objavljena povodom posete kongresmena, takođe se podvlači značaj američke posvećenosti Dejtonskom sporazumu. Kongresmeni su se sastali sa Luisom Krišokom (Louis Crishock) prvim zamenikom visokog predstavnika, "kako bi razgovarali o političkoj situaciji u BiH". Kristijan Šmit (Christian Schmidt) aktuelni visoki predstavnik najavio je da će se do kraja juna iz ličnih razloga povući sa tog mesta. Odluka o njegovom nasledniku se očekuje. Šmitovo povlačenje Stejt department je opisao kao "odluku u pravom trenutku", navodeći da "međunarodna zajednica zajedno radi na okretanju nove stranice i deeskalaciji tenzija u BiH". Kongresmeni su se u Sarajevu sastali i sa dvojicom poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH iz entiteta Republika Srpska (RS): Darkom Babaljem, iz opozicione Srpske demokratske stranke (SDS) i Branislavom Borenovićem iz opozicione Partije demokratskog progresa. Kako je navedeno u postu koji je tim povodom objavila Ambasada SAD u Sarajevu, susret je održan "kako bi čuli njihove stavove o demokratskom razvoju BiH". "Politički dijalog neophodan je za ekonomski razvoj i otvorit će mogućnosti bilateralne trgovine koje donose korist objema našim zemljama", dodaje se. Poseta je usledila nakon što je Stejt department u svom izveštaju Kongresu naznačio američku posvećenost Dejtonskom sporazumu, kojim je 1995. godine okončan rat u BiH, a koji je utvrdio osnove funkcionisanja države sačinjene od dva entiteta visoke autonomije. U tom dokumentu takođe se Srbija i Kosovo pozivaju da napreduju u u normalizovanju odnosa "s ciljem da postignu trajni sporazum prihvatljiv za obe strane". SAD posvećene teritorijalnom integritetu BiH, ohrabruju Srbiju i Kosovo da normalizuju odnose, navodi Stejt departmentKongresmeni Self i Subramaniam nakon BiH odlaze za Srbiju, gde je planiran susret sa predsednicom Narodne skupštine Anom Brnabić u Beogradu. Ardita Sinani, gradonačelnica Preševa, u svom postu na Facebook-u objavila je dobrodošlicu kongresmenima i u Preševo, grad na jugu Srbije većinski naseljenom albanskim stanovništvom. Na inicijativu kongresmena Selfa, članovi Odbora za spoljnu politiku Predstavničkog doma američkog Kongresa usvojili su u januaru ove godine predlog zakona kojim se od američkog državnog sekretara traži da pripremi sveobuhvatan izveštaj o položaju manjina u Srbiji, sa posebnim fokusom na Albance u Preševskoj dolini.

Gradonačelnik Dervente Igor Žunić potvrdio je za Radio Slobodna Evropa da je uklonjeno obilježje koje podsjeća na slovo U, kao i šahovnica u selu Modran kod Dervente, na sjeveru Bosne i Hercegovine. Kako je rekao, već mjesec dana se radi na rekonstrukciji, s ciljem smirivanja tenzija. Prema njegovim riječima, u cijelom procesu učestvuju mještani sela. Spomenik u obliku slova "U" sa hrvatskom šahovnicom već decenijama izaziva podjele – jedni ga vide kao podsjetnik na stradale Hrvate u Posavini, drugi kao simbol ustaške ideologije. Spomenik u Modranu je konstruisan u obliku slova "U" i sa hrvatskim grbom, šahovnicom, koji počinje bijelim poljem, obilježjima za koja demobilisani vojnici ratne Vojske RS tvrde da nedvosmisleno asociraju na ustaški režim NDH. Osim tog spomenika, nema zvaničnih podataka o tome koliko je ukupno spornih spomen-obilježja u RS-u. RS godinama odbija da ukloni obilježja osobama osuđenim za ratne zločine nad nesrbima tokom rata u Bosni i Hercegovini, 1990-ih godina prošlog vijeka. Stručnjaci upozoravaju da ovakva pitanja ne bi trebala biti uređivana na nivou entiteta, već kroz zakonska rješenja na državnom nivou, kako bi se spriječile političke zloupotrebe i osigurala nepristrasna interpretacija historijskih činjenica.

Postoji optimizam oko ulaska dve zemlje Zapadnog Balkana, Crne Gore i Albanije, u Evropsku uniju (EU), poručeno je sa panel-diskusije o proširenju EU organizovane u okviru međunarodnog skupa GLOBSEC u Pragu. Ipak, učesnici panel-diskusije ocenjuju da bi ulazak ove dve zemlje u EU mogao dovesti i do produbljivanja podela u regionu Zapadnog Balkana. Takođe poručuju da bi proširenje Unije na ovaj region imalo pozitivan uticaj ne samo na zemlje kandidate, već i na bezbednost i ekonomiju zemalja EU. Panel-diskusija pod imenom "Od politika do ljudi: bezbednost i mogućnosti kroz regionalnu saradnju i proširenje EU" održana je u okviru skupa o srednjoevropskoj bezbednosti koji se održava u Pragu od 20. do 23. maja 2026. godine. Ljudi sa Zapadnog Balkana i dalje vide svoju budućnost u EUPavle Janković iz Saveta za regionalnu saradnju (Regional Cooperation Council) ističe da istraživanja koja ova organizacija sprovodi u zemljama Zapadnog Balkana pokazuju da je građanima ovog regiona značajna kako regionalna saradnja, tako i ulazak u Evropsku uniju. Istraživanje "Balkan Barometer" iz 2025. godine koje je sproveo Savet za regionalnu saradnju pokazuje da je u državama Zapadnog Balkana tokom 2025. godine porasla podrška građana ulasku u Evropsku uniju. Prema istraživanju, 64 odsto građana takozvane zapadnobalkaske šestorke (Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, Albanije, Kosova i Severne Makedonije) smatra da bi ulazak u EU bio pozitivan za njih, što je za deset procenata više u odnosu na 2024. godinu. Podrška ulasku u EU najizraženija je kod građana Albanije (86 odsto) i Kosova (78 odsto). S druge strane, najniži rezultat u regionu beleži Srbija sa 42 odsto. Istraživanje takođe pokazuje da većina građana regionalnu saradnju na Zapadnom Balkanu posmatra kao "važan pokretač napretka" u oblastima politike, ekonomije, bezbednosti i opšteg blagostanja. "Ovo nam govori da, uprkos frustracijama, sporim reformama i političkim tenzijama, ljudi i dalje vide svoju budućnost u Evropskoj uniji. Ali oni očekuju više od pukih deklaracija – očekuju radna mesta, mobilnost, sigurnost, predvidljivost, manje korupcije i više prilika", ističe Pavle Janković. Navodi primere praktične saradnje u regionu koji imaju značaj za obične ljude, poput ukidanja roming tarifa unutar Zapadnog Balkana ili mogućnosti putovanja sa ličnim kartama unutar regiona. Opasnost da 'uspeh jednih postane problem za druge'Pavle Janković upozorava da regionalna saradnja mora da se nastavi i nakon što neke od ovih zemalja pristupe Uniji. "Budućnost pristupanja jedne ili dve ekonomije Zapadnog Balkana Evropskoj uniji ne bi smela da stvori nove podele u regionu. Ako Crna Gora bude napredovala prva, a Albanija je bude pratila, regionalna saradnja ne bi smela da oslabi, već da postane relevantnija, fleksibilnija i zrelija", navodi. Kristijan Šmit (Christian Schmidt), odlazeći visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, slaže se sa Jankovićem. "Mislim da su Crna Gora i Albanija te koje zaista mogu da budu svetionik uspeha u narednim godinama, ali moramo biti veoma oprezni da uspeh jednih ne postane problem za druge", ističe Šmit. Husein Bagdži (Hüseyin Bağci), profesor na Bliskoistočnom tehničkom univerzitetu (Middle East Technical University) dodaje da je takođe važno da stanovnici balkanskih zemalja imaju ravnopravan položaj kada stupe u Evropsku uniju, a da se ne osećaju "kao dodatak koji EU prima iz milostinje". Koja su tri moguća scenarija?Ana Krstinovska, istraživačica iz Helenske fondacije za evropsku i spoljnu politiku (Hellenic Foundation for European and Foreign Policy) ističe da postoje tri moguća scenarija u narednih deset godina. Najoptimističniji je onaj u kom bi sve države Zapadnog Balkana postale punopravne članice EU. Drugi, "srednji" scenario bio bi onaj u kom samo Crna Gora i Albanija postaju članice u narednoj deceniji. Krstinovska se slaže sa ostalim učesnicima panela da bi to moglo da stvori novu liniju podele u regionu, ali bi s druge strane bio signal da politika proširenja i dalje postoji, kao i motivacija drugim zemljama Zapadnog Balkana da ozbiljnije pristupe svojim reformskim agendama. Treći scenario, navodi ona, bio bi onaj najnepovoljniji i za region i za Evropsku uniju – scenario u kojem nijedna od zemalja Zapadnog Balkana ne postaje članica. Krstinovska smatra da Evropska unija već gubi time što se nije proširila na Zapadni Balkan. Navodi primer proizvodnje kritičnih sirovina. "U odnosu na svoju veličinu, Zapadni Balkan je značajan proizvođač bakra. Međutim, većina tog bakra, naročito iz Srbije, završava u Kini – u rukama jednog od najvećih ekonomskih konkurenata EU. Istovremeno, EU uvozi bakar iz Latinske Amerike, iz Brazila i Čilea, što nosi velike logističke troškove, ali i dodatne rizike povezane sa globalnom geopolitičkom neizvesnošću", objašnjava Krstinovska. Ona kaže da Zapadni Balkan danas obezbeđuje oko 3 odsto potreba EU za bakrom, a da bi se taj procenat mogao popeti na 8 odsto. Navodi i da slično važi za aluminijum, "posebno iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine, koji takođe u velikoj meri završava u Kini." Neujednačeni napredak zemalja na putu ka EUUčesnici panela više puta izrazili su optimizam po pitanju skorijeg ulaska Crne Gore i Albanije u Evropsku uniju. Te dve zemlje izdvojile su se kao predvodnice u procesu evropskih integracija – Crna Gora je najbliža članstvu, sa svim otvorenim poglavljima i ciljem zatvaranja pregovora do kraja 2026. godine, dok Albanija napreduje najbrže u regionu, iako još nije ušla u fazu zatvaranja poglavlja. Nasuprot njima, Srbija se suočava sa zastojem od 2021. godine zbog kombinacije faktora – pre svega odnosa sa Kosovom, ali i problema u oblasti vladavine prava, stanja demokratije i usklađivanja sa spoljnom politikom Evropske unije. Četiri godine nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, Srbija ostaje među retkim evropskim zemljama koje nisu uvele sankcije Rusiji. Pristupni pregovori su blokirani i u slučaju Severne Makedonije, koja je, uprkos velikim kompromisima poput promene imena države na zahtev Grčke, i dalje blokirana zbog bilateralnog spora sa Bugarskom. U ranijim fazama procesa nalaze se Bosna i Hercegovina i Kosovo, gde napredak ograničavaju strukturni i politički izazovi. Bosna i Hercegovina nije do kraja sprovela nijednu od ključnih 113 reformi na koje se obvezala Reformskom agendom koju je Evropska komisija odobrila u decembru prošle godine. BiH se obavezala da će do 2027. godine sprovesti reforme u 26 područja s ukupno 113 mera. Ključni deo te reforme odnosi se na jačanje pravosuđa. Kosovo još uvek ostaje bez kandidatskog statusa, pre svega zbog nerešenog odnosa sa Srbijom i činjenice da pet članica Unije ne priznaju nezavisnost Kosova. U nedavnoj poseti Kosovu, Komesarka za proširenje Evropske unije Marta Kos istakla je i da su mnoge reforme zastale zbog ponavljanja izbora na Kosovu tokom 2025. godine. Nedavno je otvorena diskusija o drugačijim modelima integracija zapadnobalkanskih zemalja u ekonomske tokove EU. Članice EU Austrija, Češka, Italija, Slovačka i Slovenija zagovaraju postepenu integraciju država kandidata u jedinstveno tržište EU kao način da se održi zamah proširenja i ubrzaju reforme. U non-pejperu u koji je Radio Slobodna Evropa imao uvid navodi se da bi pristup tržištu "korak po korak" podstakao ekonomsku integraciju i regulatorno usklađivanje, uz očuvanje perspektive punopravnog članstva. Ideju o integraciji zemalja Zapadnog Balkana u evropsko jedinstveno tržište u februaru 2026. su izneli predsednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Albanije Edi Rama. U zajedničkom autorskom tekstu za nemački list Frankfurter algemajne cajtung (Frankfurter Allgemeine Zeitung) naveli su da zemlje regiona ne moraju odmah dobiti puno političko članstvo u EU, već da bi prvo trebalo da budu integrisane u jedinstveno evropsko tržište i Šengen zonu.

Sjedinjene Američke Države ostaju posvećene Dejtonskom mirovnom sporazumu i teritorijalnom integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine, dok nastavljaju da ohrabruju Srbiju i Kosovo da napreduju u normalizovanju odnosa s ciljem da postignu trajni sporazum prihvatljiv za obe strane, navodi se u izveštaju američkog Stejt departmenta. U izveštaju Kongresu, Stejt department je naveo da će oružane snage SAD nastaviti da učestvuju u NATO snagama na Kosovu (KFOR), kao i da podržavaju tranziciju Bezbednosnih snaga Kosova "u profesionalne snage teritorijalne odbrane". Stejt department ocenjuje da energetska zavisnost od Rusije i dalje predstavlja stratešku ranjivost regiona, kao i da Kina i Rusija aktivno pokušavaju da iskoriste nestabilnost, korupciju i slabo upravljanje u regionu. "Moskva raspiruje etničke netrpeljivosti, finansira destabilizujuće aktere i koristi isporuke ugljovodonika (fosilnih goriva) za pritisak na političare i slabljenje poverenja javnosti u zapadne institucije", navodi se u izveštaju. Kina, s druge strane, kako ukazuje Stejt department, "širi svoju meku moć, a Peking koristi trgovinu, državne kredite, podmićivanje, propagandu i partnerstva na nivou elita kako bi povećao svoj uticaj, fokusirajući se na oblasti sa niskom transparentnošću i slabim upravljanjem. "Kineske kompanije često nude najniže cene na javnim nabavkama, da bi tek kasnije otkrile prekoračenja troškova i kašnjenja projekata koji značajno uvećavaju stvarne troškove", dodaje se u izveštaju. Za SAD gotova era izgradnje državaIzveštaj Stejt departmenta o politici SAD za unapređenje regionalne stabilnosti i prosperiteta na Zapadnom Balkanu povezan je sa zahtevom Kongresa iz januara 2026. godine, kojim je državni sekretar Marko Rubio (Marco) obavezan da u roku od 90 dana dostavi izveštaj o tome kako Vašington namerava da promoviše regionalnu stabilnost i prosperitet. U dokumentu se navodi da unapređenje stabilnosti i ekonomskih interesa SAD na Zapadnom Balkanu čini SAD bezbednijim, jačim i prosperitetnijim, ali da je završena era izgradnje država pod vođstvom Vašingtona, zbog čega se američka politika u regionu ne bavi spasavanjem ili rekonstrukcijom, već stabilnošću i obostrano korisnim partnerstvima. Stejt department je naveo da je administracija Donalda Trampa (Trump) fokusirana na osnaživanje lokalnih aktera da sami rešavaju svoje izazove, umesto da se produžava "prevelika zavisnost od međunarodne intervencije ili nadzora". Nerešeni sporovi i podele na Zapadnom BalkanuIpak, u izveštaju se ističe da nerešeni sporovi i dugotrajne podele podrivaju regionalnu stabilnost. "U BiH, Sjedinjene Države ostaju posvećene Dejtonskom mirovnom sporazumu, kao i suverenitetu i teritorijalnom integritetu zemlje. Odlučna diplomatija SAD pomogla je 2025. da se okonča najakutnija kriza u BiH od sukoba 1992–1995, uz očuvanje pravne kohezije i ustavnog poretka zemlje. Administracija nastoji da konsoliduje ovu stabilnost i nastaviće da podstiče aktere u BiH da izbegavaju destabilizujuće poteze i akcije koje unose podele, a koje bi ugrozile mogućnosti za unapređenje naše zajedničke ekonomske agende", navodi Stejt department. "SAD nastavljaju da ohrabruju Srbiju i Kosovo da ostvare napredak u normalizaciji odnosa, sa ciljem postizanja pregovornog, trajnog sporazuma prihvatljivog za obe strane", dodaje se dalje u tekstu. Stejt department navodi da je ulazak Albanije, Crne Gore i Severne Makedonije u NATO učinio Alijansu jačom, dodajući da će Trampova administracija nastaviti da podstiče zemlje da modernizuju vojske i ispune NATO ciljeve sposobnosti, uključujući obavezu o izdvajanju pet odsto BDP-a za odbranu. "Oružane snage SAD nastavljaju da učestvuju u NATO snagama na Kosovu, što je ključna komponenta za osiguravanje bezbednog i sigurnog okruženja i slobode kretanja na Kosovu. Administracija nastavlja da podržava tranziciju multietničkih Bezbednosnih snaga Kosova u profesionalne snage teritorijalne odbrane i da ohrabruje BiH da poveća svoj budžet za odbranu kako bi doprinela regionalnoj i globalnoj bezbednosti", navodi se u dokumentu uz podsećanje da su Kosovo i Albanija osnivači Odbora za mir i pridružiće se BiH u Međunarodnim stabilizacionim snagama za Gazu. Energetska zavisnost od Rusije 'Strateška ranjinovost'Visoki zvaničnici Stejt departmenta održavaju intenzivan tempo sastanaka s liderima svih šest zemalja Zapadnog Balkana – Albanija, BiH, Crna Gora, Kosovo, Severna Makedonija i Srbija – dok Administracija planira da tokom 2026. održi dijaloge sa Severnom Makedonijom i Srbijom, navodi se u dokumentu. Uz ocenu da energetska zavisnost od Rusije predstavlja stratešku ranjivost u regionu, Stejt department ističe da diversifikacija isporuka energenata, uključujući i korišćenje obilnih energetskih izvora iz SAD, jača regionalnu stabilnost i prosperitet, pri čemu tečni prirodni gas iz SAD, nuklearna tehnologija i obnovljivi izvori energije nude komercijalno atraktivne i geopolitički pouzdane alternative. Sve zemlje regiona učestvovale su u februaru na Transatlantskom samitu o gasnoj bezbednosti, dok su Srbija i BiH potpisale zajedničku izjavu o realizaciji investicija koje mogu povećati sigurne i pouzdane isporuke energije Evropi, navodi Stejt department, dodajući da će se aktivno angažovati kako bi regionalni interes pretočio u komercijalne ugovore. "Prioritetni projekti uključuju gasovod Južna interkonekcija između Hrvatske i BiH; predloženu gasnu interkonekciju Srbija–Severna Makedonija; razvoj hidroenergije u Albaniji, BiH, Severnoj Makedoniji i Srbiji; modernizaciju kosovskih termoelektrana na ugalj i projekte gasifikacije uglja; kao i dodatne prenosne kablove koji povezuju mreže Zapadnog Balkana s evropskim tržištima", navodi se u dokumentu. Trampova administracija će raditi na tome da osigura da američke firme daju značajan doprinos strateškim infrastrukturnim koridorima, uključujući Jadransko-jonski koridor i Koridor VIII od Jadranskog do Crnog mora. SAD će podržati regionalne forume kao što je Inicijativa tri mora i raditi na proširenju bilateralnih sporazuma, nadograđujući međuvladin sporazum o energetskoj infrastrukturi između SAD i Srbije iz 2024, navodi Stejt department. U izveštaju Stejt departmenta američkom Kongresu, takođe se navodi da organizovane kriminalne grupe sa Zapadnog Balkana predstavljaju direktnu pretnju po nacionalnu bezbednost SAD, pošto su uspostavile veze koje jačaju i obogaćuju narko-kartele sa zapadne hemisfere koji su proglašeni za strane terorističke organizacije i koji krijumčare droge i olakšavaju ilegalnu imigraciju u SAD. "Ova administracija će razbijati i demontirati ove mreže gde god da deluju, što je i demonstrirano 2025. godine kada su pod sankcije stavljeni brojni državljani zemalja Zapadnog Balkana povezani sa kartelima na zapadnoj hemisferi koji su označeni kao strane terorističke organizacije", navodi Stejt department.

Kineske državne kompanije iz sektora energetike i infrastrukture mogle bi dodatno proširiti prisustvo u Republici Srpskoj nakon nedavne posjete entitetskog ministra energetike i rudarstva Petra Đokića Kini, gdje je sredinom maja održao sastanke sa predstavnicima nekoliko velikih firmi. Neke od tih kompanija već učestvuju u projektima u Bosni i Hercegovini, koji su, uglavnom, finansirani kineskim kreditima. No, detalji ugovora su nedostupni javnosti. Najveće od ovih kompanija, sa čijim predstavnicima se Đokić susretao, kako je navedeno u saopštenjima koja su stizala iz nadležnog ministarstva, su Sinohydro i China Construction Third Engineering Bureau (CCTEB), obje u državnom vlasništvu. Iako nisu na listama sankcija Sjedinjenih Država i Evropske unije, Svjetska banka ih je nekoliko puta upozoravala zbog navodne korupcije, dok je Evropska investiciona banka (EIB) iz istog razloga na 20 mjeseci zabranila Sinohydru učešće u projektima koje oni finansiraju. Da li je u Kini nadležni ministar nešto potpisao nije poznato, jer iz Ministarstva nije odgovoreno na upit Radija Slobodna Evropa o tome, kao ni na pitanje da li će se sa ovim kompanijama bliže sarađivati u budućnosti. O kojim se kompanijama radi?Đokić je posjetio Sinohydro, CCTEB, Tecloman i Cosin Solar Technology. Sinohydro je kineska infrastrukturna kompanija u državnom vlasništvu, koja je u RS gradila hidroelektranu Ulog, puštenu u rad 2024. godine. Još dok je hidroelektrana bila u izgradnji, sarajevsko udruženje geografa je upozoravalo na njene posljedice po životnu sredinu. Godinu nakon što je puštena u rad, nakon curenja nepoznate materije iz postrojenja, u septembru 2025. je došlo do pomora ribe u rijeci Neretvi. CCTEB je sastavni dio China State Construction Engineering Corporation (CSCEC), kineskog državnog giganta i najveće građevinske firme na svijetu, prema listi Fortune 500. Ova korporacija gradi autoput Brčko-Vukosavlje, na sjeveru BiH, projekat vrijedan oko 335 miliona evra. Finansira se kreditom Kineske građevinske banke koji vraća entitet RS. Detalji ugovora nisu poznati javnosti. Tecloman je kompanija u privatnom vlasništvu, koja se bavi izradom sistema za skladištenje energije, te posjeduje patente u oblasti litijum-jonskih baterija. Nema informacija o njihovom prisustvu na bh. tržištu. Cosin Solar Technology je, takođe, privatna kompanija, koja se bavi razvojem solarnih elektrana. Ni oni do sada nisu učestvovali u projektima u BiH. Posljedice saradnje sa KinezimaOrganizacija Transparency International BiH je u aprilu objavila analizu kineskih projekata u BiH, u kojoj navode da "iza narativa o (kineskim) investicijama često stoje netransparentni ugovori, kašnjenja projekata, rast troškova i slaba institucionalna kontrola". Oni ističu da je prisustvo kineskih državnih kompanija naročito uočljivo u RS, gdje one pretežno učestvuju u realizaciji infrastrukturnih i energetskih projekata. "Iako se ovi projekti često predstavljaju kao razvojna prilika, mnogi od njih godinama tapkaju u mjestu, ostaju nedovršeni ili bilježe znatno povećanje troškova u odnosu na prvobitne procjene", navodi Transparency. Ana Krstinovska, predsjednica nevladine organizacije ESTIMA iz Skoplja, i stručnjakinja za međunarodne odnose, s posebnim fokusom na odnose između Kine, Evropske unije i zemalja regiona, u izjavi ide i korak dalje. Kaže kako način na koji su do sada Kinezi radili sa domaćim vlastima nije dobar po interese BiH. Upozorava i da ovi projekti ne nose samo ekološke rizike, već i one koji su vezani za dobro upravljanje, korupciju i prava radnika. "Mnogim dogovorenim projektima ili nekim od onih koji su već u fazi implementacije upravljalo se po veoma sumnjivim pravilima ili bez striktne regulacije, bilo je problema sa transparentnošću, zahtjevima za pristup ugovorima koji su u osnovi tih projekata, a koje različiti nivoi vlasti u BiH stalno odbijaju da pruže javnosti, civilnom društvu i medijima", rekla je Krstinovska. Što se problema sa transparentnošću tiče, pojašnjava da su domaće vlasti tu često saučesnici Kinezima. "Kineske kompanije imaju praksu prilagođavanja lokalnim standardima upravljanja, što znači da, ako u nekoj zemlji vlade traže visok nivo transparentnosti, odgovornosti i standarda upravljanja od kineskih kompanija, one mogu da se pridržavaju tih standarda, ali to obično nije slučaj u BiH", kazala je ona. Dodaje da je Kina prethodnih nekoliko mjeseci iskoristila rat u Iranu i napravila nove iskorake na polju obnovljivih izvora energije, te im se zbog toga mnoge zemlje okreću, uključujući i BiH. "Kina je uspjela da značajno poveća proizvodnju svih vrsta proizvoda od obnovljive energije u posljednjih nekoliko mjeseci, a pokušaji Bosne u tom pravcu nisu izuzetak u poređenju sa širom globalnom slikom", smatra Krstinovska. Pipa Galop (Pippa Gallop) iz organizacije Bankwatch koja prati kineske investicije u energetskom sektoru Zapadnog Balkana, kaže za RSE da RS ima sve više poteškoća u dobijanju sredstava iz drugih izvora, te je Kina za nju spasonosno rješenje. "Kina nudi kredite po relativno razumnim kamatnim stopama i spremna je finansirati projekte koje evropske javne banke ne bi dirale", ističe Galop. Ipak, ona upozorava da nedavni slučajevi, Hidroelektrane Dabar i Hidroelektrana na Bistrici, pokazuju da saradnja ne ide glatko kao prije, jer su kineske kompanije usporile radove "zbog neispunjenih obaveza RS". Dodaje i da će ovaj bh. entitet još dugo otplaćivati svoje dugove Kinezima, a da se zbog tajnosti ugovora ni ne zna koliko će sve koštati građane RS. "Vlada je, na primjer, garantovala kredit za HE Dabar, tako da ako Elektroprivreda RS ne bude u mogućnosti da ga plati, morat će se obezbijediti iz entitetskog budžeta", istakla je ona. Koji su kineski interesi?Prema podacima Agencije za unapređenje stranih investicija BiH, Kina je tek 19. najveći investitor u BiH, ali je značajnija kao trgovinski partner, te se nalazi na trećem mjestu najvećih uvoznika u zemlju u prošloj godini. Za razliku od direktnih investicija, kineski krediti se više od 15 godina koriste za izgradnju autoputeva i energetskih postrojenja, kroz partnerstva sa lokalnim vlastima. Ipak, mnogi kineski projekti nisu otišli dalje od faze planiranja, a pojedini nisu ni pokrenuti uprkos potpisanim ugovorima, poput izgradnje Bloka 7 za Termoelektranu u Tuzli, iz čega su se kineski izvođači na kraju povukli. Pipa Galop ističe da je u kineskom interesu "da razvija dobre političke odnose sa zemljama u EU ili blizu nje, te da njene kompanije i radnici budu zaposleni na što većem broju infrastrukturnih projekata". Za Anu Krstinovsku, kineski interes postoji na dva nivoa – ekonomskom i strateškom. Ističe da su kineske kompanije daleko od faze u kojoj su projekte finansirali samo kreditima iz svoje države. "Sada su već izgradile svoj portfolio i ostale su ovdje, tako da su u potpunosti sposobne da implementiraju projekte koji se finansiraju novcem EBRD-a, EIB-a, nacionalnog budžeta", rekla je ona. Takođe, podsjeća da kineske kompanije dominiraju sektorom infrastrukture na Zapadnom Balkanu. "Kada izgrade projekat u jednoj zemlji, koriste ga kao značajnu referencu da demonstriraju svoje kapacitete i da se prijave za tendere u drugoj zemlji", pojašnjava ona. Podsjeća da su Kinezi u prethodnih 15 godina na Zapadnom Balkanu od velikih projekata izgradili, između ostalog, Pupinov most u Beogradu, Pelješki most u Hrvatskoj, dionicu autoputa Bar-Boljare u Crnoj Gori, dok u Sjevernoj Makedoniji grade autoput Kičevo-Ohrid.

Skupovi gdje se razmjenjuju sličica Svjetskog prvenstva u fudbalu spajaju djecu, roditelje i stvaraju se brojna nova poznanstva. Takvo jedno je nastalo upravo na "online skupu" Radija Slobodna Evropa između Rikarda Jozwiaka iz Praga i Mirze Demirovića iz Sarajeva. Pogledajte kako je tekla razmjena sličica i šta će to stići Mirzi poštom.

Skupovi gdje se razmjenjuju sličica Svjetskog prvenstva u fudbalu spajaju djecu, roditelje i stvaraju se brojna nova poznanstva. Takvo jedno je nastalo upravo na "online skupu" RSE između Rikarda Jozwiaka iz Praga i Mirze Demirovića iz Sarajeva.

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine utvrdilo je 21. maja nacrt državnog budžeta za 2026. godinu u iznosu od 1,58 milijardi maraka (oko 808 miliona eura), saopćili su iz ove institucije. Nacrt zakona o budžetu institucija BiH i međunarodnih obveza za 2026. godinu predviđa povećanja za više državnih sigurnosnih i pravosudnih institucija. Najveći rast planiran je za Ministarstvo obrane BiH, kojem je predviđeno povećanje od oko 22 miliona eura. Granična policija BiH trebala bi dobiti dodatnih 6,6 miliona eura, Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) oko 8,6 miliona i Obavještajno-sigurnosna agencija BiH oko 4,6 miliona eura). Sud BiH trebao bi dobiti oko 2,55 miliona eura, a Tužiteljstvo BiH četiri oko dva miliona eura više u odnosu na budžet za 2025. godinu. Nakon usvajanja u Vijeću ministara, nacrt budžeta upućuje se Predsjedništvu BiH na razmatranje. Ako Predsjedništvo BiH da suglasnost, budžet mora biti usvojen u oba doma Parlamentarne skupštine BiH kako bi stupio na snagu. Trenutno je na snazi tzv. privremeno financiranje državnih institucija, gdje se sredstva isplaćuju na osnovu budžeta i potrošnje po tromjesečjima u prethodnoj godini. Za razliku od državnog nivoa, dva entiteta su ranije usvojili svoje budžete za ovu godinu. Narodna skupština Republike Srpske je 17. decembra usvojila budžet ovog entiteta za 2026. godinu u iznosu od oko 3,8 milijardi eura. Budžet Federacije BiH za 2026. godinu entitetski parlament je usvojio 23. januara 2026. i iznosi oko 4,55 milijardi eura. Većina nadležnosti, kao što su isplata penzija i druga socijalna pitanja, zdravstvo i općenito ekonomija i razvoj infrastrukture, u entitetskoj su nadležnosti, dok se državni budžet koristi za isplate plaća i naknada zaposlenima u 75 ministarstava i agencija. U državnim institucijama je oko 22.500 zaposlenih, najviše u Oružanim snagama BiH gdje je oko 9.100 zaposlenika, te u Graničnoj policiji i Upravi za indirektno oporezivanje BiH (carina) gdje ih radi po 2.400. Iz državnog budžeta se isplaćuju i plaće i naknade za 80 funkcionera izabranih ili imenovanih u tročlano Predsjedništvo, Vijeće ministara i Parlamentarnu skupštinu BiH.