Oko 700 metara vazdušne linije. Toliko bi dijelilo stan Milana Žujića iz Novog Grada, na zapadu Bosne i Hercegovine u blizini granice sa Hrvatskom, gdje susjedna zemlja planira graditi skladište radioaktivnog otpada. Ova lokacija u hrvatskoj Opštini Dvor je i oko kilometar od vodozahvata iz kojeg pitku vodu dobija oko 15.000 ljudi u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Milan, otac troje djece, za Radio Slobodna Evropa kaže kako razmišlja da se preseli iz Novog Grada zbog najavljene gradnje na Trgovskoj Gori. "Kao roditelj ne možeš ostati ravnodušan. Djeca su mala, dvoje ih je krenulo u školu, ovdje smo sve stekli. A sad razmišljaš, da li uopšte smiješ ostati", priča Žujić za RSE. Pitanje izgradnje radioaktivnog otpada u susjednoj Hrvatskoj već godinama izaziva zabrinutost mještana sa druge strane rijeke Une, koji su organizovali i nekoliko protesta, a bh. vlasti tražile od Hrvatske da se njegova gradnja premjesti. No, prvo sučeljavanje dvije zemlje o ovom skladištu desiće se 14. maja u Ženevi, kada će BiH i Hrvatska iznijeti argumente za i protiv gradnje. Saslušanje će se desiti u okviru tijela Espoo konvencije Ujedinjenih nacija, koja obavezuje države da međusobno sarađuju i razmjenjuju informacije o projektima koji mogu imati prekogranični uticaj na životnu sredinu. Bosna i Hercegovina i Hrvatska su potpisnice Espoo konvencije. Šta kažu u BiH?Delegaciju Bosne i Hercegovine će pred tijelima Espoo konvencije predstavljati Bojan Vipotnik, ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju bh. entiteta Republika Srpska. Vipotnik za RSE kaže da BiH od Hrvatske ne očekuje promjenu stava, ali da će bh. strana iznijeti svoje viđenje. "Ne očekujemo čuda. Hrvatska će tvrditi da je sve rađeno po procedurama i standardima. Ali, Ženeva ima ogromnu specifičnu težinu. Mi imamo vlastita istraživanja i argumentaciju i spremni smo da, nakon Ženeve, idemo dalje, pred domaće i međunarodne sudove, kao i pred tijela Arhuške, Bernske i Helsinške konvencije", kaže on. Dodaje da se želi ukazati i na potencijalnu opasnost za oko 250 hiljada stanovnika koji žive nizvodno od lokacije uz Unu i Savu. Inače, BiH je Espoo Komitetu u posljednje tri godine podnijela nekoliko prijava, tvrdeći da Hrvatska nije osigurala punu i transparentnu prekograničnu procijenu, niti su institucije u Bosni i Hercegovini bile uključene u planiranje projekta. Šta kaže Hrvatska?Iz Vlade Republike Hrvatske do objave teksta nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa o njihovim očekivanjima uoči sastanka u Ženevi. U Fondu za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada Nuklearne elektrane Krško (Fond NEK), državne institucije u Hrvatskoj, za RSE ističu da se na Trgovskoj gori ne planira odlagalište, već "privremeno skladište nisko i srednje radioaktivnog otpada, koje bi funkcionisalo do 2051. godine, dok se ne pronađe trajno rješenje". "Bosna i Hercegovina je sudjelovala u prekograničnom postupku strateške procjene utjecaja na okoliš za Nacionalni program 2016. godine, koji je vodilo nadležno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. BiH je, također, sudjelovala i u postupku određivanja sadržaja Studije procjene utjecaja na okoliš (scoping) 2023. godine. Prekogranične konzultacije će se odvijati u skladu s ESPOO konvencijom za vrijeme postupka procjene utjecaja na okoliš koja još nije započela", navode iz Fonda za RSE. Odbacuju tvrdnje o prekograničnim rizicima i naglašavaju da je objekat projektovan prema "najvišim sigurnosnim standardima", uključujući otpornost na snažne zemljotrese, poplave i klimatske promjene. Iz Evropske unije ranije je za RSE navedeno kako države članice EU "moraju osigurati da se javnosti pruže potrebne mogućnosti za efikasno učešće u procesu donošenja odluka u vezi s upravljanjem istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom u skladu, posebno, s međunarodnim obavezama". U tom kontekstu, posebno ističu konvencije o zaštiti životne sredine, usvojene u danskom Arhusu i finskom Espou. Na šta ukazuju stručnjaci?Profesor emeritus Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu Božo Dalmacija pomagao je u pripremi delegacije BiH pred sučeljavanje sa Hrvatskom u Ženevi. On ističe kako je Hrvatska u planiranju odlagališta za radioaktivni otpad "prekršila najmanje dvije direktive Evropske Unije o prekograničnom uticaju, te ESPO Konvenciju". Pri tome je posebno istakao kršenje Direktive EU o strateškoj studiji uticaja iz 2014. godine koje u obzir uzimaju i klimatske promjene, potencijalne zemljotrese i poplave. On ističe i da je nakon potpisivanja direktive o prekograničnom uticaju 2008. godine, Hrvatske bila obavezna da obavještava BiH o svim aktivnostima, što "nije učinila". "Radioaktivni otpad ostaje opasan 100 do 200 godina. Ovdje su korišteni dokumenti iz 1998. godine, bez razmatranja alternativnih lokacija i bez ozbiljne procjene katastrofa – poplava, potresa i klimatskih promjena", navodi Dalmacija. Kakve su posljedice odluka tijela Espoo konvencije?Zaključci i preporuke tijela Espoo konvencije nemaju pravno obavezujući karakter. No, direktorica Aarhus centra Sarajevo Emina Veljović za RSE kaže da njihov stvarni uticaj može biti daleko veći od same procedure u Ženevi. "Te preporuke možda formalno nisu presuda, ali u praksi često imaju snažan uticaj na daljnje postupanje institucija Evropske unije, međunarodnih finansijskih tijela i nacionalnih vlasti", kaže Veljović. Prema njenim riječima, eventualna potvrda da je Hrvatska prekršila Espoo konvenciju značila bi da postoji zvanični međunarodni dokument koji konstatuje kršenje osnovnih ekoloških pravila. "Za zemlju članicu EU, kršenje pravila koja su direktno povezana s pravom javnosti na informacije i zaštitu okoliša izuzetno je loše po imidž. Evropska unija se globalno predstavlja kao lider u ekološkim standardima, i ovakvi slučajevi to direktno dovode u pitanje", rekla je. Uporedo upućena i nova prijava protiv HrvatskeParalelno sa postupkom pred Espoo tijelima, Bosna i Hercegovina je krajem aprila podnijela i novu prijavu prema Aarhuškoj konvenciji, koja garantuje pravo javnosti na pristup informacijama, učešće u donošenju odluka i pravnu zaštitu u pitanjima životne sredine. Prijavu je podnijelo Ministarstvo ekologije i turizma drugog bh. entiteta Federacije BiH, koje je kontakt tačka Bosne i Hercegovine za provođenje Aarhuške konvencije. "U priloženoj komunikaciji pokazano je da su postupci Republike Hrvatske rezultirali, između ostalog, neadekvatnim pristupom informacijama o okolišu za pogođenu javnost u BiH. Osim toga, ti su postupci ograničili sudjelovanje javnosti BiH, potkopavajući povjerenje u proces donošenja odluka, ograničavajući identifikaciju potencijalnih rizika za okoliš i kršeći brojne druge međunarodne obaveze prema Aarhuškoj konvenciji", saopšteno je iz entitetskog ministarstva nakon podnošenja prijave. Hrvatska Vlada je 2018. godine usvojila nacionalni program zbrinjavanja radioaktivnog otpada, kojim je Trgovska gora označena kao lokacija skladišta, uprkos protivljenju lokalnih zajednica s obje strane rijeke Une. Hrvatski sabor je 15. decembra prošle godine usvojio i poseban zakon o izgradnji tog centra. Osim otpada iz Krškog, u Čerkezovcu na Trgovskoj gori bio bi, prema ranijim najavama, smještan i institucionalni radioaktivni otpad iz Hrvatske, uključujući medicinski i industrijski otpad.

U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tenzijama između Srbije i Hrvatske. Sagovornici su bili Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih poslova Hrvatske, i Žarko Korać, dugogodišnji profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu. Bilo je reči o tome da li su sadašnji odnosi između Beograda i Zagreba na najnižem nivou od završetka ratova devedesetih godina, zašto Vučić govori o Hrvatskoj kao o najvećem neprijatelju Srbije, kako zvanični Zagreb i javnost u Hrvatskoj reaguju na njegove izjave i da li je hrvatski predsednik Zoran Milanović zabio autogol kada je otkazao susret regionalnih lidera koji je trebalo da se u maju održi u Hrvatskoj sa obrazloženjem da trenutno ne postoje uslovi za Vučićev dolazak u Hrvatsku što je Vučić iskoristio da pojača kampanju protiv Hrvatske. Razgovaralo se i o tome kako je u Srbiji postalo normalno da predstavnici vlasti i režimski mediji nazivaju pobunjene studente i opoziciju ustašama, kako predstavnici ultradesnice u Hrvatskoj vređaju Srbe, kao i o tome koliko su odnosi između Srbije i Hrvatske ključni za stabilnost regiona. Omer Karabeg: Da li su sadašnji odnosi između Srbije i Hrvatske na najnižem nivou od završetka ratova devedesetih? Vesna Pusić: Znam da je to tema koja se provlači, ali u Hrvatskoj gotovo da uopće nema riječi o odnosima između Hrvatske i Srbije. Bilo je nešto komentara uglavnom podsmješljivih kada se pojavila neka raketa koju je Vučićeva vlast nazvala Zagrepčanka, ili možda netko drugi, jer navodno može pogoditi Zagreb što smatram da je između glupog i lošeg ukusa. Ali izvan toga de facto zapravo nema mnogo informacija, niti uopće govora o odnosima između Hrvatske i Srbije kako u službenoj komunikaciji koja dolaze od strane vlasti tako i u medijima i uopće u javnosti. Pojavila se i vijest da je Srbija stavila Hrvatsku na listu zemalja koje su sigurnosni rizik, ali izvan toga ništa puno više. Neprijateljska zemljaŽarko Korać: Što se tiče Srbije, Vučić je potpuno instrumentalizovao te odnose za svoju politiku. Vučić je od Šešelja nasledio opsednutost Hrvatskom i on očigledno iz te matrice ne može da izađe. Kada mu treba podrška u javnom mnjenju ili kada mu pada popularnost, on odjednom počinje da govori o Hrvatskoj. On pobunjene studente zove ustašama, a za rektora Beogradskog univerziteta kaže da je ustaša. Što se tiče Hrvatske, predsednik Zoran Milanović dosta često spominje Srbiju. Premijer Plenković prilično retko i, moram reći, na konstruktivan način. Milanović povremeno govori tačne stvari o Srbiji, ali povremeno sasvim netačne. Rekao bih da je njegov odnos prema Srbiji, kao i odnos prema Izraelu, postao deo njegovog političkog sukoba sa premijerom Plenkovićem. Tako da se zapravo Srbija pojavila kao deo sukoba koji je potpuno unutrašnji hrvatski sukob. Ali da se vratim Vučiću. On je potpuno instrumentalizovao odnos prema Hrvatskoj. To mu je potrebno jer mu pada podrška. Njegova stranka je, istina, nedavno pobedila na lokalnim izborima u 10 malih opština, ali on je nesiguran i misli da će mu napad na Hrvatsku podići rejting. On radi sa Hrvatskom ono isto što Orban radi sa Ukrajinom koji govori da ga ruši Ukrajina što je stvarno sumanuto. Mislim da su ljudi u Srbiji indiferentni prema Vučićevim napadima na Hrvatsku. Video sam jedno istraživanje u kome je građanima postavljeno pitanje u koju bi zemlju najradije otišli da rade. Kod nas je na prvom mestu uvek bila Nemačka, a prema tom istraživanju ljudi bi najradije otišli da rade u Hrvatsku. Da građani veruju Vučiću da je Hrvatska neprijateljska zemlja, ne bi išli tamo da rade, niti bi toliko ljudi tamo išlo na godišnji odmor. Milanovićev autogol?Omer Karabeg: Predsednik Hrvatske Zoran Milanović ovih dana je otkazao sastanak lidera Zapadnog Balkana, koji je trebalo da se u maju održi u Hrvatskoj, navodeći da trenutno ne postoje uslovi za dolazak predsednika Srbije Aleksandra Vučića u Hrvatsku. Neki smatraju da je to bio autogol zato što je time išao na ruku Vučiću. Vesna Pusić: Može biti da je išao na ruku Vučiću. Predsedniku Milanoviću ne bi bilo strano da puca autogolove. On je dosta poznat po tome. Predsjednik Vučić može to upotrebiti u svrhu svoje propagande u Srbiji, ali ta tema, kao što sam rekla, nema apsolutno nikakvu privlačnu snagu u Hrvatskoj. Inače, u hrvatskim medijima su se pratile studentske demonstracije u Srbiji. Katkad i uz komentar - pogledajte, kako su u Srbiji ljudi aktivni, a kod nas ništa. Bilo je i divljenja hrabrosti studenata naročito na početku prije nego što je to u velikoj mjeri penetrirano od strane države i vlasti. Ali Milanović za to što je uradio ne može dobiti ni pol glasa. On je to uradio možda zato da na neki način pokaže da ima utjecaj na vanjsku politiku i da može neke odluke donijeti. Jer po hrvatskom ustavu predsjednik i vlada su sukreatori vanjske politike. To lijepo zvuči, ali u stvarnom životu vlada provodi vanjsku politiku. Predsjednik može svašta reći, ali na kraju glavne stvari radi vlada. Tu predsjednik nema pretjeranog utjecaja, ali ovo što je uradio bilo je u okviru njegovih nadležnosti. Treba imati u vidi i da je on tu odluku donio nakon saopćenja Ministarstva vanjskih poslova Srbije da je Hrvatska stavljena na listu nesigurnih država za putovanje. Omer Karabeg: Da li je u Srbiji postalo potpuno normalno da se Hrvatska naziva ustaškom državom? To rade visoki funkcioneri, to rade i režimski mediji. Žarko Korać: Oni ne zovu Hrvatsku ustaškom državom. Oni zovu ustašama pobunjene studente i institucije koje ih podržavaju. To je sada postao gotovo standardni vokabular režimske propagande. To je toliko besmisleno da treba da budeš zaista Vučićev fanatik da bi poverovao u takvu besmislicu. Vlast prikazuje Hrvatsku kao neprijateljsku zemlju. Ali građani u to ne veruje. Život ide svojim tokom. Broj srpskih turista u Hrvatskoj raste. Vučić zapravo to ne može da zaustavi. Ultradesnica u HrvatskojOmer Karabeg: Ima li u Hrvatskoj uvreda na račun Srba, da Srbe nazivaju četnicima? Vesna Pusić: Ima sigurno. U prvom redu od strane nekakvih malih ekstremističkih izvanparlamentarnih stranaka. Omer Karabeg: Mislite na gradonačelnika Sinja Miru Bulja? Vesna Pusić: To je takav profil ljudi kao što je Bulj. Ima takvih tipova. Ali to apsolutno nije neki standardni govor, niti je to na bilo koji način uobičajeno u Hrvatskoj. Iako je, naravno, bilo je vrijeme kada se mnogo češće i mnogo više koristila takva retorika. Ali to vrijeme je prošlo. Ljude možete uhvatiti na jednu te istu glupost ili svinjariju možda pet, šest puta. Ali sto puta ne možete. Nakon nekog vremena ljudi naprosto prestaju na to reagirati. Bulj je neka vrsta oriđinala u hrvatskoj politici kako se to u Dalmaciji kaže, neka vrsta smiješne buffo figure. Omer Karabeg: Da li jačanje ultradesnice u Hrvatskoj, posebno sve ono što se dešavalo oko Thompsonovih koncerata, ugrožava Srbe u Hrvatskoj? Vesna Pusić: Teško mi je reći da li ih ugrožava. Ja mislim da ugrožava sve nas, da nije posebno upereno protiv Srba u Hrvatskoj. U prvom redu ugrožava demokraciju i građansko društvo u Hrvatskoj. To je velika opasnost za Hrvatsku kao demokratsku državu i za hrvatsku budućnost. Time se ne napada jedan segment društva, već pristojna, demokratski uređena budućnost na koju bi Hrvatska mogla reflektirati. Šešeljev učenikOmer Karabeg: Da li režimski mediji i vlast u Srbiji koriste to što događa oko Thompsona, pa pojačavaju propagandu protiv Hrvatske? Žarko Korać: To što se desilo na Thompsonovom koncertu u Zagrebu, taj broj ljudi, to je svakako bilo jako neugodno. Ali režim u Srbiji nije u stanju da svoju propagandu učini iole prihvatljivom onim neodlučnima ili onima koji ga na pola podržavaju, već to radi na divljački način. I onda kažu da je to dokaz da je Hrvatska ustaška država. Što naravno nije nikakav dokaz. Hrvatska nije ustaška država. U Srbiji ima sociologa, politikologa, psihologa koji mogu da naprave razumnu analizu zašto je odjednom desnica toliko porasla u Hrvatskoj, ali vlast ne zove te ljude. Kažem, Hrvatska je Vučićeva fiksacija. On je 10 godina bio Šešeljev najbliži saradnik, on mu je bio uzor, a Hrvatska je apsolutno Šešeljeva fiksacija. On nikad ne prestaje da govori o Hrvatskoj. Vučić je nasledio taj vokabular i tu naraciju radikala iz devedesetih godina. Međutim, to sada više ne prolazi. Čovek ode na letovanje u Hrvatsku kolima sa srpskim tablicama i niko ga ni pogleda, a kamoli nešto drugo. A oni pričaju da će Srbin, čim kolima uđe u Hrvatsku, tog sekunda biti ugrožen. Omer Karabeg: Nedavno je Ministarstvo inostranih poslova Srbije preporučilo građanima Srbije da ne putuju u Hrvatsku. Kako je to primljeno u Hrvatskoj s obzirom da Srbi dolaze u Hrvatsku i kao turisti i kao sezonski radnici? Vesna Pusić: To zvuči dosta apsurdno, pa se u medijima na to reagiralo sa podsmjehom kao na nešto što je vezano za unutrašnju političku situaciju u Srbiji, što ima veze sa izborima u Srbiji, a nema neke naročite veze s nama. Kineske raketeOmer Karabeg: Vučić je optužio Hrvatsku da se sprema da napadne Srbiju. Počeo je to da priča nakon što su marta prošle godine Hrvatska, Albanija i Kosovo potpisali Deklaraciji o saradnji u oblasti odbrane. Od tada Vučić stalno ponavlja kako se Hrvatska sprema da napadne Srbiju. Žarko Korać: Vučić je kupio kinesku hipersoničnu raketu i stavio je na stare lovce MIG-ove. Ne znam koliko toga ima. Problem je sa tom raketom što je to ofanzivno oružje. U principu mi u regionu kupujemo defanzivno oružje. Njegovi tabloidi su to stavili na naslovnu stranu hvaleći se da nam sada niko ništa ne može. Podsetio bih da smo mi već jednom ratovali s NATO paktom i ne vidim da je Srbija u tom ratu pobedila. Potpisala je Kumanovski sporazum koji je bio jasna vojna kapitulacija. Naravno, Vučiću ne pada na pamet da ratuje s NATO paktom jer odlično zna kako bi Srbija prošla u tome ratu i kako bi on lično prošao. Sve je to farsa. Međutim, upravo je sklopio sporazum sa najvećom izraelskom kompanijom za proizvodnju oružja, zove se Elbit Systems, da oni naprave fabriku za proizvodnju dronova u Srbiji. Tako da Vučić nastavlja sa naoružavanjem. Omer Karabeg: Veruju li ljudi Vučiću kad priča da će Hrvatska da napadne Srbiju? Žarko Korać: Mislim da niko živ u Srbiji u to ne veruje. Zašto bi nas napala? Ljudi nisu baš toliko blesavi. Hrvatska je u NATO paktu. Srbija je potpuno okružena NATO zemljama. To je potpuno besmisleno. Ne biste ratovali s Hrvatskom, nego faktički sa NATO paktom. To znači i sa Crnom Gorom koja je u NATO paktu. To njegovo trućanje da smo mi najjača oružana sila u regionu je stvarno besmisleno. On sve to priča samo da bi očuvao vlast. Vesna Pusić: Sporazum o vojnoj saradnji između Hrvatske, Albanije i Kosova ne može da ugrozi nikoga u regionu. Taj sporazum samo ponavlja nešto što se de facto događa neko vrijeme - riječ je o zajedničkim treninzima i raznoj vrsti suradnje koja apsolutno ne može ugroziti nikoga. Slušajući priče o tome da li Hrvatska ugrožava nekog i da li bi Vučić ratovao pitam se oko čega bi se ratovalo? Šta bi bila svrha tog rata? Ne kažem da momentalno kod puno većih nego što smo mi nije postalo popularno voditi ratove u kojima nemaš pojma što zapravo hoćeš i zašto si ih započeo, ali u Hrvatskoj se zaista ne govori o ratovanju, nikome ne pada na pamet ništa slično. Šta bi to bilo? Zašto bi se vodili ratovi, ima li neka ideja šta bi se postiglo tim ratovima? Ništa od toga nije na dnevnom redu u Hrvatskoj. Hrvatska je, naravno, ne zbog Srbije, nego zbog globalne situacije i zbog promjena u okviru evropskog sigurnosnog planiranja počela mnogo više ulagati u naoružanje, nego što je to činila prije. U prvom redu zato što se smatra da NATO više nije takva garancija sigurnosti kako je nekad bio i da će se Evropa morati mnogo više brinuti za vlastitu sigurnost. Tako da je sa tog stanovišta pitanje sigurnosti i naoružanja mnogo više u centru pažnje danas, nego što je bilo pred koju godinu. Ali ponavljam, to nema veze sa Srbijom. A ovo sa kineskim raketama - ne znam bi li bih plakala ili se smijala. Pouke iz devedesetihOmer Karabeg: Koliko su odnosi između Srbije i Hrvatske važni za stabilnost u regionu? Žarko Korać: Sigurno su veoma važni. Oni će dobiti na važnosti slabljenjem NATO pakta. Otvara se pitanje ko bi u regionu mogao pokušati da to iskoristiti. Slažem se sa gospođom Pusić da je teško zamisliti koji bi bili ciljevi rata u regionu, ali prvi put to sasvim ne isključujem. Da ste me pitali pre iranskoga rata, rekao bih da tako nešto ne dolazi u obzir. Ali sada više nisam sasvim siguran jer očekujem vrlo jako slabljenje NATO pakta u trenutku kada još uvek besni rat između Ukrajine i Rusije i kada su baltičke države i Poljska, pa i neke druge, u velikoj meri zabrinute zbog toga. Velike sile su do sada na ključan način oblikovale Balkan. Setimo se Pariske konferencija po završetku Prvog svetskog rata, setimo se Jalte. Tito je bio izuzetak jer je Jugoslavija samostalno vodila rat. Ali i njena sudbina je u krajnjoj liniji zavisila od odluka velikih sila. A ja se pomalo plašim šta će se dešavati u našem regionu kad velike sile, zaokupljene nekim svojim interesima, prestanu da se bave Balkanom i kada principi međunarodnih odnosa počnu da se napuštaju. Omer Karabeg: Znači vi mislite da će slabljenje NATO pakta prouzrokovati neke nove tenzije u regionu? Žarko Korać: Da. Ali ne mislim na rat. To je besmisleno, ne vidim šta bi bio smisao tog rata. Mi smo imali rat u regionu. U Bosni je to koštalo oko 100.000 života. Jako mi je teško da zamislim nekoga ko bi se upustio u taj poduhvat. Ali postoje takvi ljudi. Pitam se da li su građani ovog regiona izvukli pouke iz onoga što se događalo devedesetih godina. Nadam se da su shvatili koliko je opasno krvoprolića koje mi priređujemo jedni drugima u čitavom 20. veku. Kad bi bilo pameti...Vesna Pusić: Mislim da su odnosi između Srbije i Hrvatske odlučujući za stabilnost regiona. Kad bi bilo pameti, ili da kažem optimistično, ako jednog dana bude pameti, onda će ti odnosi biti ključni za stabilnost ove regije. Stvari se dramatično mijenjaju. NATO danas u velikoj mjeri postoji samo na papiru, ali postoji nukleus jednog drugog obrambenog saveza. To je koalicija voljnih, coalition of willing, na šta se još uvijek gleda pomalo sumnjičavo. Ali ja od početka tvrdim da je to jedan novi NATO, novi obrambeni savez čiji transatlantski partner nije više Amerika, nego Kanada. Postoji i novi koncept o suradnji srednjih sila ili srednjih država o kojem je govorio kanadski premijer Mark Carney. Postoji i koncept o parcijalnim savezima među državama koji se odnose na pojedina pitanja. U tom kontekstu regionalna sigurnosna saradnja postaje izuzetno značajna za male zemlje kakve su Hrvatska i Srbija. Iluzorno je očekivati da će netko veliki doći i tebe braniti zato što si se potukao sa susjedom. Nikoga neće biti briga za kvalitetu života u tvojoj zemlji ako sam nisi u stanju napraviti modus vivendi sa svojim susjedima. Pomenula bih jedan primjer koji bi mogao biti koristan i za nas u regiji. Nakon toliko godina svađa između država Perzijskog zaljeva i Irana, katarski ministar je pred nekoliko dana - prije nego što se sve ovo dogodilo sa Trumpovim prijetnjama i njegovim odustajanjem - rekao da je Iran država koja traje desetine stoljeća, točno 28 stoljeća, da su svi oni u regiji susjedi, da nitko neće nestati i da moraju pronaći način da žive zajedno. Na to ih je prisilila dramatična promjena u globalnim odnosima koja se dogodila u njihovom dvorištu i nad njihovim glavama. Takva situacija se može dogoditi i u našem dvorištu i nad našim glavama. Zato mislim da su, bez obzira na sve ludosti i političko profitiranje, odnosi između Hrvatske i Srbije ne samo ekonomsko pitanje jer imaju preko dvije milijarde eura razmjene, već i sigurnosno pitanje. Njihova sigurnosna suradnje morala bi postati sigurnosni oslonac za ovu regiju. Jer za sve nas koji živimo u ovoj regiji nitko drugi se neće pobrinuti.