Mještani Gornjih Brezana kod Plužina protive se izmjenama Prostorno-urbanističkog plana opštine kojim se predviđa gradnja elektroenergetskih objekata, visokonaponskih dalekovoda i proširenje trafostanice u njihom selu. Traže izmještanje objekata, koji bi, kako smatraju, uništili život i prirodu, a samim tim i turizam koji razvijaju.

Sudbina Ulcinjske Solane presudno je važna za zatvaranje poglavlja o životnoj sredini u pregovorima Crne Gore i Evropske unije. Ona je "closing benchmark" za Poglavlje 27 - jedan od ključnih uslova za zatvaranje tog poglavlja i napredovanje ka članstvu u EU. To podrazumijeva jasan vlasničko upravljački status ovog područja koje je 2019. proglašeno Parkom prirode i uvršteno na Ramsar listu močvarnih područja od međunarodnog značaja. A situacija sa vlasništvom je poslednjih dvadeset godina prolazila kroz razne faze, donošene su brojne sudske odluke, mijenjani vlasnici, upravljači... Poslednja, Upravnog suda od 11. juna ove godine dodatno komplikuje situaciju. Upravni sud je presudio da je država nezakonito 2022. upisala Solanu kao svoje vlasništvo i vratio je Eurofondu koji je privatizovao daleke 2005. godine. Tad su i počeli problemi koji su 'na noge digli' ekologe širom svijeta u cilju njene zaštite od urbanizacije. Pravni galimatijas dug 20 godinaSolanu u Ulcinju Eurofond je preuzeo tokom masovne vaučerske privatizacije 2004, kada su se državne kompanije transformisale u akcionarska društva. Cijena akcija Solane je tada iznosila oko 800.000 eura. Narednih godina Eurofond podiže kredite, a kao kolateral daje zemljište Solane, fabrika soli gubi koncesiju za korišćenje morske vode, a nakon toga odlazi u stečaj. Nadležne institucije nikada nisu odgovorile da li Eurofond ima pravo korišćenja ili pravo svojine nad gotovo 15 kilometara kvadratnih zemljišta Solane. I pored toga, narednih desetak godina Eurofond je pokušavao da proda imovinu Solane, ali nije bilo zainteresovanih kupaca. Godinama je na čelu Eurofonda bio biznismen Veselin Barović blizak bivšem predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću koji je gotovo tri decenije bio na čelnim funkcijama u Crnoj Gori. Godinu nakon smjene Đukanovićeve vlasti 2020. nova Vlada Zdravka Krivokapića je pokrenula postupak da se Solana upiše kao državna imovina nad kojom bi Vlada imala pravo raspolaganja. Tadašnji Savjet za privatizaciju je utvrdio da je država "nesporni" vlasnik zemljišta Solane čija je vrijednost procijenjena na 157 miliona eura. Na osnovu toga je katastar 2022. upisao državu Crnu Goru kao vlasnika imovine Solane. U rješenju Upravnog suda od juna ove godine taj upis se poništava uz obrazloženje da je država prije odluke o pravu svojine, trebalo da "inicira parnični postupak o vlasničkim pravima nad nepokretnostima". U najkraćem, sud je utvrdio da se država nezakonito upisala kao vlasnik imovine Solane u Ulcinju. Na području Solane postoji zgrada nekadašnje fabrike soli koja je u stečaju, preko 13 godina otkad se i ne bere so koja je preduslov za očuvanje biodiverziteta tog područja - jednog od najvećih staništa ptica. Što kaže zaštitnica državnih interesaZaštitnica imovinsko pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da odluka Upravnog suda ne mijenja činjenicu da je zemljište Solane nesporno državno. "To je utvrdio Vladin Savjet za privatizaciju", ističe Ćirović. Ona smatra da aktuelna presuda neće promijeniti stav Savjeta za prema kojem je to zemljište državno. "Mišljenje Savjeta je bilo da prilikom privatizacije nije plaćena tržišna naknada za akcije Solane. To znači da je ispunjen zakonski uslov da je zemljište svojina države. To je potvrđeno i od strane Vrhovnog suda", kaže Ćirović. Što kažu zastupnici tužbe protiv državeNa drugoj strani advokat Solane u stečaju Slobodan Smolović, na osnovu čije žalbe je Upravni sud poništio upis države u vlasništvo, kaže za RSE, da sada Ministarstvo finansija treba da donese novo rješenje. "Ono mora biti takvo da se uspostavi stanje prije nezakonitog upisa imovine na državu. A to je da se vrati pravo korišćenja zemljišta na Solanu. Ta imovina onda postaje stečajna masa i o njoj se odlučuje pred Privrednim sudom", navodi Smolović. Naglašava da država do 2022. nikada nije bila upisana kao imalac prava svojine nad zemljištem Solane. Takođe smatra da su kupci akcija Solane, prije 20 godina, kupili i imovinu na čije korišćenja je Solana imala pravo. A država je naknadno odbila da to pravo korišćenja pretvori u pravo svojine. "Ako se kaže da je država sada vlasnik imovine, onda proizilazi da su akcije 2001. i 2004. izdate bez pokrića. Izdavanje akcija bez pokrića je krivično djelo. Praksa Suda u Strazburu je jasna – nema oduzimanja imovine bez pravične naknade", riječi su Smolovića. On navodi da je država 2022. godine bez bilo kakve naknade upisala sebe kao vlasnika zemljišta: "To je priča koja će da traje. Moje je mišljenje da sadašnji vlasnici kapitala ne mogu biti lišeni prava na naknadu ako se zemljište Solane prenese kao pravo svojine države Crne Gore", dodaje on. Smolović kaže da se radi o kompleksnom problemu sa ciljem zaštita povjerilaca među kojima su radnici. Ekolozi na strani državeEkološka aktivistkinja i arhitektica iz Ulcinja Zenepa Lika, više od decenije se bori da Solane ostane stanište evropskih ptica-selica. U konkretnom slučaju smatra da Solana mora ostati državna. Kako kaže, Upravni sud nije presudio da država nema pravo na tu imovinu, već je samo konstatovao da procedura, kojom se država upisala kao vlasnik, nije bila ispoštovana. "Odluka Upravnog suda se odnosi na proceduru, a ne na suštinu. Ukida nezakonitu odluku, ali ne sprječava državu da drugim pravnim putem ospori vlasništvo Eurofonda", ističe Zenepa Lika. Ona tvrdi da je Eurofond koji se "predstavljao kao investitor, zapravo sprovodio sistematsku pljačku". "Pogoni su razmontirani, oprema prodata kao staro gvožđe, a milioni iz kredita trošeni su uz lažna obećanja", navodi Lika. Naglašava da je Crna Gora danas jedina mediteranska zemlja koja ima solanu, a ne proizvodi so. "Zašto? Zato što je cilj od početka bio jasan – betonizacija i pretvaranje prostora u zatvorenu enklavu za špekulante, a ne očuvanje prirodnog i tradicionalnog ambijenta namijenjenog proizvodnji soli", pita Lika. Uz to smatra da je solana izgubila pravo korišćenja prestankom svrhe zbog koje je napravljena. "A preduzeće 'Bajo Sekulić' je imalo samo pravo korišćenja zemljišta za proizvodnju soli. Onog trenutka kada je prestalo sa proizvodnjom, prestalo je i pravo na korišćenje", dodaje ekološka aktivistkinja. Zenepa Lika kaže da je vrijeme da ključne institucije države stanu u zaštitu javnog interesa, prepoznaju značaj Solane i donesu pravedne, zakonite i odgovorne odluke. Podsjećajući da je Crna Gora ustavno definisana kao ekološka država, kao takva ima obavezu i odgovornost da djeluje u cilju očuvanja prirodnog nasljeđa i biodiverziteta od globalnog značaja.

Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore odbacilo je kao "neosnovane i neargumentovane" navode Ministarstva spoljnih poslova Srbije, saopštene povodom spremnosti Crne Gore da podrži prijem Kosova u međunarodne institucije. "Pokušaji da se naši politički stavovi predstave kao prijetnja po interese Srbije su apsolutno neutemeljeni", kaže se u saopštenju. Navode da dodatno zabrinjava što se ova podrška pokušava kvalifikovati kao "antisrpsko djelovanje", što nije slučaj kada takve poruke dolaze iz drugih država. Pozivali su Ministarstvo spoljnih poslova Srbije da se uzdrži od izjava koje narušavaju bilateralne odnose i doprinose polarizaciji u regionu. Ranije danas Ministarstvo spoljnih poslova Srbije saopštilo je da je zabrinuto povodom izjava iz Crne Gore, u kontekstu podrške nezavisnosti Kosova i aktivnog lobiranja za članstvo Prištine u međunarodnim organizacijama. Prethodnog dana, ministar vanjskih poslova Crne Gore Ervin Ibrahimović je izjavio, gostujući na RTV Crne Gore, da će podržati članstvo Kosova u međunarodnim organizacijama. "Crna Gora će dati jasnu podršku kada bude pitanje da li Kosovo treba da bude u Evropskoj uniji ili Savjetu Evrope", kazao je Ibrahimović. Iako jedan dio stranka na vlasti ne priznaje nezavisnost Kosova, Ibrahimović smatra da ovakav stav neće ugroziti vladajuću koaliciju, s obzirom na to da Crna Gora ima jasne vanjsko političke prioritete. Jedan od njih su - dobrosusjedski odnosi, rekao je Ibrahimović: "Crna Gora je kod međunarodnih partnera prepoznata kao država koja njeguje dobrosusjedske odnose. Dakle, mi ćemo našu prijateljsku državu Kosovo podržati jer je to vanjsko politički prioritet da budemo sljedeća članica Evropske unije i ovo se ne kosi sa tim". Iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije su izjave iz Crne Gore ocjenili kao "protivne međunarodnom pravu i Povelji Ujedinjenih nacija, ali i dobrosusedskim odnosima". U saopštenju Ministarstvo poziva susjede uključujući i Crnu Goru da uzdrže od izjava i akcija koje mogu "eskalirati tenzije" i da jačaju međusobno povjerenje. "Vjerujemo da je ključno raditi na održavanju pozitivnih odnosa, umjesto podržavanja antisrpskog djelovanja, daljih podjela i konflikata", piše u saopštenju. Nezavisnost Kosova Crna Gora je priznala 2008. kada je na vlasti bila Demokratska partija socijalista (DPS) Mila Đukanovića, koja je avgusta 2020. izgubila izbore od prosrpskog i proruskog Demokratskog fronta (DF), Demokrata i pokreta URA. Priznanje je izazvalo proteste i ulične sukobe tadašnje opozicije koju su činile prosrpske stranke predvođene DF-om, koji je sada dio vladajuće većine u Crnoj Gori. Narušavanje odnosa sa susjedima prijetnja za EU integracije Crne GorePartije Demokratskog fronta koji se u međuvremenu rasformirao u Vladi imaju dva potpredsjednička i tri ministarska mjesta. Njihov lider Andrija Mandić, politički blizak predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, na čelu je Skupštine Crne Gore. Njihovi spoljnopolitički ciljevi su ukidanje sankcija Rusiji, izlazak Crne Gore iz NATO -a i poništenje priznanja nezavisnosti Kosova. Za Kosovo tvrde da je okupirana srpska teritorija, te tu zemlju nazivaju kvazidržavom. Kosovo je zahtev za članstvo u Savetu Evrope podnijelo maja 2022. godine. U Crnoj Gori su na vlasti Pokret Evropa sad premijera Milojka Spajića, Demokrate, partije bivšeg Demokratskog fronta, Bošnjačka stranka i Albanski forum.

Nakon devet mjeseci "čekanja" poslanici crnogorskog parlamenta usvojili su odluku o upućivanju pripadnika Vojske Crne Gore u sastav misije vojne pomoći Evropske unije za podršku Ukrajini (European Union Military Assistance Mission Ukraine). Za odluku je oglasalo 49 od 81 poslanika. Ova odluka je prije devet mjeseci ušla u skupštinsku proceduru i čekala na usvajanje. Opozicija je optuživala predsjednika Skupštine Andriju Mandića, koji je protivnik NATO-a i podržavalac ruskog predsjednika Vladimira Putina, da opstruira njeno donošenje. Njegova partija koja je dio je vladajuće koalicije protivi se članstvu u Alijansi i sankcijama koje je Crna Gora uvela Rusiji zbog agresije na Ukrajinu. Crna Gora je u NATO ušla 2017. u vrijeme vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) koja je smijenjena s vlasti 2020. godine. "Devedeset odsto današnje parlamentarne većine nije glasalo za članstvo u NATO-u", podsjetili su iz DPS-a, komentarišući devetomjesečno odlaganje glasanja. Među njima bila su i Demokrate, partija aktuelnog ministara odbrane Dragana Krapovića koji priznaje da tada nije bio pobornik ulaska Crne Gore u Alijansu. "U tim godinama sam imao ozbiljnu sumnju da li je Crna Gora trebalo da pristupi NATO-u, ali danas vidim da je jako dobro", rekao je ministar Krapović 11. juna u Skupštini. Ministar: Naši vojnici ne idu u UkrajinuObrazlažući odluku Krapović je više puta ponovio da "nema govora" da crnogorski vojnici u ovoj misiji budu angažovani na teritoriji Ukrajine. "Želim da to bude kristalno jasno. Tako nešto nikada ne bih podržao. Sve aktivnosti ove misije se sprovode na teritoriji EU, u Poljskoj i Njemačkoj", naglasio je ministar. Horske izjave "ne šaljemo naše vojnike u Ukrajinu" namijenjene su biračkom tijelu vladajuće koalicije koja je bila protiv ulaska Crne Gore u NATO-u, smatraju u opoziciji. "Prećutkujete ključno – crnogorski instruktori obučavaće ukrajinske vojnike da ratuju protiv Rusa, to je tačka na sve horske izjave", poručio je poslanik DPS-a Jefto Eraković. Iz opozicije su insistirali da odluka uopšte ne razmatra slanje crnogorskih vojnika u Ukrajinu, već da je riječ o slanju instruktora da obučavaju ukrajinske vojnike za ratovanje protiv Rusa. "I zašto prati ruke od toga?", pitao je Nikola Rakočević iz DPS-a, dodajući da je dio aktuelne vlasti prethodne dvije godine opstruirao da ova tačka dođe na dnevni red. Zašto se toliko čekaloMinistar Krapović je ocijenio da ovakve teme nisu za "kupljenje" političkih poena i da postoje članice EU koje ne participiraju u ovoj misiji. Naglasio da teoretski nije bilo moguće donijeti ovu odluku prije avgusta 2024. godine, nakon čega je upućena u Skupštinu. Poslanik Socijaldemokrata Boris Mugoša smatra da je parlamentarna većina ispolitizovala ovo pitanje zbog čega odluka devet mjeseci čeka 'u fioci'. "Glasanjem za ovu odluku se glasa za to da je Rusija izvršila agresiju nad Ukrajinom, a ne kao što neki iz aktuelne većine tvrde da je izvršena specijalna vojna operacija", poručio je Mugoša. Dodao je da vlast pokušava da građanima servira priču - kako je "aktuelna većina spriječila da naši vojnici idu u Ukrajinu" iako to uopšte nije predmet ove odluke. Danijel Živković je rekao da će većina na kraju glasati shodno interesima "Vi u parlamentarnoj većini funkcionišete samo zbog fotelja i ličnih interesa. Ne zanima vas ni NATO, ni Rusija ni Evropa. Kad se vratite u opoziciju vratićete se na fabrička podešavanja", kazao je Živković. Poslanik vladajućeg Pokreta Evropa sad Miodrag Laković naveo je da je parlamentarna većina heterogena, a nesporno je da sve zadatke i ciljeve ostvaruju I NATO misija za Ukrajinu na čekanju u SkupštiniMisija Evropske unije je inače jedna od dvije takozvane "ukrajinske misije" nakon ruske invazije februara 2022. u kojima bi Crna Gora trebalo da učestvuje. Drugu organizuje NATO. Savjet za odbranu i bezbjednost utvrdio je 7. februara ove godine predlog odluke o priključivanju Vojske Crne Gore aktivnostima NATO-a za uspostavljanje bezbjednosne pomoći i obuke za Ukrajinu (NSATU). Članovi Savjeta - koji čine predsjednici države Jakov Milatović, Vlade Milojko Spajić i Skupštine Andrija Mandić - usaglasili su da se aktivnosti pripadnika Vojske u okviru NSATU mogu realizovati isključivo na teritoriji neke od zemalja NATO-a. NATO će, između ostalog, koordinirati obukama ukrajinskih snaga bezbjednosti. Konačnu odluku o učešću donijeće Skupština Crne Gore. Na čekanju i dugoročni Sporazum Ukrajine i Crne GoreNe zna se ni kada će biti potpisan Sporazum o desetogodišnjoj bezbjednosnoj saradnji čiji je teks usaglašen a koji treba da potpišu premijer Milojko Spajić i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Sredinom maja spekulisalo se o dolasku Zelenskog u Podgoricu. Tu mogućnost 9. maja pomenuo je i predsjednik Jakov Milatović. Sporazum se odnosi se na podršku u slučaju oružanog napada, ulaganje u odbrambenu industriju, obavještajnu saradnju kao i obnovu ratom razorene Ukrajine. Sličan sporazum sa Ukrajinom do sada je potpisalo tridesetak zemalja, uglavnom članica NATO-a. I taj Sporazum nakon potpisivanja treba da potvrdi Skupština.. Predsjednik parlamenta Andrija Mandić, koji je glasao protiv rezolucije kojom se osuđuje ruska invazija na Ukrajinu 2022.

Mještani više sjevernih crnogorskih opština su dva puta u poslednjih mjesec, blokirali saobraćajnice prema Nikšiću nezadovoljni zabranom da sijeku drva iz šuma čiji su vlasnici. Protestvovali su mještani nikšićkih, šavničkih i plužinskih naselja, kojima je prodaja drva, kako tvrde, jedini izvor prihoda. Marjan Orbović, iz nikšićkog naselja Banjani, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da je problem nastao stupanjem na snagu novog Zakona o šumama. "Od države ne tražim ništa osim da me pusti da siječem i prodajem drva iz moje šume, koja mi je od prađeda ostala i da nadležni riješe taj problem", kaže Orbović. Zakon o šumama usvojen je jula 2024. a stupio je na snagu u januaru ove godine. Propisuje da izdavanje dozvola za sječu stabala u privatnim šumama, obavlja državno preduzeće koje je trebalo je da počne sa radom krajem prošle godine ali još uvijek nije formirano. Ranije je izdavanje ovih dozvola bilo u ingerenciji Uprave za šume. Kako za RSE objašnjava ministar poljoprivrede i šumarstva Vladimir Joković sa formiranjem se kasni zbog nedostatka novca i kadra: "Ja razumijem mještane i zaista, tu smo u jednom ozbiljnom problemu". Šta kažu mještani"Na osnovu čega je donešen zakon da se privatna šuma ne može sjeći. Neko će odgovarati za našu štetu i posljedice koje mjesecima trpimo", kaže Orbović. Kao organizator blokada tvrdi da im se niko od nadležnih nije javio: "Mi živimo od toga. Mnogi su podstanari, hranimo porodice sa tom šumom jer većina nije zapošljena. Radili smo cijeli život to, i skoro 90 posto ljudi živi od toga". Živko Vučinić kaže da neće brati drva ako mu država omogući "da ima od čega da živi". "Ako ne uberem metar drva nemam odakle dati đetetu da jede. Ko je taj da mi zabrani da na mojoj prađedovini ne mogu ubrati metar drva. Kakva je to država i vlast? Svi se mi mučimo da preživimo", kazao je Vučinić. Vladan Vukotić iz nikšićkog sela Jasenovo Polje kaže za RSE da je prije dva dana komšiji policija zaplijenila kaminon i drva, koja je jesenas ubrao u svojoj šumi. On naglašava da će taj čovjek biti krivično procesuiran. "To se tretira kao privredni kriminal. To je katastrofa šta nam rade", kaže Vukotić. Prodajom drva bavi se od djetinjstva i kaže da od toga izdržava porodicu: "Otac me je podigao s ove kore hljeba. Znači, imam dijete, podstanar sam. Djeca kreću u školu, treba ih opremiti. Tu su režije, treba struju platiti i komunalije". Vukotić je zakupio privatnu šumu na godinu dana. "Pola godine me drže ovako, ne mogu da radim. Totalna je blokada, drva nam zaplijene šumari i policija. A to je mukotrpan rad. Ja recimo iz ove šume drva "gonim" (prevozi) na dva konja i 500 metara do puta", kazao je Vukotić. Država priznaje manjkavosti u ZakonuDo donošenja aktuelnog Zakona o šumama posao izdavanja dozvola i obilježavanja stabala (doznake) za sječu u privatnim šumama bila je nadležnost Uprave za šume. Zakon je propisao da taj posao obavlja državno preduzeće, koje nije formirano u zakonskom roku zbog nedostatka novca i kadra, kaže ministar Joković. "Sve činimo da se nedostaci u tom Zakonu promijene. Mislim da smo to već usaglasili i da će parlamentarna većina u Skupštini naći rešenje i donijeti izmjene zakona", kazao je Joković za RSE. Joković se nada da će te izmjene Upravi za šume vratiti ovlašćenja izdavanja dozvola za sječu dok bi predviđeno preduzeće gazdovalo šumama. "Tako da više ne trpe ni privatni vlasnici, ni prerađivači ni oni koji bi da prodaju svoje šume", objašnjava Joković. Razumije nezadovoljstvo mještana i očekuje da će izmjene zakona biti usvojene u narednih desetak dana. Iz Uprave za šume je ranije saopšteno da im je Zakon o šumama "vezao ruke" i da su Vladi i Skupštini dostavili predlog izmjena, koji bi riješio aktuelni problem. "Uprava javno poručuje da u potpunosti ima razumijevanja za nezadovoljstvo građana. Međutim, po važećem Zakonu, Uprava ne smije da vrši doznaku privatnih šuma, zbog čega nijesmo u mogućnosti da izađemo u susret zahtjevima". Navode da moraju poštovati Zakon i pozivaju donosioce odluka da hitno izglasaju izmjene zakona a nezadovoljne mještane za razumijevanje. Mještani sjevernih opština najavljuje protest ispred Ministarstva poljopriverede i šumarstva u Podgorici 16.juna. Novi zakon ukinuo koncesije na šumeA sporni Zakon je usvojen sa ciljem da riješi sistemske probleme - enormne i nelegalne eksploatacije šuma. Crna Gora se godinama suočava sa nekontrolisanom eksploatacijom državnih šuma kroz sistem koncesija i zloupotrebu sanitarne sječe (bolesna stabla). Analize su pokazale da je šteta po šume i državni budžet od koncesija, koje je uvela bivša vlast Demokratske partije socijalista, procijenjena na stotine miliona eura. Kako bi to promijenila, vlast je usvojila novi Zakon o šumama koji je ukinuo sistem koncesija na šume, od kojih su enorman profit izvlačili koncesionari, a država imala simboličnu nadoknadu. Novi zakon gazdovanja šumskim fondom Crne Gore, treba da donese značajne prihode državi. Uz to cilj je održivo upravljanje šumama, smanjenje sive ekonomije, razvoj drvne industrije i očuvanje biodiverziteta. Šume pokrivaju pola teritorije Crne Gore, a zalihe drveta su 70 miliona kubika. Procjene su i da je više od 50 odsto zemljišta pod šumom u državnom vlasništvu.

Iako je glavna turistička sezona na pragu, u Crnoj Gori nisu otvorena sva kupališta, aerodromi su i dalje ograničenih kapaciteta, a saobraćajne gužve mjere se kilometarskim kolonama. Iako je Vlada obećala, ni za ovu sezonu nije značajno poboljšana avio-dostupnost Crne Gore, niti protočnost granica. Izostala je i najavljena tranzitna taksa, čija je naplata trebalo da rastereti Jadransku magistralu od turista koji samo prelaze preko Crne Gore. Zbog kašnjenja tendera Morskog dobra, mnogi zakupci plaža zbog administrativnih procedura još nisu počeli s radom. "Skočile" su i cijene – smještaja, plažnog mobilijara, vanpansionske ponude. Na uslugu će se odraziti i hroničan nedostatak radne snage jer još nije usvojen Zakon o stalnim sezoncima. I sve to u godini koja u prva tri mjeseca bilježi 10 odsto manje turističkih noćenja nego lani, dok je prihod od turizma pao za 6,4 odsto. To je nastavak negativnog trenda iz prošle godine, kada je prvi put u poslednje dvije decenije prihod od turizma bio 3,6 odsto manji nego godinu ranije. Duplo veći PDV poskupio smještajU Crnogorskom turističkom udruženju (CTU) kažu da se više nego duplo povećanje poreza na smještaj drastično odrazilo na cijene hotelske ponude. "Da bi ispeglali taj namet, morali bi na godišnjem nivou da podignemo cijene 17,5 odsto, što je neodrživo. Pošto smo svjesni da bismo time uništili poslovanje, moramo preuzeti dio tog tereta. Ali su cijene ipak povećane", kaže predsjednik udruženja Žarko Radulović za Radio Slobodna Evropa (RSE). Vlada premijera Miloja Spajića je od ove godine povećala porez na hotelski smještaj sa sedam na 15 odsto. Radulović objašnjava da to povećanje nije samo osam procenata, jer oko 80 odsto prometa u hotelskom biznisu otpada na smještaj. "To znači ako smo za isti broj kreveta i dana prošle godine plaćali milion eura poreza ove godine je taj iznos 2,1 million. Znači poreskim nametima se udarilo na ono što hotelski biznis čini održivim", ističe. Kako bi ilustrovao visinu poreza, Radulović je crnogorski uporedio sa onim u Albaniji, gdje je porez na smještaj više nego duplo manji, odnosno šest odsto. Kakve cijene čekaju turistePrema podacima Turističke organizacije Budva, cijene noćenja sa doručkom za dvije osobe u hotelima sa tri i četiri zvjezdice su od 70 do 86 eura. U onima sa četiri i pet zvjezdica je taj raspon od 86 do 230 eura, pa naviše. A turisti koji se odluče za privatan smještaj, platiće od 16 do 25 eura dnevno po osobi. I cjenovnici u budvanskim restoranima i kafićima su šarenoliki. Tako se na prestižnoj lokaciji kod Starog grada može se doručkovati već za 4,5 eura, a kafa popiti za 1,20 eura. Pice i pašte su 10, lignje i rižoto 13, a riba od 15 eura, i više. Prelistavajući jelovnike restorana, izračunali smo da se na prvoj liniji do mora može ručati ili večerati već za oko 25 eura po osobi. Ali i platiti kolač 6.5 eura. Skuplji i plažni mobilijarCijene plažnog mobilijara biće uvećane jer je državno preduzeće Morsko dobro, koje gazduje obalom, višestruko poskupilo zakup plaža. Ulcinjanin Džavid Hodžić navodi da je ranije zakup plaže plaćao 42 hiljade eura, a ove godine skoro tri puta više, oko 114 hiljada. Osim zakupa, kako kaže za RSE, u opremanje plaže od oko 200 metara treba uložiti još najmanje 50 hiljada eura. "Moraćemo podići cijenu plažnog mobilijara, pića i hrane - inače nema teorije da se može 'preživjeti' sa ovolikim zakupom", kaže Hodžić. Prema podacima Udruženja zakupaca Velike plaže, računica je da će prosječno ležaljke na ulcinjskoj rivijeri koštati od 17 do 20 eura. Prošle godine su bile od 15 do 17 eura. "E, sad je pitanje koliko ćemo sa tolikim cijenama biti konkurentni, ali što da se radi, takva je bila strategija: uzeti što više para od zakupa", kaže Hodžić. A da je država ove godine od zakupaca plaža prihodovala sedam puta više nego 2021, čak 35 miliona eura, pohvalio se ministar urbanizma Slaven Radunović, gostujući na Javnom servisu. Uz to, mjesec i po nakon zvaničnog početka sezone, značajan dio kupališta nije još otvoren zbog kasno raspisanog tendera Morskog dobra. Jer, iako je do kraja maja 90 odsto zakupaca plaža potpisalo ugovor o zakupu, veliki dio njih još nema dozvolu za rad. Hodžić, koji zakupljuje plažu, ljetnji bar i kamp, nabraja da mu za to treba 'brdo' papirologije, urbanistički i drugi projekti: "Toliko je toga da bi mogli sve to završiti tek neđe krajem decembra". Zbog ovog kašnjenja, ulcinjska vlast je predložila da Morsko dobro odobri zakupcima privremena odobrenja za rad, uz rok do kada zakupci moraju da 'prikupe' neophodne papire. Na upit RSE da li će to omogućiti, iz Morskog dobra nisu odgovorili. Turisti o cijenamaPodgoričani Danilo i Ana sa bebom odmaraju u hotelu srednje kategorije i zadovoljni su što još nema mobilijara na obližnjoj plaži -tako će, kažu, potrošiti manje od planiranog. Ali su iznenađeni cijenama u marketima: "Kupila sam flašu vode, čips i smoki, što je bilo oko sedam eura. A u obližnjem pizza grillu sam vidjela da su cijene skoro upola veće nego u Podgorici", kaže Ana za RSE. Za Jovana iz Srbije cijene odgovaraju kvalitetu i kaže da su niže nego u Beogradu gdje živi: "Za mene nije skupo, a cijene odgovaraju onome što se nudi". Zahra iz Azerbejdžana je po drugi put u Crnoj Gori i boravi u privatnom smještaju: "Neki restorani jesu skupi, ali ima izbora i mogu se naći jeftiniji. Sveukupno su mi pozitivni utisci i zato ponovo dolazim". Saobraćajna (ne)dostupnostDolazak mnogih turista u Crnu Goru usporiće i loša putna infrastruktura i kilometarske kolone. Marija kaže da joj od Dubrovnika do Budve, u koju često dolazi, u normalnim okolnostima treba dva sata, a tokom ljeta od šest do sedam. Razlog su, dodaje za RSE, gužve na graničnim prelazima i radovi na Jadranskoj magistrali od Tivta do Budve. Vožnja automobilom između ta dva grada ljeti može potrajati i sat i po, iako je riječ o 24 km. Radovi na toj dionici, koji se izvode u dužini od 16 kilometara, počeli su u januaru 2024, a planirano je da budu završeni za dvije godine. Ova dionica je žila kucavica crnogorskog turizma jer vodi ka tivatskom i dubrovačkom aerodromu u susjednoj Hrvatskoj. A kada je riječ o avio prevozu, godinama se upozorava da su vazdušne luke u Tivtu i Podgorici odavno premale da kvalitetno opsluže sezonsku 'navalu' putnika. Na upit RSE koliko se od prošle sezone uložilo u infrastrukturu i poboljšanje efikasnosti aerodroma, iz državne kompanije Aerodromi Crne Gore kažu da su stalno "između dvije vatre". "Javnost od nas traži više linija i putnika, a radimo u terminalima koji su infrastrukturno danas praktično isti kao 2006. godine", navode iz Aerodroma. Podsjećaju da su te godine imali oko 850 hiljada putnika, što je realno za postojeći broj terminala, a da u istom prostoru ove godine očekuju preko tri miliona putnika. Dodaju da iščekuju dugo najavljivanu odluku o eventualnoj koncesiji, zbog čega samo ulažu u finansijski nezahtjevne adaptacije. "Jer, nije racionalno ulagati milione, ako postoji mogućnost da taj novac na kraju pripadne nekom drugom". Ovog ljeta je na podgoričkom Aerodromu aktivno preko 45 avio-linija, a u Tivtu preko 50. Iz Vlade su ranije najavili otvaranje avio linija 'od javnog značaja'. Na pitanje RSE što je sa tim obećanjem, iz Ministarstva turizma nisu odgovorili. Bez odgovora su ostala i pitanja RSE šta je Ministarstvo konkretno uradilo kako bi turistička privreda ove sezone imala bolje uslove, a turisti kvalitetniji boravak. O odnosu prema turizmu koji utiče na 25 odsto bruto domaćeg proizvoda govori i podatak da Crna Gora nema važeću Strategiju razvoja turizma, Strateški marketing plan, kao ni Strategiju razvoja ljudskih resursa u turizmu.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) saopštilo je 10. juna da su vlasnik auto-centra Rokšped, Sander Stanaj, koji je nedostupan crnogorskim organima i bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Duško Golubović osumnjičeni da su Crnoj Gori nanijeli štetu u od najmanje 18,2 miliona eura. Iz prikupljenih dokaza proizilazi osnovana sumnja da su okrivljeni i druga nepoznata lica dio organizovane kriminalne organizacije, saopštilo je tužilaštvo. Oni su neplaćanjem carina, akciza i poreza za najmanje 23.580 paketa krijumčarenih cigareta, tokom 2020. i 2021. godine, kriminalnoj organizaciji pribavili nezakonitu dobit od 18,2 miliona eura a na štetu Crne Gore. Cilj im je bio unošenje neocarinjenih cigareta iz slobodne carinske zone Luke Bar, i njihova prodaja u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji, navodi SDT. U akciji borbe protiv šverca cigareta pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja pretresli su 9. juna u podgoričkom naselju Stari aerodrom kompleks vila porodice Stanaj, vlasnika kompanije Rokšped. Rokšped je jedne od nekoliko poslovnih imperija u Crnoj Gori. Od 1992. ta firma registrovana je za uvoz i izvoz cigareta i jedini je ovlašćeni uvoznik većeg broja renomiranih marki cigareta u Crnoj Gori. Ranije su se bavili i prometom nafte i njenih derivata ali su taj biznis prodali su ruskom Lukoil za 26,5 miliona eura. Bave se distribucijom štampe. Sander Stanaj je vlasnik Rokšped Auto Centara, ovlašćenog distributera Volkswagena, Audija ... Istog dana kada su pretresane porodične vile Stanaja, po nalogu SDT-a pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja uhapsili su bivšeg direktora Rokšpeda Prokopija Perića i još šest osoba. Uhapšnoj sedmorici osumnjičenih je nakon saslušanja određeno zadržavanje do 72 sata. Protiv njih, kao i protiv Golubovića koji je od ranije u pritvoru, te još sedam osoba koje su u bjekstvu ili su nedostupne državnim organima, podnijete su krivične prijave zbog sumnje za stvaranje kriminalne organizacije i krijumčarenje cigareta. Među nedostupnima državnim organima su, osim Sandera Stanaja, i njegov brat Nuo koji je direktor Rokšpeda i Andrija Petanović vlasnik poznatih podgoričkih apoteka. SDT je predložio da se za onima koji su u bjekstvu raspišu potjernice. Protiv okrivljenih i lica koja su sa njima povezana pokrenuta je finansijska istraga, a SDT je im je zabranio raspolaganje nepokretnostima. U saopštenju se dodaje i da je finansijskim institucijama naloženo da im uskrate isplate novca sa računa. Osumnjičeni Golubović je uhapšen 9. maja ove godine. Njegovu policijsku karijeru pratile su brojne kontroverze, uključujući i komunikaciju sa Naserom Keljmendijem, optuženim za međunarodnu trgovinu narkoticima. Keljmendiji je zbog trgovine trogom prvostepeno bio osuđen na četiri godine i osam mjeseci zatvora nakon čega ga je Apelacioni sud Kosova oslobodio optužbi. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora, koja se decenijama bori protiv korupcije, saopštila je ranije da je porodica Golubovića tokom desetak godina za nekretnine i luksuzna vozila izdvojila preko milion eura. Njihovo sticanje, kako su istakli, nije bilo moguće objasniti zvaničnim prihodima porodice. Golubović je tvrdio da je svu imovinu stekao legalno i uz pomoć porodice. Kao jedan od izvora finansiranja naveo je da je u periodu dok nije bio u državnoj službi "rudario" bitkoine. Istakao je da se nikada nije bavio kriminalnim poslovima.

U akciji borbe protiv šverca cigareta pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja pretresli su u podgoričkom naselju Stari aerodrom kompleks vila porodice Stanaj, vlasnika kompanije Rokšped. Akcija se sprovodi po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva. Prvog dana, 9. juna uhapšeni su dugogodišnji, bivši direktor Rokšpeda Prokopije Perić i još četiri osobe, vlasnik MP Šped Trans-a Predrag Madžgalj, dok se Ivan Turčinović sam predao policiji. Perić je direktor firme Plus koja se bavi prometom duvanskih proizvoda i povezana je sa Rokšpedom. Akcija tužilaštva koja je u toku usmjerena je na poslove Rokšpeda, jedne od nekoliko poslovnih imperija u Crnoj Gori. Na čelu Rokšpeda je Nuo Stanaj a Rokšped Auto centra Sander Stanaj. Prema nezvaničnim informacijama oni već neko vrijeme nijesu u Crnoj Gori. Šta se zna o poslovima porodice Stanaj?Porodica Stanaj je Rokšped, osnovala 1992. godine. Kompanija, na čelu sa Rokom Stanajem prvobitno je bila fokusirana na prevoz robe u drumskom saobraćaju. Tokom sankcija SR Jugoslaviji - bavili su se uvozom i prodajom nafte i naftnih derivata. Prvu pumpu otvorili su 2000. Osam godina kasnije lanac pumpi prodali su ruskom Lukoil za 26,5 miliona eura, uz klauzulu da Rokšped može i dalje da posluje u ovom biznisu. Preduzeće je 1992. godine i registrovano i za delatnost uvoza i izvoza cigareta odobrenjem Privrednog suda u Podgorici. Firma je jedini ovlašćeni uvoznik većeg broja renomiranih marki cigareta u Crnoj Gori i distributer jednog od najvećih međunarodnih proizvođača Japan Tobacco International. Posjeduju mrežu od skoro 300 kioska za distribuciju štampe i cigareta. Od hrvatskog Agrokora su 2009. preuzeli mrežu od 188 kioska Štampe a godinu ranije osnovali Tobacco S press, sa 80 maloprodajnih objekata. Rokšped Auto Centar je ovlašćeni distributer Volkswagena, Audija, Seata i Cupre, koje prodaje u luksuznim auto-salonima. Tokom devedesetih snabdijevali su automobilima crnogorsku Vladu. 2006. su kupili ulcinjski hotel “Galeb”, koji je potom srušen i na čijoj lokaciji treba da se izgradi novi hotel. Roko koji je imao šest sinova preminuo je novembra 2016. Sa Rokom su poslove vodili prvenstveno njegovi sinovi Anton i Nuo. Ostala braća Ljubo, Vaso, Sandro i Simon takođe su bili u porodičnoj kompaniji na raznim funkcijama. Anton - optužen u Beogradu ubijen u SudanuAnton koji je sa Kipra, septembra 2007, krenuo preko Beograda za Podgoricu, uhapšen na beogradskom aerodromu u okviru policijske akcije Memfis. Optužen je da je organizovao međunarodnu mrežu za šverc cigareta koristeći porodične firme kao bazu. Prema navodima tužilaštva on je osim posla sa sa legalnim cigaretama, radio i sa nelegalnim koje je preko of-šor firmi registrovanih na Kipru i u Delaveru (SAD) uvozio u Crnu Goru. Cigare su skladištene u Luci Bar. Lažno je prikazivano da su prodate u crnogorskim fri-šopovima, a zapravo su švercovane u Srbiju a odatle dalje u zemlje regiona i Evropske unije. Stanaj i još 26 osoba su optuženi da su od 2004. do 2007. švercom cigareta oštetili budžet Srbije za 65 miliona evra. On je 2011. kao vođa kriminalne grupe osuđen na šest i po godina zatvora i novčanu kaznu od 100 hiljada eura, a ostali članovi grupe - od uslovne kazne do pet godina zatvora. Sud je prihvatio jemstvo od 400 hiljada eura da se brani sa slobode. No marta 2013. on je ubijen u Sudanu gdje je navodno imao firmu za proizvodnju duvana. Njegova porodica je saopštila da je u Sudanu boravio i radio "kraći period u posljednjih godinu dana". Prema tvrdnjama zaposlenih ubio ga je njegov poslovni saradnik Mujo Sefa sa Kosova. Stanaji - poslovi u Srbiji, veze sa BiHAnton Stanaj je pominjan i kao jedan od učesnika konzorcijuma koji je privatizovao zemunsku fabriku kombajna Zmaj koja je posle privatizacije propala i kao vlasnik vojvođanske vinarije Erdevik. Osim ovih Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) navodi da je Rokšped u Srbiji kupio dio i u preduzećima: Agrovojvodina, Industrija kotrljajućih ležajeva, Agrocoop, Stanišić, Banat seme, Mlinpek, Šećer +, M.E.A i Panonliv. Finansijska istraga Stanajevog poslovanja u Srbiji nikad nije pokrenuta. CINS i regionalna mreža Organized Crime and Corruption Reporting project (OCCRP) su 2013. objavili da posjeduju izveštaj Državne agencije za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine u kome se navodi da je porodica Stanaj sarađivala sa Naserom Keljmendijem (Kelmendi) i Ekremom Lukom, sa Kosova. Naser Keljmendi osuđen je maja 2023. pred sudom u Prištini na četiri godine i osam mjeseci zatvora zbog trgovine drogom. Nuo Stanaj - optužbe u SrbijiPrema istom izvoru Antonov brat, Nuo Stanaj, optužen je 2011. u Srbiji za zloupotrebe u privatizaciji beogradske Industrija kortljajućih ležajeva u kojoj je ta firma oštećena za 9.2 miliona evra. Nuo se vodi kao osnivač i direktor Rokšpeda, sa 50,02 odsto vlasništva , dok Ljubo Stanaj ima 33,3 a Vaso 16,6 odsto. I pored toga što je Anton Stanaj bio uhapšen i sudilo mu se za šverc cigareta, kompanija Rokšped je nesmetano vodila poslove u Crnoj Gori - distribucije štampe, cigareta i automobila. Prema dokumentaciji OCCRP/CINS od 2008. do 2011. Rokšped je samo na javnim tenderima dobio poslove vrijedne 3.8 miliona evra. Sander Stanaj - istraga u Crnoj GoriSander je stoprocentni vlasnik Rokšped Auto centra. Januara 2021. Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore pokrenulo je istragu protiv njega i privremeno mu blokiralo nešto više od dva miliona eura. On je saslušan nakon što je Finansijsko-obavještajna jedinica policije tužilaštvu dostavila podatke da je u legalne tokove ubacio više od dva miliona eura . On je tvrdio da mu je taj novac prije više od deceniju dao otac Anton a da je sad odlučio da ih "čuva u banci". U okviru finansijske istrage saslušano je 11 clanova porodice Stanaj. Tužilaštvo je naredilo sprovođenju istrage protiv Sandera zbog sumnji na krivična djela utaja poreza i pranje novca , koja još prema javno dostupnim podacima nije okončana. Sander Stanaj ima firmu i u Albaniji.

Iako je Crna Gora kupila dva dampera od firme iz Bjelorusije, koja je pod sankcijama Evropske unije, i usvojila Sporazum sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima koji suspenduje domaće propise o javnim nabavkama, Evropska komisija (EK) ocjenjuje da je Podgorica spremna za zatvaranje poglavlja o javnim nabavkama. Tako bi Crna Gora privremeno zatvorila šest od ukupno trideset tri poglavlja u pregovaračkom procesu sa Evropskom unijom (EU). Glavni pregovarač sa EU Predrag Zenović je istakao da ovom procjenom EK šalje poruku da se javna sredstva troše odgovorno i transparentno. Optimizam dijeli i Ministarstvo finansija. Oni očekuju saglasnost svih članica Unije da Crna Gora zatvori ovo poglavlje na narednoj Međuvladinoj konferenciji, zbog sprovedenih reformi i funkcionalnog sistema javnih nabavki. Ta konferencija između Vlade Crne Gore i EK biće održana krajem juna. Sporazum sa Emiratima više nije sporan?Zeleno svjetlo iz EU uklonilo je zabrinutosti u vezi sa međunarodnim sporazumima koji se tiču javnih nabavki, ocijenila je ministarka evropskih integracija Maida Gorčević, aludirajući na Sporazum sa Emiratima, koji je Skupština usvojila 3. jula. Taj Sporazum, koji arapskim investitorima otvara vrata , istovremeno ih oslobađa pridržavanja domaćih pravila o javnim nabavkama, "što je kršenje EU standarda i rizik za netransparentne investicije", upozorili su iz nevladinog sektora. EU je ranije, komentarišući ovaj Sporazum, navela da svi sporazumi moraju biti u skladu sa zakonodavstvom Crne Gore i pravnom tekovinom EU, naročito u pogledu jednakog tretmana, nediskriminacije i transparentnosti. Iako su iz Vlade zadovoljni pozitivnim komentarima iz Brisela, koji se tiču poglavlja 5 o javnim nabavkama, u nacrtu zajedničke pregovaračke pozicije Evropske unije i Crne Gore se ukazuje na oprez u pogledu Sporazuma sa UAE. Na šta Evropska komisija upozorava zvaničnu Podgoricu?U dokumentu koji razmatraju tijela Savjeta EU, naglašava se da sprovođenje Sporazuma sa Emiratima ne smije biti u suprotnosti sa pravnom tekovinom Unije, te da će se njegova primjena pomno pratiti. Posebno se ističe obaveza Crne Gore da do početka 2026. izmijeni Zakon o javnim nabavkama i Zakon o sprečavanju korupcije i da unaprijedi budžetski nadzor. Traži se da Crna Gora uvede sistem ranog upozorenja (red flag) unutar elektronskog sistema javnih nabavki, koji bi pravovremeno prepoznao nepravilnosti poput namještanja tendera, sukoba interesa i korupciju. Pored toga, EK traži unapređenje baze podataka za transparentno dijeljenje informacija o koncesijama, javno-privatnim partnerstvima i nabavkama u sektoru bezbjednosti. Uz preporuke se konstatuje i da je država postigla značajan napredak u usklađivanju zakonodavstva sa pravom EU, da je ojačala administrativne kapacitete. Napredak je konstatovan i u digitalizaciji sistema javnih nabavki: "Od 2021. Crna Gora je ostvarila značajna poboljšanja institucionalnog okvira, uvodeći elektronski sistem i stvarajući osnov za fer i transparentne javne nabavke." Civilni sektor: Pravni okvir nije isto što i funkcionalnostIako pozdravljaju najavu privremenog zatvaranja poglavlja o javnim nabavkama, dio civilnog sektora i analitičara upozorava da to ne znači i suštinsku funkcionalnost sistema. Nekoliko sagovornika RSE, koji su imali kritički stav o ovome, nije željelo da ga javno komentariše. Sagovornik blizak službama Evropske unije, a koji je želio da ostane anoniman, za RSE navodi da problemi u oblasti javnih nabavki i dalje postoje, iako ih Vlada i EU predstavljaju kao riješenu stvar. "Faktički će se desiti nazadovanje odmah nakon zatvaranja poglavlja. Bilo bi pošteno da se jasno kaže 'interes nam je da vas primimo u EU, ali morate prvo da ispunite određene obaveze, a ostalo će se rješavati nakon prijema'. Dakle, da se vidi da postoji definisan mehanizam. Umjesto toga, i vlasti i EU se trenutno ponašaju kao da je sve idealno, zaključio je sagovornik. Dragana Jaćimović iz Instituta alternativa upozorava da zatvaranje poglavlja ne znači i kraj reformi, niti garantuje da je sistem otporan na zloupotrebe. "To što EK nije stroža u ocjenama svakako proizilazi i iz geopolitičkih prilika i potrebe da se pokaže da politika proširenja ima dinamiku i da pregovarački proces daje rezultate". Za Jaćimović je očekivano da se ovo poglavlje privremeno zatvori, jer je napravljen veliki iskorak, posebno uvođenjem novog elektronskog sistema javnih nabavki. To, dodaje, ne znači da će Evropska komisija prestati da prati dešavanja u ovoj oblasti. Prema njenim riječima, iako je zakon usklađen s EU, suštinski problem ostaje neefikasna borba protiv korupcije. "Nema dovoljno jasnih pokazatelja da institucije zaista detektuju i procesuiraju korupciju u javnim nabavkama. Inspekcija ne podnosi krivične prijave, a broj slučajeva koji završe pred tužilaštvom je izuzetno mali". Kako navodi, uz manjak kadra i specijalizacije, kompleksnost krivičnih djela i visok standard dokazivanja, sistem ostaje ranjiv. "Zbog toga je neophodno da se ova krivična djela postave kao strateški prioritet policije i tužilaštva, jer bez toga nema stvarne promjene", zaključuje Jaćimović. Iako Crna Gora usklađuje zakonodavstvo sa Evropskom unijom, njen Zakon o javnim nabavkama ne predviđa isključenje ponuđača koji su pod međunarodnim sankcijama. Crna Gora, kao zemlja kandidat za članstvo, usaglašava svoju vanjsku i bezbjednosnu politiku sa EU, uključujući i režim međunarodnih sankcija. Crna Gora sa EU pregovara 13 godina. Otvorila je sva poglavlja a privremeno zatvorila šest.

Aleksandr Petrovič Lukašik predao je 9. juna akreditivna pisma crnogorskom predsjedniku Jakovu Milatoviću čime je zvanično stupio na dužnost ambasadora Rusije u Crnoj Gori. Prethodnom ambasadoru Vladislavu Malenjikovu je istekao mandat u julu 2024.godine. Milatović je upoznao Lukašika sa ključnim vanjskopolitičkim prioritetima Crne Gore – članstvom u Evropskoj uniji, kredibilnim članstvom u NATO i snaženjem dobrosusjedskih odnosa i regionalne saradnje, navodi se iz njegovog kabineta. Dodaje se da je Lukašik izrazio zadovoljstvo stupanjem na dužnost. Ovo je njegovo prvo ambasadorsko imenovanje. Rođen 1959.godine, Lukašik je diplomirao na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose 1981, piše u njegovoj zvaničnoj biografiji. U diplomatskoj službi je od 1989, od kada je radio na različitim pozicijama u centralnom uredu Ministarstva vanjskih poslova, a bio je i šef odjeljenja za planiranje vanjske politike tog ministarstva. Potom je od 2016. do 2022. bio otpravnik poslova Rusije u Ukrajini. Lukašik ima diplomatski rang izvanrednog i opunomoćenog izaslanika prve klase i govori engleski, francuski i poljski jezik, navodi se na sajtu ruskog ministarstva. Tokom diplomatske karijere Lukašik je dobio nekoliko odlikovanja od strane predsjednika Rusije Vladimira Putina -Predsjedničku povelju 2019. i Orden časti 2024.godine. Od dolaska na vlast u Crnoj Gori proruskih kadrova bivšeg Demokratskog fronta (DF), uključujući izbor Andrije Mandića za predsjednika Skupštine, nije bilo političkih konfrontacija između zvanične Moskve i Podgorice. Te partije se zalažu se za ukidanje sankcija Rusiji, koje je Crna Gora uvela 2014., kada se kao država kandidatkinja za prijem u EU pridružila evropskim sankcijama Rusiji zbog aneksije Krima. Podgorica je, prateći politiku EU, uvela i čitav set sankcija Moskvi zvog agresije na Ukrajinu 2022.godine. Moskva je marta 2022. Crnu Goru uvrstila na spisak stranih država koje "vrše neprijateljske radnje protiv Rusije, ruskih pravnih i fizičkih osoba". U tom periodu Crna Gora je protjerala pet ruskih diplomata, a Rusija je, kao kontramjeru, jednog diplomatu iz crnogorske ambasade u Moskvi proglasila personom non grata. Zvanični odnosi Rusije i Crne Gore, od obnove crnogorske nezavisnosti 2006. bili su dobri i pratila su ih značajna ruska ulaganja u tržište nekretnina, turizam i privredu. Pogoršani su zbog oštrog protivljenja Moskve da se Crna Gora učlani u NATO 2017, kada je na vlasti bila Demokratska partija socijalista. U oktobru 2016. je Specijalno državno tužilaštvo optužilo dvojicu ruskih državljana, zajedno sa osam srpskih,i čelnicima DF-a Milanom Kneževićem i Andrijom Mandićem, za pokušaj nasilne smjene vlasti u Crnoj Gori. Oni su prvostepeno bili osuđeni na ukupno 70 godina zatvora, no nakon što je DF došao na vlast 2020, godine, presuda je oborena, a u ponovljenom suđenju su svi optuženi oslobođeni.

Oko ponoći u kafiću u centru Podgorice dvadesettrogodišnji mladić ranio je šest osoba od kojih pet lakše, a jednu teže koja nije životno ugrožena saopštila je policija. Mladić je uhapšen. Dežurnoj službi Odjeljenja bezbjednosti Podgorica sinoć je dvadesetak minuta poslije ponoći prijavljeno da je u bašti ugostiteljskog objekta “Why” u centru grada došlo do upotrebe vatrenog oružja, navela je Uprava policije. "Tom prilikom je šest osoba zadobilo povrede, od kojih pet lakše u dijelu donjih ekstremiteta dok je jedna osoba zadobila ustrijelnu povredu u predjelu leđa i nije životno ugrožena." Povrijeđenima je odmah ukazana ljekarska pomoć u Kliničkom centru Crne Gore. Policija je kao osumnjičenog identifikovala Mihaila Lakušića iz Podgorice koji je nakon pucnjave pobjegao. Nakon što je završen uviđaj lica mjesta, uspostavljene blokade, uzete izjave od desetine građana i izuzet video nadzor sa više objekata policija je uhapsila osumnjičenog. "U kratkom roku osumnjičeni L.M. pronađen i uhapšen u Fruškogorskoj ulici u naselju Malo brdo", istakli su iz policije. Ovo naselje nalazi se na par kilometara od kafića u Njegoševoj ulici u kome je pucano. Kako se sumnja, događaju je prethodila svađa. Sa događajem je upoznato Više državno tužilaštvo u Podgorici čiji je tužilac sa policijom obavio uviđaj. Lakušić će u zakonskom roku biti sproveden u tužilaštvo, saopštila je policija.

Raste u pukotinama stijena, hiljadama godina, a gotovo neprimjetna. Petrolamium crnojevicii, nova biljna vrsta i rod, senzacija svjetske botanike, otkrivena je u okolini Cetinja, kod ostataka Soko grada, srednjovjekovnog utvrđenja crnogorske dinastije Crnojević, po čemu je i dobila ime. Trenutno je u periodu punog cvijeta.

Tenderska procedura za zakup Aerodroma Crne Gore, koja traje već sedam godina, ušla je u završnu fazu – u ponedjeljak, 9. juna, Komisija za sprovođenje tendera trebalo bi da preda izvještaj Vladi Crne Gore. Kako su ranije saopštili u zakonskom roku pristigle su dvije ponude, jedna južnokorejske Vlade i druga privatne kompanije iz Luksemburga. U finišu procedure, iz Srbije, koja nije učestvovala na tenderu, je saopšteno da su oni zainteresovani za koncesiju aerodroma u Podgorici i Tivtu. To je 2. juna saopštio ministar finansija Srbije Siniša Mali. Na upit za pojašnjenje izjave koju je dao u završnoj fazi tenderskog postupka, u kome Srbija nije ni učestvovala Radio Slobodna Evropa (RSE) nije dobio odgovore iz kabineta ministra Maloga. Srbija ne upravlja svojim najvećim aerodromom Nikola Tesla koji je dala pod koncesiju 2018. Na to ukazuje profesor beogradskog Fakulteta za ekonomiju i finansije Goran Radosavljević koji za RSE kaže da ne zna primjer države koja ne upravlja svojim a zainteresovana je za aerodrome u susjedstvu. "Ako je to uradila (dala svoj aerodrom ), ne vidim šta su reference da se Srbija sada time bavi, i koja bi to kompanija iz Srbije bila zainteresovana", kaže Radosavljević. Iz Tenderske komisije i Vlade Crne Gore nijesu odgovorili na upit RSE za komentar izjave Malog koja dolazi uoči odluke Vlade i završene tenderske procedure. Tender predviđa zakup kroz koncesije, dva aerodroma kojima upravlja državno preduzeće Aerodromi Crne Gore, na rok od 30 godina, uz nadoknadu od 100 miliona eura, i ulaganja od 200 miliona. Aerodromi Crne Gore su prošlu godinu završili profitom od skoro 11 miliona eura. Ostavke članova komisije mogle bi da sruše tender?Danas je stavljena tačka i na spekulacije da bi se tender mogao srušiti zbog ostavke pojedinih članova Komisije, saopšteno je iz Vlade 6. juna. Naime, tenderska komisija je u kompletnom sastavu i uz prisustvo konsultanata iz IFC-ja, održala sjednicu čime je stavljena tačka na spekulacije o ostavkama i povlačenju konsultanta, piše u saopštenju koje potpisuje ministar ekonomije i predsjednik Tenderske komisije Nik Đeljošaj. On je dan ranije rekao Vijestima da mu je jedan od članova komisije "usmeno najavio" ostavku, ali da je zvanično nije dobio: "Ako bi samo jedan član Tenderske komisije podnio ostavku, cijeli postupak bi morao biti poništen i ne bi mogao da se izabere ponuđač na aktuelnom tenderu”, objasnio je Đeljošaj. Dodao je da ne vjeruje da će neki pojedinac iz komisije preuzeti na sebe odgovornost da sruši cijeli proces koji traje sedam godina. Mediji su prethodno objavili da je više članova komisije podnijelo ostavke. Nova sjednica Komisije zakazana je za nedelju 8. jun. Šta je rekao Siniša MaliMali tvrdi da su on i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nekoliko puta iskazali spremnost na duplo veća ulaganja u crnogorske aerodrome, od onih traženih tenderom. "Našu namjeru smo jasno iskazali aktuelnim čelnicima u Crnoj Gori nekoliko puta. Nažalost, nijesmo osjetili raspoloženje da budemo uključeni u ovaj proces", navedeno je iz njegovog kabineta. On nije naveo razloge zbog čega kompanije iz Srbije nijesu učestvovale na tenderu. "Vjerujem da bi uključivanje Srbije u ovaj posao bilo od obostrane koristi", saopštio je Mali 2. juna. Koji su motivi Srbije?Profesor Radosavljević smatra da su u pitanju ekonomski razlozi. "Srbija ima ekonomskih interesa da u regionu učestvuje na sličnim procesima, tako da me sa te strane ne čudi ta izjava jer je i ranije je Srbija učestvovala u nekim privatizacijama". Iako ga interesovanje ne čudi smatra da su upitne reference. "Mislim da su reference koje Srbija može da ponudi u ovom trenutku u upravljanju aerodroma daleko od onoga što su potrebe Crne Gore", kaže Radosavljević. Ukazuje da Srbija ima deficit u budžetu od 2020. i da bi vjerovatno morala da se zadužuje za ovakav projekat u Crnoj Gori. Kao jedan od mogućih motiva vidi želju za snažnijim pozicioniranjem srpske avio kompanije Air Srbija, čiji je Mali predsjednik upravnog odbora. Na pitanje RSE, da li se izjava Siniše Malog može tumačiti kao najava da bi tender mogao biti poništen, Radosavljević je rekao da ne zna detalje. Dvije ponude na tenderuVlada je objavila da su u predviđenom roku do 9. maja dostavile ponude dvije međunarodne kompanije: Inčeon Internešnl (Incheon International Airport Corporation) i Korporacija Amerika Eirport (Corporacion America Airports S.A.). Prva, IIAC je vlasništvo južnokorejske Vlade, CAAP je privatna kompanija iz Luksemburga. Treći zainteresovani tursko-francuski konzorcijum ADP – TAV Airports je odustao. Komisija ima obavezu da u roku od 30 dana od otvaranja ponuda, dakle do 9. juna nadležnom Ministarstvu preda izvještaj o ponudama. Više puta je najavljivano da će Vlada brzo donijeti odluku jer su aerodromima "neophodna ulaganja i modernizacija", prije svega zbog razvoja turizma. I dok Vlada smatra da je aerodromima neophodna modernizacija i nova ulaganja tome se protive tri sindikata, čiji su članovi radnici aerodroma. Oni smatraju da aerodromi treba da ostanu u državnom vlasništvu i da se modernizuju iz sopstvenih prihoda. Proces dug sedam godinaPriču o dugoročnom zakupu vazdušnih luka počela je vlast Demokratske partije socijalista (DPS), koja je 2019. pokrenula tenderski postupak za koncesije. DPS je smijenjen 2020, a tenderski postupak, zbog korone, pauziran. Vlada premijera Milojka Spajića nastavila je taj proces. Iz njegovog kabineta je saopšteno da će naknada za koncesiju biti uložena u kapitalne projekte opština gdje se nalaze aerodromi. Aerodromi Crne Gore su 2024. opslužili blizu tri miliona putnika. Aerodrom Podgorica je prošle godine imao 36 odsto više putnika nego u 2019. godine, prije pandemije. Aerodrom u Tivtu prvi put od pandemije prošle godine je imao više od milion putnika.

Zemlje balkanskog regiona uključene su u kontakte u okviru šire američke strategije deportacije stranih državljana bez regulisanog statusa, potvrđeno je Radiju Slobodna Evropa (RSE) iz State Departmenta 6. juna. Nisu željeli komentrisati navode američkog Bloomberga da administracija američkog predsjednika Donalda Trampa (Donald Trump) pokušava da ubijedi balkanske zemlje da prihvate deportovane migrante, većinom iz Kube, Haitija, Nikaragve i Venecuele, kojima je ukinut privremeni pravni status u SAD. Sjedinjene Američke Države, kazali su, ne komentarišu detalje diplomatske komunikacije sa drugim državama u okviru strategije deportacije stranih državljana bez regulisanog statusa. Na upit RSE na koje zemlje se odnose zahtjevi za prihvat migranata nepoželjnih u Americi, iz Ambasade nije precizno odgovoreno. Kazali su da su zemlje regiona uključene u kontakte u okviru šire strategije. "Američki partneri i regionalni lideri blisko sarađuju s nama kako bismo okončali krizu ilegalnih i masovnih migracija". Podsjetili su da je sprovođenje imigracione politike administracije predsjednika Donalda Trampa jedan od glavnih prioriteta State Departmenta. "Iseljavanje iz SAD-a stranaca za koje postoje konačne naredbe o iseljenju i deportovanje ilegalnih imigranata štiti Sjedinjene Države od stranih terorista i drugih prijetnji nacionalnoj bezbjednosti i javnoj sigurnosti", piše u odgovoru. Iz State Departmenta navode i da je kontinuirana saradnja sa stranim vladama ključna za odvraćanje ilegalnih i masovnih migracija, kao i za bezbjednost granica. "Kao što je rekao državni sekretar Rubio, ostajemo nepokolebljivo bposvećeni okončanju ilegalnih i masovnih migracija i jačanju sigurnosti američkih granica. U tu svrhu, svaka zemlja mora hitno prihvatiti povratak svojih državljana koji nemaju zakonski osnov za ostanak u Sjedinjenim Državama". U nekim slučajevima, moglo bi se sarađivati s drugim zemljama kako bi se olakšalo iseljenje državljana trećih zemalja iz Sjedinjenih Država koji nemaju zakonski osnov za ostanak u SAD-u, zaključuju. Prethodno je, za Radio Slobodna Evropa, isto saopštila i Ambasada SAD u Podgorici. Šta je objavio Bloomberg?Američki Bloomberg je objavio da Trampova administracija pokušava da ubijedi Srbiju i druge balkanske države da prihvate migrante koji su deportovani iz SAD. Zahtjevi su, navodi se, dio strategije američke administracije kojom se traže partnerske vlade za prihvat stranih državljana, većinom iz Kube, Haitija, Nikaragve i Venecuele, kojima je u SAD ukinut privremeni pravni status. To je u maju omogućio Vrhovni sud SAD. Bloomberg navodi da su regionalne kancelarije State Departmenta dobile zadatak da predstave ovu ideju potencijalnim partnerima. Nije poznato da li su do sada postignuti dogovori. U aprilu je i Wall Street Journal objavio da Vašington razmatra mogućnost deportovanja migranata u Moldaviju, Kosovo i druge zemlje Balkana, ali se tada Srbija i Crna Gora nisu pominjale. Na raniji upit RSE američkoj službi za imigraciju i carinu (ICE) u vezi sa eventualnom deportacijom crnogorskih državljana, odgovor nije stigao. Italija ranije premjestila migranate u AlbanijuSporazum da se prihvate deportovani migranti ne bi bio presedan na Balkanu. Sličan dogovor postignut je između Italije i Albanije, nakon što je italijanska ministarka Đorđa Meloni vršila pritisak na balkanske zemlje da osnuju migrantske centre za sve one koji su zaustavljeni na moru u pokušaju da se iz Afrike domognu Evrope. Tako je Italija u aprilu premjestila grupu od 40 odbijenih tražilaca azila u Albaniju, aktivirajući sporazum o saradnji potpisan sa vlastima u Tirani krajem 2023. godine. Migranti su prevezeni iz luke Brindisi u nove pritvorske centre u albanskim gradovima Šenđin i Đader. Prema dogovoru vrijednom 800 miliona eura, Italija ima pravo da u narednih pet godina mjesečno šalje do 3.000 migranata u Albaniju na obradu azilantskih zahtjeva i privremeni smještaj. Premijerka Italije Meloni sporazum je nazvala "ključnim korakom u borbi protiv ilegalnih migracija". Međutim, nekoliko italijanskih sudova već je u prethodnim pokušajima naložilo povratak migranata iz Albanije nazad u Italiju, uz obrazloženje da se krše međunarodne konvencije i prava tražilaca azila. Pravni stručnjaci i organizacije za ljudska prava upozorili su da taj model nije utemeljen u zakonodavstvu Evropske unije. Reakcije javnosti podijeljeneU Italiji i Albaniji sporazum je naišao na podijeljene reakcije. Dok su političari u Rimu i Tirani pozdravili saradnju, nevladine organizacije i lokalne zajednice izrazili su zabrinutost zbog netransparentnosti procesa i mogućih zloupotreba prava migranata. "Premještanje migranata u treće zemlje koje nisu dio EU predstavlja ozbiljan presedan koji može otvoriti vrata za dalja kršenja ljudskih prava", upozorio je ranije Francesco Ferri iz organizacije ActionAid. Sporazum sa Albanijom pažljivo prate i druge evropske zemlje, uključujući Nizozemsku, koja razmatra slične aranžmane s državama izvan EU.

Građani Evropske unije i Zapadnog Balkana imaju različite životne prioritete i poglede na budućnost, sudeći po novom istraživanju Eurobarometra koje je provedeno u proljeće 2025. godine. Dok su građani EU-a i dalje fokusirani na sigurnosna pitanja vezana uz rusku invaziju na Ukrajinu, na Zapadnom Balkanu su više zabrinuti zbog poskupljenja namirnica, kriminala, korupcije i kvalitete zdravstvene zaštite. Istraživanje Eurobarometra pokazalo je i razlike između zemalja Zapadnog Balkana, posebno Srbije i ostatka regije po pitanju optimizma, povjerenja u EU, nepovjerenja u NATO, te same podrške mogućem članstvu. Tri godine zaredom više od četvrtine ispitanika iz 27 zemalja slaže se da rat u Ukrajini predstavlja izravnu prijetnju sigurnosti EU-a gdje petina (20 posto) daje prioritet obrani i sigurnosti. Zapadni Balkan se fokusira na svakodnevno preživljavanje. U usporedbi s istim istraživanjem provedenim jesenas, Sjeverna Makedonija bilježi najveći porast zabrinutosti zbog kriminala, a Kosovo zbog rasta cijena. Kosovo se ističe u usporedbi s ostatkom Zapadnog Balkana po optimizmu gdje je 76 posto ispitanika zadovoljno tržištem rada. Oko 40 posto ispitanika u ostalim zemljama smatra da je mogućnost pronalaska posla u njihovoj zemlji dobra, što je u prosjeku Europske unije. U usporedbi s jesenskim istraživanjem Eurobarometra, Albanija istovremeno bilježi najveći rast optimizma od 17 posto, a BiH pesimizma od šest posto. Što se tiče opće situacije u zemlji, dvije trećine ispitanih u Srbiji smatra da je ona loša, što je ujedno i najveći rast negativnog pogleda na stanje u zemlji od 19 posto. Nasuprot svima, gotovo 80 posto ispitanika na Kosovu je stanje u svojoj zemlji ocijenilo dobrim. Pesimizam po ovom pitanju najviše je porastao u Srbiji, za 19 posto, u usporedbi s oktobrom 2024. godine. Ispitanici u Crnoj Gori i na Kosovu su optimisti po pitanju budućnosti njihovih zemalja. U Bosni i Hercegovini isti udio smatra da je njihova zemlja na krivom putu, što je 14 posto negativnija percepcija u usporedbi s istraživanjem iz jeseni 2024. godine, nakon Srbije gdje je porast pesimizma iznosio 11 posto. Dok većina građana EU i Zapadnog Balkana misli da se njihovi životi neće promijeniti u sljedećoj godini, optimizam sija na Kosovu i u Albaniji. U ove dvije zemlje većina vjeruje da će im se život poboljšati, dok se svaki peti ispitanik u Srbiji i u Sjevernoj Makedoniji plaši da će ih čeka gori život. U usporedbi s istim istraživanjem provedenim u jesen 2024. godine, u Crnoj Gori je za 20 posto povećan broj onih koji misle da će sve ostati isto, dok su u ostatku regije otprilike isti rezultati. U Srbiji, Crnoj Gori, te Bosni i Hercegovini većina građana predviđa pogoršanje opće situacije u svojim zemljama tokom sljedeće godine. Kosovo i Albanija ponovno su mimo trenda, gdje većina ispitanika očekuje poboljšanje u budućnosti i to više nego jesenas. Pesimizam je u proteklih pola godine najviše porastao u BiH, za šest posto. Članstvo u EU i dalje ostaje privlačno za zemlje Zapadnog Balkana - osim u Srbiji. Entuzijazam je i dalje najsnažniji u Albaniji i Crnoj Gori, gdje većina vjeruje da bi članstvo koristilo njihovim zemljama. U Srbija jednak broj ispitanika pristupanje EU vidi kao dobro, loše, odnosno neutralno. U Crnoj Gori je zabilježen najveći porast optimizma u odnosu na jesensko istraživanje, za 13 posto. EU uživa snažno povjerenje u Crnoj Gori, Albaniji i na Kosovu, što se poklapa s njihovim proeuropskim orijentacijama. Nasuprot tome, 57 posto ispitanih u Srbiji kaže da ne vjeruje EU. Što se tiče građana EU, 52 posto ih vjeruje evropskim institucijama, a 41 posto ne. U usporedbi s prošlim istraživanjem, povjerenje je, otprilike, na istom nivou kao i prošle godine, uz porast od devet posto na Kosovu. Nepovjerenje u NATO u Srbiji još je izraženije, gdje 92 posto ispitanika koji ne vjeruju ovoj organizaciji. Na Kosovu je suprotno, gdje 95 posto kaže da vjeruje NATO-u. Sjevernoatlantskom savezu vjeruje većina građana EU i više od 60 posto ljudi u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji koje su zemlje članice. Najveći rast povjerenja u NATO u proteklih pola godine zabilježen je u Bosni i Hercegovini, za 11 posto.

Visoko prizemlje i dva sprata na kući od bijelog građevinskog materijala u Bogišićima kraj crnogorskog grada Tivta na Jadranu. Dužinom prizemlja prostire se terasa, a na svakom od spratova balkoni sa pogledom na more. Betonska ograda oko kuće površine od preko 200 kvadratnih metara nedovoljno je visoka da sakrije pogled na objekat, te izlaz koji vodi ka moru, dok bi se reklo da sama zgrada po svojoj veličini ne nadilazi kuće koje je okružuju. Jedina razlika u odnosu na druge je u tome što vlasnik ovog objekta, ljekar iz Češke, glavni vinovnik korupcionaške afere koja potresa ovu članicu Evropske unije, nema pristup svom domu. Prije tri sedmice, na zahtjev Evropskoj javnog tužioca (EPPO) Viši sud u Podgorici je zamrznuo imovinu doktora i češkog državljanina Pavela Budinskog. Ko je Pavel Budinski?Pavel Budinski, bivši zamjenik direktora državne Univerzitetske bolnice Motol u Pragu, među osumnjičenima je u jednoj od najvećih korupcionaških afera u češkom zdravstvu. U istrazi koja je obuhvatila 17 osoba, policija sumnjiči Budinskog za primanje mita, pranje novca, subvencione prevare i višemilionsku štetu finansijama Evropske unije. Saradnja EPPO sa crnogorskim vlastima u slučaju Budinskog je bila brza i efikasna, saopšteno je iz kancelarije EPPO za Radio Slobodna Evropa (RSE). Postupajući po zahtjevu EPPO iz marta mjeseca tekuće godine, crnogorski sud je 14. maja zamrznuo imovinu Budinskog u Crnoj Gori, što znači da je eventualna transakcija vlasništva nad vilom kod Tivta onemogućena. Iz kancelarije Evropskog javnog tužioca još uvijek ne žele da javno objave što je pokazala dosadašnja istraga o nekretninama Budinskog u Crnoj Gori. "Možemo potvrditi da je EPPO podnio zahtjev za pravnu pomoć crnogorskim vlastima i da je saradnja s vlastima bila brza i efikasna. U ovoj fazi istrage ne možemo podijeliti nikakve daljnje informacije", naveli su za RSE. RSE je poslao upit českoj policiji da li se Budinski i dalje nalazi u pritvoru, i ako se nalazi – po kom osnovu, te što je pokazala dosadašnja istraga o njegovim finansijama i imovini u Crnoj Gori. Oni su nas uputili na odjeljenje za organizovani kriminal, iz kojeg nismo dobili odgovor. Ministarstvo pravde Češke je ranije saopštilo da sumnjaju kako Budinski nije prijavio svu svoju imovinu, a tamošnji mediji su prenijeli da istražuju njegove nekretnine u Češkoj, Crnoj Gori i Kostariki. Što Budinski posjeduje u Crnoj Gori?Zbog sumnje da potiču iz nezakonitih aktivnosti, u Crnoj Gori su blokirane nekretnine Budinskog ukupne površine oko 650 kvadrata, kao i njegove akcije u firmi Acros M.B. Acros M.B. je registrovan 2002. godine, a postoji sumnja da je ta imovina stečena kriminalnom djelatnošću, navodi se u sudskom obrazloženju. Firma je registrovana za djelatnost putničkih agencija, a prema registru Company Wall, ima jednog zaposlenog. Prošle godine je ostvarila prihod od oko 13,5 hiljada eura. Kada je riječ o vili koju Budinski ima u Bogišićima, a na koju se odnosi sudska odluka kojom se zabranjuje krišćenje, prema katastarskom dokumentu u koji je RSE imao uvid, porodična stambena zgrada veličine je 210 kvadrata, dvorište 388 i pomoćni objekat 54 kvadratna metara. Sva ta imovina je na Bodinskog upisana 2022.godine. Stambeni objekat Budinskog se nalazi na prvoj lini mora u Bogišićima, na poluostrvu Luštica, koje pripada tivatskoj opštini. Njegova porodična zgrada je vidljiva samo s mora i ima sopstveno privezište za plovila. Sa kopna, odnosno glavnog puta, vidljiv je ulaz u pomoćni objekat i garažu. U danu kada je reporter RSE obišao ovaj stambeni objekat, bio je zatvoren, bez znakova da u njemu neko boravi. Mještani o BudinskomU Bogišićima su mnoge kuće izgradili ili kupili stranci koji najčešće u svojim objektima borave samo sezonski, ili ih turistički iznajmljuju. Uglavnom ne kontaktiraju sa mještanima, osim ako sa njima ne uspostave poslovni odnos, kao što je održavanje njihove imovine dok su odsutni. Jedan od mještana koji živi u blizini, a čije je ime poznato redakciji, kaže za RSE da nikada nije upoznao Budinskog, te da se u njegovom objektu moglo samo povremeno vidjeti da neko boravi, uglavnom tokom ljeta. Sjeća se da je prije par ljeta tu boravila grupa mladića koji su organizovali noćne zabave.

U centru Nikšića, u blizini Saborne crkve, u srijedu je izvršena reekshumacija posmrtnih ostataka tri osobe, pod nadzorom Komisije za nestale osobe Crne Gore. To je saopštilo Ministarstvo socijalnog staranja Crne Gora. Naveli su da je ekshumacija izvršena uz prisustvo članova Međunarodne komisije za nestala lica i Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine. Sumnja se da je riječ o posmrtnim ostacima tročlane porodice Klapuh iz Foče, Bosna i Hercegovina(BIH), koju su ubili pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) 1992. na teritoriji Crne Gore, u Opštini Plužine. Plužine, gradić uz granicu sa BiH, udaljen je od Nikšića oko 60 kilometara. Akcija za ljudska prava je u međuvremenu, saopštila da su na privremenom groblju kod Trebjese (brdo u Nikšiću), izuzeti koštani uzorci s posmrtnih ostataka radi DNK analize. Kako navode "s ciljem potvrde identiteta posmrtnih ostataka Hasana, Feride i Sene Klapuh, ubijenih u ratnom zločinu u Plužinama 1992. godine." "Pronađeni su posmrtni ostaci skeleta tri osobe, dvije žene i jednog muškarca. Oni će biti prenijeti u Klinički centar Crne Gore, gdje će se čuvati do okončanja DNK analize", navela je Akcija u saopštenju. Dodaju da su tijela članova porodice Klapuh 1992. "sahranjena u Nikšiću bez ikakvog grobnog obilježja". Kako navode, uzorci će biti poslati laboratoriji Međunarodne komisije za nestale osobe u Hagu, a rezultati se "očekuju za oko mjesec dana – uoči 33. godišnjice njihove smrti". Podgorički Viši sud je u decembru 1996. u presudi ubistva članova porodice Klapuh okarakterisao kao ratni zločin. U odsustvu je na 20 godina osudio Zorana Vukovića, Radomira Kovača, Zorana Simovića i Janka Janjića. Istovremeno je zbog neprijavljivanja krivičnog djela i počinilaca na osam mjeseci osuđen Vidoje Golubović. On je jedini prisustvovao suđenju i jedini koji je odgovarao za taj ratni zločin. Ostali osuđeni nijesu bili dostupni pravosuđu, pa je Crna Gora za njima raspisala međunarodne potjernice. Bila je to prva presuda za ratne zločine iz 1990-ih na području Crne Gore. Kako je ubijena porodica KlapuhNaime, u julu 1992. članovi porodice Klapuh, piše u sudskim spisima, odlučili su da napuste ratom razorenu BiH i izbjegnu u Crnu Goru, u kojoj nije bilo sukoba. Kako je navedeno, oni su zamolili pripadnike Vojske Republike Srpske, među njima i jednog komšiju, da im pomognu u tome i platili tu uslugu. "Oni su nam prijatelji, u Foči se puca, pa radi bezbjednosti hoće da nas prevezu", kazao je Hasan Klapuh na granici 6. jula 1992. godine, piše u sudskim dokumentima. Granicu su prešli sa tri vozila, a porodica je bila u jednom od automobila koje je vozio Vuković. Zaustavili su se na mostu iznad kanjona Piva, koji se nalazi blizu Plužina. Golubović je na suđenju ispričao da je prvo iz vatrenog oružja ubijen Hasan, potom njegova supruga Ferida i na kraju njihova ćerka Sena. Nakon toga su njihova tijela bacili s mosta, koji se nalazi na visini od oko 100 metara. Obdukcija je pokazala, piše u sudskim spisima, da su obje žene u tom trenutku bile još žive. Tri dana kasnije, po prijavi putara crnogorska policija je otkrila i identifikovala tijela i optužene, koji su bili u bjekstvu. Šta je sa osuđenima u slučaju KlapuhOsuđeni Zoran Simović je preminuo 2020, pokazuju podaci koje je Osnovni sud u Foči prošle godine dostavio RSE. A Osuđeni Janjić je 2020. počinio samoubistvo. Po crnogorskoj potjernici, Srbija je decembra 2015. uhapsila Zorana Vukovića, ali ga je u decembru 2016. oslobodila, nakon što su srbijanski ministri pravde Nikola Selaković i Nela Kuburović ignorisali da u zakonskom roku potpišu rešenje o njegovom izručenju Crnoj Gori. Međunarona policijska organizacija INTERPOL je jula 2021. godine obavijestila crnogorske vlasti da Vuković boravi u Foči, u kojoj je, prema presudi Haškog tribunala, počinio mučenja i silovanja. RSE je utvrdio da su se i Vuković i Kovač nalazili u biračkom spisku u Foči za izbore 2020. Vuković je prošle godine odbio da za RSE govori o slučaju Klapuh. Kovač i Vuković, koji su u Crnoj Gori osuđeni za ratne zločine, u slučaju Klapuh su osuđeni i u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu, kome su izručeni 1999. Njih je Tribunal osudio zbog ratnih zločina počinjenih na teritoriji Foče tokom ratnih devedesetih. Kovač je osuđen na 20 godina zbog za silovanja i prodavanje djevojaka. Vuković na 12 godina zbog počinjenih zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. Vuković je 2008. pušten iz zatvora u Norveškoj gdje je izdržavao kaznu, a Kovač 2013. godine. Oni su pod američkim sankcijama.

Crnogorske vlasti planiraju da u saradnji sa kompanijom iz Sjedinjenih Američkih Država pokrenu proizvodnju bespilotnih letjelica, a prva serija će biti donirana Ukrajini, piše u dokumentu Vlade Crne Gore. Iz Vlade poručuju da je inicijativa na liniji opredjeljenja Crne Gore, koja će, uz ostalo, ojačati domaću odbrambenu industriju. "... Unaprijediti sposobnost Vojske u odnosu na NATO, podržati odbrambene potrebe Ukrajine, kao i poziciju Crne Gore kao pozudanog snabdjevača najsavremenije odbrambene opreme na globalnom tržištu", navela je Vlada. Nije poznato kada će proizvodnja početi i koliko će sredstava crnogorske vlasti namijeniti za te potrebe. U dokumentu se ističe da će sporazum sa do 15 miliona dolara podržati i američka administracija na čelu sa predsjednikom Donaldom Trampom. To je inače novac koji je SAD namijenila za Vojsku Crne Gore. Šta predviđa pismo namjereVlada je na sjednici 29. maja odobrila "pismo namjere" za investiranje u proizvodnju bespilotnih vazduhoplovnih sistema (Unmanned aircraft system - UAS) i razvoj izvoza sa crnogorskih aerodroma. To pismo uskoro će potpisati potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj i Robert J. Donahue, direktor kompanije By Light professional IT services LLC. Ono će biti uvod u ugovor koji bi trebalo da bude potpisan u septembru. Iz njegovog Ministarstva nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa gdje će biti pogon, kada bi trebalo da počne sa proizvodnjom i koliko osoba će biti zaposleno. Crna Gora takođe dokumentima potvrđuje da će obezbijediti zakonodavni okvir za proizvodnju i izvoz vojnih komponenti i opasnih materija. Inače, Vlada trenutno radi na nacrtu zakona o proizvodnji naoružanja i vojne opreme, koji bi trebalo da bude gotov do kraja godine. U aranžman će biti uključeno osam ministarstava, Agencija za civilno vazduhoplovstvo i Aerodrom u Podgorici. Saradnja sa crnogorskim kompanijamaVlada će takođe izdvojiti sredstva za uspostavljanje proizvodnog pogona za bespilotne sisteme sa kompanijom By Light i njenim partnerom 4WINDS LLC, koji će za potrebe projekta u Crnoj Gori osnovati firmu. Sporazum predviđa korišćenje kompanija iz Crne Gore i regiona za testiranje vazdušnih i podvodnih tehnologija bespilotnih sistema. Posebno ističu dvije kompanije sa sjevera zemlje koje se bave proizvodnjom vojne opreme i eksplozivnih sredstava – Tara aerospace iz Mojkovca i Polimex iz Berana. One su ranije bile u djelimičnom ili potpunom državnom vlasništvu, ali su u međuvremenu privatizovane. Vlada je zadržala 12,5 odsto akcija u Tari, koja je specijalizovana za sisteme vazdušne bezbjednosti a prošlu godinu je završila sa više od 8,6 miliona eura dobiti. Sa više od 4,2 miliona eura profita poslovao je i beranski Poliex - koji se bavi proizvodnjom eksploziva. I do deset sati letaNa internet stranici američke kompanije By Light mogu se naći četiri vrste bespilotnih letjelica. Navode da njihove letjelice imaju "dugo vrijeme leta i niske akustične potpise, dok istovremeno postižu multimodalnu sposobnost misije u vazduhu i vodi". Najsavremeniji među njima je HALO-6 VTOL, čija maksimalna nosivost je 27,2 kilograma i može ostati u vazduhu i do deset sati. Ova kompanija takođe omogućava obučavanje pilota dronova. Kompanija i njene podružnice dobile su vrijedne ugovore sa američkim institucijama. Nastavak podrške UkrajiniVlada Crne Gore saglasna je da donira prvu seriju rane proizvodnje bespilotnih sistema i prateće odbrambene opreme Ukrajini. "Tekući sukob u Ukrajini naglašava hitnu potrebu za UAS sistemima i bezbjednim transportom opasnih materija", navodi se u dokumentu. Naime, dronovi se često koriste u sukobima ruskih i ukrajinskih snaga, koji su počeli invazijom Moskve februara 2022. Crna Gora - članica NATO i kandidat za članstvo u Evropskoj uniji - pružila je Ukrajini od početka invazije vojnu pomoć od 11,3 miliona eura, primila procentualno najveći broj ukrajinskih državljana, uvela sankcije Rusiji... Crna Gora i Ukrajina usaglasile su nedavno tekst sporazuma o desetogodišnjoj saradnji, koji se odnosi na podršku u slučaju oružanog napada, ulaganje u odbrambenu industriju, obavještajnu saradnju kao i obnovu ratom razorene zemlje. Sporazum još nije potpisan. Sličan sporazum sa Ukrajinom do sada je potpisalo oko 30 zemalja, uglavnom članica NATO. Skupštini Crne Gore je proslijeđen predlog odluke o učešću u jednoj "ukrajinskoj misiji", a koju organizuje NATO.

Poslanici crnogorskog parlamenta ponovo su izglasali Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina koji je crnogorski premijer Milojko Spajić u martu ove godine potpisao sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Sporazum je prvi put izglasan u Skupštini 23. aprila, ali je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović odbio da ga potpiše i vratio poslanicima na ponovno izjašnjavanje, navodeći da je u suprotnosti sa Ustavom i zakonima. U ponovljenom glasanju, bez rasprave, 3. juna, Sporazum je dobio podršku 41 od 81 poslanika. Za njega je prvi put glasalo 46 poslanika. Prije glasanja nezavisna poslanica Jevrosima Pejović se zahvalila nevladinim organizacijama i pojedincima koji su, kako je rekla, ukazali na štetnost ovog sporazuma. Protest uoči sjednicePrije početka sjednice, ispred Skupštine nevladine organizacije koje se protive Sporazumu su održale performans pozvavši poslanike da ga ne usvoje već da se o njemu povede javna rasprava, uz učešće međunarodnih eksperata. Razvili su transparent sa natpisom "Čast i bruka žive dovijeka", uz fotografije poslanika koji su podržali sporazum u prvom glasanju. Vanja Ćalović Marković iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) upozorila je da sporazum ne sadrži adekvatne mehanizme za sprečavanje korupcije, pranja novca i zaštite životne sredine. "Poslanici moraju prestati sa sitnim političkim trgovinama", poručila je Ćalović Marković. Nevladin sektor problematizuje to što sporazum omogućava da budući investitori iz UAE budu izuzeti iz domaćih pravila o javnim nabavkama, tenderima i raspolaganju državnom imovinom. To je, dodaju, u direktnom sukobu sa zakonodavstvom EU i ugrozilo bi evropski put Crne Gore. I iz Evropske unije je poručeno da svi sporazumi moraju biti u skladu sa domaćim zakonodavstvom i pravnom tekovinom EU koji se tiču jednakog tretmana, nediskriminacije i transparentnosti. Slične proteste nevladine organizacije i građanski aktivisti organizovali su u nekoliko navrata. Poslednji put 29. maja kada su Skupštini su predali i Deklaraciju o zaštiti prostora Crne Gore, koju je uradila Inženjerska komora. Šta se omogućava Sporazumom?Sporazumom se omogućava megaprojekat arapskom biznismenu Mohamedu Alabaru koji je u startu bio zainteresovan za zakup Velike plaže u Ulcinju na 99 godina i gradnju turističko stambenih kompleksa u njenom zaleđu. Tome su se, oštro usprotivile lokalne vlasti Ulcinja i civilni sektor, koji smatraju da Sporazum nije u skladu sa Ustavom, zakonima i tenderskim procedurama. Alabar koji je vlasnik kompanije Eagle Hills, rekao je da ne želi da ulaže tamo gdje nije dobrodošao, te da razmatra još dvije opcije za ulaganje - na sjeveru i jugu Crne Gore. Iz MANS-a su upozorili da Sporazum predviđa da se projekti investitora iz Emirata automatski proglase projektima od javnog interesa. "To znači da država može oduzeti vašu imovinu – zemlju, kuće, stanove – uz prinudna iseljenja i nametnuti vam nepravedno niske cijene koje ćete godinama pokušavati da naplatite kroz dugogodišnje sudske postupke", naveli su iz MANS-a 28.maja. Oni podsjećaju na slučaj Savamale u Beogradu, gdje je prije početka gradnje "Beograda na vodi" preko noći srušen cijeli kvart kako bi se pripremio teren za taj luksuzni projekat, iza kojeg je stajao Mohamed Alabar. Takođe, grupa od 86 nevladinih organizacija je pozvala je 28. maja poslanike da glasaju protiv potvrđivanja Sporazuma sa Emiratima, jer će on, kako su naveli, dovesti do stvaranja zatvorenih, ekskluzivnih enklava za bogate, dok će ostatak stanovništva biti ekonomski i socijalno marginalizovan. Naveli su i da se može ugroziti i proces pristupanja EU. "Kršenjem pravila javnih nabavki, standarda konkurencije i zaštite životne sredine, usvajanje ovog Sporazuma direktno ugrožava naš evropski put i proces pridruživanja EU", naveli su u zajedničkom saopštenju NVO o 28.maja. Prema Sporazumu na investitore iz Emirata ne odnose se crnogorski zakoni koji se tiču javnih nabavki, tendera i zaštite konkurentnosti. Parlamentarnu većinu, koja je u dva navrata podržala Sporazum Vlade sa Emiratima, čini Pokret Evropa sad premijera Milojka Spajića, stranke bivšeg proruskog Demokratskog fronta na čelu sa Andrijom Mandićem, Demokrate vicepremijera Alekse Bečića i manjinske partije, Ove partije zajedno imaju 52 od 81 poslanika. Vlada premijera Spajića izabrana je oktobra 2023. To je treća je vlada od smjene Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića, koja je bila na vlasti tri decenije.

Andrija Mandić ostaće predsjednik Skupštine Crne Gore, jer opoziciona inicijativa za njegovu smjenu nije dobila dovoljan broj glasova. Za njegovu smjenu je glasalo 20, dok je protiv bio 41 poslanik od 81 koliko ih ima u parlamentu. Mandić, lider bivšeg proruskog Demokratskog fronta, na čelu parlamenta je od kraja oktobra 2023. Inicijatori smjene, poslanici opozicione Demokratske partije socijalista (DPS) i Socijaldemokrata (SD), naveli deset razloga zašto Mandić ne treba da bude na čelu Skupštine. Veći dio se odnosi na, kako su naveli, "namjerno urušavanje integriteta parlamenta kako bi se zaustavio put Crne Gore u Evropsku uniju (EU)" . Plan Vlade je da do kraja 2026. zatvore sva poglavlja u pregovorima sa EU. Vladajuće većinu u Skupštini Crne Gore čine stranke bivšeg Demokratskog fronta, Pokret Evropa sad premijera Milojka Spajića, Demokrate i manjinske partije - Bošnjačka stranka i Albanski forum. Rasprava u nacionalnim vodamaIako se zvanični razlozi za smjenu tiču opstrukcija eurointegracija u raspravi su dominirale nacionalne teme. Poslanik DPS Andrija Nikolić optužio je Mandića da je karijeru podredio interesima druge države, Srbije. “Tokom ove vaše navodne ugroženosti postali jedan od najbogatijih ljudi u Crnoj Gori. U Vašem slučaju ispostaviće se da je fotelja najskuplja srpska reč”, kazao je Nikolić, obraćajući se Mandiću. Njegov partijski kolega Ivan Vuković naveo je da da će "Mandić ostati ono što jeste", ali da su poslanici koji mu omogućavaju ostanak na funkciji "deset puta gori". Iz DPS su konkretno "prozvali" partije koje podržavaju Mandića - Pokret Evropa sad premijera Milojka Spajića, Bošnjačku stranku i Albanski forum: “ Koji su spremni da sve zaborave, da izdaju svoje ideje... On je 35 godina na strani osuđenih ratnih zločinaca, Radovana Karadžića, Ratka Mladića. Da li to smeta Bošnjačkoj stranci? Mandić je bio protiv priznanja Kosova, njegove pristalice palile su NATO zastave" naveo je Jevto Eraković. S druge strane Milan Knežević, iz nekadašnjeg proruskog Demokratskog fronta, poručio je da smjena Mandića nije stvar političke funkcije, već "nemirenja sa činjenicom da Srbin bude na čelu Skupštine". Na kraju poslanicima se obratio Mandić rekavši da mnoge od optužbi koje su se čule nijesu istinite. "Nisam uvećao svoje materijalno bogatstvo za jedan jedini cent, osim onoga što sam naslijedio", kazao je Mandić. Opozicija: 10 razloga za smjenuOpozicija je, kao razlog navela i ćutanje Skupštine i Mandića o slučaju njegovog bratanića i tjelohranitelja, koji je u pritvoru zbog sumnji da je, koristeći službeni automobil parlamenta, pokušao da ubije dvije osobe. "Moj sinovac je častan čovjek, neka sud radi svoj posao. Ne odvajam ga od moje djece. Ne odričem se svojih. Ako je neko prekršio zakon mora podjednako da odgovora" kazao je Mandić na kraju rasprave. Uz to opozicija tvrdi da Mandić opstruira obaveze Skupštine na ispunjavanju mjerila za poglavlja o vladavini prava. Navode da osam mjeseci drži "u fioci" predlog odluke o učešću crnogorskih vojnika u misiji vojne pomoći EU za podršku Ukrajini. Mandićeva partija se protivi članstvu u NATO i sankcijama Rusiji zbog agresije na Ukrajinu. Na listi razloga je i to što Mandić osam mjeseci ne procesuira zahtjev Višeg tužilaštva da se skine imunitet njegovom partijskom kolegi, poslaniku Marku Kovačeviću zbog izjave da će se "s onima koji neće kao braća, postupati kao prema Turcima". Naveli su da treba smijeniti Mandića i zbog odlaska u Banjaluku da podrži predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika nakon što ga je Sud Bosne i Hercegovine osudio na godinu zatvora i zabranu političkog djelovanja od šest godina. To opozicija smatra flagrantnim miješanjem u unutrašnje stvari druge države. I prvi pokušaj smjene bio neuspješanOd kada je, prije godinu i sedam mjesec, Mandić izabran za predsjednika Skupštine, ovo je druga inicijativa za njegovu smjenu. I prethodnu je podnijela DPS u martu 2024.godine, jer je, kako su tada naveli, "grubo zloupotrijebio Skupštinu za partijske, nacionalističke i antievropske interese". Povod je bio Mandićev susret sa predsjednikom BiH entiteta Republika Srpska Miloradom Dodikom u Podgorici, zbog koje je Bosna i Hercegovina poslala protestnu notu crnogorskim vlastima pošto tokom posjete nije bilo zastave BiH, već samo entitetska Republike Srpske. Ta inicijativa nije dobila podršku u Skupštini i Mandić je ostao na njenom čelu. Zbog prijedloga Skupštini da izglasa Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, što je podržala parlamentarna većina, a Zagreb ocijenio provokacijom, Mandić je uz Milana Kneževića i potpredsjednika Vlade, Aleksu Bečića proglašen nepoželjnim u Hrvatskoj. Decembra 2024. Hrvatska je Crnoj Gori blokirala zatvaranje poglavlja 31 koje se odnosi na spoljnu, bezbednosnu i odbrambenu politiku. Mandićeva partija se zalaže i za povlačenje priznanja nezavisnosti Kosova, te ukidanje sankcija Rusiji. Mandić je blizak predsjedniku Srbije, Aleksandru Vučiću, i lideru bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska, Miloradu Dodiku. Negator je genocida u Srebrenici. Zagovara ideologiju četničkog pokreta koji je u Drugom svjetskom ratu sarađivao sa Hitlerovom Njemačkom, a od 2007.ima titulu četničkog vojvode.