Jedino po čemu se Ratko Mladić isticao bili su njegovi zločini. Ono što danas vidite kroz plakate, murale i jezive propovijedi koje drže pojedini svećenici upravo je to: javna reinterpretacija najgorih dijelova prošlosti i njihovo prikazivanje kao najboljih. Kaže to u intervjuu za Radio Slobodna Evropa Eric Gordy (Eric Gordy američki je sociolog i politolog te profesor političke i kulturne sociologije na University College London (UCL), gdje se bavi društvenim, političkim i kulturnim procesima u jugoistočnoj Europi. Njegov znanstveni rad posebno je usmjeren na pitanja nacionalizma, tranzicijske pravde, suočavanja s prošlošću, političke kulture te procesima pomirenja na Zapadnom Balkanu. Autor je utjecajnih knjiga poput The Culture of Power in Serbia (Kultura moći u Srbiji - Nacionalizam i uništavanje alternativa) i Guilt, Responsibility and Denial (Krivnja, odgovornost i poricanje), u kojima analizira ulogu nacionalizma u ratovima devedesetih te odnos srpskog društva prema ratnim zločinima i nasljeđu režima Slobodana Miloševićeva.), američki sociolog i politolog te profesor političke i kulturne sociologije na University College London čiji rad je posebno usmjeren na države nastale raspadom Jugoslavije, uključujući pitanja nacionalizma i suočavanja s prošlošću. Prema njegovu mišljenju, pozitivna percepcija u dijelu srpske javnosti ratnog komandanta Vojske Republike Srpske, koji je osuđen za genocid i najteže ratne zločine pred sudom Ujedinjenih naroda, proizlazi iz kombinacije straha, političke propagande i potrebe da se izbjegne suočavanje s prošlošću. U intervjuu govori i o načinu na koji političke elite na Zapadnom Balkanu kontinuirano reproduciraju ratne narative, dok nove generacije često odrastaju uz pojednostavljene interpretacije ratova koje nisu osobno iskusile. Gordy ističe da balkanska društva nisu iznimka, navodeći primjere zemalja Zapada za naknadna opravdanja kolonijalizma i masovnih zločina. Radio Slobodna Evropa: Je li Mladićeva sahrana otkrila nešto novo o zapadnom Balkanu u 2026. godini, osobito o nasljeđu ratova iz 1990-ih? Eric Gordy: Kratak odgovor glasi: nažalost, ovdje nema ničega novog. Sprovod samo potvrđuje ono što smo već znali. Radio Slobodna Evropa: Zašto dio ljudi u Srbiji i Republici Srpskoj i dalje ima pozitivno mišljenje o Ratku Mladiću unatoč njegovoj pravomoćnoj osudi pred međunarodnim sudom Ujedinjenih naroda za bivšu Jugoslaviju? Eric Gordy: Mogli bismo navesti mnogo razloga, poput ideologije i propagande, ali najvažniji je vjerojatno strah. Ljudi se boje dominacije, kako moćnih aktera u međunarodnom sistemu tako i vlastitih vlada. Čini se da su mnogi uvjereni, i to ne bez razloga, da ih se iskorištava i da ih se obmanjuje. Teško je osuđivati ljude zbog takvog straha. U mnogim slučajevima vjerojatno su u pravu. Problem postaje složeniji kada ljudi postave pitanje: ako nam svi lažu, što je onda istina? Tu na scenu stupaju političari, propagandisti i veliki medijski sistemi. Oni pritom imaju golemu prednost jer ljudi najlakše vjeruju onome što im je najkomfornije. Pomisao da možda dijele dio krivnje ili da uvjeti njihova života počivaju na nekom zločinu nije nimalo komforna. Zato se stav da "svi lažu" samo na prvi pogled doima kritičkim stavom. U mnogo je slučajeva zapravo riječ o traženju oslobođenja od odgovornosti. Radio Slobodna Evropa: Je li komemoracijom osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću odana počast osobi, ideologiji ili vlastitoj interpretaciji prošlosti? Eric Gordy: Najsnažniji argument koji sam posljednjih dana čuo u prilog komemoriranju Mladića u osnovi tvrdi da je on spasio ljude zato što bi, da Vojska Republike Srpske nije ubila velik broj civila, "oni to učinili nama". Taj argument nije nimalo originalan. Sociolog Daniel Chirot i socijalni psiholog Clark McCauley u svojoj studiji svih masovnih pokolja i genocida koje su uspjeli pronaći u povijesti pokazuju da je temeljni motiv svih genocida uvjerenje pripadnika moćnije skupine da pripadnici manje moćne skupine predstavljaju smrtnu prijetnju njima samima. Takav argument politički je koristan jer eliminaciju predstavlja kao nužnost. On služi i kao izgovor za zločin prije nego što se dogodi i kao opravdanje nakon što je počinjen. Mnogo se govori o poricanju, no zanimljivo je da je ovaj argument nespojiv s poricanjem. Zapravo, riječ je o slavljenju zločina. Ako netko tvrdi da je bilo nužno počiniti zločin i da je taj zločin imao korisne posljedice, onda ne može istodobno tvrditi da ljudi o kojima je riječ nisu počinili zločin. Politička korisnost toga za vladajući režim očita je: omogućuje mu da istodobno polaže pravo i na trijumfalizam i na status žrtve. Gledajući u cjelini, to je vjerojatno jedini razlog zbog kojeg se Mladića komemorira. Ako promatrate Mladićevo ponašanje kao osobe, doista ne postoji ništa vrijedno divljenja: temeljito ponižavanje Nesiba Mandžića (Nesib Mandžić je bio je direktor srednje škole u Srebrenici, a nakon pada enklave našao se među civilima okupljenima u bazi UN-a u Potočarima. Bio je jedan od troje bošnjačkih predstavnika koji su 11. i 12. jula 1995. sudjelovali na sastancima u hotelu Fontana u Bratuncu s Ratkom Mladićem, predstavnicima Vojske Republike Srpske i nizozemskog bataljuna UNPROFOR-a. Ibro Nuhanović je ubijen, dok je Ćamila Omanović preminula nedugo nakon toga. Formalno, razgovaralo se o evakuaciji stanovništva i predaji oružja. Mandžić je svjedočio da su pregovori bili samo privid političkog procesa dok je vojna operacija već trajala. Nakon sastanaka, snage Vojske Republike Srpske počele su organizirati transport civila iz Potočara prema teritoriju pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine. Muškarci i dječaci sustavno su odvajani od žena, djece i starijih osoba. Hiljade žena i djece deportirane su autobusima, dok su muškarci zadržavani pod različitim izgovorima, uključujući navodne sigurnosne provjere i ispitivanja. U danima nakon pada Srebrenice uslijedila su masovna pogubljenja na više lokacija u okolici Srebrenice, Bratunca, Zvornika i drugih mjesta istočne Bosne. Ti zločini kasnije su pred međunarodnim sudovima okvalificirani kao genocid.), koji je doveden na pregovore bez ikakve stvarne pregovaračke moći, dijeljenje čokolade djeci čije je obitelji već bio odlučio ubiti ili prijeteće geste prema svjedocima na sudu. To je ponašanje sociopata. Ni kao vojni zapovjednik nije bio osobito impresivan. Bio je vrlo učinkovit protiv nenaoružanih civila, ali bi se povlačio čim bi se suočio s protivnikom usporedivih sposobnosti. Jedino po čemu se isticao bili su njegovi zločini. Ono što danas vidite kroz plakate, murale i jezive propovijedi koje drže pojedini svećenici upravo je to: javna reinterpretacija najgorih dijelova prošlosti i njihovo prikazivanje kao najboljih. Radio Slobodna Evropa: Zašto sudske presude ne mogu redefinirati mjesto osobe osuđene za najteže zločine u Evropi nakon Drugoga svjetskog rata u kolektivnom sjećanju dijela jedne zajednice? Eric Gordy: Bio bih sklon upozoriti na opasnost od pojednostavljenih shvaćanja kolektivnog sjećanja. Ono nikada nije jedinstveno. Uvijek postoji više različitih kolektivnih sjećanja. Murali, plakati i ružne predstave na nogometnim utakmicama privlače mnogo medijske pozornosti. No ljudi koji uklanjaju plakate, prepravljaju murale i govore o temama o kojima treba govoriti manje su dramatični pa uglavnom ostaju nezapaženi. S druge strane, međunarodna pravda ipak ima određenu ulogu, a nesretna je okolnost to što dio njezine slabosti proizlazi upravo iz činjenice da je međunarodna. Nakon 2000. godine, kada je nakratko postojalo novo političko vodstvo koje je moglo samostalno djelovati i obratiti se javnosti, postojanje međunarodnog suda omogućilo je da se taj posao prebaci na nekoga drugoga. A taj "netko drugi" bio je daleko i slabo povezan s domaćom javnošću. Postoji i nešto problematično u televizijskom prijenosu kaznenih suđenja. On stvara dramatski okvir u kojem optuženik postaje glavna zvijezda, pa ga se može prikazivati kao nekoga tko "brani narod", umjesto da odgovara za vlastite zločine. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) donio je i dobre i loše presude. Presuda Mladiću jedna je od dobrih, premda su neki zaključci mogli biti i snažnije formulirani. Riječ je o temeljitoj i sustavnoj analizi dokaza te pažljivo obrazloženom pravnom zaključivanju. Međutim, presuda ima više od 2000 stranica i zbog toga su je vjerojatno pročitali uglavnom stručnjaci. U međuvremenu se nije dogodilo ono što se trebalo dogoditi: vlade nisu učinkovito komunicirale javnosti što je na suđenju utvrđeno. Institucije kojima ljudi najviše vjeruju, poput religijskih zajednica, obrazovnog sustava i kulturnih institucija, uglavnom su šutjele, a ponekad su čak sudjelovale u propagandi. Za svakoga tko želi čuti nešto drukčije od "službene priče", informacije jesu dostupne, ali ih mora sam istražiti i analizirati. Katkad to mora činiti usprkos snažnom društvenom pritisku. Ako smo išta naučili iz eksperimenta međunarodne pravde započetog kroz Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodni kazneni sud za Ruandu (ICTR), onda je to da su kaznena suđenja nužna, ali nikada nisu dovoljna. Dijalog se mora poticati na svim razinama društva, a to se jednostavno nije dogodilo. Istodobno, suprotstavljena logika sudskog postupka ponekad može biti štetna jer ljude potiče da suđenja promatraju kao natjecanje i da navijaju za jednu stranu. Radio Slobodna Evropa: Jesu li ratni narativi koje dijele današnje generacije na zapadnom Balkanu naslijeđe prošlosti ili posljedica njihove stalne političke reprodukcije? Eric Gordy: Svaka nacionalna država ulaže mnogo energije, kroz obrazovanje, simbole i svakodnevne rituale, kako bi potaknula ljude da se poistovjete s vladajućom većinom i službenom verzijom povijesti. Za razliku od kritičkih inicijativa ili prosvjednih pokreta, država u pravilu traje dugo, a njezino shvaćanje temeljnih interesa uglavnom se ne mijenja ni kada na vlast dođe nova stranka. Zbog toga političke skupine na vlasti imaju golemu prednost kontinuiteta kada promiču određeni narativ. Možda je korisno razmisliti i o barem jednom aspektu generacijskih razlika. Iz današnje perspektive mnogi se ljudi podsmjehuju retorici iz razdoblja državnog socijalizma. Budimo iskreni, dio te retorike doista je bio pomalo besmislen. No dio je bio autentičan, osobito ideja da su svi ljudi u temelju jednaki i da postoji određeno zajedništvo koje povezuje sve narode regije. Ljudi koji su odrastali s tim idejama kao dijelom svog obrazovanja i socijalizacije nisu ih nužno svi i živjeli, što je očito, ali su im one pružale stvarnu alternativu mržnji kojom su bili okruženi. Danas nema mnogo ljudi, a još manje institucija, koje nude takve alternative. To znači da čak i oni koji sumnjaju u službene narative često nemaju lako dostupne drukčije priče. Radio Slobodna Evropa: Može li generacija koja nije iskusila ratove postati radikalnija u tumačenju rata od generacije koja ga je doista proživjela? Eric Gordy: Često zaboravljamo da je masovno nasilje 1990-ih istodobno bilo i dokumentirano, praćeno te osporavano. Ista generacija koja je proizvela počinitelje zločina stvorila je i dokumentacijske organizacije, organizacije za zagovaranje ljudskih prava te ljude koji su se aktivno suprotstavljali promicanju zločina. Za mali broj ljudi koji znaju za njih, ti su pojedinci heroji. Za mnogo veću skupinu oni su izdajnici. A za skupinu veću od obje prethodne zajedno, te su činjenice potpuno nepoznate. Nova generacija odgajana je u uvjerenju da je vjernost propagandi iz 1990-ih temeljni dio identiteta i građanske pripadnosti. Upravo ovdje osobno iskustvo postaje iznimno važno. Ljudi koji su proživjeli nasilje znaju koliko je ono bilo uvjetovano okolnostima, koliko je bilo osporavano i koliko je stvarnost bila složena. Ljudi koji to nisu proživjeli kroz obrazovanje su često dobili pojednostavljenu i svedenu sliku prošlosti. Potiče ih se da vjeruju kako su tijekom 1990-ih svi dijelili uvjerenja koja su zapravo bila predmet dubokih i široko rasprostranjenih sporova. Istodobno se mnoge ljude obeshrabruje da ih u tome ispravljaju ili ih se proglašava "neprijateljima" ako to pokušaju. Radio Slobodna Evropa: Jesu li balkanska društva iznimka u odnosu prema osuđenim ratnim zločincima? Eric Gordy: Nije teško pronaći naknadna opravdanja za masovne zločine. Kolonijalizam je navodno "donio razvoj". Masovno zatvaranje bilo je "za njihovo dobro". Masovna ubojstva bila su "nužna za očuvanje reda". Mnoga takva opravdanja ulaze u nastavu povijesti ili barem u popularno razumijevanje prošlosti iz jednostavnog razloga: većina ljudi, želi li sačuvati osjećaj moralne udobnosti, radije ne želi biti svjesna krivnje iz prošlosti. No to nije cijela priča. Gdje god postoji službena povijest, postoji i neslužbena. Neslužbene povijesti obično su teorijski bogatije, plodnije za nova empirijska istraživanja i, što je također važno, češće ih podupiru akademici koji o njima predaju, osobito na univerzitetskoj razini. Osim toga, stanovništvo se mijenja. Ljudi koji su nekoć bili "s druge strane" kolonijalizma nisu svi ostali na toj strani te su mnogi postali politički i kulturno utjecajni u nekadašnjim imperijalnim središtima. Ako živite u velikom i raznolikom gradu te redovito komunicirate s ljudima čije obiteljske povijesti potječu iz različitih dijelova svijeta, postaje sve teže održavati stare službene poglede. U mnogim dijelovima svijeta prihvaćanje odgovornosti postalo je sastavni dio uobičajenih političkih obveza. Kanadsko povjerenstvo koje se bavilo povijesnim odnosom prema autohtonom stanovništvu primjer je dobre prakse, ne samo zbog doprinosa utvrđivanju činjenica nego i zbog otvaranja pitanja sadržaja odgovornosti i značenja pomirenja. Kanada u tome nije usamljena. Australija i Nizozemska ulažu u istraživačke institucije te obilježavaju dane posvećene suočavanju s povijesnim nasljeđem. Ujedinjena Kraljevina poduzima opreznije korake u tom smjeru. Čak su i Sjedinjene Američke Države išle tim putem prije dolaska sadašnje administracije. No možda je najzanimljivije upravo ono što se danas događa u SAD-u. Reakcija na alternativna sjećanja i kritičke interpretacije prošlosti postala je agresivna. Sadašnja administracija ukida financiranje obrazovnih programa, mijenja informativne oznake u parkovima, zatvara muzeje i memorijalne centre ili ih prisilno preoblikuje. Time se želi poslati poruka da je razdoblje odgovornosti i polaganja računa za postupke iz prošlosti završilo te da je došlo vrijeme (ponovno?) za nesputano demonstriranje moći bez isprike. No očajnički pokušaj prepravljanja prošlosti nije znak snage. To je pokazatelj koliko su stare dominantne strukture zapravo slabe kada se suoče s istraživanjem, sviješću, sjećanjem i građanima koji razumiju da imaju određene obveze prema svijetu.

Sprovod Ratka Mladića u Beogradu, održan uz vojne počasti i opijelo poglavara Srpske pravoslavne crkve Porfirija uz okupljanje hiljada ljudi, pokazuje koliko se ljudima često iznimno teško odreći narativa kojemu su privrženi, čak i kada im se predoče brojni dokazi koji ga dovode u pitanje. Kaže to u razgovoru za Radio Slobodna Evropa Sabrina P. Ramet (Sabrina P. Ramet američka je politologinja i profesorica emerita na Norveškom sveučilištu znanosti i tehnologije (NTNU) u Trondheimu. Više od četrdeset godina istražuje političke procese, nacionalizam, raspad Jugoslavije, ratove 1990-ih i postkonfliktna društva na području Zapadnog Balkana. Autorica je i urednica brojnih znanstvenih knjiga o Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i drugim državama nastalim raspadom Jugoslavije te se smatra jednom od najcitiranijih međunarodnih istraživačica ove regije. Njezini radovi posebno se bave pitanjima nacionalnog identiteta, suočavanja s prošlošću, tranzicijske pravde i kolektivnog sjećanja u postkonfliktnim društvima.), američka politologinja i profesorica emerita na Norveškom univerzitetu nauke i tehnologije (NTNU) u Trondheimu. Dok su činjenice o ulozi u ratu nekadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića utvrđene pravomoćnim presudama pred sudom Ujedinjenih naroda, dio javnosti u Srbiji i Republici Srpskoj i dalje ga promatra kao "nacionalnog heroja". Ramet u intervjuu za Radio Slobodna Europa govori o tome zašto dio društava nastavlja komemorirati osobe osuđene za najteže ratne zločine, zbog čega sudske presude ne moraju nužno promijeniti mjesto pojedinca u kolektivnom sjećanju te kako se ratni narativi prenose na nove generacije. Radio Slobodna Evropa: Kada se komemorira lik osobe poput Ratka Mladića, koji je na doživotni zatvor osuđen zbog najtežih ratnih zločina uključujući genocid u Srebrenici, što se zapravo obilježava: biografija pojedinca, određena ideologiju ili vlastita interpretacija prošlosti? Sabrina Ramet: S iznimkom poslijeratne Njemačke, ljude se općenito u većini država poučava u školi da je njihova zemlja oduvijek postupala pravedno te da je, ako ništa drugo onda, bila "žrtva nepravednog djelovanja drugih naroda". U udžbenicima povijesti u Srbiji, kako za osnovne tako i za srednje škole, prenosi se upravo takav narativ, koji dodatno učvršćuju mediji pod kontrolom [predsjednika Srbije] Aleksandra Vučića. Iz te je perspektive mnogim Srbima, premda nipošto ne svima, vrlo teško prihvatiti da je Ratko Mladić počinio genocid ili da je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) svoje odluke donosio na temelju dokaza. Valja također podsjetiti da su se u različitim državama pojavljivali pozivi na kanonizaciju osoba prema kojima upućeni promatrači zauzimaju izrazito kritičan stav, među kojima su Rasputin (Grigorij Rasputin bio je ruski mistik i bliski savjetnik carske obitelji Romanov, kojega pojedini monarhistički i vjernički krugovi smatraju mučenikom i kandidatom za svetost, dok ga većina povjesničara promatra kao kontroverznu osobu čiji je utjecaj na dvor pridonio diskreditaciji carskog režima uoči Ruske revolucije.)u Rusiji i monsinjor Tiso (Jozef Tiso bio je rimokatolički svećenik i predsjednik Prve Slovačke Republike (1939–1945), saveznice nacističke Njemačke, čiji je režim provodio antisemitske zakone i sudjelovao u deportaciji desetaka hiljada Židova, zbog čega ga dio Slovaka smatra simbolom državnosti, a većina povjesničara autoritarnim vođom i nacističkim suradnikom.) u Slovačkoj. Radio Slobodna Evropa: Zašto međunarodno pravosuđe može promijeniti pravni status pojedinca, a ipak često ne uspijeva promijeniti njegovo mjesto u kolektivnom sjećanju? Sabrina Ramet: Odgovor je isti kao na Vaše prvo pitanje, uz dodatak da je na pojedinačnoj razini ljudima često iznimno teško odreći se narativa kojemu su privrženi, čak i kada im se predoče brojni dokazi koji ga dovode u pitanje. Razlog je tomu što napuštanje narativa s kojim se osoba snažno poistovjetila podrazumijeva preispitivanje vlastitoga mjesta i položaja u odnosu prema vlastitom narodu. Radio Slobodna Evropa: Prenose li se ratni narativi na današnje generacije na Zapadnom Balkanu međugeneracijskim nasljeđem ili ih suvremene političke elite aktivno obnavljaju i učvršćuju? Sabrina Ramet: Svaki rat stvara vlastite narative među narodima koji su u njemu sudjelovali i preživjeli njegove posljedice. U slučaju Drugoga svjetskog rata to se nije odnosilo samo na socijalistički režim u Beogradu nego i na emigrantske četničke i ustaške skupine. Rat od 1991. do 1995. godine, kao i Drugi svjetski rat ili bilo koji drugi rat, nije uzrokovao samo ljudske gubitke i materijalnu štetu nego i psihološke traume, tjelesnu i duševnu patnju, prekid ekonomskih veza te preseljenje velikoga broja ljudi u nove domovine, uz brojne druge posljedice. Patnja koju su Bošnjaci, Hrvati i Srbi proživjeli tijekom razdoblja od 1991. do 1995. godine još će dugo ostati teško breme. Doista, istraživanja provedena u više nacionalnih okruženja pokazala su da čak i unuci posljednjega naraštaja koji je sudjelovao u ratu mogu naslijediti osjećaj patnje i ogorčenosti, premda o samome ratu znaju samo ono što su čuli od drugih ili pročitali.

Nakon objave predsednika opštine Pljevlja Darija Vraneša, u kojoj veliča osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, Više državno tužilaštvo u Podgorici prati da li ima elemenata krivičnog dela. Crnogorski mediji preneli su da je Vraneš objavio čitulju posvećenu preminulom haškom osuđeniku Ratku Mladiću, uz reči: "Hvala ti za sve što si učinio za srpski narod i pozdrav. Hristos Vaskrse Generale". Kako se navodi u odgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE), Tužilaštvo prati i ocenjuje da li u izjavama i radnjama "bilo kojih lica" postoje obeležja krivičnog dela iz njihove nadležnosti. "Ukoliko (Tužilaštvo) ocijeni da je potrebno formirati predmet povodom bilo kojeg slučaja, javnost će biti blagovremeno obaviještena", zaključuje se u odgovoru. Ratko Mladić, bivši general Vojske Republike Srpske, pred sudom u Hagu je osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina tokom rata u Bosni i Hercegovini. Umro je u bolnici u Hagu 27. avgusta. Skupština Crne Gore je u junu 2021. usvojila Rezoluciju o zabrani negiranja genocida u Srebrenici. "Zabranjuje se javno negiranje postojanja ili umanjenje genocida u Srebrenici. Potvrđuje se riješenost države Crne Gore da u budućnosti spriječi genocid i druge ozbiljne zločine", stoji u Rezoluciji. Prema Krivičnom zakoniku Crne Gore, onaj ko javno odobrava, negira ili umanjuje težinu genocida može biti kažnjen zatvorskom kaznom. Na Mladićevu smrt je od predstavnika vlasti u Crnoj Gori prvi reagovao predsednik Skupštine Andrija Mandić, rekavši da je uputio reči saučešća porodici Ratka Mladića. Na to je reagovao i predsednik Crne Gore Jakov Milatović, rekavši da odnos prema porodici preminulog Ratka Mladića ne može biti izgovor za relativizaciju ratnih zločina.

Evropska komisija je poručila u utorak da se šengenska pravila neće promeniti, iako su zvaničnici ove institucije svesni da se određene kategorije, uključujući kamiondžije, suočavaju sa problemima prilikom ulaska i izlaska iz evropskih država koje su deo zone slobodnog kretanja. "Svesni smo da je za određeni broj stručnjaka iz trećih zemalja koji nisu prekogranični radnici potrebno da imaju pristup šengenskom prostoru duže od 90 dana u periodu od 180 dana. To se odnosi na profesije koje zahtevaju visok stepen mobilnosti, kao što su vozači kamiona, ali i sportisti i umetnici na turnejama", izjavio je na redovnoj konferenciji za novinare Markus Lamert, portparol Evropske komisije. "Istovremeno, važno je naglasiti da sistem ulaska i izlaska ne uvodi nikakva nova pravila niti nove zahteve u pogledu dužine kratkotrajnog boravka u šengenskom prostoru. To se nije promenilo", dodao je on. Nekoliko stotina autoprevoznika protestovalo je u ponedeljak u Sarajevu, Beogradu, Podgorici i Skoplju, ispred zgrada delegacija Evropske unije u tim gradovima. Autoprevoznici traže rešavanje pitanja njihovog boravka i rada u EU, odnosno da profesionalni vozači dobiju uslove boravka prilagođene specifičnostima njihovog posla. Kamiondžije iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Severne Makedonije u januaru ove godine blokirale su granične prelaze, izazvavši višemilionsku štetu. Problem sa autoprevoznicima počeo je početkom primene Sistema ulaska i izlaska (EES) u šengenskoj zoni. Reč je o automatizovanom IT sistemu koji zamenjuje ručno pečatiranje pasoša za državljane zemalja van EU koji ulaze u šengenski prostor. Sistem je delimično uveden u oktobru 2025. godine, a potpuno je operativan od aprila ove godine. Glavni problem za kamiondžije nije samo uzimanje biometrijskih podataka na granici, već strogo kompjutersko praćenje pravila boravka od maksimalno 90 dana u okviru bilo kog perioda od 180 dana (pravilo 90/180). Budući da EES sistem automatski registruje prekoračenje dozvoljenog boravka, profesionalni vozači zbog prirode svog posla mogu da iskoriste ovih 90 dana za svega dva do tri meseca, nakon čega više ne mogu legalno da uđu u šengenski prostor, što ugrožava njihova radna mesta i čitavu logistiku. Evropska komisija samo potvrđuje da je u redovnom kontaktu sa predstavnicima zemalja Zapadnog Balkana, ali za sada nema naznaka da bi moglo biti pronađeno rešenje za problem sa kamiondžijama. "Ostajemo otvoreni za razgovor o tome šta se može učiniti u okviru naših pravila, ali mora biti jasno da će se šengenska pravila i dalje primenjivati. Nastavljamo da radimo sa našim partnerima sa Zapadnog Balkana. Takođe smo se pre leta u više navrata sastajali sa predstavnicima industrije, kao i sa partnerima sa Zapadnog Balkana. To je situacija u kojoj se trenutno nalazimo", rekao je portparol Komisije Markus Lamert. Prevoznici iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Severne Makedonije predali su zvanične zahteve delegacijama EU. Ako evropske institucije u najkraćem roku ne ponude fleksibilnije rešenje ili suspenziju ovih ograničenja, udruženja su najavila da će 14. septembra otpočeti potpuni štrajk i blokadu svih graničnih prelaza prema EU.

Ruski državljanin Mihail Nikolajevič Šabunjanin osumnjičen da je ubio tri muškarca u streljani kod Danilovgrada izvršio je samoubistvo kada ga je policija opkolila u šumi iznad Herceg Novog, izjavio je u utorak direktor Uprave policije Crne Gore Lazar Šćepanović. "Nakon što je osumnjičeni opkoljen i našao se u bezizlaznoj situaciji, otvorio je vatru u pravcu policijskih službenika, a potom izvršio samoubistvo upotrebom vatrenog oružja", rekao je Šćepanović. Potraga za Šabunjaninom (30) pokrenuta je u ponedeljak oko 17 časova kada su pronađena tri tela u streljani Češka zbrojevka u Danilovgradu. Šćepanović je rekao da je Šabunjanin, nakon što je vežbao gađanje na strelištu, ušao u objekat i ubio tri osobe. Sumnja se da je najpre pobegao automobilom jednog od ubijenih do Rogama, posle čega je iz Podgorice do Herceg Novog prevezen taksijem, prenosi Radio-televizija Crne Gore. Policija Crne Gore nastavlja istragu o okolnostima koje su dovele do ubistva. Šćepanović je u ponedeljak rekao da je osumnjičeni autobusom došao u Crnu Goru, u kojoj je boravio u više navrata. On je kazao da se osumnjičeni, prema informacijama od građana, u nedelju kretao na području reke Zete, kao i da je primećen u određenim objektima. Vlada Crne Gore zbog trostrukog ubistva u Danilovgradu proglasila je 1. i 2. septembar za dane žalosti.

Crnogorska policija traga za ruskim državljaninom Mihailom Nikolaevičem Šabunjinom (30) zbog sumnje da je ranije u ponedjeljak kod Danilovgrada, u streljačkom klubu ubio trojicu instruktora tog kluba. Upotrebom vatrenog oružja na strelištu "Češka zbrojevka" ubijeni su P.G (24) i N.K. (20) iz Podgorice, M.R (67) iz Danilovgrada, saopšteno je iz policije, javila je Beta. Policija poziva građane na oprez, da ostanu kod kuće, imajući u vidu da je osumnjičeni naoružan. "Na pronalasku počinioca angažovane su jake policijske snage – Specijalna jedinca policije i Posebne jedinice policije. Uspostavljena je blokada užeg i šireg područja u više gradova", navodi se u saopštenju. Mediji, pozivajući se na izvore iz policije navode da su ubijeni muškarci zaposleni instruktori kluba "Češka zbrojevka", te da je osumnjičeni iznajmio oružje na strelištu. Trostruko ubistvo policiji je ranije u ponedjeljak prijavio vlasnik kluba.

Evropska komisija je ocenila da je "neprihvatljivo" svako mešanje u proces pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji. "Ostajemo u bliskom kontaktu sa crnogorskim vlastima i nastavljamo da pažljivo pratimo razvoj događaja kako bismo podržali stabilnost zemlje i njen put ka članstvu u EU", naveo je u pisanom odgovoru za Radio Slobodna Evropa portparol Komisije. Premijer Crne Gore Milojko Spajić izjavio je 27. avgusta da vlasti zemlje imaju "ozbiljne bezbednosne operativne informacije" i da će najavljeno zatvaranje poglavlja u pristupnim pregovorima s EU biti praćeno koordinisanim hibridnim delovanjem, u koje su uključeni zvaničnici najmanje dve države regiona. "Prema našim saznanjima, takve aktivnosti imaju za cilj destabilizaciju Crne Gore, uz očekivanu podršku pojedinih političkih aktera i dela medijske scene u našoj zemlji", naveo je Spajić na društvenim mrežama. Spajić u objavi na društvenoj mreži X nije naveo koje su to dve države, niti je naveo dokaze za svoju tvrdnju. Evropska unija, s druge strane, nudi podršku Crnoj Gori u borbi protiv hibridnih pretnji, što je ponovo potvrđeno u pisanom odgovoru iz pres-službe Evropske komisije. Podrška uključuje i pretnje koje imaju za cilj da ugroze put Crne Gore ka članstvu u EU. "Ova podrška usmerena je na jačanje demokratskih institucija, otpornosti medija i medijske pismenosti, kao i sajber otpornosti", naveo je portparol Komisije. Crna Gora je najnaprednija država u pristupnom procesu. Privremeno je zatvorila više od polovine poglavlja u pregovorima o članstvu sa Briselom i cilja da pregovarački proces okonča do kraja ove godine kako bi se stekli uslovi da postane punopravna članica EU tokom 2028. godine. U poslednjem periodu došlo je do jačanja tenzija između Beograda i Podgorice. Srbija je zabranila ulazak za više crnogorskih novinara, nakon što je predsednik Aleksandar Vučić najavio recipročne mere zbog odluke vlasti u Podgorici da zabrane ulazak glavnom uredniku tabloida Informer Draganu Vučićeviću, bliskom vlastima u Beogradu. U Crnoj Gori je krajem maja na šest meseci ograničeno reemitovanje programa televizije Informer TV iz Srbije. Crnogorske vlasti navode da deo političkih struktura u Beogradu nije spreman da prihvati Crnu Goru kao suverenu državu. S druge strane, otvorena pitanja između Crne Gore i Hrvatske mogla bi da otežaju Podgorici završetak pristupnih pregovora s EU. Situaciju sa Hrvatskom, koja ima pravo veta, dodatno je otežalo izražavanje saučešća predsednika crnogorske skupštine, Andije Mandića, povodom smrti osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, koji je preminuo u Hagu 27. avgusta.

U serijalu Perspektiva u Kotoru mladi su govorili o važnosti očuvanja kulturnog naslijeđa, problemu partijskog zapošljavanja, ekstremizmu, rodnoj ravnopravnosti, LGBTQ pravima, i nedostatku podrške mladima. U ovoj Retrospektivi svoj osvrt na njihove izjave donose: Nikola Zirojević, poslanik u Skupštini Crne Gore, Ivan Vukčević, koordinator programa Ljudska prava, Centar za građansko obrazovanje, Srđan Perić, predsjednik Skupštine Glavnog grada, Jovana Marović, dr. političkih nauka i građanska aktivistkinja, I Aleksandar Dragićević, građanski i ekološki aktivista.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je u petak povodom izjave crnogorskog premijera o mogućem hibridnom delovanju protiv njegove zemlje uz učešće zvaničnika dve države regiona, da nije reč o Srbiji. Premijer Crne Gore Milojko Spajić rekao je u četvrtak da vlasti te zemlje imaju "ozbiljne bezbjednosne operativne informacije" da će zatvaranje poglavlja u pristupnim pregovorima s Evropskom unijom biti praćeno koordinisanim hibridnim delovanjem, u koje su uključeni zvaničnici najmanje dve države regiona. Vučić je rekao da Beograd ničim ne uslovljava Podgoricu na evropskom putu, prenela je Radio-televizija Srbije. On je dodao da Hrvatska postavlja uslove Crnoj Gori kako bi Podgorica napredovala na evropskom putu. "Ne znam koja je ta druga država, prva mora da je Hrvatska", izjavio je Vučić. Spajić u objavi na X nije naveo koje dve države su u pitanju, niti je naveo dokaze za svoju tvrdnju. Međutim, neki crnogorski mediji su nagovestili da su te dve zemlje Albanija i Srbija. Vučić je rekao da Srbija nema nikakve uslove za Crnu Goru osim da većinski srpski jezik bude priznat kao zvanični. "Mene interesuje samo da budemo ekonomski jači i pravimo veću razliku. U Crnoj Gori me jedino interesuje da srpski narod ima pravo na svoj jezik i zastavu, ništa više", rekao je Vučić. Ministar spoljnih poslova Albanija Ferit Hodža (Hoxha) je rekao da Tirana nije i ne može da bude deo nekog scenarija za destabilizaciju Crne Gore ili bilo koje druge zemlje. Ove godine je došlo do jačanja tenzija između Beograda i Podgorice, dok bi, s druge strane, otvorena pitanja između Crne Gore i Hrvatske mogla bi da otežaju Podgorici završetak pristupnih pregovora s EU. Crnogorske vlasti navode da deo političkih struktura u Beogradu nije spreman da prihvati Crnu Goru kao suverenu državu. Srbija je zabranila ulazak za više crnogorskih novinara, nakon što je Vučić najavio recipročne mere zbog odluke vlasti u Podgorici da zabrane ulazak glavnom uredniku tabloida Informer Draganu Vučićeviću, bliskom vlastima u Beogradu. Pored toga, Dan uoči samita EU i Zapadnog Balkana početkom juna u Tivtu, iz Crne Gore je uz obrazloženje da predstavlja "bezbednosni rizik" proterana grupa od oko 90 muškarava u kojoj je RSE identifikovao pristalice vlasti u Srbiji i napadače na antivladine demonstrante. Hrvatska od 2024. zbog bilateralnih sporova blokira da Crna Gora u pristupnim pregovorima zatvori poglavlje 31, koje se odnosi na spoljnu, bezbednosnu i odbrambenu politiku. U julu je Ministarstvo spoljnih i evropskih poslova Hrvatske upozorilo da je rešavanje otvorenih pitanja između Podgorice i Zagreba nužno da bi Crna Gora završila pristupne pregovora s Evropskom unijom.

Albanija nije i da ne može biti deo nekog scenarija za destabilizaciju Crne Gore ili bilo koje druge zemlje, izjavio je u petak albanski ministar za Evropu i spoljne poslove Ferit Hodža (Hoxha). Hoža je time reagovao na izjavu premijera Crne Gore Milojka Spajića da vlasti te zemlje imaju "ozbiljne bezbjednosne operativne informacije" da će najavljeno zatvaranje poglavlja u pristupnim pregovorima s Evropskom unijom biti praćeno koordinisanim hibridnim delovanjem, u koje su uključeni zvaničnici najmanje dve države regiona. Spajić u objavi na X nije naveo koje su to dve države, niti je naveo dokaze za svoju tvrdnju. Međutim, neki crnogorski mediji su nagovestili da su te dve zemlje Albanija i Srbija. "Iako ne postoji zvanično formulisana optužba protiv Albanije, želim jasno i snažno da naglasim da Albanija niti jeste, niti može biti deo bilo kakvog scenarija destabilizacije, ni u Crnoj Gori, susednoj, prijateljskoj zemlji, prijatelju, partneru i savezniku u NATO-u s kojom delimo isti projekat članstva u EU, niti bilo gde drugde", napisao je Hodža na X. On je rekao da Albanija svakodnevno ulaže u saradnju, razumevanje, stabilnost i razvoj regiona, kao i u širu evropsku i evroatlantsku saradnju. Šef albanske diplomatije je rekao da ni medijska tumačenja niti unutrašnje političke debate ne mogu stvoriti veštačke probleme između dve zemlje. "U stalnom smo kontaktu na svim nivoima i to sam učinio i u ovom slučaju, u komunikaciji koju sam imao s potpredsednikom Vlade i ministrom spoljnih poslova Crne Gore Ervinom Ibrahimovićem, kao i s potpredsednikom Vlade Nikom Đelošajem", napisao je on. Hodža je takođe pozvao političke aktere u Albaniji da izbegavaju nepotrebne debate i da spoljnu politiku ne pretvaraju u predmet stranačkih sukoba. Opozicija u Albaniji tražila je da se Vlada ne stane samo na demantiju, već da zvanično traži pojašnjenja od Podgorice i učini transparentnim da li su albanske institucije spomenute ili su bile predmet bilo kakvih bezbednosnih informacija. Opozicija je ocenila da je neprihvatljiva mogućnost da Albanija stvori utisak koordinacije sa Srbijom u aktivnostima protiv stabilnosti Crne Gore. Šef poslaničke grupe opozicione Demokratske partije Gazmend Bardi (Bardhi) na Fejsbuku (Facebook) he naveo da albanska diplomatija ne bi trebalo da stvara nejasnoće u regionu, već da radi na jačanju poverenja sa susedima. On je rekao da umesto što usklađivanja stavova s agendama koje dolaze iz Beograda, Tirana treba da stane uz zemlje koje teže stabilnom, demokratskom i evropskom regionu. "Svaki korak albanske Vlade koji služi normalizaciji političkog uticaja Srbije u Albaniji, bez transparentnosti i jasne procene nacionalnog interesa, nije prihvatljiv. Pitanja kao što su otvaranja srpskog konzulata u Skadru ne mogu se tretirati kao rutinske administrativne odluke, odvojene od geopolitičke realnosti i strateških interesa Albanije", napisao je Bardi. Crnogorski premijer je povezao navodne destabilizujuće akcije s procesom pridruživanja Evropskoj uniji. Njegova zemlja ima za cilj da do kraja godine privremeno zatvori sva pregovaračka poglavlja, kako bi ostvarila strateški cilj o članstvu u EU tokom 2028. Albanija je otvorila svih 33 pregovaračka poglavlja sa EU i ima za cilj da završi pregovore o članstvu do kraja 2027. godine.

Hrvatska vlada je osudila izraz saučešća koji je predsednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić uputio povodom smrti osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Ovaj čin ocenila je kao "neprihvatljiv i protivan vrednostima na kojima počiva Evropska unija". "Hrvatska će u pristupnim pregovorima nastaviti insistirati na doslednom ispunjavanju svih kriterijuma, uključujući suočavanje s prošlošću, procesuiranje ratnih zločina, poštovanje presuda međunarodnih sudova i dobrosusedske odnose. Ovakve poruke ne doprinose evropskom putu Crne Gore", upozorio je zvanični Zagreb. Na dan smrti haškog osuđenika Ratka Mladića, predsednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić objavio je na mreži X da je sinu Ratka Mladića uputio saučešće u svoje i u ime stranke Nove srpske demokratije. Predsednik Crne Gore Jakov Milatović je dan kasnije saopštio da odnos prema porodici preminulog Ratka Mladića ne može biti izgovor za relativizaciju ratnih zločina. Naime, Hrvatska, kao jedna od 27 država članica Evropske unije, ima pravo veta u procesu proširenja, uključujući otvaranje ili zatvaranje pregovaračkih poglavlja. Hrvatska od 2024. godine zbog bilateralnih sporova blokira da Crna Gora u pristupnim pregovorima zatvori poglavlje 31, koje se odnosi na spoljnu, bezbednosnu i odbrambenu politiku. Ovo poglavlje i dalje nije zatvoreno. Trenutno Evropska radna grupa za proširenje, u kojoj učestvuju diplomate iz svih država članica EU, raspravlja o mogućnosti da Crna Gora tokom septembra privremeno zatvori još četiri pregovaračka poglavlja. Crna Gora je do sada privremeno zatvorila osam od ukupno 33 pregovaračka poglavlja. Za svaki korak neophodna je saglasnost svih država članica. U julu je Ministarstvo spoljnih i evropskih poslova Hrvatske upozorilo da je rešavanje otvorenih pitanja između Podgorice i Zagreba nužno da bi Crna Gora završila pristupne pregovora s Evropskom unijom.

Predsednik Crne Gore Jakov Milatović saopštio je 28. avgusta da odnos prema porodici preminulog Ratka Mladića ne može biti izgovor za relativizaciju ratnih zločina. "Ratko Mladić je pravosnažno osuđen za genocid u Srebrenici, kao i za druge najteže ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini. To nije pitanje političkog stava, već činjenica utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog suda i, kao takva, ne smije biti predmet političkog relativizovanja", navodi Milatović u saopštenju. Dodaje da Crna Gora mora poštovati presude međunarodnih sudova, osuđivati ratne zločine, čuvati dostojanstvo žrtava i njihovih porodica i odbacivati veličanje i relativizaciju zločina. Na dan smrti haškog osuđenika Ratka Mladića predsednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić objavio je na mreži X da je sinu Ratka Mladića uputio saučešće u svoje i u ime stranke Nove srpske demokratije. Ratko Mladić preminuo je 27. avgusta u bolnici u Hagu. Bio je osuđen na doživotni zatvor zbog genocida i drugih ratnih zločina tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Premijer Crne Gore Milojko Spajić izjavio je u četvrtak da vlasti te zemlje imaju "ozbiljne bezbjednosne operativne informacije" da će najavljeno zatvaranje poglavlja u pristupnim pregovorima s Evropskom unijom praćeno koordinisanim hibridnim delovanjem, u koje su uključeni zvaničnici najmanje dve države regiona. Spajić u objavi na X nije naveo koje su to dve države, niti je naveo dokaze za svoju tvrdnju. "Prema našim saznanjima, takve aktivnosti imaju za cilj destabilizaciju Crne Gore, uz očekivanu podršku pojedinih političkih aktera i dijela medijske scene u našoj zemlji", naveo je Spajić. Crna Gora nastoji da do kraja godine privremeno zatvori sva pregovaračka poglavlja kako bi ostvarila strateški cilj članstva u EU tokom 2028. "Pokušaji destabilizacije neće promijeniti naš kurs niti zaustaviti evropski put Crne Gore, koji je veći od dnevnog interesa bilo koje političke strukture", naveo je Spajić na X. Mada Spajić nije naveo iz kojih država regiona bi mogli biti zvaničnici koji mogu biti uključeni u hibridne aktivnosti protiv Crne Gore, ove godine je došlo do jačanja tenzija između Beograda i Podgorice. S druge strane, otvorena pitanja između Crne Gore i Hrvatske mogla bi da otežaju Podgorici završetak pristupnih pregovora s EU. Crnogorske vlasti navode da deo političkih struktura u Beogradu nije spreman da prihvati Crnu Goru kao suverenu državu. Srbija je zabranila ulazak za više crnogorskih novinara, nakon što je predsednik Aleksandar Vučić najavio recipročne mere zbog odluke vlasti u Podgorici da zabrane ulazak glavnom uredniku tabloida Informer Draganu Vučićeviću, bliskom vlastima u Beogradu. U Crnoj Gori je krajem maja na šest meseci ograničeno reemitovanje pšrograma televizije Informer TV iz Srbije. Dan uoči samita Evropske unije i zemalja Zapadnog Balkana početkom juna u Tivtu, iz Crne Gore je uz obrazloženje da predstavlja "bezbednosni rizik" proterana grupa od oko 90 muškarava u kojoj je Radio Slobodna Evropa identifikovao pristalice vlasti u Srbiji i napadače na antivladine demonstrante. Kad je reč o odnosima Podgorice i Zagreba, Hrvatska insistira na rešavanju više otvorenih bilateralnih pitanja među kojima su obeštećenja bivših logoraša, 14 nestalih osoba iz Domovinskog rata, procesuiranje ratnih zločina, rešavanje imovinsko-pravnih zahteva hrvatskih državljana, razgraničenje na moru, kao i sudbina školskog broda "Jadran".

Slučaj iranskog državljanina Amira Baratija, koji je uhapšen u Kotoru u junu, još nije stigao do crnogorskog Ministarstva pravde, koje će donijeti konačnu odluku o zahtjevu za izručenje Sjedinjenih Američkih Država. Američke vlasti Baratiju pripisuju ulogu u višegodišnjoj hakerskoj operaciji povezanoj s Iranom. Radio Slobodna Evropa saznaje da je predmet kod sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, nakon čega bi sudsko vijeće Suda trebalo utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za izručenje, odnosno slučaj uputiti Ministarstvu pravde Crne Gore. U međuvremenu, nova američka optužnica otkriva dosad nepoznate detalje o grupi 17 Iranaca koji su, kako se navodi, provodili masovne cyber napade u korist Korpusa islamske revolucionarne garde. Ako bude izručen SAD-u, Barati bi mogao postati prvi Iranac iz optužene grupe dostupan američkom pravosuđu. Ministar pravde Crne Gore Bojan Božović za RSE kaže da vijeće Višeg suda "treba vjerovatno ovih dana da raspravlja o tom slučaju". "Ako oni kažu da su ispunjene pretpostavke, ako ne bude žalbe, onda će biti taj predmet upućen ka meni, odnosno ka Ministarstvu pravde. Naravno mi ćemo da donesemo odluku kako budemo ocijenili", kaže Božović. Dodaje da "interes SAD-a postoji i to nije sporno da oni očekuju da on bude izručen". "Ali prije toga moram vidjeti, dok sud ne odluči o tome, onda i dok sud ne konstatuje da su ispunjeni preduslovi." Barati je, saznaje RSE, u Crnu Goru došao iz Turske, čiji je također državljanin, u junu 2026. godine. Ubrzo po dolasku, 25. juna, uhapšen je u Kotoru, u akciji crnogorske policije u suradnji s FBI-jem. Policije Crne Gore tada je saopćila da je uhapšen 39-godišnjak kojeg traži SAD zbog organiziranih hakerskih napada, računarske prevare i krađe identiteta, kao i da se dovodi u vezu s Iranskom revolucionarnom gardom. Baratijeva braniteljica Milena Knežević nije mogla podijeliti više detalja o ekstradicijskom procesu, kao ni o razlozima njegova dolaska u Crnoj Gori. SAD je službeno 7. augusta Crnoj Gori uputio zahtjev za izručenje Baratija. Kakva je uloga Amira Baratija u hakerskoj grupi?Cijela operacija hakiranja, prema američkoj optužnici, počela je oko 2013. godine osnivanjem kompanije Mabna Institut u Iranu. Tužitelji tvrde da su organizaciju vodili Gholamreza Rafatnejad i Ehsan Mohammadi te da je okupljala mrežu hakera i suradnika koji su za potrebe iranskih institucija provodili kampanje krađe podataka i neovlaštenih upada u računarske sisteme. Prema navodima optužnice, Mabna Institut je od najmanje 2013. godine provodio koordiniranu kampanju cyber napada usmjerenu na univerzitete, kompanije i državne institucije. Među metama hakerske kampanje, prema američkim vlastima, bili su i Ministarstvo rada SAD-a, Federalna regulatorna komisija za energetiku (FERC), savezne države Havaji i Indiana, Ministarstvo obrazovanja države Indiana, Ujedinjene nacije i UNICEF. Optužnica navodi da su članovi mreže krađom pristupnih podataka zaposlenih pokušavali doći do povjerljivih informacija iz državnih i međunarodnih institucija. Hakeri su, prema optužnici, ciljali i 144 univerziteta u Sjedinjenim Državama, 178 univerziteta u drugim državama, najmanje 42 američke i 11 stranih kompanija. Američki tužioci tvrde da je tokom operacije ukradeno više od 31 terabajta akademskih podataka i intelektualnog vlasništva, a da su kompromitirani univerzitetski nalozi i prikupljene informacije korišteni u korist Iranske revolucionarne garde (IRGC) i drugih iranskih institucija. Primarne metode grupe bili su spear-phishing (Spear-phishing je oblik ciljanog cyber napada u kojem se žrtvi šalju uvjerljive poruke koje izgledaju kao da dolaze od poznate ili pouzdane osobe ili institucije, s ciljem krađe lozinki, drugih osjetljivih podataka ili omogućavanja neovlaštenog pristupa sistemima.)emailovi poslani profesorima i istraživačima, pri čemu su se napadači predstavljali kao bibliotečki sistemi i pružaoci akademskih resursa. Žrtve su usmjeravane na lažne stranice za prijavljivanje koje su prikupljale univerzitetske pristupne podatke. Ti podaci su potom korišteni za pristup bazama biblioteka, istraživačkim portalima i e-mail nalozima. Operacija je bila sistematična i velikih razmjera, a grupa je održavala ažurirane liste ciljanih profesora na stotinama institucija, navodi se u optužnici. Aktivnosti su kasnije proširene i na privatne kompanije, državne agencije i međunarodne organizacije. Prema američkoj optužnici, šteta nanesena univerzitetima procjenjuje se na najmanje 3,4 milijarde dolara. Amir Barati nije opisan kao jedan od organizatora mreže, već kao haker i suradnik kompanije Mabna Institut. Njegovo ime nije se nalazilo među devetoricom optuženih u prvobitnom predmetu iz 2018. godine, već je dodano u proširenoj optužnici protiv ukupno 17 osoba koja je otpečaćena 2026. godine. U optužnici se navodi da je Barati sudjelovao u praćenju spear-phishing kampanja, razmjeni kompromitiranih korisničkih naloga, izradi lista potencijalnih meta, izviđanju računarskih mreža i kreiranju phishing poruka. Tužilaštvo tvrdi da mu je jedan od optuženih, Arman Kahzadian, u junu 2015. proslijedio pristupne podatke kompromitovanih univerzitetskih naloga, a mjesec kasnije i podatke za naloge žrtava iz privatnog sektora. Barati je optužen za zavjeru radi izvršenja računarskih upada, elektronske prevare, neovlašten pristup računarima radi financijske koristi i tešku krađu identiteta. Za razliku od nekih drugih optuženih, ne pojavljuje se u dijelu optužnice koji se odnosi na kasnije napade, uključujući hakiranje HBO-a, američke medijske kompanije. Zbog navodne uloge u hakerskim operacijama, američko Ministarstvo financija je još 2018. godine stavilo Mabna Institute i više osoba povezanih s mrežom na listu sankcioniranih subjekata. Ko je Amir Barati?O Amiru Baratiju malo je poznato iz američke optužnice, u kojoj je opisan kao iranski haker i suradnik Mabna Instituta. Međutim, medijsko istraživanje Iran Internationala navodi da je riječ o jednom od poznatijih pripadnika iranske hakerske scene, koji je navodno još sredinom 2000-ih osnovao hakersku grupu Iran Black Hats Team, a potom i Digital Boys Underground Team zajedno s Armanom Kahzadianom, koji se također nalazi među optuženima u predmetu Mabna. Prema istom izvoru, Barati je rođen 1986. godine u Mašhadu na sjeveroistoku Irana, a među hakerskim krugovima koristio je nadimak "Kinglet" (mali kralj). Dostupni podaci iz iranske pravosudne baze pokazuju da je protiv Baratija 2010. godine vođen postupak zbog navodnog hakiranja državnih internet stranica i web stranice tadašnjeg iranskog predsjednika, kao i zbog optužbi za propagandu protiv Islamske Republike Iran. Predmet je kasnije zatvoren, a Iran International piše da je Barati je nakon hapšenja počeo surađivati s iranskim obavještajnim strukturama, pozivajući se na anonimne izvore čije navode nije mogao neovisno potvrditi. Iran International navodi i da je Barati 2021. godine napustio Iran i preselio se u Tursku, gdje je, prema njihovom istraživanju, stekao tursko državljanstvo, što je potvrdila i njegova braniteljica u Crnoj Gori. Raspisana nagrada za informacije o pet optuženihIstog dana kad je otpečaćena optužnica, američki State Department je kroz program Rewards for Justice ponudio nagradu do 10 miliona dolara za informacije koje bi dovele do lociranja petorice optuženih iz Mabna slučaja. Nagrada je ponuđena za Behzada Mesrija, Mojtabe Galekuhija, Armana Kahzadiana, Keyvana Fayaza i Sabera Shahbazi Ballojeha. Ministarstvo pravosuđa SAD-a navodi da program traži informacije o osobama koje, djelujući po nalogu ili pod kontrolom strane vlade, sudjeluju u određenim zlonamjernim cyber-aktivnostima kojima se krši američki zakon. Suradnja na tekstu: Katarina Vojnović

U Sjedinjenim Američkim državama u utorak je otpečaćena optužnica protiv 17 Iranaca za sprovođenje masovnih sajber napada u korist Korpusa islamske revolucionarne garde, među kojima je i iranski državljanin uhapšen u Crnoj Gori. Ministarstvo pravde SAD saopštilo je da se u izmenjenoj optužnici u 14 tačaka tereti 17 članova Instituta Mabna, kompanije sa sedištem u Iranu, koji su napadali sisteme stotina univerziteta, kompanija i drugih žrtava kako bi ukrali istraživačke, akademske i vlasničke podatke, kao i intelektualnu svojinu. Prema saopštenju hakeri povezani s tim institutom su makar od 2013. sprovodili koordinisanu kampanju sajber upada u računarske sisteme 144 univerziteta sa sedištem u SAD, 178 stranih univerziteta, najmanje 42 kompanije iz privatnog sektora sa sedištem u SAD, najmanje 11 stranih kompanija iz privatnog sektora, najmanje pet američkih federalnih i državnih vladinih agencija i najmanje dve nevladine organizacije. Institut Mabna je, prema optužnici, ukrao više od 31 terabajta akademskih podataka i intelektualne svojine s tih univerziteta, kao i imejl naloge zaposlenih u kompanijama privatnog sektora, vladinim agencijama i NVO. Među optuženima je Amir Barati koji je uhapšen 25. juna u Kotoru, u saradnji crnogorske policije s američkim Federalnim istražnim biroom (FBI). Ministarstvo pravde Crne Gore primilo je 15. jula zahtev nadležnih američkih organa za izručenje Baratija. Barati je, prema optužnici, među hakerima, koje je Institut Mabna, angažovao za sprovođenja sajber upada u cilju krađe akademskih podataka, intelektualne svojine, imejlova i drugih podataka. On je optužen po sedam od ukupno 14 tačaka optužbe za dela za koje je predviđena od jedne do 20 godina zatvora. Prema novom zakonu usvojenom 2026. u Crnoj Gori, ekstradicioni pritvor može da traje sve do konačne odluke o izručenju, dok je ranije bio vremenski ograničen. Država koja traži izručenje, u ovom slučaju SAD, ima rok od 40 dana da dostavi formalni zahtev o izručenju, a u suprotnom se pritvor ukida. Prvostepenu odluku o izručenju donosi veće od troje sudija, nakon mišljenja sudije za istragu, posle čega se predmet po službenoj dužnosti šalje Apelacionom sudu. Ako sud zaključi da nema uslova za izručenje, osoba se pušta na slobodu, dok se u suprotnom postupak može nastaviti kroz žalbeni postupak. Konačnu odluku, nakon pravosnažne sudske odluke, donosi ministar pravde Crne Gore. Crna Gora i SAD nemaju formalni bilateralni ugovor o ekstradiciji. Proteklih godina dve zemlje razvile su praksu saradnje u izručenjima, uključujući više slučajeva u kojima su osobe optužene u SAD predane američkom pravosuđu. Jedan od poslednjih primera je izručenje južnokorejskog državljanina Do Kvona, koji je uhapšen u Crnoj Gori u martu 2023. godine i izručen SAD u decembru 2024. nakon više sudskih odluka i konačne odluke novog ministra pravde.

Mladi iz cijele Crne Gore u Perspektivi u Podgorici su otvorili pitanja koja nadilaze njihovu generaciju i govore o stanju društva u cjelini. Govorili su o nepovjerenju u sistem, osjećaju ekonomske i fizičke nesigurnosti, zdravstvu koje postaje privilegija te tržištu rada u kojem se prečesto pita "ko te šalje" i "čiji si". Komentar na njihove izjave donose: Nikola Zirojević, poslanik u Skupštini Crne Gore, Srđan Perić, predsjednik Skupštine Glavnog grada, Jovana Marović, dr. političkih nauka i građanska aktivistkinja, Aleksandar Dragićević, građanski i ekološki aktivista, i Katarina Vukadinović, psihološkinja i omladinska radnica.

Određeno je zadržavanje do 72 sata državljanki Ukrajine V.V. koju je policija zajedno sa više od 50 ljudi 10. avgusta zatekla u kući na Marezi u Podgorici, potvrđeno je za RSE u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici.

Crnogorska policija vrši provere u vezi sa više od 50 stranih državljana, uglavnom Ukrajinaca, koji su 10. avgusta zatečeni u kući u Podgorici zajedno sa većom količinom sofisticirane digitalne opreme, uređaja i novca. Među ljudima su se pored Ukrajinaca zatekli i državljani Moldavije i Slovačke, saopšteno je iz Uprave policije. Policija je locirala kuću na Marezi u Podgorici i u objektu je izvršeno pretresanje i detaljno dokumentovanje zatečenog stanja, kao i pronađene opreme i drugog materijala, navodi se. "Tokom sprovedenih aktivnosti pronađeno je više stotina digitalnih uređaja i drugih elemenata sofisticirane opreme, čija su količina i obim takvi da su, radi adekvatnog disclociranja, morali biti transportovani teretnim motornim vozilom. Pretresom je pronađena i veća količina novca, čije će porijeklo i povezanost sa aktivnostima takođe biti predmet daljih provjera", piše u saopštenju. Saopšteno je i da će policija nadalje proveravati osnov boravka i rada tih lica u Crnoj Gori, "njihove aktivnosti, kretanje, kao i svrhu i način korišćenja pronađene sofisticirane digitalne opreme i uređaja, te eventualnu povezanost sa nezakonitim aktivnostima". Takođe je zbog složenosti predmeta, kako se navodi, formiran i Operativni tim sastavljen od policijskih službenika koji su specijalizovani za sajber bezbednost, finansijske istrage, međunarodnu saradnju i poslove iz oblasti stranaca i migracija, a podršku će im pružati i Agencija za nacionalnu bezbesnost. Dodaje se i da policija preduzima niz izviđajnih i dokaznih mera u koordinaciji sa Državnim tužilaštvom, te da zbog složenosti kriminalističke obrade i interesa postupka, policija ne može da saopšti više detalja o istrazi.