Predsednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je da ovog popodneva razgovara telefonom sa predsednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim.
Nije dao više detalja o povodu i temama razgovora, dok su obe zemlje kandidati za članstvo u Evropskoj uniji.
Srbija je osudila invaziju Rusije na Ukrajinu, ali odbija da se pridruži sankcijama koje je zbog toga Evropska unija uvela Moskvi.
Vučić se sreo nekoliko puta sa Zelenskim na međunarodnim skupovima, a posetio je Ukrajinu 11. juna 2025, kada je u Odesi održan samit Ukrajina – Jugoistočna Evropa.
Olena Zelenska, supruga predsednika Ukrajine, boravila je u Beogradu u maju 2024. kada je doputovala sa tadašnjim šefom diplomatije Dmitrom Kulebom, na poziv supruge predsednika Srbije.
Vučić je najavio i da će prisustvovati Samitu lidera EU i Zapadnog Balkana 5. juna u Tivtu.
"Posle razgovora sa predsednicom Evropske komisije doneo sam odluku da prisustvujem samitu u Tivtu", rekao je Vučić obraćajući se novinarima u Palati Srbija.
Uoči priprema za samit, predsednica EK Ursula fon der Lajen razgovarala je sa Vučićem, koji je bojkotovao poslednji samit održan u Briselu u decembru 2025.
Prema rečima portparolke Evropske komisije Paole Pinjo, predstojeći junski samit bio je u fokusu razgovora fon der Lajen sa predsednikom Srbije.
Vučić je izostanak Srbije na prošlogodišnjem samitu objasnio time da veruje da tako "štiti Srbiju i njene interese, jer moramo da pokažemo šta smo uradili."
Zvaničnici u Beogradu su tu odluku komentarisali u kontekstu zastoja u procesu pridruživanja Uniji. Srbija nije otvorila nijedan klaster u pregovorima o pridruživanju EU od decembra 2021.
Samit EU-Zapadni Balkan predstavlja najvažniji politički događaj na kojem se okupljaju lideri 27 država članica EU i šest zemalja regiona.
Vučić je rekao i da ne idu dobro pregovori sa mađarskim MOL-om o kupovini ruskog udela u Naftnoj industriji Srbije (NIS), koji je pod američkim sankcijama.
"Nama ovo sa MOL-om ne ide dobro, ne ide sjajno, nisam preveliki optimista", naveo je.
Rok koji su američke vlasti postavile za prodaju ruskog udela u NIS-u ističe 22. maja, kada treba da se podnese dokumentacija o kupoprodajnom ugovoru.
"Nadam se da će OFAC razumeti poziciju Srbije i da neće Srbija ni kriva ni dužna biti kažnjena", rekao je Vučić.
Američke vlasti zahtevaju izlazak ruskog vlasništva kao uslov za povlačenje sankcija, a kompaniji su u više navrata produžavale licencu za rad dok traju pregovori o promeni vlasništva.
Mađarska MOL grupa je u januaru potpisala glavne odredbe obavezujućeg okvirnog sporazuma sa kompanijom "Gaspromnjeft" o kupovini udela od 56,15 odsto u NIS.
Kupovinu mora da odobri američki OFAC.
Ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović je ranije rekla da Srbija, kao manjinski vlasnik, u pregovorima sa MOL-om nije zadovoljna detaljima o budućem radu Rafinerije i pokrivenosti tržišta Srbije.
Takođe, kako je navela, i u vezi sa finansijskim obavezama koje je NIS preuzeo pre par godina.
"Na kraju sam morao da proglasim lični bankrot".
Ovako se, prema rečima vozača Peri Džodana (Perry Jordan) iz Sjedinjenih Država, završila njegova saradnja sa kompanijom "Super Ego Holding", u vlasništvu srpskog državljanina koja posluje u toj zemlji.
Džordan je, prema tvrdnjama njegovog advokata iz Čikaga Kristofera Vilmesa (Christofer Wilmes), jedan od više od 800 prevarenih vozača kamiona koje on na sudu u SAD zastupa protiv kompanije "Super Ego" i povezanih preduzeća.
U tužbi se, između ostalog, tvrdi da je kompanija falsifikovala dokumentaciju kako bi vozačima isplatila manju platu, isplaćivala manju zaradu od minimalne, nelegalno angažovala vozače.
Američki televizijski kanal CBS objavio je da organi SAD-a sprovode istragu protiv "Super Ego", koja uključuje mrežu komercijalnih transportnih i lizing kompanija, zbog sumnje da je osnivala i gasila kompanije kako bi izbegla odgovornost za prekršaje.
Iz Federalne administracije za bezbednost motornih prevoznika (FMCSA) i FBI-a nisu potvrdili za RSE ovu informaciju. FBI je za RSE naveo da ne daju podatke o istragama koje vode.
Kompanija "Super Ego Holding" za RSE navodi da nemaju informaciju da se protiv njih vodi istraga i negiraju da su bilo koga obmanuli.
Ističu da "Super Ego" nije transportna, već lizing kompanija, te da se ona ne bavi vozačima, njihovim rutama ili transportnim operacijama.
Vlasnik "Super Ego" je Aleksandar Mimić koji u Srbiji ima jednu firmu u svom vlasništvu – "Ego Express".
'Tromesečno potkradanje'Tromesečni rad za "Super Ego Holding" Peri Džordan je za RSE opisao kao "stalno potkradanje".
"Počeo sam da radim za 'Super Ego' 2024. godine i kada sam se zaposlio kod njih rekli su mi koliko ću zarađivati. Međutim, isplate su uvek bile manje nego što bi trebalo da budu. Jednom se čak desilo da uopšte nisam dobio ček", kaže on.
Navodi da je stalno proveravao svoj račun, ali da novac koji mu je bio uplaćen nikada nije bio dogovoreni iznos.
Kaže i da je plaćao troškove za kamion koji je vozio, a da nikada nije dobio refundaciju tog novca.
"Terali su nas da mi (vozači) plaćamo i za kamion i prikolicu. Na primer, neko mi je polomio jedno poziciono svetlo na prikolici. Ja sam kupio delove i sve sam popravio i nikada mi to nisu refundirali", navodi Džordan.
Kaže da je bio prinuđen da vozi iz jedne države u drugu uz korišćenje nelegalne licence za vozače, kao i da su uslovi rada bili nehumani.
"Dešavalo se da vozim i po 18 sati samo da bih isporučio teret na vreme. Rekli bi mi koji je teret i gde treba da ga odvezem, ali mi nikada nisu davali više od dva dana da stignem na odredište, iako je ponekad za to bilo potrebno tri dana".
Džordan navodi da nije dobio poslednji ček i da je njegov račun "ušao u minus".
"Pokušavao sam da ih zovem, da razgovaram s njima, ali su me samo zavlačili. Bilo je baš loše", kaže Džordan.
On odbacuje tvrdnje kompanije da oni ne angažuju vozače i da je "Super Ego" samo lizing kompanija za iznajmljivanje kamiona.
"Potpisali smo, nas oko 15, ugovor sa 'Super Egom'. Rekli su: 'Vi ste sada zaposleni u Super Egu'. Rekli su nam i da, ako izađemo iz njihovog kamiona i ostavimo ga bilo gde, snosićemo odgovornost".
Tužba zbog prevare i kršenja ugovoraStotine vozača u SAD-u sada traži odgovornost i odštetu od kompanije "Super Ego", povezanih preduzeća i njenog vlasnika Aleksandra Mimića na sudu u američkoj državi Ilinois.
RSE je imao uvid u tužbu koju je u ime tih vozača podneo advokat Kristofer Vilmes, između ostalog, za prevaru i kršenje ugovora.
U tužbi se tvrdi da je kompanija na sajtu i Fejsbuk stranici nudila mogućnost vozačima "uzimanja kamiona na lizing u zamenu za 88 odsto prihoda od svakog tereta koji vozači prevezu tim kamionima".
"(Marketinška) kampanja je bila osmišljena da podstakne vozače da putuju u sedište firme u Ilinoisu, plaćaju značajne iznose novca za lizing kamiona i druge operativne troškove, a zatim prevoze teret za znatno manje novca nego što su tuženi obećali da će im platiti", tvrdi se u tužbi.
U tužbi se navodi da su predstavnici kompanija menjali dokumenta o potvrdi utovara robe kako bi vozačima predstavili i isplatili nižu cenu prevezenog tereta od realne.
Vozači optužuju kompaniju i da im je prekomerno naplaćivala gorivo, kao i da im je nelegalno naplaćivala niz troškova, te je njihova zarada bila niža od zakonom utvrđene minimalne zarade u SAD-u.
Takođe, u tužbi se tvrdi da se "Super Ego" ranije predstavljao kao transportna kompanija iako za to nije imao odgovarajuće dozvole.
Kompanija odbacuje optužbe"Super Ego" osporava sve ove navode tvrdeći da je kompanija, zbog svoje profitabilnosti, meta kampanje advokata koji protiv firme vode spor.
"Super Ego Holding se s vremena na vreme suočava sa određenim sporovima, međutim, valja naglasiti da je reč o građanskim postupcima koji nisu korelativni (povezani) sa senzacionalizmom i iskrivljenom slikom koja je nažalost stvorena u medijima", tvrde u kompaniji.
U odgovoru za RSE, iz kompanije kažu da su oni lizing kompanija sa više od 1200 aktivnih klijenata – prevoznika. Kako kažu, njihova delatnost je davanje u lizing kamiona i opreme i ne bave transportom i uslovima rada vozača.
"Operativni transport obavljaju zasebni za to licencirani entiteti, koji samostalno snose odgovornost za svoje poslovanje", tvrde oni.
Iz "Super Ego" takođe navode da je "zabluda" o njihovoj odgovornosti za prekršaje nastala zbog toga što "nezavisni licencirani prevoznici ili njihovi zaposleni nekada direktno komuniciraju sa kompanijom 'Super Ego Holding' u pogledu preuzimanja iznajmljene opreme, te pratećih operativnih dešavanja".
"Ne postoji mogućnost potpunog isključivanja komunikacije", navode iz te kompanije dodajući da su na raspolaganju nadležnim organima za sve provere.
Odbacuju optužbe da je kompanija "istovremeno otvarala/zatvarala kompanije kako bi navodno izbegla odgovornost".
'Kameleon šema'To je upravo teza koja je iznesena u izveštaju američke televizije CBS iz aprila gde se navodi da "Super Ego" posluje po takozvanoj "kameleon šemi".
Transportni konsultant Rob Karpenter (Rob Carpenter) za CBS je rekao da šema podrazumeva gašenje kompanija koje krše propise iz oblasti saobraćaja i osnivanje novih pod drugim imenom. Na taj način se izbegava odgovornost za prekršaje.
U tužbi u koju je RSE imao uvid se takođe navodi da "Super Ego" posluje kroz mrežu više kompanija i da se druge kompanije pojavljuju u dokumentaciji kao zakupci ili kao firme na čije ime je registrovan kamion.
Peri Džordan to potvrđuje.
"Slali bi me da preuzimam ture za druge firme. Bilo ih je nekih pet ili šest za koje sam vozio", kaže on.
Advokat Kristofer Vilmes kaže za RSE da nije siguran koliko je "Super Ego" kompanija registrovao na ovaj način.
"Takođe još uvek nisam siguran kako bi to moglo uticati na prava vozača. Ako vozač kompanije doživi nesreću i kompanija se potom zatvori, to bi vozaču moglo otežati da za to dobije odštetu", kaže on.
Prema podacima američkog Ministarstva saobraćaja, "kameleonski prevoznici" povezani sa kompanijom "Super Ego" zabeležili su gotovo 15.000 bezbednosnih prekršaja i 500 saobraćajnih nezgoda u poslednje dve godine, navodi CBS.
Iz Ministarstva saobraćaja nisu odgovorili na upit RSE do kraja rada na ovom članku.
Kamioni kompanije "Super Ego", kako su izvestili iz CBS-a, počeli su da prevoze teret širom SAD 2019. godine.
Firma je povezana sa više od dvadesetak prevoznika sa sedištem u SAD i velikim klijentima kao što su Amazon, Walmart, Poštanska služba Sjedinjenih Država.
Derek Bars, administrator državne Federalne administracije za bezbednost motornih prevoznika (FMCSA), rekao je CBS-u da je "Super Ego" deo istrage.
U Srbiji je 2018. registrovana jedna firma u vlasništvu Aleksandra Mimića – Ego Express, a njena delatnost su "informacione uslužne delatnosti". Firma, prema poslednjem finansijskom izveštaju, ima 21 zaposlenog i posluje s dobitkom.
Uz borbu protiv korupcije – Kosovo.
Objava "Memoranduma" studentskog pokreta u kojem navode da je Kosovo "sastavni deo Srbije" podigla je prašinu u javnosti koja ih podržava u najavi ulaska u političku utakmicu protiv vlasti.
Dok deo građana smatra da ovakav stav ujedinjuje većinu birača u Srbiji, kritičari ocenjuju da studenti nacionalističkom politikom ne mogu da pobede Srpsku naprednu stranku predsednika Aleksandra Vučića.
Akademci, koji su nakon nesreće u Novom Sadu na protestima širom zemlje okupljali stotine hiljada ljudi, optužuju vlast za korupciju i traže odgovornost za pogibiju 16 ljudi u padu nadstrešnice Železničke stanice 2024 .
Ranije su poručivali da se pre ispunjenja zahteva za vanrednim izborima, koji još nisu raspisani, neće izjašnjavati o pitanjima "koja polarizuju javnost".
"Memorandum pokazuje da ni studenti nisu u stanju da izbegnu zamku nacionalističke politike Srbije, koja počiva na kosovskom mitu", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Žarko Korać, profesor Univerziteta u Beogradu u penziji.
Studentski pokret nema lidere, a Memorandum su objavili na društvenim mrežama putem kojih komuniciraju sa javnošću.
Nema međutim odgovora na pitanja ko je autor dokumenta, niti zbog čega su svojim zahtevima sada priključili i stav o Kosovu.
RSE je ta pitanja postavio krovnoj grupi "Studenti u blokadi" na Instagramu i kontaktirao neke od studenata koji su najavili odgovore, ali do zaključenja teksta oni nisu stigli.
Odgovorio im je predsednik Srbije Aleksandar Vučić, navodeći da studenti u blokadi "ne razumeju situaciju na Kosovu".
Kosovo je 2008. proglasilo nezavisnost koju ni vlast, ni većina opozicije u Srbiji ne priznaje. Beograd i Priština od 2013. uz posredovanje Evropske unije pregovaraju o normalizaciji odnosa.
Šta studenti kažu o Kosovu?U Memorandumu navode da je "očuvanje Kosova i Metohije zajednički imenitelj" svih njihovih nastojanja i pozivaju se na Ustav u koji je 2006. uneto da je Kosovo sastavni deo Srbije.
Memorandum ima četiri tačke.
U jednoj od njih se navodi da se pitanje Kosova "ne može rešavati u izolaciji, već isključivo unutar složenih tokova međunarodne zajednice", te da vlast u Srbiji mora "aktivno i konstruktivno sarađivati sa svim relevantnim međunarodnim organizacijama" kako bi pronašla održivo rešenje "u okviru svog Ustava".
Prvi zahtev studenata u blokadi bio je krivična i politička odgovornost za novosadsku tragediju, a naknadno su mu pridodali i raspisivanje parlamentarnih izbora, što vlast za sada odbija da učini.
Iako izbori koje traže studenti nisu raspisani, kampanja je u toku, a profesor u penziji Žarko Korać kaže da se tema Kosova uvek poteže kada treba prikupiti političke poene iz redova nacionalističkog biračkog tela.
Dodaje da je veći deo političke opozicije u Srbiji "u zabludi da mogu da se bore protiv aktuelne vlasti jačim i iskrenijim nacionalizmom".
"To, nažalost, rade sada i studenti. Po mom mišljenju, poraz Vučićevog režima je moguć samo vođenjem drugačije politike", kaže Korać.
"Taj studentski Memorandum je jedan sasvim neoriginalni tekst u kome se priča o mirnoj integraciji Kosova u Srbiju, za šta je jasno da je nešto što se neće dogoditi. Ne možete na mitu graditi modernu politiku u Srbiji", kaže Korać.
Kako odgovara vlast?Na Memorandum studentskog pokreta reagovao je i predsednik Srbije, navodeći da u njihovom dokumentu o Kosovu ne piše ništa.
"Ništa im nije jasno i ništa ne razumeju. Znaju samo da idu protiv svoje države i kritikuju svoj narod", kazao je Vučić 18. maja.
Vlasti u Srbiji i na Kosovu duže od deset godina u Briselu vode dijalog o normalizaciji odnosa.
Pregovori su na najvišem nivou u zastoju od septembra 2023. i oružanog napada grupe Srba na kosovsku policiju u selu Banjska.
Normalizacija odnosa sa Kosovom jedan je ključnih uslova za napredak ka Evropskoj uniji, čiji je Srbija kandidat za članstvo.
Šta o Memorandumu studenata kažu građani?Stav vlasti, ali i većeg dela parlamentarne opozicije, koja ne priznaje nezavisnost Kosova, deli i većina građana Srbije. Prema istraživanju Instituta za evropske poslove iz 2023. godine, protiv nezavisnosti Kosova izjasnilo se više od 50 odsto građana.
Takav stav za RSE iznosi i Jovan iz Beograda, ali dodaje da Kosovo nije toliko važno u kontekstu studentske borbe.
"Ja podržavam ono što je bio njihov prvi zahtev, a to je da odgovornost (za nesreću u Novom Sadu)", kaže Jovan.
Marko smatra da je dobro što studenti imaju stav o Kosovu.
"Kako će ga dalje akrikulisati, to je na njima. Podržavam ih u svemu što rade. I ako imaju neke stavove sa kojima se nužno ne slažem, mnogo se više slažem nego sa bilo kojom drugom političkom opcijom", kaže.
Sa druge strane, Dragoljub smatra da objavljivanje Memoranduma o Kosovu nije bila dobra ideja.
"Kosovo je odavno nezavisna država i tako će i ostati. Podržavam studente, ali ne mogu da verujem da su takvu glupost uradili. Dovoljni zahtevi su borba protiv korupcije i izbori", kaže sagovornik RSE.
Ko predstavlja studentski pokret?"Studentski pokret" se predstavlja kao krovna organizacija koja zastupa stavove usvojene na plenumima fakulteta širom Srbije.
Plenumi su osnovani na početku studentskih blokada fakulteta i antivladinih protesta nakon pogibije 16 ljudi u padu rekonstruisane nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu.
Funkcionišu po principu direktne demokratije na kojoj se sve odluke donose većinom glasova prisutnih.
Nema međutim odgovora na pitanje koliki broj studenata učestvuje u plenumima, niti koliko ih je učestvovalo u donošenju Memoranduma o Kosovu.
Pre nego što je objavljen na društvenim mrežama, Memorandum je pročitan na tribini u Kragujevcu u centralnoj Srbiji, s koje su govornici poručili da su zabrinuti da bi Univerzitet u Prištini, sa sedištem u Mitrovici, mogao biti ugašen.
Univerzitet u Mitrovici radi u okviru paralelnog sistema Srbije, koji je za Kosovo nelegalan.
O Kosovu i na 'Vidovdanskom protestu' studenataOvo nije prvi put da su se studenti izjašnjavali o kosovskom pitanju od početka antivladinih protesta 2024. godine.
Na protestu na državni i verski praznik Vidovdan u Beogradu prošle godine, istakli su da spoljna politika Srbije "mora biti zasnovana na poštovanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta Srbije, Ustava, vojne neutralnosti i zaštiti srpskog naroda na Kosovu i Metohiji i u regionu".
Jedan od govornika na tom skupu bio je i univerzitetski profesor Milo Lompar, poznat po desnim stavovima. On je u svom obraćanju rekao da je u Ustavu Srbije "Kosovo i Metohija 'neotuđivi' deo Srbije", pominjao je i odbranu suverenosti Republike Srpske, srpskog naroda u Crnoj Gori, srpska nacionalna prava u Hrvatskoj i Severnoj Makedoniji.
U oktobru iste godine studenti Pravnog fakulteta u Beogradu su uoči lokalnih izbora na Kosovu organizovali i protest sa kojeg su zatražili "odgovornost svih koji krše prava srpskog naroda".
Žarko Korać smatra da oko studentskog pokreta postoje ljudi koji ih iskreno podržavaju, "ali i onih sa političkim ambicijama koji u tom pokretu vide kraći put za svoju političku karijeru".
"Kada je profesor Milo Lompar – čiji politički stavovi su jasni – govorio na studentskom protestu u junu 2025. godine, bilo je jasno da oni idu linijom manjeg otpora, putem nacionalizma", kaže Korać.
Memorandum iz devedesetihSvojim nazivom studentski dokument o Kosovu podsetio je deo javnosti na kontroverzni Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) iz 1986. godine. U njemu se iznose tvrdnje o ugroženosti srpskog naroda u tadašnjoj Jugoslaviji.
Kritičari ovaj dokument smatraju uvodom u ratove devedesetih koji su najpre počeli u Hrvatskoj i BiH, a potom 1998. i na Kosovu.
NATO je 1999. pokrenuo bombardovanje tadašnje Jugoslavije kako bi sprečio zločine srpskih policijskih i vojnih jedinica nad albanskim civilima na Kosovu.
Nezavisnost Kosova je usledila devet godina nakon okončanja bombardovanja i povlačenja srpske policije i vojske sa Kosova.
Pred Međunarodnim sudom u Hagu, za ratne zločine nad Albancima na Kosovu osuđeni su visoki vojni i politički zvaničnici Srbije.
Saradnja na tekstu Iva Martinović
Dok zemlja stagnira u pridruživanju Evropskoj uniji, u Beogradu smatraju da je Šengen (Schengen) dostižan.
Ne samo za Srbiju, već za ceo region Zapadnog Balkana.
I to već ovog leta.
I pozivaju EU da otvori Šengenski prostor za Zapadni Balkan.
Iz Evropske komisije nije odgovoreno na upit RSE o ideji Beograda o brzom uključivanju u Šengen zemalja Zapadnog Balkana, koje su kandidati za članstvo u EU.
Takve izjave Bojana Zorić iz Instituta EU za bezbednosne studije (ISS) vidi pre kao politički motivisane nego kao utemeljene i realistične.
"Iako može zvučati politički privlačno, regija je i dalje pravno, tehnički i politički daleko od punopravnog članstva u Schengenu", rekla je za RSE.
Slobodno putovanje bez graničnih kontrola, u okviru Šengenskog prostora, sada je moguće za 29 država, od kojih je 25 članica EU.
Zorić objašnjava i da se ne može govoriti o ulasku cele regije u Šengen kao jedinstvenom procesu, jer se države nalaze u različitim fazama evropskih integracija i institucionalnog razvoja.
"Svaka država pojedinačno mora usvojiti i implementirati EU acquis (pravne tekovine), uključujući i Schengen acquis, te proći zasebne tehničke i političke procjene", navela je.
To je bila ključna poruka Srbije na neformalnom sastanku ministara spoljnih poslova EU i Zapadnog Balkana 11. maja u Briselu, preneo je srpski šef diplomatije Marko Đurić.
On smatra da nema razloga da Evropa već ovog leta ne otključa pun potencijal uključivanja regiona u Šengen.
Prethodno je i ministar evropskih integracija Srbije Nemanja Starović ocenio da bi uključivanje Zapadnog Balkana u Šengenski prostor "bio dobar i opipljiv korak".
Šengensko područje omogućava slobodno putovanje među državama članicama, bez prolaska graničnih kontrola, za više od 450 miliona osoba.
Osim 25 zemalja EU, u Šengenu su i članice Evropskog udruženja slobodne trgovine - Island, Lihtenštajn, Norveška i Švajcarska.
Zemlje Zapadnog Balkana imaju bezvizni režim sa EU, koji podrazumeva putovanje bez viza, ali najviše 90 dana u bilo kom periodu od 180 dana unutar šengenskog prostora.
Šta kažu u državama Zapadnog Balkana?U Podgorici podržavaju inicijative koje doprinose evropskoj integraciji regiona, jačanju bezbednosti i slobodi kretanja, ali kažu da nisu bili konsultovani oko predloga za ulazak Zapadnog Balkana u Šengen.
Ministarstvo spoljnih poslova Crne Gore navelo je za RSE da upućivanju bilo kakve inicijative u ime regiona treba da prethodi "temeljna komunikacija i koordinacija".
Podsećaju da Crna Gora već deceniju sprovodi Šengenski akcioni plan i razvija sopstveni sistem integrisanog upravljanja granicom.
"Dok fokus naše države ostaje na punopravnom članstvu u EU, bez prečica, odnosno na osnovu zasluga, kroz usvajanje strogih standarda iz pregovaračkog procesa", navedeno je.
Cilj Crne Gore je da postane članica do 2028. godine.
Iz Sarajeva, Prištine, Skoplja i Tirane nije odgovoreno na upit RSE povodom predloga Beograda.
Šta govore iskustva Hrvatske, Bugarske i Rumunije?Nasuprot optimizmu zvaničnog Beograda, susedne zemlje su kao čanice EU godinama čekale da postanu deo Šengenskog prostora.
Hrvatska 10, a Bugarska i Rumunija skoro dve decenije.
Bivša hrvatska ministarka spoljnih i evropskih poslova Vesna Pusić kaže za RSE da je ulazak u EU glavni projekat a da ostalo, poput Šengena i Evropske monetarne unije, dolazi kasnije.
"Ja ne vidim kako bi bilo moguće ući u Šengen prije, čak niti istovremeno, a kamoli prije nego što će se ući u EU", rekla je.
Ona kaže da je Hrvatska bila institucionalno spremna za ulazak u Šengen prilično ranije nego što se to desilo, ali da politički razlozi takođe igraju ulogu.
"To je bilo djelomično rezultat činjenice da su (EU) imali stari dug prema Bugarskoj i Rumunjskoj koje nisu bile sasvim spremne", navela je.
Zato je, kako je rekla, bilo neprihvatljivo da Hrvatska uđe u Šengen mnogo pre Bugarske i Rumunije.
Hrvatska je kao članica EU od 2013, postala članica Šengena 2023.
Dok su Bugarska i Rumunija, iako članice EU od 2007. godine, tek 2025. uspele da postanu deo šengenske zone.
Bojana Zorić iz ISS-a kaže da upravo primer Bugarske i Rumunije pokazuje da ni samo članstvo u EU ne jamči brz ulazak u Šengen.
"Proces ne ovisi samo o tehničkim kriterijima, nego i o političkom povjerenju među državama članicama EU", dodala je.
Iako su u Šengeskom prostoru četiri države koje nisu članice EU, Zorić objašnjava da su one "duboko integrirane u pravni i institucionalni okvir EU kroz Europski gospodarski prostor, ali i druge posebne aranžmane."
"Za zemlje kandidatkinje sa Zapadnog Balkana ulazak u Šengen prije članstva u EU zato bi bio vrlo neuobičajen i politički vrlo teško ostvariv u trenutnom kontekstu", dodala je.
Bezbednost kao prednost ili rizik?Srpski šef dilomatije Marko Đurić je, obrazlažući zašto bi Šengen trebalo otvoriti za Zapadni Balkan, rekao da "tvrde granice prekidaju krvotok ekonomije i turizma".
Takođe je izneo procenu da bi to "dovelo do 50 milijardi evra nove ekonomske aktivnosti, a ne bi umanjilo bezbednost EU".
Nije naveo na čemu se zasniva procena o visini ekonomske aktivnosti.
Međutim, Bojana Zorić iz ISS-a ocenjuje da bi iz perspektive bezbednosti, većina država članica prerano proširenje Šengena na Zapadni Balkan pre videla kao potencijalni rizik nego kao neposrednu prednost.
Ona podseća da se Šengen temelji na međusobnom poverenju da svaka država učesnica može učinkovito da štiti spoljnu granicu Unije.
"S obzirom na trajnu zabrinutost oko neregularnih migracija, organiziranog kriminala, korupcije i neujednačenih institucionalnih kapaciteta u dijelovima regije, mnoge vlade članica EU vjerojatno bi ostale oprezne", ocenila je.
Zorić smatra da je od brzog pristupanja realniji scenario postupna integracija kroz jačanje saradnje sa Frontexom, dalje usklađivanje sa viznom politikom EU i poboljšanje upravljanja granicama.
Šta predstavlja Šengen područje?Područje slobodnog putovanja pokrenuto je 1985. u luksemburškom seocetu Šengen na granici sa Nemačkom i Francuskom, potpisivanjem Šengenskog sporazuma.
Šengensko područje nastalo je kao međuvladin projekat pet država članica EU, Francuske, Nemačke, Belgije, Holandije i Luksemburga.
Tokom vremena broj čalnica se povećavao.
Šengen ne podrazumeva samo slobodno kretanje ljudi, kaže Bojana Zorić iz ISS već i vrlo visok stepen usklađenosti sa EU pravilima.
Usklađenost se zahteva u upravljanju spoljnim granicama, viznoj politici, bezbednosnim proverama, policijskoj i pravosudnoj saradnji i zaštiti podataka.
"Zemlje Zapadnog Balkana ostvarile su određeni napredak, osobito kroz reforme povezane s viznom liberalizacijom, upravljanjem migracijama i jačanjem suradnje s Frontexom", navela je Zorić.
Ali je dodala da su "još prilično daleko od pune spremnosti za ulazak u Šengenski prostor."
Zemlje koje žele da pristupe Šengenskom prostoru moraju da prođu niz evaluacija kako bi se utvrdilo da li ispunjavaju uslove neophodne za primenu šengenskih pravila.
Nakon pozitivne evaluacije, sve članice Šengenskog prostora moraju jednoglasno da odobre odluku o članstvu, nakon konsultacija sa Evropskim parlamentom.
Gde su zemlje Zapadnog Balkana?"Napredak zemalja Zapadnog Balkana je vrlo diverzificiran, no trenutačno ne postoji država u regiji koja je u potpunosti spremna pridružiti se Schengenu", kaže Bojana Zorić iz ISS-a.
Ona, pri tome, podseća na izveštaje Evropske komisije o napretku za 2025. kojima se zemlje regije pozivaju da dodatno usklade svoju viznu politiku sa EU.
Od Srbije se traži da obezbedi provere državljana trećih zemalja koji ulaze bez vize, posebno iz država koje predstavljaju bezbednosni ili migracijski rizik.
Naglašava se i potreba za rigoroznim bezbednosnim proverama prilikom dodele državljanstva Srbije državljanima trećih zemalja.
Upozorava se i da sticanje prava na putovanje bez viza u EU za državljane Rusije, dodeljivanjem srpskog državljanstva, predstavlja potencijalne bezbednosne rizike za EU.
Od Crne Gore traži se ukidanje sporazuma o bezviznom režimu sa zemljama kojima je potrebna viza za ulazak u EU.
Za Bosnu i Hercegovinu se navodi da je potrebno da poboljša upravljanje granicama, te da vizna politika nije u potpunosti usklađena sa viznom politikom EU.
Preporučuje se da do potpunog usklađivanja, BiH treba da primenjuje dodatne bezbednosne mere, kao što su povećanje broja službenika granične policije.
Ocenjuje se da granična policija i dalje nema dovoljno osoblja i da četvrtina radnih mesta još nije popunjena.
Ni vizna politika Kosova nije u potpunosti usklađena sa EU, posebno kada je reč o listi zemalja čiji državljani moraju imati vizu za ulazak u EU.
Osim toga, Kosovo bi trebalo da nastavi da se bavi neosnovanim zahtevima za azil svojih građana unapređenjem kontrola na izlazu i nastavkom saradnje sa najpogođenijim državama EU.
Za Severnu Makedoniju je EK ocenila da je vizni režim uglavnom usklađen sa listama EU zemalja, osim Turske.
Kada je reč o Albaniji navodi se da je zakonodavni i strateški okvir za upravljanje spoljnim granicama delimično usklađen sa pravnim tekovinama EU.
Za upravljanje granicama se kaže da je uglavnom zadovoljavajuće.
Od zemalja Zapadnog Balkana, Crna Gora se smatra predvodnikom u pridruživanju EU, dok je Albanija zemlja koja je ostvarila značajan napredak.
Nasuprot njima, Srbija je po oceni EK usporila tempo reformi potrebnih za pridruživanje.
Na sajtu Evropskog saveta se navodi da svakoga dana oko 3,5 miliona osoba prelazi unutrašnje granice zbog posla, studiranja ili poseta.
Kaže se da gotovo 1,7 miliona osoba stanuje u jednoj zemlji šengenskog područja, a radi u drugoj.
Procenjuje se da Evropljani i Evropljanke svake godine obave 1,25 milijardi putovanja unutar šengenskog područja.
U međuvremenu su članice Šengena počele da primenjuju automatizovani sistem ulazaka i izlaska (EES) za registraciju državljana zemalja koje nisu članice EU koji putuju na kraći boravak.
*Saradnja na tekstu: Gjeraqina Tuhina
Umesto o uhapšenom čelniku beogradske policije, optužbe na račun Crne Gore.
Dok javnost čeka odgovore nakon hapšenja i smene prvog čoveka policije u glavnom gradu, predsednik Srbije optužuje Crnu Goru da je "uvezla" u Srbiju narko klanove.
Te navode Aleksandra Vučića zvanična Podgorica do sada nije komentarisala.
Ni Vlada Crne Gore ni Ministarstvo unutrašnjih poslova nisu odgovorili na upit RSE.
A kao neprimerene kvalifikacije ocenjuje ih zamenik predsednika Odbora za bezbednost i odbranu u Skupštini Crne Gore Nikola Zirojević.
"Ako Vučića pitate, svi smo mi u Crnoj Gori Srbi, jedino su kriminalci - Crnogorci i stigli su iz Crne Gore", rekao je on.
Ovaj poslanik opozicionih Socijaldemokrata smatra da je bolje pitanje "zašto je bilo ko iz bilo koje države smatrao da mu je Srbija pogodno tlo za bavljenje kriminalom."
"I mislim da odgovor na to pitanje ipak treba tražiti unutar granica Srbije, odnosno od izvršne vlasti u Srbiji", naveo je Zirojević.
Šta je rečeno o hapšenju Milića?Veselin Milić bio je na jednom od najviših rukovodećih pozicija u Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije (MUP) kada je uhapšen.
Sumnjiči se da je prikrivao ubistvo muškarca kojeg mediji povezuju sa jednom beogradskom kriminalnom grupom.
Ubijen je u jednom beogradskom restoranu u kome je bio i Milić.
Pored Milića uhapšena su i tri policajca.
Tužilaštvo sumnjiči Milića da je bio u restoranu u društvu dvojice osumnjičenih za ubistvo, te da je telefonom pozvao žrtvu i predložio mu da dođe kako bi oni raspravili međusobne nesuglasice.
Dodaje se i da mu je sugerisao da ne dođe u pratnji svog obezbeđenja.
Tokom vanrednog obraćanja dan nakon hapšenja prvog čoveka beogradske policije, Vučić nije izneo više detalja o Milićevoj ulozi, ali je govorio o crnogorskim kriminalnim klanovima.
Advokat i nekadašnji koministar policije Božo Prelević smatra da su Vučićeve izjave o Crnoj Gori pokušaj skretanja pažnje sa onoga što se dogodilo u Beogradu.
"Da se u restoranu, koji je skoro zabranjen za javnost, desilo teško ubistvo, da je nestao leš i da su uhapšeni pripadnici MUP-a", naveo je.
Telo ubijenog još nije pronađeno, a u potragu je, prema saopštenjima nadležnih, uključena i vojska.
Za šta Vučić optužuje Crnu Goru?Ne povezujući ih direktno sa slučajem u koji je umešan načelnik beogradske policije, Vučić je 16. maja izneo niz optužbi na račun Crne Gore.
"Pobiše pola naše države. Nisu sela Škaljari i Kavači u blizini Beograda, nego ste nam uvezli to zlo ovde", rekao je.
Kavački i Škaljarski klan su dve suprotstavljene kriminalne grupe iz okoline Kotora u Crnoj Gori, čiji sukob traje od 2014. kada je nestao tovar kokaina u Valensiji.
Od tada je u međusobnim obračunima na teritoriji Crne Gore, Srbije i drugih država ubijeno više 70 ljudi, o čemu je RSE pisao u Crnoj knjizi: Ubistva s mafijaškim potpisom.
Povezuju se sa međunarodnim švercom droge, ubistvima i drugim krivičnim delima.
Radoje Zvicer slovi za jednog od vođa ozloglašenog Kavačkog klana i nalazi se na listi 50 najtraženijih evropskih begunaca.
Zviceru se od 2020, kada je teško ranjen u Kijevu, gubi svaki trag.
Na čelu Škaljarskog klana je bio Jovan Vukotić, koji je ubijen 2022. u Istanbulu, u Turskoj.
Istraživački novinar Vuk Cvijić kaže da je kriminalne grupe teško razdvojiti po nacionalnoj osnovi zato što su izmešane i rade zajedno.
"I to vidimo i iz slučajeva koji su pravosnažno okončani, na primeru Darka Šarića", naveo je.
Šarić, srpski državljanin od 2005. a rođen u Crnoj Gori, osuđen je u Beogradu za šverc više od pet tona kokaina.
Novinar Radara Vuk Cvijić kaže da kriminalci iz Srbije i Crne Gore imaju pasoše i jedne i druge države.
"I ne bi se oni nalazili u Srbiji da se ovde ne osećaju sigurno", dodao je.
Svojevremeno je ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić izjavio da je smanjeno delovanje crnogorskih kriminalnih grupa u Srbiji.
"Dugo godina su kriminalne grupe za međusobne obračune koristile Beograd i Srbiju. Ali sasekli smo krake crnogorske kriminalne hobotnice i smanjeno je njihovo delovanje u Srbiji", rekao je Dačić za RTS u oktobru 2024.
Ministar Dačić se od hapšenja prvog čoveka beogradske policije nije javno oglasio.
Navodna uloga Miloša MedeniceVučić je takođe pomenuo i kako određene navode o ubistvu u Beogradu iznosi crnogorski begunac Miloš Medenica u video porukama na društvenoj mreži X, čiju verodostojnost RSE nije mogao da utvrdi.
"To je rekao ovaj presudom osuđeni kriminalac, opet iz Crne Gore, a koga prema našim obaveštajnim podacima sada štiti kavački klan i drži na teritoriji Crne Gore", rekao je Vučić.
Crnogorsko Ministarstvo unutrašnjih poslova nije odgovorilo na upit RSE da li crnogorska policija ima informacije o Milošu Medenici koje je izneo Vučić, niti da li su utvrđivali poreklo snimaka.
Prethodno je crnogorska policija tvrdila da su snimci, koji su nakon bekstva Miloša Medenice više puta objavljivani na društvenim mrežama kreirani pomoću veštačke inteligencije, dok eksperti kažu da za te tvrdnje nema dovoljno dokaza.
Medenica je u Crnoj Gori u januaru osuđen na deset godina zatvora zbog organizovanog kriminala, nakon čega je pobegao iz kućnog pritvora i za njim je raspisana međunarodna poternica.
Njegova majka Vesna Medenica, bivša predsednica Vrhovnog suda Crne Gore, takođe je osuđena na deset godina zatvora.
Varnice na dvadesetu godišnjicu nezavisnosti Crne GoreAdvokat Božo Prelević ocenjuje da su optužbe protiv Crne Gore, koja ovog meseca obeležava 20 godina nezavisnosti od kada je izašla iz državne zajednice sa Srbijom, izrečene zarad biračkog tela.
"Da li su sad problem Hrvati, Crnogorci, Makedonci, treba da se baci neka dimna bomba i da neko objašnjava", dodao je.
Smatra da je indikativno i ponašanje provladinih tabloida u slučaju doskorašnjeg šefa beogradske policije.
"Kada se to desilo - tajac u državnim tabloidima, što znači da im nije dozvoljeno da pišu, a onda on (Vučić) kaže nešto o Crnogorcima i onda oni pišu o tome", naveo je.
Vučić je i povodom godišnjice nezavisnosti uputio teške reči susednoj Crnoj Gori i odbio je da prisustvuje proslavi.
"Srbiju volim najviše na svetu i da slavim tako nešto bilo bi me sramota i pljunuo bih sebi i svom narodu u lice", poručio je 14. maja.
Te poruke je Ministarstvo spoljnih poslova Crne Gore ocenilo kao politički neodgovorne.
Takođe je u autorskom tekstu između ostalog napisao i "izvinite što smo vas voleli više nego vi nas."
I Vučićeve navode o crnogorskim kriminalnim klanovima, crnogorski poslanik Zirojević dovodi u vezi sa, kako kaže, hibridnom kampanjom u susret proslavi 20 godina crnogorske nezavisnosti.
"On kreira atmosferu da je on štit između strašnih organizovanih kriminalnih grupa koje dolaze iz Crne Gore i prijete da poharaju Srbiju", naveo je.
Do sada su zvaničnici u Srbiji isticali kako je procenat kriminala i broj ubistava u vreme vlasti Srpske napredne stranke smanjen.
Sjedinjene Američke Države žele promijeniti energetsku kartu na Zapadnom Balkanu kroz mrežu bilateralnih sporazuma o uvozu ukapljenog prirodnog plina (LNG), s ciljem smanjenja ovisnosti regije o Rusiji i jačanju energetskog koridora od južne do središnje Europe.
Niz projekata planirano je od Hrvatske preko Bosne i Hercegovine, te Sjeverne Makedonije, Albanije, Crne Gore do Kosova i Srbije. Uključuju nove plinovode, LNG terminale i plinske elektrane, a praćeni su političkom i financijskom podrškom administracije u Washingtonu i Bruxellesu.
Neki projekti već su u fazi izgradnje ili ugovaranja, drugi su u fazi planiranja, dok se cijeli regionalni energetski sustav postupno preusmjerava prema prirodnom plinu iz SAD-a, Azerbajdžana i Mediterana.
Jonathan Stern, profesor na Oxfordskom institutu za energetske studije ukazuje da je jugoistočna Europa već razvila alternativne pravce.
"Postoje LNG terminali u Grčkoj i Hrvatskoj, te Južni plinski koridor iz Azerbajdžana, uz rumunjsko plinsko polje Neptun Deep u Crnom moru čija eksploatacija bi trebala početi iduće godine, a rezerve se procjenjuju na 100 milijardi kubnih metara", kazao je Stern za Radio Slobodna Evropa.
Kraj ovisnosti BiH o RusijiBosna i Hercegovina bila je prethodnih mjeseci u fokusu zbog projekta Južne plinske interkonekcije s Hrvatskom, koji bi entitetu Federacija BiH omogućio pristup LNG terminalu na Krku i alternativnim dobavljačima plina.
Istodobno, vlasti drugog entiteta, Republike Srpske, nastavljaju razvijati zasebne plinske veze sa Srbijom, uključujući projekt Istočne interkonekcije od Bijeljine prema Banjoj Luci.
BiH gotovo pet desetljeća u potpunosti ovisi o plinu iz Rusije koji stiže Turskim tokom i uglavnom koristi za grijanje u Sarajevu, pa je u usporedbi sa Srbijom zanemariv potrošač.
Sporazum između BiH i Hrvatske o povezivanju plinovoda od Dalmacije prema središnjoj Bosni, s ograncima prema Hercegovini i sjeverozapadu zemlje, potpisan je uz sudjelovanje američkog ministra energetike Chrisa Wrighta u aprilu u Dubrovniku.
Svemu je prethodila višemjesečna potpora službenog Washingtona projektu koji su nazvali "strateškim za energetsku sigurnost regije".
Hrvatski dio projekta vodi državni Plinacro, dok je u BiH kao nositelj određena privatna američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy, čiji direktori su dio uskog kruga predsjednika SAD-a Donalda Trumpa.
Projekt je izazvao kritike Europske komisije i Energetske zajednice, čiji je BiH član, zbog posebnog (lex specialis) zakona u Federaciji BiH u koji je unesena američka privatna firma, kao i pitanja usklađenosti s pravilima EU.
"Projekt se mora provesti u okviru koji je u potpunosti usklađen s pravnom stečevinom Energetske zajednice i načelima energetske politike EU", kazala je za RSE Hanna Claeson, glasnogovornica Europske energetske zajednice (EnC) čiji članovi su zemlje EU, BiH i šire regije.
BiH godišnje troši do 250 milijuna kubika plina, dok bi novim plinovodom trebalo teći oko 1,5 milijardi kubika, pa se razmatra i izgradnja plinskih elektrana koje bi mogle opskrbiti strujom oko 400.000 domaćinstava.
Trenutno 80 posto struje se proizvodi u termoelektranama na ugljen, od kojih su neke izgrađene prije više od 50 godina.
Planirani plinovod bi se povezao s postojećim koji dolazi iz Srbije.
Međutim, profesor Jonathan Stern, s Oxfordskog instituta za energetske studije, smatra da plinovod "jeste važan za BiH, ali ne i za širu regiju". Međutim, on sumnja u isplativost ulaganja oko milijardu eura, kolika je procijenjena vrijednost novog plinovoda.
"Hrvatska nema dostupan LNG kapacitet za tranzit plina preko BiH. A i kamo bi išao? Srbija ga sad može nabaviti preko Bugarske", kazao je Stern za RSE.
Strateško partnerstvo Srbije i SAD-aSrbija širi plinsku infrastrukturu nastojeći zadržati ulogu regionalnog energetskog čvorišta, dok paralelno otvara prostor za američki LNG i nove zapadne investicije u energetskom sektoru.
Ministrica energetike Srbije Dubravka Đedović Handanović potpisala je zajedničku izjavu sa SAD-om i više država istočne i centralne Europe na summitu u Washingtonu, u februaru ove godine.
Direktor Srbijagasa Dušan Bajatović nakon toga je izjavio da će Srbija "morati kupovati američki gas", iako količine i formalni ugovori nisu definirani.
Strateški sporazum sa SAD-om o energetici iz 2024. predviđa diversifikaciju izvora, ali formalnog ugovora o kupnji američkog LNG-a zasad nema.
Američki plin mogao bi stizati preko hrvatskog terminala na Krku ili grčkog Aleksandrupolisa zahvaljujući novim interkonekcijama prema Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji.
Srbija upravlja mrežom od oko 2.500 kilometara plinovoda i planira nove, uključujući i prema Sjevernoj Makedoniji, te proširuje skladište Banatski dvor.
Trenutačno više od 80 posto plina dobiva iz Rusije preko Turskog toka. Unatoč najavama diversifikacije, ključni plinski energetski objekti u Srbiji, uključujući modernu elektranu-toplanu TE-TO Pančevo, i dalje su povezani s ruskim Gazpromom i Naftnom industrijom Srbije.
LNG terminal u Baru i plinske elektraneCrna Gora, iako bez plinske mreže, postaje dio američkog LNG okvira kroz planove za terminal u luci Bar i buduće plinske elektrane.
Crna Gora je, također, sudjelovala na američkom Transatlantskom plinskom sigurnosnom samitu u Washingtonu u februaru ove godine, gdje je potpisala zajedničku izjavu kojom je više zemalja centralne i južne Europe najavilo suradnju sa SAD-om u energetici.
Iako su američke kompanije Enerflex i Wethington Energy Innovation još 2023. potpisale memorandum s Vladom Crne Gore o pripremi projekta, nije dogovorena opskrba LNG-om, definirane količine ili potpisani drugi ugovori.
Podgorica je posljednjih godina podržavala projekt Jonsko-jadranskog plinovoda (IAP), koji bi povezao Transjadranski plinovod (TAP) u Albaniji s Hrvatskom, no on je još u idejnoj fazi.
Razmatra se niz plinskih elektrana snage od 50 do 400 megavata u Baru, Podgorici i Pljevljima, uključujući hibridne modele i prenamjene postojećih postrojenja.
"Sve razmatrane opcije su tehnički izvedive i ekonomski isplative", prema studijama koje su za Elektroprivreda Crne Gore, a izradile japanska JERA i švicarski SS&A Power Consultancy.
Ovisno o kapacitetu postrojenja i izvoru opskrbe plinom, ulaganja se procjenjuju u rasponu od 233 do 362 milijuna eura.
Kosovo trenutno izvan planovaKosovo nema plinsku infrastrukturu i u potpunosti se oslanja na termoelektrane na ugljen.
Projekt plinske interkonekcije sa Sjevernom Makedonijom bio je uključen u investicijski plan EU za Zapadni Balkan, ali je zaustavljen zbog, kako su naveli iz vlade, visokih troškova i strateškog fokusa na obnovljive izvore.
Plinovod bi Kosovu omogućio pristup plinu iz grčkih LNG terminala na Egejskom moru, a ideja je bila i izgraditi plinovod prema Albaniji.
"Ako i kada se tržišne okolnosti promijene i poslovno okruženje postane privlačnije, Ministarstvo energetike [SAD-a] bit će spremno pomoći u povezivanju američkih kompanija s partnerima na Kosovu", kazao je za RSE Joshua Volz, specijalni izaslanik američkog Ministarstva energetike.
Kosovo je odbilo uložiti oko 200 milijuna dolara američkog novca u plinsku infrastrukturu kroz program Millennium Challenge Corporation (MCC) i preusmjerilo je sredstva u baterijske sisteme za pohranu.
Sjeverna Makedonija ključna karika južnog koridoraSkopje trenutačno gradi novu plinsku infrastrukturu uz potporu Washingtona i Brisela, nastojeći prekinuti desetljećima dugu ovisnost o ruskom plinu i pozicionirati se kao novo regionalno energetsko čvorište.
Sjeverna Makedonija je članica NATO-a i kandidatkinja za članstvo u EU, pa je diversifikacija opskrbe postala i geopolitičko pitanje.
Ključna kogeneracijska elektrana TE-TO Skopje, koja opskrbljuje glavni grad toplinskom energijom i proizvodi struju, ovisi o ruskom plinu i pod kontrolom je ruske grupacije Sintez.
Skopje je američkim dobavljačima potpisalo memorandum o kupnji američkog LNG-a, ali detalji nisu javno objavljeni.
Plinovod Gevgelija-Negotino je u izgradnji i povezat će ovu zemlju s grčkim LNG terminalima, s početnim kapacitetom od 1,5 milijardi kubika godišnje.
EU institucije financiraju projekt kombinacijom kredita i bespovratnih sredstava, dok se paralelno planira interkonekcija sa Srbijom, čiji bi radovi trebali početi 2027. godine.
"Sjeverna Makedonija planira izgradnju 67 novih energetskih objekata ukupne instalirane snage 4.416 megavata, uključujući jedno kogeneracijsko postrojenje u blizini Negotina", kazali su iz Ministarstva energetike, rudarstva i mineralnih sirovina Sjeverne Makedonije za RSE.
Albanski LNG čvor na JadranuAlbanija je u travnju 2026. potpisala strateški sporazum vrijedan šest milijardi dolara s američkom kompanijom Venture Global i grčkom kompanijom Aktor LNG USA koja kupuje LNG iz SAD-a za dugoročnu isporuku ukapljenog plina od 2030. godine.
Plan uključuje razvoj energetskog centra u Valoni s LNG terminalom i plinskom elektranom snage oko 380 megavata, uz povezivanje na postojeći Transjadranski plinovod (TAP) koji od 2020. godine vodi plin iz Azerbajdžana do Italije.
Projekt podržava američka administracija, koja Albaniju vidi kao potencijalnu ulaznu točku za distribuciju američkog plina prema Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i drugim dijelovima Zapadnog Balkana.
Albanija nema funkcionalnu unutarnju plinsku mrežu, a postojeća infrastruktura iz socijalističkog razdoblja uglavnom je neupotrebljiva.
Za Albaniju, koja gotovo svu električnu energiju proizvodi iz hidroelektrana, izgradnja nove plinske elektrane bila bi sigurnosna rezerva u razdobljima suše i rastuće potrošnje.
"Rješenje za plinofikaciju Albanije je izgradnja Jonsko-jadranskog plinovoda (IAP) i povezivanje s LNG terminalom u Hrvatskoj, spajanje na Transjadranski plinovod (TAP) kojim stiže plin iz kaspijske regije te izgradnja LNG terminala i skladišta plina u Dumrei", kaže Stavri Dhima, s Europskog univerziteta u Tirani koji je 20 godina radio u Institutu za istraživanje nafte i plina u Fieru.
LNG terminal u luci Vlore mogao bi biti plinsko čvorište za opskrbu Albanije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Kosova, a preko IAP-a i TAP-a plin bi mogao ići i za BiH i Italiju.
"Sama infrastruktura ne garantira energetsku sigurnost", rekla je za RSE Sophie Corbeau iz Centra za globalnu energetsku politiku u Parizu govoreći o planovima izgradnje novih LNG terminala, plinovoda i plinskih termoelektrana.
Corbeau je naglasila da zemlje koje žele smanjiti ovisnost o ruskom plinu moraju najprije osigurati i pouzdane dugoročne ugovore o opskrbi kod više drugih dobavljača.
Više javno tužilaštvo u Beogradu saopštilo je 16. maja da je pokrenulo istragu protiv smenjenog šefa beogradske policije Veselina Milića i još devet osoba koji su uhapšeni pod sumnjom da su izvršili različita krivična dela u slučaju ubistva muškarca A.N. za čijim se telom traga.
Sumnja se da je Milić bio u restoranu u društvu dvojice saizvršilaca Saše V. i Maria S, te da je telefonom pozvao A.N. i predložio mu da dođe kako bi raspravili međusobne nesuglasice, navodi se u naredbi Tužilaštva za sprovođenje istrage.
Dodaje se i da je žrtvi sugerisao da ne dođe u pratnji svog obezbeđenja.
"A.N. je po dolasku ispred restorana i uočavanju vozila koja koriste osumnjičeni, prvobitno odlučio da napusti mesto događaja, ali se nakon poziva Saše V, sa kojim je od ranije u sukobu, vratio, ušao u restoran i seo za sto sa Sašom V, Mariom S. i Veselinom M", piše u saopštenju.
Nakon rasprave, Saša V. je iz pištolja ispalio nekoliko hitaca u A.N i ubio ga.
Pištolj mu je, kako se dodaje, prethodno donela supruga osumnjičenog Danka V.
U saopštenju se navodi da je osumnjičeni za pomaganje Dejan S. nakon počinjenog ubistva odvezao Sašu V. i Maria S. van Beograda, ali se ne navode detalji o daljoj ulozi Veselina Milića koji se sumnjiči za prikrivanje ubistva.
Tužilaštvo je saopštilo i da nastavlja potragu za A.N, koji je "prema prikupljenim dokazima ubijen".
Šef beogradske policije Veselin Milić smenjen je nakon hapšenja 15. maja.
Sud mu je odredio jednomesečni pritvor navodeći da okolnosti ukazuju da će u slučaju boravka na slobodi uništiti, sakriti ili falsifikovati dokaze i tragove krivičnog dela, kao i da će uticati na svedoke.
Milić je u dva mandata bio načelik beogradske policije.
U međuvremenu je bio savetnik predsednika Srbije koji ga je 2021. odlikovao medaljom za hrabrost.
Nema zaštićenih, poručio je predsednik Srbije dan nakon hapšenja prvog čoveka beogradske policije Veselina Milića.
Ne precizirajući o kome govori, Aleksandar Vučić je najavio zakon kojim će iz službe biti udaljeni svi policajci koji "čuvaju tajkune ili kriminalce".
Vanredno obraćanje Vučića i direktora srpske policije nije međutim otkrilo više detalja o ulozi Veselina Milića u mogućem ubistvu zbog koje je od 15. maja u pritvoru.
Sumnjiči se za prikrivanje i pomoć počiniocu u slučaju nestanka muškarca posle pucnjave u jednom beogradskom restoranu.
Nakon hapšenja, smenjen je sa mesta šefa beogradske policije.
Taj posao obavljao je u dva mandata, a u međuvremenu je bio savetnik predsednika Srbije koji ga je 2021. odlikovao medaljom za hrabrost.
Na pitanja Radija Slobodna Evropa (RSE) o njegovoj ulozi u pucnjavi i nestanku muškarca kojeg mediji povezuju sa kriminalnim grupama, ne odgovaraju ni policija, ni tužilaštvo.
Šta je zvanično rečeno?Za muškarcem koji je nestao 12. maja nakon pucnjave u beogradskom restoranu još se traga, a na tom mestu otkrivene su čaure i tragovi krvi.
Direktor policije Dragan Vasiljević izjavio je da je u toku "intenzivna potraga" za telom "ukoliko se dokaže da je lice lišeno života".
Potvrdio je da je, uz dosadašnjeg šefa beogradske policije Veselina Milića, uhapšeno devet osoba, među kojima i tri policajca.
Ni Vasiljević, ni Vučić nisu izneli detalje o Milićevoj ulozi u mogućem ubistvu muškarca koji je u saopštenjima tužilaštva označen kao A.N.
Mediji su preneli da je reč o Aleksandru Nešoviću kojeg dovode u vezu sa jednom od beogradskih kriminalnih grupa.
Navodeći da "pola narko dilera ima policijsko obezbeđenje", Vučić je najavio donošenje zakona kojim će iz policije ili vojske biti otpušteni svi koji sarađuju sa kriminalcima i koji, kako je rekao, obavljaju poslove za koje nisu dobili direktnu dozvolu države.
"Šta smo mi budale, da školujemo nekog u Kamenici (škola unutrašnjih poslova), da plaćamo ne male plate, a da onda svako pravi svoj klan gde će sa kim da radi, kome će da pomaže, koga će da propušta i tako dalje", rekao je Vučić.
Predsednik Srbije imenom nije pominjao direktora beogradske policije, koji je bio njegov savetnik za borbu protiv kriminala i korupcije.
Pitanja bez odgovoraVučić i Vasiljević su prvi zvaničnici koji su se obratili javnosti nakon pucnjave u restoranu i hapšenja šefa beogradske policije.
O tome nije govorio ni ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić, a dva dana nakon incidenta saopštenjem o istrazi oglasilo se Više javno tužilaštvo.
Tužilaštvo je 14. maja navelo da su za slučaj saznali nakon prijave supruge nestalog muškarca koja je rekla da se sa njim poslednji put čula 12. maja uveče dok je bio u restoranu u beogradskom naselju Senjak.
Tužilaštvo je saopštilo da je po prijavi nestanka izvršen uviđaj i da su u restoranu pronađene dve čaure i više tragova krvi, za koje se sumnja da pripadaju nestalom.
Kao neposredni izvršioci, uhapšene su dve osobe i jedan osumnjičeni da im je pomagao u pokušaju bekstva.
Pod optužbom da je u restoran donela pištolj, uhapšena je i supruga osumnjičenog.
Privedeni su i policajci, koje su mediji povezali sa pripadnicima obezbeđenja šefa beogradske policije, te vlasnik i konobar restorana.
Tužilaštvo je 15. maja objavilo da je uhapšen i prvi čovek policije Beograda Veselin Milić pod sumnjim da je izvršio više krivičnih dela u cilju prikrivanja pokušaja ubistva.
Zbog sumnje da bi mogao "uništiti, sakriti ili falsifikovati dokaze i tragove" i uticati na svedoke, sud mu je odredio jednomesečni pritvor.
Ni policija, ni Tužilaštvo nisu odgovorili na pitanja RSE da li je Milić u noći pucnjave bio u restoranu na Senjaku.
Ubrzo nakon hapšenja, Ministarstvo unutrašnjih poslova je u kratkom saopštenju navelo da on više nije načelnik beogradske policije, ne precizirajući da li je podneo ostavku ili je smenjen.
Sutradan, 16. maja, saopštili su da je rešenje doneo ministar policije Ivica Dačić.
Predsednik Srbije je u vanrednom obraćanju najavio skori izbor novog šefa beogradske policije.
Umesto odgovora, optužbe na račun Crne GoreNe povezujući ih direktno sa slučajem pucnjave u Beogradu, Vučić je izneo niz optužbi na račun Crne Gore i tamošnje opozicione Demokratske partije socijalista, tvrdeći da su u Srbiju "uvezli" narko klanove.
"Pobiše pola naše države naše. Nisu sela Škaljari i Kavači u blizini Beograda, nego ste nam uvezli to zlo ovde. Najgori klan u Evropi, svi ti klanovi, crnogorski", rekao je Vučić.
Kavački i škaljarski klan su dve suprotstavljene kriminalne grupe iz okoline Kotora u Crnoj Gori, čiji sukob traje od 2014.
Od tada je u međusobnim obračunima na teritoriji Crne Gore, Srbije i drugih država ubijeno više 50 ljudi, o čemu je RSE pisao u Crnoj knjizi: Ubistva s mafijaškim potpisom.
Crnogorsko Ministarstvo unutrašnjih poslova i Vlada nisu odgovorili na pitanja RSE povodom Vučićevih optužbi.
Navodna poruka begunca Miloša MedeniceVučić je demantovao navode da je njegov brat Andrej Vučić neformalni vlasnik lokala u kojem se dogodila pucnjava.
"Bio je tamo možda jednom u životu ili nijednom", rekao je predsednik Srbije.
Ove tvrdnje je navodno izneo crnogorski begunac Miloš Medenica u video poruci na društvenoj mreži X čiju verodostojnost RSE nije mogao da utvrdi.
"To je rekao ovaj presudom osuđeni kriminalac, opet iz Crne Gore, a koga prema našim obaveštajnim podacima sada štiti kavački klan i drži na teritoriji Crne Gore", rekao je Vučić.
Medenica je u Crnoj Gori u januaru osuđen na deset godina zatvora zbog organizovanog kriminala, nakon čega je pobegao iz kućnog pritvora i za njim je raspisana međunarodna poternica.
Njegova majka Vesna Medenica, bivša predsednica Vrhovnog suda Crne Gore, takođe je osuđena na deset godina zatvora.
Crnogorska policija tvrdi da su snimci koji su nakon bekstva Miloša Medenice više objavljivani na društvenim mrežama kreirani pomoću veštačke inteligencije, dok eksperti kažu da za te tvrdnje nema dovoljno dokaza.
Ko je vlasnik beogradskog restorana?Iako Tužilaštvo nije saopštilo o kojem je lokalu reč, Vučić je potvrdio medijske navode da se pucnjava dogodila u "Restoranu 27".
Restoran ima preporuku jednog od najpoznatijih svetskih vodiča "Michelin" i nalazi se u neprometnoj ulici elitnog beogradskog naselja.
Opasan je zidom i sa ulice se ne može videti unutrašnjost i bašta čije se fotografije mogu pronaći na zvaničnom sajtu restorana.
Na toj adresi je za delatnosti ugostiteljskih objekata registovano privredno društvo "Barža".
U javno dostupnom registru kao vlasnik je upisan Nenad Lukić. Tužilaštvo je u saopšenju o privođenju vlasnika restorana navelo inicijale N.L.
U danu kada je objavljeno hapšenje šefa beogradske policije, ispred restorana nije bilo policije, a lokal nije radio.
Nekoliko komšija koji nisu želeli da im se objavljuju imena rekli su reporterki RSE 15. maja da je dva dana ranije na tom mestu bio veliki broj policajaca i forenzičara.
"U noći pucnjave (12. maja) nismo ništa čuli, posle smo sve saznali iz medija", rekao je jedan od stanara.
U pritvoru odlikovani zvaničnik policijeVeselin Milić bio je na jednom od najviših rukovodećih pozicija u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP).
Pored predsednika predsednika Srbije, odlikovao ga je i tada ministar policije Bratislav Gašić koji mu je 2024. uručio visoko priznanje MUP-a.
Bio je načelnik beogradske policije kada su 2016. zbog državnog projekta izgradnje luksuznog naselja nelegalno srušeni objekti u kvartu Savamala.
Do danas nije utvrđeno ko je odgovoran.
U javnosti je kritikovan nakon masovnog ubistva u školi u Beogradu 2023. kada je na konferencijama za medije iznosio detalje istrage i prikazao spisak dece koje je maloletni učenik te škole navodno planirao da ubije.
Karikaturista Predrag Koraksić Koraks, poznato po oštrim i duhovitim kritikama političkih i društvenih prilika u Srbiji, preminuo je u 93. godini, saopštilo je u subotu Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS).
Koraksić je važio za jednog od najznačajnijih političkih karikaturista na prostoru bivše Jugoslavije i njegove karikature često su govorile više od hiljada reči, naveo je NUNS.
Bio je jedan od osnivača NUNS, kao i dugogodišnji saradnik Radija Slobodna Evropa.
Tokom karijere imao je više od 40 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu i bio dobitnik brojnih domaćih i međunarodnih priznanja, uključujući francuski orden Legije časti.
Pogledaj karikature koje je Koraksić radio za RSE na ovom linku.Koraksić je rođen 15. juna 1933. godine u Gornjoj Gorevnici kod Čačka. Njegovo detinjstvo obeleženo je ratom i gubitkom oca, partizana koji je ubijen tokom Drugog svetskog rata, kao i izbeglištvom koje je usledilo.
Karikature je počeo da objavljuje sa 17 godina, 1950. godine u satiričnom listu Jež, čime je započeo karijeru dugu više od sedam decenija. Iako je studirao arhitekturu u Beogradu, odlučio je da se u potpunosti posveti karikaturi i novinarstvu.
Koraksić je više od tri decenije radio u "Večernjim novostima", odakle je 1993. udaljen iz političkih razloga, posle čega nastavlja svoj rad u nezavisnim medijima poput Vremena, Danasa, Borbe, Peščanika i Radija Slobodna Evropa.
"Decenijama je svojim karikaturama branio pravo na slobodno mišljenje i slobodu izražavanja, ostavljajući neizbrisiv trag u novinarstvu, medijskoj kulturi i javnom životu Srbije. Njegov prepoznatljiv crtež i britak humor bili su simbol otpora autoritarnosti, nacionalizmu i zloupotrebi moći", naveo je NUNS.
Važio je za jednog od najznačajnijih političkih karikaturista na prostoru bivše Jugoslavije, a njegove karikature često su govorile više od hiljada reči. Tokom karijere imao je više od 40 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu i bio dobitnik brojnih domaćih i međunarodnih priznanja, uključujući francuski orden Legije časti.
Informacije o komemoraciji i sahrani biće naknadno objavljene.
Nekada poslovni partneri sa severa Kosova, danas "komšije" u Beogradu. Zvonko Veselinović, Milan Radoičić i Radule Stević smestili su nekretnine u luksuznom kraju grada. Sva trojica su duže od četiri godine pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država, zbog optužbi za organizovani kriminal i korupciju. Država Srbija se, međutim, na "crnu listu" ne obazire, a firmama, koje su takođe pod sankcijama, nastavlja da dodeljuje unosne poslove. Kako se šire poslovi, poslušajte u podkastu Zaviri ispod površine.
Direktor policije Srbije Dragan Vasiljević negirao je u subotu navode da je pronađeno telo osobe koja je navodno upucana u incidentu posle kojeg je uhapšen načelnik beogradske policije Veselin Milić.
Vasiljević je na konferenciji za novinare s predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem rekao da je u toku "intenzivna potraga" za pronalaženje tela "ako se dokaže da je lice lišeno života".
Milić je uhapšen u petak pod sumnjom da je izvršio više krivičnih dela u cilju prikrivanja pokušaja ubistva u restoranu u Beogradu 12. maja. Dan kasnije je, prema Višem javno tužilaštvu, prijavljen nestanak A.N, za koga mediji navode da je reč o Aleksandru Nešoviću kojeg dovode u vezu s jednom od beogradskih kriminalnih grupa.
Vasiljević je na pitanje novinara da li je restoran u kojem se dogodio incident u vlasništvu Andreja Vučića, rekao da taj lokal nije u vlasništvu predsednikovog brata, već jednog od desetoro uhapšenih.
Vučić je dodao da je "Andrej tamo možda bio jednom u životu ili nijednom" i naveo da je te navode izneo "ovaj dokazani pravosnažnom presudom osuđeni kriminalac opet iz Crne Gore, a koga sada prema našim obaveštajnim podacima štiti Kavački klan i drži na teritoriji Crne Gore, koji se ne javlja na izdržavanje kazne".
"To je sin nekadašnje predsednice Vrhovnog suda (Vesna) Medenice (Miloš Medenica)", rekao je on.
Predsednik Srbije, koji je više puta na konferenciji za novinare pozvao da se ne iznose nepotvrđeni navodi, dodao je da Medenicu "drže Kavčani" na teritoriji Crne Gore, misleći na pripadnike takozvanog Kavačkog klana.
Optužbe na račun Crne Gore Povodom kritika predstavnika opozicione crnogorske Demokratske partije socijalista (DPS) na njegove izjave da neće da učestvuje na proslavi 20 godina od proglašenja nezavisnosti Crne Gore,
Vučić je izneo niz optužbi na račun Crne Gore i opozicione crnogorske Demokratske partije socijalista (DPS) , navodeći da su "uvezli" narko klanove u Srbiju.
"Pobiše pola države naše, pobiše ljude gde stigoše… Pa nisu sela Škaljari i Kavači oko Kragujevca, ni oko Kraljeva, ni oko Čačka, a ni u blizini Beograda. Nego ste nam uvezli to zlo ovde... Bando jedna narko dilerska. Najgori klan u Evropi, svi ti klanovi, crnogorski", rekao je Vučić.
Takozvani Škaljarski i Kavački klanovi nose nazive po selima iz okoline Kotora.
'Pola narko dilera ima policijsko obezbeđenje'Vasiljević je rekao da je privedeno 10 osoba, među kojima četiri policijska službenika, dodajući da "zaštićenih nema niti će ih biti".
Predsednik Srbije je rekao da će "u najskorijem roku" biti donet zakon po kome službenici policije ili pripadnici vojske neće moći da obavljaju poslove koji nisu dobili od države, neće moći da radi u policiji
"Ako vidimo bilo koga da čuva nekog tajkuna ko nije kriminalac ili da čuva nekog kriminalac, e ti majčin sine više ne možeš da radiš u policiji", rekao je Vučić, dodajući da "pola narko dilera ima policijsko obezbeđenje".
Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije je nakon hapšenja Milića objavilo da on više nije načelnik Policijske uprave Beograda.
Viši sud u Beogradu odredio je pritvor uhapšenom načelniku beogradske policije pošto je saslušan zbog sumnje da je prikrivao pokušaj ubistva u restoranu u Beogradu.
Viši sud u Beogradu odredio je pritvor uhapšenom načelniku beogradske policije pošto je saslušan zbog sumnje da je prikrivao pokušaj ubistva, potvrđeno je u subotu iz suda za RSE.
Milić je uhapšen 15. maja pod sumnjom da je izvršio više krivičnih dela u cilju prikrivanja ubistva u pokušaju u restoranu u Beogradu 12. maja, nakon čega je, sutradan, prijavljen nestanak A.N, saopštilo je Više javno tužilaštvo.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije je nakon hapšenja Milića objavilo da on više nije načelnik Policijske uprave Beograda.
Tužilaštvo nije objavio detalje o muškarcu za kojim se i dalje traga, a mediji prenose da je reč o Aleksandru Nešoviću kojeg dovode u vezu sa jednom od beogradskih kriminalnih grupa.
Sud u Beogradu je Miliću odredio pritvor, koji može trajati najviše 30 dana, navodeći da okolnosti ukazuju da će u slučaju boravka na slobodi uništiti, sakriti, izmeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove krivičnog dela, kao i da će ometati postupak uticanjem na svedoke.
Viši sud je naveo da se Milić tereti za krivična dela neprijavljivanje krivičnog dela i počinioca i pomoć počiniocu posle izvršenog krivičnog dela.
U okviru slučaja, pored Milića istragom je obuhvaćeno još devet osoba.
Tužilaštvo je 14. maja objavilo da su dve osobe uhapšene zbog sumnje da su izvršili ubistvo u pokušaju. Dan kasnije saopšteno je da je uhapšen i osumnjičeni koji im je pomagao u pokušaju bekstva.
Uhapšena su i tri policajca i vlasnik i konobar restorana na Senjaku. Radio televizija Srbije prenela je da su uhapšeni policajci članovi Milićevog obezbeđenja. Pod optužbom da je u lokal donela pištolj, uhapšena je i supruga osumnjičenog koji je pucao.
Više javno tužilaštvo je saopštilo da je Milić saslušan zbog postojanja sumnje da je kao načelnik Policijske uprave za grad Beograd izvršio više krivičnih dela u cilju prikrivanja izvršenog krivičnog dela teško ubistvo u pokušaju u restoranu na Senjaku u Beogradu.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić neće učestvovati na obeležavanju dvadesete godišnjice nezavisnosti Crne Gore 21. maja u Podgorici.
"Srbiju volim najviše na svetu i da slavim tako nešto bilo bi me sramota i pljunuo bih sebi i svom narodu u lice. A oni neka slave šta god hoće", tako je svoju odluku Vučić obrazložio 14. maja novinarima u Beogradu.
Ministarstvo spoljnih poslova Crne Gore na to odgovara da je neprihvatljivo i politički neodgovorno da se jubilej obnove crnogorske nezavisnosti predstavlja kao čin usmeren protiv Srbije ili srpskog naroda.
U odbranu predsednika Srbije stalo je Ministarstvo spoljnih poslova te zemlje, saopštivši da crnogorsko ministarstvo bez povoda i potrebe stvara povod za javni napad na predsednika Srbije.
Za Radio Slobodna Evropa (RSE) istoričar i direktor Centra za praktičnu politiku Dragan Popović ovakvu retoriku predsednika Srbije ocenjuje kao štetnu po građane kako Srbije, tako i Crne Gore i ostalih zemalja regiona Zapadnog Balkana.
Šta poručuju iz Podgorice, a šta iz Beograda?Povodom izjave predsednika Srbije Aleksandra Vučića koji je 14. maja rekao da bi "pljunuo sebi i svom narodu u lice" ako bi učestvovao na proslavi "otcepljenja" Crne Gore od Srbije, crnogorsko Ministarstvo spoljnih poslova saopštilo je 15. marta da Vučić nastavlja s retorikom koja ne doprinosi dobrosusedskim odnosima.
U objavi na društvenoj mreži X, Ministarstvo je navelo da je Crna Gora 2006. godine na demokratskom referendumu obnovila svoju nezavisnost, u skladu sa ustavom zajednice Srbije i Crne Gore, pravilima međunarodnog prava i standardima Evropske unije.
Dodaje se i da je obnovom svoje nezavisnosti Crna Gora omogućila i Srbiji da nastavi svoj državno-pravni kontinuitet kao samostalna država.
"Crna Gora svoju nezavisnost ne slavi protiv bilo koga – već u čast slobodno izražene volje svojih građana, svoje istorijske, državne i identitetske posebnosti, kao i prava svakog naroda da demokratski odlučuje o svojoj budućnosti”, navodi se u saopštenju.
Ubrzo nakon ovog saopštenja stigao je odgovor iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije, u kom se osuđuje reakcija crnogorske vlade na Vučićevu izjavu.
Saopšteno je da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić izneo iskren, ali ne i uvredljiv stav – da ne želi da slavi razdvajanje dve bliske i bratske države.
U saopštenju ističu i to da je Srbija nakon referenduma 2006. godine bez odlaganja priznala nezavisnost Crne Gore i uspostavila diplomatske odnose.
"Predsednik Aleksandar Vučić nije osporavao crnogorsku nezavisnost – naprotiv, više puta je ponovio da Srbija Crnu Goru doživljava kao bratsku i prijateljsku državu. Ono što je istakao jeste da se nezavisnost Crne Gore ne može i ne sme koristiti kao izgovor za negiranje srpskog identiteta, kulture, jezika i vere velikog broja građana Crne Gore, niti za podsticanje podela u crnogorskom društvu", naveli su iz Ministarstva spolia poslova.
I tu nije kraj. Šta je Vučić napisao u kolumni?Nakon saopštenja ministarstava, na crnogorskom portalu Borba objavljen je tekst naslovljen sa "Istorijsko obraćanje građanima Crne Gore Aleksandra Vučića".
U tom autorskom tekstu predsednik Srbije piše da Crnoj Gori želi sreću, ali da ne želi da učestvuje u obeležavanju jubileja.
U tekstu navodi da se decenijama Srbija optužuje za mešanje u unutrašnju politiku Crne Gore, propagiranje velikosrpskih ideja i ugrožavanje crnogorske državnosti.
Na to odgovara tvrdnjom da je Srbija na demokratski i civilizovan način prihvatila svaku odluku Crne Gore, od proglašenja nezavisnosti do ulaska u NATO.
Za razliku od Crne Gore, Srbija je 2007. godine proglasila vojnu neutralnost, čime se obavezala da neće ulaziti u vojne saveze.
"Vi nama niste smetali, doživljavali smo vas kao sestre i braću i hteli da živimo u istoj državi sa vama. Priznajem, krivi smo, i izvinite što smo vas voleli više nego vi nas", napisao je predsednik Srbije.
U nastavku teksta, Vučić obrazlaže kako Srbija nikada nije ugrozila teritorijalni integritet Crne Gore ili optužila Crnu Goru za genocid, dok je ta zemlja priznala nezavisnost Kosova i usvojila rezoluciju kojom se priznaje genocid u Srebrenici.
Nezavisnost Kosova Crna Gora priznala je 2008. godine, tokom vlasti Demokratske partija socijalista (DPS) Mila Đukanovića.
Nakon toga došlo je do zaoštravanja odnosa Beograda i Podgorice, crnogorsku ambasadorku u Srbiji proglašena je "personom non-grata".
Kada je reč o Rezoluciji kojom se osuđuje genocid u Srebrenici, ovaj dokument Skupština Crne Gore usvojila je u junu 2021. godine. Tada je takođe smenjen ministar pravde koji je negirao genocid.
Rezolucija koja je usvojena dvotrećinskom većinom osuđuje genocid u Srebrenici 1995. godine kada je ubijeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i zabranjuje javno negiranje tog genocida.
Usvajanju rezolucije protivio se deo tada vladajuće koalicije, okupljen oko prosrpskog Demokratskog fronta, koji je tražio da se rezolucijom osude svi zločini na prostoru Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije, kao i da se izbriše termin genocid iz teksta rezolucije.
Rezolucija je usvojena dok je predsednik Crne Gore bio Milo Đukanović, a premijer Zdravko Krivokapić.
Aleksandar Vučić takođe optužuje Crnu Goru za davanje medijske platforme "sprovođenju obojene revolucije" u Srbiji, kako Vučić naziva studentske i građanske proteste koji se prethodnih godinu i po dana organizuju širom zemlje.
Na kraju, Vučić ističe da će Srbija poštovati Crnu Goru, njene građane i njihovu odluku, ali da ih moli da pokažu poštovanje prema srpskom jeziku, nacionalnim obeležjima i ljudima koji čine trećinu stanovništva Crne Gore.
Na poslednjem popisu iz 2024. godine 41,1 odsto građana Crne Gore izjasnilo se kao Crnogorci, a 32,9 odsto kao Srbi, dok je kao maternji jezik 43,2 odsto navelo srpski, a 34,5 odsto crnogorski.
'Retorika o otcepljenju podiže tenzije u regionu'Dragan Popović, istoričar i direktor Centra za praktičnu politiku, ocjenjuje za RSE da je retorika u kojoj se raspad državne zajednice opisuje kao "otcepljenje" Crne Gore klasična nacionalistička floskula.
Podseća da je i Srbija 2006. dobila punu nezavisnost i priliku da zaokruži svoj državno-pravni identitet, ali da se u nacionalističkoj retorici taj događaj prikazuje kao poraz i tužan dan.
"Toj ideologiji nije suštinski stalo do građana Srbije, niti do države Srbije. Njen cilj je nekakva zamišljena, velika i etnički čista srpska država. Građanska Srbija, u svojim granicama u kojima je danas, za nacionaliste je poraz", objašnjava Popović.
Popović ocenjuje da ovakve izjave izazivaju povišene tenzije, te širenje straha i mržnje među ljudima.
Stoga, dodaje, jasno je zbog čega je Crna Gora meta nacionalizma, "posebno srpskog nacionalizma koji o Crnoj Gori ima razvijenu predstavu kao o 'srpskoj Sparti' i važnom delu zamišljenog ‘srpskog sveta", kaže Popović.
"Srpski svee" je kovanica koju su koristili političari širom regiona, poput Milorada Dodika i Aleksandra Vulina, ali i predstavnika prosrpskih partija u Crnoj Gori.
Dok zagovarači "srpskog sveta" opisuju tu ideju kao brigu za građane srpske nacionalnosti u državama bivše Jugoslavije, lideri tih zemalja upozoravali su da ta kovanica podseća na teritorijalne aspiracije zvanične srpske politike u ratovima 90-ih godina.
Dragan Popović smatra da su Vučićeve izjave pre svega upućene njegovim biračima, ali da uprkos tome utiču i na građane Crne Gore i drugih susednih država.
"Suština ovog narativa je da identitetska pitanja nisu rešena, da granice nisu utvrđene i da uvek postoji mogućnost da se pitanje granica, pa i postojanja pojedinih država u regionu stavi na sto", objašnjava Popović.
Srbija i Crna Gora bile su u istoj državi od 1918. do 2006. godine, najpre u okviru socijalističke Jugoslavije, zatim od 1992. Savezne Republike Jugoslavije, a od 2003. Državne zajednice Srbije i Crne Gore.
Nakon referenduma održanog 21. maja 2006, na kojem je 55 odsto građana glasalo za nezavisnost, Crna Gora je proglasila nezavisnost.
Diplomatski odnosi dve države uspostavljeni su 22. juna iste godine.
Referendumske podele, koje se u velikoj meri poklapaju sa nacionalnom podelom na Srbe i Crnogorce, opstale su do danas.
Odnosi su dodatno opterećeni 2008. godine kada je Crna Gora priznala nezavisnost Kosova, a zatim i kada je 2014. godine postala članica NATO-a, što su kritikovali predstavnici vlasti u Srbiji, kao i prosrpska opozicija u Crnoj Gori.
Krajem 2019. godine dodatne tenzije izazvalo je usvajanje Zakona o slobodi veroispovesti, kojem se usprotivila Srpska pravoslavna crkva zbog odredbi o dokazivanju vlasništva nad crkvenom imovinom iz perioda pre 1918. godine.
Zbog toga su mesecima organizovane litije širom Crne Gore, a protiv mitropolita Amfilohija podneta je krivična prijava zbog kršenja zdravstvenih propisa tokom pandemije.
Parlamentarni izbori 30. avgusta 2020. doveli su do prve smene vlasti u Crnoj Gori nakon tri decenije vladavine Demokratske partija socijalista Mila Đukanovića.
Novu vlast formirale su tri opozicione koalicije, među kojima i prosrpske partije. U narednim godinama promenjeno je više vlada i rukovodilaca državnih institucija.
Dvadeset godina od obnove nezavisnosti u Crnoj Gori obeležava se 21. maja, a država planira trodnevni program povodom jubileja.
Predstavnici Srbije nisu učestvovali ni na prethodnim obeležavanjima ovog datuma u Crnoj Gori.
Prvi čovek beogradske policije Veselin Milić saslušan je zbog sumnje da je prikrivao pokušaj ubistva, a tužilaštvo je predložilo da mu se odredi pritvor.
Milić je uhapšen 15. maja pod sumnjom da je izvršio više krivičnih dela u cilju prikrivanja ubistva u pokušaju u restoranu u beogradskom naselju Senjak 12. maja, nakon čega je, sutradan, prijavljen nestanak A.N, saopštilo je Više javno tužilaštvo.
Tužilaštvo nije objavio detalje o muškarcu za kojim se i dalje traga, a mediji prenose da je reč o Aleksandru Nešoviću kojeg dovode u vezu sa jednom od beogradskih kriminalnih grupa.
Ministarstvo unutrašnjih poslova je nakon hapšenja Milića objavilo da on više nije načelnik Policijske uprave Beograda.
Pored Milića, istragom je obuhvaćeno još devet osoba.
Tužilaštvo je 14. maja objavilo da su dve osobe uhapšene zbog sumnje da su izvršili ubistvo u pokušaju. Dan kasnije saopšteno je da je uhapšen i osumnjičeni koji im je pomagao u pokušaju bekstva.
Uhapšena su i tri policajca i vlasnik i konobar restorana na Senjaku.
Radio televizija Srbije prenela je da su uhapšeni policajci članovi Milićevog obezbeđenja.
Pod optužbom da je u lokal donela pištolj, uhapšena je i supruga osumnjičenog koji je pucao.
Bez detalja o Milićevoj uloziNije saopšteno na koji je način Veselin Milić učestvovao u prikrivanju pokušaja ubistva.
Nestanak A.N. je, prema saopštenju tužilaštva, 13. maja uveče prijavila njegova nevenčana supruga.
Prema njenim navodima, poslednji put su se čuli 12. maja oko 23 časa dok je bio u restoranu na Senjaku, gde se sastao sa prijateljima, saopštilo je tužilaštvo.
Kako je navedeno, nakon toga je prestao da joj se javlja i mobilni telefon je ugašen.
Tužilaštvo je saopštilo da je po prijavi nestanka izvršen uviđaj na navedenoj lokaciji, gde su pronađene dve čaure, kao i više tragova krvi u lokalu, za koje se sumnja da pripadaju nestalom.
MUP nije odgovorio na pitanja Radio Slobodna Evropa (RSE) da li je Milić u noći pucnjave bio u restoranu na Senjaku i na koji način je umešan u ovaj događaj.
Novinar lista Danas Uglješa Bokić rekao je za RSE da je Milić bio na jednom od najviših rukovodećih mesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova, na koje se postavlja po političkoj liniji.
"Njega je postavila ova vlast. Važi za čoveka od velikog poverenja (predsednika Srbije) Aleksandra Vučića", naveo je.
Milića, koji je ranije bio savetnik predsednika Srbije, Vučić je u junu 2021. odlikovao Zlatnom medaljom za hrabrost.
U februaru 2024. visokim priznanjem MUP-a odlikovao ga je i tadašnji ministar unutrašnjih poslova Bratislav Gašić.
Ko je Veselin Milić?U MUP-u je zaposlen od 1998, kada je počeo kao policajac u Užicu, na zapadu Srbije.
Kasnije je radio u policijskoj stanici beogradske opštine Savski venac, gde je napredovao do komandira stanice.
Od 2006. bio je načelnik Odeljenja za obezbeđenje u beogradskoj policiji.
Od 2013. do 2018. bio je načelnik Policijske uprave Beograd, kada je prešao na novu dužnost i postao savetnik predsednika Srbije Aleksandra Vučića za borbu protiv korupcije i kriminala.
U to vreme je bio i pomoćnik direktora policije.
Krajem 2020. ponovo je, rešenjem tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Aleksandra Vulina, postavljen za načelnika beogradske policije.
U javnosti je kritikovan nakon masovnog ubistva u školi u Beogradu 2023. kada je na konferencijama za medije iznosio detalje istrage i prikazao spisak dece koje je maloletni učenik te škole planirao da ubije.
Gotovo pola godine ministar pravde Srbije Nenad Vujić ne donosi odluku o eventualnom izručenju ruskog državljana Dmitrija Lagovskog.
Nakon što su sudovi u Srbiji odobrili njegovu ekstradiciju Rusiji koja ga traži zbog navodnog privrednog kriminala, konačnu odluku ima prvi čovek Ministarstva pravde koji nema zakonski rok da potpiše ili ne potpiše odobrenje.
Iz Ministarstva pravde nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa (RSE) u vezi sa ovim slučajem.
U međuvremenu, Lagovski, koji je u Srbiju pobegao sa porodicom nakon ruske invazije na Ukrajinu, izgubio je radnu dozvolu i već godinu dana, otkako je zvanično Rusija zatražila njegovo izručenje, živi u neizvesnosti.
"Imam problem sa zdravljem, sa nervima i visokim pritiskom. Ne mogu da dođem do lekara, jer nemam zdravstvenu knjižicu", kaže Lagovski.
On negira da je izvršio krivično delo i tvrdi da je pravi razlog to što Rusija želi da ga pošalje na front u Ukrajinu.
Odluka na ministru pravdeGeneralno tužilaštvo Ruske Federacije je u januaru 2025. poslalo Srbiji zahtev za izručenje Dmitrija Lagovskog. U matičnoj državi protiv njega se vodi krivični postupak zbog toga što je kao advokat bio uključen u pripremu i pravno strukturiranje komercijalnog ugovora za prenos zemljišne parcele sa jednog na drugo privredno društvo.
Ruski istražitelji su pokrenuli postupak protiv Lagovskog, uprkos tome što su ruski privredni sudovi prethodno doneli pravosnažne i obavezujuće presude koje potvrđuju zakonitost transakcije.
"Ja nisam bio odgovorno lice u tom slučaju. Međutim, sudovi u Srbiji to nisu uzeli u obzir. Oni kažu, to nas ne zanima, rešite to u Rusiji", kaže Lagovski.
Istovremeno, majka Dmitrija Lagovskog tvrdi da ju je ruska policija u nekoliko navrata pozivala na razgovor, sugerišući joj da ubedi sina da se vrati u Rusiju i da ode na "šest meseci" na front u Ukrajinu, uz obećanje da će "slučaj protiv njega biti zatvoren".
"Ja ne mogu da idem u taj rat. Poreklom sam iz Ukrajine i ne mogu da ratujem protiv svoje braće", kaže Lagovski.
Odluku o njegovoj ekstradiciji potvrdio je najpre Viši sud u Beogradu, a Apelacioni sud je odbio žalbu koju je uložio pravni tim Dmitrija Lagovskog na tu presudu. Konačnu odluku o izručenju donosi ministar pravde.
Advokat Vladimir Hrle, branilac Dmitrija Lagovskog, kaže za RSE da, prema međunarodnim obavezama, Srbija ne bi smela da izruči stranog državljanina koji je u riziku da u matičnoj zemlji bude izložen postupanju suprotnom članu 3 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji zabranjuje torturu, neljudsko ili ponižavajuće kažnjavanje.
On podseća da Lagovski pred nadležnim organima u Srbiji od decembra 2025. paralelno vodi i postupak azila, koji još uvek nije pravnosnažno okončan, kao i postupak pred Ustavnim sudom, koji takođe nije doneo odluku i nema rok do kada to treba da učini.
"Iako je reč o odvojenim pravnim mehanizmima, okolnosti koje su u njima predmet ocene – pre svega u pogledu rizika od povrede osnovnih prava – nužno imaju značaj i za odluku u ekstradicionom postupku, imajući u vidu zajednički standard zaštite od vraćanja u situacijama potencijalnog kršenja osnovnih prava", kaže Hrle.
Pet meseci bez posla i plateZbog pokretanja postupka za dobijanje azila, Dmitrij Lagovski je izgubio radnu dozvolu i ostao bez posla vozača u Gradskom saobraćajnom preduzeću u glavnom gradu Srbije.
Njegova četvoročlana porodica – sa dva dečaka od 13 i 15 godina – danas živi samo od plate Dmitrijeve supruge.
"Poslednjih pet meseci sam bez posla i primanja i to je jako teško. Supruga radi kao medicinska sestra i to nije velika plata za jednu četvoročlanu porodicu", kaže Lagovski.
Kada je Kremlj početkom 2022. pokrenuo vojnu invaziju na Ukrajinu, Dmitrij Lagovski, koji je poreklom iz te zemlje, odbio je da učestvuje u ratu koji ruski državni organi zovu "specijalnom vojnom operacijom".
U avgustu 2022. godine preselio se u Srbiju sa porodicom.
Tokom gotovo pune četiri godine, oba njegova sina su, kaže, naučila srpski jezik i asimilovali se u društvo.
Mlađi dečak, Aleksej, pohađa šesti razred osnovne škole i trenira košarku u jednom beogradskom klubu.
"Sve mu se to veoma sviđa. San mu je da igra za reprezentaciju", kaže Lagovski.
Stariji, Ilja, je srednjoškolac, učenik Elektrotehničke škole i učesnik školskih takmičenja.
"Oni žive u neizvesnosti. Svakog dana me pitaju, kada će se sve to završiti, hoćemo da živimo mirno ponovo. Oni su dečaci u adolescenciji. To je za mene veliki problem, jer ovo je važan period u njihovom razvoju", kaže Dmitrij Lagovski.
Od povratka u Rusiju, kaže, mnogo teže mu pada što bi ostavio porodicu:
"Ukoliko bi me deportovali, moja supruga bi ostala sama sa dvoje dece. Ona radi po ceo dan i to bi bilo jako teško za sve njih."
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku Srbije, publikovanih 2025. godine, od oko 100.000 stranaca koji legalno borave u Srbiji, više od 53.000 su državljani Rusije.
Masovni priliv ruskih državljana podstakao je rat sa Ukrajinom i činjenica da je Srbija jedna od retkih zemalja koja se nije pridružila zapadnim sankcijama protiv Rusije.
Zvanični Beograd i Kremlj održavaju dobre odnose i nakon početka invazije, iako je Srbija u Ujedinjenim nacijama osudila agresiju na Ukrajinu.
U Srbiju je 2022. ušlo stotine hiljada ruskih državljana, ali se nisu svi zadržali. Oni koji su ostali morali su da od Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) dobiju dozvolu za boravak.
Pojedinima je MUP oduzeo te dozvole, pod nejasnim obrazloženjem da predstavljaju bezbednosni rizik. Uglavnom je reč o antiratnim aktivistima, poput Vladimira Volohonskog i Jevgenija Iržanskog, koji su proterani u leto 2023.
U julu 2024. godine, Srbiju je morala da napusti Irina Tereh sa mužem i sinom, nakon što je MUP odbio da joj izda odobrenje za privremeni boravak. Obrazloženje je bila zaštita bezbednosti Republike Srbije i njenih građana.
Ministarstvo spoljnih poslova Crne Gore saopštilo je da je neprihvatljivo i politički neodgovorno da jubilej obnove crnogorske nezavisnosti pokušava da se predstavi kao čin usmeren protiv Srbije ili srpskog naroda.
Povodom izjave predsednika Srbije Aleksandra Vučića koji je 14. maja izjavio da bi "pljunuo sebi i svom narodu u lice" ako bi učestvovao na proslavi "otcepljenja" Crne Gore od Srbije, crnogorsko Ministarstvo je saopštilo da Vučić nastavlja s retorikom koja ne doprinosi dobrosusedskim odnosima.
U objavi na društvenoj mreži X, Ministarstvo je navelo da je Crna Gora 2006. godine "slobodnom voljom svojih građana, na demokratskom referendumu, obnovila svoju nezavisnost u punom skladu sa Ustavnom poveljom državne zajednice Srbije i Crne Gore, pravilima međunarodnog prava i standardima Evropske unije".
Dodaje se i da su Crna Gora i Srbija bile ravnopravne članice državne zajednice nastale nakon raspada bivše Jugoslavije i da je obnovom svoje nezavisnosti Crna Gora omogućila i Srbiji da nastavi svoj državno-pravni kontinuitet kao samostalna država.
"Crna Gora svoju nezavisnost ne slavi protiv bilo koga - već u čast slobodno izražene volje svojih građana, svoje istorijske, državne i identitetske posebnosti, kao i prava svakog naroda da demokratski odlučuje o svojoj budućnosti, navodi se u saopštenju.
Na ovo saopštenje reagovalo je Ministarstvo spoljnih poslova Srbije, navodeći da crnogorsko ministarstvo "bez ikakvog stvarnog povoda i potrebe konstruiše povod za javni napad na Predsednika Srbije, zadajući nepotreban udarac međudržavnim odnosima."
U saopštenju navode da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić izneo stav koji nije uvredljiv, a to je da ne želi da slavi razdvajanje dve bliske i bratske države, te da je Srbija nakon referenduma 2006. godine bez odlaganja priznala nezavisnost Crne Gore i uspostavila diplomatske odnose.
"Predsednik Aleksandar Vučić nije osporavao crnogorsku nezavisnost – naprotiv, više puta je ponovio da Srbija Crnu Goru doživljava kao bratsku i prijateljsku državu. Ono što je istakao jeste da se nezavisnost Crne Gore ne može i ne sme koristiti kao izgovor za negiranje srpskog identiteta, kulture, jezika i vere velikog broja građana Crne Gore, niti za podsticanje podela u crnogorskom društvu", dodaje se u saopštenju.
U vreme raspada Jugoslavije početkom devedesetih, Crna Gora je ostala u Saveznoj republici Jugoslaviji, dvočlanoj federaciji sa Srbijom, kasnije Državnoj zajednici Srbije i Crne Gore.
Kampanju za obnovu nezavisnosti 2006. predvodio je čelnik tada vladajuće Demokratske partije socijalista, Milo Đukanović.
S druge strane, protiv nezavisnosti su bile prosrpske partije okupljene u bloku za zajedničku državu sa Srbijom.
Za nezavisnost je na referendumu 2006. godine glasalo 55,5 odsto građana Crne Gore.
Dvadeset godina od obnove nezavisnosti obeležava se 21. maja, a država planira trodnevni program povodom jubileja.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da je dobio poziv za obeležavanje, ali da neće učestvovati u "glamuroznoj proslavi otcepljenja od Srbije".
"Srbiju volim najviše na svetu i da slavim tako nešto bilo bi me sramota i pljunuo bih sebi i svom narodu u lice. A oni neka slave šta god hoće", rekao je Vučić novinarima u Beogradu.
Nakon što je Crna Gora zvanično proglasila nezavisnost, zemlja je ubrzo primljena u sve relevantne međunarodne organizacije poput Ujedinjenih nacija, Saveta Evrope i OEBS-a.
Vlada vođena Milojkom Spajićem najavljuje da će Crna Gora 2028. godine stupiti i u Evropsku uniju, a da će tokom 2026. godine zatvoriti sva pregovaračka poglavlja.
Xu Zewei, kineski državljanin koga su SAD optužile za hakovanje američkog istraživanja o COVID-19, izručen je krajem aprila Americi iz Italije.
Takav scenario izbegao je kineski državljanin Cui Guanghai pobegavši iz kućnog pritvora u Beogradu.
Bio je pritvoren po zahtevu američkih vlasti zbog optužbi za proganjanje jednog kineskog umetnika koji živi u SAD.
A kasnije je u SAD optužen i za pokušaj krijumčarenja vojne opreme u Kinu.
Upravo je Srbiju direktor američkog FBI Kaš (Kash) Patel označio kao jednu od zemalja koje kineske državljane, umesto ekstradicije u SAD, vraćaju u Kinu.
Tokom saslušanja u američkom Senatu 12. maja, Patel je objašnjavajući posetu Milanu, rekao da je tamo u pritvoru bio vrhunski sajber kriminalac povezan sa Komunističkom partijom Kine.
"Uspeli smo da postignemo dogovor da ta osoba bude proterana iz Italije umesto da bude vraćena u Kinu, kao što se to često dešavalo u zemljama poput Srbije", rekao je.
Institucije Srbije nisu odgovorile na upit RSE povodom Patelovih navoda u Kongresu.
A Srđan Cvijić iz nevladinog Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) kaže za RSE da je to veoma loš signal za Srbiju.
On navodi da kada direktor FBI pomene jednu zemlju pred Kongresom u kontekstu Kine, ekstradicija i bezbednosnih pretnji, to "nije usputna diplomatska neprijatnost."
"To znači da je ta zemlja ušla u američki bezbednosni diskurs kao problematičan akter", smatra on.
Srbija kao kandidat za članstvo u Evropskoj uniji razvija bliske odnose i političku, ekonomsku i vojnu saradnju sa Kinom i pored upozorenja iz Brisela i Vašingtona.
Kina je angažovana na infrastrukturnim projektima u Srbiji, od kineskih banaka se uzimaju krediti, a poslednjih godina Srbija intenzivira nabavku kineskog oružja.
Koga su SAD tražile od Srbije?Direktor FBI pred Kongresom nije pomenuo konkretna imena i slučajeve kada je govorio o Srbiji.
Ali je govoreći 28. aprila za Fox news o ekstradiciji Zeweija iz Italije naveo da je postojao jedan slučaj kada je 2025. jedan kineski državljanin bio pritvoren u Srbiji.
Dodao je da je on na kraju "vraćen u Kinu, uprkos naporima SAD da obezbede njegovo izručenje."
U septembru 2025. objavljeno je da su skinuvši elektronske nanogice iz kućnog pritvora u Beogradu pobegli kineski državljanin Guanghai i britanski Džon Miler.
Oni se prema američkom Ministarstvu pravde sumnjiče da su "koordinisali i rukovodili zaverom kako bi uznemiravali, zastrašivali i pretili građaninu Los Anđelesa koji je javno kritikovao kineskog predsednika Si Đinpinga".
Nakon njihovog bekstva Viši sud u Beogradu je naredio raspisivanje poternice.
Slučaj bekstva i dalje nerazjašnjenMinistarstvo unutrašnjih poslova Srbije nije odgovorilo na upit RSE da li su njih dvojica napustili Srbiju i kako je bilo moguće da pobegnu dok su bili pod elektronskim nadzorom.
Nije odgovoreno ni da li se za njima traga.
Istraživački portal BIRN je u novembru 2025. objavio da je samo sat vremena nakon što su nestali Guanghai i Miler, sa beogradskog aerodroma u pravcu Pekinga poleteo privatni avion kineske kompanije.
Ni Ambasada Kine nije odgovorila na upit RSE da li su bili u kontaktu sa Guangaijem i Milerom od trenutka bekstva i da li su na bilo koji način učestvovali u njihovom odlasku iz Srbije.
Srđan Cvijić iz BCBP-a kaže da pominjanje Srbije u Kongresu pokazuje da za SAD ovaj slučaj postaje nešto "mnogo ozbiljnije od jednog diplomatskog nesporazuma."
"Za njih je to deo šireg pitanja, da li je Srbija zemlja koja sarađuje sa SAD u suzbijanju kineskog uticaja, transnacionalne represije i nezakonitog transfera tehnologije, ili je zemlja koja u ključnim trenucima daje prednost odnosima sa Pekingom", naveo je.
Vlasti u Srbiji od dolaska Srpske napredne stranke 2012. intenzivno razvijaju odnose sa Kinom i predsednikom Si Đinpingom.
Lideri međusobne odnose dve države opisuju kao "čelično prijateljstvo".
Sa druge strane Kina je za SAD, kako kaže Cvijić, centralni bezbednosni, tehnološki, ekonomski, obaveštajni i geopolitički izazov.
Zbog toga je, kako dodaje, posebno opasno što je Srbija u tom kontekstu u Kongresu povezana sa Kinom.
"Ako se Srbija u Vašingtonu počne posmatrati kao zemlja u kojoj kineski državljani, koje traži američko pravosuđe, mogu da izbegnu izručenje SAD i završe u Kini ili nestanu iz pravnog postupka, onda to direktno narušava poverenje u Beograd", dodao je.
Kako Srbija odgovara na zahteve za izručenjem?Cvijić smatra da slučaj bekstva kineskog državljanina ne govori samo o jednom propustu u sistemu obezbeđenja, već o mnogo dubljem obrascu ponašanja države.
Pokazuje, kaže on, i selektivnost u ponašanju srpskih vlasti, pa kada SAD traže ljude povezane sa kineskim operacijama, oni pobegnu iz kućnog pritvora.
"Kada Rusija ili Belorusija gone svoje disidente, srpske institucije odjednom znaju da budu veoma kooperativne, veoma brze i veoma stroge", naveo je.
Beloruski aktivista i novinar Andrej Gnjot proveo je godinu dana u pritvoru u Srbiji čekajući odluku o izručenju Minsku.
On je nakon ukidanja pritvora napustio Srbiju 31. oktobra 2024.
Srbija takođe ima problematičnu istoriju izručenja turskih državljana toj državi, uprkos pozivima iz UN da se uzdrže od ekstradicija.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić ponavlja da su za Srbiju, osim Kine i Rusije, podjednako važni dobri odnosi sa SAD i EU.
Srbija je jedna od zemalja Zapadnog Balkana koja je kandidat za članstvo u EU, ali poslednjih godina stagnira i zaostaje na tom putu.
Jedan od razloga za to je i neusaglašavanje sa spoljnom i bezbednosnom politikom EU.
Međunarodni rezidualni mehanizam u Hagu saopštio je 14. maja da je odbio zahtev pravnih zastupnika osuđenika za ratne zločine Ratka Mladića za privremeno puštanje na slobodu.
Mehanizam je saopštio da su nezavisni medicinski eksperti zaključili da Služba za medicinsku negu Pritvorske jedinice Ujedinjenih nacija i zatvorska bolnica adekvatno zdravstveno prate i leče Mladića.
"Oni nisu utvrdili postojanje neadekvatne nege ili lečenja koji bi išli u prilog puštanju na slobodu", saopštio je Mehanizam.
Dodaje se da je Mladić trajno smešten u novoizgrađenom objektu zatvorske bolnice koji je opremljen za pružanje multidisciplinarne nege zatvorenicima sa složenim medicinskim stanjima.
"Mladić ima smeštaj u novoj, najsavremenijoj zatvorskoj bolnici uz stalni nadzor i brze transfere u civilne bolnice po potrebi", saopštio je Mehanizam.
Navodi se da osuđeni ima adekvatnu palijativnu negu, pomoć u dnevnim aktivnostima, kao i prevodioce i osoblje koje govori njegov jezik.
Ratko Mladić osuđen je u Hagu na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida i zločina protiv čovečnosti tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Njegova odbrana zatražila je privremeno oslobađanje zbog, kako je saopštila, teško narušenog zdravstvenog stanja i potrebe za bolničkim lečenjem.
Ministar pravde Srbije Nenad Vujić posetio ga je 20. aprila i zatražio od Haga da se Mladić leči na slobodi.
Prethodno je u junu 2025. Mladićeva odbrana tražila privremeno ili prevremeno puštanje na slobodu na osnovu navodne terminalne dijagnoze i kratkog očekivanog životnog veka.
Mehanizam je odbio zahtev pod obrazloženjem da Mladić prima sveobuhvatnu zdravstvenu negu.
Ratko Mladić pravosnažno je u Hagu osuđen 8. juna 2021. za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti.
U pritvoru pod nadzorom Međunarodnog mehanizma je od hapšenja 2011. godine u selu Lazarevo u Srbiji.
Presudom suda u Hagu utvrđeno je da je kriv za genocid nad oko 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, zaštićenoj zoni UN u leto 1995, progon i prisilno premeštanje Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje civila tokom opsade Sarajeva i držanje pripadnika mirovnih snaga UN kao talaca tokom NATO bombardovanja 1995.
Par hiljada studenata i građana okupilo se 14. maja posle podne ispred zgrade Radio-televizije Srbije (RTS) u Beogradu sa zahtevom da javni medijski servis u centralnoj informativnoj emisiji Dnevnik 2 emituje vest o incidentima tokom odavanja pošte žrtvama novosadske nesreće u četvrtak u podne ispred beogradskog Pravnog fakulteta.
RTS je o tome izvestio u 18. minutu Dnevnika, nakon čega su studenti saopštili da nisu zadovoljni izveštajem i tajmingom, smatrajući da je trebalo da bude na početku emisije u 19.30, a ne pri njenom kraju. Nakon toga proglasili su kraj ovog protesta pred RTS-om.
Prethodno se tokom skupa kod Pravnog fakulteta, na koji su pozvali studenti u blokadi, dogodio incident u kom je povređen stariji muškarac.
Vozaču koji je automobilom probio komemorativnu blokadu kod Pravnog i udario penzionera određeno je zadržavanje do 48 sati zbog sumnje da je izvršio krivično delo teško ubistvo u pokušaju, saopštila je policija.
Navodi se da je "vozač M.S. (1985) nakon verbalne rasprave sa učesnicima neprijavljenog okupljanja, probio blokadu vožnjom u rikverc i udario muškarca (1936) na pešačkom prelazu".
Povređeni je prevezen u bolnicu.
Univerzitetski klinički centar Srbije (UKC) saopštio je da je pacijent (90) koji je povređen ispred beogradskog Pravnog fakulteta u stabilnom i svesnom stanju.
"Nakon urađene kompletne dijagnostike, zadržan je na daljem lečenju na ortopediji”, navedeno je u objavi KCS.
Studenti u blokadi objavili su prethodno da je čovek u automobilu "nasilno pokušao da prođe preko raskrsnice na kojoj su se u tom trenutku nalazili građani i studenti".
"Tom prilikom došlo je do rasprave, muškarac je izašao iz svog automobila i udario našeg kolegu, studenta Pravnog fakulteta, nakon čega se vratio u auto i njime udario čoveka od skoro 90 godina, koji je stajao s nama na raskrsnici", naveli su studenti na Instagramu.
Na snimicima na društvenim mrežama vidi se momenat kada automobil obara čoveka, a potom i policajci koji stoje ispred vozila na kojem je razbijeno zadnje staklo i okupljeni koji traže da vozač bude priveden.
Nakon njegovog hapšenja, drugi vozač je u novom incidentu svojim autom pokušao da prođe kroz okupljene. Kako prenosi Fonet, građani su zaustavili taj auto, a neki od prisutnih izjavili su da je vozač šipkom udario jednog studenta.
Obaranje penzionera automobilom nije bio prvi slučaj naletanja vozilima na studente i učesnike antivladinih blokada i protesta koji su počeli nakon pogibije 16 ljudi u padu nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu.
Jedna studentkinja teško je povređena u januaru 2025. kada je automobil uleteo među studente koji su blokirali raskrsnicu u centru Beograda.
Istog meseca na Novom Beogradu automobil je udario redare studentskog protesta. Jedna studentkinja teško je povređena nakon što je odbačena na haubu i kolovoz. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pomilovao je devojku koja je vozila automobil i koja je bila osumnjičena za ubistvo u pokušaju.
Vučić je pomilovao i četvoricu aktivista vladajuće Srpske napredne stranke koji su u januaru 2025. bejzbol palicama napali studente u Novom Sadu.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da je dobio poziv za obeležavanje 20. godišnjice nezavisnosti Crne Gore, ali da neće učestvovati.
"Inače sam dobio poziv da učestvujem u glamuroznoj proslavi otcepljenja od moje Srbije. Naravno, u tome neću učestvovati. Srbiju volim najviše na svetu i da slavim tako nešto bilo bi me sramota i pljunuo bih sebi i svom narodu u lice. A oni neka slave šta god hoće", rekao je Vučić 14. maja u Beogradu.
Vučić je ocenio da je siguran da će i Srbi i drugi građani Crne Gore Srbiju "uvek osećati kao bratsku zemlju".
Crna Gora 21. maja obeležava 20 godina od obnove nezavisnosti. Država planira trodnevni program povodom jubileja.
U vreme raspada Jugoslavije početkom devedesetih, Crna Gora je ostala u Saveznoj republici Jugoslaviji, dvočlanoj federaciji sa Srbijom, kasnije Državnoj zajednici Srbije i Crne Gore.
Kampanju za obnovu nezavisnosti 2006. predvodio je čelnik tada vladajuće Demokratske partije socijalista, Milo Đukanović.
S druge strane, protiv nezavisnosti su bile prosrpske partije okupljene u bloku za zajedničku državu sa Srbijom.
Za nezavisnost je na referendumu 2006. godine glasalo 55,5 odsto građana Crne Gore.
Nakon što je nezavisnost zvanično proglašena 3. juna, zemlja je ubrzo primljena u sve relevantne međunarodne organizacije poput Ujedinjenih nacija, Saveta Evrope i OEBS-a.
Vlada vođena Milojkom Spajićem najavljuje da će Crna Gora 2028. godine stupiti i u Evropsku uniju, a da će tokom 2026. godine zatvoriti sva pregovaračka poglavlja.