Mogućnost nastavka pristupnih pregovora između Beograda i Brisela biće razmatrana i u kontekstu glorifikacije lika i dela osuđenog za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovečnosti Ratka Mladića, upozorila je Evropska komisija. "Kao što znate, razgovori o Klasteru 3 trenutno se vode sa državama članicama. I ta rasprava će morati da uzme u obzir i najnovija politička dešavanja kojima smo svedočili", izjavio je na konferenciji za novinare Gijom Mersije (Guillaume Mercier), portparol Evropske komisije nadležan za pitanja proširenja. Evropska komisija se godinama zalaže za nastavak pristupnih pregovora između Evropske unije i Srbije, pri čemu preporučuje otvaranje Klastera 3, za koji se smatra da je Srbija tehnički spremna. Poslednje intenzivno angažovanje na ovom pitanju bilo je pre letnje pauze, kada je Evropska komisija pozivala države članice da postignu saglasnost o otvaranju ovog klastera i time odblokiraju proces pregovora, koji je praktično zastao pre gotovo pet godina. "U julu smo napravili našu procenu u vezi sa Klasterom 3. To je bila tehnička procena različitih reformi i koraka koje je potrebno ispuniti kako bi Klaster 3 bio otvoren. Ta procena je urađena još u julu, na osnovu svih relevantnih elemenata koji su u tom trenutku bili na raspolaganju", objasnio je portparol Mersije. Od decembra 2021. godine Srbija nije otvorila nijedno novo pregovaračko poglavlje. Prvobitno je razlog za to bilo neusaglašavanje sa spoljnom politikom EU, pre svega izostanak uvođenja sankcija Rusiji kao odgovor na agresiju na Ukrajinu, dok je kasnije i stanje vladavine prava dodatno podstaklo skepticizam pojedinih država članica. Situaciju sada dodatno komplikuju dešavanja nakon smrti i sahrane Ratka Mladića, koji je preminuo 27. avgusta u Hagu, a 7. septembra sahranjen u Beogradu uz državne počasti. Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen (Ursula von der Leyen) i predsednik Evropskog saveta Antonio Košta (Antonio Costa) oglasili su se zajedničkom reakcijom, ocenivši "šokantnim" prizore iz Beograda tokom sahrane osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. "Elementi zvanične podrške, kao i prisustvo pojedinih visokih srpskih zvaničnika na sahrani, duboko su za žaljenje. Oni pokazuju neuspeh u suočavanju sa mračnim poglavljem novije evropske istorije i u suprotnosti su sa vrednostima na kojima se zasniva put Srbije ka Evropskoj uniji", naglasili su u zajedničkoj objavi lideri ključnih evropskih institucija. U međuvremenu, predsednica Evropske komisije uskoro će krenuti na redovnu godišnju turneju po zemljama regiona. I dalje nema potvrde da li će tom prilikom posetiti i Srbiju.

Jedino po čemu se Ratko Mladić isticao bili su njegovi zločini. Ono što danas vidite kroz plakate, murale i jezive propovijedi koje drže pojedini svećenici upravo je to: javna reinterpretacija najgorih dijelova prošlosti i njihovo prikazivanje kao najboljih. Kaže to u intervjuu za Radio Slobodna Evropa Eric Gordy (Eric Gordy američki je sociolog i politolog te profesor političke i kulturne sociologije na University College London (UCL), gdje se bavi društvenim, političkim i kulturnim procesima u jugoistočnoj Europi. Njegov znanstveni rad posebno je usmjeren na pitanja nacionalizma, tranzicijske pravde, suočavanja s prošlošću, političke kulture te procesima pomirenja na Zapadnom Balkanu. Autor je utjecajnih knjiga poput The Culture of Power in Serbia (Kultura moći u Srbiji - Nacionalizam i uništavanje alternativa) i Guilt, Responsibility and Denial (Krivnja, odgovornost i poricanje), u kojima analizira ulogu nacionalizma u ratovima devedesetih te odnos srpskog društva prema ratnim zločinima i nasljeđu režima Slobodana Miloševićeva.), američki sociolog i politolog te profesor političke i kulturne sociologije na University College London čiji rad je posebno usmjeren na države nastale raspadom Jugoslavije, uključujući pitanja nacionalizma i suočavanja s prošlošću. Prema njegovu mišljenju, pozitivna percepcija u dijelu srpske javnosti ratnog komandanta Vojske Republike Srpske, koji je osuđen za genocid i najteže ratne zločine pred sudom Ujedinjenih naroda, proizlazi iz kombinacije straha, političke propagande i potrebe da se izbjegne suočavanje s prošlošću. U intervjuu govori i o načinu na koji političke elite na Zapadnom Balkanu kontinuirano reproduciraju ratne narative, dok nove generacije često odrastaju uz pojednostavljene interpretacije ratova koje nisu osobno iskusile. Gordy ističe da balkanska društva nisu iznimka, navodeći primjere zemalja Zapada za naknadna opravdanja kolonijalizma i masovnih zločina. Radio Slobodna Evropa: Je li Mladićeva sahrana otkrila nešto novo o zapadnom Balkanu u 2026. godini, osobito o nasljeđu ratova iz 1990-ih? Eric Gordy: Kratak odgovor glasi: nažalost, ovdje nema ničega novog. Sprovod samo potvrđuje ono što smo već znali. Radio Slobodna Evropa: Zašto dio ljudi u Srbiji i Republici Srpskoj i dalje ima pozitivno mišljenje o Ratku Mladiću unatoč njegovoj pravomoćnoj osudi pred međunarodnim sudom Ujedinjenih naroda za bivšu Jugoslaviju? Eric Gordy: Mogli bismo navesti mnogo razloga, poput ideologije i propagande, ali najvažniji je vjerojatno strah. Ljudi se boje dominacije, kako moćnih aktera u međunarodnom sistemu tako i vlastitih vlada. Čini se da su mnogi uvjereni, i to ne bez razloga, da ih se iskorištava i da ih se obmanjuje. Teško je osuđivati ljude zbog takvog straha. U mnogim slučajevima vjerojatno su u pravu. Problem postaje složeniji kada ljudi postave pitanje: ako nam svi lažu, što je onda istina? Tu na scenu stupaju političari, propagandisti i veliki medijski sistemi. Oni pritom imaju golemu prednost jer ljudi najlakše vjeruju onome što im je najkomfornije. Pomisao da možda dijele dio krivnje ili da uvjeti njihova života počivaju na nekom zločinu nije nimalo komforna. Zato se stav da "svi lažu" samo na prvi pogled doima kritičkim stavom. U mnogo je slučajeva zapravo riječ o traženju oslobođenja od odgovornosti. Radio Slobodna Evropa: Je li komemoracijom osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću odana počast osobi, ideologiji ili vlastitoj interpretaciji prošlosti? Eric Gordy: Najsnažniji argument koji sam posljednjih dana čuo u prilog komemoriranju Mladića u osnovi tvrdi da je on spasio ljude zato što bi, da Vojska Republike Srpske nije ubila velik broj civila, "oni to učinili nama". Taj argument nije nimalo originalan. Sociolog Daniel Chirot i socijalni psiholog Clark McCauley u svojoj studiji svih masovnih pokolja i genocida koje su uspjeli pronaći u povijesti pokazuju da je temeljni motiv svih genocida uvjerenje pripadnika moćnije skupine da pripadnici manje moćne skupine predstavljaju smrtnu prijetnju njima samima. Takav argument politički je koristan jer eliminaciju predstavlja kao nužnost. On služi i kao izgovor za zločin prije nego što se dogodi i kao opravdanje nakon što je počinjen. Mnogo se govori o poricanju, no zanimljivo je da je ovaj argument nespojiv s poricanjem. Zapravo, riječ je o slavljenju zločina. Ako netko tvrdi da je bilo nužno počiniti zločin i da je taj zločin imao korisne posljedice, onda ne može istodobno tvrditi da ljudi o kojima je riječ nisu počinili zločin. Politička korisnost toga za vladajući režim očita je: omogućuje mu da istodobno polaže pravo i na trijumfalizam i na status žrtve. Gledajući u cjelini, to je vjerojatno jedini razlog zbog kojeg se Mladića komemorira. Ako promatrate Mladićevo ponašanje kao osobe, doista ne postoji ništa vrijedno divljenja: temeljito ponižavanje Nesiba Mandžića (Nesib Mandžić je bio je direktor srednje škole u Srebrenici, a nakon pada enklave našao se među civilima okupljenima u bazi UN-a u Potočarima. Bio je jedan od troje bošnjačkih predstavnika koji su 11. i 12. jula 1995. sudjelovali na sastancima u hotelu Fontana u Bratuncu s Ratkom Mladićem, predstavnicima Vojske Republike Srpske i nizozemskog bataljuna UNPROFOR-a. Ibro Nuhanović je ubijen, dok je Ćamila Omanović preminula nedugo nakon toga. Formalno, razgovaralo se o evakuaciji stanovništva i predaji oružja. Mandžić je svjedočio da su pregovori bili samo privid političkog procesa dok je vojna operacija već trajala. Nakon sastanaka, snage Vojske Republike Srpske počele su organizirati transport civila iz Potočara prema teritoriju pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine. Muškarci i dječaci sustavno su odvajani od žena, djece i starijih osoba. Hiljade žena i djece deportirane su autobusima, dok su muškarci zadržavani pod različitim izgovorima, uključujući navodne sigurnosne provjere i ispitivanja. U danima nakon pada Srebrenice uslijedila su masovna pogubljenja na više lokacija u okolici Srebrenice, Bratunca, Zvornika i drugih mjesta istočne Bosne. Ti zločini kasnije su pred međunarodnim sudovima okvalificirani kao genocid.), koji je doveden na pregovore bez ikakve stvarne pregovaračke moći, dijeljenje čokolade djeci čije je obitelji već bio odlučio ubiti ili prijeteće geste prema svjedocima na sudu. To je ponašanje sociopata. Ni kao vojni zapovjednik nije bio osobito impresivan. Bio je vrlo učinkovit protiv nenaoružanih civila, ali bi se povlačio čim bi se suočio s protivnikom usporedivih sposobnosti. Jedino po čemu se isticao bili su njegovi zločini. Ono što danas vidite kroz plakate, murale i jezive propovijedi koje drže pojedini svećenici upravo je to: javna reinterpretacija najgorih dijelova prošlosti i njihovo prikazivanje kao najboljih. Radio Slobodna Evropa: Zašto sudske presude ne mogu redefinirati mjesto osobe osuđene za najteže zločine u Evropi nakon Drugoga svjetskog rata u kolektivnom sjećanju dijela jedne zajednice? Eric Gordy: Bio bih sklon upozoriti na opasnost od pojednostavljenih shvaćanja kolektivnog sjećanja. Ono nikada nije jedinstveno. Uvijek postoji više različitih kolektivnih sjećanja. Murali, plakati i ružne predstave na nogometnim utakmicama privlače mnogo medijske pozornosti. No ljudi koji uklanjaju plakate, prepravljaju murale i govore o temama o kojima treba govoriti manje su dramatični pa uglavnom ostaju nezapaženi. S druge strane, međunarodna pravda ipak ima određenu ulogu, a nesretna je okolnost to što dio njezine slabosti proizlazi upravo iz činjenice da je međunarodna. Nakon 2000. godine, kada je nakratko postojalo novo političko vodstvo koje je moglo samostalno djelovati i obratiti se javnosti, postojanje međunarodnog suda omogućilo je da se taj posao prebaci na nekoga drugoga. A taj "netko drugi" bio je daleko i slabo povezan s domaćom javnošću. Postoji i nešto problematično u televizijskom prijenosu kaznenih suđenja. On stvara dramatski okvir u kojem optuženik postaje glavna zvijezda, pa ga se može prikazivati kao nekoga tko "brani narod", umjesto da odgovara za vlastite zločine. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) donio je i dobre i loše presude. Presuda Mladiću jedna je od dobrih, premda su neki zaključci mogli biti i snažnije formulirani. Riječ je o temeljitoj i sustavnoj analizi dokaza te pažljivo obrazloženom pravnom zaključivanju. Međutim, presuda ima više od 2000 stranica i zbog toga su je vjerojatno pročitali uglavnom stručnjaci. U međuvremenu se nije dogodilo ono što se trebalo dogoditi: vlade nisu učinkovito komunicirale javnosti što je na suđenju utvrđeno. Institucije kojima ljudi najviše vjeruju, poput religijskih zajednica, obrazovnog sustava i kulturnih institucija, uglavnom su šutjele, a ponekad su čak sudjelovale u propagandi. Za svakoga tko želi čuti nešto drukčije od "službene priče", informacije jesu dostupne, ali ih mora sam istražiti i analizirati. Katkad to mora činiti usprkos snažnom društvenom pritisku. Ako smo išta naučili iz eksperimenta međunarodne pravde započetog kroz Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodni kazneni sud za Ruandu (ICTR), onda je to da su kaznena suđenja nužna, ali nikada nisu dovoljna. Dijalog se mora poticati na svim razinama društva, a to se jednostavno nije dogodilo. Istodobno, suprotstavljena logika sudskog postupka ponekad može biti štetna jer ljude potiče da suđenja promatraju kao natjecanje i da navijaju za jednu stranu. Radio Slobodna Evropa: Jesu li ratni narativi koje dijele današnje generacije na zapadnom Balkanu naslijeđe prošlosti ili posljedica njihove stalne političke reprodukcije? Eric Gordy: Svaka nacionalna država ulaže mnogo energije, kroz obrazovanje, simbole i svakodnevne rituale, kako bi potaknula ljude da se poistovjete s vladajućom većinom i službenom verzijom povijesti. Za razliku od kritičkih inicijativa ili prosvjednih pokreta, država u pravilu traje dugo, a njezino shvaćanje temeljnih interesa uglavnom se ne mijenja ni kada na vlast dođe nova stranka. Zbog toga političke skupine na vlasti imaju golemu prednost kontinuiteta kada promiču određeni narativ. Možda je korisno razmisliti i o barem jednom aspektu generacijskih razlika. Iz današnje perspektive mnogi se ljudi podsmjehuju retorici iz razdoblja državnog socijalizma. Budimo iskreni, dio te retorike doista je bio pomalo besmislen. No dio je bio autentičan, osobito ideja da su svi ljudi u temelju jednaki i da postoji određeno zajedništvo koje povezuje sve narode regije. Ljudi koji su odrastali s tim idejama kao dijelom svog obrazovanja i socijalizacije nisu ih nužno svi i živjeli, što je očito, ali su im one pružale stvarnu alternativu mržnji kojom su bili okruženi. Danas nema mnogo ljudi, a još manje institucija, koje nude takve alternative. To znači da čak i oni koji sumnjaju u službene narative često nemaju lako dostupne drukčije priče. Radio Slobodna Evropa: Može li generacija koja nije iskusila ratove postati radikalnija u tumačenju rata od generacije koja ga je doista proživjela? Eric Gordy: Često zaboravljamo da je masovno nasilje 1990-ih istodobno bilo i dokumentirano, praćeno te osporavano. Ista generacija koja je proizvela počinitelje zločina stvorila je i dokumentacijske organizacije, organizacije za zagovaranje ljudskih prava te ljude koji su se aktivno suprotstavljali promicanju zločina. Za mali broj ljudi koji znaju za njih, ti su pojedinci heroji. Za mnogo veću skupinu oni su izdajnici. A za skupinu veću od obje prethodne zajedno, te su činjenice potpuno nepoznate. Nova generacija odgajana je u uvjerenju da je vjernost propagandi iz 1990-ih temeljni dio identiteta i građanske pripadnosti. Upravo ovdje osobno iskustvo postaje iznimno važno. Ljudi koji su proživjeli nasilje znaju koliko je ono bilo uvjetovano okolnostima, koliko je bilo osporavano i koliko je stvarnost bila složena. Ljudi koji to nisu proživjeli kroz obrazovanje su često dobili pojednostavljenu i svedenu sliku prošlosti. Potiče ih se da vjeruju kako su tijekom 1990-ih svi dijelili uvjerenja koja su zapravo bila predmet dubokih i široko rasprostranjenih sporova. Istodobno se mnoge ljude obeshrabruje da ih u tome ispravljaju ili ih se proglašava "neprijateljima" ako to pokušaju. Radio Slobodna Evropa: Jesu li balkanska društva iznimka u odnosu prema osuđenim ratnim zločincima? Eric Gordy: Nije teško pronaći naknadna opravdanja za masovne zločine. Kolonijalizam je navodno "donio razvoj". Masovno zatvaranje bilo je "za njihovo dobro". Masovna ubojstva bila su "nužna za očuvanje reda". Mnoga takva opravdanja ulaze u nastavu povijesti ili barem u popularno razumijevanje prošlosti iz jednostavnog razloga: većina ljudi, želi li sačuvati osjećaj moralne udobnosti, radije ne želi biti svjesna krivnje iz prošlosti. No to nije cijela priča. Gdje god postoji službena povijest, postoji i neslužbena. Neslužbene povijesti obično su teorijski bogatije, plodnije za nova empirijska istraživanja i, što je također važno, češće ih podupiru akademici koji o njima predaju, osobito na univerzitetskoj razini. Osim toga, stanovništvo se mijenja. Ljudi koji su nekoć bili "s druge strane" kolonijalizma nisu svi ostali na toj strani te su mnogi postali politički i kulturno utjecajni u nekadašnjim imperijalnim središtima. Ako živite u velikom i raznolikom gradu te redovito komunicirate s ljudima čije obiteljske povijesti potječu iz različitih dijelova svijeta, postaje sve teže održavati stare službene poglede. U mnogim dijelovima svijeta prihvaćanje odgovornosti postalo je sastavni dio uobičajenih političkih obveza. Kanadsko povjerenstvo koje se bavilo povijesnim odnosom prema autohtonom stanovništvu primjer je dobre prakse, ne samo zbog doprinosa utvrđivanju činjenica nego i zbog otvaranja pitanja sadržaja odgovornosti i značenja pomirenja. Kanada u tome nije usamljena. Australija i Nizozemska ulažu u istraživačke institucije te obilježavaju dane posvećene suočavanju s povijesnim nasljeđem. Ujedinjena Kraljevina poduzima opreznije korake u tom smjeru. Čak su i Sjedinjene Američke Države išle tim putem prije dolaska sadašnje administracije. No možda je najzanimljivije upravo ono što se danas događa u SAD-u. Reakcija na alternativna sjećanja i kritičke interpretacije prošlosti postala je agresivna. Sadašnja administracija ukida financiranje obrazovnih programa, mijenja informativne oznake u parkovima, zatvara muzeje i memorijalne centre ili ih prisilno preoblikuje. Time se želi poslati poruka da je razdoblje odgovornosti i polaganja računa za postupke iz prošlosti završilo te da je došlo vrijeme (ponovno?) za nesputano demonstriranje moći bez isprike. No očajnički pokušaj prepravljanja prošlosti nije znak snage. To je pokazatelj koliko su stare dominantne strukture zapravo slabe kada se suoče s istraživanjem, sviješću, sjećanjem i građanima koji razumiju da imaju određene obveze prema svijetu.

Memorijalni centar Srebrenica-Potočari saopštio je 8. septembra kako očekuje da mreža FARE (Fudbal protiv rasizma u Evropi) uputi Aleksanderu Čeferinu, predsjedniku UEFA-e, preporuku o suspenziji Fudbalskog saveza Srbije (FSS). Do ovoga je došlo nakon što je dan ranije, 7. septembra 2026. FARE podnio formalnu žalbu protiv FK Crvena zvezda zbog prikaza slike Ratka Mladića uz natpis "PRAVAC POTOČARI" na derbiju protiv FK Partizan. Odgovor FSS-a i sankcije prema klubovima u domaćem prvenstvu je izostao, zbog čega je predmet upućen u Nyon. "Memorijalni centar je predmet, uz žalbu FSS-u, uputio na znanje i Čeferinu, Theodoru Theodoridisu, generalnom sekretaru UEFA-e, Martinu Kallenu, izvršnom direktoru UEFA-e, i Piari Powaru, izvršnom direktoru mreže Fare, UEFA-inog dugogodišnjeg partnera za praćenje i prijavljivanje diskriminacije u fudbalu", poručuju iz Memorijalnog centra. Iz Memorijalnog centra navode da su i ranije sankcije FSS-a i UEFA-e prema Crvenoj zvezdi bile nedovoljne da spriječe ponavljanje sličnih incidenata, podsjećajući na raniji transparent "Generale, večna slava i hvala" prikazan nakon utakmice protiv Viktorije Plzenj, koji je klub takođe podijelio na svojim zvaničnim kanalima. Iz Memorijalnog centra Srebrenica navode da će, ukoliko FSS ne pokrene efikasan disciplinski postupak u razumnom roku, tražiti da UEFA slučaj razmotri u vlastitoj nadležnosti, pozivajući se na član 29(4) Disciplinskog pravilnika UEFA-e, koji predviđa nadležnost UEFA-e kada nacionalni savez ne procesuira ozbiljno kršenje statutarnih ciljeva ili ga procesuira na neprimjeren način. "Dobili smo uvjeravanja da će FARE (Football Against Racism in Europe) preporučiti suspenziju Fudbalskog saveza Srbije. FARE je nevladina mreža koja od 2001. sarađuje sa UEFA-om na praćenju i prijavljivanju rasizma i diskriminacije na utakmicama, uključujući sistem posmatrača (Fare Observer System) koji prikuplja dokaze za UEFA-ine disciplinske postupke. FARE je ranije, kroz svoje mjesečne izvještaje o incidentima, već upozoravao na obrazac veličanja Ratka Mladića na utakmicama u Srbiji i Bosni i Hercegovini", zaključuju iz Memorijalnog centra Srebrenica. Evropska fudbalska unija ranije je kaznila Crvenu zvezdu iz Beograda i Borac iz Banjaluke zbog rasističkog ponašanja njihovih navijača pošto je na utakmicama tih klubova u evropskim takmičenjima odavana počast Ratku Mladiću, osuđenom zbog genocida i drugih ratnih zločina. Disciplinska komisija UEFA-e saopštila je 4. septembra da je Crvenoj zvezdi izrečena novčana kazna od skoro 100.000 eura zbog rasističkog ponašanja i neprikladnog skandiranja, kao i zabrana prodaje ulaznica njenim navijačima za naredno gostovanje u evropskom takmičenju. Tokom utakmice navijači beogradskog kluba istakli su transparente "Generale, velika slava i hvala", uz skandiranje imena Ratka Mladića, a nakon toga je FK Crvena zvezda na svojim zvaničnim profilima na društvenim mrežama objavila fotografije na kojima su sporni transparenti jasno vidljivi. Zbog rasističkog i/ili diskriminatorskog ponašanja navijača Zvezda je kažnjena s 40.000 eura, dok je zbog prenošenja poruke koja nije prikladna za sportski događaj kažnjena s 50.000 eura. Klub je kažnjen i s 8.250 eura zbog nedoličnog ponašanja ekipe na gostovanju u Plzenju.

Glorifikacija ratnih zločinaca, kao i sahrana osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, koji je pred međunarodnim sudom osuđen za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovečnosti, uz elemente državnih počasti u Srbiji, otvara ozbiljno pitanje koliko je država spremna da prihvati evropske vrednosti i da ih pretoči u konkretno delovanje – što je, deklarativno, strateški cilj zvaničnog Beograda. Međutim, ovo je ozbiljan test i za evropske institucije jer sada moraju da pokažu da li su zaista spremne da brane evropske vrednosti kada su one direktno dovedene u pitanje, kao i da li će za njihovo kršenje uslediti konkretne posledice. Evropska komisija (EK), čija predsednica ima dokazano blizak odnos sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, u prvom trenutku nije ocenila da je u Beogradu održana sahrana Ratka Mladića uz državne počasti. Brisel je suštinski promenio ton dan kasnije, kada su se povodom sahrane zajednički oglasili lideri evropskih institucija. Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen (von der Leyen) i predsednik Evropskog saveta Antonio Košta (Costa) ocenili su u zajedničkoj objavi da su "slike sa jučerašnje sahrane Ratka Mladića u Beogradu bile šokantne". "Elementi zvanične podrške, kao i prisustvo pojedinih visokih srpskih zvaničnika na sahrani, duboko su za žaljenje. Oni pokazuju neuspeh u suočavanju sa mračnim poglavljem novije evropske istorije i u suprotnosti su sa vrednostima na kojima se zasniva put Srbije ka Evropskoj uniji", poručili su Fon der Lajen i Košta. Džon O’Brenan (John O’Brennan), profesor evropske politike na Univerzitetu Mejnut i direktor Centra za evropske i evroazijske studije tog univerziteta, ocenjuje da bi Brisel trebalo da ode korak dalje. "Iako je komesarka Kos (Marta) izdala oštro saopštenje i otkazala predstojeću posetu Srbiji, zaista snažna reakcija EU trebalo je da bude potpuna suspenzija procesa pristupanja Srbije Evropskoj uniji. Jedini jezik koji ljudi poput (predsednika Srbije) Vučića poštuju ili razumeju jeste jezik snage, bez zamagljivanja i bojažljivosti", ocenjuje profesor O’Brenan za Radio Slobodna Evropa (RSE). "Poslednjih nekoliko dana ponovo je oživelo neke od najgorih užasa devedesetih godina, a nijedna zemlja kandidat za članstvo u EU nije smela da postupi na način na koji je Srbija postupila", naveo je O'Brenan. I društvene mreže bile su preplavljene komentarima političkih aktera u Briselu, a među najglasnijima bili su poslanici Evropskog parlamenta, koji su najavili da će tražiti ukidanje ili obustavu finansijske pomoći Srbiji. Međutim, otvoreno ostaje pitanje koliko je Evropska unija, u slučaju Srbije, spremna da ide daleko kako bi sprovela svoj više puta ponovljeni stav da u "EU nema mesta za glorifikaciju ratnih zločinaca i poricanje genocida". 'Vreme da se Srbija suoči s posledicama'O'Brenan smatra da su previše često Evropska komisija i pojedine države članice EU bile spremne da zažmure na zloupotrebe u Srbiji, uglavnom zato što su Beograd videle kao ključ za geopolitičku stabilnost na Balkanu. Postojala je procena da bi zemlja, ukoliko ostane izvan Evropske unije, mogla postati potencijalni izvor nestabilnosti i haosa. "Sada je došlo vreme da se Srbija suoči sa posledicama. To mora da znači uvođenje ozbiljnih materijalnih sankcija režimu u Beogradu. Ne možete biti kandidat za članstvo u EU i istovremeno veličati ratne zločince. Zamislite da Nemačka godinama nakon završetka Drugog svetskog rata organizuje državne sahrane Hajnrihu Himleru ili Hermanu Geringu", navodi O’Brenan. Majkl Li (Michael Leigh), nekadašnji direktor za proširenje u Evropskoj komisiji, a sada viši saradnik briselskog tink-tenka Bruegel, upozorava da ponašanje i poruke srpskog rukovodstva nisu bez posledica po evropski put zemlje. "Takvi događaji nisu bez posledica. Srbija je daleko ispod svog potencijala kada je reč o približavanju EU, velikim delom upravo zbog toga što su takvi stavovi i dalje široko rasprostranjeni u zemlji. Njen napredak ka članstvu u EU bio bi mnogo brži kada bi srpski lideri svojim delima, a ne samo rečima, pokazali posvećenost demokratiji, vladavini prava, pravima manjina i dobrosusedskim odnosima", navodi Li za RSE. Da li će biti posledica u procesu evropskih integracija?Hrvatski premijer Andrej Plenković izjavio je 7. septembra da je veličanje osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića suštinski nespojivo sa vrednostima na kojima počiva evropska integracija. "Svako ko osuđenom ratnom zločincu dodeljuje državne počasti ne razume za šta se Evropska unija zalaže i ne deli iste vrednosti demokratije, vladavine prava, poštovanja ljudskih prava i evropske solidarnosti", ocenio je Plenković tokom govora na Cernobbio forumu u Italiji. Hrvatska kao punopravna članica EU ima pravo veta na bilo koju odluku koja se odnosi na proširenje. Majkl Li dovodi u pitanje i spremnost srpskih vlasti da vrednosti evropskog projekta pretoče u konkretno političko delovanje, uz upozorenje da bez napretka u suočavanju s prošlošću i regionalnom pomirenju nema ozbiljnog pomaka ka članstvu. Istu poruku šalje i političarima iz regiona koji su izrazili žaljenje zbog Mladićeve smrti. "Posvećenost Vlade Srbije vrednostima na kojima počiva Evropska unija tek treba da bude potvrđena konkretnim delima. Nažalost, pojedini lideri drugih zemalja Zapadnog Balkana uputili su saučešće povodom Mladićeve smrti. To pokazuje da je u regionu potrebno ostvariti još značajan napredak u procesu pomirenja i poštovanju temeljnih vrednosti pre nego što bude spreman za članstvo u EU", ocenjuje Li. Profesor O’Brenan ukazuje na to da odavanje počasti Mladiću kroz državne elemente na sahrani otvara ozbiljna pitanja o podobnosti Srbije za članstvo u EU. "Za razliku od Nemačke, Srbija nikada nije doživela trenutak moralnog suočavanja sa krivicom za ratne zločine, niti je imala pandan nemačkom kancelaru Viliju Brantu, koji je kleknuo u Poljskoj i zatražio oproštaj za nemačke zločine. Beograd se nikada nije istinski suočio sa nasleđem etnonacionalizma i genocida koje su počinili ljudi poput Mladića i Miloševića", kaže profesor iz Irske i poznavalac pitanja u regionu zapadnog Balkana. "Umesto toga, srpski lideri nastavljaju da lažu, zamagljuju činjenice i prete svojim susedima. Sve to vreme približavajući se Moskvi i igrajući se Evropskom unijom kao sa lakom metom. Zato je vreme da se okonča farsa o potencijalnom članstvu Srbije u EU. Ne možete biti u EU i istovremeno nastaviti da se klanjate pred oltarom genocidnog ultranacionalizma", ocenjuje on. Međutim, bez obzira na to da li će sahrana osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića biti tretirana kao događaj sa državnim počastima ili ne, Srbija u pogledu evropskih integracija ostaje tamo gde je i bila – u praktično zamrznutom pregovaračkom procesu o članstvu. Razlozi za to su, pre svega, stanje u zemlji, naročito kada je reč o vladavini prava, ali i neusaglašavanje sa spoljnom politikom i sankcijama EU, posebno prema Rusiji. Zbog toga bi eventualne posledice događaja oko Mladićeve sahrane pre mogle biti materijalne ili diplomatske prirode nego direktna promena statusa pregovaračkog procesa. Dva skorašnja trenutka koja će pokazati da li ima posledicaMoguća poseta predsednice Evropske komisije Srbiji u okviru balkanske turneje i novac koji bi Srbija eventualno mogla da dobije iz Plana rasta za Zapadni Balkan dva su trenutka u kojima bi moglo da bude jasnije koliko je Brisel spreman da pokaže da će Srbija snositi posledice zbog glorifikacije ratnih zločinaca. Ursula fon der Lajen bi početkom oktobra trebalo da ima redovnu godišnju turneju po regionu, a prema zvaničnicima EK, prvi put se "ne isključuje mogućnost da se zaobiđe Srbija". Doduše, radilo bi se o krajnje ekstremnom postupku. Iako je verovatnoća da do toga dođe mala, poslednja zajednička objava Fon der Lajen i Antonija Košte mogla bi biti nagoveštaj za takvu odluku. U slučaju da ipak dođe u Beograd, Fon der Lajen bi mogla, kao Pirovu pobedu, da izabere da izbegne susret sa predsednikom Srbije pred kamerama, kao i da ne održi konferenciju za štampu. U svakom slučaju, njen dolazak vlasti bi bez sumnje mogle da iskoriste kako bi ga predstavile kao potvrdu podrške evropskoj perspektivi Srbije i aktuelnoj vlasti. Presedan za izbegavanje konferencije za štampu već postoji. Prošle godine Fon der Lajen tokom posete Kosovu i Severnoj Makedoniji nije izašla pred medije, pravdajući takvu odluku predizbornom kampanjom u obe zemlje. Ukoliko ipak prevlada mišljenje da nije oportuno posetiti Srbiju u ovom trenutku, postoji i rezervna opcija: da predsednica EK ne ode ni u Bosnu i Hercegovinu, čime bi se amortizovao politički odjek eventualnog otkazivanja posete Beogradu. Da je i poseta Bosni i Hercegovini pod znakom pitanja (pod uslovom da Srbija nije deo plana), za RSE su potvrdili nezvanični izvori unutar Evropske komisije. Novac namenjen Srbiji takođe bi mogao da bude pokazatelj u kom pravcu ide Brisel. Finansijska sredstva iz evropskog Plana rasta za Zapadni Balkan u velikoj meri uslovljena su dobrim susedskim odnosima i regionalnom saradnjom. Nove isplate zemljama regiona očekuju se kasnije tokom jeseni. Da li će i koliko Srbija dobiti iz ovog paketa u drugoj polovini godine biće još jedan pokazatelj spremnosti Brisela da reaguje na događaje koji su se odvijali između 27. avgusta i 7. septembra.

Neki od najviših zvaničnika Srbije i bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske, sin predsednika države i vrh Srpske pravoslavne crkve okupili su se 7. septembra u Beogradu, gde je uz državne i vojne počasti sahranjen osuđeni za genocid i druge ratne zločine u BiH Ratko Mladić. Poglavar Srpske crkve služio je opelo, a sahrani je prisustvovao i ambasador Rusije u Srbiji Aleksandar Bocan Harčenko. Analiza javno dostupnih snimaka i fotografija pokazuje da su među prisutnima bili i pripadnici brojnih veteranskih i desničarskih organizacija, među njima i pojedinci osuđeni za ratne zločine i širenje verske i nacionalne mržnje. Iako Krivični zakonik Srbije predviđa kaznu od šest meseci do pet godina za javno odobravanje, negiranje ili značajno umanjivanje genocida i ratnih zločina, ta odredba se odnosi na zločine utvrđene presudama suda u Srbiji ili Međunarodnog krivičnog suda, dok je Mladić osuđen pred Haškim tribunalom. Na snimke kolone ljudi koji u društvu državnog i crkvenog vrha prate kovčeg osuđenog ratnog zločinca, stigle su brojne osude iz regiona, Brisela, Vašingtona uz upozorenja da se na ovaj način vređaju žrtve, potkopavaju pomirenje i evropski put Srbije. Ministar spoljnih poslova Bosne i Hercegovine najavio je da će iz Ambasade te države u Srbiji biti povučeno gotovo celokupno diplomatsko osoblje, kao odgovor na postupke zvaničnika Srbije nakon smrti i sahrane osuđenog ratnog zločinca. Ministri odali počast ratnom zločincuPredsednik Srbije Aleksandar Vučić ranije je rekao da neće biti na sahrani zbog već najavljenog sastanka sa predsednikom Uzbekistana. Njegov sin, Danilo Vučić, došao je u crkvu u pratnji članova obezbeđenja od kojih su neki nosili majice sa likom Ratka Mladića. Prema fotografijama objavljenim u medijima, sahrani su prisusutvovali i sinovi ministra policije Ivice Dačića i haškog osuđenika Vojislava Šešelja. Na sahrani se pojavilo šest ministara, odnosno petina aktuelnog sastava Vlade Srbije. Ispred i unutar crkve na sahrani Mladiću snimljeni su ministar pravde Nenad Vujić, ministar odbrane Bratislav Gašić, ministarka za rad Milica Đurđević Stamenkovski, ministar kulture Nikola Selaković i ministar za javna ulaganja Darko Glišić. Na sahrani je bio i proruski ministar bez portfelja Nenad Popović, koji je pod sancijama SAD zbog političkih i poslovnih veza sa Moskvom. Sahrani je prisustvovao i Aleksandar Vulin, bivši ministar u Vladi Srbije i član Senata bh. entiteta Republike Srpke koji je na sankcijama SAD zbog širenja ruskog malignog uticaja u Srbiji, kao i sumnji na umešanost u međunarodni organizovani kriminal, trgovinu narkoticima i zloupotrebu javne funkcije. Bio je prisutan i Marko Kričak, načelnik Uprave kriminalističke policije, javnosti poznat po kontroverzama oko korišćenja prekomerne sile prema antivladinim demonstrantima u Srbiji. Sahrani je prisusutvovao i narodni poslanik Miloš Jovanović, predsednik Novog DSS-a, nacionalno-konzervativne, odnosno desne opozicije u srpskom parlamentu. Direktorka nevladinog Fonda za humanitarno pravo Jasmina Lazović ocenjuje da je sve što se događalo na sahrani jasan pokazatelj da država stoji iza toga, iako je u provladinim medijima promovisan narativ da su predstavnici vrha vlasti bili prisutni kao građani, a da je sahrana bila "narodna". "To je predsedniku Vučiću potrebno, kako u očima zapadnih zvaničnika ne bi bio neko ko je organizovao državnu sahranu čoveku koji je osuđen za najstravičnije zločine na prostoru bivše Jugoslavije", rekla je Lazović za Radio Slobodna Evropa (RSE). Na sahrani politički vrh Republike SrpskeSahrani je prisusutvovao i vrh bh. entiteta Republike Srpske (RS). Kako bi odali počast Mladiću, u Beograd su, između ostalih, doputovali članica Predsedništva BiH Željka Cvijanović, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik, predsednik RS-a Siniša Karan, predsednik enitetske Vlade Savo Minić i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković. Iz Crne Gore u Beograd su na sahranu osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću stigli predstavnici prosrpskih partija - Demokratske narodne partije Milana Kneževića i Slobodne Crne Gore Vladislava Dajkovića. Srpska crkva i haški osuđeniciNa sahrani su se, uz politički vrh okupili i predstavnici crkvenog vrha - opelo je služio patrijarh Porfirije, uz sasluženje episkopa. Tokom obreda nad kovčegom, koji je prekriven zastavama Srbije i Republike Srpske, Porfirije je rekao da će ime haškog osuđenika "ostati duboko utkano u pamćenje i molitve najvećeg dela srpskog i pravoslavnog naroda". Dan pre sahrane, na profilima desničarskih grupa na Telegramu podeljen je i apel da se jave dobrovoljci kako bi pomogli sveštenstvu u organizaciji događaja, odnosno deljenju sveća prisutnima. "Srpska pravoslavna crkva još od devedesetih godina stoji rame uz rame sa ljudima koji su planirali i izvršili ratne zločine, tako da je ovo samo nastavak te zvanične politike", kaže Jasmina Lazović. Ona navodi i da je u organizacionom odboru za sahranu Mladića bio Svetozar Andrić, donedavno član gradskog veća grada Beograda, protiv kojeg je Fond za humanitarno pravo još 2018. godine Tužilaštvu za ratne zločine podneo krivičnu prijavu za ratne zločine u Bosni i Hercegovini, konkretno za logor Sušica u Vlasenici. Sahrani je prisusutvovao i Veselin Šljivančanin, haški osuđenik koji je služio kaznu od 10 godina zatvora zbog zločina na Ovčari u Hrvatskoj. Od Crvenih beretki do Noćnih vukovaZnačajnu ulogu na sahrani imali su veterani Vojske Republike Srpske, kao i predstavnici brojnih veteranskih oragnizacija iz Srbije, koji su se smenjivali pored kovčega. Na objavljenim fotografijama može se videti da su među njima bili veterani Posebnih jedinica policije, pripadnici udruženja "Heroji Košara", kao i veterani Crvene Beretke, organizacije koja okuplja nekadašnje pripadnike rasformirane specijalne jedinice Državne bezbednosti, čiji su pripadnici učestvovali u ratnim zločinima i osuđeni za likvidacije političkih protivnika. Sve navedene organizacije, prema ranijem istraživanju RSE, svoje aktivnosti finanisraju donacijama lokalne ili republičke vlasti. Prema objavama na mrežama, bili su prisutni i članovi desničarske organizacije Srbska akcija i Narodne patrole inače članice International Sovereigntist League – Paladins (ISL Paladins) međunarodne mreže ekstremne desnice osnovane u Rusiji 2025, uz učešće aktera bliskih Kremlju. Na ulazu u crkvu uočeni su i pripadnici ruskog motociklističkog kluba "Noćni vukovi" koji je pod sankcijama EU i SAD zbog bliskih veza sa Vladimirom Putinom i podrške invaziji na Ukrajinu. Na sahrani su snimljeni i Miša Vacić, lider krajnje desničarske Srpske desnice i Goran Davidović Firer, vođa zabranjenog neonacističkog "Nacionalnog stroja" i jedan od osnivača nove ultradesničarske Partije srpskih nacionalista. Davidović je pravosnažno bio osuđen na godinu dana zatvora zbog izazivanja nacionalne, rasne i verske mržnje i netrpeljivosti, nakon upada sa grupom neonacista na antifašističku tribinu u Novom Sadu 2005. godine.

Bivši komandant Vojske Republike Srpske Ratko Mladić, kojeg je Haški tribunal osudio za genocid i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini, sahranjen je 7. septembra u Beogradu uz vojne i državne počasti. Mladić je preminuo u Hagu, tokom izdržavanja doživotne zatvorske kazne, a ukopan je na beogradskom Topčiderskom groblju. Komemoraciju, opelo i sahranu u Beogradu pratila su upozorenja iz Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država o neprihvatljivosti veličanja osuđenih ratnih zločinaca. Sahranjen je uz počasnu salvu i oproštajne govore članova njegove porodice i bivših saradnika, u kojima je veličana njegova ratna prošlost. U prisustvu političkog vrha entiteta RS i zvaničnika Srbije, sveštenstva Srpske pravoslavne crkve i pripadnika Vojske Srbije, hiljade okupljenih uzvikivale su Mladićevo ime, ispraćajući kovčeg aplauzom i pesmom.

Za nešto više od dve godine, na Kosovu je uhapšeno nekoliko ljudi pod sumnjom da su špijunirali za Bezbednosno-informativnu agenciju Srbije (BIA). Posmatrani zajedno, ovi slučajevi ukazuju na širok spektar informacija za koje je, prema navodima kosovskog Specijalnog tužilaštva, postojao interesa: od Policije Kosova i Obaveštajne agencije Kosova (AKi), do političkih dešavanja, izbora, pripadnika određenih zajednica i uticajnih pojedinaca. Neki od tih slučajeva su još uvek pred sudom, dok u drugim već postoje osuđujuće presude. Oni sami po sebi ne dokazuju postojanje jedinstvene operacije ili koordinisane mreže BIA na Kosovu, ali nameću pitanje šta ona traži i šta može da uradi s informacijama kada ih pribavi. "Najviše se radi na pridobijanju ljudi. Bilo radi informacija, bilo radi uticaja kroz institucije", rekao je za Radio Slobodna Evropa Dušan Janjić, osnivač Foruma za etničke odnose u Beogradu. Suđenje u jednom od najnovijih slučajeva počelo je 7. septembra u Osnovnom sudu u Prištini. Fatmir Šeholi (Sheholli) je optužen za špijunažu i ucenu. Specijalno tužilaštvo Kosova tvrdi da ga je regrutovala BIA i da je prikupljao informacije o političkim dešavanjima, bezbednosnoj situaciji i funkcionisanju kosovskih institucija. Prema optužnici, on se sumnjiči da je učestvovao i u planu za kompromitovanje kosovskih zvaničnika i mešanja u lokalne izbore 2025. U njegovom telefonu je, prema navodima Tužilaštva, pronađena i fotografija dokumenta pod nazivom "Strogo poverljivo 2", čiji sadržaj navodi postojanje plana da se islamska veroispovest koristi za unos razdora među Albancima i promenu percepcije Zapada o Kosovu. Autorstvo i autentičnost dokumenta nisu javno razjašnjeni. Islamska zajednica Kosova je odbacila tvrdnje koje se u njemu navode i zahtevala je istragu o njegovom poreklu i autentičnosti. Objavljivanje sadržaja tog dokumenta izazvalo je reakcije i sukobe na društvenim mrežama, uključujući navode o povezanosti BIA-e i članova muslimanske zajednice na Kosovu. Međutim, optužnice ne otkrivaju šta se dalje dešava s informacijama koje se, prema navodima Tužilaštva, prikupljaju i prosleđuju srpskoj obaveštajnoj službi. Eksperti za obaveštajna pitanja navode da je samo prikupljanje informacija tek jedan deo posla obaveštajne službe. Podjednako je važno ko te informacije obezbeđuje, kakav pristup ima izvor i za šta se kasnije mogu upotrebiti te informacije i razvijena mreža. Danijel Lomas (Daniel), profesor obaveštajnih poslova i bezbednosnih studija na Univerzitetu u Notingemu u Engleskoj, kaže da je prva faza obično prikupljanje informacija. "Najpre nastojite da dođete do informacije od izvora, dakle o politici zemlje, njenoj ekonomiji, o tome ko jača, ko slabi, o političkim glasinama, razvijajući pritom mreže ljudi širom društva", objašnjava Lomas za RSE. Ipak, prema njegovim rečima, tako stvorene mreže mogu kasnije dobiti drugu funkciju: da budu iskorišćene za ostvarivanje političkog uticaja. Šta je BIA?Bezbednosno-informativna agencija (BIA) je civilna služba bezbednosti Srbije i deluje kao posebna organizacija Vlade Srbije. Osnovana je zakonom 2002. godine, posle izdvajanja civilne službe bezbednosti i obaveštajnog rada iz sastava Ministarstva unutrašnjih poslova. Prema zakonu Srbije, u zadatke BIA-e spadaju zaštita bezbednosti Srbije, otkrivanje i sprečavanje aktivnosti usmerenih na podrivanje ustavnog poretka, kao i istraživanje, prikupljanje, obrada i procena obaveštajnih podataka od značaja za bezbednost zemlje. Zakon takođe predviđa da BIA može sarađivati sa službama drugih država i međunarodnim organizacijama, u skladu sa smernicama Vlade i bezbednosno-obaveštajnom politikom Srbije. Radio Slobodna Evropa se obratila BIA-i povodom njenog stava o ovim slučajevima i navodima o njenim aktivnostima na Kosovu, ali nije dobio odgovor. Kakve informacije se traže?Optužnice podignute na Kosovu pružaju određene podatke o vrsti informacija za koje se sumnja da su tražene. Bedri Šabani (Shabani) i Muharem Ćerimi (Muharrem Qerimi) optuženi su da su prikupljali i prosleđivali informacija u vezi s Oslobodilačkom vojskom Kosova (OVK), Policijom Kosova i Obaveštajnom agencijom Kosova. Prema optužnici, Šabani je takođe prikupljao materijale o masakru u Račku, dok je Ćerimi prikupljao informacije o svedocima Specijalnog suda. Obojica su se izjasnila da nisu krivi i sudski postupak protiv njih se nastavlja. U drugom slučaju, Fehim Salji (Sali) se sumnjiči da je tokom 2024. i 2025. prikupljao i prosleđivao informacije i dokumenta o određenim osobama na Kosovu, uključujući i osobe koje je Tužilaštvo opisalo kao pripadnike vehabijskih krugova. Među osobama koje su već osuđene za špijunažu su Aleksandar Vlajić i Jelena Đukanović. Janjić kaže da interesovanje obaveštajne službe nije ograničeno samo na konkretne dokumente ili podatke. Podjednako su važni i ljudi koji im imaju pristup. Prema njegovim rečima, BIA se interesuje za izvore koji mogu da pruže informacije, ali i za uticajne osobe. "Zna se ko čini većinsko stanovništvo na Kosovu – to su Albanci – i zna se ko ima uticaj u ekonomiji", kaže Janjić. On dodaje da je cilj doći do "kvalitetnih izvora informacija". Međutim, značaj izvora unutar neke institucije ne svodi se nužno samo na ono što iz nje može da se izvuče. Lomas kao primer navodi policiju. "Policija može da učini više nego što može običan građanin. Ona poseduje različita ovlašćenja za nadzor. Može imati pristup određenim vrstama informacija", kaže on. Osoba unutar policije, prema njegovim rečima, može pomoći i u identifikovanju drugih pojedinaca koji bi mogli biti mete regrutovanja ili stvoriti uslove za sprovođenje drugih operacija. Šta se dešava s informacijama?Janjić je obazriv kada odgovara na pitanje šta se konkretno dešava s informacijama koje stignu do BIA-e. "To, iskreno da vam kažem, mogu samo da pretpostavim", kaže on. U principu, prema njegovim rečima, informacije prelaze u analitičke sektore, gde se "sortiraju, klasifikuju" i potom koriste u zavisnosti od procene, pre svega, političke. On pominje ucenjivanje i uticaj kao neke od mogućnosti za njihovu upotrebu. Lomas objašnjava ovaj proces iz perspektive kako generalni funkcionišu obaveštajne službe. Informacije o politici, institucijama i pojedincima, kaže on, mogu stranoj službi ukazati na to gde se nalaze slabosti ili razdori unutar neke Vlade, partije ili društva. "Obaveštajni podaci vam omogućavaju da otvorite pukotine unutar vlada, političkih partija, šireg društva, jer vam pružaju jasna saznanja o tome kako da iskoristite određeno društvo", kaže Lomas. Sledeći korak, prema njegovim rečima, može biti ono što je u svetu obaveštajnih službi poznato kao "tajna akcija": ne više samo prikupljanje informacija, već preduzimanje mera na osnovu onoga što je saznato. "...dakle, više ne stojite samo sa strane i prikupljate informacije, već i radite nešto na osnovu njih", kaže on. To ne znači da slučajevi otkriveni na Kosovu dokazuju postojanje takve koordinisane strategije BIA-e. Sudski postupci se tiču individualne odgovornosti konkretnih osoba, dok deo tvrdnji Tužilaštva još nisu dokazane pravosnažnim presudama. Radio Slobodna Evropa je uputio pitanje Specijalnom tužilaštvu Kosova o broju ljudi koji su pod istragom, optužnicom ili suđenjem zbog špijunaže u korist Srbije, o mogućim vezama i zajedničkim metodama među slučajevima, kao i o sumnjama u umešanost osoba unutar javnih institucija, ali nije dobio odgovor. Obaveštajna agencija Kosova takođe nije odgovorila pošto je RSE tražio njenu procenu mogućeg obima delovanja BIA-e i riziku koji ona može predstavljati po kosovske institucije. Može li špijunaža da destabilizuje neku zemlju?Lomas upozorava da ne treba preuranjeno zaključivati da špijunaža, sama po sebi, može destabilizovati neku državu. "Mislim da vas špijunaža može dovesti samo do određene tačke", kaže on. Strane službe, prema njegovim rečima, nemaju potrebu da same stvaraju podele ili nezadovoljstvo unutar nekog društva. One ih mogu identifikovati i iskoristiti. Da bi objasnio ovaj mehanizam, Lomas navodi Rusiju kao primer. On pominje debate u Nemačkoj o migracijama, ističući da zabrinutost dela društva u vezi s tim pitanjem nije stvorila Rusija. Međutim, prema njegovim rečima, spoljni ruski akteri su pojačali takva nezadovoljstva, između ostalog i putem društvenih mreža. On to poredi s požarom: nezadovoljstva već postoje, dok mešanje sa strane može dodati "ulje na vatru", čineći ih većim i opasnijim. Lomas ne tvrdi da slučajevi na Kosovu dokazuju identičan model. Ipak, u regionu Zapadnog Balkana, on ovo vidi i u kontekstu rata Rusije protiv Ukrajine i njenog šireg sukoba sa Zapadom. Prema njegovim rečima, Rusija može imati interes na prostorima gde se mogu održavati postojeće tenzije i gde bi se pažnja NATO-a mogla preusmeriti na neku drugu krizu. Na Kosovu, debata koju je izazvao dokument "Strogo poverljivo 2", čije autorstvo i autentičnost nisu razjašnjeni, pokazala je koliko brzo jedno osetljivo pitanje može proizvesti polarizaciju. Za Janjića, curenje informacija, infiltracija u institucije i pokušaji ostvarivanja uticaja ne mogu se posmatrati potpuno odvojeno. On delovanje obaveštajnih službi povezuje i s politikom Srbije nepriznavanja Kosova, kao i s interesom za informacijama koje se, prema njegovim rečima, mogu iskoristiti za njegovo diskreditovanje. "Kada ne priznajete Kosovo, onda morate da prikupite što je više moguće negativnih podataka o tamošnjoj situaciji", kaže Janjić. Kako Kosovo može da se zaštiti?Prema Lomasu, zaštita ne počinje samo otkrivanjem i hapšenjem osumnjičenih. Jedan od sredstava je i javno razotkrivanje načina na koje deluju strane obaveštajne službe. On pominje iskustvo zapadnoevropskih zemalja, gde je objavljivanje slučajeva špijunaže takođe korišćeno za podizanje svesti javnosti i institucija o metodama regrutovanja i rizicima koje one nose. "Činjenica da ste imali ova hapšenja i da su ona postala javna jeste način da se ljudima stavi do znanja da ove strane obaveštajne službe predstavljaju pretnju. One su opasnost. Neće nestati", kaže Lomas. Podjednako je važna, kaže on, kontraobaveštajan rad: identifikovanje ljudi i institucija koje mogu biti najranjivije, otkrivanje pokušaja regrutovanja i razmena informacija s međunarodnim partnerima. Janjić takođe stavlja naglaska na jačanje obaveštajnih i bezbednosnih kapaciteta na Kosovu. Međutim, on navodi da odgovornost ne leži samo na kosovskim institucijama. Prema njegovim rečima, NATO, SAD i evropski partneri imaju ulogu u podizanju bezbednosnih standarda, jačanju kapaciteta kosovskih institucija i uspostavljanju boljih mehanizama saradnje i razmene informacija. Dosad otkriveni slučajevi, ipak, ne daju odgovor na mogući obim delovanja BIA-e na Kosovu. Nije javno poznato koliko je ljudi moglo biti regrutovano, koliko dugo su mogle trajati veze sa srpskom obaveštajnom službom niti koliko je informacija do nje stiglo. Za deo optuženih, i same tvrdnje Tužilaštva tek treba da budu dokazane na sudu.

Povlačenje gotovo svih zaposlenih iz Ambasade Bosne i Hercegovine u Beogradu značilo bi obustavu većine konzularnih i administrativnih poslova, upozorava bivši ambasador BiH u Rusiji Enver Halilović. On je to izjavio za Radio Slobodna Evropa komentarišući najavu ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića da će zbog odnosa vlasti Srbije prema smrti i sahrani ratnog zločinca Ratka Mladića smanjiti diplomatsko prisustvo Bosne i Hercegovine u Srbiji na minimum. "Podržavam ove poteze Konakovića i u širem kontekstu koje je najavio prema EU, PIC-u, ali i ove koje je najavio da će preduzeti i sa Srbijom, kada je riječ o Ambasadi Bosne i Hercegovine. Ta diplomatija (sa Srbijom) donosi nam više uvreda i poniženja, nego približavanja i međusobne saradnje. Da imate imalo diplomatije u ponašanju Srbije, ovo ne bi uradila onako kako je uradila danas", rekao je Halilović za RSE. Za povlačenje ambasadora i konzula iz Srbije potreban je konsenzus Predsjedništva BiH koje vodi vanjsku politiku. Iz kabineta Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa o odluci ministra vanjskih poslova BiH. Prema dostupnim podacima, riječ je o potezu bez presedana u odnosima Bosne i Hercegovine i Srbije od uspostavljanja diplomatskih odnosa 2000. godine. Iako su dvije države prolazile kroz brojne političke i diplomatske krize, uključujući sporove nakon presude Međunarodnog suda pravde, obilježavanja genocida u Srebrenici i političkih tenzija oko Republike Srpske, nije zabilježen slučaj da BiH povuče gotovo kompletno osoblje svoje ambasade u Beogradu. Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković najavio je 7. septembra da će iz Ambasade BiH u Beogradu biti povučeni svi zaposlenici nad kojima Ministarstvo ima nadležnost, dok bi u diplomatskom predstavništvu ostali samo ambasador i konzul. Konzularni poslovi trebalo bi da budu prebačeni na diplomatsko-konzularna predstavništva BiH u Zagrebu i Podgorici, a Konaković je poručio da će odnose sa Srbijom svesti na "najmanju moguću mjeru". Bivši komandant Vojske Republike Srpske (RS) Ratko Mladić, kojeg je Haški tribunal osudio za genocid i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini, sahranjen je u Beogradu u ponedjeljak, 7. septembra, uz vojne i državne počasti. Sahrani su prisustvovali funkcioneri Srbije, te najviši funkcioneri bh. entiteta Republika Srpska, kao i članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović. U Ambasadi BiH u Beogradu i 'bez glasanja na izborima'Halilović smatra da bi povlačenje zaposlenih faktički paralisalo rad ambasade. Tako na primjer, ističe, u Ambasadi BiH u Beogradu, neće moći biti održano ni glasanje na predstojećim opštim izborima u Bosni i Hercegovini zakazanim za 4. oktobar. "Ne može raditi nikakve poslove. Ne može ništa raditi, jer više nema osoblje koje može da obavlja bilo šta. Faktički, ta ambasada više ne postoji, nema prijema zahtjeva, izdavanja dokumenata i slično", kaže Halilović. Prema njegovim riječima, ambasador bi formalno ostao predstavnik Bosne i Hercegovine u Srbiji, ali bez administrativnog, konzularnog i tehničkog aparata koji omogućava funkcionisanje diplomatskog predstavništva. "Ambasador postoji i može da hoda po ulicama ako hoće. On može formalno predstavljati Bosnu i Hercegovinu, ali nema ambijent, nema ljude, nema kapacitet da ambasada obavlja svoju funkciju", naveo je. Ambasade, između ostalog, izdaju putne isprave, pružaju konzularnu pomoć državljanima, organizuju glasanje u inostranstvu, zastupaju interese države pred institucijama zemlje domaćina, prikupljaju političke i ekonomske informacije te razvijaju bilateralnu saradnju. 'Prekid odnosa bio bi logičan nastavak'Enver Halilović ocjenjuje da su politički i diplomatski odnosi Sarajeva i Beograda već dugo na najnižem nivou, te da bi "prekid odnosa bio logičan nastavak". Na pitanje da li je riječ o posljednjem koraku prije povlačenja ambasadora ili čak prekida diplomatskih odnosa, Halilović odgovara da bi i takav rasplet smatrao očekivanim. "Prekid diplomatskih odnosa bio bi sasvim normalan, jer tu praktično više nema diplomatskih odnosa. Ovakvi potezi ne proizvode potrebu za normalnim funkcionisanjem diplomatskih predstavništava", smatra on. Dodaje da ni prisustvo zvaničnika iz Republike Srpske na sahrani "ništa dodatno ne komplikuje". "Stvari su već dugo na najgorem mogućem nivou. Ovo je samo kulminacija i manifestacija odnosa koji realno postoje godinama", rekao je. Na pitanje da li je riječ o posljednjem koraku prije povlačenja ambasadora ili čak prekida diplomatskih odnosa, Halilović odgovara da bi i takav rasplet smatrao očekivanim. "Prekid diplomatskih odnosa bio bi sasvim normalan, jer tu praktično više nema diplomatskih odnosa. Ovakvi potezi ne proizvode potrebu za normalnim funkcionisanjem diplomatskih predstavništava", smatra on. Istovremeno dodaje da ne očekuje recipročne mjere iz Beograda. "Srbija će se vaditi da joj je stalo do održanja diplomatskih odnosa s Bosnom i Hercegovinom i tako će djelimično, možda i nesvjesno, priznati vlastitu grešku", ocijenio je Halilović. Raniji diplomatski sporoviOdnosi Bosne i Hercegovine i Srbije i ranije su bili opterećeni političkim krizama, ali je povlačenje gotovo kompletnog osoblja ambasade među najozbiljnijim potezima od uspostavljanja diplomatskih odnosa 2000. godine. Najpoznatiji diplomatski spor dogodio se 2007. godine nakon presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije za genocid, kada su uslijedile oštre političke reakcije, ali bez prekida diplomatskih odnosa. Novi talas tenzija uslijedio je 2021. godine nakon odluke tadašnjeg visokog predstavnika Valentina Inzka o zabrani negiranja genocida, kada su zvaničnici Srbije i Republike Srpske razmjenjivali oštre poruke sa Sarajevom, ali diplomatska predstavništva nastavila su redovno funkcionisati. Nakon toga, 2024. godine Ujedinjene nacije su usvojile Rezoluciju o Srebrenici, kojom se ukazuje na činjenice iz presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnog suda pravde i domaćih sudova. Osuđuje se poricanje genocida i veličanje ratnih zločinaca, ali se ne spominje nijedan narod niti država. Rezolucijom je 11. juli proglašen Međunarodnim danom sjećanja na genocid. Donošenju Rezolucije najviše su se protivile Srbija i Rusija. U regionalnoj praksi povlačenje ambasadora ili diplomatskog osoblja koristi se kao jedna od najjačih mjera političkog protesta. Hrvatska i Srbija su 2015. godine međusobno povukle ambasadore na konsultacije zbog zaoštravanja odnosa, dok su Srbija i Crna Gora 2020. godine privremeno povukle ambasadore nakon spora izazvanog odlukom Podgorice da tadašnjeg srbijanskog ambasadora proglasi personom non grata. Za razliku od privremenog povlačenja ambasadora na konsultacije, što je relativno česta diplomatska praksa, povlačenje većeg dijela osoblja ambasade značajno ograničava njen rad i smatra se korakom koji se nalazi neposredno ispod potpunog zatvaranja diplomatskog predstavništva ili prekida diplomatskih odnosa. Konaković je najavio da će uz smanjenje diplomatskog prisustva BiH u Srbiji pokrenuti i niz inicijativa prema Evropskoj uniji, državama članicama Organizacije islamske saradnje i drugim međunarodnim partnerima, tražeći reakciju na, kako je naveo, veličanje ratnih zločina i ratnih zločinaca u Srbiji.

Bivši komandant Vojske Republike Srpske Ratko Mladić, kojeg je Haški tribunal osudio za genocid i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini, sahranjen je u Beogradu 7. septembra, uz vojne i državne počasti. Dok su u glavnom gradu Srbije hiljade ljudi veličale njegovu ratnu prošlost, te aplauzom i pesmom ispraćale kovčeg, porodice žrtava genocida upozoravaju da Mladićeva sahrana "preti da postane najveći fašistički skup u Evropi". U Srebrenici, gde je pod Mladićevom komandom ubijeno više od 8.000 Bošnjaka, poručuju da je odavanje pošte generalu "ogledalo Srbije". Sahranu uz državne i vojne počasti osudila je Evropska unija, dok su trojica američkih senatora pozvali Beograd i Banjaluku da se distanciraju od veličanja Mladića.

Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković najavio je 7. septembra da će iz Ambasade BiH u Srbiji biti povučeno gotovo cjelokupno diplomatsko osoblje, kao odgovor na postupke zvaničnika Srbije nakon smrti i sahrane osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Konaković je rekao da u Beogradu mogu ostati samo ambasador i konzul, jer o njihovom imenovanju i eventualnom opozivu odlučuje Predsjedništvo BiH, dok će ostalo osoblje biti povučeno. Konzularni poslovi trebali bi biti prebačeni na ambasade BiH u Zagrebu i Podgorici. Odluku je obrazložio dešavanjima u Srbiji nakon Mladićeve smrti, uključujući sahranu, komemoraciju i poruke koje su se pojavile u javnosti. "Da mogu, odmah danas bih prekinuo diplomatske odnose sa Srbijom. Ono što mogu, radit ću na tome da odnose smanjim na najmanje moguće", poručio je Konaković. Konaković je rekao da ga "nije iznenadilo" prisustvo zvaničnika Republike Srpske na sahrani Ratka Mladića u Beogradu, najavivši da će tražiti sankcije "na svim adresama" za pojedince koji su prisustvovali tom događaju, uključujući i članicu Predsjedništva BiH Željku Cvijanović. Ministar spoljnih poslova Srbije Marko Đurić na Fejsbuku je u reakciji na Konakovićevu najavu optužio šefa diplomatije BiH za "licemerje" i naveo da on treba "najpre (da) izgovori imena srpskih žrtava, osudi zločine nad njima i objasni zašto se u Sarajevu i dalje slave osuđeni komandanti". Šef bh. diplomatije ocijenio je da je "posljednji alarm za uzbunu" bila poruka "Pravac Potočari" istaknuta na utakmici Crvene zvezde, navodeći da takvi događaji predstavljaju nastavak veličanja ratnih zločina i njihovih počinilaca. Tokom derbija Crvene zvezde i Partizana 6. septembra, navijači na sjevernoj tribini stadiona Rajko Mitić istakli su veliku sliku Ratka Mladića uz natpis: "Pravac Potočari". Njegova slika je ostala izložena na sjevernoj tribini tokom cijele utakmice. Konaković je najavio i diplomatsku ofanzivu prema Evropskoj uniji i drugim međunarodnim partnerima, uključujući slanje više nota i pisama kojima će, kako je rekao, tražiti jasnu reakciju na odnos Srbije prema presuđenim ratnim zločinima. Prema njegovim riječima, Bosna i Hercegovina više neće pasivno odgovarati na pokušaje revizije činjenica o ratnim zločinima, te će diplomatskim kanalima intenzivnije predstavljati, kako je naveo, istinu o događajima iz proteklog rata. Ko je iz BiH otišao na ispraćaj Mladića?Posmrtnom ispraćaju ratnog zločinca Ratka Mladića u Beogradu prisustvovali su najviši zvaničnici bh. entiteta Republika Srpska- članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović, entitetski predsjednik i premijer, Siniša Karan i Savo Minić, Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, te više ministara entitetske vlade. Počast Mladiću odali su i Milorad Dodik, predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata, te gradonačelnik Banjaluke, Draško Stanivuković, te predstavnici opozicione Srpske demokratske stranke Branko Blanuša i Marinko Božović. Međunarodna upozorenja zbog veličanja MladićaIz Delegacije EU u BiH upozoreno je 7. septembra kako je "bilo kakvo veličanje ratnih zločinaca, negiranje genocida i revizionizam u suprotnosti s najosnovnijim evropskim vrijednostima i za njih nema mjesta niti u EU niti u zemljama kandidatima za članstvo u EU". Na sahranu uz vojne i državne počasti prethodno su reagovali američki senatori Jeanne Shaheen, Chuck Grassley i Keith Self, koji su pozvali vlasti u Srbiji i Republici Srpskoj da se distanciraju od ceremonije. "Ratko Mladić bio je ratni zločinac i arhitekta genocida u Srebrenici, u kojem je ubijeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka“, naveli su senatori u zajedničkoj izjavi, upozoravajući da bi veličanje njegove smrti predstavljalo skrnavljenje sjećanja na žrtve i test spremnosti Srbije i Republike Srpske da raskinu s nasljeđem ratnih zločina. Evropska komesarka za proširenje Marta Kos otkazala je prethodno planiranu posjetu Srbiji, ocijenivši da je veličanje osobe osuđene za ratne zločine i genocid u Bosni i Hercegovini nespojivo s vrijednostima na kojima počiva evropski put. Bivši komandant Vojske Republike Srpske (RS) Ratko Mladić, kojeg je Haški tribunal osudio za genocid i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini, sahranjen je u Beogradu u ponedjeljak, 7. septembra, uz najavljene vojne i državne počasti. Mladiću je u subotu, 5. septembra, u Domu Vojske Srbije u Beogradu održana komemoracija, uz prisustvo, između ostalih, ministra pravde Srbije Nenada Vujića i predsjednika RS, Siniše Karana. Inače, u danima nakon Mladićeve smrti, u pojedinim gradovima u Srbiji i bh. entitetu Republika Srpska, održani su skupovi u znak sjećanja na njega, a najveći skup je održan u Banjaluci 1. septembra. Takođe, u narativima beogradskih i banjalučkih medija, Mladić je prikazan kao žrtva Tribunala, koji nije htio da ga pusti na liječenje u Srbiju, dok se njegova presuda i žrtve gotovo ni ne spominju.

Vlada Srbije u ponedeljak je usvojila predlog premijera Đura Macuta da se predsedniku države uputi poziv za raspuštanje Narodne skupštine, što je procedura koja prethodi raspisivanju izbora. Prema Ustavu Srbije, predsednik može, na obrazloženi predlog Vlade, raspustiti Narodnu skupštinu. Macut je u obraćanju na vanrednoj sednici Vlade rekao da su izbori prilika da se učvrste institucije, spuste tenzije u društvu i politička borba s ulica vrati u institucije. Istovremeno sa raspuštanjem Narodne skupštine predsednik Republike raspisuje izbore za narodne poslanike, tako da se izbori okončaju najkasnije za 60 dana od dana raspisivanja. Vanredne izbore od maja 2025. godine zahtevaju studenti u blokadi, koji su mesecima predvodili antivladine demonstracije sa kojih se tražila odgovornost za smrt 16 ljudi na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Macut je rekao da Vlada, "posebno uvažavajući činjenicu da su u delu javnosti prisutni zahtevi za raspisivanje novih, vanrednih izbora", predlaže predsedniku Aleksandru Vučiću da raspusti Skupštinu i raspiše izbore za narodne poslanike, saopštila je Vlada Srbije. Predstavnici vlasti su u više navrata najavljivali njihovo raspisivanje, dok je predsednik Vučić izjavio i da će se povući sa predsedničke funkcije, pre isteka mandata u aprilu 2027. godine. Narodna skupština koja je raspuštena vrši samo tekuće ili neodložne poslove, određene zakonom. Parlamentarne izbore prethodno je najavio Vučić koji je rekao da će biti održani 18. ili 25. oktobra, dok se o ovom drugom datumu sve češće spekuliše u javnosti i medijima Zakonom je predviđeno da parlamentarne izbore raspisuje predsednik države i da od dana raspisivanja do dana održavanja ne sme da prođe manje od 45, niti više od 60 dana. Prethodni parlamentarni izbori održani su u decembru 2023. Obeležili su ih navodi opozicije, nevladinih organizacija i međunarodnih posmatrača o ozbiljnim nepravilnostima, pritiscima na birače, zloupotrebi javnih resursa i funkcionerskoj kampanji. Dok vlast tvrdi da su izborni uslovi od tada unapređeni u skladu sa preporukama Kancelarije OEBS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR), deo domaćih organizacija ocenjuje da ključni problemi nisu rešeni. Poslednji lokalni izbori koji su u martu 2026. održani u 10 opština u Srbiji protekli su uz incidente, fizičke sukobe, prisustvo policije na ulicama i optužbe za brojne nepravilnosti. Posmatračka misija Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Saveta Evrope (SE) saopštila je da su članovi njihove delegacije bili svedoci nasilja u skoro svim opštinama koje su posetili tokom održavanja lokalnih izbora. Istovremeno, OEBS je zabeležio i "nezapamćen" nivo napada na novinare. Vladajuća Srpska napredna stranka proglasila je tada pobedu u svih 10 opština i odbacila sve kritike i optužbe za nepravilnosti.

Sprovod Ratka Mladića u Beogradu, održan uz vojne počasti i opijelo poglavara Srpske pravoslavne crkve Porfirija uz okupljanje hiljada ljudi, pokazuje koliko se ljudima često iznimno teško odreći narativa kojemu su privrženi, čak i kada im se predoče brojni dokazi koji ga dovode u pitanje. Kaže to u razgovoru za Radio Slobodna Evropa Sabrina P. Ramet (Sabrina P. Ramet američka je politologinja i profesorica emerita na Norveškom sveučilištu znanosti i tehnologije (NTNU) u Trondheimu. Više od četrdeset godina istražuje političke procese, nacionalizam, raspad Jugoslavije, ratove 1990-ih i postkonfliktna društva na području Zapadnog Balkana. Autorica je i urednica brojnih znanstvenih knjiga o Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i drugim državama nastalim raspadom Jugoslavije te se smatra jednom od najcitiranijih međunarodnih istraživačica ove regije. Njezini radovi posebno se bave pitanjima nacionalnog identiteta, suočavanja s prošlošću, tranzicijske pravde i kolektivnog sjećanja u postkonfliktnim društvima.), američka politologinja i profesorica emerita na Norveškom univerzitetu nauke i tehnologije (NTNU) u Trondheimu. Dok su činjenice o ulozi u ratu nekadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića utvrđene pravomoćnim presudama pred sudom Ujedinjenih naroda, dio javnosti u Srbiji i Republici Srpskoj i dalje ga promatra kao "nacionalnog heroja". Ramet u intervjuu za Radio Slobodna Europa govori o tome zašto dio društava nastavlja komemorirati osobe osuđene za najteže ratne zločine, zbog čega sudske presude ne moraju nužno promijeniti mjesto pojedinca u kolektivnom sjećanju te kako se ratni narativi prenose na nove generacije. Radio Slobodna Evropa: Kada se komemorira lik osobe poput Ratka Mladića, koji je na doživotni zatvor osuđen zbog najtežih ratnih zločina uključujući genocid u Srebrenici, što se zapravo obilježava: biografija pojedinca, određena ideologiju ili vlastita interpretacija prošlosti? Sabrina Ramet: S iznimkom poslijeratne Njemačke, ljude se općenito u većini država poučava u školi da je njihova zemlja oduvijek postupala pravedno te da je, ako ništa drugo onda, bila "žrtva nepravednog djelovanja drugih naroda". U udžbenicima povijesti u Srbiji, kako za osnovne tako i za srednje škole, prenosi se upravo takav narativ, koji dodatno učvršćuju mediji pod kontrolom [predsjednika Srbije] Aleksandra Vučića. Iz te je perspektive mnogim Srbima, premda nipošto ne svima, vrlo teško prihvatiti da je Ratko Mladić počinio genocid ili da je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) svoje odluke donosio na temelju dokaza. Valja također podsjetiti da su se u različitim državama pojavljivali pozivi na kanonizaciju osoba prema kojima upućeni promatrači zauzimaju izrazito kritičan stav, među kojima su Rasputin (Grigorij Rasputin bio je ruski mistik i bliski savjetnik carske obitelji Romanov, kojega pojedini monarhistički i vjernički krugovi smatraju mučenikom i kandidatom za svetost, dok ga većina povjesničara promatra kao kontroverznu osobu čiji je utjecaj na dvor pridonio diskreditaciji carskog režima uoči Ruske revolucije.)u Rusiji i monsinjor Tiso (Jozef Tiso bio je rimokatolički svećenik i predsjednik Prve Slovačke Republike (1939–1945), saveznice nacističke Njemačke, čiji je režim provodio antisemitske zakone i sudjelovao u deportaciji desetaka hiljada Židova, zbog čega ga dio Slovaka smatra simbolom državnosti, a većina povjesničara autoritarnim vođom i nacističkim suradnikom.) u Slovačkoj. Radio Slobodna Evropa: Zašto međunarodno pravosuđe može promijeniti pravni status pojedinca, a ipak često ne uspijeva promijeniti njegovo mjesto u kolektivnom sjećanju? Sabrina Ramet: Odgovor je isti kao na Vaše prvo pitanje, uz dodatak da je na pojedinačnoj razini ljudima često iznimno teško odreći se narativa kojemu su privrženi, čak i kada im se predoče brojni dokazi koji ga dovode u pitanje. Razlog je tomu što napuštanje narativa s kojim se osoba snažno poistovjetila podrazumijeva preispitivanje vlastitoga mjesta i položaja u odnosu prema vlastitom narodu. Radio Slobodna Evropa: Prenose li se ratni narativi na današnje generacije na Zapadnom Balkanu međugeneracijskim nasljeđem ili ih suvremene političke elite aktivno obnavljaju i učvršćuju? Sabrina Ramet: Svaki rat stvara vlastite narative među narodima koji su u njemu sudjelovali i preživjeli njegove posljedice. U slučaju Drugoga svjetskog rata to se nije odnosilo samo na socijalistički režim u Beogradu nego i na emigrantske četničke i ustaške skupine. Rat od 1991. do 1995. godine, kao i Drugi svjetski rat ili bilo koji drugi rat, nije uzrokovao samo ljudske gubitke i materijalnu štetu nego i psihološke traume, tjelesnu i duševnu patnju, prekid ekonomskih veza te preseljenje velikoga broja ljudi u nove domovine, uz brojne druge posljedice. Patnja koju su Bošnjaci, Hrvati i Srbi proživjeli tijekom razdoblja od 1991. do 1995. godine još će dugo ostati teško breme. Doista, istraživanja provedena u više nacionalnih okruženja pokazala su da čak i unuci posljednjega naraštaja koji je sudjelovao u ratu mogu naslijediti osjećaj patnje i ogorčenosti, premda o samome ratu znaju samo ono što su čuli od drugih ili pročitali.

Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen (von der Leyen) sljedećeg mjeseca putuje u zemlje Zapadnog Balkana, potvrđeno je iz ove institucije. Međutim, nema potvrde da li će u okviru turneje posetiti i Srbiju. "Izbegavanje Srbije u okviru turneje je opcija koja se ne isključuje", kazao je jedan visokorangirani zvaničnik Evropske komisije za Radio Slobodna Evropa (RSE), pod uslovima anonimnosti. Da sve zemlje regiona možda neće biti obuhvaćene agendom nagovestila je i portparolka Komisije. "Mogu da potvrdim da će, kao i svake godine, predsednica posetiti Zapadni Balkan. Program se još uvek kreira i, stoga, nisam u mogućnosti da potvrdim koje će zemlje biti uključene, odnosno da li će sve zemlje Zapadnog Balkana biti obuhvaćene programom. Još uvek radimo na programu", izjavila je na konferenciji za novinare portparolka Evropske komisije Paola Pinjo. Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen trebalo bi u oktobru da krene na redovnu godišnju turneju po Zapadnom Balkanu, tokom koje tradicionalno posećuje sve zemlje regiona, uključujući Srbiju. Međutim, ovog puta upravo Srbija može predstavljati problem. Ako dođe do posete Srbiji, bilo bi to samo nekoliko nedelja nakon sahrane Ratka Mladića, međunarodno osuđenog za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovečnosti. Takođe, to bi bio period moguće predizborne kampanje, budući da postoje nagoveštaji da bi vanredni izbori mogli biti raspisani uskoro, kao i potvrde da su aktivisti i opozicioni političari bili mete špijunskog softvera uoči mogućih ključnih izbornih ciklusa. Iz redova Evropskog parlamenta već postoje pozivi da ona ovog puta ne poseti Srbiju. Ranije je evropska komesarka za proširenje Marta Kos otkazala posetu Beogradu. Ona je 4. septembra, saopštila da je veličanje Ratka Mladića, osuđenog za ratne zločine i genocid u Bosni i Hercegovini, nakon njegove smrti, "nespojivo sa vrednostima na kojima se temelji put ka Evropskoj uniji". Kos je otkazala posjetu u jeku intenziviranja glorifikacije njegovog lika i dela i nakon višednevnih najava da bi mogla biti organizovana državna sahrana. Bivši komandant Vojske Republike Srpske (RS) Ratko Mladić, kojeg je Haški tribunal osudio za genocid i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini, bit će sahranjen u Beogradu u ponedjeljak, 7. septembra, uz vojne i državne počasti. Na dan Mladićeve sahrane, američki kongresmeni Greg Murphy i Marc Veasey posjetili su Srebrenicu kako bi odali počast žrtvama za više od 8.300 žrtava genocida iz 1995. godine, potvrđujući predanost Amerike očuvanju istine i promovisanju odgovornosti, saopćila je američka ambasada u BiH. Mladić je preminuo 27. augusta u Hagu, gdje je izdržavao kaznu, u 85. godini, a bit će sahranjen na Topčiderskom groblju u Beogradu. Haški tribunal osudio je Mladića na doživotni zatvor 8. juna 2021. Utvrđeno je da je kriv za genocid počinjen nad oko 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, zaštićenoj zoni UN-a, u ljeto 1995. godine.

Memorijalni centar Srebrenica-Potočari uputio je 7. septembra formalnu žalbu Fudbalskom savezu Srbije zbog incidenata na fudbalskoj utakmici Crvena zvezda-Partizan održanoj dan ranije. Tokom derbija Crvene zvezde i Partizana, navijači na sjevernoj tribini stadiona Rajko Mitić istakli su veliku sliku Ratka Mladića uz natpis: "Pravac Potočari". Njegova slika je ostala izložena na sjevernoj tribini tokom cijele utakmice. Haški tribunal osudio je Mladića na doživotni zatvor 8. juna 2021. Utvrđeno je da je kriv za genocid počinjen nad oko 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, zaštićenoj zoni UN-a, u ljeto 1995. godine. "Oni reproduciraju riječi koje je Ratko Mladić izgovorio u julu 1995. godine u kontekstu zauzimanja Srebrenice i kretanja prema Potočarima, gdje su hiljade bošnjačkih civila tražile zaštitu. Ono što je uslijedilo nakon pada Srebrenice sudski je utvrđeno van razumne sumnje pred međunarodnim krivičnim sudovima: više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka je ubijeno, a zločini počinjeni u Srebrenici predstavljaju genocid", navodi se u žalbi. Ističe se i kako ponašanje navijača "nije pravilno okarakterisano kao obično nedolično ponašanje, provokativna koreografija ili političko izražavanje na fudbalskoj utakmici". "Radilo se o namjernom korištenju fudbalskog stadiona za veličanje osobe koja je konačno osuđena za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine i, što je još ozbiljnije, za reprodukciju riječi direktno povezanih sa početkom operacije koja je kulminirala genocidom u Srebrenici. Činjenica da je relevantna koreografija naknadno distribuirana putem službenih komunikacija samog kluba materijalno otežava stvar i zahtijeva od FSS-a da ispita ne samo odgovornost navijača, već i ponašanje i odgovornost samog FK Crvena zvezda", dodaje se. U žalbi se ističe i da, prema izvještajima sa stadiona, demonstraciju je aplaudirao značajan dio od otprilike 25.000 prisutnih gledalaca. Isti događaj je navodno uključivao ponovljeno skandiranje imena Ratka Mladića. "Posebno ozbiljno, minuta šutnje je, također, održana u Mladićevu čast prije utakmice, uz pratnju putem razglasa stadiona riječima: "Neka mu je vječna slava i hvala", navodi se. Iz Memorijalnog centra Srebrenica traže da se utvrdi ko je odobrio minutu šutnje, kao i objavu putem službenog razglasa stadiona, da li je FK Crvena zvezda, bilo koji od njegovih službenika ili bilo koja osoba koja djeluje u njegovo ime imao prethodno znanje o planiranoj koreografiji. Pored toga, od uprave kluba se traži i da odgovori kakva je sigurnosna procjena provedena u vezi s transparentima, zastavama i koreografijom primljenim na stadion, da li su relevantni transparenti i materijali pregledani prije ulaska, da li su delegat utakmice, komesar za sigurnost i drugi nadležni službenici zabilježili incidente, kao i koje je korake, ako ih je bilo, klub preduzeo tokom utakmice kako bi prekinuo prikaze ili objave. Memorijalni centar smatra posebno značajnim navodnu objavu slika na službenom profilu FK Crvena zvezda na društvenim mrežama koje prikazuju koreografiju "Pravac Potočari", uz emoji pozdrava. Evropska fudbalska unija (UEFA) nije odgovorila na upit Radija Slobodna Evropa hoće li, na osnovu izvještaja delegata utakmice, dostupnih snimaka i drugih dokaza, pokrenuti novi disciplinski postupak protiv Crvene zvezde ili bilo koje druge odgovorne strane. U međuvremenu, američki kongresmeni Greg Murphy i Marc Veasey posjetili su Srebrenicu kako bi odali počast žrtvama genocida iz 1995. godine, naveli su iz Američke ambasade u BiH. "Odajemo počast onima kojih više nema i iskazujemo solidarnost s preživjelima," naveli su iz ambasade na platformi X. Incident nekoliko dana nakon što je klub kažnjenPrije tri dana, Evropska fudbalska unija kaznila je Crvenu zvezdu iz Beograda i Borac iz Banjaluke zbog rasističkog ponašanja njihovih navijača pošto je na utakmicama tih klubova u evropskim takmičenjima odavana počast Ratku Mladiću, osuđenom zbog genocida i drugih ratnih zločina. Disciplinska komisija UEFA-e saopštila je 4. septembra da je Crvenoj zvezdi izrečena novčana kazna od skoro 100.000 eura zbog rasističkog ponašanja i neprikladnog skandiranja, kao i zabrana prodaje ulaznica njenim navijačima za naredno gostovanje u evropskom takmičenju. Tokom utakmice navijači beogradskog kluba istakli su transparente "Generale, velika slava i hvala", uz skandiranje imena Ratka Mladića, a nakon toga je FK Crvena zvezda na svojim zvaničnim profilima na društvenim mrežama objavila fotografije na kojima su sporni transparenti jasno vidljivi. Zbog rasističkog i/ili diskriminatorskog ponašanja navijača Zvezda je kažnjena s 40.000 eura, dok je zbog prenošenja poruke koja nije prikladna za sportski događaj kažnjena s 50.000 eura. Klub je kažnjen i s 8.250 eura zbog nedoličnog ponašanja ekipe na gostovanju u Plzenju. Na utakmici Borca s Vikingurom Rejkjavik, 27. augusta na dan Mladićeve smrti, na tribinama gradskog stadiona u Banjaluci odata je počast Mladiću. Disciplinska komisija UEFA je saopštila da je banjalučki klub zbog rasističkog i/ili diskriminatorskog ponašanja navijača kažnjen novčano s 30.000 eura, dok je naloženo djelomično zatvaranje stadiona za narednu utakmicu Borca u evropskom takmičenju. Borac je kažnjen i s 4.000 eura zbog nedoličnog ponašanja ekipe, s 3.500 eura zbog paljenja pirotehnike, dok je član stručnog štaba Bogoljub Zeljković kažnjen s 2.000 eura zbog vrijeđanja službenog lica utakmice. Ratko Mladić preminuo je 27. avgusta u Haškom tribunalu dok je bio hospitalizovan. Pored genocida nad oko 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, zaštićenoj zoni UN-a, u ljeto 1995. godine, Mladić je osuđen i za progon i prisilno premještanje Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje civila tokom opsade Sarajeva, te držanje pripadnika mirovnih snaga UN-a taocima tokom bombardovanja NATO-a 1995. godine.

Hiljade ljudi iz Srbije i okruženja prisustvuje sahrani bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću u Beogradu. Satima su čekali u redovima kako bi u crkvi, gde je izložen Mladićev kovčeg, odali poštu. Mladića je Haški tribunal osudio za genocid i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini. Preminuo je 27. avgusta, služeći doživotnu kaznu zatvora. Sahranu, uz državne i vojne počasti, osudila je Evropska unija, dok su trojica američkih senatora pozvali Beograd i Banjaluku da se distanciraju od veličanja Mladića.

Američki senatori Jeanne Shaheen, Chuck Grassley i Keith Self, pozvali su vlasti u bh. entitetu Republika Srpska i u Srbiji da se distanciraju od sahrane Ratku Mladiću, osuđenom na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici i zločina tokom rata u Bosni i Hercegovini. U zajedničkoj izjavi senatori podsjećaju na Mladićevu odgovornost za genocid i druge zločine u BiH, ističući da zajedno predstavljaju neke od najnehumanijih zločina počinjenih na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata. "Ratko Mladić bio je ratni zločinac i arhitekta genocida u Srebrenici, u kojem je ubijeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Njegove snage bile su odgovorne i za gotovo četverogodišnju opsadu Sarajeva, jednu od najdužih opsada u modernoj istoriji. Njegova djela zajedno predstavljaju neke od najnehumanijih zločina počinjenih na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata", navodi se u zajedničkoj izjavi. Dodaje se da je "duboko zabrinjavajuće što je Srbija najavila da će Mladić biti sahranjen uz državne i vojne počasti, kao i to što je Milorad Dodik Mladića nazvao 'borcem za srpsku slobodu'". "To je skrnavljenje sjećanja na njegove žrtve i regije koja još uvijek živi s posljedicama njegove kampanje etničkog čišćenja, ukoliko bilo koja vlada obilježava ili veliča njegovu smrt. Naredni dani biće test jesu li Srbija i Republika Srpska spremne raskinuti s prošlošću i krenuti prema članstvu u Evropskoj uniji i euroatlantskim integracijama ili će dopustiti da ta prošlost ponovo stane na put boljoj budućnosti njihovih građana", navedeno je u izjavi. Američki senatori pozivaju Vladu Srbije i Vladu Republike Srpske da se suzdrže od bilo kakvog učešća ili povezivanja s planiranim ceremonijama, te da osiguraju da "nijedna javna izjava niti službeni čin ne obilježava Mladića kao bilo šta drugo osim onoga što je bio: osuđeni arhitekta genocida. Istovremeno, kongresmeni Greg Murphy i Marc Veasey posjetili su 7. septembra Potočare kako bi odali počast žrtvama genocida iz 1995. godine i potvrdili predanost Amerike očuvanju istine i promovisanju odgovornosti. "Odajemo počast onima kojih više nema i iskazujemo solidarnost s preživjelima", navodi se u objavi Ambasade SAD u BiH na X mreži. Istovremeno, evropska komesarka za proširenje Marta Kos otkazala je prethodno planiranu posjetu Srbiji, navodeći navela kako je veličanje osuđenog za ratne zločine i genocid u Bosni i Hercegovini, "nespojivo s vrijednostima na kojima se temelji put ka Evropskoj uniji". Bivši komandant Vojske Republike Srpske (RS) Ratko Mladić, kojeg je Haški tribunal osudio za genocid i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini, biće sahranjen u Beogradu u ponedjeljak, 7. septembra, uz najavljene vojne i državne počasti. Mladiću je u subotu, 5. septembra, u Domu Vojske Srbije u Beogradu održana komemoracija, uz prisustvo, između ostalih, ministra pravde Srbije Nenada Vujića i predsjednika RS, Siniše Karana. Inače, u danima nakon Mladićeve smrti, u pojedinim gradovima u Srbiji i bh. entitetu Republika Srpska, održani su skupovi u znak sjećanja na njega, a najveći skup je održan u Banjaluci 1. septembra. Takođe, u narativima beogradskih i banjalučkih medija, Mladić je prikazan kao žrtva Tribunala, koji nije htio da ga pusti na liječenje u Srbiju, dok se njegova presuda i žrtve gotovo ni ne spominju.

Bivši komandant Vojske Republike Srpske (RS) Ratko Mladić, kojeg je Haški tribunal osudio za genocid i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini, bit će sahranjen 7. septembra, u Beogradu, uz državne počasti. Posmrtni ostaci Mladića, koji preminuo 27. augusta u Hagu služeći doživotnu kaznu zatvora, izloženi su u crkvi Svetog Luke. Hiljade ljudi čekaju u redovima ispred crkve kako bi mu odali počast, a ranije je u medijima najavljeno da će opijelo služiti poglavar Srpske pravoslavne crkve Porfirije. Na sahrani se ne očekuje predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je ranije izjavio da ne može da prisustvuje, jer je u Beogradu u posjeti predsjednik Uzbekistana Šavkat Mirzijojev. Vučić je ranije poručio da je "uradio sve" da sahrana protekne na "dostojanstven način" i odbacio je osude iz Evropske unije zbog organizacije Mladićeve sahrane uz državne počasti.

Bivši komandant Vojske Republike Srpske (RS) Ratko Mladić, kojeg je Haški tribunal osudio za genocid i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini, sahranjen je 7. septembra u Beogradu uz vojne i državne počasti. Mladić je preminuo 27. augusta u Hagu, tokom izdržavanja doživotne zatvorske kazne, a ukopan je na beogradskom Topčiderskom groblju. Sahranjen je uz počasnu salvu i oproštajne govore članova njegove porodice i bivših suradnika, u kojima je veličana njegova ratna prošlost. U prisustvu političkog vrha entiteta RS i zvaničnika Srbije, te pripadnika Srpske pravoslavne crkve i Vojske Srbije, okupljeni su uzvikivali Mladićevo ime, ispraćajući kovčeg aplauzom i pjesmom. Komemoraciju, opijelo i sahranu u Beogradu pratila su upozorenja iz Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država (SAD) o neprihvatljivosti veličanja osuđenih ratnih zločinaca. 'Odavanje počasti Mladiću ogledalo Srbije'Dok su u glavnom gradu Srbije hiljade ljudi veličale njegovu ratnu prošlost, porodice žrtava genocida upozorile su da Mladićeva sahrana 'prijeti da postane najveći fašistički skup u Evropi'. U Srebrenici, gdje je u julu 1995. godine pod Mladićevom komandom u genocidu ubijeno više od 8.300 Bošnjaka, poručuju da je odavanje pošte generalu "ogledalo Srbije". "Kao da je neki državnik. To je strašno za mene. Al' eto, neka sad, to je ogledalo Srbije, neka čitav svijet vidi", kazala je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Fazila Efendić, predsjednica udruženja "Majke Srebrenice", koja je izgubila sina, muža i još 22 člana šire porodice. Posmrtni ostaci haškog osuđenika bili su prethodno izloženi u crkvi Svetog Luke u Beogradu, u kojoj je opijelo služio poglavar Srpske pravoslavne crkve Porfirije. Tokom obreda nad kovčegom, koji je prekriven zastavama Srbije i eniteta RS, Porfirije je kazao da će ime haškog osuđenika "ostati duboko utkano u pamćenje i molitve najvećeg dela srpskog i pravoslavnog naroda". Za Mladića je rekao da ga narod vidi kao "vojnika i komandanta koji je u teškom vremenu stajao na čelu vojske svoga naroda". Uoči sahrane, hiljade ljudi čekalo je u ponedjeljak u redovima ispred crkve kako bi odali počast, a mnogi u majicama s Mladićevim likom i simbolima ratnih vojnih formacija. Odbacivanje dokaza i presudeMeđu hiljadama ljudi koji su više sati čekali u redu kako bi odali poštu Mladiću bio je Radiša iz Beograda. "Ja sam njega zvao legenda od prvog dana, i evo on je otišao u legendu", rekao je on. Upitan kako gleda na pravosnažnu presudu i dokaze koji su u Hagu izvedeni protiv Mladića, a kojima je dokumentovan genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, Radiša odgovara da u to "ne veruje". "Sve su to priče. Da ima pogibije u ratu, naravno da ima, ali u borbama. Da on (Mladić) počini zločin, taj čovek to nikad ne bi mogao", rekao je on. Dokaze protiv Mladića odbacuje i Jela. "Ja u to ne verujem, on nikad nije bio taj. On je mene u ratu spasio", kaže za RSE. Vesna je rekla da joj je bilo važno da dođe i pokloni se Mladiću, opisujući ga kao "velikog srpskog heroja koji je čuvao narod preko Drine". "Ja sam dete rata i da nije bilo njega, njegove hrabrosti i vojske, mog oca, strica i svih ostalih očeva koji su nas branili, ne bi bilo ni nas", naglašava. Upitana da li je razmišljala kako je danas porodicama žrtava genocida u Srebrenici, dok gledaju veličanje Mladića, Vesna odgovara: "Pa verovatno isto kao i žrtvama naših nekih porodica koje su izgubile svoje najmilije". Dokaze i presudu protiv Mladića odbacuje, ponavljajući tvrdnje srpskih vlasti kojima negiraju genocid u Srebrenici. Zvaničnici RS i Srbije na sahraniKako bi odali počast Mladiću, u Beogradu su, pored ostalih, bili članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik, predsjednik eniteta RS Siniša Karan, predsjednik enitetske Vlade Savo Minić i ostali enitetski zvaničnici. Među njima je bio ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS Radan Ostojić, te Aleksandar Vulin, član Senata entiteta RS i bivši ministar u Vladi Srbije, koji je sankcioniran od Washingtona zbog veza s Rusijom. Među okupljenima u Beogradu su se, također, mogli vidjeti gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, kao i članovi ogranka ruske bajkerske grupe "Noćni vukovi", poznate po podršci Kremlju. Mladiću su počast odali i ministri u Vladi Srbije Nikola Selaković, Darko Glišić, Bratislav Gašić, Nenad Vujić i Nenad Popović. Na sahrani nije bili predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je ranije izjavio da ne može prisustvovati jer je u Beogradu u posjeti predsjednik Uzbekistana Šavkat Mirzijojev. Vučić je ranije poručio da je "uradio sve" da sahrana protekne na "dostojanstven način" i odbacio je osude iz EU zbog organizacije Mladićeve sahrane uz državne počasti. Provladini mediji prenijeli su da je bio prisutan sin predsjednika Srbije Danilo Vučić i ruski ambasador u Beogradu Aleksandar Bocan-Harčenko. Organizirani dolazak autobusimaU blizini crkve Svetog Luke u Beogradu u ponedjeljak je bio parkiran veći broj autobusa, sa registarskim tablicama iz Srbije, BiH i Crne Gore. U jutarnjim satima, četiri autobusa sa demobilisanim borcima nekadašnje Vojske RS doputovala su iz Banjaluke za Beograd, a prevoz je organizovala Boračka organizacija RS (BORS), koja okuplja ratne veterane iz ovog bh. entiteta. Mladić je preminuo u 85. godini 27. augusta u Hagu, gdje je izdržavao kaznu nakon presude kojom je osuđen po 10 od 11 tačaka optužnice za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Reakcija zbog veličanja ratnog zločincaU danima nakon Mladićeve smrti, u gradovima u Srbiji i bh. entitetu Republika Srpska, održani su skupovi u znak sjećanja, a najveći skup je održan u Banjaluci 1. septembra. Takođe, u narativima beogradskih i banjalučkih medija, Mladić je prikazan kao žrtva Tribunala, koji nije htio da ga pusti na liječenje u Srbiju, dok se njegova presuda i žrtve gotovo ni ne spominju. Misija OSCE-a u BiH u ponedjeljak je saopćila da je zabrinuta zbog direktnog prijenosa komemoracije Mladiću na Radio-televiziji RS (RTRS), tokom koje su ga govornici u više navrata veličali. Pozvali su Regulatornu agenciju za komunikacije (RAK) BiH da bez odlaganja procjeni takvo izvještavanje i da "srazmjerno odgovori na svako utvrđeno kršenje". Evropska komesarka za proširenje Marta Kos otkazala je prethodno planiranu posjetu Srbiji, navodeći navela kako je veličanje osuđenog za ratne zločine i genocid "nespojivo s vrijednostima na kojima se temelji put ka Evropskoj uniji". Na dan Mladićeve sahrane, američki kongresmeni Greg Murphy i Marc Veasey posjetili su Srebrenicu kako bi odali počast više od 8.300 žrtava genocida iz 1995. godine, potvrđujući predanost očuvanju istine i promovisanju odgovornosti, saopćila je američka ambasada u BiH. Krivičnim zakonom u BiH kažnjivo je javno negiranje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina utvrđenih pravosnažnim presudama, kao i veličanje osuđenih ratnih zločinaca. Za ta djela predviđena je kazna zatvora do pet godina.

Srpska pravoslavna crkva saopštila je da će opelo bivšem komandantu Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću, osuđenom za genocid i druge ratne zločine u BiH, biti održano u ponedeljak u 12 časova. Navodeći da je Mladić "pravoslavni hrišćanin i vojnik sprski", SPC je u nedelju navela da će opelo biti u hramu Svetog apostola i jevanđelista Luke. Komemoracija Mladiću, koji je preminuo u Hagu pošto je osuđen na zatvor zbog genocida i drugih ratnih zločine u BiH, održana je u subotu u Domu Vojske Srbije u Beogradu, uz prisustvo, između ostalih, Ministra pravde Srbije Nenada Vujića i predsednika bh. entiteta Republika Srpska Siniše Karana. Avion s telom Mladića sleteo je u četvrtak na beogradski aerodrom Nikola Tesla. Mladić će, prema najavi njegovog sina, biti sahranjen u ponedeljak na Topčiderskom groblju u Beogradu. Ranije je ministar Vujić rekao da će Mladić biti sahranjen uz najviše državne počasti. Inicijativa mladih za ljudska prava u Srbiji osudila je, kako je navela, zloupotrebu državnih resursa koji su korišćeni prilikom dopremanja tela i najave državne komemoracije osuđenom za genocid i zločine protiv čovečnosti tokom rata u Bosni i Hercegovini. Evropska komesarka za proširenje Marta Kos otkazala je planiranu posetu Srbiji, navodeći da je veličanje osuđenog za ratne zločine i genocid "nespojivo s vrednostima na kojima se temelji put ka Evropskoj uniji".

Perspektiva je u Nišu gdje mladi otkrivaju kako doživljavaju društvo u kom žive i šta su problemi njihovih generacija. Govorili su o, slobodi i represiji, medijima, pitanju Kosova, te perspektivi mladih u Srbiji. Istakli su da se često osjećaju kao "grupa non grata" i da nemaju mogućnost da "žive neke svoje snove".