Predsednik Srbije Aleksandar Vučić posetio je 8. februara više lokacija u Novom Sadu. To je njegova prva poseta tom gradu nakon 15 meseci masovnih antivladinih protesta, koje je pokrenula nesreća na novosadskoj Železničkoj stanici.
Poseta nije bila zvanično najavljena medijima.
Vučić je o njoj izvestio na svojim nalozima na društvenoj mreži Instagram.
Na objavljenim fotografijama i video snimcima vidi se kako jede sendvič sa predsednikom Srpske napredne stranke Milošem Vučevićem i njegovim sinovima, ispred kioska brze hrane u blizini Novosadskog sajma.
Potom je Vučić posetio Sajam zavičaja, gde je održao govor.
Zatim je, kako se vidi na fotografijama na Instagramu, u pratnji Miloša Vučevića, gradonačelinka Novog Sada Žarka Mićina, predsednice Pokrajinske vlade Maje Gojković i ministarke privrede Adrijane Mesarović, sedeo u jednom lokalu na Petrovaradinskoj tvrđavi.
"Na Petrovaradinskoj tvrđavi sa Majom, Adrijanom, Žarkom i Milošem, uz čašu domaćeg sivog pinoa, bistrimo svetsku politiku i kujemo planove za ubrzani razvoj Novog Sada", naveo je u opisu fotografije.
Vučić je poslednji put u Novom Sadu bio 5. novembra 2024, u večeri prvog masovnog antivladinog protesta u tom gradu, kada su demonstranti zatražili ostavke vlasti zbog pogibije 16 ljudi u padu nadstrešnice na Železničkoj stanici.
Te večeri je došlo do incidenata i sukoba policije sa delom demonstranata, a oštećena je i Gradska kuća.
Talas protesta se u narednih 15 meseci širio Srbijom, sa stotinama hiljada ljudi na ulicama.
Demonstranti, predvođeni studentima u blokadi, tražili su vanredne izbore i uvrđivanje odgovornosti za nesreću, dok su u fokusu protesta optužbe da je do nesreće dovela korupcija.
Vučić je odbacivao krivicu vlasti, odbijao da ispuni studentske zahteve i više puta najavljivao kontramiting naprednjaka u Novom Sadu.
On, međutim, do danas nije održan.
U blizini Novog Sada Vučić je bio 12. jula, kada je posetio gradilište mosta preko Dunava kod Petrovaradina, gde su ga sačekale pristalice Srpske napredne stranke.
Demonstrantima, međutim, policija tada dozvolila da se približe lokaciji na kojoj je bio Vučić.
Vučić je tom prilikom ponovio da će organizovati "veliki skup" u Novom Sadu.
Rekao je da će "uskoro otići na centralni gradski trg", kao odgovor "blokaderima" - kako naziva demonstrante.
"Doći ću ja uskoro da ih vidim. Ne mogu da me zaplaše", rekao je tada.
Tokom protesta u Novom Sadu je proteklih meseci više puta dolazilo do sukoba pristalica naprednjaka sa antivladinim demonstrantima, a stranačke prostorije SNS-a su nekoliko puta demolirane.
Na Vučićevu posetu 8. februara, stigle su i prve reakcije opozicije.
Opozicioni odbornik Građanskog pokreta "Bravo" u Skupštini Novog Sada Miran Pogačar napisao je na društvenim mrežama je da je "nenajavljeni i tajni dolazak" Vučića u Novi Sad "dokaz poraza njegove politike".
"Jutros, u nedelju, nakon što je cela ulica ispražnjena, oko 10 sati se Vučić tajno sastao sa svojim pristalicama. Umesto da poseti Železničku stanicu i oda počast stradalima, makar i kradom, on je održao skup ispred brze hrane", naveo je Pogačar.
Ocenio je i da je Vučić "pobegao" nakon kratkog govora i posete Sajmu.
"Od ovoga nema boljeg dokaza koliko je Vučić nepoželjan u Novom Sadu", rekao je Pogačar.
Na godišnjicu nesreće u Novom Sadu, 1. novembra 2025, desetine hiljada ljudi okupile su se ispred Železničke stanice, na poziv studenata u blokadi, kako bi odale počast žrtvama.
Sa skupa je poručeno da do danas niko nije odgovarao za urušavanje nadstrešnice na rekonstruisanoj staničnoj zgradi, koju su predstavnici vlasti svečano otvorili nekoliko meseci pre nesreće.
Vlast je, sa druge strane, godišnjicu nesreće obeležila pomenom u crkvi u Beogradu. Predsednik Srbije je demonstrantima tada ponudio dijalog, što su oni odbili, navodeći da je poziv "neiskren i zakasneo".
Policija i Tužilaštvo za organizovani kriminal i korupciju kasno uveče 5. februara sproveli su pretrese u fabrici "ALFAFARM GRUPA" u Skoplju, koja se nalazi u krugu nekadašnje fabrike OHIS, dok su istovremeno vršene provjere i na nekoliko lokacija na području Strumice.
Prema nezvaničnim informacijama koje su objavili pojedini mediji, tokom policijske akcije zaplijenjena je rekordna količina od 27 tona medicinskog kanabisa iz skladišta.
Akcija na teritoriji Sjeverne Makedonije uslijedila je nakon što su srbijanske vlasti zaplijenile krijumčarenu pošiljku od pet tona marihuane, za koju je navedeno da potiče iz fabrike u Skoplju koja je imala licencu za proizvodnju kanabisa u medicinske svrhe.
Za sada nema epiloga ni u vezi s prethodnom vanrednom terenskom kontrolom koju su sproveli MUP i Komisija za odobravanje uzgoja kanabisa za medicinske svrhe, pri Ministarstvu zdravstva. Ova komisija je zakonski zadužena za nadzor nad kompanijama koje proizvode medicinski kanabis.
"Komisija za kanabis, u koordinaciji s Ministarstvom unutrašnjih poslova, sprovela je vanrednu kontrolu. Postupak je i dalje u toku, uz dodatno utvrđivanje činjeničnog stanja. U ovom trenutku nije moguće saopštiti dodatne informacije", naveli su iz Komisije za Radio Slobodna Evropa.
Dana 29. januara, srbijanska policija zaplijenila je rekordnih pet tona marihuane u selu Konjuh kod Kruševca, s procijenjenom vrijednošću od sedam do deset miliona eura na crnom tržištu.
Osim marihuane, pronađeno je i vatreno oružje – najmanje četiri automatske puške i jedan raketni bacač "zolja", kao i oko 12.700 eura gotovine.
Prema informacijama Tužilaštva za organizovani kriminal Srbije (TOK), organizovana kriminalna grupa je u januaru 2026. godine dopremila marihuanu s teritorije Sjeverne Makedonije u Srbiju.
Srbijansko tužilaštvo pokrenulo je postupak protiv pet osumnjičenih: savjetnika Srpske napredne stranke Rade Spasojevića i njegovog sina Nebojše, kao i protiv Ivana Dragičića, Uroša Mladenovskog i Aleksandra Mijalovića – organizatora kriminalne grupe koji se trenutno nalazi u bijegu.
I Javno tužilaštvo u Skoplju otvorilo je predmet u vezi sa zapljenom pet tona marihuane u selu Konjuh.
Tužilaštvo je za Radio Slobodna Evropa saopštilo da je uspostavilo "intenzivnu i kontinuiranu komunikaciju" s nadležnim institucijama u Srbiji, uz "aktivnu razmjenu relevantnih informacija i koordinaciju djelovanja".
Biznis uzgoja kanabisa za medicinske svrhe legaliziran je u Sjevernoj Makedoniji 2017. godine. Cilj legalizacije bio je osigurati sigurne i standardizirane proizvode za pacijente s teškim oboljenjima – uključujući onkološke bolesti, HIV/SIDA‑u, epilepsiju i hronične neuropatske bolove.
Ulje kanabisa koristi se za ublažavanje simptoma, smanjenje mučnine izazvane hemioterapijom te poboljšanje apetita i kvaliteta života.
U susjednoj Srbiji, upotreba kanabisa zakonom je zabranjena u bilo kojem obliku.
Zakon slab, nadzor netransparentanViše od osam godina nakon donošenja Zakona o legalizaciji uzgoja i izvoza kanabisa u medicinske svrhe, gotovo trećina svih izdatih licenci kompanijama prekršila je zakon zbog nepravilnosti u radu.
U tom periodu, kompanije su "proizvele" i brojne afere vezane za krijumčarenje marihuane, koje su zasjenile stvarnu zdravstvenu korist proizvodnje ulja od kanabisa za medicinske svrhe.
Od stupanja na snagu Zakona o kontroli opojnih droga i psihotropnih supstanci 27. decembra 2017. godine do 3. februara 2026. godine, Vlada je donijela odluke o izdavanju odobrenja za uzgoj kanabisa u medicinske svrhe za 61 pravno lice.
U Sjevernoj Makedoniji trenutno posluju 43 kompanije koje uzgajaju kanabis u medicinske svrhe. Tokom više od osam godina, vlade predvođene i SDSM‑om i VMRO‑DPMNE‑om donijele su odluke o oduzimanju odobrenja za uzgoj kanabisa u medicinske svrhe za 14 firmi zbog neispunjavanja zakonskih uslova. Kako je Vlada saopštila za RSE, u toku je postupak za oduzimanje dozvola za dodatne četiri kompanije.
Nadzor nad kompanijama s odobrenjem za uzgoj kanabisa u medicinske svrhe provodi Komisija za odobravanje uzgoja kanabisa u medicinske svrhe, koja djeluje u okviru Ministarstva zdravstva.
Komisiju čini ukupno pet članova: dva člana iz Ministarstva zdravstva (predsjednik i član), koji su istovremeno raspoređeni i angažirani u drugim sektorima unutar institucije, te tri vanjska člana – po jedan iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Agencije za lijekove (MALMED) i specijalista iz oblasti ljekovitog bilja.
Komisija o svom radu izvještava Ministarstvo zdravstva, koje potom Vladi dostavlja prijedloge za izdavanje ili oduzimanje licenci.
Na upite za dostavljanje podataka – koliko je redovnih i vanrednih kontrola izvršeno tokom 2025. godine, kod koliko i kojih firmi su utvrđene nepravilnosti te koje su izrečene kazne – Komisija nije dala konkretne i precizne odgovore.
"Tokom 2025. godine Komisija za kanabis vršila je redovne i vanredne kontrole kod pravnih subjekata s licencom za uzgoj kanabisa u medicinske svrhe. Tokom sprovedenih kontrola utvrđene su nepravilnosti u radu određenih pravnih subjekata, povezane s nepoštivanjem zakonskih odredbi i obaveza utvrđenih odobrenjem. U slučajevima u kojima su utvrđene nepravilnosti, Komisija postupa u skladu sa zakonskim nadležnostima i preduzima odgovarajuće mjere, u zavisnosti od težine i karaktera utvrđenog stanja", naveli su iz Komisije.
Ministar zdravstva Azir Aliju izjavio je da se već radi na izmjenama zakona u ovoj oblasti, te da je radna grupa započela analize još prije nego što je u javnost dospjela afera o zaplijenjenoj marihuani u Srbiji. Kako je naveo, u postojećem zakonu uočene su određene slabosti koje bi trebalo prevazići novim zakonskim rješenjem.
"Sačekajmo da vidimo šta će stručnjaci reći o Zakonu i o članovima koji su dodatno uneseni u novo zakonsko rješenje. Mislim da ćemo imati zakon kojim ćemo moći pratiti aktivnosti", izjavio je Aliju.
Osim Međuresorne komisije, prema zakonu, inspekcijski nadzor vrše i Ministarstvo poljoprivrede te Državni poljoprivredni inspektorat. U opisu njihovih nadležnosti navodi se da vrše kontrolu proizvodnje sjemenskog materijala, samog uzgoja, kao i nadzor prije i nakon žetve.
Međutim, ni Ministarstvo niti inspektorat koji je pod njegovom nadležnošću nisu odgovorili na pitanja RSE o broju redovnih i vanrednih kontrola tokom cijele 2025. godine, učestalosti nadzora nad kompanijama i vrstama prekršaja utvrđenih na terenu.
Premijer Hristijan Mickoski izjavio je da je slučaj s pet tona droge koje su završile u Srbiji, a za koje srbijansko tužilaštvo tvrdi da potiču iz Sjeverne Makedonije, "ozbiljan slučaj" te najavio policijske akcije usmjerene i protiv drugih kompanija koje su zloupotrebljavale licence za uzgoj kanabisa.
"Očekujem da će MUP u narednim danima izaći s desetinama tona, ne s nekoliko, već s desetinama tona ove vrste nedozvoljenih sredstava, odnosno nedozvoljenih supstanci – droge, marihuane u ovom slučaju – koja se trenutno nalazi u skladištima u Makedoniji ili je, na neki način, bila predmet odnosa između određenih pravnih subjekata, ne samo u državi nego i van nje, za koje je utvrđeno da su nezakonito puštene u promet i nezakonito skladištene", izjavio je Mickoski 5. februara u intervjuu za javni servis MRT.
Od filmskih pljački do prekograničnog švercaOvo nije prva afera koja povezuje makedonske fabrike medicinskog kanabisa sa srbijanskim crnim tržištem.
Paralela sa slučajem "Jovanjica", najveće plantaže marihuane u Evropi otkrivene prije šest godina, podsjeća javnost na duboke veze između Sjeverne Makedonije i Srbije u krijumčarenju marihuane. Tada je zaplijenjeno više od tonu i po marihuane.
Tokom otkrivanja afere "Jovanjica" u Srbiji, tadašnja opozicija VMRO‑DPMNE zahtijevala je istragu i u Sjevernoj Makedoniji, povezujući vlasnika plantaže Predraga Koluviju s bivšim makedonskim premijerom Zoranom Zaevom i poslovima njegove porodice s marihuanom.
"Skandal je tim veći jer je uhapšeni Predrag Koluvija poslovni partner upravo poslovnog partnera Zaevih – Gorana Krsteva, koji je zajedno sa Zaevom, podsjećam, bio aboliran u slučaju 'Global'", izjavio je Igor Janušev u aprilu 2021. godine.
U ovom slučaju pred Specijalnim sudom u Beogradu vode se dva sudska postupka protiv Predraga Koluvije, vlasnika imanja "Jovanjica". U oba predmeta tereti se da je bio organizator grupe koja je uzgajala marihuanu radi prodaje, a brani se sa slobode.
U proteklim godinama zabilježeno je i više drugih slučajeva nezakonitog poslovanja kompanija, krađa te (ne)uspješnih pokušaja krijumčarenja marihuane.
Prije šest godina, u skopskom selu Aračinovo, policija je zaplijenila 231 kilogram od gotovo dvije tone marihuane koje su bile ukradene iz firme "Herb Industry" iz Valandova. Kamion s većinom ukradene marihuane pronađen je napušten kod graničnog prelaza Blace s Kosovom. U javnosti su se pojavili i video‑snimci skladišta s marihuanom, što je bio prvi slučaj s video‑dokazima krađe iz licencirane firme.
Kompaniji "5 Letters" Vlada je u februaru 2021. godine, po preporuci Komisije za kanabis, oduzela licencu zbog neispunjavanja zakonskih uslova – nedostatka kvalifikovanog kadra, neprijavljenog uzgoja kanabisa (viškovi stabljika bez evidencije) i propusta u prostoru i opremi utvrđenih tokom dvije inspekcije. Oduzimanju licence prethodile su dvije pljačke u razmaku od dvije godine – u prvoj je ukradeno 60 kilograma marihuane u vrijednosti od 240.000 eura, dok je u drugoj nestalo 108 bočica ulja od kanabisa, čija je tržišna vrijednost procijenjena na dva miliona eura.
Godine 2022. policija je pronašla oko 250 kilograma marihuane upakovane u 67 vreća, procijenjene vrijednosti oko 800.000 eura, koja je poticala iz bitoljske firme "Medical 420". MUP je upao u prostorije kompanije godinu dana kasnije, nakon što joj je Vlada 2021. godine oduzela dozvolu zbog nezakonitosti.
Iste godine, policija je iz strumičke firme "Solidis Herbal" zaplijenila ukupno 1,6 tona marihuane, čija se vrijednost procjenjuje na 3,2 miliona eura.
"Bol je i dalje tu, kao da se sve dogodilo juče", napisao je Muhamed Hilal iz Sirije u pismu koje je pročitano na groblju u Loznici.
U tom gradu na zapadu Srbije sahranjena je njegova desetomesečna bratanica Lana.
Stradala je sa roditeljima u leto 2024. kada se prevrnuo čamac kojim su iz Srbije pokušali da pređu reku Drinu ka Bosni i Hercegovini.
Drvena obeležja za Lanu i još 27 ljudi koji su se na izbegličkom putu ka zemljama Zapadne Evrope proteklih godina utopili u Drini zamenjena su 27. januara spomenicima.
"Na njima piše da su zajedno sa njima pokopani i njihovi snovi. A samo su sanjali o miru i boljem životu", rekao je Petar Rosandić iz austrijskog udruženja "SOS Balkanrute" za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Ta organizacija je zajedno sa "Djeluj ba" iz Tuzle i "Leave No One Behind" iz Nemačke u znak sećanja na stradale na Balkanskoj izbegličkoj ruti postavila trajne memorijale na oko stotinu grobova u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
"Izbeglice nisu brojevi ni statistika, već ljudi sa imenima, porodicama i snovima", naveo je Lanin stric Muhamed u pismu.
Među sahranjenima u Loznici je i Ahmadi Parwiz, dečak iz Sirije koji je imao deset godina.
Devetnaestoro stradalih do danas nije identifikovano.
'Mnogi nikada nisu pronađeni'Zvanične informacije o broju poginulih u Drini nema.
Baze aktivista za ljudska prava iz regiona ukazuju da je u toj reci od početka izbegličke krize 2014. živote izgubilo nekoliko stotina ljudi.
"Mnoga tela nikada nisu pronađena. Na obe strane Drine nalazi se više od stotinu grobova u kojima su sahranjeni ljudi čija je tela voda izbacila", rekao je na komemoraciji i otkrivanju spomenika u Loznici Nihad Suljić iz udruženja "Djeluj ba".
Predstavnici dve verske zajednice na otkrivanju spomenikaOtkrivanju spomenika prisustvovali su predstavnici Katoličke crkve i Islamske zajednice u Srbiji.
"Važno je da još uvek ima ljudi koji vole i koji se brinu za druge. I neka iz ovoga izvučemo pouku, da ne dozvolimo da odrasli i deca nestaju u valovima reka", rekao je kardinal Ladislav Nemet.
Tafa Beriša, predsednik Medžlisa Beograd, rekao je da svaki čovek zaslužuje da bude dostojanstveno sahranjen.
"Posebno nam je važno što su ovi ljudi pronašli svoj smiraj. Neka nam ovo da pouku i snagu da više brinemo jedni o drugima."
Srpska pravoslavna crkva nije odgovorila na upit RSE zbog čega njeni predstavnici nisu bili na groblju u Loznici.
U prethodnim godinama nadgrobni spomenici stradalima podignuti su u Bosni i Hercegovini u Bijeljini, Bratuncu, Zvorniku, Tuzli, Bihaću, kao i u Črnomelju u Sloveniji.
"Ako već nisu imali dostojanstven život, neka ga imaju u smrti. Nismo ih mogli spasiti, ali im dugujemo pamćenje", rekao je Nihad Suljić.
Smrtonosne izbegličke ruteOd početka izbegličke krize 2014. više od 1,5 miliona ljudi prošlo je kroz Srbiju na putu ka zapadu Evrope, podatak je Komesarijata Srbije za izbeglice i migracije.
Međunarodna organizacija za migracije je do 2026. evidentirala više od 400 nestalih na teritorijiama zemalja Zapadnog Balkana.
Kao uzroci smrti najčešće se navode saobraćajne nesreće povezane sa rizičnim transportom, utapanje, nasilje, bolest, teški vremenski uslovi.
"To je i opomena onima koji kroje evropsku politiku zatvorenih granica. Silan novac bacaju u njihovu odbranu, a zaboravljaju na humanost", rekao je Petar Rosandić, iz organizacije "SOS Balkanrute".
Iako je broj ljudi smanjen, Balkanska ruta nije zaustavljena ni pored zajedničkih policijskih patrola i ograda od žilet-žice na spoljnim granicama Evropske unije.
Ljudi nastavljaju da se kreću mada se na svom putu suočavaju sa velikim rizicima.
"Često veruju informacijama koje dobijaju od krijumčara ili nezvaničnih izvora, koje mogu biti netačne ili opasne, pa tako dolazi do prelaska reka poput Drine u nebezbednim uslovima, ulaska u pretrpane čamce ili kretanja opasnim planinskim predelima", kažu u Međunarodnoj organizaciji za migracije.
Po podacima ove organizacije Ujedinjenih nacija, od 2014. do 2026. u svetu je stradalo ili nestalo više od 80.000 ljudi.
Od toga u Evropi, mahom na opasnoj ruti preko Mediterana, skoro 35.000.
Holandsko-belgijski trgovinski lanac Ahold Delez (Delhaize) podneo je zahtev za arbitražu Međunarodnom centru za rešavanje investicionih sporova (ICSID) u vezi sa ograničenjem marži na 20 odsto koje je Vlada Srbije uvela prošlog septembra.
"Arbitraža je zatražena radi zaštite svojih prava, prema Sporazumu o bilateralnim investicijama između Holandije i SrbijeQ, navodi se u saopštenju Ahold Deleza koje je 6. februara prosleđeno Radiju Slobodna Evropa (RSE).
Sedište arbitraže ICSID (International Centre for Settlement of Investment Disputes) je u Vašingtonu u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD).
Ahold Delhaize u Srbiji posluje preko svoje lokalne kompanije Delhaize Serbia i najveći je privatni poslodavac u zemlji sa više od 11.000 zaposlenih gde ima više od 500 prodavnica.
Globalno je jedna od najvećih maloprodajnih grupacija u svetu, nastala 2016. spajanjem belgijskog Delhaize-a i holandskog Ahold-a.
Vlada Srbije 1. septembra uvela je ograničenje marži na 20 odsto u okviru paketa ekonomskih mera "za unapređenje standarda građana" kojima su obuhvaćena četiri najveća trgovinska lanca – Delez, Merkator, Lidl i Univereksport.
Po definiciji, marža je razlika između nabavne i prodajne cene nekog proizvoda.
Delez je u petak podsetio da te regulatorne mere u Srbiji obuhvataju zakonsko ograničenje maloprodajnih marži, otkupnih cena i naknada dobavljačima, kao i uvođenje prava veta dobavljača na izlistavanje proizvoda i smanjenje narudžbina.
"Ova iznenadna i nezapamćena intervencija države u maloprodajnom tržištu utiče na više od 85 odsto prihoda kompanije Delez Srbija. Naša kompanija ostvarila je neto profitnu maržu od 4,4 odsto u 2024, a samo četiri meseca primene Uredbe tokom 2025. dovela su do značajnih gubitaka", saopštio je Ahold Delez.
Kompanija je dodala da je, kako bi nastavila sa poslovanjem, do sada morala da zatvori 25 prodavnica u Srbiji i obustavi investicije planirane za 2026.
Navodi da je to dovelo dovelo do gubitka stotina radnih mesta.
Delez saopštava i da je pokretanje arbitraže usledilo posle meseci dijaloga sa srpskim vlastima u cilju pronalaženja rešenja u interesu potrošača, privrede i dugoročnog investicionog ambijenta.
"Uprkos tim naporima, do rešenja nije došlo", naveo je Ahold Delez.
Kompanija je objavila i da lokalni brend Delhaize Srbija nastavlja da posluje pod uslovima gubitaka koji materijalno utiču na mogućnost održivog poslovanja i na vrednost investicije.
Dodaje se da nastavlja da posluje u Srbiji sa 11.000 zaposlenih i više od 500 prodavnica.
Ahol Delhaize radi na na tri kontinenta, upravlja sa oko 9.400 prodavnica i zapošljava skoro 400.000 ljudi širom sveta.
Ahold Delhaize je u Srbiju ušao 2011. godine, kada je Delhaize Group kupio domaći lanac Delta Maxi Group. Transakcija je vredela 932,5 miliona evra, uključujući oko 300 miliona evra duga.
Na pitanja RSE u vezi sa zahtevom kompanije Ahold Delez za arbitražu nisu odmah odgovorili Vlada Srbije, Ministarstvo trgovine, Ministarstvo finansija.
Kosovsko Ministarstvo spoljnih poslova i dijaspore pozvalo je na međunarodno angažovanje nakon što je Srbija dan ranije uhapsila veterana Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) zbog optužbi za zločine protiv civila.
Ministarstvo spoljnih poslova saopštilo je 6. januara da je dobilo informacije o hapšenju kosovskog državljanina Mitehata Ložanija prilikom ulaska u Srbiju na graničnom prelazu Batrovci sa Hrvatskom.
Ministarstvo je saopštilo da je Kancelarija za vezu sa Kosovom podnela zvaničan zahtev Kancelariji za vezu sa Srbijom tražeći potvrdu hapšenja, razjašnjenje razloga za pritvor i druge relevantne informacije o slučaju.
"Takođe, Kancelarija za vezu Republike Kosovo u Srbiji obavestila je Delegaciju Evropske unije u Srbiji o slučaju i poslala je verbalne note diplomatskim predstavništvima zemalja Kvinte akreditovanim u Srbiji sa ciljem da se obezbedi angažovanje međunarodnih partnera u zaštiti prava i bezbednosti građana Republike Kosovo", saopštilo je Ministarstvo spoljnih poslova Kosova.
Ministarstvo je takođe saopštilo da je šef Kancelarije za vezu Kosova u Srbiji Jetiš Jašari u kontaktu sa porodicom pritvorenog i da će podneti zvaničan zahtev da ga poseti.
Vlasti u Srbiji su potvrdile hapšenje veterana OVK uveče 5. februara i saopštile da mu je određen pritvor od 48 sati.
Ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić saopštio je da je M.L. (1980) uhapšen na graničnom prelazu Batrovci, i da će, uz krivičnu prijavu, biti priveden Tužilaštvu za ratne zločine.
Prema navodima Srbije, sumnja se da je prošao obuku kao pripadnik OVK operativne zone Dukađini 1998. i 1999. godine "nakon čega je učestvovao u terorističkim napadima na pripadnike MUP-a Srbije i vojske Jugoslavije".
U saopštenju se takođe navodi da je "kao član grupe kojom je komandovao Ramuš Haradinaj, učestvovao u otmici i masakru policajaca".
Međutim, Organizacija ratnih veterana Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) je za Radio Slobodna Evropa (RSE) saopštila da je uhapšeni muškarac učestvovao u nekoliko vežbi u Albaniji, ali nema informacija da je bio na frontu na Kosovu.
Potpredsednik ove organizacije Gazmend Sulja rekao je za RSE da je Ljožanijeva veteranska kartica pronađena u njegovom džepu tokom pretresa koji su izvršile srpske vlasti.
Iz Tužilaštva za ratne zločine Srbije nisu odgovorili na upit RSE o ovom slučaju, kao ni Ministarstvo spoljnih poslova na upit za komentar.
Srbija je više puta hapsila državljane Kosova pod optužbama za ratne zločine na Kosovu 1998-99, a samo 2025. godine zabeleženo je nekoliko takvih hapšenja.
Tokom 1990-ih, Srbija je OVK okarakterisala kao terorističku organizaciju, dok je za Kosovo OVK organizacija koja je štitila lokalno stanovništvo od represije jugoslovenskih oružanih snaga.
Sud u Kišinjevu osudio je tri osobe zbog sudjelovanja u organiziranoj kriminalnoj grupi koja je tokom 2024. pripremala nasilne masovne nerede u Moldaviji i organizirala obuke u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
Obuke su, prema optužnici, organizirale i vodile osobe iz Rusije u suradnji s moldavskim državljanima, a cilj je bio izazivanje nereda u Moldaviji, pred predsjedničke izbore i referendum o pristupanju Europskoj uniji 2024. godine.
Informacije u "ruskim kampovima" u BiH pojavile su se u oktobru 2024. godine. Tada su sigurnosne agencije Moldavije navele da su identificirale više od stotinu mladih ljudi koji su navodno obučavani u Rusiji, Bosni i Hercegovini i Srbiji, za destabilizaciju u zemlji.
Sud u glavnom gradu Moldavije, 6. februara, osudio je Alionu Gotco i Ludmilu Costenco na po četiri godine i jedan mjesec zatvora, dok je Vladimir Harcevnicov osuđen na pet godina i četiri mjeseca zatvora.
Presuda je donesena u prvostepenom postupku, a optuženi nisu prisustvovali izricanju kazne. Sud je naredio njihovo privođenje radi izvršenja kazne, a presuda može biti predmet žalbe.
U presudi se navodi da su optuženi djelovali kao dio stabilne kriminalne strukture, uz koordinaciju iz Rusije, s jasno podijeljenim ulogama.
Njihove aktivnosti, prema sudu, obuhvatale su regrutaciju novih članova, logističku podršku, pribavljanje opreme, kao i obuke za nasilne i destabilizirajuće akcije.
Poseban dio presude odnosi se na obuke koje su, prema sudskim nalazima, održavane van teritorije Moldavije, prvenstveno u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
Sud navodi da su optuženi više puta boravili u Bosni i Hercegovini, uključujući područje Glamočana, gdje su sudjelovali u teorijskim i praktičnim obukama.
Te obuke su, prema presudi, uključivale upravljanje i naprednu upotrebu FPV dronova, njihovo povezivanje s komandnim centrima, zračno izviđanje u okviru jurišnih grupa, kao i simulacije bacanja eksplozivnih naprava pomoću dronova.
Osim toga, u presudi se navodi da su obuke obuhvatale i taktike izazivanja panike i haosa, metode probijanja policijskih kordona, diverzantsko-subverzivne aktivnosti, kao i pripremu zapaljivih i eksplozivnih sredstava.
Sud konstatira da su ove aktivnosti bile direktno povezane s planovima za organiziranje nasilnih nereda u Moldaviji.
Srbija se u sudskom dokumentu navodi kao jedna od lokacija boravka i obuke, ali i kao tranzitna zemlja na putu optuženih prema Bosni i Hercegovini.
U presudi se navodi da je koordinator grupe boravio u Rusiji, odakle je davao upute članovima, dok su se obuke i praktične aktivnosti odvijale u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
Prema nalazima suda, optuženi su putovali rutom Moldavija – Srbija – Bosna i Hercegovina, a tokom istrage su pronađeni materijalni dokazi koji upućuju na boravak u obje zemlje.
Među njima su novčanice iz Srbije i Bosne i Hercegovine, SIM kartice, telekomunikaciona oprema, kao i digitalni zapisi nastali tokom boravka u kampovima za obuku.
Sud je u presudi naveo i da su tokom pretresa kod optuženih pronađeni dijelovi za dronove, VR naočale, daljinski upravljači, baterije, memorijski uređaji i digitalni materijali koji, prema sudu, dokumentiraju obuke i planirane aktivnosti.
Digitalni zapisi uključuju fotografije i videosnimke nastale tokom obuka, kao i upute za rukovanje dronovima i pripremu zapaljivih i eksplozivnih sredstava.
Optuženi su tokom suđenja negirali krivicu, tvrdeći da nisu bili svjesni kriminalnog karaktera aktivnosti u kojima su sudjelovali i da su boravke u inozemstvu smatrali privatnim ili profesionalnim angažmanima.
Sud, međutim, takve navode nije prihvatio, zaključivši da prikupljeni dokazi ukazuju na postojanje jasne namjere i koordinacije unutar kriminalne grupe.
Podignute nove optužniceDok je trajalo suđenje, moldavsko tužiteljstvo je podignulo optužnicu za još nekoliko osoba povezanih s obukama za izazivanje nereda.
Također, policija u Srbiji uhapsila je 26. septembra prošle godine dvije osobe koje se terete da su organizirale borbeno-taktičke obuke državljana Moldavije i Rumunije, koje su za cilj imale izazivanje nereda u Moldaviji.
Hapšenja su uslijedila nakon što su vlasti u Kišinjevu javno upozorile na postojanje borbenih kampova u Srbiji, navodeći da ih je organizirala ruska tajna služba sa ciljem destabilizacije Moldavije.
Početkom decembra 2025. godine, Moldavija je izvršila oko 50 pretresa na više lokacija u toj zemlji i pronašla dokaze da je organizirana grupa, koja je prethodno trenirana u kampu u Srbiji, osumnjičena da je planirala da izazove nerede u Moldaviji.
Prvo osnovno javno tužilaštvo u Beogradu saopštilo je 6. februara da je privelo muškarca Vladana S. zbog napada na ekipu regionalne televizije N1 u novembru.
Kako je N1 saopštio 20. novembra, muškarac je napao ekipu TV N1 koja je tog dana snimala prostor nedaleko od Skupštine Srbije i šatorskog naselja u kom su se nalazile pristalice vlasti, poznat kao "Ćacilend".
Iz te televizije su naveli da je napadač prvo tražio od njih da ne snimaju, a nakon toga uzeo kameru i više puta je bacio na asfalt.
Više stotina ljudi okupilo se nekoliko dana kasnije na protestu podrške televiziji N1 zbog ovog napada. Na skup podrške pozvala su novinarska udruženja.
Iz tužilaštva je navedeno da je privedeni osumnjičen za krivično delo "sprečavanje štampanja i rasturanja štampanih stvari i emitovanja programa".
Tužilac je saslušao osumnjičenog i određeno mu je zadržavanje od 48 sati.
RSE je objavio u novembru da alatke za prepoznavanje lica pokazuju da se na snimcima napada na ekipu televizije N1 nalazi Vladan Sretenović.
Vladan Sretenović, koji je bio u bekstvu i na poternici Srbije zbog osuđujuće presude za nanošenja teških telesnih povreda, bio je i jedan od redara na ulazu u kamp pristalica vlasti, pokazuju snimci RSE od 2. novembra 2025.
Sretenović je u zatvoru proveo 15 godina zbog ubistva koje je počinio 1997. godine. On je u izjavi za TV Happy 2021. svedočio da je ubio čoveka zbog novčanog duga i psovke.
Teško krivično delo je ponovio 2016. godine kada je prebio jednu osobu u Arilju na zapadu Srbije. Za to delo pravosnažno je 2023. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od godinu dana i šest meseci. Nakon izricanja kazne pobegao je u Hrvatsku, a uhapšen je i po poternici isporučen Srbiji tek krajem 2024, pokazuju podaci koje je RSE dobio od zagrebačkog suda.
Na osnovu odgovora srpske Uprave za sprovođenje zatvorskih sankcija, koja je za RSE navela da je Sretenović odslužio kaznu, nije jasno kada je ponovo izašao iz zatvora i da li mu je i na osnovu čega kazna umanjena.
Mediji u Srbiji izveštavali su o nizu napada na novinarske ekipe koje su izveštavale u blizini šatorskog naselja "Ćacilend" navodeći da pripadnici policije ne reaguju na te incidente.
Ministar kulture Srbije Nikola Selaković izjavio je da u sudskom postupku u slučaju "Generalštab" u kojem je osumnjičen, "nema krivičnog dela" i da je to "politički montiran proces".
"Ni ja ni moji saradnici nismo nikome pribavili nikakvu korist, a još manje smo učinili državi ili bilo kome štetu, niti ima štete niti ima koristi, tužilaštvo nije sprovelo nijedno stručno veštačenje finansijsko-ekonomske struke", rekao je Selaković 6. februara za televiziju Informer.
Selaković se na početku suđenja 4. februara izjasnio da nije kriv.
On se sa još troje predstavnika državnih institucija tereti da je falsifikovanjem dokumenata omogućio da kompleks Generalštaba, porušen u NATO bombardovanju 1999, izgubi status zaštićenog kulturnog dobra.
Izgradnju stambeno-poslovnog kompleksa na tom mestu u centru Beograda planirala je firma zeta američkog predstavnika, ali je u danu podizanja optužnice protiv ministra saopštila da odustuje od projekta.
Vučić 'ne zna' za šta je Selaković optuženPredsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je 6. februara da ministar kulture Nikola Selaković "nije ni za šta kriv", kao i da "niko ne zna" za šta je on optužen.
Vučić je kazao da je sve oko obustavljenog projekta "Generalštab", koji je podrazumevao izgradnju stambeno-poslovnog kompleksa u tom delu centra Beograda, bila "najplemenitija i najbolja namera".
"Kad pitate sve njih za šta je to Nikola Selaković optužen, pojma nemaju kao što ni ja pojma nemam, niko nema pojma" rekao je Vučić posle obilaska obnovljene zgrade Gimnazije u Mladenovcu.
On je kazao da se taj "težak zločin" sastoji u tome što je želeo da od "jednog rugla i u umetničkom smislu i pre nego što je srušeno", bude napravljena "velika atrakcija" i investicija od 700 miliona najmanje".
Za šta je Selaković optužen?Tužilaštvo u optužnom predlogu traži da se Nikoli Selakoviću izrekne kazna zatvora u trajanju od tri godine.
TOK navodi da je Selaković "prekoračio granice svojih službenih ovlašćenja" i "naneo štetu kulturnom nasleđu Republike Srbije".
Ukidanje statusa zaštićenog kulturnog dobra bio je prvi korak vlasti, kako bi se na tom mestu u centru Beograda omogućila gradnja luksuznog stambeno-poslovnog kompleksa.
Trebalo je da ga gradi privatna kompanija "Affinity Partners" u vlasništvu Džareda Kušnera (Jared Kushner), zeta američkog predsednika Donalda Trampa (Trump).
Međutim, 15. decembra, u danu kada je podignut optužni predlog protiv ministra kulture, Kušnerova firma je saopštila da se povlači iz projekta.
Nisu direktno naveli razloge zbog kojih odustaju od gradnje, već su saopštili da je odluka doneta "iz poštovanja prema građanima Srbije i Beograda".
Rušenju kompleksa Generalštaba i gradnji na tom mestu protive se studenti u blokadi, koji duže od godinu dana predvode antivladine proteste u Srbiji, opozicija i stručna javnost koja se zalaže da ti objekti zadrže status kulturnog dobra i da budu obnovljeni.
Sa druge strane, vlast, predvođena predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, pružala je podršku planiranom projektu – uz tvrdnju da zgrade ne mogu da se obnove i da ih treba srušiti.
Kompleks Generalštaba je modernistička građevina koju je projektovao srpski i jugoslovenski arhitekta Nikola Dobrović. Građena je između 1956. i 1963.
Zgrada je u Beogradu jedini objekat Nikole Dobrovića, koji je poznat po svojim građevinama u Pragu i Dubrovniku.
"Reč je o projektu koji ima odobrenje Kremlja i samim tim služi interesima Kremlja."
Tako za Radio Slobodna Evropa slovački istraživač i stručnjak za bezbednosnu politiku Rihard (Richard) Straka opisuje Međunarodnu suverenističku ligu Paladins (International Sovereignist League – Paladins /ISL Paladins), transnacionalni savez desničarskih i neonacističkih organizacija osnovan u septembru 2025. godine u Sankt Peterburgu, u Rusiji.
Straka navodi da se kroz ovaj savez Rusija vraća na pozicije koje je kao jedno od glavnih čvorišta međunarodne krajnje desnice na evropskom kontinentu, imala pre početka invazije na Ukrajinu.
"Rusija je pretrpela ozbiljan udarac u okviru desničarske mreže kada je, 2022. godine, značajan deo evropske krajnje desnice izrazio solidarnost sa ukrajinskim partnerima. U tom kontekstu, inicijativa ISL Paladins može se posmatrati i kao pokušaj regulisanja posledica tog raskola, efikasan i jeftin način za Rusiju da ostvari svoje ciljeve", navodi Straka.
Analiza Radija Slobodna Evropa pokazuje da na Telegram profilu međunarodnog saveza desničara "ISL Paladins" osnovanog u Rusiji, gotovo da nema informacija o dešavanjima na ratištu u Ukrajini.
Uz tek povremeno kritičko izveštavanje o evropskoj vojnoj pomoći Ukrajini "ISL Paladins" fokus svoje komunikacije premešta na borbu protiv evropske migrantske politike.
"Ruska invazija na Ukrajinu podelila je krajnju desnicu. Pitanje migracija, međutim, ne. Tema migracija je već dugo ključna tema u ruskim operacijama uticaja i propagandnim kampanjama protiv evropskih zemalja, što znači da se u suštini primenjuje već dobro proverena strategija koja daje rezultate", objašnjava Straka.
Kako se tumači ruska agresija na Ukrajinu?Radikalne desničarske grupacije, među kojima je desetak organizacija iz Evrope kao i pojedini pokreti iz Afrike i Latinske Amerike, potpisnice su deklaracije Međunarodne suverenističke lige.
Deklaracija u kojoj se ističu parole poput "masovne deportacije migranata, obnova tradicije i kulture i rušenje globalizma Evropske unije" usvojena je nakon skupa koji je 12. septembra 2025. godine u Sankt Peterburgu organizovao Konstantin Malofejev, ruski oligarh s bliskim vezama s Kremljom i Ruskom pravoslavnom crkvom.
Skupu je prisustvovao i jedan od vodećih ideologa Kremlja i bliski prijatelj Vladimira Putina, Aleksandar Dugin.
Nakon skupa u Rusiji, članice lige su između ostalih postale španske organizacije "Democracia Nacional" i "La Falange", grčka "Zlatna zora", mađarski pokret "64 županije", belgijski "Nation", francuska grupa "Les Nationalistes", italijanske neonacističke organizacije "Forza Nuova" i "Rete dei Patrioti".
Objave na sajtovima ovih evropskih pokreta i izjave njihovih lidera nakon okupljanja u Sankt Peterburgu, govore u prilog sinhronizovanoj reinterpretaciji ruske agresije na Ukrajinu.
Uz isticanje da se protive sukobu, zaključuju da Evropa manipuliše ratom u Ukrajini koji je, prema njihovom tumačenju, rezultat "napada međunarodnih elita na rusku kulturu i tradiciju".
Nakon skupa u Sankt Peterburgu, Hervé Van Laethem, predsednik belgijskog desničarskog pokreta "Nation", izjavio da "Moskva danas više podseća na Evropu nego ulice Brisela ili Pariza", dok je španska ekstremna desnica predvođena političkom partijom "Democracia Nacional" pohvalila posvećenost ruskih saboraca na povezivanju nacionalističkih organizacija "uprkos preprekama koje im postavljaju globalisti".
Ipak, teza da je Rusija "čuvar tradicije" i da je zbog toga izložena napadima globalista nije prihvaćena kod svih desničarskih organizacija, pogotovo onih iz istočne Evrope.
Telegram kanal "Autonom.pl" je u novembru 2025. objavio pismo poljskih nacionalista u kojem se stvaranje "ISL Paladins" ocenjuje kao "političko i ideološko potčinjavanje evropskih nacionalističkih mreža interesima Kremlja".
"Da li je ovakav događaj mogao da se održi bez znanja i učešća FSB-a? Naravno da nije! Skupovi poput ovog u Sankt Peterburgu imaju jednu svrhu: infiltraciju u evropske nacionalističke krugove", navodi se u pismu koji potpisuju "Poljski autonomni nacionalisti".
Uz podsećanje da je jedan od kreatora "ISL Paladins", Aleksandar Dugin više puta govorio da za nezavisnu Poljsku nema mesta na evroazijskom kontinentu, nacionalisti iz Poljske su poručili da prekidaju kontakte sa organizacijama koje održavaju prijateljske odnose sa krugovima bliskim Kremlju i da one nisu dobrodošle na Maršu nezavisnosti koji je u Varšavi organizovan 11. novembra prošle godine.
Borilački kampovi i aktiviranje mladihPrema objavama nekoliko evropskih članica saveza "ISL Paladins", iza poziva na okupljanje u Sankt Peterburgu i ideje kreiranja nove mreže desničarskih oragnizacija, zvanično stoji ruski studentski pokret Akademsko bratstvo (ru. Bratstvo Akademistov).
Reč je o organizaciji koja je osnovana 2020. godine kao deo medijskog projekta "Tsargrad", koji vodi ultra-konzervativni ruski oligarh Konstantin Malofejev.
Bratstvo je nastalo kao omladinska baza za podršku njegovoj kandidaturu za Državnu dumu 2021. godine. Malofejev se nalazi pod zapadnim sankcijama još od 2014. godine zbog podrške Ruskoj aneksiji Krima i destabilizacije istočne Ukrajine.
U Americi je optužen za kršenje i zaveru radi izbegavanja sankcija a optužnica ga između ostalog tereti za pokušaj ilegalnog prebacivanja deset miliona dolara investicija iz jedne američke banke.
Malofejev je povodom osnivanja saveza ISL Paladins na svom Telegram kanalu objavio da je više od 50 delegata iz 15 desničarskih organizacija sa tri kontinenta došlo u Sankt Peterburg.
"Različiti, ali ujedinjeni oko ključnih pitanja: želje da se odbrane hrišćanske vrednosti, borbe za nacionalni identitet i suverenitet, kao i otpora našem zajedničkom neprijatelju - globalizmu", napisao je Malofejev na Telegramu 23. septembra 2025. godine.
Slovački istraživač i stručnjak za bezbednosnu politiku Rihard Straka kaže za Radio Slobodna Evropa da su u kreiranju suverenističke lige Paladins primetni lični politički ciljevi Malofojeva kao i da je "Bratstvo Akademistov" i dalje politički aktivnije na domaćem nego na međunarodnom planu.
"Njihove aktivnosti mogu se pratiti kroz njihove komunikacione kanale i očigledno je da raspolažu značajnim finansijskim, logističkim i kadrovskim resursima za svoje delovanje", navodi Straka.
Bratstvo danas ima mrežu studentskih organizacija koje deluju u velikim ruskim univerzitetima i okupiranim ukrajinskim teritorijama poput Krima i Hersona.
Prema navodima nezavisnih ruskih medija, Bratstvo akademista je formiralo svoja predstavništva na najmanje dvadesetak univerziteta širom Rusije.
Od 2024. priključuju se ili pokreću zajedničke akcije sa srodnim, desničarskim grupama iz Evrope.
Prema informacijama objavljenim na njihovom Telegram profilu, saradnju su prvo uspostavili sa srpskim desničarskim organizacijama "Narodna patrola" i "Srbska akcija" u septembru 2024. da bi već u novembru iste godine objavili da su u saradnji sa "bratskim organizacijama" iz Srbije, Grčke, Italije, Francuske, Portugala i Mađarske širom tih zemalja organizovani skupovi protiv "globalističke invazije na evropsku kulturu".
Na domaćem terenu, aktivnosti Bratstva se kreću od promovisanja studentskih zabava, preko predavanja i debata, pa sve do organizovanja borilačkih kampova, pokazuju objave sa njihovog Telegram kanala.
Organizovanje "treninga" za mlade primetno je i u slučaju još nekoliko organizacija potpisnica deklaracije "ISL Paladins".
Objave sa Telegrama, pokazuju da je španska grupa "Falange of the JONS", članica suverenističke lige osnovane u Rusiji, tokom prošle godine organizovala na desetine boriličkih obuka za svoje članove.
"Veruj, slušaj, bori se", piše u Telegram objavi koju je 30. novembra, uz fotografiju treninga svojih pristalica, podelila španska "Falanga JONS".
Ova desničarska partija sebe predstavlja kao naslednika fašističkog pokreta koga je 1930-ih osnovao José Antonio Primo de Rivera, saveznik diktatora Franciska Franka.
Kampove za obuku mladih "u cilju samoodbrane" organizuje i francuska organizacija "Les Nationalistes", takođe članica "ISL Paladins".
Ovo je grupa koju predvodi Yvan Benedetti, jedan od ultranacionalističkih političara u Francuskoj. Benedetti je poznat po govoru mržnje i antisemitskim stavovima zbog kojih je više puta osuđivan.
"Les Nationalistes" su u januaru 2025. godine pokrenuli školu koja uključuje i borbene obuke a, kako navode na svojim društvenim mrežama, ima za cilj "obrazovanje mladih umova u skladu sa nacionalističkom doktrinom".
Od 2011. paravojne obuke sprovodi i mađarska desničarska partija "64 županije", takođe pod paralom obrazovanja mladih. Ova organizacija je imala najveću delegaciju na okupljanju radikalne desnice u Sankt Peterburgu i potpisnici su deklaracije "ISL Paladins".
Među onima koji u najvećoj meri dele sadržaje sa Telegram naloga i "ISL Paldins" su podmladak "Srbske akcije - grupa Zboraška omladina" iz Srbije kao i omladinsko krilo grčke "Zlatne zore", koja je u toj državi pravosnažno označena kao kriminalna organizacija.
Rihard Straka navodi da je mobilizacija mladih globalni trend organizacija i partija s desne strane političkog spektra.
"Mladi ljudi, pretežno muškarci, predstavljaju primarnu ciljnu grupu krajnje desnice na globalnom nivou. To je zato što su mladi skloniji radikalizaciji ali i spremniji na ulični aktivizam", kaže Straka za RSE.
On navodi i da većina organizacija članice "ISL Paladins", u svojim zemljama nema veliki politički uticaj zbog čega su spremni na udruživanje čak i sa grupacijama koje imaju različite interese, što je slučaj sa srpskim nacionalistima i mađarskom grupom "64 županije" koja se između ostalog zalaže za vraćanje mađarskih teritorija koje su deo Srbije.
Evropska komisija (EK) traži od Srbije da pronađe načine da spreči primenu spornih izmena seta pravosudnih zakona, potvrdili su zvaničnici te institucije.
Ovu poruku je ministru pravde Nenadu Vujiću preneo evropski komesar za pravosuđe Majkl Mekgrat (Michael McGrath) tokom razgovora u Briselu.
"Komesar Mekgrat je jasno naglasio našu snažnu zabrinutost i naša očekivanja za sledeće korake: pozivamo vlasti da pronađu pravne načine da zaustave sprovođenje amandmana i da hitno revidiraju usvojene izmene kako bi se otklonile naše zabrinutosti", potvrdio je portparol EK Gijom Mersije.
Prema njegovim rečima, revizije na kojima insistira Evropska komisija moraju poštovati transparentan i inkluzivan proces konsultacija sa svim relevantnim akterima, uključujući Evropsku komisiju i Venecijansku komisiju.
Bez javne rasprave i bez konsultacija sa tužiocima, sudijama, Venecijanskom komisijom i EU, Skupština Srbije je prošlog meseca usvojila izmene pravosudnih zakona koje deo stručne javnosti opisuje kao udar na nezavisnost sudstva i tužilaštva.
Brisel je odmah reagovao tražeći reviziju ovih amandmana. Uprkos upozorenjima iz Evropske unije (EU), predsednik Srbije Aleksandar Vučić je potpisao izmene, što je u Briselu ocenjeno kao "ozbiljan korak unazad" na evropskom putu Srbije.
"Duboko žalimo zbog potpisivanja amandmana na ključne pravosudne zakone od strane predsednika Srbije. Već prošle sedmice smo vrlo jasno izneli naš stav o ovim amandmanima: to je ozbiljan korak unazad na putu pristupanja Srbije EU i potkopava njene prethodne obaveze i postignuti napredak", naveo je portparol EK Gijom Mersije.
On je podsetio da se Srbija, kao deo pristupnog procesa EU, obavezala da ojača nezavisnost sudstva i autonomiju tužilaštva, uključujući uzimanje u obzir preporuka Evropske komisije.
"Nastavićemo da prenosimo te poruke na svim nivoima", poručio je briselski portparol.
Skupština Srbije je usvojila izmene Zakona o sedištima i područjima sudova i tužilaštava, Zakona o Visokom savetu tužilaštva, Zakona o organizaciji državnih organa za borbu protiv visokotehnološkog kriminala, Zakona o javnom tužilaštvu i Zakona o sudijama.
Ove izmene su, kritikovali Visoki savet tužilaštva, Visoki savet sudstva, Advokatska komora Srbije, te niz strukovnih organizacija.
Upozorili su da takve zakonske izmene mogu ugroziti nezavisnost sudstva i tužilaštva od izvršne vlasti.
Prema dosadašnjem zakonu, tužilac je mogao biti privremeno upućen u drugo javno tužilaštvo. Izmene predviđaju da se svi oni sada povlače, jer će odluku o njihovom upućivanju ubuduće donositi Visoki savet tužilaca, a ne kao do sada Vrhovni javni tužilac.
Takođe se predviđa formiranje novog suda. Treći osnovni sud u Beogradu bi trebao da se podeli na treći i četvrti - jedan nadležan za opštinu Zemun, a drugi za Novi Beograd i Surčin.
Bivši pripadnik Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), državljanin Kosova, uhapšen je u Srbiji u jutarnjim satima 5. februara, saopštila je Organizacija ratnih veterana Oslobodilačke vojske Kosova (OVL OVK), advokat Arianti Koci, ali i Policija Srbije.
Zamjenik predsjednika OVL‑a OVK‑a, Gazmend Syla, rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da je Lozhani uhapšen na granici između Srbije i Hrvatske te da mu je tokom kontrole u džepu pronađena članska iskaznica veterana OVK‑a.
Syla je dodao da je Lozhani učestvovao u nekoliko vojnih obuka u Albaniji, ali da nema informacija da je bio angažovan na linijama fronta na Kosovu.
U međuvremenu, Koci je naveo da se hapšenje dogodilo oko 11 sati 5. februara.
Prema njegovim riječima, ovaj slučaj nije izolovan, jer se hapšenja državljana Kosova koji prolaze kroz Srbiju ponavljaju.
Koci je pozvao vlasti Kosova da reaguju na ova hapšenja, ne isključujući ni političke mjere, "uključujući i 24‑satno zatvaranje granice, ukoliko se hapšenja nastave".
"S moje strane, u svojstvu advokata, čini se maksimum mogućeg. Međutim, efikasna zaštita građana Kosova ne može ostati samo na individualnom nivou. To je odgovornost države, unutar i izvan njenih granica", napisao je Koci.
Policija Srbije je u međuvremenu potvrdila da je 5. februara uhapsila osobu iz Peći na Kosovu zbog sumnje da je počinila ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić saopštio je da je M.L. (1980) uhapšen na graničnom prelazu Batrovci, između Srbije i Hrvatske, te da mu je određeno zadržavanje do 48 sati, nakon čega će, uz krivičnu prijavu, biti priveden Tužilaštvu za ratne zločine.
U saopštenju policije navodi se da se M.L. "sumnjiči da je tokom 1998. i 1999. godine, kao pripadnik Oslobodilačke vojske Kosova, prošao selektivnu obuku, a potom učestvovao u napadima na pripadnike Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije i Vojske Jugoslavije".
Dodaje se i da je, kako tvrdi policija, "kao pripadnik grupe kojom je komandovao Ramuš Haradinaj, učestvovao u otmicama i ubistvima policijskih službenika".
Iz Ministarstva vanjskih poslova i dijaspore Kosova još se nisu oglasili povodom ovog slučaja.
Srbija već duže vrijeme privodi državljane Kosova pod optužbama za ratne zločine počinjene na Kosovu tokom 1998–1999. godine, a samo tokom 2025. zabilježeno je više takvih hapšenja.
Srbija je tokom 1990‑ih Oslobodilačku vojsku Kosova karakterisala kao terorističku organizaciju, dok je za Kosovo OVK organizacija koja je branila lokalno stanovništvo od represije jugoslovenskih oružanih snaga.
Podrška članstvu u Evropskoj uniji (EU) u Srbiji pokazuje oprezan rast, uz snažnu podršku među mladima, saopštila je 5. februara Evropska kuća, pozivajući se na rezultate najnovije ankete sprovedene u decembru 2025. i januaru 2026.
"Ako bi se sutra održao referendum o pristupanju EU, 45 odsto građana bi glasalo za, što predstavlja povećanje od dva procentna poena u odnosu na prošlu godinu, dok bi 32 odsto glasalo protiv, što je brojka koja je ostala stabilna", navodi se u saopštenju Evropske kuće. Reč je o komunikacionom projektu EU u Srbiji.
U saopštenju se dodaje da je EU i dalje prepoznata kao najveći donator Srbije, glavni trgovinski partner i vodeći izvor investicija, što potvrđuje njenu centralnu ulogu u ekonomskom razvoju zemlje.
Rezultati istraživanja pokazali su da je, kao i prethodnih godina, podrška članstvu u EU najjača među mlađim generacijama.
Građani starosti 18–29 godina i dalje pružaju najveću podršku, sa preko 63 odsto za ulazak Srbije u EU, dok je protivljenje najveće među ispitanicima starosti 60 i više godina, gde podrška iznosi oko 30 odsto. Ovi nalazi ističu jasan generacijski jaz, gde mladi ljudi sve više vide svoju budućnost u Evropskoj uniji.
Komentarišući nalaze ambasador EU u Srbiji Andreas fon Bekerat je rekao da rezultati pružaju osnovu za oprezan optimizam, ali ne ostavljaju prostora za zadovoljstvo.
"Sve veći broj građana jasno prepoznaje da članstvo u EU nudi ono što im je najviše važno: bolje ekonomske mogućnosti, jače institucije, veće slobode i zaštitu prava. To pokazuje da ljudi razumeju da pristupanje Srbije EU nije apstraktni politički projekat, već najkonkretniji put ka boljem svakodnevnom životu", rekao je Fon Bekerat.
On je dodao da ga ohrabruje snažna i dosledna podrška među mladima, koji u ogromnoj većini vide EU kao svoj prirodni dom.
Srbija je pristupne pregovore sa Evropskoj unijom započela 2014. godine. Srbija je otvorila 22 od 35 pregovaračkih poglavlja, od kojih su dva privremeno zatvorena. U poslednje četiri godine nije otvoreno nijedno poglavlje u pristupnim pregovorima.
U poslednjem izveštaju Evropske komisije o napretku Srbije, EU ukazala je da "Srbija treba da sprovede kredibilne reforme u svim oblastima", a posebno na polju usklađivanja sa spoljnom i bezbednosnom politikom EU.
Normalizacija odnosa sa Kosovom takođe je jedan od ključnih uslova, kao i unapređenje u oblasti borbe protiv korupcije, vladavine prava i slobode medija.
"Ostale su mi vrlo bolne i loše uspomene, koje još uvek ne mogu da izbrišem iz srca i uma."
Tako se jedna Avganistanka seća noći u kojoj ju je srpska policija prisilno, po zimi i kroz šumu, proterala preko granice, u susednu Bugarsku.
Bilo je to pre devet godina, u noći između 3. i 4. februara. Iz Srbije je proterana grupa od dvadesetak Avganistanaca i Avganistanki koji su se u jeku izbegličke krize uputili ka Evropi. Među njima je bilo i male dece.
I tačno devet godina kasnije, Evropski sud za ljudska prava je presudio da je država Srbija prekršila njihova prava.
Ponašanje srpskih vlasti je u toj međunarodnoj presudi opisano kao "nehumano i ponižavajuće".
Avganistanku, koja je za Radio Slobodna Evropa (RSE) pričala pod uslovom anonimnosti, presuda je dočekala u Francuskoj, gde danas živi.
Identitet žrtava zaštićen je i u presudi Evropskog suda za ljudska prava.
"Sud je zaštitio moja prava i uspostavio pravdu. Srećna sam i zahvalna zbog toga. Ali, molim da se ovakva zlostavljanja od strane srpske policije ne ponove nad drugim izbeglicama i migrantima", zaključuje sagovornica RSE.
Vlasti u Srbiji do objave teksta nisu reagovale na presudu Evropskog suda za ljudska prava, kojom je potvrđeno nehumano postupanje srpske policije.
Kako su izbeglice iz Avganistana proterane iz Srbije?Oko ponoći, 3. februara 2017, policija je zajedno sa vojskom i Žandarmerijom parolirala duž granice sa Bugarskom, na jugoistoku Srbije. Na magistralnom putu kod gradića Dimitrovgrada uhapsili su grupu ljudi iz Avganistana - pod sumnjom da su ilegalno prešli granicu.
To u priči potvrđuje i sagovornica RSE.
Na put ka Evropskoj uniji, dug kilometrima i danima, krenula je, kako ističe, iz straha za sopstveni život.
"Moj je život bio ugrožen u Avganistanu", naglašava.
Puta do Srbije se, kako kaže, slabo seća.
"Ne znam tačno kuda smo sve prošli. Ne sećam se tačno koliko nas je bilo, bilo je tu i porodica i dece. Bilo je teško, pogotovo devojkama koje su same bile na izbegličkoj ruti, poput mene", dodaje.
U danu nakon hapšenja, policija je grupu Avganistanaca i Avganistanki izvela pred sudiju za prekršaje u obližnjem gradu Pirotu.
Pred sudom su zatražili azil, pa je prekršajni postupak protiv njih obustavljen. Sud je naložio policiji da im izda potvrde o izraženoj nameri da traže azil, kako bi bili upućeni u prihvatni centar.
Uprkos tome, službenici policije su ih, tokom noći, proterali nazad u Bugarsku.
Bili su prinuđeni da pešače na temperaturi ispod nule, a pre toga su im oduzeta sva dokumenta, među kojima i ona izdata u Srbiji.
Neki iz grupe su, kako piše u presudi, tvrdili da su fizički zlostavljani.
"Ponašanje policije je bilo veoma loše, nasilno i protivno ljudskim principima. Uzeli su sve naše papire i ostavili nas u šumi usred noći. Uvek plačem kad se toga prisećam, čak i sad", opisuje sagovornica RSE.
Svoja sećanja je sa RSE podelila još jedna od žrtava proterivanja.
Avganistanac, koji je takođe pričao pod uslovom anonimnosti, danas je u Nemačkoj.
"Doživeli smo veoma loš tretman. Mnogo smo patili i prošli kroz velike teškoće. Dočekali smo presudu Evropskog suda, koja me je smirila i obradovala. Nadam se da se više nećemo suočavati sa ovakvim postupanjem, jer svi mi napuštamo naše zemlje zbog teških uslova, nesreće i borbe za goli život", naglašava on.
Sud u Strazburu je u ovom slučaju utvrdio da su srpski organi višestruko prekršili Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.
Tako je, pored kršenja zabrane kolektivnog proterivanja stranaca i nezakonitog pritvaranja, sud utvrdio i da Srbija nije ispitivala da li bi tražioci azila iz Avganistana imali ispravan tretman u Bugarskoj.
'Istorijska' presuda Evropskog sudaZastupnik žrtava, pravnik Nikola Kovačević, presudu Evropskog suda opisuje kao "istorijsku".
Kako ističe, iz presude protiv Srbije će se dalje razvijati sudska praksa u sličnim slučajevima.
"Sam čin prevoza tih ljudi, izbacivanja u šumi, ostavljanja na minusu, okarakterisan je kao nehumano i ponižavajuće postupanje. To do sada nije postojalo u praksi Evropskog suda za ljudska prava, da se ispituju i individualne okolnosti 'pušbeka', odnosno proterivanja preko granice", ukazuje on.
On dodaje i da je prevoz izbeglica od prekršajnog suda u Pirotu do zelene granice sa Bugarskom sud po prvi put okvalifikovao kao "proizvoljno lišavanje slobode", uz opis da je sprovedeno na obmanjujući način.
"Tu je zapravo sud rekao da su ljudi na jedan perfidan način, kad im je rečeno da će biti prevezeni u kamp, stavljeni u maricu i odvezeni na drugu lokaciju kako bi se proterali dalje", dodaje.
Strazbur otišao 'korak dalje' od BeogradaDa su grupi Avganistanaca i Avganistanki prekršena ljudska prava kada su prisilno proterani ka Bugarskoj, ranije je, 2020. godine, potvrdio i Ustavni sud Srbije.
Bila je to prva takva odluka u domaćoj sudskoj praksi.
Na nju se čekalo tri godine.
Sud je tada delimično usvojio žalbu i presudio im odštetu od po hiljadu evra.
Iako je utvrdio višestruke povrede ljudskih prava, te ukazao da im nije pružena adekvatna pravna pomoć, sud se, pored ostalog, nije izjasnio o navodima o zlostavljanju izbeglica od strane policije.
Ali, pravni zastupnici su smatrali da odluka Ustavnog suda nije dovoljna, pa je žalba upućena na višu, međunarodnu instancu – Evropski sud za ljudska prava.
Strazbur je otišao "korak dalje".
"Mi smo i u ustavnoj žalbi i u predstavci Evropskom sudu tvrdili devet povreda ljudskih prava. Ustavni sud je našao tri, Evropski sud za ljudska prava je našao sedam", pojašnjava Nikola Kovačević.
'Vlasti ćute, proterivanja se nastavljaju'Ni Vlada Srbije, ni ministarstva pravde i unutrašnjih poslova do objave teksta nisu odgovorili na pitanja RSE o reakciji na presudu Evropskog suda za ljudska prava, kojom je utvrđeno nehumano postupanje na granici.
Pravnik Nikola Kovačević reakciju ne očekuje.
"Nije presuda Evropskog suda za ljudska prava pokazala da se ta praksa (ponašanja srpskih vlasti) dešavala pre, već da je ona pogrešna. I dešava se i dan-danas. I Srbija, i druge države Zapadnog Balkana i Evropske unije u okruženju, svoje granice štite na nezakonit način", upozorava on.
Još u julu 2016. godine Vlada Srbije je donela odluku da vojska i policija zajedno patroliraju na granicama sa Severnom Makedonijom i Bugarskom.
Lokalni i međunarodni aktivisti tada su upozoravali da je ta praksa pogodna za nezakonito kolektivno proterivanje stranaca u susedne države - bez sprovođenja adekvatne procedure i pristupa azilu u Srbiji.
Slično upozorenje Srbiji tada je izdao i Komitet Ujedinjenih nacija za ljudska prava.
U međuvremenu, duž granica, prema sporazumu sa Fronteksom (Evropskom agencijom za graničnu i obalsku stražu) počeli su zajedno da patroliraju policajci Srbije i pojedinih država Evropske unije.
Kontrola granica se pojačala, a Srbija je 2020. na granici sa Severnom Makedonijom počela i izgradnju ograde od žilet-žice.
Rastao je broj optužbi nevladinih aktivista i svedočenja ljudi u pokretu - o nasilju policije u Srbiji i proterivanjima preko granice.
Vlasti su te optužbe više puta odbacivale.
Prisilna premeštanja stotina migranata i izbeglica u državne kampove nazivali su "akcijama protiv krijumčarenja migranata".
Zašto nisu svi dobili odštetu?Evropski sud za ljudska prava je u presudi utvrdio je da je srpska policija 2017. nehumano i nečovečno postupala prema grupi od 17 Avganistanaca i Avganistanki.
Međutim, odštetu od države Srbije, u visini od pet hiljada evra, dobiće samo njih dvoje – jedan muškarac i jedna žena, koji su i podelili svoja iskustva sa RSE.
Razlog je taj što su ostali iz grupe prestali da se javljaju pravnim zastupnicima.
"Kada nam je sud tražio da se izjasnimo da li smo u kontaktu sa svima, mi smo to mogli da uradimo samo za dva podnosioca predstavke. Bilo je nemoguće sa svima njima zadržati kontakt u onoj meri u kojoj je sud to zahtevao za nastavak postupka", pojašnjava Nikola Kovačević.
Grupa se, kako ističe, posle 2017. godine "rasula svuda po Evropi".
Srbija, podseća, nije krajnja destinacija za migrante i izbeglice, već tranzitna zemlja, a postupci pred Evropskim sudom za ljudska prava traju više godina.
"Veliki broj njih kad ode dalje, u jednom momentu prestaje da nam se javlja. Kada nađu svoj mir, više ne žele da se sećaju toga", naglašava Kovačević.
Više od 1,5 miliona migranata i izbeglica iz 120 država sveta prošlo je kroz Srbiju od 2015, podaci su državnog Komesarijata Srbije za izbeglice i migracije.
U poslednjih deset godina kroz Srbiju su prolazili migranti i izbeglice iz Azije, Bliskog istoka i Afrike u pokušaju da stignu do zemalja Evropske unije.
Takozvana Balkanska migrantska ruta ka zapadu Evrope išla je preko Turske, Grčke, Severne Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ili alternativno preko Bugarske i Srbije.
Poslednjih godina je jačom kontrolom na granicama Evropske unije i podizanjem zidova u najvećoj meri prekinut prolaz migranata i izbeglica u velikim grupama.
Migracije se nastavljaju, u manjem obliku, uz organizovano krijumčarenje.
Nevladina Inicijativa mladih za ljudska prava obeležila je u četvrtak u Beogradu 32. godišnjicu od masakra na pijaci Markale tokom opsade Sarajeva.
Tog 5. februara 1994. godine ubijeno je 68 ljudi, a 144 osobe su ranjene od granate ispaljene sa položaja Vojske Republike Srpske.
Aktivisti Inicijative su na centralnom Trgu Republike delili građanima ruže sa imenima žrtava. Građani su potom ruže ostavljali na obližnji štand koji je simbolizovao pijacu na kojoj se zločin dogodio.
Aleksandar Milanović, aktivista Inicijative, rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da je cilj akcije podsećanje javnosti na zločin koji se "aktivno negira, kako u medijima tako i od strane političara".
"Ideja je i da podignemo svest među građanima, posebno među mladima. Važno je da obeležimo u Beogradu i da pokažemo da ne postoje naše i njihove žrtve, već da su sve žrtve podjednako bitne", rekao je Milanović.
Pismo građanima SarajevaNa štandu su građani imali priliku i da potpišu pismo građanima Sarajeva, u kojem, između ostalog, stoji da "Beograd i Srbija neće zaboraviti vaše sugrađane i sugrađanke".
Kako se navodi, "zbog višedecenijske propagande zvaničnika Srbije, koji ovaj zločin i danas najčešće poriču različitim teorijama zavere", potpisnici pisma su istrajni u zahtevu da "svi odgovorni za ovaj ratni zločin odgovaraju pred sudovima u Bosni i Hercegovini i Srbiji".
"U nadi da će u narednim godinama gradovi u Srbiji imati spomenike, imena ulica i državnu komemoraciju koja će na dostojanstven način čuvati sećanje na žrtve ratnih zločina u BiH, pa tako i opsade Sarajeva, šaljemo vam pismo kao iskaz najdubljeg pijeteta prema nedužno stradalim žrtvama", navodi se u pismu koje se može potpisati i na internetu.
Pismo je potpisala studentkinja Beogradskog univerziteta Jana Keckarević.
"Mislim da je divno što imamo ljude u Beogradu koji su spremni da javno urade ovako nešto i da iskažu podršku. Potpisala sam pismo jer treba da budemo saosećajni prema našim susedima", rekla je za RSE.
Kaže da ljudi iz njenog okruženja uglavnom ne znaju dovoljno o opsadi Sarajeva i zločinu na Markalama.
Fotogalerija:
'Strašan događaj'Sa ovom ocenom slaže se i 77-godišnji Slavoljub iz Beograda. Na štandu Inicijative mladih ostavio je ružu i potpisao pismo građanima Sarajava. Kaže da se masakra na Markalama jako dobro seća.
"To je bio strašan događaj. Tada sam imao 43 godine. Strašno me je to pogodilo. Mislim da se ne zna dovoljno o opsadi Sarajeva. Imao sam drugaricu iz osnovne škole koja je tri godine bila u Sarajevu pod opsadom. Ispričala mi je šta je sve preživela, to se ne da opisati", kaže ovaj penzioner.
Za masakr na Markalama po prvi put je čuo 19-godišnji Ferdinad. Ovaj državljanin Nemačke privremeno boravi u Beogradu u okviru programa za volontere.
"O opsadi Sarajeva inače znam dosta, ali, da budem iskren, nisam znao za ovaj masakr. Sada znam i poneću to sa sobom u Nemačku i pričati ljudima iz mog okruženja. Mislim da je i za ljude u centralnoj Evropi veoma važno da to znaju", kaže Ferdinand.
U javnom prostoru Srbije decenijama je prisutan narativ o tome da je masakr na Markalama izvela Armija BiH s ciljem da diskredituje Vojsku Republike Srpske. Za potrebe održanja te neutemeljene teze angažovane su i državne institucije.
Tako je u septembru 2016. godine, Republički centar za istraživanje rata, koji funkcioniše u okviru Ministarstva pravde bh. entiteta Republike Srpske, dobio odobrenje od Ministarstva odbrane Srbije da na vojnom poligonu u vojvođanskom selu Nikinci izvrši veštačenje pokolja počinjenih na Markalama, u sarajevskoj Ulici Vase Miskina i Tuzlanskoj kapiji.
"Ne verujem da taj narativ može da se promeni 's vrha', već promena mora da dođe od samih građana", kaže aktivista Inicijative Aleksandar Milanović.
"Veliku ulogu imaju ovakve akcije koje edukuju naročito mlade ljude o ovakvim temama o kojima nemaju priliku da čuju u medijima", dodaje.
Presude za zločin na MarkalamaSarajevo je bilo pod opsadom Vojske Republike Srpske 1.425 dana, od 6. aprila 1992. godine do 29. februara 1996. godine.
U tom periodu je u razmaku od godinu i po dana dva puta granatirana pijaca Markale u gradskom jezgru.
Prvi zločin dogodio se u februaru 1994, a naredni 28. avgusta 1995. godine, kada su ubijene 43 osobe, a ranjeno njih 84.
Za ove zločine donesene su pravosnažne presude pred međunarodnim institucijama i Sudom Bosne i Hercegovine.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) utvrdio je da je granata ispaljena sa položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske. Ova institucija osudila je komandata tog korpusa Stanislava Galića na doživotnu kaznu zatvora u novembru 2006. godine.
Galić je bio komandant tog korpusa Vojske Republike Srpske u periodu od 10. septembra 1992. do 10. avgusta 1994. godine.
Radovan Karadžić, bivši predsednik Republike Srpske, je pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS), koji je nasledio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, pravosnažno osuđen u martu 2019. godine na doživotnu kaznu zatvora.
U presudi se navodi prvi masakr na Markalama iz 1994. godine, u delu koji govori o terorisanju građana Sarajeva.
U presudi Ratku Mladiću, komandantu Vojske Republike Srpske, koji je 8. juna 2021. godine pred sudom u Hagu osuđen na doživotni zatvor, za oba masakra se navodi da su "granatiranja izvršile snage Sarajevsko-romanijskog korpusa".
Prema zvaničnim podacima, za zločine na području Sarajeva pred državnim Sudom BiH osuđeno je deset pripadnika Vojske Republike Srpske.
Ministarka rudarstva i energetike Srbije Dubravka Đedović Handanović razgovarala je 5. februara sa rukovodstvom naftne kompanije ADNOC u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, koja je u pregovorima sa mađarskom kompanijom MOL o kupovini ruskog udela u Naftnoj industriji Srbije (NIS).
Kako je saopštilo Ministarstvo rudarstva i energetike Srbije, tema sastanka bila je buduća saradnja Srbije i Ujedinjenih Arapskih Emirata u naftnom sektoru.
Prema rečima ministarke rudarstva i energetike Srbije, radi se na tome da zajednička kompanija ADNOC-a i MOL-a bude većinski vlasnik u NIS-u, dok će ADNOC imati veoma značajno učešće u toj zajedničkoj kompaniji.
"To je za nas važno jer se radi o državnoj kompaniji Ujedinjenih Arapskih Emirata koja ima veliko iskustvo u naftnom sektoru, a koja može da razume državne interese što je za nas od izuzetnog značaja", rekla je Đedović Handanović, prenelo je ministarstvo.
U saopštenju se dodaje da su predstavnici ADNOC-a "potvrdili da im je cilj da rafinerija nastavi da radi i da povećava kapacitete u budućnosti u skladu sa zahtevima tržišta".
NIS je trenutno pod američkim sankcijama zbog većinskog ruskog vlasništva, a da bi sankcije bile uklonjene američka administracija traži izlazak Rusije iz vlasništva.
Mađarska MOL Grupa potvrdila je 19. januara da je potpisala glavne odredbe obavezujućeg okvirnog sporazuma sa ruskim Gaspromnjeftom o kupovini 56,15 odsto udela u NIS-u. MOL Grupa je u pregovorima sa kompanijom ADNOC iz Ujedinjenih Arapskih Emirata o njenom ulasku u vlasničku strukturu NIS-a kao manjinskog akcionara.
Za zaključenje te transakcije neophodna je saglasnost Kancelarije za kontrolu inostrane imovine Ministarstva finansija Sjedinjenih Američkih Država (OFAC), koja je 23. januara produžio operativnu licencu Naftnoj industriji Srbije do 20. februara.
Četvoro zaposlenih na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu u istom danu dobili su identične pretnje.
Sa iste imejl adrese poslata im je poruka: "Pročitaj. Crna ruka te je obeležila. Čuvaj se. Prijatelj."
"Sama formulacija i sadržaj poruke su vrlo zlokobni. Za mene nema nikakve sumnje da je u pitanju neka vrsta targetiranja i pretnje", kazala je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Ksenija Pavkov na čiju adresu je stigla poruka.
Iz policije i nadležnog tužilaštva do objavljivanja vesti, nisu odgovorili na pitanja RSE u vezi sa ovim slučajem.
Poruke identične sadržine dobili su i šefica Odseka za medijske studije Smiljana Milinkov, docent Stefan Janjić, te profesor Miloš Perović.
Svi oni, kaže Pavkov, prijavili su pretnje nadležnima.
"Međutim, ne mislim da će to dobiti neki epilog", dodaje i objašnjava da je pošiljalac ista osoba koja je i ranije slala poruke drugim profesorima na univerzitetima u Srbiji i koje su takođe prijavljene.
"I ne samo profesorima, nego i pojedinim novinarima. Sanja Kosović iz novosadskog dopisništva N1 televizije je istu pretnju dobila pre dva meseca", kaže Ksenija.
Podseća i da je ovo drugi put da je profesorka Smiljana Milinkov dobila istu poruku.
"Ono što doprinosi tom mom osećaju da neće biti urađeno ništa, jeste činjenica da su naše kolege novinari koji se bave digitalnom forenzikom tragom tog email-a otkrile identitet čoveka koji nam preti".
"Obimnu dokumentaciju o tome dostavili su nadležnom Tužilaštvu pre nekoliko meseci, međutim u međuvremenu nikakvu povratnu informaciju nismo dobili, niti znamo da li je ta osoba ikada ispitana", kazala je.
Odsek Filozofskog fakulteta u Novom Sadu za medijske studije saopštio je da od policije i tužilaštva zahteva da "hitno reaguju i preduzmu sve mere kako bi otkrili ko stoji iza ovih zastrašujućih pretnji, te kako bi time zaštitili naše kolege".
Nezavisno društvo novinara Vojvodine (NDNV) reagovalo je ocenom da su pretnje koje dobijaju profesorice i profesori "zastrašujuće i veoma opasne, kao i da sve građane Srbije treba da zabrine izostanak adekvatne reakcije nadležnih institucija".
U istom danu kada i Ksenija i njene kolege, poruku iste sadržine dobila je i opoziciona poslanica Skupštine Srbije Slavica Radovanović koja je takođe, kaže, slučaj prijavila nadležnima.
Tajna zaverenička organizacija "Ujedinjenje ili smrt", poznatija kao "Crna ruka", osnovana je uoči Prvog svetskog rata. Zastupala je ideje srpskog nacionalizma.
Jedan od njenih najistaknutijih članova bio je Dragutin Dimitrijević Apis koji se dovodi u vezu sa Majskim prevratom 1903. godine, kada su ubijeni kralj Aleksandar Obrenović i kraljica Draga.
'Pretnje kritičarima vlasti'Ksenija Pavkov smatra da pošiljalac poruka targetira one koji su "javno istupali i suprotstavljali se nepravdi koju aktuelna vlast sprovodi".
"Nisam bila iznenađena, i to sam shvatam kao neku vrstu i ličnog i profesionalnog poraza, jer to zapravo govori o tome da smo mi na žalost na tako nešto navikli zbog ogromnog broja pretnji i uvreda koje konstantno dobijamo u javnom prostoru", rekla je.
"Ovaj poslednji talas pretnji je, čini mi se vezan i za slučaj profesorke Kleut, jer su pretnje stigle i na adrese onih koji su javno stali u njenu zaštitu", dodaje.
Profesorki Jeleni Kleut je 21. januara uručeno rešenje o prestanku radnog odnosa, što je pokrenulo talas protesta i odsude dela građana i akademske javnosti.
Dok uprava Univerziteta tvrdi da je sve urađeno u skladu sa pravilima, oni koji se protive toj odluci smtraju da je Kleut otpuštena jer je javno podržala studente u protestima zbog pogibije 16 ljudi u padu nadstrešnice novosadske Železničke stanice.
Ministar za ljudska i manjinska prava Srbije Demo Beriša izjavio je da prava Albanaca u Srbiji "nisu prekršena", komentarišući to što su američki zakonodavci zatražili od Stejt departmenta da razmotri navode o njihovoj diskriminaciji u Srbiji.
Beriša tvrdi i da predstavnici Albanaca koji žive na jugu Srbije, "ne žele" da se sastanu sa njim.
"Ne postoji niko u ovoj državi ko može mene, pošto sam na čelu ovog ministarstva, da ubedi da su ljudska prava mojih sunarodnika prekršena. Oni ne žele da rade. Od kada sam ja ministar, pet puta sam ih pozvao da dođu na razgovor. Nisu došli", rekao je Beriša 5. februara za provladinu televiziju Pink.
Izbor Beriše na mesto ministra u Vladi Srbije naišlo je na osude predstavnika albanske nacionalne manjine koji su, pored ostalog, ocenili da on "ne predstavlja Albance, već instrumentalizovanu verziju u službi interesa srpske politike".
Albanci koji žive u Preševskoj dolini, termin koji se koristi za opštine Preševo, Medveđa i Bujanovac, na jugu Srbije, često se žale na diskriminatorske prakse vlasti u Beogradu, dok su zvaničnici Vlade Kosova više puta podržali i ponavljali ove optužbe.
Članovi Odbora za spoljnu politiku Predstavničkog doma američkog Kongresa glasali su u 21. januara za predlog zakona kojim bi se od američkog državnog sekretara zatražilo da pripremi sveobuhvatan izveštaj o položaju manjina u Srbiji, sa posebnim fokusom na Albance u Preševskoj dolini.
Šta predviđa predloženi zakon?Predlog zakona predviđa razmatranje važnih pitanja, uključujući: pasivizaciju adresa, ograničenja u upotrebi albanskog jezika u javnim institucijama, diskriminaciju u oblasti obrazovanja, uključujući nepriznavanje diploma sa Kosova i nedostatak školskih udžbenika na albanskom jeziku te drugo.
O problemu pasiviziranih adresa, ministar je kazao da u Srbiji ima 63.000 pasiviziranih adresa i da tu u pitanju "nisu samo Albanci".
Govoreći o problemu udžbenika na albanskom, naveo je da u Ministarstvu prosvete stoji 68 udžbenika na albanskom jeziku, ali da "albanska zajednica nije dala saglasnost za njih", dok za udžbenike koje oni predlažu, Beriša tvrdi da su suprotni nastavnim procesima u Srbiji.
Albanci na jugu Srbije žale se na nedostatak školskih udžbenika na albanskom jeziku, zbog čega im vlada u Prištini često dodeljuje finansijsku pomoć.
Prema poslednjem popisu stanovništva iz 2022. godine, u Srbiji živi više od 60.000 Albanaca, koji predstavljaju četvrtu po veličini nacionalnu manjinu u zemlji.
Predstavnici Preševske doline i država Srbija postigli su tri sporazuma, 2001, 2007. i 2013. godine, kojima je predviđena zaštita prava i integracija albanske manjine, ali ti sporazumi nisu sprovedeni.
Integracija Albanaca u institucije predstavlja deo obaveza Srbije u okviru pregovora o pristupanju Evropskoj uniji.
Ipak, smatra se da su nedostatak investicija i stalne prepreke doprinele odlasku oko 20.000 Albanaca iz ovog regiona, uglavnom u Kosovo.
Varničenja na liniji Podgorica – Beograd zbog srpskog jezika.
Identitetska pitanja u Crnoj Gori ponovo su otvorena.
Pitanja jezika, državljanstva i zastave pokrenula je prosrpska Demokratska narodna partija (DNP) Milana Kneževića u trenutku kada Crna Gora ostvaruje značajan napredak u evropskim integracijama.
I zbog njih je napustila vladu, čiji opstanak zbog toga ipak nije ugrožen.
Vlada, premijera Milojka Spajića, ima parlamentarnu većinu i bez DNP.
Nikoleta Đukanović, docentkinja na Univerzitetu Donja Gorica u Podgorici, ocenjuje za RSE da izazivanje političke nestabilnosti i problematizovanje identitetskih pitanja imaju za cilj da potencijalno zakomplikuju proces evropskih integracija.
"Mislim da je više u pitanju uticaj iz Beograda, nego što je zaista potreba da se sada ova pitanja stavljaju u prvi plan", rekla je ona.
DNP blizak zvaničnom Beogradu izašao je 30. januara iz vlade, nakon što se ona nije izjasnila o zahtevima te stranke o identitetskim pitanjima i dogovoru oko postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu.
Takođe su izašli iz gradske vlasti u Podgorici.
DNP je tražio ustavne promene o normiranju srpskog jezika kao službenog i donošenje Zakona o državljanstvu, koji bi omogućio dvojno državljanstvo bez prava glasa za one koji žive u Srbiji a poreklom su iz Crne Gore.
Zahteva i izmenu propisa o državnim simbolima da bi crveno plavo bela trobojka bila proglašena narodnom zastavom i isticala se zajedno sa državnom zastavom Crne Gore.
Ta trobojka je bila definisana kao zastava u Ustavu Kneževine Crne Gore iz 1905.
Šta su pokazali rezultati popisa stanovništva?Nakon objave rezultata popisa stanovništva u oktobru 2024, prosrpske stranke obnovile su zahtev da srpski jezik bude službeni u Crnoj Gori.
U Ustavu Crne Gore je crnogorski jezik definisan kao službeni, a srpski jezik je u službenoj upotrebi zajedno sa bosanskim, hrvatskim i albanskim jezikom.
Rezultati popisa u Crnoj Gori su pokazali da je srpski jezik maternji za 43 posto stanovništva, a crnogorski za nešto preko 34 procenta.
Na popisu se 41,1 odsto građana izjasnilo kao Crnogorci, a 32,9 odsto kao Srbi.
Popisu je prethodila kampanja prosrpskih i proruskih snaga i medija koji su pozivali građane da se izjasne kao Srbi.
Prosrpske stranke u Crnoj Gori su nakon objavljivanja rezultata popisa tražile da srpski jezik bude službeni.
Međutim, potom je unutar vladajuće koalicije dogovoreno da se ne pokreću identitetska pitanja kako ne bi kočila završnicu evropskih integracija.
Vladajuću koaliciju u Crnoj Gori sada čine Pokret Evropa sad (PES), Demokratska Crna Gora (DCG), Bošnjačka stranka, Nova srpska demokratija (NSD), Socijalistička narodna partija (SNP), Albanska alternativa i Albanski forum.
Zašto je ambasador Srbije pozvan na razgovor?Istog dana kada je DNP izašao iz vlade, zvanična Podgorica pozvala je na razgovor ambasadora Srbije Nebojšu Rodića zbog objave o srpskom jeziku.
Na nalogu "Serbia in English", koji vodi Kancelarija za javnu i kulturnu diplomatiju Vlade Srbije, navedeno je da Crna Gora "ne priznaje srpski jezik" kojim govori 43 odsto građana, te da je reč o "jeziku većine prema poslednjem popisu".
Ministarstvo spoljnih poslova Crne Gore ocenilo je da je to "neprimeren način komentarisanja statusa srpskog jezika" u toj zemlji.
Ministarstvo spoljnih poslova Srbije odgovorilo je da je sve "pogrešno protumačeno".
To ministarstvo je navelo da je reč o objavi na neformalnom nalogu Vladine kancelarije koja se "nije bavila ustavnim ili pravnim poretkom Crne Gore, već je uz zdravu dozu humora, ukazala na opštepoznatu činjenicu da je srpski jezik deo identiteta značajnog broja građana Crne Gore".
"Začuđuje da se takav sadržaj javno i oštrim tonom pogrešno tumači i svesno izvlači iz konteksta i, pogotovo, da sadržaj sa društvene mreže dobija tretman međudržavnog pitanja", navelo je ministarstvo u Beogradu.
U objavi Kancelarije Vlade Srbije korišćen je insert iz poznate animirane američke serije na kome se jedan od glavnih likova skriva u žbunje.
Snimak je objavljen uz poruku "Crna Gora upitana zašto ne priznaje srpski jezik kojim govori 43 odsto njenih građana", uz konstataciju da je to jezik većine prema poslednjem istraživanju.
Na čelu Kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju Vlade Srbije nalazi se Arno Gujon, funkcioner vladajuće Srpske napredne stranke, koji je u prošlosti imao veze sa ekstremnom desnicom u Francuskoj.
Otvaranje 'zatvorenih' temaProfesor u penziji beogradskog Univerziteta i nekadašnji političar Žarko Korać kaže da Milan Knežević uživajući punu podršku Beograda pokušava da ostvari neki značajniji politički rezultat u Crnoj Gori.
"To sad već postaje prilično jasno da je Beograd vrlo nervozan što Crna Gora mnogo većom brzinom ide u evropske integracije, a Srbija je pre više od tri godine prestala da ide tim putem", naveo je Korać.
Crna Gora se smatra liderom među zemljama kandidatima za članstvo u Evropskoj uniji, dok Srbija nije otvorila nijedno poglavlje od decembra 2021.
Crnoj Gori je ostalo da zatvori još 20 od 33 poglavlja u pregovorima.
Milan Knežević je za beogradske provladine medije odbacio navode da se konsultovao sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i da mu je on rekao šta da radi.
Takođe je izneo tvrdnju da se Srbi u Crnoj Gori i dalje suočavaju sa problemima u ostvarivanju svojih prava i da je neophodna institucionalna borba za njihovu punu ravnopravnost.
Prema navodima crnogorskih medija, premijer Milojko Spajić izjavio je 29. januara da je mesto za pokretanje inicijative o srpskom jeziku i njeno razmatranje Skupština Crne Gore.
DNP je 2. februara podneo Skupštini Crne Gore dopune Zakona o državnim simbolima i Danu državnosti sa predlogom o korišćenju i isticanju narodne istorijske zastave sa crveno plavo belom bojom.
Takođe su najavili i podnošenje izmena Zakona o državljanstvu.
Knežević je najavio razgovor sa liderom Nove srpske demokratije (NSD) Andrijom Mandićem o daljem delovanju koalicije "Za budućnost Crne Gore".
Uoči razgovora Knežević je poručio da je malo čudno da deo koalicije bude u vlasti, a deo u opoziciji.
Tu koaliciju čine DNP i NSD.
"U ovom trenutku predsednik Skupštine Mandić ima daleko veći uticaj kao predstavnik jedne od srpskih stranaka, nego što je Knežević", smatra Korać.
Kakvi će biti efekti poteza DNP?Docentkinja Nikoleta Đukanović kaže da stranke iz koalicije nemaju saglasnost oko identitetskih pitanja, odnosno da imaju različite interese ili makar različite puteve kako da dođu do tog cilja.
"Da postoji bolja sinhronizacija možda između DNP, Mandićeve stranke, SNP i drugih partija koje su ostale u vladi, onda bi to bio jedan značajan alarm ne samo u kontekstu novih parlamentarnih izbora, nego ukupne političke situacije", smatra ona.
Pošto, kako dodaje, to nije slučaj, može se "lako naći neko rešenje koje će ovu vladu održati".
Crnu Goru očekuju opšti izbori 2027. godine.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je za Rojters da će Srbija i dalje imati velike količine gasa iz Rusije, ali i da planira da obezbedi 500 miliona kubnih metara godišnje, što je petina potreba, kroz mehanizam zajedničke nabavke gasa Evropske unije (EU).
Srbija se priključila tom mehanizmu prošle godine.
Iako je započela divezifikaciju snabdevanja, Srbija i dalje dominantno zavisi od ruskog gasa.
Vučić je rekao da Srbija mora da prilagodi energetsku politiku određenim zahtevima.
"Ipak ćemo imati velike količine ruskog gasa, ali sve više uzimamo od Evropljana", dodao je Vučić.
EU pokušava da smanji Rusiji prihode od energetike za rat u Ukrajini i planira da do 1. januara 2028. potpuno ukine uvoz ruske nafte i gasa.
Srbija već kupuje gas od Azerbejdžana, preko Bugarske, a izgradnja gasovoda do Severne Makedonije, koji bi Srbiji omogućio pristup tečnom prirodnom gasu iz Grčke, trebalo bi da počne ove godine.
Očekuje se da će naftovod koji povezuje Srbiju i susednu Rumuniju biti završen 2027. godine.
"Ovo je velika diverzifikacija", ocenio je Vučić.
Srbija nije uspela da obezbedi novi dugoročni ugovor sa ruskim Gaspromom o snabdevanju gasom prošle godine, a kratkoročni sporazum postignut u decembru ističe 31. marta.
Srbija je jedina zemlja kandidat za članstvo u EU na Zapadnom Balkanu koja nije uvela sankciji Rusiji zbog invazije na Ukrajinu.
U oktobru je američka administracija sankcionisala Naftnu industriju Srbije (NIS) zbog većinskog ruskog vlasništva.
U toku su pregovori Gaspromnjefta i mađarskog MOL-a o kupovini ruskog udela.
U Beogradu su održana dva skupa - komemorativni kvislingu Milanu Nediću i protest antifašista.
Okupljene je nekoliko sati razdvajala policija, da bi potom nakon legitimisanja tražila da se raziđu, što su obe grupe učinile.
Na skupu antifašista je poručeno da su se okupili protiv komemoracije čoveku koji je "ispisao najmračnije stranice srpske istorije".
"Tu smo jer njegovi ideološki sledbenici iz današnjih neonacističkih organizacija na ovom mestu hoće da slave jednu od najmračnijih istorijskih figura Srbije", rekao je jedan od učesnika.
Okupljeni su uzvikivali "Fašizam neće proći", "Smrt fašizmu, a sloboda narodu".
Danilo Stojanović iz Zbora Stari grad rekao za RSE da građani treba da pokažu da su protiv komemoracije fašističkom i nacističkom kolaboracionisti, pa će možda u budućnosti država početi da sankcioniše takve komemoracije.
Andrija, student Fakulteta političkih nauka izjavio je za RSE da su se okupili jer žele da spreče neonaciste da održe komemorativni skup fašističkom kolaboratoru.
Kontraskup je organizovao Zbor građana opštine Stari grad, a podržala su ga i neformalna udruženja antifašista iz Beograda.
Građani su se okupili na uglu Simine i Ulice knjeginje Ljubice oko 19 časova, sat vremena uoči najavljenog skupa ultradesničara.
Na komemoraciju premijeru kvislinške Vlade tokom nacističke okupacije Jugoslavije ranije je pozvalo nekoliko ekstremno desničarskih grupa.
U Ulici knjeginje Ljubice, pedesetak metara od skupa antifašista, bila je manja grupa ultradedničara.
Stajali su u tišini, nosili trobojke sa grbom iz vremena Nedićeve vlade, a većina njih je bila pod kapuljačama i maramama, dok su neki nosili obeležja Srbske Akcije, javio je reporter RSE.
Ko slavi Nedića?Ultradesničarske grupe "Zentropa", "Srbska akcija" i "Klub 451" pozvali su krajem januara na obeležavanje godišnjice Nedićeve smrti, u blizini mesta na kojem je predsednik marionetske "Vlade narodnog spasa" izvršio samoubistvo 1946. godine.
Ove grupe se istim povodom već godinama okupljaju u centru Beograda.
"Zentropa Srbija" je ogranak transnacionalne mreže ultradesničarskih organizacija koja deluje u Evropi. U Srbiji je nastala nakon neuspešnog pokušaja formiranja "Generacije identiteta", koja deluje u zemljama Zapadne Evrope.
"Zentropa" je tesno povezana sa "Klubom 451". Reč je o beogradskom kafiću u kome se poslednjih nekoliko godina okupljaju ekstremni desničari iz Srbije i inostranstva.
RSE je pisao da su se u ovom klubu 2022. sastali italijanski i srpski ultradesničari, kao i o tribini na kojoj su tamo učestvovali ekstremisti iz Rumunije u septembru 2023.
Zvanični zastupnik "Kluba 451" je Marko Gajinović, nekadašnji član "Nacionalnog srpskog fronta", organizacije koja je dovođena u vezu sa Goranom Davidovićem, vođom zabranjene neonacističke organizacije "Nacionalni stroj".
"Srbska akcija" nije zvanično registrovana u Agenciji za privredne registre, a na svom sajtu navodi da se zalaže za "borbeno srbsko pravoslavlje", kao i za čuvanje "nacionalnog bića i rasnog identiteta".
Nema istaknutog vođu, a pažnju šire javnosti je privukla krajem 2014. godine, kada su njihovi članovi ubacivali u poštanske sandučiće više beogradskih naselja letke protiv romske populacije.
Njihovi članovi su učestvovali na brojnim ekstremno desničarskim skupovima i organizovali ulične skupove sećanja za saradnike okupatora iz vremena Drugog svetskog rata.
Osim toga, održavaju redovne kontakte sa ultradesničarima iz drugih evropskih zemalja, poput Rusije, Poljske i Rumunije.
"Srbska akcija" je bila jedna od dve grupe krajnje desnice iz Srbije koja je učestvovala na konferenciji ideološki bliskih organizacija i stranaka u Sankt Petersburgu septembra 2025. godine.
Predstavnici ove organizacije su u maju 2022. posetili poligon za obuku ruske paramilitarne grupe "Imperijalni legion" koji ratuje u Ukrajini. "Legion" je deo "Ruskog imperijalnog pokreta" kojeg su Sjedinjene Države stavile na listu terorističkih organizacija.
Ko je Milan Nedić?Milan Nedić bio je predsednik takozvane "Vlade narodnog spasa" u vreme nemačke okupacije Srbije od 1941. do 1944. godine.
Juna 1945. proglašen je za ratnog zločinca zbog izdaje naroda, službe okupatoru, mučenja i terorisanja stanovništva.
Kao čelnik kolaboracionističke vlade, Nedić snosi odgovornost za saradnju sa nacističkom Nemačkom i učešće u holokaustu, ubistva i progon antifašista, hapšenje Jevreja, pljačku njihove imovine i učešće u egzekucijama u logorima Topovske šupe i Banjica u Beogradu.
Nedićeva policija i žandarmerija je, uz nemačke okupacione vlasti, bila ključna u istrebljenju jevrejskog i romskog stanovništva, kao i antifašista.
Beograd je bio jedan od prvih gradova u okupiranoj Evropi koji je proglašen za "judenfrei" ("očišćen od Jevreja").
Javno dostupne arhive čuvaju uredbe, naredbe i dekrete Nedićeve vlade o zabrani prava na rad i pohađanje fakulteta Jevrejima i Romima, i konfiskaciji njihove imovine.
Kolaboracionistička vlada Milana Nedića raspuštena je 4. oktobra 1944, a on je dva dana kasnije, sa većinom ministara, napustio zemlju.
Britanci su ga izručili jugoslovenskim snagama 1. januara 1946. godine.
Početkom februara iste godine izvršio je samoubistvo u istražnom zatvoru u centru Beograda, pre nego što je suđenje počelo.
Pred sudom u Beogradu je od 2015. do 2019. vođen postupak pravne rehabilitacije Milana Nedića, koju su pokrenuli njegovi potomci.
Apelacioni sud u Beogradu je u aprilu 2019. pravosnažno odbio da rehabilituje Nedića.
Sud je podsetio da je Nedić tokom svog mandata donosio brojne uredbe, naredbe i proglase čiji je cilj bio podrška okupatorskom režimu, da je držao govore u kojima je veličao Nemačku i njenog nacističkog vođu Adolfa Hitlera, kao i da je pozivao stanovništvo na poslušnost okupatoru i odustajanje od svake borbe protiv njega.