Slučaj iranskog državljanina Amira Baratija, koji je uhapšen u Kotoru u junu, još nije stigao do crnogorskog Ministarstva pravde, koje će donijeti konačnu odluku o zahtjevu za izručenje Sjedinjenih Američkih Država. Američke vlasti Baratiju pripisuju ulogu u višegodišnjoj hakerskoj operaciji povezanoj s Iranom. Radio Slobodna Evropa saznaje da je predmet kod sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, nakon čega bi sudsko vijeće Suda trebalo utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za izručenje, odnosno slučaj uputiti Ministarstvu pravde Crne Gore. U međuvremenu, nova američka optužnica otkriva dosad nepoznate detalje o grupi 17 Iranaca koji su, kako se navodi, provodili masovne cyber napade u korist Korpusa islamske revolucionarne garde. Ako bude izručen SAD-u, Barati bi mogao postati prvi Iranac iz optužene grupe dostupan američkom pravosuđu. Ministar pravde Crne Gore Bojan Božović za RSE kaže da vijeće Višeg suda "treba vjerovatno ovih dana da raspravlja o tom slučaju". "Ako oni kažu da su ispunjene pretpostavke, ako ne bude žalbe, onda će biti taj predmet upućen ka meni, odnosno ka Ministarstvu pravde. Naravno mi ćemo da donesemo odluku kako budemo ocijenili", kaže Božović. Dodaje da "interes SAD-a postoji i to nije sporno da oni očekuju da on bude izručen". "Ali prije toga moram vidjeti, dok sud ne odluči o tome, onda i dok sud ne konstatuje da su ispunjeni preduslovi." Barati je, saznaje RSE, u Crnu Goru došao iz Turske, čiji je također državljanin, u junu 2026. godine. Ubrzo po dolasku, 25. juna, uhapšen je u Kotoru, u akciji crnogorske policije u suradnji s FBI-jem. Policije Crne Gore tada je saopćila da je uhapšen 39-godišnjak kojeg traži SAD zbog organiziranih hakerskih napada, računarske prevare i krađe identiteta, kao i da se dovodi u vezu s Iranskom revolucionarnom gardom. Baratijeva braniteljica Milena Knežević nije mogla podijeliti više detalja o ekstradicijskom procesu, kao ni o razlozima njegova dolaska u Crnoj Gori. SAD je službeno 7. augusta Crnoj Gori uputio zahtjev za izručenje Baratija. Kakva je uloga Amira Baratija u hakerskoj grupi?Cijela operacija hakiranja, prema američkoj optužnici, počela je oko 2013. godine osnivanjem kompanije Mabna Institut u Iranu. Tužitelji tvrde da su organizaciju vodili Gholamreza Rafatnejad i Ehsan Mohammadi te da je okupljala mrežu hakera i suradnika koji su za potrebe iranskih institucija provodili kampanje krađe podataka i neovlaštenih upada u računarske sisteme. Prema navodima optužnice, Mabna Institut je od najmanje 2013. godine provodio koordiniranu kampanju cyber napada usmjerenu na univerzitete, kompanije i državne institucije. Među metama hakerske kampanje, prema američkim vlastima, bili su i Ministarstvo rada SAD-a, Federalna regulatorna komisija za energetiku (FERC), savezne države Havaji i Indiana, Ministarstvo obrazovanja države Indiana, Ujedinjene nacije i UNICEF. Optužnica navodi da su članovi mreže krađom pristupnih podataka zaposlenih pokušavali doći do povjerljivih informacija iz državnih i međunarodnih institucija. Hakeri su, prema optužnici, ciljali i 144 univerziteta u Sjedinjenim Državama, 178 univerziteta u drugim državama, najmanje 42 američke i 11 stranih kompanija. Američki tužioci tvrde da je tokom operacije ukradeno više od 31 terabajta akademskih podataka i intelektualnog vlasništva, a da su kompromitirani univerzitetski nalozi i prikupljene informacije korišteni u korist Iranske revolucionarne garde (IRGC) i drugih iranskih institucija. Primarne metode grupe bili su spear-phishing (Spear-phishing je oblik ciljanog cyber napada u kojem se žrtvi šalju uvjerljive poruke koje izgledaju kao da dolaze od poznate ili pouzdane osobe ili institucije, s ciljem krađe lozinki, drugih osjetljivih podataka ili omogućavanja neovlaštenog pristupa sistemima.)emailovi poslani profesorima i istraživačima, pri čemu su se napadači predstavljali kao bibliotečki sistemi i pružaoci akademskih resursa. Žrtve su usmjeravane na lažne stranice za prijavljivanje koje su prikupljale univerzitetske pristupne podatke. Ti podaci su potom korišteni za pristup bazama biblioteka, istraživačkim portalima i e-mail nalozima. Operacija je bila sistematična i velikih razmjera, a grupa je održavala ažurirane liste ciljanih profesora na stotinama institucija, navodi se u optužnici. Aktivnosti su kasnije proširene i na privatne kompanije, državne agencije i međunarodne organizacije. Prema američkoj optužnici, šteta nanesena univerzitetima procjenjuje se na najmanje 3,4 milijarde dolara. Amir Barati nije opisan kao jedan od organizatora mreže, već kao haker i suradnik kompanije Mabna Institut. Njegovo ime nije se nalazilo među devetoricom optuženih u prvobitnom predmetu iz 2018. godine, već je dodano u proširenoj optužnici protiv ukupno 17 osoba koja je otpečaćena 2026. godine. U optužnici se navodi da je Barati sudjelovao u praćenju spear-phishing kampanja, razmjeni kompromitiranih korisničkih naloga, izradi lista potencijalnih meta, izviđanju računarskih mreža i kreiranju phishing poruka. Tužilaštvo tvrdi da mu je jedan od optuženih, Arman Kahzadian, u junu 2015. proslijedio pristupne podatke kompromitovanih univerzitetskih naloga, a mjesec kasnije i podatke za naloge žrtava iz privatnog sektora. Barati je optužen za zavjeru radi izvršenja računarskih upada, elektronske prevare, neovlašten pristup računarima radi financijske koristi i tešku krađu identiteta. Za razliku od nekih drugih optuženih, ne pojavljuje se u dijelu optužnice koji se odnosi na kasnije napade, uključujući hakiranje HBO-a, američke medijske kompanije. Zbog navodne uloge u hakerskim operacijama, američko Ministarstvo financija je još 2018. godine stavilo Mabna Institute i više osoba povezanih s mrežom na listu sankcioniranih subjekata. Ko je Amir Barati?O Amiru Baratiju malo je poznato iz američke optužnice, u kojoj je opisan kao iranski haker i suradnik Mabna Instituta. Međutim, medijsko istraživanje Iran Internationala navodi da je riječ o jednom od poznatijih pripadnika iranske hakerske scene, koji je navodno još sredinom 2000-ih osnovao hakersku grupu Iran Black Hats Team, a potom i Digital Boys Underground Team zajedno s Armanom Kahzadianom, koji se također nalazi među optuženima u predmetu Mabna. Prema istom izvoru, Barati je rođen 1986. godine u Mašhadu na sjeveroistoku Irana, a među hakerskim krugovima koristio je nadimak "Kinglet" (mali kralj). Dostupni podaci iz iranske pravosudne baze pokazuju da je protiv Baratija 2010. godine vođen postupak zbog navodnog hakiranja državnih internet stranica i web stranice tadašnjeg iranskog predsjednika, kao i zbog optužbi za propagandu protiv Islamske Republike Iran. Predmet je kasnije zatvoren, a Iran International piše da je Barati je nakon hapšenja počeo surađivati s iranskim obavještajnim strukturama, pozivajući se na anonimne izvore čije navode nije mogao neovisno potvrditi. Iran International navodi i da je Barati 2021. godine napustio Iran i preselio se u Tursku, gdje je, prema njihovom istraživanju, stekao tursko državljanstvo, što je potvrdila i njegova braniteljica u Crnoj Gori. Raspisana nagrada za informacije o pet optuženihIstog dana kad je otpečaćena optužnica, američki State Department je kroz program Rewards for Justice ponudio nagradu do 10 miliona dolara za informacije koje bi dovele do lociranja petorice optuženih iz Mabna slučaja. Nagrada je ponuđena za Behzada Mesrija, Mojtabe Galekuhija, Armana Kahzadiana, Keyvana Fayaza i Sabera Shahbazi Ballojeha. Ministarstvo pravosuđa SAD-a navodi da program traži informacije o osobama koje, djelujući po nalogu ili pod kontrolom strane vlade, sudjeluju u određenim zlonamjernim cyber-aktivnostima kojima se krši američki zakon. Suradnja na tekstu: Katarina Vojnović
U Sjedinjenim Američkim državama u utorak je otpečaćena optužnica protiv 17 Iranaca za sprovođenje masovnih sajber napada u korist Korpusa islamske revolucionarne garde, među kojima je i iranski državljanin uhapšen u Crnoj Gori. Ministarstvo pravde SAD saopštilo je da se u izmenjenoj optužnici u 14 tačaka tereti 17 članova Instituta Mabna, kompanije sa sedištem u Iranu, koji su napadali sisteme stotina univerziteta, kompanija i drugih žrtava kako bi ukrali istraživačke, akademske i vlasničke podatke, kao i intelektualnu svojinu. Prema saopštenju hakeri povezani s tim institutom su makar od 2013. sprovodili koordinisanu kampanju sajber upada u računarske sisteme 144 univerziteta sa sedištem u SAD, 178 stranih univerziteta, najmanje 42 kompanije iz privatnog sektora sa sedištem u SAD, najmanje 11 stranih kompanija iz privatnog sektora, najmanje pet američkih federalnih i državnih vladinih agencija i najmanje dve nevladine organizacije. Institut Mabna je, prema optužnici, ukrao više od 31 terabajta akademskih podataka i intelektualne svojine s tih univerziteta, kao i imejl naloge zaposlenih u kompanijama privatnog sektora, vladinim agencijama i NVO. Među optuženima je Amir Barati koji je uhapšen 25. juna u Kotoru, u saradnji crnogorske policije s američkim Federalnim istražnim biroom (FBI). Ministarstvo pravde Crne Gore primilo je 15. jula zahtev nadležnih američkih organa za izručenje Baratija. Barati je, prema optužnici, među hakerima, koje je Institut Mabna, angažovao za sprovođenja sajber upada u cilju krađe akademskih podataka, intelektualne svojine, imejlova i drugih podataka. On je optužen po sedam od ukupno 14 tačaka optužbe za dela za koje je predviđena od jedne do 20 godina zatvora. Prema novom zakonu usvojenom 2026. u Crnoj Gori, ekstradicioni pritvor može da traje sve do konačne odluke o izručenju, dok je ranije bio vremenski ograničen. Država koja traži izručenje, u ovom slučaju SAD, ima rok od 40 dana da dostavi formalni zahtev o izručenju, a u suprotnom se pritvor ukida. Prvostepenu odluku o izručenju donosi veće od troje sudija, nakon mišljenja sudije za istragu, posle čega se predmet po službenoj dužnosti šalje Apelacionom sudu. Ako sud zaključi da nema uslova za izručenje, osoba se pušta na slobodu, dok se u suprotnom postupak može nastaviti kroz žalbeni postupak. Konačnu odluku, nakon pravosnažne sudske odluke, donosi ministar pravde Crne Gore. Crna Gora i SAD nemaju formalni bilateralni ugovor o ekstradiciji. Proteklih godina dve zemlje razvile su praksu saradnje u izručenjima, uključujući više slučajeva u kojima su osobe optužene u SAD predane američkom pravosuđu. Jedan od poslednjih primera je izručenje južnokorejskog državljanina Do Kvona, koji je uhapšen u Crnoj Gori u martu 2023. godine i izručen SAD u decembru 2024. nakon više sudskih odluka i konačne odluke novog ministra pravde.
Mladi iz cijele Crne Gore u Perspektivi u Podgorici su otvorili pitanja koja nadilaze njihovu generaciju i govore o stanju društva u cjelini. Govorili su o nepovjerenju u sistem, osjećaju ekonomske i fizičke nesigurnosti, zdravstvu koje postaje privilegija te tržištu rada u kojem se prečesto pita "ko te šalje" i "čiji si". Komentar na njihove izjave donose: Nikola Zirojević, poslanik u Skupštini Crne Gore, Srđan Perić, predsjednik Skupštine Glavnog grada, Jovana Marović, dr. političkih nauka i građanska aktivistkinja, Aleksandar Dragićević, građanski i ekološki aktivista, i Katarina Vukadinović, psihološkinja i omladinska radnica.
Određeno je zadržavanje do 72 sata državljanki Ukrajine V.V. koju je policija zajedno sa više od 50 ljudi 10. avgusta zatekla u kući na Marezi u Podgorici, potvrđeno je za RSE u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici.
Crnogorska policija vrši provere u vezi sa više od 50 stranih državljana, uglavnom Ukrajinaca, koji su 10. avgusta zatečeni u kući u Podgorici zajedno sa većom količinom sofisticirane digitalne opreme, uređaja i novca. Među ljudima su se pored Ukrajinaca zatekli i državljani Moldavije i Slovačke, saopšteno je iz Uprave policije. Policija je locirala kuću na Marezi u Podgorici i u objektu je izvršeno pretresanje i detaljno dokumentovanje zatečenog stanja, kao i pronađene opreme i drugog materijala, navodi se. "Tokom sprovedenih aktivnosti pronađeno je više stotina digitalnih uređaja i drugih elemenata sofisticirane opreme, čija su količina i obim takvi da su, radi adekvatnog disclociranja, morali biti transportovani teretnim motornim vozilom. Pretresom je pronađena i veća količina novca, čije će porijeklo i povezanost sa aktivnostima takođe biti predmet daljih provjera", piše u saopštenju. Saopšteno je i da će policija nadalje proveravati osnov boravka i rada tih lica u Crnoj Gori, "njihove aktivnosti, kretanje, kao i svrhu i način korišćenja pronađene sofisticirane digitalne opreme i uređaja, te eventualnu povezanost sa nezakonitim aktivnostima". Takođe je zbog složenosti predmeta, kako se navodi, formiran i Operativni tim sastavljen od policijskih službenika koji su specijalizovani za sajber bezbednost, finansijske istrage, međunarodnu saradnju i poslove iz oblasti stranaca i migracija, a podršku će im pružati i Agencija za nacionalnu bezbesnost. Dodaje se i da policija preduzima niz izviđajnih i dokaznih mera u koordinaciji sa Državnim tužilaštvom, te da zbog složenosti kriminalističke obrade i interesa postupka, policija ne može da saopšti više detalja o istrazi.
Tema Mosta Radija Slobodna Evropa bila je odnos Srpske pravoslavne crkve prema Crnoj gori i Crnogorcima. Sagovornici su bili Vukašin Milićević, teolog iz Beograda, i Nemanja Stankov, predavač na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore.
Ministarstvo pravde Crne Gore primilo je 15. jula zahtev nadležnih organa Sjedinjenih Američkih Država za izručenje iranskog državljanina Amira Baratija. To je potvrđeno za Radio Slobodna Evropa (RSE) iz tog ministarstva. Advokatica Milena Knežević, koja brani Baratija, kog Sjedinjene Američke Države terete za učešće u masovnim sajber napadima sa štetom većom od 3,4 milijarde dolara u korist Iranske revolucionarne garde (IRGC), ranije je za RSE potvrdila da se on nalazi u ekstradicionom pritvoru u Crnoj Gori. Iz ambasade Sjedinjenih Država u Podgorici 20. jula su na upit RSE odgovorili da ne mogu da podele detalje o ovom slučaju. Amir Barati je uhapšen 25. juna u Kotoru, u saradnji crnogorske policije sa američkim Federalnim istražnim biroom (FBI). SAD terete Baratija za učešće u hakerskim napadima na najmanje 150 američkih univerziteta, kao i za krađu poverljivih podataka i intelektualnog vlasništva. Prethodno je advokatica Milena Knežević agenciji Beta rekla da Barati nije državljanin Crne Gore te da nema odobren privremeni ili stalni boravak u Crnoj Gori. Ime Amira Baratija, koji prema policijskim navodima ima iransko i tursko državljanstvo, nije navedeno u ranije objavljenim optužnicama u SAD-u za kibernetički kriminal. Navodi koje je objavila crnogorska policija sadrže iste elemente kao slučaj u SAD-u protiv tzv. "Mabna grupe" iz 2018. godine. Teheranski Mabna Institut i devet Iranaca terete se da su u ime IRGC napali više od 320 univerziteta širom sveta, od čega oko 144 u SAD-u. U objavljenoj optužnici protiv "Mabna grupe" se takođe navodi da je nanesena šteta od 3,4 milijarde dolara, isto kao u slučaju Baratija. Nijedan od devet optuženih iranskih državljana nije uhapšen i osuđen, a američki tužitelji navode da su nedostupni pravosuđu. Kako izgleda dalji postupak?Prema novom zakonu usvojenom 2026. godine, ekstradicijski pritvor može trajati sve do konačne odluke o izručenju, dok je ranije bio vremenski ograničen. Država koja traži izručenje, u ovom slučaju SAD, ima rok od 40 dana da dostavi formalnu zamolnicu o izručenju, a u suprotnom se pritvor ukida. Zemlja koja traži izručenje prosljeđuje dokumentaciju diplomatskim putem Ministarstvu pravde Crne Gore, Ministarstvo dostavlja sudu, a sud dostavlja braniocu. Sud potom zakazuje ročište na kojem se razmatraju uslovi za izručenje, uključujući državljanstvo, da li postoje rizici političkog, verskog ili rasnog progona te kršenja ljudskih prava ili izricanja smrtne kazne. Prvostepenu odluku donosi veće od troje sudija, nakon mišljenja sudije za istragu, nakon čega se predmet po službenoj dužnosti šalje Apelacionom sudu. Ako sud zaključi da nema uslova za izručenje, osoba se pušta na slobodu, dok se u suprotnom postupak može nastaviti kroz žalbeni postupak. Konačnu odluku, nakon pravosnažne sudske odluke, donosi ministar pravde Crne Gore. Paralelno s ekstradicijskim postupkom može se pokrenuti zahtev za azil, koji odgađa izručenje do donošenja odluke o međunarodnoj zaštiti. Ako je azil odobren, izručenje se ne sprovodi. Protiv odluka Apelacionog suda može se podneti ustavna žalba Ustavnom sudu Crne Gore, koja formalno ne odlaže izvršenje izručenja. Međutim, prema pravnoj praksi, Ustavni sud u pojedinim slučajevima hitno razmatra takve žalbe i privremeno odlaže izručenje kako bi se izbeglo da pravna zaštita postane bespredmetna. Crna Gora i SAD nemaju formalni bilateralni ugovor o ekstradiciji. Proteklih godina dve zemlje razvile su praksu saradnje u izručenjima, uključujući više slučajeva u kojima su osobe optužene u SAD-u predane američkom pravosuđu. Jedan od posljednjih primera je izručenje južnokorejskog državljanina Do Kvona, koji je uhapšen u Crnoj Gori u martu 2023. godine i izručen SAD-u u decembru 2024. godine, nakon više sudskih odluka i konačne odluke novog ministra pravde.
Državljanin Rusije Samvel Mnacakanjan preselio se u Crnu Goru ubrzo nakon početka invazije na Ukrajinu jer se protivio ratu. "Zaista sam u početku bio oduševljen Crnom Gorom i dugo sam smatrao da imam mnogo sreće što sam tu", priča on za Radio Slobodna Evropa. Međutim, zbog odluke Podgorice da uvede vize za državljane Rusije Mnacakanjan planira da napusti Herceg Novi u kom živi četiri godine. "Dozvola za privremeni boravak važi godinu dana. Kada istekne, moram da pređem granicu, vratim se u Crnu Goru i ponovo podnesem zahtev. Ali više neću moći da se vratim, jer će biti potrebna viza. U tome je problem", objašnjava. Već je dao otkaz u školi u kojoj je radio i razmatra preseljenje u susednu Srbiju za koju mu ne treba viza. Prema poslednjem popisu iz septembra 2024. godine, među svim stranim državljanima koji imaju stalan boravak u Crnoj Gori, najviše je Rusa. Podaci koje je Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore dostavilo RSE pokazuju da privremeni boravak ima gotovo 18 hiljada državljana Rusije, a stalni više od dve hiljade. Crna Gora je prva zemlja regiona koja ukida bezvizni režim za ruske državljane. Evropska komisija je već nekoliko godina poziva zemlje Zapadnog Balkana, uključujući Crnu Goru, da usklade svoje vizne politike s pravilima EU kako bi se smanjio rizik od neregularnih migracija i zloupotrebe bezviznih režima. A osim ruskih, ni državljani Belorusije, Turske, Kine i Saudijske Arabije više neće moći da putuju u Crnu Goru bez vize. Promene stupaju na snagu 1. novembra. Time je Crna Gora u potpunosti uskladila svoju viznu politiku sa Evropskom unijom (EU), saopšteno je iz njihovog Ministarstva spoljnih poslova. Istakli su i da istovremeno "preduzimaju mere" kako bi proces dobijanja crnogorske vize bio što jednostavniji i dostupniji. Ambasador Rusije pozvan na razgovorRuska ambasada u Crnoj Gori uvođenje viza vidi kao "neprijateljske akcije". Saopštila je da uvođenje viznog režima za Ruse smatra "još jednim dokazom ekstremne zavisnosti Podgorice od uticaja njenih stranih pokrovitelja, koji su daleko od toga da interese svojih crnogorskih partnera stavljaju na prvo mesto". Vlasti u Podgorici su zbog toga, ali i autorskog teksta u kom se kritikuje uvođenje sankcija Moskvi, ruskog ambasadora Aleksandra Lukašika pozvale na razgovor. Poručili su da je reč o ocenama koje prevazilaze okvire uobičajene diplomatske komunikacije i nisu u skladu sa principima uzajamnog poštovanja. Naveli su i da je potpuno usklađivanje vizne politike sa EU suverena odluka države, doneta u skladu sa nacionalnim interesima i obavezama iz procesa evropskih integracija, te da nije usmerena protiv građana Rusije. Podgorica je, prateći politiku EU, uvela i čitav set sankcija Moskvi zbog agresije na Ukrajinu. To podrazumeva i zamrzavanje imovine dela ruskih državljana u Crnoj Gori, te zabranu rada ruskih vladinih medija. Moskva je u martu 2022. Crnu Goru uvrstila na spisak stranih država koje "vrše neprijateljske radnje protiv Rusije, ruskih pravnih i fizičkih osoba". U tom periodu Crna Gora je proterala pet ruskih diplomata, a Rusija je, kao kontrameru, jednog crnogorskog diplomatu u Moskvi proglasila personom non grata. Uvođenjem viza pogođena i antiratna ruska dijasporaBezvizni režim bio je jedan od razloga zbog kojih se u Crnoj Gori formirala i ruska antiratna dijaspora. Ruski državljani, koji nemaju boravišnu vizu, trenutno mogu da borave u Crnoj Gori do 30 dana. Nakon toga mogu da urade takozvani "vizaran" – da izađu iz zemlje i odmah se vrate kako bi dobili novi period boravka od 30 dana. Međutim, to od 1. novembra više neće biti moguće. Prema rečima Samvela Mnacakanjana, i sami planovi Crne Gore za pristupanje EU već su značajno uticali na rusku dijasporu u toj zemlji. Uporedo sa pripremama za uvođenje viza, vlasti su u nekoliko navrata pooštravale pravila za dobijanje dozvole boravka. "Postepeno sam shvatio da nam Crna Gora nije naklonjena. Čine sve da se ovde ne zadržimo dugo", kazao je Mnacakanjan. Kako se u Rusiji ponovo šire glasine o mogućoj novoj mobilizaciji, verovatno će porasti broj ljudi koji traže izlaz iz zemlje, ukazuje Anastasija Burakova ruska aktivistkinja za ljudska prava. "Sad su među (evropskim) zemljama u koje Rusi mogu da uđu bez vize i koje imaju prilično liberalna migraciona pravila ostale Jermenija, Gruzija i susedna Srbija", ukazuje. Burakova je i osnivačica organizacije "Kovčeg" koja pomaže Rusima kojima preti progon ili su napustili zemlju zbog protivljenja ratu. Šta kažu vlasti Crne Gore?Ministarstvo spoljnih poslova Crne Gore saopštilo je da je "intenzivno i sistemski" preduzima aktivnosti koje će ublažiti moguće negativne efekte ovih promena. Objašnjeno je da će, kako bi se olakšala procedura, zahtevi za crnogorske vize ubuduće moći da se podnose i u viznim centrima kompanije VFS Global, a ne samo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Crne Gore. Ministarstvo je najavilo i uspostavljanje novog Viznog informacionog sistema, usklađenog sa sistemima EU i šengenskim bezbednosnim standardima, sa ciljem uvođenja elektronskih viza. Ekonomista iz Crne Gore Stevan Gajević smatra da elektronske vize neće "automatski riješiti problem". "Administrativna prepreka ne prestaje da bude prepreka samo zato što je prenesena sa šaltera na ekran". "Zato je neophodno uspostaviti brz, predvidiv i cjenovno prihvatljiv vizni sistem, sa jasnim rokovima i pravilima koja će turistima biti unaprijed poznata", zaključuje. Šta bi mogle biti negativne posledice po zemlju?Crnogorska Vlada je dosadašnu praksu nepotpunog praćenja vizne politike EU opravdavala ekonomskim interesima u turizmu – prihodi od ovog sektora čine oko četvrtinu BDP-a. Preko 2,7 miliona turista posetilo je Crnu Goru tokom 2025. godine. Od ukupnog broja noćenja 95,8 odsto ostvarili su strani turisti, pokazuju podaci crnogorske Uprave za statistiku. Drugi po brojnosti su turisti iz Rusije, odma iza onih koji dolaze iz Srbije. U slučaju turskih državljana, i 2024. i 2025. broj dolazaka u Crnu Goru bio je više od 100 000. Ekonomista iz Crne Gore Stevan Gajević objašnjava da je crnogorska turistička ponuda godinama prilagođavana gostima iz Rusije, Turske, regiona i drugih tržišta čiji turisti duže borave, koriste privatni smeštaj, kupuju nepokretnosti i imaju značajnu lokalnu potrošnju. "Nije realno očekivati da se takva tržišta preko noći zamijene turistima iz Evropske unije, čije su navike, očekivanja i struktura potrošnje često drugačiji. Takvo preusmjeravanje zahtijevalo bi godine ulaganja, učenja i prilagođavanja ponude", ocenjuje. Dodaje da Crna Gora "mora pažljivo preispitivati svaku evropsku odluku prije njenog automatskog prihvatanja". "Ne zato što treba dovoditi u pitanje evropski put, već zato što nijesmo sigurni da su sve zajedničke politike jednako korisne za sve države", kazao je. Smatra da uvođenje viza nije samo administrativna promena, već i "ekonomska i geopolitička odluka sa potencijalno ozbiljnim posljedicama". "Ograničićemo pristup upravo onim tržištima od kojih u velikoj mjeri zavise naš turizam, avio-saobraćaj, trgovina i tržište nepokretnosti", kazao je za RSE. iz Ministarstva ekonomskog razvoja i Ministarstva turizma nisu odogovorili na pitanja RSE o eventualnim posledicama uvođenja viza po privredu Crne Gore, te merama za njihovo saniranja. Državljani zemalja kojima se uvode vize u Crnoj GoriU Crnoj Gori - zemlji od 620 hiljada stanovnika - registrovan boravak ima oko 100 hiljada stranih državljana, od čega najviše Rusa. U zemlji boravi i nešto više od 10 hiljada Turaka sa privremenim boravkom ili radnom dozvolom, dok njih 103 ima stalan boravak. Prema rezultatima popisa iz 2023, nešto više od 1800 građana Crne Gore izjasnili su se kao Turci. Kada je reč o kineskim državljanima, oko 500 ih ima privremeni, a nešto više od 100 stalni boravak. Uprava za statistiku Crne Gore je u 2025. zabeležila porast njihovih poseta - preko 82 hiljade, čime je premen dotadašnji rekord iz 2019. Međutim, kineski državljani individualno ni do sada nisu mogli da borave u Crnoj Gori bez vize, ali im je to bilo omogućeno preko plaćenog grupnog aranžmana u turističkim agencijama. Državljana Belorusije sa privremenim boravkom u Crnoj Gori trenutno je nešto manje od 900, a sa stalnim 96. Privremeni boravak ima dva državljana Saudijske Arabije, dok stalni boravak nema nijedan. Grafika – Koliko državljana zemalja kojima se uvode vize boravi u Crnoj Gori? Navodi o zloupotrebama bezviznog režimaEvropska agencije za graničnu i obalsku stražu (Fronteks) je krajem juna upozorila da državljani Kine, Rusije i Turske i dalje dolaze na Zapadni Balkan bez viza, a potom pokušavaju da nastave put prema EU. Iz Brisela u isto vreme traže od zemalja regiona da pooštre viznu politiku i zatvore prostor za takve zloupotrebe. Uvođenjem viza Crna Gora je ispunila jedno od završnih merila za zatvaranje Pregovaračkog poglavlja 24 – Pravda, sloboda i bezbednost u pristupnim pregovorima sa EU, kao i jednu od ključnih obaveza iz Reformske agende. Ta zemlja ima najveće izglede da do kraja decenije postane članica EU, sa privremeno zatvorenih 18 od 33 pristupnih poglavlja.
Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore pozvalo je u četvrtak ruskog ambasadora Aleksandra Lukašika na razgovor zbog navoda iz njegovog autorskog teksta i reagovanja Ambasade Rusije na odluku Podgorice da u potpunosti uskladi viznu politiku sa Evropskom unijom. Ministarstvo je saopštilo da autorski tekst i reagovanje Ambasade sadrže ocjene koje prevazilaze okvire uobičajene diplomatske komunikacije i nisu u skladu sa principima uzajamnog poštovanja. Ruski ambasador je, između ostalog, u tekstu napisao da je "Crna Gora, samoinicijativno u skladu sa ukupnom spoljnom i bezbjednosnom politikom EU, požurila da se pridruži nelegitimnim antiruskim sankcijama Evropske unije i tu praksu automatski slijedi do danas, dokazujući lojalnost svojim zapadnim kustosima". Crnogorsko Ministarstvo navodi da je ambasadoru ukazano da su neprihvatljive tvrdnje kojima se dovode u pitanje samostalnost i kredibilitet institucija Crne Gore, kao i javno komentarisanje unutrašnjih političkih prilika i političke volje građana. Poručilo je i da je potpuno usklađivanje vizne politike sa Evropskom unijom suverena odluka države, donesena u skladu sa nacionalnim interesima i obavezama iz procesa evropskih integracija, te da nije usmjerena protiv građana Rusije. Mogu li Beograd i Moskva zaustaviti Crnu Goru na njenom putu u EU?Rusija sprečava prijem Crne Gore u međunarodni sporazum za kontrolu izvoza naoružanjaRuski uticaj – zajednički izazov Crne Gore i MoldavijeTokom razgovora ponovljen je i stav Podgorice o ruskoj agresiji na Ukrajinu, zasnovan na poštovanju međunarodnog prava, Povelje UN-a te teritorijalnog integriteta i suvereniteta država. Ministarstvo je navelo da je ambasadoru skrenuta pažnja i na obaveze iz Bečke konvencije o diplomatskim odnosima, prema kojima su diplomatski predstavnici dužni da poštuju zakone države prijema i da se ne miješaju u njene unutrašnje poslove. Odnosi Podgorice i MoskveOd dolaska na vlast u Crnoj Gori proruskih kadrova bivšeg Demokratskog fronta (DF), uključujući izbor Andrije Mandića za predsjednika Skupštine, nije bilo političkih konfrontacija između zvanične Moskve i Podgorice. Te partije se zalažu se za ukidanje sankcija Rusiji, koje je Crna Gora uvela 2014., kada se kao država kandidatkinja za prijem u EU pridružila evropskim sankcijama Rusiji zbog aneksije Krima. Podgorica je, prateći politiku EU, uvela i čitav set sankcija Moskvi zvog agresije na Ukrajinu 2022.godine. Moskva je u martu 2022. Crnu Goru uvrstila na spisak stranih država koje "vrše neprijateljske radnje protiv Rusije, ruskih pravnih i fizičkih osoba". U tom periodu Crna Gora je protjerala pet ruskih diplomata, a Rusija je, kao kontramjeru, jednog diplomatu iz crnogorske ambasade u Moskvi proglasila personom non grata. Zvanični odnosi Rusije i Crne Gore, od obnove crnogorske nezavisnosti 2006. godine, bili su dobri i pratila su ih značajna ruska ulaganja u tržište nekretnina, turizam i privredu. Pogoršani su zbog oštrog protivljenja Moskve da se Crna Gora učlani u NATO 2017, kada je na vlasti bila Demokratska partija socijalista. U oktobru 2016. je Specijalno državno tužilaštvo optužilo dvojicu ruskih državljana, zajedno sa osam srpskih,i čelnicima DF-a Milanom Kneževićem i Andrijom Mandićem, za pokušaj nasilne smjene vlasti u Crnoj Gori. Oni su prvostepeno bili osuđeni na ukupno 70 godina zatvora, no nakon što je DF došao na vlast 2020, godine, presuda je oborena, a u ponovljenom suđenju su svi optuženi oslobođeni.
Evropska unija izrazila je zabrinutost zbog recipročnih zabrana ulaska novinarima između Srbije i Crne Gore, poručujući da mere koje ograničavaju rad medija nisu u skladu sa vrednostima koje se očekuju od zemalja kandidata za članstvo u EU. Iz sedišta Evropske komisije za Radio Slobodna Evropa (RSE) poručuju da zemlje u procesu proširenja moraju postupati u skladu sa osnovnim evropskim vrednostima, uključujući poštovanje demokratskih principa, osnovnih prava, slobode izražavanja i slobode medija. "Napredak na putu ka EU zahteva jasnu posvećenost tim vrednostima. Zato mere koje mogu ograničiti rad novinara izazivaju zabrinutost. Od partnera u procesu proširenja očekuje se da obezbede da novinari mogu slobodno da obavljaju svoj posao, bez neopravdanih i neosnovanih ograničenja", naveo je portparol Evropske komisije u odgovoru za RSE. Dodaje se da su evropske institucije upoznate sa izveštajima o recipročnim zabranama ulaska novinara između Srbije i Crne Gore i da će nastaviti da pažljivo prate razvoj događaja. Reakcija iz Brisela usledila je nakon što je u proteklom periodu većem broju crnogorskih novinara zabranjen ulazak u Srbiju. Do ovih zabrana došlo je nakon što je predsednik Srbije Aleksandar Vučić najavio recipročne mere zbog odluke vlasti u Podgorici da zabrane ulazak glavnom uredniku tabloida Informer Draganu Vučićeviću. Pozivajući se na informacije bezbednosnih službi, Vučić je saopštio da je Vučićeviću zabranjen ulazak u Crnu Goru, ocenjujući odluku Podgorice kao "veliku grešku". Direktoru RTV Podgorica Vladimiru Otaševiću 23. jula zabranjen je ulazak u Srbiju na graničnom prelazu između dve države. Početkom jula ulazak u Srbiju najpre je zabranjen novinaru Televizije Vijesti Petru Komneniću, a nekoliko dana kasnije i izvršnom direktoru BIRN-a (Balkanska istraživačka mreža) u Crnoj Gori Vuku Marašu. Krajem maja je regulatorno telo za elektronske medije u Crnoj Gori odlučilo da na šest meseci ograniči prijem i reemitovanje celokupnog programa televizije Informer TV iz Srbije na teritoriji Crne Gore. Odluka je obrazložena navodima da je sadržaj tog medija vređao dostojanstvo crnogorskog naroda, negirao crnogorski nacionalni identitet, podsticao govor mržnje i diskriminaciju, kao i da je vređao dostojanstvo građana i institucija Crne Gore. Više međunarodnih organizacija za zaštitu medijskih sloboda osudilo je ranije zabrane ulaska crnogorskim novinarima u Srbiju. Evropska federacija novinara ocenila je da takve mere predstavljaju rizik za istraživačko novinarstvo, dok su Reporteri bez granica i Međunarodni institut za štampu (IPI) pozvali vlasti u Srbiji da zabrane ukinu. Evropske institucije ovom pitanju pristupaju i iz regionalnog ugla. Iz Brisela podsećaju da dobrosusedski odnosi i regionalna saradnja ostaju ključni elementi procesa proširenja Evropske unije. "Stoga ohrabrujemo i Srbiju i Crnu Goru da izbegavaju korake koji bi mogli dodatno povećati tenzije i da se umesto toga konstruktivno angažuju na rešavanju otvorenih pitanja", poručio je portparol Evropske komisije.
Crna Gora je u potpunosti uskladila svoju viznu politiku sa Evropskom unijom (EU), saopšteno je iz Ministarstva vanjskih poslova te zemlje. Uredbom koju je Vlada donela 23. jula odlučeno je da će državljanima Rusije, Belorusije, Turske, Kine i Saudijske Arabije od 1. novembra 2026. za ulazak i boravak u Crnoj Gori biti potrebna viza, navodi se u saopštenju. Dodaju da je time ispunjeno jedno od završnih merila za zatvaranje Pregovaračkog poglavlja 24 – Pravda, sloboda i bezbednost u pristupnim pregovorima sa EU, kao i jednu od ključnih obaveza iz Reformske agende. "Iako usklađivanje viznog režima podrazumijeva da će državljanima pojedinih zemalja za ulazak u Crnu Goru ubuduće biti potrebna viza, Ministarstvo vanjskih poslova je intenzivno i sistemski preduzimalo aktivnosti koje će ublažiti moguće negativne efekte ovih promjena, istovremeno preduzimajući mjere kako bi proces dobijanja crnogorske vize bio što jednostavniji i dostupniji", dodaje se u saopšnjenju ministarstva. Objašnjeno je da će, kako bi se olakšala proceduru, zahtevi za crnogorske vize ubuduće moći da se podnose i u viznim centrima kompanije VFS Global, a ne samo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Crne Gore. Ministarstvo je najavilo i uspostavljanje novog Viznog informacionog sistema, usklađenog sa sistemima EU i šengenskim bezbednosnim standardima, sa ciljem uvođenja elektronskih viza. Godinama unazad, od ukupnih dolazaka stranaca u Crnu Goru na godišnjem nivou, Rusi su uglavnom na drugom mestu po brojnosti, odmah iza onih koji dolaze iz Srbije. Evropska komisija je već nekoliko godina pozivala zemlje Zapadnog Balkana, uključujući Crnu Goru, da usklade svoje vizne politike s pravilima EU kako bi se smanjio rizik od neregularnih migracija i zloupotrebe bezviznih režima. U pristupnim pregovorima Crne Gore s EU dosad je privremeno zatvoreno 18 od ukupno 33 poglavlja koliko ih ima u pregovaračkom procesu za članstvo u EU. Unija je već odobrila početak izrade Nacrta sporazuma o pristupanju, koji predstavlja završnu fazu pregovora o članstvu. Evropska komisija je, takođe, usvojila finansijski okvir za Crnu Goru kojim je predviđeno gotovo 3,2 milijarde evra, polazeći od pretpostavke da bi ta zemlja mogla da postane punopravna članica Evropske unije tokom 2028. godine.