Ratna ekonomija koja je 45 meseci omogućavala napad Rusije na Ukrajinu finansirana je izvozom nafte i gasa, kao i, kako kažu kritičari, nevoljnošću Zapada – ali i nezainteresovanošću Kine i Indije – da potpuno zatvori taj izvor prihoda. Sada su se SAD – zajedno sa Evropskom unijom i Velikom Britanijom – usmerile na neke od najvećih ruskih naftnih i gasnih kompanija i njihove razgranate mreže podružnica i filijala. Ministarstvo finansija SAD je 22. oktobra objavilo da uvodi sankcije državnom Rosnjeftu i privatnom Lukoilu – dve najveće ruske naftne kompanije, čiji izvoz u velikoj meri doprinosi punjenju blagajne Kremlja. Dan kasnije, Brisel je uveo mere protiv Rosnjefta i Gazpromnjefta, još jedne velike naftne kompanije koja je podružnica državnog gasnog giganta Gazproma. "Ove sankcije su veoma velike – protiv njihove dve velike naftne kompanije", rekao je američki predsednik Donald Tramp (Trump) u Beloj kući 22. oktobra, opisujući sankcije kao "ogromne". Pa da li će to uspeti? Da li će stavljanje Rosnjefta i Lukoila na crnu listu iscrpeti rusku ratnu mašineriju? Ne odmah. "Mislim da će kratkoročni uticaj tih sankcija biti ograničen", rekla je Aleksandra Prokopenko, bivša savetnica u Ruskoj centralnoj banci, sada analitičarka u Berlinskom Karnegi centru za Rusiju i Evroazaiju. "Obe kompanije su se verovatno pripremale za njih. Štaviše, značajne količine izvoza nafte su denominirane u juanima i rubljama, tako da ne očekujem nikakav dramatičan uticaj na budžet", rekla je ona. Sankcije su prva značajna mera koje je preduzela Trampova administracija, rekla je Marija Šagina, istraživačica u Međunarodnom institutu za strateške studije u Berlinu, odražavajući frustraciju "ruskom taktikom odugovlačenja" u naporima da se obuzdaju ili okončaju borbe u Ukrajini. Međutim, "ostaje da se vidi koliko će Trampova administracija ozbiljno sprovoditi mere", rekla je ona. Na primer, rekla je Šagina, u najavi SAD stupanje na snagu sankcija odloženo je za mesec dana: do 21. novembra. "Još važnije", rekla je ona, "ostaje da se vidi da li će američko Ministarstvo finansija zauzeti eksteritorijalni pristup i primeniti sekundarne sankcije na kineske i indijske entitete, uključujući finansijske institucije". Dženifer Kavano (Jennifer Kavanaugh), viša saradnica u vašingtonskom tink-tenku Odbrambeni prioriteti (Defense Priorities), rekla je da sumnja da će sankcije imati veliki uticaj na rat u Ukrajini. "Za Putina je taj rat egzistencijalan", rekla je ona. "Pokazao je da je spreman da snosi značajne troškove kako bi postigao svoje ciljeve, u smislu izgubljenih ruskih života i ekonomskih i vojnih troškova. Ova najnovija runda sankcija neće promeniti tu računicu." Kineski (i indijski) adutOd početka invazije u februaru 2022. godine, Zapad je pokušao da stavi Moskvu u klešta sankcija; Rusija je sada zemlja protiv koje je uvedeno najviše sankcija. Međutim, njena ekonomija je prkosila predviđanjima onih koji su očekivali da će Moskva biti primorana da odstupi kada joj ponestane novca ili rublja padne ili krene hiperinflacija. Ruska ekonomija je zaista usporila, iako je to uglavnom rezultat političke intervencije: Centralna banka povećava kamatne stope kako bi obuzdala rast inflacije. Vlada je nedavno najavila povećanje poreza kako bi održala prihode. Moskva dotle odlučno nije skinula nogu s gasa svoje ratne mašinerije, čak ni suočena sa zapanjujuće visokim brojem žrtava. Pokazalo se da su zapadne sankcije porozne i manje efikasne nego što su se stručnjaci nadali. To je omogućilo Moskvi da nastavi da prodaje naftu i gas željnim kineskim, indijskim, turskim i drugim kupcima. Rusija je u septembru zaradila 13,35 milijardi dolara od izvoza sirove nafte i goriva, pokazuju podaci Međunarodne agencije za energiju, što je značajan pad u odnosu na jul. Pad je uglavnom posledica ograničenja izvoza: ukrajinska kampanja napada dronovima na ruske rafinerije i cevovode smanjila je čak 30 odsto kapacitete ruskih rafinerija. Tu je takođe i razvodnjavanje sankcija: u Evropi neke zemlje – Slovačka i Mađarska – nastavljaju da kupuju rusku naftu, a nekoliko drugih – Holandija, Francuska i Belgija – nastavljaju da kupuju ruski tečni prirodni gas (LNG). Zemlje Evropske unije takođe kupuju značajnu količinu ruskog gasa preko gasovoda Turski tok. Tramp je žestoko kritikovao Evropu zbog toga. "Oni finansiraju rat protiv sebe. Ko je, dođavola, ikada čuo za tako nešto?", rekao je u govoru u Ujedinjenim nacijama prošlog meseca. "Moraju odmah da obustave svu kupovinu energenata od Rusije. U suprotnom, svi gubimo mnogo vremena." Većina evropskih zemalja postepeno obustavlja uvoz ruske sirove nafte 2022. godine, a benzina i rafinisanih proizvoda od sledeće godine. Evropska unija navodi da će postepeno obustaviti sav preostali uvoz ruskog tečnog prirodnog gasa do kraja 2027. EU je takođe uvela sankcije za više od 20 kineskih i drugih stranih firmi povezanih s uvozom ruske nafte. Oštrice sankcija su dalje otupljene time što su Rosnjeft i Lukoil imali vremena da izgrade alternativne sisteme i lance snabdevanja. "Efikasnost sankcija zavisiće od sprovođenja i snage američkih saveza", rekla je Lesli Palti-Guzman (Leslie), ekspertkinja za energetiku i osnivačica konsultantske kuće Enerdži vista (Energy Vista). "Ruske kompanije su usavršile izbegavanje sankcija, ali zapadne tehnologije pažljivo prate transfere s broda na brod, lažiranje podataka i potencijalne kupce." Nove sankcije će "definitivno biti ublažene mehanizmima zaštite od sankcija koje su razvili ne samo Rosnjeft i Lukoil, već i njihovi kupci", rekla je Rejčel Zijemba (Rachel Ziemba) koja radi na istraživanju sankcija u Centru za novu američku bezbednost (Center for a New American Security) u Vašingtonu. "To će sigurno imati određeni efekat i više nego da Evropljani deluju sami, ali pravi uticaj će zavisiti od spremnosti SAD da ne samo prete sekundarnim sankcijama stranim finansijskim institucijama i lukama, već da to i urade", rekla je ona. Nije jasno kako će tačno Indija i Kina – dva najveća kupca ruske nafte – odgovoriti. Kina je jedan od glavnih saveznika i trgovinskih partnera Moskve, dobavljajući veliki deo ruskih energenata preko sibirskih cevovoda. Indija se dosad odupirala pritisku SAD da smanji upotrebu ruskih energenata, a Tramp je kritikovao Nju Delhi zbog tog pitanja. U avgustu je uveo kaznene carine Indiji, navodeći uvoz iz Rusije. To se možda menja. Najveći indijski kupac ruske nafte, Rilajans (Reliance) – koji ima ugovor s Rosnjeftom o uvozu oko 500.000 barela dnevno – navodno je preduzeo mere za obustavljanje tog uvoza posle američke objave. "Nju Delhi je mnogo podložniji pretnjama i očekuje se da će postepeno obustaviti operacije", rekao je Šagina. "Međutim, biće mnogo teže zastrašiti kineske male privatne rafinerije koje su slabije povezane s globalnim energetskim tržištima" "Pored Kine, koji kupac je i dalje spreman da rizikuje uvoz Rosnjeftove nafte", rekla je Palti-Guzman.
Dva visoka iranska zvaničnika optužena su za ubistvo direktora naftne kompanije nekoliko sedmica prije Islamske revolucije 1979. godine, kojom je svrgnut šah kojeg su podržavale SAD i doveden na vlast sadašnji klerikalni vladari zemlje. Maleka Boroujerdia ubile su naoružane osobe u jugozapadnom gradu Ahvazu u decembru 1978. godine. Ubice nikada nisu pronađene. Boroujerdijev sin, Mehrzad, akademik sa sjedištem u SAD-u, optužio je Alija Shamkhanija, višeg savjetnika iranskog vrhovnog vođe, i Mohsena Rezaeija, bivšeg komandanta moćnog Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC), za izvršenje atentata. Boroujerdi tvrdi da je tajna islamistička grupa Mansouroun - kojoj su pripadali Shamkhani i Rezaei - planirala ubistvo njegovog oca. Američki naftni direktor Paul Grimm ubijen je u odvojenom napadu istog dana u Ahvazu. Profesor na Univerzitetu nauke i tehnologije u Missouriju, Boroujerdi, nije pružio nikakve dokaze koji bi potkrijepili njegove tvrdnje. Radio Slobodna Evropa (RSE), koji je zvanično zabranjen u Iranu, kontaktirao je kancelarije Shamkhanija i Rezaeija, ali nije dobio odgovor. Boroujerdijeve optužbe dolaze u trenutku kada se Shamkhani suočava s nizom kontroverzi, uključujući objavljivanje videa iz 2024. godine koji prikazuje raskošno vjenčanje njegove kćerke u teheranskom hotelu, kao i nedavne izjave u kojima izražava žaljenje što Iran nije težio nuklearnom oružju 1990-ih. Ubistva 1978.Boroujerdi, koji je rekao da je decenijama pokušavao otkriti ko je ubio njegovog oca, prvi put je iznio optužbe protiv Shamkhanija i Rezaeija u objavi na Facebooku 21. oktobra. U intervjuu za Radio Farda, program Radija Slobodna Evropa (RSE) rekao je kako bi "ljudi trebali znati ko su te osobe, šta su uradile i kako su se popele na (političkoj) ljestvici." Ubistvo 1978. godine dogodilo se dok su radnici u naftnoj kompaniji štrajkovali u znak protesta protiv autokratske vladavine šaha. Boroujerdi, direktor državne Iranske nacionalne naftne kompanije, protivio se štrajkovima koji su pripisani ubrzanju pada monarha. Njegov sin je rekao da je to njegovog oca učinilo metom islamista koji su radili na svrgavanju šaha. "Mansouroun je", kako tvrdi Boroujerdi, "postavio u džamijama spisak od oko 10 ljudi, navodeći mog oca kao protivnika napada koje treba eliminirati." "Ovo nije bio usamljeni čin vuka", rekao je Boroujerdi. "Teroristička grupa je odlučila, dodijelila dvije osobe, a komšije su vidjele dva napadača. Čak su došli u bolnicu da se uvjere da je posao završen." Boroujerdi tvrdi da su Shamkhani i Rezaei ubili njegovog oca. Oružje korišteno u ubistvu, kaže, obezbijedio je Mohammad Jahanara. Član Mansourouna, Jahanara, kasnije je postao komandant IRGC-a i ubijen je tokom iransko-iračkog rata 1980-ih. Boroujerdi je predavao u tehničkoj školi Iranske nacionalne naftne kompanije u Ahvazu. Rezaei je u to vrijeme pohađao školu, iako nije bilo jasno da li su Shamkhani i Jahanara takođe bili tamo upisani. Ko su Shamkani i Rezaei?Shamkhani, rođen u Ahvazu, bio je organizator iranskih podzemnih islamističkih pokreta 1970-ih. Zatim je komandovao pomorskim ogrankom IRGC-a prije nego što je postao ministar odbrane i sekretar Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost - što je iranski ekvivalent savjetnika za nacionalnu sigurnost. Rezaei je postao šef obavještajne službe IRGC-a, a zatim i komandant prije nego što je preuzeo visoke političke funkcije. Boroujerdi je rekao da je dugo sumnjao da Shamkhani i Rezaei stoje iza ubistva njegovog oca. Ali je rekao da je sada vrijeme da svoje optužbe objavi. "Ljudi bi trebali znati ko su te osobe i šta su učinile", rekao je Boroujerdi. "Zato sada govorim."
Lideri Evropske unije (EU) će 23. oktobra zadužiti Evropsku komisiju da sastavi pravni prijedlog za korištenje 176 milijardi eura (204 milijarde dolara) zamrznute ruske državne imovine za kredit Ukrajini -- potez koji bi mogao pokriti većinu finansijskih potreba Kijeva za naredne tri godine. Evropski diplomati sa kojim je Radio Slobodna Evropa (RSE) razgovarao vjeruju da postoji šansa da se cijela šema dogovori do kraja ove godine i da bi to pomoglo u popunjavanju manjka koji se očekuje ako Sjedinjene Države više ne budu spremne finansirati Kijev u istoj mjeri kao prije. Ideja nije da se konfiskuje ruska imovina, koja se uglavnom drži u belgijskoj kompaniji za finansijska tržišta Euroclear, već da se ona zamijeni obveznicama koje izdaje Evropska komisija, a podržavaju ih države članice EU i potencijalno druge zemlje Grupe sedam (G7) i drugi partneri. Novac bi zatim otišao Kijevu u periodu 2026-2028. kao takozvani "reparacijski kredit", koji bi Ukrajina trebala vratiti tek kada Rusija plati ratnu odštetu. Grubo govoreći, tri pitanja još uvijek trebaju biti razrađena i o njima će se pregovarati u narednim sedmicama. Prvo, tu su pravna pitanja, koja uglavnom pokreće Belgija, zemlja domaćin Eurocleara. Zatim, tu su debate o tome na šta Ukrajina može potrošiti novac, koje uglavnom pokreće Francuska. I na kraju, tu je šira diskusija o tome ko će učestvovati, kako i koje rizike to nosi. Zabrinutost BelgijeBelgija se boji da bi neke zemlje koje nisu članice EU - poput Kine, na primjer - počele povlačiti svoje suvereno bogatstvo u Euroclearu usred straha da bi ono moglo biti zaplijenjeno iz političkih razloga. Ovu zabrinutost izrazila je i Evropska centralna banka (ECB). Međutim, Evropska komisija je u dokumentu za diskusiju, u koji je RSE imala uvid, jasno stavila do znanja da poduzimanje ovih koraka nije konfiskacija, jer bi glavnica novca i dalje ostala netaknuta. To je takođe jednokratna, privremena mjera. Belgija se takođe brine da bi mogla sama vratiti novac ako Rusija tuži i pobijedi, iako je Evropska komisija istakla da ruski sudski nalozi nisu provedivi u EU. Što je još važnije, predložen je i sistem bilateralnih garancija pojedinačnih država članica, koji bi bio zamijenjen 2028. godine kada stupi na snagu novi dugoročni budžet EU. Zatim se postavlja pitanje kako bi Ukrajini trebalo dozvoliti da potroši otprilike 45 milijardi eura (52 milijarde dolara) koje bi primala svake godine. Provedeno bez jednoglasnosti?Francuska je glasno insistirala da se novac uglavnom koristi za nabavku odbrane u Evropi, dok su drugi pozivali na veću fleksibilnost. Evropska komisija je predložila kompromis - jedan dio novca se troši na "ukrajinsku tehnološku i industrijsku bazu odbrane i njenu integraciju u evropsku odbrambenu industriju, uključujući i nabavku odbrambenog materijala", a drugi dio se koristi za klasičnu budžetsku podršku. Sada je pitanje hoće li svih 27 država članica EU podržati plan. Jednoglasnost nije potrebna za potpisivanje zajma za reparacije, ali što se više država članica prijavi, to je veći rizik podijeljen. Brisel idealno želi da neke od zemalja G7 budu uključene kako bi se osiguralo da ovo nije isključivo poduhvat EU, s obzirom na to da postoje sredstva ruskih centralnih banaka i na drugim mjestima. To bi takođe pomoglo u sprječavanju potencijalnog odljeva imovine u eurima ako se, na primjer, Velika Britanija i Japan također obavežu. Jedan zvaničnik EU rekao je za RSE da ako se, recimo, Mađarska i Slovačka ne pridruže, to bi moglo biti kompenzirano time što bi nekoliko bogatih zemalja izvan EU umjesto toga pojačalo podršku.
Njemačka kontinuirana nastojanja na gonjenju ukrajinskih državljana za koje se sumnja da su digli u zrak gasovod Sjeverni tok, pred narednom su sudskom bitkom u visoko čuvanoj sudnici zatvora u Bolonji na sjeveru Italije 23. oktobra. Sve nakon niza nedavnih pravnih i političkih neuspjeha. Osumnjičeni, kojeg su njemački tužioci identificirali kao Serhija K., dobio je presudu žalbenog suda 15. oktobra, čime je spriječena njegova ekstradicija Njemačkoj nakon privođenja po evropskom nalogu za hapšenje dok je bio na odmoru u Riminiju u avgustu. Dva dana kasnije uslijedila je presuda u Poljskoj kojom je oslobođen još jedan Ukrajinac, Volodimir Z., čiju je ekstradiciju Njemačka takođe tražila. Njemački tužioci kažu da su muškarci bili dio grupe ronilaca koji su koristili iznajmljenu jahtu za sabotažu plinovoda Sjeverni tok 2022. godine, sedam mjeseci nakon što je Rusija pokrenula svoju potpunu invaziju na Ukrajinu. Ekstradicija Serhija K. blokirana je uglavnom iz proceduralnih razloga. Njegov pravni tim vjeruje da će presuda u Varšavi ojačati njegov slučaj. 'Poljski presedan'"Novost leži u poljskom presedanu koji se odnosi na navodnog saučesnika u istim činjenicama krivičnog djela, što smatram obavezujućim", rekao je advokat Serhija K., Nicola Canestrini, u pisanim komentarima za Radio Slobodna Evropa (RSE). Sjeverni tok, u većinskom vlasništvu ruske državne korporacije Gazprom i sufinansiran od strane velikih evropskih energetskih kompanija, izgrađen je kako bi se ruski plin isporučivao direktno u Njemačku, zaobilazeći tranzitne države poput Ukrajine i Poljske, koje su zategle svoje odnose s Moskvom. Sumnja na sabotažu i naknadno curenje plina uzrokovali su neupotrebljivost cjevovoda. Njemački tužioci nisu rekli da je grupa djelovala po naređenjima ukrajinske vlade ili drugih državnih vlasti, a Kijev je negirao umiješanost. Međutim, u presudi poljskog suda navodi se da "osoba koja se goni, ako je bila počinilac, ima pravo na funkcionalni imunitet, koji pokriva djelo počinjeno u vezi s njenim aktivnostima za ukrajinsku državu." Visoki poljski zvaničnici su se svim silama protivili izručenju osumnjičenog. "Kada strani agresor bombarduje vašu zemlju, možete legitimno uzvratiti udarac sabotiranjem agresorove sposobnosti da finansira rat. To se zove samoodbrana", napisao je poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski na društvenim mrežama 17. oktobra. 'Ratna djela'Canestrinijeva odbrana je formulisana sličnim terminima. "Odbrana će se prisjetiti konteksta ratnog stanja u Ukrajini i međunarodnog oružanog sukoba u kojem se navodno dogodili događaji, tvrdeći da ih treba smatrati ratnim djelima izvršenim po naređenjima nadređenih, pokrivenim funkcionalnim imunitetom", rekao je. Navodna krivična djela, dodao je, treba smatrati "političkim krivičnim djelima" koja isključuju ekstradiciju. Sjeverni tok je dugogodišnji izvor trenja u odnosima Njemačke s Poljskom i Ukrajinom, koje su ga smatrale bilateralnim sporazumom između Berlina i Moskve koji ignoriše njihove interese. U prošlosti, Sikorski ga je čak uporedio s tajnim sporazumom Ribbentrop-Molotov, prema kojem su nacistička Njemačka i Sovjetski Savez podijelili Poljsku 1939. godine. Njemački zvaničnici su oprezno reagovali na presude o ekstradiciji, naglašavajući da ne žele da se miješaju u sudske postupke. Ali pravni i politički udarac doveo je i do pitanja u Njemačkoj. Komentatori u njemačkim medijima sugerirali su da su ovi slučajevi neugodni za njemačku vladu. Roderich Kiesewetter, zastupnik iz stranke CDU kancelara Friedricha Merza, rekao je da je moguće da će tužioci odustati od napora za ekstradiciju - i da je "sasvim razumio" italijansku i poljsku presudu. "Njemačka bi trebala pokazati više dostojanstva prema našim partnerima, posebno Poljskoj, i više se fokusirati na razjašnjavanje pogrešne i kobne politike prema Rusiji (prethodnih) njemačkih vlada. Greška je bila što je Sjeverni tok uopće izgrađen", tvitao je. Njegove riječi ponovile su ranije komentare poljskog premijera Donalda Tuska, koji je rekao da problem "nije u tome što je Sjeverni tok 2 dignut u zrak, već što je izgrađen". Slučajno, bivši njemački kancelar Gerhard Schroeder, koji je 2005. godine s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom sklopio sporazum o početku izgradnje, svjedočio je o tome pred regionalnim njemačkim zakonodavnim tijelom istog dana kada je Volodimir Z. oslobođen. Osamdesetjednogodišnjak je insistirao da ne žali zbog projekta. "Rusija je htjela prodati plin. Njemačka je htjela kupiti plin", rekao je. Zapadne vlade su prvobitno optužile Rusiju za eksplozije na plinovodima, dok je Moskva odbacila optužbe i umjesto toga okrivila Sjedinjene Američke Države, Veliku Britaniju i Ukrajinu.
Još jedan ruski ulični muzičar navodno je priveden 21. oktobra, nakon hapšenja Dijane Loginove, poznate i kao Naoko, nekoliko dana ranije u Sankt Peterburgu. Loginova je osuđena na 13 dana zatvora nakon što je njen bend Stoptime izvodio pesme ruskih grupa u egzilu koje je Kremlj označio kao strane agente. Gitarista Jevgenij Mihajlov uhapšen je u Jekaterinburgu zbog izvođenja pesme izgnane kantautorke Monetochke, baš kao što je to učinila i Loginova. Mihajlov je rekao da je pesmu svirao u znak podrške Loginovoj.
Nakon što su doputovali iz Turske, dvojica Čečena u tridesetima, povezana s terorističkim grupama, boravila su polovinom oktobra u iznajmljenom stanu u blizini sarajevskog aerodroma, prije nego što su ih pronašli inspektori Službe za poslove sa strancima Bosne i Hercegovine. Mukhammed Dakiev i Arbi Aldamidze, iz ruske republike Čečenije, imaju veze s tzv. Islamskom državom, koju su Ujedinjeni narodi proglasili terorističkom grupom, informacije su Obavještajno-sigurnosne agencije i Službe za poslove sa strancima BiH. Ruski državljani, koji nisu imali prijavljen turistički boravak i nisu bili na potjernicama, proglašeni su prijetnjom po nacionalnu sigurnost BiH, a prije deportacije u Tursku, kratko su boravili u Imigracionom centru u Istočnom Sarajevu. Prema Zakonu o strancima, osoba, za koju se utvrdi da predstavlja prijetnju za sigurnost BiH, može biti odmah protjerana u zemlju iz koje je došla. Dakiev poznat sigurnosnim organima u TurskojIme 37-godišnjeg Mukhammeda Dakieva pominjalo se, tokom 2023. i 2024., u turskim medijima. U augustu 2023. godine, prema pisanju portala 10haber, Dakiev je s još dvije osobe uhapšen zbog sumnje da je povezan s "Islamskom državom". Osumnjičen je da je pomagao osobama povezanim s grupom iz Uzbekistana, Rusije, Čečenije i Gruzije da preko Turske dođu do Meksika, odakle bi ilegalno odlazili u Sjedinjene Američke Države. Pominjalo se i navodno planiranje napada na granici sa SAD-om. Nakon te akcije Washington je podržao Ankaru u naporima da "odlučno nastavlja borbu protiv terorističkih organizacija, uključujući ISIL". Optužnica ih je teretila da su u julu 2023. organizirali odlaske u Meksiko, najčešće preko Madrida. Međutim, tursko pravosuđe je nakon prvih ročišta odlučilo da nedostaje dokaza i pustilo uhapšene. Dakiev je tokom suđenja rekao da je iz Rusije pobjegao, jer nije želio ići na front u Ukrajinu. Ministarstvo pravde Turske nije do objave teksta odgovorilo na upit RSE u vezi s deportiranim državljanima Rusije. Ni dva mjeseca nakon što je oslobođen doveden u vezu s napadom na crkvu u IstanbuluSamo 47 dana nakon što je pušten, Dakiev je opet uhapšen, ovaj put zbog sumnje da je dio grupe koja je planirala napad na crkvu Santa Maria u Istanbulu u januaru 2024. Oružani napad je izveden tokom nedjeljne mise, kada su dva naoružana napadača ubila jednog turskog državljanina u crkvi. Napad na crkvu orkestrirali su operativci povezani s ISIL-om iz pokrajine Korasan (ISKP) iz Afganistana, javile su tada turske sigurnosne agencije. Od 34 osumnjičena koji su privedeni u vezi s napadom za koji je odgovornost preuzela teroristička grupa, koji je preuzeo ISIL, njih 25 je pritvoreno, dok je devet osoba pušteno uz sudski nadzor. Dakiev je uhapšen u februaru zbog veza s osumnjičenim za planiranje napada na crkvu. Slao osobe u Meksiko i preko Sarajeva?Portal 10haber tada je izvijestio da je Dakiev nakon hapšenja u policijskom iskazu rekao da je poslao 50 ljudi u Meksiko kako bi prešli u SAD. Iako je negirao da je član ISIL-a, rekao je da su osobe kojima je pomogao da odu u Meksiko dolazile, uglavnom, iz Moskve u Tursku. On je rekao da je najprije pomogao prijatelju iz Moskve, a potom i njegovoj porodici i rođacima. "Radio sam isto što i za Ramazana, pokazivao sam im hotele i restorane, pomagao s kartama i vizama, te ih pratio do aerodroma. Ne sjećam se tačno, ali pomogao sam oko 50 ljudi. Na taj način sam sebi osigurao izvor prihoda u Turskoj", prenio je 10haber. Dakiev je rekao i da je sam želio otići u SAD. "U početku sam slao ljude koji su u Meksiko letjeli iz Istanbula. Kasnije su rute bile različite, Moskva-Dubai-Meksiko, ponekad Moskva-Sarajevo-Istanbul-Meksiko, Istanbul-Kolumbija (Bogota)-Meksiko, a jednom i Istanbul-Brazil-Panama-Meksiko. Razlog zbog kojeg su se rute razlikovale bio je jednostavan, birao sam najjeftinije avionske karte za te ljude." Dakiev je i ovaj put oslobođen optužbi zbog nedostatka dokaza koji ga direktno povezuju s napadom. Nepoznate veze gruzijskog Čečena s ISIL-omDrugi deportirani ruski državljanin je Arbi Aldamidze, gruzijski Čečen, iz sela Omalo. Radio Slobodna Evropa Caucasus.Realities uspio je razgovarati s njegovim prijateljem u mjestu Pankisi u Gruziji. Rekao je da je čuo da je Aldamidze deportiran, ali da ne zna neke druge detalje. "Ne znam koliko je isitne u navodima da je Arbi povezan s nekim terorističkim aktivnostima. Ali zapravo, on je imao mnogo više problema zbog svog raskalašenog načina života", rekao je njegov prijatelj. Raniji slučajevi Čečena u BiHRuski državljani mogu bez viza putovati u BiH. Radio Slobodna Evropa ranije je pisao o slučajevima Čečena koji su u BiH tražili zaštitu, a koje je Rusija tražila zbog veza s terorizmom. Neke od njih Rusija je dovodila u vezu s pridruživanjem ilegalnim formacijama u Siriji, dok su oni tvrdili da je riječ o progonu, jer ne žele sudjelovati u ruskoj vojsci i ratu u Ukrajini. Grupa Čečena je u novembru 2024. pokušala iz Bosne i Hercegovine preći u Hrvatsku, a zatim dalje u zemlje EU. Oni s kojima je RSE tada razgovarao rekli su da bježe iz Rusije od prisilne mobilizacije zbog rata u Ukrajini ili zbog političkog progona, vjerskih ili zdravstvenih razloga. Prema podacima UNHCR za august 2025., najviše ruskih državljana u BiH je pod nekom vrstom zaštite – njih 60. Prema informacijama do kojih je RSE došao, u jesen 2025. povećan je broj ruskih državljana koji dolaze u BiH. Ovo primjećuje i sigurnosni ekspert Safet Mušić koji je za RSE rekao da su u posljednje dvije-tri godine učestaliji dolasci državljana Rusije i Turske, kao država kojima nije uveden vizni režim za BiH i Srbiju. "Nije ovo jedini primjer. Specifično je za ovaj slučaj ta povezanost s terorističkim organizacijama i terorističkim djelovanjem i onda to ostavlja prostor za ozbiljno razmatranje, ali i, naravno, spekulacije koje su neminovne u našem okruženju i tumačenja u svrhu dnevne politike", kazao je Mušić. BiH se, kako kaže, godinama suočava s problemom nelegalnih migracija, koje su jedan od sigurnosnih rizika i državne agencije se pokušavaju s tim problemom nositi, uz pomoć Evropske unije. Ističe da to otežavaju političke opstrukcije, te naglašava da je BiH posljednja među zemljama zapadnog Balkana kad je riječ o suradnji s Frontexom (BiH je sporazum s Frontexom potpisala u junu 2025., ali službenici EU još nisu raspoređeni na granice, granične prijelaze i aerodrome, uključujući i granice prema susjednim državama koje nisu članice EU. Prije raspoređivanja službenike, mora biti završen operativni plan, odnosno dokument koji će precizno utvrditi gdje i kako će Frontex djelovati u BiH. Ovaj dokument, koji je ključan za praktične detalje suradnje, treba da usuglase Granična policija BiH i Frontex.). "Ta međunarodna policijska suradnja dugo se 'razvlačila' i naravno da može biti na višem nivou. Sve bi to doprinijelo i zaštiti osoba koje mogu nositi terorističku prijetnju", naglasio je Mušić. 'Problem propusnosti granica'Mušić ističe da nije upoznat s konkretnim slučajem dolaska dvojice Čečena povezanih s terorizmom, ali kaže da BiH "evidentno ima problem propusnosti granica, koji se, uglavnom, pravda nedostatkom ljudstva i političkim neslaganjima". Upozorio je da BiH ima problem u funkcioniranju sigurnosnog sistema, a uzrok, također, vidi u trenutnom političkom ambijentu. "Drugi razlog je ta fragmentiranost u sigurnosnom sistemu. Imamo mnogo sigurnosnih agencija, pa je protok informacija ponekad usporen, možda i zakasni u smislu potrebe hitnog djelovanja", kazao je. Ipak, ne smatra da slučaj dvojice Čečena, koji su deportovani iz BiH, upućuju na postojanje ekstremističke mreže koja djeluje u BiH. "Kriminalne grupe, kako u BiH, tako i na međunarodnom nivou, dobro sarađuju. Tu može biti migranata koji imaju ekonomske motive, neki bježe od režima, ali sigurno ima i određen broj onih koji imaju kriminalnu prošlost ili su vezani za teroristička djelovanja. Nije to posebno izraženo, ali domaće službe trebaju povesti računa o mogućnostima da se BiH možda koristi i kao ruta za kretanje osoba koje mogu biti povezane za ekstremizmom", naveo je. BiH je članica Globalne koalicije za borbu protiv "Islamske države", a posljednji izvještaj State Departmenta o terorizmu iz 2023. godine ocijenio je zemlju kao kooperativnog partnera u borbi protiv terorizma unatoč ograničenim kapacitetima. Suradnja na tekstu: Radio Slobodna Evropa Sjeverni Kavkaz, Caucasus.Realities, Gruzijski servis Radija Slobodna Evropa
"U naredne tri do pet godina, nadam se nastavku, ako ne i većem prisustvu američkog i NATO liderstva, koje bi doprinijelo očuvanju stabilnosti Bosne i Hercegovine i drugih zemalja Zapadnog Balkana", kaže za Radio Slobodna Evropa Arnel David, pukovnik i strateg američke vojske i NATO stručnjak za digitalnu transformaciju i vještačku inteligenciju. David, koji trenutno obnaša dužnost direktora Grupe za strateške inicijative pri NATO-ovom Vrhovnom štabu Savezničkih snaga u Evropi (SHAPE), ističe da je ključno da Oružane snage BiH već sad započnu nužnu digitalizaciju i uvođenje vještačke inteligencije u sisteme odbrane. "U Europi se vodi zdrava debata o brzini digitalizacije – neki misle da idemo prebrzo, ja mislim da ne idemo dovoljno brzo", kaže David za RSE. RSE: Možemo li početi s općim pitanjem? Kako ocjenjujete sigurnosnu situaciju u Bosni i Hercegovini, ali i u širem kontekstu Zapadnog Balkana? David: Mislim da postoje određeni izazovi i da situacija može postati nestabilna u bilo kojem trenutku, ali rekao bih da, ipak, postoji stabilnost. Nadam se da će svi akteri i strane u regiji uspjeti to i održati. RSE: Spomenuli ste ključne aktere. Na koga konkretno mislite? David: Nisam stručnjak za ovaj region, barem ne u smislu svakodnevnog praćenja. Znam onoliko koliko čitam u vijestima, ali ne proučavam ga dubinski. Znam da može biti nestabilan i da postoje izazovi, ali sam, uglavnom, optimističan i vjerujem da se stabilnost može očuvati. RSE: Kako vidite ulogu SAD-a i NATO-a u ovoj regiji u naredne tri do pet godina? David: Mogu samo pretpostaviti, ali nadam se da će suradnja i prisustvo SAD-a i NATO-a nastaviti da jačaju. Ova regija je važna – to je svojevrsno raskršće Europe. Svi mi, i NATO i SAD, imamo interes da se ovdje zadrži stabilnost i da se situacija nastavi razvijati u pozitivnom pravcu, bez malignih utjecaja. Dakle, u naredne tri do pet godina, nadam se nastavku, ako ne i većem prisustvu američkog i NATO liderstva, koje bi doprinijelo očuvanju stabilnosti. RSE: Kako vidite mogućnost da zemlje Zapadnog Balkana, a posebno Bosna i Hercegovina, postanu članice NATO-a? Mislite li da će se to desiti uskoro? David: Naravno, lično bih volio da se to jednog dana desi. Neki bi možda rekli da to nije realno, ali pogledajte primjer Sjeverne Makedonije – mnogi su mislili da se to nikada neće dogoditi, a ipak jeste. Dakle, sve je moguće. Vjerujem da bi članstvo u NATO-u donijelo stabilnost, integraciju i sigurnost građanima i društvu u cjelini. To govorim i kao vojnik s 35 godina iskustva – iskreno se nadam da će to jednog dana biti realnost. RSE: Spomenuli ste da je vaše trenutno područje rada digitalizacija i vještačka inteligencija u vojnom i odbrambenom sektoru. Koje su glavne prednosti primjene AI-ja u odbrani? David: Najveća prednost odmah je bolja sposobnost razumijevanja okruženja – sebe, svojih saveznika, ali i potencijalnog neprijatelja. Ljudi često pogrešno shvataju pojam vještačke inteligencije – ne govorimo o "robotima ubicama" iz filmova, nego o uskoj AI, odnosno mašinskom učenju, statistici velikih razmjera. U kontekstu vojske i saveza poput NATO-a, to znači da sada počinjemo da organiziramo i analiziramo podatke, čime poboljšavamo efikasnost operacija i administracije. AI nam štedi vrijeme i novac. Na primjer, ako neko ne govori engleski, može uz pomoć AI alata prevesti, sažeti i formatirati izvještaje – zadatke koji su ranije oduzimali sate rada. AI ne zamjenjuje ljude – naprotiv, omogućava im da se usmjere na složenije poslove i uče nove vještine, poput programiranja. Omogućava nam da bolje simuliramo situacije, da u realnom vremenu vidimo gdje se ko nalazi i da tako izbjegnemo greške, pa čak i civilne žrtve. Drugim riječima, AI nam omogućava da donosimo bolje odluke – brže, tačnije i odgovornije. RSE: A kada govorimo o manjim organizacijama i sistemima, poput Oružanih snaga BiH – je li za njih prekasno da započnu proces digitalizacije i uvođenja AI-ja? David: Nipošto. Nikada nije kasno. U NATO-u se sada sve odvija vrlo brzo, i druge zemlje mogu učiti iz našeg iskustva. U Europi se vodi zdrava debata o brzini digitalizacije – neki misle da idemo prebrzo, ja mislim da ne idemo dovoljno brzo. AI i digitalni alati mogu uštedjeti ogroman broj sati i resursa, čak i u malim sistemima. Ne moraju se kupovati skupe aplikacije – Europa već razvija pristupačne AI alate. Ključno je ući u "cloud" okruženje, povezati mreže i omogućiti sigurnu razmjenu podataka. Inovacije se danas događaju brže nego ikada u ljudskoj historiji – svakih šest do devet mjeseci računska snaga se udvostručuje. To znači da organizacije moraju djelovati odmah, učiti kroz praksu, uvoditi automatizaciju, koristiti generativni AI u pisanju ili analizi, sve kako bi bile efikasnije i spremnije. RSE: Već sada vidimo da ekstremističke i terorističke grupe koriste AI – za propagandu, regrutaciju, pa, čak, i manipulaciju videima. Kako se protiv toga boriti? David: Da, to je ozbiljan izazov. Ti akteri već stvaraju lažne videozapise, i zato moramo imati tehnologiju koja ih može prepoznati i razotkriti. Ako to ne učinimo, posljedice mogu biti katastrofalne jer se informacije šire munjevitom brzinom. Jedan dobro urađen lažni video može u sekundi promijeniti javno mišljenje. Zato moramo biti spremni i na tehnološkom i na komunikacijskom nivou da to spriječimo. RSE: Bavite se i gamifikacijom i AI-jem u igrama. Kako to izgleda u praksi? Vi ste i osnivač Fight Club International, profesionalne mreže za gejming posvećene unapređenju vojnih sposobnosti kroz korištenje igara, simulacija i vještačke inteligencije. David: Igranje je u ljudskoj prirodi. Koristimo igre da bolje razumijemo probleme – ne samo ratne, već i humanitarne, ekološke, društvene. Igra ne mora dati direktan odgovor, ali pomaže da jasnije sagledamo izazov i naučimo kako da donosimo odluke. AI sada omogućava da se te igre lakše prate i analiziraju. Na primjer, ako imate stotinu sudionika u simulaciji, AI može brzo sažeti njihove diskusije i pomoći nam da izvučemo zaključke. To pomaže studentima i profesionalcima da razviju mentalnu agilnost, kritičko mišljenje i sposobnost odlučivanja. RSE: Postoji li rizik od nasilja u igrama, posebno kod djece? David: Razumijem zabrinutost, ali lično mislim da nije tako jednostavno. Moj sin, na primjer, često igra "Call of Duty", a sada studira medicinu i želi postati neurohirurg. Dakle, igranje mu nije "pokvarilo mozak". Naprotiv – pomaže djeci da razviju brže razmišljanje i bolje rješavaju probleme. Naravno, ako neko već ima mentalne probleme ili sklonost nasilju, igra može to pojačati, ali sama po sebi ne stvara nasilne osobe.
Bivši generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg izjavio je da je savez "iznevjerio Ukrajinu" ne isporučivši dovoljno podrške tokom 2023. i 2024. godine, opisujući "porazno" raspoloženje u Washingtonu i evropskim zemljama koje nisu ispunile obećanja o isporuci oružja. Stoltenberg, koji je bio na čelu zapadnog vojnog saveza od oktobra 2014. do oktobra 2024., iznosi ove kritike u svojoj novoj knjizi "Na mojoj straži: Vođenje NATO-a u vremenu rata", koja izlazi 23. oktobra. Knjiga obuhvata cijeli njegov mandat, uključujući "poraz" NATO-a u Afganistanu 2021. godine i početnu rusku agresiju na Ukrajinu 2014. Također razmatra budućnost saveza nakon izbora Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a 2024. godine. "Ton među saveznicima je ponekad oštar", piše Jens Stoltenberg, koji je trenutno ministar finansija Norveške i bivši premijer te nordijske zemlje. "Međutim, stavovi američke administracije o sigurnosnoj politici i saradnji s NATO-om su prepoznatljivi. Kina se i dalje smatra najvažnijim izazivačem i strateškim konkurentom Sjedinjenih Američkih Država; zaokret prema indo-pacifičkom regionu se nastavlja i intenzivira. Zahtjevi da Evropa i Kanada više ulažu u odbranu nisu ništa novo." No, Stoltenbergova sjećanja na sastanke s visokim zvaničnicima prije i tokom ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine otkrivaju neke od najznačajnijih uvida. Uvod u ratU svom prikazu događaja koji su prethodili napadu, Stoltenberg opisuje nedostatak iskrenog interesa Rusije za stvarne pregovore, posebno tokom sastanka u New Yorku u septembru 2021. godine, kada ga je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov neprestano prekidao, dok je njegova glasnogovornica Marija Zaharova "uzdisala i prevrtala očima" svaki put kad bi Stoltenberg govorio. Sredinom oktobra 2021. godine, kako piše, jedan NATO-ov obavještajni oficir mu je rekao da Rusija namjerava "izvršiti invaziju". Stoltenberg vjeruje da je razlog bio strah od "političke prijetnje" koju predstavlja "demokratska i sve više prozapadno orijentisana Ukrajina". Stoltenberg također opisuje kako se ruski predsjednik Vladimir Putin promijenio, postajući sve izoliraniji – posebno tokom pandemije COVID-19. Ovaj prikaz se podudara s onim koji je dala bivša njemačka kancelarka Angela Merkel u svojim memoarima objavljenim ranije ove godine, gdje navodi da Putin nije došao na samit G20 2021. jer se bojao zaraze virusom. Ona je rekla da je ta izolacija možda bila jedan od glavnih razloga za Putinovu odluku da izvrši invaziju. Uprkos tome, Stoltenberg piše da su ključne NATO zemlje, Francuska i Njemačka odbijale priznati stvarnu prijetnju – isto kao i 2014. kada su ruske trupe zauzele Krim. "Oba slučaja ilustriraju duboke nesuglasice među NATO zemljama u pogledu Rusije", piše on. Takva razilaženja u stavovima ponavljaju se kroz cijeli narativ. Probuđeni ratomZa Stoltenberga, početak punog rata u Evropi – najvećeg od Drugog svjetskog rata – počeo je telefonskim pozivom u 4:25 ujutro. Nedugo zatim, američki ministar odbrane Lloyd Austin izrazio je zabrinutost za ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, rekavši Stoltenbergu: "Strahujemo za njegov život." Četiri dana kasnije, Stoltenberg je konačno razgovarao sa Zelenskim, koji je više puta tražio da NATO uvede zonu zabrane letenja. Taj zahtjev je odbijen. "Razgovor", piše Stoltenberg, "bio je bolan". Kasnije navodi da je u NATO-u postojalo "rašireno uvjerenje" da će Kijev pasti u roku od nekoliko dana. Zemlje NATO-a uvele su široke ekonomske sankcije i počele slati oružje, kao i pružati Ukrajini ekonomsku i humanitarnu pomoć. Milioni ukrajinskih izbjeglica dobili su utočište u zapadnim zemljama. Prema Institutu Kiel, evropske zemlje su od januara 2022. do avgusta 2025. godine Ukrajini pružile 177 milijardi eura pomoći, dok su Sjedinjene Američke Države u istom periodu pružile 115 milijardi eura. Unutar toga, Washington je najveći dobavljač vojne pomoći, s oko 64,6 milijardi eura vrijednosti oružja i opreme. Njemačka je druga, s 17,7 milijardi. Isporuke su uključivale sisteme protivzračne odbrane Patriot, tenkove, artiljeriju, borbene avione, te britanske i francuske krstareće rakete Storm Shadow/SCALP. Međutim, kritičari već dugo tvrde da nije učinjeno dovoljno i da je pomoć često stizala prekasno. Stoltenberg se slaže s tim. "Pasivni i poraženi"Prisjećajući se priprema za NATO samit u julu 2024. godine, piše: "Kod naših partnera u Washingtonu postojalo je nešto pasivno i poraženo. Malo su rizikovali, nisu preuzimali inicijativu i skrivali su svog predsjednika." Stoltenberg navodi da je tadašnji predsjednik SAD-a Joe Biden bio obeshrabren da donosi odluke zbog brige o tome šta će "onaj drugi" reći, misleći na Trumpa. "Ali nije samo SAD iznevjerio Ukrajinu", piše Stoltenberg. "EU je obećala da će Ukrajini isporučiti milion artiljerijskih granata od marta 2023. do marta 2024., ali je isporučeno manje od polovine." Rusija, koju ekonomski podržava Kina, a vojno Sjeverna Koreja, imala je više resursa od Ukrajine u iscrpljujućem ratu, piše Stoltenberg. Ipak, neke NATO zemlje su, umjesto da promijene ravnotežu, "nudile samo minimum podrške". Prošla je nešto više od godinu dana otkako je Stoltenberg napustio funkciju šefa NATO-a. U februaru je 66-godišnjak preuzeo novu poziciju ministra finansija u rodnoj Norveškoj. Govoreći na Sajmu knjiga u Frankfurtu 17. oktobra, rekao je da zemlje NATO-a i dalje pružaju "premalo i presporo". To, kako je rekao, ima direktnu vezu s planiranim sastankom u Budimpešti između Trumpa i Putina. "Moramo razgovarati s Rusima. Ali kada razgovarate s Rusima, to mora biti iz pozicije snage… oni moraju znati da podržavamo Ukrajince. Što su jači na bojnom polju, to će imati jaču poziciju za pregovaračkim stolom", dodao je.
Na napetom sastanku u Beloj kući sa Volodimirom Zelenskim, američki predsednik Donald Tramp (Trump) je izvršio pritisak na ukrajinskog lidera, rekavši mu da će verovatno morati da se odrekne delova ukrajinske zemlje kako bi okončao rat s Rusijom. "Mislimo da bi ono što bi trebalo da urade jeste da se zaustave na linijama gde se nalaze, linijama fronta", rekao je Tramp novinarima u predsedničkom avionu. "Ostatak je veoma težak za pregovaranje ako ćete reći: 'Vi uzmite ovo, mi uzimamo ono.'" "Neka bude presečeno kako jeste. Sada je već presečeno. Mislim da je Rusija već zauzela 78 odsto teritorije", rekao je Tramp 19. oktobra. "Ostavite kako jeste sada. Oni mogu... da pregovaraju o nečemu kasnije." Tramp je uglavnom mislio na teritoriju na istoku i jugoistoku Ukrajine poznatoj kao Donbas. Prošlog proleća, Zelenski je podržao Trampov poziv na prekid vatre koji bi Rusiji zasad ostavio kontrolu nad delovima Donbasa i drugim regionima. Međutim, za ogromnu većinu Ukrajinaca, odustajanje od Donbasa ili bilo koje druge teritorije, formalno ili trajno, ne dolazi u obzir: "Nećemo napustiti Donbas. Ne možemo to da uradimo", rekao je Zelenski novinarima u avgustu. Trampova sugestija da će Ukrajina morati da se odrekne teritorije protivrečila je njegovim izjavama prošlog meseca, kada je tvrdio da je Kijev "u poziciji da se bori i vrati celu Ukrajinu u njenom prvobitnom obliku". Dok Bela kuća možda menja mišljanje o ukrajinskoj teritoriji, Kremlj to ne čini. Donbas ostaje centralni deo Putinovih političkih i vojnih prioriteta – ceo region je obeležen dugim delom cik-cak linije fronta od 1.100 kilometara. Za Moskvu, njegov značaj – ekonomski, kulturni i istorijski – proteže se decenijama, ako ne i vekovima unazad. Zašto je tačno Kremlj fiksiran na Donbas? Industrijsko srceGeografski termin koji potiče od reke Donjec i reči "basen" – kao basen uglja – Donbas potpuno obuhvata dva ukrajinska regiona – Luganska i Donjecka. Prema nekim definicijama, on takođe uključuje male delove susednih regiona Harkiv, Dnjepropetrovsk i Zaporižje. To je industrijsko srce Ukrajine – tu se nalaze rudnici uglja, topionice, metalurški pogoni, luke, železnica i druga teška industrija. Sa oko 52.000 kvadratnih kilometara, region je otprilike veličine Hrvatske. Južni delovi Donbasa uključuju neka od plodnih poljoprivrednih zemljišta po kojima je Ukrajina poznata. Na obala Azovskog mora na jugu Donjecka nalazi se luka Mariupolj i Azovstalj – do 2022. godine, jedna od najvećih čeličana na svetu. Sovjetski lideri su videli region reke Donjec – njegov ugalj i topionice – kao motor za ubrzanu industrijalizaciju, kako bi Sovjetski Savez približio ekonomskom paritetu s evropskim industrijskim silama poput Nemačke. Posle ekonomskog šoka sovjetskog raspada 1991. godine, region je počeo polako da propada, počevši da bude nešto nalik "pojasa rđe", s problemima zastarele infrastrukture, nedostatka investicija, promene proizvodnih kapaciteta i konkurencije s globalnih tržišta i svetske trgovine. Neki od najbogatijih ukrajinskih biznismena potiču iz Donbasa, finansirajući Partiju regiona i njenog lidera Viktora Janukoviča, koji je obavljao funkciju predsednika i premijera. Janukovič je pobegao u Rusiju u februaru 2014. godine pošto su višemesečne masovne demonstracije u Kijevu kulminirale nasilnim uličnim sukobima. U mesecima koji su usledili, Rusija je pokrenula pobunu i kampanju sabotaže i destabilizacije u Donbasu, zauzimajući vojne objekte i ključne zgrade, uključujući i nezvaničnu prestonicu regiona Donjeck. Rusija je takođe poslala redovne trupe u borbu protiv nedovoljno opremljenih i nedovoljno popunjenih ukrajinskih snaga u nekoliko bitaka. Snage koje podržava Rusija proglasile su "narodne republike" u Donjecku i Lugansku, što je kasnije postalo osnova za Putinovu deklaraciju iz 2022. godine o aneksiji ta dva regiona, zajedno sa druga dva regiona. Pre februara 2022. godine, ruske proksi snage su kontrolisale oko 42.000 kvadratnih kilometara ukrajinske teritorije, u potpunosti u Donbasu, plus crnomorsko poluostrvo Krim, koje je zauzeto osam godina ranije. Pojas tvrđava u DonbasuRuske snage su zauzele nekoliko ključnih gradova Donbasa u prvoj godini opšte invazije. Mariupolj je pao u maju 2022. godine posle brutalne tromesečne opsade; Sjeverodonjeck, na severu, zauzet je sledećeg meseca. Godinu dana kasnije, Bahmut – grad u Donjeckoj oblasti čijoj su odbrani Zelenski i njegovi komandanti dali prioritet – pao je u ruke ruskih trupa. Posle pada Bahmuta, ukrajinski planeri su dali prioritet "pojasu tvrđava" – nizu utvrđenja duž dva uporišna grada – Slovjanska i Kramatorska – zajedno s gradom Kostjantinivkom gde je železnički čvor, dalje na jugu. Prostirući se oko 50 kilometara ukupne dužine, pojas je vijugava linija odbrane – rovovi, protivtenkovske prepreke, bunkeri, minska polja – utkana u urbano naseobine oko gradova. Za Rusiju, prevazilaženje pojasa tvrđava omogućilo bi njenim snagama da se brzo kreću na zapad ka granici Donjecke oblasti, čime bi prioritet Kremlja – zauzimanje celog Donbasa – bio na dohvat ruke. Gubitak pojasa tvrđava predstavljao bi dugoročni rizik za ukrajinske snage, pošto bi otvario put novim ruskim operacijama u budućnosti – nešto na šta je Zelenski aludirao u avgustu: "Donbas je odskočna daska za buduću novu ofanzivu." "Zahtevi Ukrajini da preda preostali deo Donjecke oblasti su nerealni sa stanovišta budućih odbrambenih kapaciteta Ukrajine", rekao je Karent tajm Kiril Martinov, glavni urednik lista Novaja gazeta Evropa u egzilu. "Putin već 11 godina pokušava da osvoji Donjecku oblast. A predaja njemu onih utvrđenih područja koja su ostala pod ukrajinskom kontrolom je zapravo put ka Harkivu i Dnjepru", rekao je on, misleći na dva glavna grada susednih regiona. "I, uglavnom, put ka novom ratu u kojem će Putinu biti još lakše da pobedi." NovorusijaKoreni Kremljovih pretenzija na Donbas – a da se ne pominje veći deo Ukrajine – delimično datiraju iz 18. veka kada je Katarina Velika proširila ruska imperijalna osvajanja na jug do obale Crnog mora i na zapad prema Balkanu. Nazvan Novorusija, koncept su prihvatili savremeni ruski nacionalisti i filozofi – najistaknutiji među njima je Aleksandar Dugin – koji takođe zastupaju širu ideju Ruskog mira, odnosno Ruskog sveta. Putin je javno pokrenuo tu ideju ubrzo posle aneksije Krima, teritorije koja za mnoge Ruse ima duboko emocionalno značenje. U Donbasu, etnički Ukrajinci su bili dominantna nacionalnost sve do godina posle Drugog svetskog rata, kada su sovjetski planeri počeli da dovode etničke Ruse kako bi ponovo naselili region i pojačali industrijsku radnu snagu. U vreme raspada Sovjetskog Saveza, Donbas je imao veći procenat ljudi koji su se izjašnjavali kao etnički Rusi nego bilo koji drugi region mimo Krima, iako su i dalje bili manjina. Do izbijanja rata 2014. godine, ruski jezik je bio naširoko korišćen u Donbasu i drugim delovima Ukrajine. Zelenski, koji potiče iz južnocentralnog grada Krivij Rih Roga, odrastao je govoreći ruski kao svoj maternji jezik, na primer. Tokom godina, ukrajinski nacionalisti su periodično pokušavali da smanje status ruskog jezika širom zemlje, a bilo je i sporadičnih neuspešnih pokušaja referenduma da se ruski jezik učvrsti kao državni jezik pored ukrajinskog. Ruski nacionalisti su tvrdili da etnički Rusi u Donbasu žele da se otcepe i ujedine sa samom Rusijom, što je u suprotnosti sa nekoliko izbora i referenduma održanih tokom godina. Pre 2022. u tom region je živelo oko šest miliona ljudi. U pripremi za invaziju, Kremlj je pokušao da opravda svoj rat delimično prikazujući etničku rusku manjinu kao žrtve državne kampanje diskriminacije. U svom televizijskom obraćanju 24. februara 2022. godine, najavljujući invaziju, Putin je lažno govorio o "genocidu kojem je izloženo skoro četiri miliona ljudi". Dve godine kasnije, Rusija je podnela tužbu najvišem sudu Ujedinjenih nacija, tvrdeći da je počinjen genocid u Donbasu.
Evropska unija(EU) je 20. oktobra započela samit na visokom nivou sa najvišim zvaničnicima iz Centralne Azije, Kavkaza i drugih susjednih zemalja, s ciljem da ostvari novi prodor u regionu gdje Kina i Rusija imaju dugogodišnji uticaj. Na vrhu agende nalazi se Transkaspijski transportni koridor – poznat i kao Srednji koridor – nova trgovačka ruta duga 6.500 kilometara koja povezuje Kinu s Evropom preko Centralne Azije i Kavkaza, zaobilazeći Rusiju. "Skup u Luksemburgu je posebno fokusiran na pitanje uspostavljanja funkcionalnog takozvanog Srednjeg koridora koji se proteže preko Crnog i Kaspijskog mora prema Centralnoj Aziji", rekao je Eduards Stiprais, specijalni predstavnik EU za Centralnu Aziju, u intervjuu za RSE. Samit predstavlja svojevrsnu prekretnicu za EU sa 27 članica, jer nastoji da ojača svoj položaj u regionu u trenutku kada je ruska invazija na Ukrajinu promijenila geopolitičku ravnotežu, a ekonomska ekspanzija Kine dodatno povezala region s Pekingom. Prema nacrtu programa samita koji je vidio RSE, EU je domaćin ministrima iz Armenije, Azerbejdžana, Gruzije, Kazahstana, Kirgistana, Moldavije, Tadžikistana, Turske, Turkmenistana, Ukrajine i Uzbekistana. Cilj samita je pokretanje novog redovnog formata diplomatske saradnje fokusirane na povezivanje, trgovinu, digitalni razvoj i energetiku u regionu Crnog mora i šire. "Kao odgovor na promjenjivi geopolitički pejzaž, EU aktivno unapređuje međuregionalnu saradnju kako bi podstakla stabilnost, otpornost i prosperitet", navodi se u dokumentu, koji dalje ističe da će diverzifikacija trgovačkih ruta "stvoriti ekonomske prilike" i "na kraju ojačati regionalnu sigurnost i stabilnost". Stiprais navodi da će se na ovom sastanku nastaviti rad započet na ranijim samitima i da će fokus biti na tome kako najbolje iskoristiti sredstva prikupljena kroz Global Gateway – infrastrukturni plan partnerstva EU pokrenut 2021. godine, koji se smatra alternativom kineskoj globalnoj inicijativi Pojas i put (BRI). "Novac postoji", rekao je. "Problem je u tome što su potrebne političke odluke i dogovori o tome kako dalje, jer govorimo o prelasku više granica, a to su zemlje koje su u proteklih 30 godina bile veoma usmjerene na očuvanje svog suvereniteta." Može li EU ispuniti obećanja o Srednjem koridoru?Na hvaljenom inauguralnom samitu EU–Centralna Azija u aprilu, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen i predsjednik Evropskog vijeća Antonio Costa sastali su se s predsjednicima pet zemalja regiona i najavili dodatnu investiciju od 12 milijardi eura (14 milijardi dolara) u Global Gateway za pokretanje novog projekta digitalnog i infrastrukturnog razvoja. Od ukupnog iznosa, 3 milijarde eura (3,5 milijardi dolara) namijenjene su za Srednji koridor, što se nadovezuje na prethodno obećanih 10 milijardi eura (11,6 milijardi dolara) iz 2024. godine. Vlade zemalja Centralne Azije – posebno Kazahstana – među najvećim su zagovornicima Srednjeg koridora i smatraju da su ta trgovačka ruta i dublje veze s Briselom neophodni koraci za diverzifikaciju svojih ekonomija i smanjenje političke zavisnosti od Kine i Rusije. EU, jedinstveno tržište od 27 zemalja, najveći je strani investitor u regionu, ali i dalje postoje pitanja o tome koliku ulogu Brisel može imati u Centralnoj Aziji. "Centralna Azija želi veće angažovanje EU, ali regionalni lideri nisu pretjerano optimistični", rekao je Temur Umarov, saradnik u Centru Carnegie Eurasia u Berlinu, za RSE. "EU još nije obezbijedila onakav nivo finansiranja koji bi je učinio pravim 'trećim igračem' koji pomaže regionu da se manje oslanja na Rusiju i Kinu." Roman Vassilenko, ambasador Kazahstana pri EU i NATO-u, rekao je za RSE da su investicije vezane za Srednji koridor još uvijek "u ranoj fazi", jer se pripremaju studije izvodljivosti, te da će Ekonomski forum EU–Centralna Azija, zakazan za novembar u Uzbekistanu, biti važan test. Ipak, Vassilenko kaže da je optimističan kada je riječ o budućnosti Srednjeg koridora i o tome šta on predstavlja za Kazahstan. Ukazao je na nove željezničke projekte izgrađene u zemlji i na kredit od 35 miliona eura (41 milion dolara) koji je Astana dobila od Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) za unapređenje infrastrukture u luci Aktau, kazahstanskom gradu na Kaspijskom moru koji je jedna od ključnih tačaka koridora. "Trenutna geopolitička situacija zapravo omogućava Kazahstanu da postane pravi most između Istoka i Zapada", rekao je Vassilenko. Koje prepreke još stoje pred Briselom?Zvaničnici EU koji učestvuju u pripremi samita u Luksemburgu rekli su za RSE da se novi regionalni format u Briselu smatra "prilično značajnim". Jedan zvaničnik EU, koji je govorio pod uslovom anonimnosti, rekao je da bi samit mogao predstavljati početak "zamjene za Istočno partnerstvo", prethodnu inicijativu EU za saradnju sa zemljama na istočnim granicama bloka. Međutim, Brisel će morati da prevaziđe decenije duboko ukorijenjenog uticaja Pekinga i Moskve ako želi da ojača svoj položaj u regionu. Uprkos tome što je fokusirana na invaziju na Ukrajinu, Rusija i dalje ostaje važan politički akter, dok je Kina postala vodeći trgovinski partner i najveći strani investitor. U Centralnoj Aziji, bilateralna trgovina s Kinom – najvećim pojedinačnim trgovinskim partnerom regiona – u posljednjim godinama stalno raste, dostigavši rekordnih 94,8 milijardi dolara u 2024. godini. Van Centralne Azije, vladajuća stranka Gruzije, Gruzijski san, približila se Rusiji, a odnosi s EU su se pogoršali u posljednjih nekoliko godina. Tbilisi se sve više oslanja na Kinu za infrastrukturne investicije, birajući kineske državne firme umjesto evropskih ponuda za izgradnju autoputa kroz zemlju vrijednog milijardu dolara. Gruzija je u maju također objavila da je kineski konzorcij dobio ugovor za izgradnju dubokomorske luke u Anakliji na Crnom moru. Iako su detalji o projektu Anaklija rijetki od objave gruzijske vlade, luka se smatra ključnim dijelom Srednjeg koridora ako ta ruta treba da funkcioniše kako je planirano. Stiprais, specijalni predstavnik EU za Centralnu Aziju, kaže da se EU nalazi u "simboličnom nadmetanju" s Kinom i Rusijom kada je riječ o razvoju trgovačkih ruta i infrastrukture u regionu, ali da "ima dovoljno prostora za sve u ovom poduhvatu". "Imamo određene prednosti u odnosu na Kinu i Rusiju", rekao je. "A jedna od njih je kvalitet naših investicija [i] to što dolaze uz jasno definisane uslove."
Francuski premijer Sebastijan Lekorni (Sebastien Lecornu) još jednom je dokazao da je penziona reforma najteže od gorućih političkih pitanja u Francuskoj, obećavanjem da će suspendovati duboko nepopularnu reformu iz 2023. kako bi spasao svoju vladu. Lekorni je u utorak obećao da će zamrznuti glavnu reformu koju je sproveo predsednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron) do predsedničkih izbora 2027. godine kako bi dobio obećanje socijalista da neće glasati protiv njegove vlade. Zahvaljući tome Lekornijeva vlada je preživela dva glasanja o nepoverenju u četvrtak. Penziona reforma teško izvojevana posle višenedeljnih uličnih protesta 2023. i progurana kroz parlament bez glasanja, postepeno povećava zakonsku starosnu granicu za odlazak u penziju sa 62 na 64 godine do 2030. godine. Iako reforma samo približava Francusku drugim zemljama EU, ona ukida cenjenu socijalnu beneficiju i nasleđe levice, koja je smanjila starosnu granicu za penzionisanje na 60 godina sa 65 godina 1982. godine pod socijalističkim predsednikom Fransoa Miteranom (Francois Mitterand). Kako stoji Francuska u odnosu na Evropu?Francuska ima jednu od najnižih zakonskih starosnih granica za penzionisanje u Evropskoj uniji. Prosek u EU je 65 godina za muškarce i 64,5 godina za žene, a očekuje se, prema Izveštaju Evropske komisije o starenju iz 2024, da će u narednim decenijama oba praga biti povećana za dve godine. Zbog kombinacije ranog penzionisanja i visokog očekivanog životnog veka, Francuzi provode više vremena u penziji od većine drugih. Podaci Organizacije za evropsku saradnju i razvoj (OECD) pokazuju da francuski muškarci obično provode 23,3 godine u penziji – više nego u bilo kojoj drugoj zemlji OECD-a i znatno više od 18,8 godina u Nemačkoj. Da li je francuskim penzionerima bolje?Francuske penzije nadoknađuju veći deo prihoda od pre penzionisanja nego u većini zemalja i penzioneri u toj zemlji uživaju u jednom od najviših životnih standarda u Evropi kada se uzmu u obzir svi izvori prihoda. Međutim, velikodušnost ima svoju cenu. Francuska troši 14,2 odsto svog BDP-a na penzije – znatno iznad proseka EU od 11,7 odsto, a samo Austrija i Italija izdvajaju više. Ipak, ta potrošnja pomaže u održavanju niskog nivoa siromaštva starijih osoba: samo 3,6 odsto francuskih penzionera živi u siromaštvu, u poređenju s prosekom OECD-a od 12,5 odsto. Da li svi imaju korist?Iako je zvanična starosna granica za penzionisanje niska, stvarno penzionisanje zavisi od toga koliko dugo je neko doprinosio sistemu. Potrebni period uplaćivanja doprinosa, prema Makronovoj reformi, trebalo je da bude povećan sa 42 na 43 godine do 2027. godine. To znači da ljudi koji su počeli da rade kasno – zbog visokog obrazovanja ili pauze u karijeri – često rade i posle napunjene 62 godine. Svako može da se penzioniše sa 67 godina s punom penzijom, bez obzira na to koliko dugo je uplaćivao doprinose. OECD procenjuje da Francuz koji je počeo da radi sa 22 godine odlazi u penziju sa 64,8 godina – nešto iznad proseka EU od 64,5, ali ispod nemačkih 65,8. Međutim, mnogi se penzionišu ranije od zakonskog doba. U Francuskoj, prosečna efektivna starosna granica za penzionisanje je samo 60,7 godina, u poređenju s prosekom OECD-a od 64,4.
Razgovori u Vašingtonu između američkog predsjednika Donalda Trumpa i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog nisu donijeli nikakve veće proboje, ali put diplomatskog procesa je nastavljen - sljedeća stanica je Budimpešta. Prije posjete mnogo se govorilo o tome da Zelenski traži rakete Tomahavk ili drugo oružje kako bi pomogao svojoj zemlji da nastavi borbu skoro četiri godine nakon potpune invazije Rusije. Ali mnogi posmatrači su rekli da je to uvijek bilo nerealno očekivanje. Tomahavke"Ukrajinci nisu došli očekujući da će se to dogoditi, tako da u tom smislu nije baš razočaranje", rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Jeremy Shapiro, direktor istraživanja Evropskog savjeta za međunarodne odnose. "Nema šanse da bi ih se američka vojska odrekla. Previše su skupi", dodao je, napominjući takođe da ukrajinske oružane snage nemaju pomorska sredstva za lansiranje Tomahavka. Ipak, simbolika potencijala da bi bili isporučeni izazvala je snažnu reakciju Kremlja i izgleda da je podstakla ruskog predsjednika Vladimira Putina da pozove Trumpa 16. oktobra. Isporuka Tomahavka bi podvukla koliko se administracija udaljila od svojih ranih mjeseci, kada je Trump izrazio optimizam da bi brzo mogao da dovede do pregovora o okončanju rata. Zelenski je nakon razgovora u Bijeloj kući primijetio da, iako nije postignut sporazum o isporuci Tomahavka, Trump ih nije u potpunosti skinuo sa stola. Ilan Berman, viši potpredsjednik Američkog savjeta za inostranu politiku, rekao je za RSE da je ovo značajno. "Pitanje je sada da li je moguće da Bijela kuća sastavi paket na koji će Rusija zaista odgovoriti na način na koji to ranije nije učinila. I mislim da tu Tomahavci dolaze na scenu", rekao je Berman, koji je takođe član upravnog odbora RSE. "Moj utisak je da je to ono što pokreće razmišljanje. Ali mislim da su i predsjednik i njegovi savjetnici daleko manje optimistični u vezi sa tim da li će Vladimir Putin biti konstruktivniji akter nego što je bio prije šest meseci". Mračno stanje u UkrajiniNeki analitičari u Ukrajini su imali mračan stav o razgovorima, ukazujući u intervjuima za Ukrajinski servis RSE na nedostatak bilo kakvih konkretnih sporazuma ili najava. "Suština je da od 1. novembra nemamo mehanizme za dobijanje oružja od SAD. Prethodni paket [pomoći] je završen, a novi budžet izdvaja samo 500 miliona dolara. To je polovina baterije Patriot", rekao je Valerij Čalij, ambasador Ukrajine u Vašingtonu od 2015. do 2019. godine. Zaista, hitna potreba za dodatnom vojnom podrškom bila je jasna u danima koji su prethodili samitu, dok su ruski napadi dronova i raketa nastavili da padaju na ukrajinske gradove. Kilski institut, koji prati pomoć Ukrajini, zabilježio je pad od 57 posto u izdvajanjima vojne podrške iz evropskih zemalja tokom jula i avgusta u poređenju sa prvih šest mjeseci godine. Njemački institut je napomenuo da je to uključivalo doprinose novoj PURL shemi, u okviru koje evropske zemlje kupuju američku vojnu opremu za Ukrajinu nakon što su Sjedinjene Države obustavile svoje nove pakete pomoći ranije 2025. godine. Zelenski je rekao da je razgovarao o protivvazdušnoj odbrani sa Trumpom. Usljed nedostatka suštinskog napretka, pažnja se neizbježno usmjerila na raspoloženje. U objavi na društvenim mrežama nakon toga, Trump je to opisao kao "srdačno" i svakako u suprotnosti sa gorkom razmjenom između Trumpa i Zelenskog u Ovalnom kabinetu u februaru. Tom prilikom, ručak je otkazan. Ovog puta, dvojica državnika su sjedili sa svojim timovima za stolom koji je već bio postavljen. "Tramp je ublažio [svoj stav o Ukrajini]. Ovo je mnogo bolje nego tokom prvih mjeseci njegovog predsjedničkog mandata", rekao je Volodimir Dubovik, vanredni profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Odesi, za Ukrajinski servis RSE. "Ne vidim [ovaj sastanak kao] neuspjeh. Vidim pozitivnu dinamiku", dodao je. Održavanje odnosaAnalitičari u Vašingtonu složili su se da je ovo pozitivna stvar: odnos između dva lidera je održan na pravom putu. "Hajde da to shvatimo kao niz, a ne kao jednokratni događaj. Kada o tome razmišljamo kao o nizu, Ukrajinci su zaista napredovali od tog... oblačenja u Bijeloj kući", rekao je Berman. Šapiro je primijetio da je Zelenski "uspostavio neku vrstu paralelizma sa... samitima Trump-Putin. On je u osnovi prihvatio tu ideju da će se Trump uvijek sastajati i sa Putinom u isto vrijeme, ili otprilike u isto vrijeme". Nikako nije jasno da li to znači da bi Zelenski mogao da putuje i u Budimpeštu, gdje Trump kaže da će se uskoro sastati sa Putinom. Trump je, kada je upitan o tome, rekao da će razgovori "najvjerovatnije biti dvostruki sastanak", ali sa Zelenskim "u kontaktu". Dodao je da "ćemo biti uključeni u trostruke sastanke, ali mogu biti i odvojeni". Detalji formata još uvijek treba da se razrade. Trump je takođe naznačio da je zabrinut da Putin pokušava da produži proces. Ponovo, nije jasno koliko će mu vremena američki predsjednik dati prije nego što u nekom trenutku odluči da izvrši dodatni pritisak putem sankcija, sekundarnih tarifa na ruske uvoznike energije ili novih vojnih isporuka. Za sada, ovaj samit je bio bezuspješan, a Putin je dobio više vremena.
Predsjednik Rusije Vladimir Putin razgovarao je s premijerom Mađarske, saopštio je Kremlj, dok zvaničnici postavljaju temelje za mogući samit u Budimpešti između Putina i američkog predsjednika Donalda Trumpa. Razgovori 17. oktobra uslijedili su usred intenzivne diplomatske komunikacije usmjerene na pronalaženje rješenja za rat Rusije protiv Ukrajine, koji sada traje već 44 mjeseca. Poziv između Budimpešte i Moskve desio se dan nakon telefonskog razgovora Putina i Trumpa – i to iznenadnog, koji je unio neizvjesnost u sastanak u Ovalnoj koncelariji između Trumpa i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, zakazan za kasnije istog dana, 17. oktobra. Očekuje se da će Zelenski, koji je stigao u Washington malo prije razgovora Trumpa i Putina, izvršiti pritisak na američke zvaničnike za novu vojnu pomoć, uključujući moćne krstareće rakete dugog dometa Tomahawk kako bi zaustavio rusko napredovanje na frontu i gađao rusku infrastrukturu. Orban spreman da bude domaćinMađarski premijer Viktor Orban, jedan od rijetkih Putinovih saveznika u EU, obećao je punu saradnju u vezi s mogućim održavanjem samita u Budimpešti. To se tumači kao znak da Mađarska ne planira uhapsiti Putina po nalogu Međunarodnog krivičnog suda. Iako je Mađarska članica tog suda, Orbanova vlada je najavila da će pokrenuti proces povlačenja iz članstva. "Budimpešta je danas suštinski jedino mjesto u Evropi gdje se ovakav sastanak može održati", rekao je Orban uoči poziva, navodeći kao razlog "dosljedan stav Mađarske za mir". Portparol Evropske komisije Olof Gill rekao je novinarima u Briselu 17. oktobra da Unija pozdravlja "bilo koji sastanak koji doprinosi napretku ka postizanju pravednog i trajnog mira za Ukrajinu". Nakon razgovora 16. oktobra, Trump je najavio da planira sastanak s Putinom u Budimpešti u roku od dvije sedmice, što bi bio njihov drugi samit otkako je Trump preuzeo dužnost u januaru. Kremlj je signalizirao da podržava ideju sastanka u mađarskoj prijestolnici. "Zaista, sastanak bi se mogao održati i za dvije sedmice ili nešto kasnije. Postoji međusobno razumijevanje da nema potrebe za beskonačnim odgađanjem", rekao je portparol Kremlja Dmitrij Peskov novinarima u Moskvi. Ruski šef diplomatije Sergej Lavrov i njegov američki kolega, državni sekretar Marco Rubio, trebalo bi da razgovaraju narednih dana kako bi dogovorili pripreme, navode zvaničnici. Trump, koji je preuzeo dužnost obećavši da će okončati rat u Ukrajini za 24 sata, više puta je izrazio frustraciju zbog nedostatka napretka, čak ni u prekidu vatre, a kamoli do trajnog mirovnog sporazuma. Pored prvog samita s Putinom u Aljasci u avgustu, njih dvojica su do sada razgovarali telefonom najmanje sedam puta, dok je izaslanik Bijele kuće Steve Witkoff najmanje pet puta lično razgovarao s Putinom u Moskvi. Trumpov stav prema Putinu, kao i prema ratu u Ukrajini, vidljivo se promijenio posljednjih mjeseci, dok Rusija nastavlja napredovati na frontu i intenzivno napadati ukrajinske gradove, uključujući energetsku infrastrukturu. Slično tome, i u odnosu na Ukrajinu, čini se da se Trump postepeno približava Zelenskom, za razliku od katastrofalnog sastanka iz februara u Ovalnoj kancelariji, kada su Zelenskog javno kritikovali i Trump i potpredsjednik J.D. Vance. Hoće li SAD isporučiti rakete Tomahawk?Nije jasno da li će Zelenski dobiti zeleno svjetlo od Trumpa za isporuku raketa Tomahawk, moćnog oružja koje bi pojačalo ukrajinsku rastuću kampanju dronovima usmjerenu na rusku naftnu infrastrukturu. Trump je ranije dao naslutiti da rakete ipak neće biti isporučene Ukrajini, navodeći da su zalihe Tomahawka u SAD-u ograničene. Govoreći novinarima u Ovalnoj kancelariji nedugo nakon telefonskog razgovora s Putinom, Trump je ponovo upitan o tim raketama. "Šta mislite da će on reći: 'Molim vas, prodajte Tomahawk rakete?' Hoće li reći: 'Molim vas, prodajte nam te Tomahawke, stvarno bi to cijenili?'", rekao je Trump. "Nije mu se baš svidjela ta ideja. Ne, tako sam to rekao – ponekad morate imati malo laganiji ton", dodao je. "Ali ne, on ne želi Tomahawke. Tomahawk je opasno oružje", rekao je. "To je oružje za napad, nevjerovatno razorno. Niko ne želi da na njih budu ispaljeni Tomahawci."
Godinu dana nakon što je Italija otvorila migrantske centre u Albaniji, predviđene za osobe koje su zaustavljene na moru, ti pravno osporavani objekti gotovo su prazni. Nekoliko nevladinih organizacija kritikovali su uslove života u tim centrima, dok su sudovi u Italiji blokirali više pokušaja deportacije migranata u Albaniju. Ipak, dok Evropska unija razmatra mogućnost otvaranja "centara za povratak", italijanska desničarska vlada i dalje insistira na slanju migranata u centre van zemlje – u Albaniju. 'Veoma zabrinjavajuće'Centri su otvoreni 16. oktobra 2024. godine u luci Šenđin i u Gjaderu, na sjeveru Albanije, a njima upravlja Italija. Tog dana je italijanski brod doveo 16 muškaraca iz Egipta i Bangladeša, koji su zaustavljeni na moru tokom pokušaja ulaska u Evropsku uniju. Njihovi identiteti su prvo provjereni u luci, a zatim su prebačeni u centar u Gjaderu, gdje su trebali čekati razmatranje zahtjeva za azil – ukoliko su ih podnijeli. Međutim, četvorica muškaraca su brzo identifikovana kao "ranjive osobe" i vraćeni su u Italiju. U roku od dva dana, i preostalih 12 migranata je vraćeno, nakon što je sud u Italiji odlučio da njihovo pritvaranje nije opravdano. Sud se pozvao na neslaganja u vezi sa italijanskim spiskom "sigurnih zemalja" porijekla, koja, kako su navele sudije, ne zadovoljava evropske pravne standarde. Godinu kasnije, italijanski sudovi su u više navrata odbili deportacije, što je usporilo planove o slanju do 3.000 migranata u centre u Albaniji. Prema navodima pravnog stručnjaka Gianfranca Schiavonea, izvještaj italijanskih nevladinih organizacija pokazuje da su do sada ukupno 132 osobe poslane u centre u Albaniji. Od tog broja, samo 32 su deportovane. I dalje nije poznato koliko njih je vraćeno u Italiju, a koliko u tzv. treće zemlje. Takođe, teško je dobiti zvanične informacije o programu i uslovima u centrima – albanske vlasti su proslijedile pitanja AFP-a italijanskim institucijama, koje nisu odgovorile na konkretna pitanja. "Situacija je veoma zabrinjavajuća zbog velikih poteškoća koje pritvoreni imaju pri ostvarivanju svojih osnovnih prava", rekao je Schiavone. Prema izvještaju grupe nevladinih organizacija, najmanje devet osoba pokušalo je počiniti samoubistvo tokom boravka u centrima, a zabilježeno je i 21 slučaj samopovređivanja. 'Italijanski eksperiment'Usred stalnih pravnih bitki, Italija planira da koristi centre u Albaniji kao pritvorske objekte za ljude koji čekaju deportaciju, nakon što su ih italijanske vlasti već proglasile "ilegalnim" migrantima. Međutim, pravni stručnjak Gianfranco Schiavone smatra da bi i ovaj pokušaj mogao biti blokiran na evropskim sudovima. "Ne postoji pravna osnova koja dozvoljava administrativni pritvor stranaca koji čekaju deportaciju iz Italije da se ta procedura provodi u zemlji koja nije članica EU", rekao je. To bi se, ipak, moglo promijeniti u narednim mjesecima ukoliko Parlament EU usvoji novu "regulativu o povratku", koja bi omogućila osnivanje migrantskih centara van granica Evropske unije. Od kada je izabrana 2022. godine, italijanska premijerka Giorgia Meloni učinila je borbu protiv neregularnih migracija jednim od ključnih prioriteta svoje vlade. Legalizacija Meloninog eksperimenta predstavljala bi značajnu političku pobjedu za njenu krajnje desničarsku stranku Braća Italije (Fratelli d'Italia - FDI). S druge strane, Filippo Furri iz nevladine organizacije ARCI izrazio je nadu da će EU preispitati ovaj pristup i ocijeniti ga kao "nezakonit i ekonomski neodrživ". Upozorio je i da postoji opasnost da se "italijanski eksperiment" proširi i na druge zemlje. Britanski premijer Keir Starmer je tokom posjete Albaniji u maju izrazio želju za uspostavljanjem sličnih "centara za povratak". Međutim, njegov albanski kolega Edi Rama nije bio voljan otvoriti još jedan centar u svojoj zemlji te je istakao da je za testiranje italijanskog modela "potrebno vremena". "Ako (centar) uspije, može se ponoviti. Ali ne u Albaniji, već drugdje u regionu", poručio je Rama.
Jedinice protivvazdušne odbrane u zapadnom ukrajinskom gradu Lavovu su ranije ovog meseca bile neuobičajeno aktivne tokom noćnog ruskog napada raketama i dronovima. Prema informacijama ukrajinske obaveštajne službe, oko 700 kilometara iznad njih tiho su prolazili kineski špijunski sateliti. Kremlj je negirao da mu Kina pruža informacije sa ratišta, navodeći da ima sopstvene satelite. Međutim, stručnjaci smatraju da Rusiji zapravo očajnički treba kineska pomoć. "Ruska infrastruktura je prilično stara i klimava", rekao je Klejton Svoup (Clayton Swope), koji je proveo 14 godina u CIA-i, uglavnom u Direktoratu za nauku i tehnologiju. "Stvarno deluje kao očigledna stvar – ako je Kina spremna da ponudi bilo šta, bilo preko neke kompanije ili kroz državne kapacitete, Rusija će to da iskoristi", rekao je Svoup, koji sada radi u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS) u Vašingtonu, za Radio Slobodna Evropa (RSE). Kineski kapaciteti satelitskog špijuniranjaS obzirom na poverljivu prirodu takvih informacija, teško je reći tačno koliko špijunskih satelita ima bilo koja država. Izveštaj koji je objavila Američka odbrambena obaveštajna agencija 2022. godine "Izazovi bezbednosti u svemiru" procenio je da Kina ima 262 satelita za obaveštajne svrhe, nadzor i izviđanje (ISR) u poređenju s ruskih 32. "Rusija je zapravo počela da kupuje komercijalne satelitske snimke na slobodnom tržištu od aprila 2022. godine", rekla je za RSE Julijana Zis IJuliana Suess) iz nemačkog Instituta za međunarodna i bezbednosna pitanja (SWP). "To nam na neki način pokazuje da je Rusija uvidela da je to zapravo nešto što će joj biti potrebno. A takođe pokazuje da njeni suvereni kapaciteti jednostavno nisu dovoljni da popune tu prazninu." Postoji i jaz u kvalitetu, uglavnom usled starenje ruske satelitske flote. Neki od njih datiraju iz sovjetskog vremena, mada je i bilo i skorijih lansiranja, uključujući i od početka ruske invazije na Ukrajinu, tokom 2022-24. godine. Međutim, čak su i najnoviji ruski sateliti pogođeni zapadnim sankcijama uvedenim zbog invazije. "To je definitivno nešto s čime će se mučiti u smislu gde nabavljaju delove i ruski sateliti su u prošlosti bili sastavljani od zapadnih delova", rekla je Zis. Šef najvećeg ruskog proizvođača svemirskih letelica u avgustu, otvorio je redak uvid u probleme s kojima se suočava svemirska industrija te zemlje, rekavši da "moramo prestati da lažemo sebe" o stanju u kojem se nalazi. Igor Maljcev, šef Energije, govorio je o hroničnom nedovoljnom finansiranju, "neefikasnim" procesima i izgubljenoj motivaciji. "Definitivno smo videli kako Rusija razvija svoje kapacitete. Ali u celini, i dalje možemo reći da Rusija nema posebno dobre kapacitete za posmatranje Zemlje i to je takođe širi problem koji ima u smislu ogromnog zaostajanja njene svemirske industrije", rekla je Zis. Kvalitet kineskih satelita, posebno u pogledu radara sa sintetičkom aperturom ili SAR-a (koji, na primer, može da vidi kroz oblake), generalno se smatra mnogo boljim od kvaliteta ruskih – pružaju snimke veće rezolucije i kreiraju 3D slike. "U smislu količine, raznolikosti i kvaliteta podataka koje Kinezi mogu da pruže, nema sumnje da će biti korisni ruskim obaveštajnim i vojnim analitičarima", rekao je za RSE Bledin Bouen (Bleddyn Bowen), koji je savetovao Pentagon i Ministarstvo odbrane Velike Britanije po pitanjima svemira. Ključna prednost je, rekao je Bouen, vanredni profesor astropolitike na Univerzitetu u Daremu, bolja procena štete u bitkama. "Mogu bolje da prate ukrajinske vojne manevre... Ako je brdo evakuisano i nikoga nema tamo, a satelit to može da vidi, onda ako dobijete obaveštenje o tome sat vremena pošto se to dogodilo, a ne posle četiri sata, to omogućava vašim snagama da mnogo brže reaguju", rekao je on. Dosad je u toj oblast tokom rata Ukrajina imala prednost nad Rusijom, dobijajući satelitske obaveštajne podatke od SAD, kao i od evropskih saveznika. Značaj tih podataka je naglašen kada je Vašington nakratko prestao da ih dostavlja ranije ove godine. Ta mera koja je trajala nedelju dana omela je mogućnost Ukrajine da izvodi efikasne napade dronovima dugog dometa i onemogućila je da vidi kretanje ruskih strateških bombardera i lansiranja balističkih raketa. Šta Kina želi?Ostaje, međutim, nejasno koliko podataka, ako uopšte, Kina zapravo šalje Rusiji. Zapadni zvaničnici su se uzdržali od javnog iznošenja konkretnih optužbi po tom pitanju. "Kina pruža presudnu pomoć Rusiji za rat u Ukrajini. Kina takođe obezbeđuje skoro 80 odsto robe dvostruke namene koja je Rusiji potrebna za održavanje rata", rekao je zvaničnik Stejt departmenta za RSE. "Nastavak saradnje između te dve zemlje samo će dodatno doprineti globalnoj nestabilnosti i doprineti da SAD i druge zemlje budu manje bezbedne", dodao je zvaničnik. U intervjuu za emisiju Karent tajm (Current Time – ruska televizijska i digitalna mreža kojom upravlja RSE), komesar Evropske unije za odbranu i svemir, Andrijus Kubilijus, bio je neodređen. "Kakva je pozicija Kine prema celom ratu? Možemo da nagađamo, znate. Izgleda kao da, znate, želi da ovaj rat traje što je duže moguće, učeći i iz tog rata, podržavajući, znate, rusku stranu", rekao je on. Svoup je ukazao na to da se malo zna o Jaogan satelitima koji su navodno špijunirali Ukrajinu. Tri od njih, rekao je, bila su opremljena SAR-om. "Mislim da bi veliko pitanje moglo biti... da li oni samo pružaju više strateških obaveštajnih podataka, pa čak i taktičkih obaveštajnih podataka o tome šta se dešava na bojnom polju? Ili su ti sistemi nekako povezani sa, recimo, načinom na koji biste usmerili raketu?", rekao je on. Isto tako, rekao je on, kineski sateliti su mogli prikupljati informacije isključivo za proučavanje u Pekingu, "za njihovu sopstvenu procenu kako će se sukob voditi u budućnosti". Bouen je saglasan da su namere Kine nejasne. "Ostaje da se vidi koliko je blizak, koliko je taktički taj odnos između Rusije i Kine po ovom pitanju", rekao je on. "Zato što oni zapravo nisu prirodni saveznici. Kina ne želi previše da pokaže svoje karte Rusima". Još jedno važno pitanje je dovoljan kapacitet za prijem i procenu dolaznih informacija. Ovde obrada podataka postaje odlučujuća i nije jasno kakve su mogućnosti Rusije u tom pogledu. "To je nešto s čime se zapadne vojske takođe moraju nositi", rekla je Zus. "Sada govorimo o bojnom polju s mnogo senzora, ali usko grlo je zapravo obrada. Tu dolazi do izražaja veštačka inteligencija. Tu dolazi do izražaja vrsta algoritma... filtriranje ogromne količine informacija koje dobijate", dodala je ona.
Niz posjeta bugarskih vojnih i državnih dužnosnika malom gradu Samokovu u posljednjih nekoliko mjeseci upućuje na rastuću važnost onoga što jedna tvrtka ovdje proizvodi. Tvornica Samel-90, smještena južno od bugarske prijestolnice Sofije, počela je s radom 1960-ih razvijajući elektroniku za bugarsku vojsku. Sada, imajući na umu brze vojne promjene na ukrajinskom bojištu, tvrtka proizvodi zračno oružje i sustave za borbu protiv dronova. "Počeli smo razvijati kamikaza dronove prije dvije godine", kaže Veneta Popova, voditeljica proizvodnje dronova u pogonu, za Radio Slobodna Europa (RSE). "Trenutno proizvodi­mo oko 50 mjesečno, ali imamo kapacitete to utrostručiti", dodaje. Unutar tvornice, letjelice koje podsjećaju na iranski dizajn Geran‐2 kamikaza dronova su u raznim fazama dovršetka. Samel-90 je privatiziran nakon pada zemlje socijalističkog režima 1989. godine, a sada ga posjeduje Petar Georgiev, bivši zaposlenik pogona. On kaže da je, uslijed sve većeg fokusiranja Europe na ratovanje dronovima, tvrtka zabilježila porast interesa za svoje naoružane dronove, kao i za svoje sustave za borbu protiv dronova. No, dok Bruxelles najavljuje planirani "zid protiv dronova", koji bi štitio NATO-ove bočne strane, Georgiev za RSE navodi da je nejasno koliki bi potencijal Samel-90 imao u doprinosu obrambenom naporu EU. "Može biti mjesta za nas, ali sve ovisi o bugarskoj vladi", kaže Georgiev. Asortiman Samel-90 uređaja za ometanje dronova trenutno se prodaje Indiji, Egiptu i "drugim zemljama na istoku", po cijeni koja je djelić troška zapadnoeuropskih verzija iste tehnologije. Georgiev kaže da za sada zapadnoeuropske države ne kupuju bugarsku tehnologiju. "Naši proizvodi su jednako dobri kao njihovi, ali zemlje tamo paze na svoje proizvođače", ističe. Takozvani krilo‐dron koji tvornica proizvodi, nazvan Samjet, mnogo je manji od svog iransko-ruskog pandana gotovo veličine jedrilice i opremljen je odgovarajuće manjim bojnim glavama. Samjetovi koriste električni motor koji je tiši od zujanja Gerana na benzinski pogon, ali daje zračnom oružju relativno kratak domet od oko 100 km u usporedbi s preko 1.000 kmza Gerane. Prema riječima Borislava Lazarova, šefu proizvodnje u radionici za dronove, izrada Samjeta traje između tri dana i tjedan dana – od početka do kraja. Trenutačno je Kina svjetski lider u tehnologiji dronova, pri čemu je njezin brend DJI odgovoran za zapanjujućih 70 posto prodaje komercijalnih dronova diljem svijeta. Mnoge tehnologije u dronovima kineske tvrtke, poput sustava za vizualno praćenje, imaju očite vojne primjene koje analitičari kažu da se neosporno koriste u njezinim programima oružanih dronova. Za vlasnika Samel-90 Georgieva, naoružanje i protudronska tehnologija koja se proizvodi u Samakovu prvenstveno su bugarsko vlasništvo usred sve nestabilnije sigurnosne situacije u Europi. "Moramo sami poduzeti korake i mjere, i pod 'mi' mislim Bugarsku kao državu", kaže i dodaje: "Smatram da imamo dovoljno tehnoloških sposobnosti svake vrste i ne bi se smjeli podcjenjivati".
Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski želi rakete Tomahavk (Tomahawk) za borbu protiv ruske invazije. Američki predsednik Donald Tramp (Trump), okrećući pažnju na napad Rusije na Ukrajinu posle uspešne diplomatske inicijative na Bliskom istoku, kaže da bi SAD mogle da ih obezbede. A ruski predsednik Vladimir Putin, koji je odbijao napore da se okonča sukob koji je pokrenuo 2022. godine, upozorava na eskalaciju. Evo šta treba pratiti kada Tramp u petak primi Zelenskog u Vašingtonu. Tomahavci…Kako se opšta invazija približava četvrtoj godišnjici, Ukrajina traži rakete Tomahavk proizvedene u SAD kako bi oslabila ruske ratne napore napadajući naftna i energetska postrojenja duboko unutar njene teritorije. Tramp je rekao da bi SAD mogle da obezbede te krstareće rakete, koje imaju domet od 1.250 do 2.500 kilometara, ali nije objavio odluku i nagovestio je da bi mogao da razgovara o tome s Putinom pre nego što je donese. "Mogao bih da kažem: 'Vidite, ako se ovaj rat ne rešiti, možda ću poslati (Ukrajini) Tomahavke'. Rusiji to ne treba. Mislim da je prikladno da pokrenuti to pitanje", rekao je 12. oktobra novinarima Tramp, koji je izrazio frustraciju zbog odbijanja Rusije da obustavi rat protiv Ukrajine. Ta tema je spomenuta u telefonskom razgovoru u četvrtak: Putin je rekao Trampu da bi snabdevanje Ukrajine raketama nanelo "značajan" udarac američko-ruskim odnosima i šansama za mir u Ukrajini, rekao je savetnik u Kremlju Jurij Ušakov. Nakon poziva, Tramp je sugerisao da bi potrebe SAD zakomplikovale svaki napor da se Ukrajini isporuče Tomahavci. "Trebaju nam Tomahavci i za Sjedinjene Američke Države", rekao je novinarima. "Imamo ih mnogo, ali su nam potrebni. Ne možemo ih iscrpiti za našu zemlju... Dakle, ne znam šta možemo da učinimo po tom pitanju." Tramp se nada da će se nadovezati na zamah iz sporazuma o prekidu vatre u Pojasu Gaze koji je postignut uz posredovanje SAD i približiti se okončanju najgoreg sukoba u Evropi od Drugog svetskog rata. Analitičari kažu da sami po sebi Tomahavci verovatno ne bi promenili situaciju, ali da bi mogli dati značajan podsticaj kampanji ukrajinskih napada duboko u Rusiji. Taj rat je pokazao da "ne postoji nijedna platforma oružja ili municija koja može poslužiti kao čarobni metak", rekao je za RSE u imejlu Luk Kofi(Luke Coffey), viši saradnik američkog Instituta Hadson. "Međutim, Tomahavci bi imali praktičan uticaj na bojnom polju tako što bi poremetili rusku odbrambenu proizvodnju i logistiku daleko iza linija fronta", rekao je on. "Oni bi takođe imali simboličan uticaj, pokazujući da je predsednik Tramp zaista odlučan da izvrši veći pritisak na Rusiju kako bi je doveo za pregovarački sto." Ako SAD ipak isporuče rakete Ukrajini, analitičari kažu da je ono što je zaista važno koliko njih i koliko brzo. "Ključno pitanje je koliko će SAD dati Ukrajini", rekao je u telefonskom intervjuu Mark Kansijan (Cancian), vojni stručnjak u Centru za strateške i međunarodne studije u Vašingtonu. "Tramp želi da postigne dogovor", rekao je on. "Ako želi da izvrši pritisak na Rusiju, mora da pronađe način da brzo dostavi oružje Ukrajini." "Tomahavci bi mogli da gađaju objekte duboko u Rusiji, ali da bi imala šansu da uspešno prođu ruske sisteme protivvazdušne odbrane, Ukrajina bi najverovatnije morala da ispali nekoliko odjednom", navela je u izjavi poslatoj imejlom Dara Masikot (Massicot), viša saradnica u Karnegijevoj fondaciji za međunarodni mir i ekspertkinja za rusku vojsku. "Tomahavci dodaju pritisak, ali količina pritiska u velikoj meri zavisi od toga kada stignu, koliko komada može biti isporučeno i kako se lansiraju", rekla je ona. Procene o tome koliko Tomahavka bi SAD mogle da obezbede variraju. Makenzi Iglen (Mackenzie Eaglen), viša saradnica i vojna ekspertkinja u Američkom institutu za preduzetništvo, rekla je da bi mornarica mogla da "izdvoji samo nekoliko" jedne varijante tih rakete za Ukrajinu. Kansijan je rekao da bi ukupan broj mogao biti nekoliko stotina, ili do oko 1.000 ako se uključi starija verzija. Mark Galeoti (Galeottu), analitičar koji živi u Velikoj Britaniji i autor radova o ruskoj politici i bezbednosti, rekao je da bi zbog "relativno malog broja koji bi SAD verovatno bile spremne da ponude" Ukrajini, Tomahavci više bili "politički simbol" nego nešto što bi promenilo igru na vojnom planu. "Ako ih Tramp ponudi u konkretnom vremenskom okviru, on signalizira jasno zaoštravanje svog stava", naveo je Galeoti u imejlu. Ili bez TomahavkaNekoliko visokih ukrajinskih zvaničnika bilo je ove nedelje u Vašingtonu pripremajući sastanak u petak, uključujući premijerku Juliju Sviridenko i uticajnog šefa kabineta Zelenskog, Andrija Jermaka. A Tramp i Zelenski su razgovarali telefonom dva puta za dva dana. Sa svim pričama o Tomahavcima, ako sastanak Trampa i Zelenskog ne donese obećanje da će ih obezbediti, to bi bio udarac za Kijev. Ali nije sve u Tomahavcima. Dok Rusija neumorno napada ukrajinsku energetsku infrastrukturu uoči zime i napada civile u njihovim domovima, bolnicama i vozovima, Ukrajina takođe traži više oružja za protivvazdušnu odbranu u okviru programa u kojeg evropske zemlje kupuju američko oružje za isporuku Ukrajini. Galeoti je sugerisao da Ukrajina cilja visoko, ali da bi bila spremna da se zadovolji i manjim. "Do izvesne mere", rekao je, "Zelenski usvaja svoju uobičajenu taktiku ističući jedno određeno oružje za koje zna da je malo verovatno da će ga dobiti kako bi pokušao da navede drugog da ponudi nešto drugo kao utešnu nagradu." I bez sporazuma o Tomahavcima, sastanak bi mogao da pokaže da Vašington neće napustiti Ukrajinu ili je naterati na brze ustupke – poput ustupanja teritorije Rusiji, čak i neformalno – u ime mirovnog sporazuma. Sećanja iz Ovalnog kabineta Ton razgovora će se pažljivo pratiti – posebno u Kijevu, gde još postoje sećanja na sastanak u Beloj kući u februaru koji je za Zelenskog krenuo po zlu. Ukrajina će biti oprezna prema svakoj naznaci promene stavova Trampa posle, kako je američki predsednik rekao, "veoma produktivnog" razgovorom s Putinom u četvrtak, koji je rezultirao dogovorom o njihovom sastanku licem u lice prvi put od avgusta. Lusijan Kim (Lucian), viši analitičar za Ukrajinu u Kriznoj grupi, rekao je da su izgledi za dogovor o isporuci Tomahavka smanjeni razgovorom Trampa i Putina. "Zelenski i dalje može da traži Tomahavke, ali je teško zamisliti da će Tramp pristati pre obnovljenog pritiska SAD za okončanje borbi", napisao je Kim na X. Posle februarskog debakla, odnosi Trampa i Zelenskog su znatno srdačniji i američki zvaničnici su izrazili solidarnost s Ukrajinom u izjavama ove nedelje – iako su naglašavali glavnu ulogu koju, kako navodi Vašington, Evropa mora da odigra, ali i bez otkrivanja Trampove namere u vezi s Tomahavcima. U razgovorima sa Sviridenko, ministar finansija Skot Besent (Scott Bessent) "potvrdio je nepokolebljivu podršku SAD ukrajinskom suverenitetu", saopštilo je američko Ministarstvo finansija 14. oktobra. Ako se rat ne završi, SAD i njihovi saveznici će "nametnuti troškove Rusiji zbog njene kontinuirane agresije", rekao je američki ministar odbrane Pit Hegset (Pete Hegseth) na sastanku Kontakt grupe za odbranu Ukrajine u sedištu NATO-a 15. oktobra. Pored oružja, ostaje još jedno ključno pitanje: Hoće li Tramp pooštriti sankcije Rusiji? Za sada se uzdržavao, osim viših carina Indiji zbog kupovine ruske nafte. Zelenski je više puta pozivao Vašington da pooštri sankcije, ali je bilo malo reči o novim merama pre samita. Reakcija RusijeMoskva je glasno upozorila Vašington da ne snabdeva Ukrajinu Tomahavcima i bivši predsednik Dmitrij Medvedev je izneo prikrivenu nuklearnu pretnju, rekavši da bi to "moglo loše da se završi za sve" jer Rusija ne bi mogla da utvrdi da li je raketa konvencionalna ili nuklearna. Putin je rekao da bi isporuka Tomahavka direktno uvukla SAD u rat, tvrdeći da bi američko osoblje moralo da upravlja svim lanserima, što su osporili analitičari, između ostalih Kansijan, Kofi i Iglen. Nekoliko analitičara je odbacilo izjavu Medvedeva kao zveckanje oružjem, pozivajući se na prethodna nuklearna upozorenja nekada umereno, ali sada izričito jastrebovskog bivšeg predsednika, koji je sad zamenika sekretara Putinovog Saveta za bezbednost, alli i drugih ruskih zvaničnika, uključujući Putina. "Mislim da su njihove zabrinutosti iskrene, ali istovremeno, Rusija često koristi nuklearnu retoriku da bi uticala na nas da ne isporučujemo te sisteme Ukrajini – a nuklearne pretnje u njegovom kontekstu mi nisu posebno verodostojne", rekla je Masikot. Kansijan je rekao da Rusiju "nervira" mogućnost Tomahavka, ali je naglasio da "nema sumnje da je to konvencionalno". Rekao je da su napadi na energetska postrojenja verovatno najbolja šansa Ukrajine da "pritisne Rusiju dovoljno snažno da je dovede za pregovarački sto". Međutim, nema garancije da će se to dogoditi. "To neće naterati Putina za pregovarački sto", rekao je Galeoti o potencijalnim isporukama Tomahavka. "Ako ništa drugo, sa svojim dronovima iznad Evrope i promenom zakona koji mu omogućavaju da angažuje rezerviste u ratu, on signalizira da ima i opcije za eskalaciju." "Za Putina, rat u Ukrajini je egzistencijalna borba za mesto Rusije u svetu, kao i za njegovo istorijsko nasleđe. Putin je zaista spreman da se bori 'koliko god je potrebno' da potčini Ukrajinu", naveo je analitičar Krizne grupe Kim za RSE u izjavi poslatoj imejlom. "Iako Rusija možda nije postigla nikakve značajne pobede na bojnom polju ove godine, Kremlj veruje da će pobediti u ratu iscrpljivanja praćenom smanjenjem zapadne podrške", rekao je on.
Nazifa nije izašla iz svoje kuće otkako su vazdušni napadi, za koje se navodi da ih izveo Pakistan, pogodili njeno naselje u Kabulu, avganistanskoj prestonici. "Plašimo se da izađemo napolje", rekla je Radio Azadi (Avganistanski servis RSE) Nazifa, koja je koristila pseudonim iz straha od odmazde. "Ne želimo da budemo uhvaćeni u još jednom napadu." Nazifa je rekla da su velike eksplozije 15. oktobra razbile prozore i potresle njenu kuću u kabulskom naselju Taimani, uglavnom stambenoj i komercijalnoj zoni. Napad u Kabulu dogodilo se u trenutku kada su izbile nove borbe između talibana koji vladaju Avganistanom i Pakistana 15. oktobra. Islamabad je takođe izveo vazdušne napade na jugu Avganistana, koji je takođe bio poprište žestokih kopnenih borbi. Avganistan i Pakistan su 15. oktobra dogovorili 48-časovni prekid vatre. Međutim, primirje nije mnogo doprinelo ublažavanju straha koji je obuzeo Kabul, grad s oko pet miliona stanovnika. "Nijedan deo Avganistana nije bezbedan – ni na zemlji ni u vazduhu", rekla je druga stanovnica Kabulu, koja je govorila za Radio Azadi pod uslovom da joj se ne navodi ime. "Situacija bi mogla ponovo da se pogorša u bilo kom trenutku. Nisam bila na poslu od juče jer sam uplašena." Najmanje pet ljudi je poginulo, a 35 ranjeno u eksplozijama u Kabulu, saopštila je italijanska nevladina organizacija Emerdžensi (Emergency), koja vodi bolnicu u gradu. Žrtve su zadobile rane od šrapnela, povrede od tupih predmeta i opekotine, a 10 je u kritičnom stanju, saopštila je ta nevladina organizacija. Komunalni radnici i dalje čiste ruševine s ugljenisanih ulica 16. oktobra. Nekoliko kabulskih naselja ostalo je bez struje, pošto su eksplozije oštetile električne vodove. "Kada sam izašla iz naše stambene zgrade, videla sam ranjenu decu kako leže na ulici", rekla je Hanifa koja živi u naselju Taimani. "Videla sam jednog dečaka – izgledao je kao da ima oko osam godina. Imao je opekotine na pola tela." Hanifa, koji je takođe zamolila RSE da koristi pseudonim, rekla je da su eksplozije "uplašile" stanovnike, navodeći ih da razmišljaju o odlasku iz grada. Pakistanski državna televizija PTV News izvestila je da je Islamabad izveo "precizne napade" u Kabulu. Nije poznato na šta je napad bio usmeren, ali se dogodio pošto je Pakistan 9. oktobra izveo napade dronovima u avganistanskoj prestonici, gađajući članove ekstremističke grupe Tehrik-e-Taliban Pakistan (TTP). Napadi dronovima izazvali su žestoke borbe između talibanskih boraca i pakistanskih snaga bezbednosti 11. i 12. oktobra, u kojima su desetine ljudi poginule, posle čega su zatvoreni ključni granični prelazi. To je bio najsmrtonosnija sukob dve strane. Nasilje je izazvalo strah od opšteg rata između Pakistana i avganistanskih talibana, dugogodišnjih saveznika čiji su se odnosi pogoršali. Islamabad optužuje avganistanske talibane da štite TTP, koji vodi pobunu protiv Pakistana. Avganistanski talibani, koji su preuzeli vlast 2021. godine, poriču te optužbe. Talibanski borci i pakistanski vojnici od 2021. godine sporadično su se sukobljavali duž granice između zemalja duge 2.600 kilometara. Međutim, žestina nedavnog nasilja i eksplozivna retorika smatraju se velikom eskalacijom.
Izvršno tijelo Europske unije odobrilo je 16. oktobra petogodišnju odbrambenu strategiju koja uključuje planove za uspostavu takozvanog zida protiv dronova, koji bi trebao biti potpuno funkcionalan do kraja 2027. godine. "Naš je cilj izgraditi vlastite odbrambene kapacitete kako bismo djelovali odvraćajuće", izjavio je europski povjerenik za odbranu Andrius Kubilius na brifingu u Bruxellesu. U planu Europske komisije navodi se da Rusija i Bjelorusija predstavljaju "najveću prijetnju", pozivajući se na učestala kršenja zračnog prostora država članica EU od strane bespilotnih letjelica. U dokumentu se navodi da bi se "europski zid protiv dronova" trebao temeljiti na lekcijama naučenim iz Ukrajine, koje pokazuju ključnu vrijednost stvaranja inovativnih ekosistema za dronove i sisteme protudronovske odbrane, povezivanje vojnog istraživanja i razvoja s proizvodnjom te oslanjanje na prilagodljive proizvodne kapacitete i stalni tehnološki napredak. Prijedlozi, koji će biti upućeni na odobrenje čelnicima EU-a na sastanku sljedeće sedmice, dolaze usred sve intenzivnijih rasprava o ranjivosti Europe, potaknute incidentom s 21 ruskim dronom koji je početkom rujna ušao u zračni prostor Poljske. Taj događaj, zajedno s pojavom ruskih dronova iznad Rumunjske te ulaskom ruskih vojnih aviona u zračni prostor Estonije, doveo je do pokretanja inicijative NATO-a pod nazivom Eastern Sentry s ciljem jačanja protuzračne odbrane. Ministrica odbrane Litve Dovile Šakaliene izjavila je za Ukrajinski servis RSE da su ti incidenti s ruskim dronovima "mnogo pomogli" u stvaranju osjećaja hitnosti. "Kada sve više saveznika u NATO-u vidi koliko je Rusija opasna i koliko situacija na našem nebu postaje nepredvidiva, to ubrzava procese i u smislu financiranja odbrane i potpore Ukrajini", rekla je Šakaliene. Švedski ministar odbrane Pal Jonson također je rekao za RSE da su ruski upadi bili "poziv na buđenje" za Europu. "Moramo puno naučiti od ukrajinske strane i bit ćemo zahvalni ako i mi možemo nabavljati od Ukrajine opremu za odbrambenu industriju, jer su bili nevjerovatni u povećanju proizvodnje", rekao je. Inicijativa o dronovima samo je jedan dio šireg prijedloga pod nazivom "Očuvanje mira – Plan spremnosti za odbranu do 2030.", koji uključuje i planove za korištenje zamrznute ruske imovine za redovno financiranje Ukrajine, zatim korake za jačanje zajedničke odbrambene nabavke, kao i paket za vojnu mobilnost kojim bi se omogućilo brže premještanje vojnika i opreme širom Europe. U dokumentu se navodi da Europa do 2030. mora imati dovoljno snažan odbrambeni sistem kako bi vjerodostojno odvraćala svoje protivnike. Zaključuje se da Europa, ako želi biti spremna za 2030., mora djelovati odmah. Ipak, neki smatraju da je predviđeni vremenski okvir previše spor. Martin Jaeger, šef njemačke vanjske obavještajne službe, rekao je 13. oktobra pred parlamentarnim odborom u Berlinu: "Već danas smo pod napadom. Ne smijemo se zavaravati i pretpostaviti da mogući ruski napad neće doći prije 2029. godine". "U najboljem slučaju. imamo ledeni mir u Europi – koji se u bilo kojem trenutku može pretvoriti u vrući sukob", poručio je.
Upoznajte Max, rusku super-aplikaciju. Kremlj želi zamijeniti WhatsApp, Telegram, YouTube i druge. Max je veliki korak u tom smjeru.