Afganistanske talibanske vlasti domaćin su trilateralnog sastanka s Kinom i Pakistanom 20. avgusta, dok Peking nastoji deeskalirati tenzije između dvije zemlje podsticanjem saradnje kroz nove trgovinske i investicione mogućnosti usred niza diplomatskih kontakata.
Očekuje se da će cjelodnevni sastanak obuhvatiti zajedničke napore u borbi protiv terorizma i proširenje kineskog globalnog infrastrukturnog projekta vrijednog trilion dolara, inicijative "Pojas i put" (BRI), u Afganistan kroz Kinesko-pakistanski ekonomski koridor (CPEC).
Riječ je o nizu projekata vrijednih 60 milijardi dolara koje su pokrenuli Islamabad i Peking pod okriljem BRI-ja.
"Održaće se sveobuhvatni razgovori o nizu važnih pitanja, uključujući političku, ekonomsku i regionalnu saradnju između tri zemlje", rekao je Hafiz Zia Ahmad, zamjenik portparola afganistanskog Ministarstva vanjskih poslova, u objavi na mreži X prije sastanka.
Postizanje formalnog sporazuma o proširenju CPEC-a na Afganistan ne bi bio samo poticaj za talibane u finansijskim problemima koji traže međunarodni legitimitet, već bi označilo i diplomatsku pobjedu za Peking dok pojačava svoj angažman i prilagođava se novim promjenama u regiji.
Talibanski ministar vanjskih poslova Amir Khan Muttaqi ugostiće kineskog ministra vanjskih poslova Wang Yija i njegovog pakistanskog kolegu Ishaqa Dara.
Wangovo putovanje u Kabul uslijedilo je nakon sastanaka na visokom nivou u New Delhiju, gdje je Peking nastojao iskoristiti tenzije uzrokovane američkim tarifama na indijsku robu. U saopštenju kineskog Ministarstva vanjskih poslova navodi se da je postignut dogovor o rješavanju tinjajućeg graničnog spora između Pekinga i New Delhija.
Nakon putovanja u Afganistan, Wang će otputovati u Islamabad u trodnevnu posjetu uoči godišnjeg samita Šangajske organizacije za saradnju krajem avgusta, gdje će Kina ugostiti lidere i visoke zvaničnike iz Pakistana i Indije, kao i lidere iz Rusije, Centralne Azije, Bjelorusije i Irana.
Kineski diplomatski poticajIako ni Kina ni Pakistan nisu formalno priznali talibansku vladu, Peking je djelovao kao posrednik iza kulisa.
Razgovori u Kabulu označavaju prvi put da su se zvaničnici sastali od maja.
Na tom sastanku postignut je usmeni dogovor Pekinga o proširenju trgovinskih i infrastrukturnih veza koje je već izgradio putem CPEC-a tokom protekle decenije na Afganistan. Pakistan je takođe unaprijedio svoje diplomatske odnose s talibanima nakon toga slanjem svog prvog ambasadora u Kabul otkako je militantna grupa preuzela vlast 2021. godine.
Tada su mnogi povratak talibana vidjeli kao stratešku pobjedu za Pakistan, s obzirom na njegove historijske veze s grupom, ali odnosi među njima su se pogoršali.
Islamabad je optužio afganistanske talibane da dozvoljavaju grupama poput Tehrik-e Taliban Pakistan (TTP) da pokreću napade preko granice. TTP, osnovan 2007. godine, dijeli ideološke korijene s afganistanskim talibanima, ali djeluje nezavisno.
TTP je takođe ugrozio kineske interese, posebno CPEC, gdje su kineski državljani koji rade na projektima u Pakistanu postali redovna meta napada. Od 2021. godine, u zemlji se dogodilo 14 terorističkih napada usmjerenih na kineske građane.
Kina se zalagala za zajedničku saradnju u provođenju zakona između talibana i Pakistana, a čini se da se ta saradnja ubrzala od posljednjeg sastanka zvaničnika u maju.
Talibani su navodno obećali da neće dozvoliti da se afganistanska teritorija koristi za TTP operacije, a kineski specijalni izaslanik za afganistanska pitanja, Yue Xiaoyong, posjetio je i Afganistan i Pakistan u julu.
Da li je Kina spremna proširiti CPEC na Afganistan?CPEC je zamišljen kao vodeći dio BRI-ja kada je pokrenut 2015. godine, ali je od tada postao svojevrsna opomena za Kinu, jer se suočava sa odgođenim projektima, prekoračenjem troškova, sigurnosnim problemima i rastućim dužničkim stresom u Pakistanu.
Od tada, Peking nerado daje zeleno svjetlo za velike projekte za CPEC i od tada nastoji da realizuje svoje najodrživije postojeće projekte.
Taj oprez će takođe uslijediti nakon svakog pokreta u smjeru uključenja Afganistana u infrastrukturni projekat.
Interes Pekinga za povezivanje Afganistana sa BRI-jem putem CPEC-a prethodi povratku talibana na vlast, ali je postignut ograničen praktični napredak uprkos obnovljenom interesu Kine za značajno mineralno i resursno bogatstvo Afganistana.
Još uvijek je neizvjesno kojim tempom će Kina nastojati formalno uključiti Afganistan.
Poboljšanje odnosa talibana i Islamabada i poboljšanje sigurnosne saradnje su prekursori na kojima će Peking nastojati da gradi na tom napretku kroz svoje sastanke ovog mjeseca.
Ali provođenje projekata na terenu u Afganistanu oduvijek se pokazalo teškim i svi novi projekti na proširenom CPEC-u moraće se suočiti s još uvijek nestabilnom sigurnosnom situacijom na terenu.
Ukrajinska vojska tvrdi da je presjekla put ruskim ubačenim jedinicama koje su probile odbrambenu liniju sjeverno od istočnog grada Pokrovska. Ali stanovnicima obližnjeg grada Dobropilje teško je osjetiti olakšanje usred nemilosrdnog bombardiranja.
Rusko napredovanje početkom avgusta oslanjalo se na male, brze odrede. Neki su koristili motocikle i vozili se blizu ukrajinskih položaja, a zatim su silazili i napredovali pješice, prema riječima pripadnika 82. ukrajinske zračno-jurišne brigade koja predvodi kontranapad.
Vojnik, koji koristi kodno ime "Fizruk", rekao je za Current Time program Radija Slobodna Evropa (RSE) da su mnoge ruske jedinice koje su uspjele prodrijeti nekoliko kilometara izvan linije fronta sada odsječene.
"Operacije čišćenja i stabilizacije su trenutno prilično uspješne", rekao je. "Mislim da ćemo uskoro završiti."
Ali čak i dok ukrajinske trupe drže liniju i potiskuju rusko napredovanje, civili u Dobropilji suočavaju se s kontinuiranim ruskim napadima.
Rep ruske rakete 16. avgusta je probio svih pet spratova stambene zgrade, ostavljajući stanove opustošene, a komšije su gledale jedni drugima u stanove kroz oštećene podove.
"Moja supruga je sjedila za stolom, a onda se desilo", rekao je Jurij. "Prašina, dim. Vikala je: 'Ništa ne vidim!' Došao sam ovdje i noga mi je propala (kroz rupu).“
Stanovnici su rekli dopisniku Current Timea Borisu Sačalku da se bojeva glava odlomila i sletjela ispred zgrade dok je grad trpio talase napada dronova i jedriličnih bombi Šahid.
Oni koji su ostali u nekada uspješnom rudarskom gradu govore o teškoćama i tuzi.
"Ostali smo bez vode. Svi žele piti! Molimo vas, pomozite nam da nabavimo vodu, čak i ako nije za piće", preklinjala je jedna žena.
Larisa, prelazeći preko razbijenog stakla i cigle, prisjetila se gubitka svoje najbliže prijateljice: "Rekla je da će nešto kupiti, budući da su stvari na rasprodaji. Nikada se nije vratila."
Uprkos nedavnim diplomatskim pregovorima o okončanju rata, sve više stanovnika Dobropilja želi otići.
"Stalno smo čekali pregovore, da dođe mir", rekla je Larisa.
U potezu koji je iznenadio mnoge posmatrače i političare, predsjednik SAD Donald Tramp (Donald Trump) prošle sedmice je telefonski razgovarao s bjeloruskim liderom Aleksandrom Lukašenkom(Aleksandr Lukashenko), samo nekoliko sati prije samita s Vladimirom Putinom na Aljasci.
Tramp je na društvenim mrežama napisao, opisujući Lukašenka kao "visoko cijenjenog predsjednika", da je razgovor bio fokusiran na oslobađanje 1.300 političkih zatvorenika.
Prema riječima Valera Kavaleuskog, šefa prognanog think tanka pod nazivom Agencija za euroatlantska pitanja, Trampovo insistiranje na političkim zatvorenicima ima duboku simboliku.
"Tramp je stavio humanitarno pitanje, oslobađanje političkih zatvorenika, na sam vrh svoje poruke", rekao je Kavaleuski za RSE.
"To pokazuje da su humanitarni pregovori pogodni i za Minsk i za Vašington. Izbjegavaju teške teme poput geopolitike ili rata u Ukrajini, a djeluju plemenito i dostojanstveno jer se tiču ljudskih života."
Za Lukašenka, kojeg Zapad dugo kritikuje i izoluje kao diktatora i odanog Putinovog saveznika, Trampov poziv predstavlja diplomatski pomak.
'Poklon za Lukašenka'Politički analitičar Valer Karbalevič za Bjeloruski servis Radija Slobodna Evropa (RSE) je rekao da je to bio "veliki poklon" za Lukašenka, koji mu pruža priliku da se vrati u međunarodne tokove nakon što je "spalio mostove" sa Zapadom, brutalnim gušenjem masovnih protesta protiv izborne krađe 2020. godine.
"Lukašenko je zadovoljan", ocjenjuje Karbalevič, jer "jasno osjeća psihološku nelagodu zbog toga što ga zapadne zemlje već pet godina ne priznaju kao predsjednika Bjelorusije."
Ali Kavaleuski to vidi drugačije: "Čak i s užasnim kartama u rukama — nepriznat, pod ruskom kontrolom i saučesnik u agresiji na Ukrajinu — Lukašenko je uspio da dođe do Trampa… To nije bio poklon. To je rezultat ciljane, vješte bjeloruske diplomatije", kaže on.
Svetlana Tihanovskaja, prognana liderka bjeloruske opozicije, pohvalila je Trampove napore da se oslobode politički zatvorenici u Bjelorusiji, ali je pozvala na nastavak pritiska na Lukašenkov režim.
"Ovo je važna humanitarna misija predsjednika (Trampa) — spasavanje života nevinih ljudi. Sada očekujemo da režim Lukašenka potpuno prekine represiju i oslobodi sve nevine ljude iz zatvora, što je ključni prvi korak ka miru, slobodi i pomirenju. Dok se to ne desi, ne bi trebalo biti promjena u politici prema režimu", napisala je Tihanovskaja na društvenim mrežama.
Lukašenko za sada nije dao mnogo detalja. Njegova portparolka Natalija Eismant rekla je samo da je "rad u tom pravcu u toku". Organizacije za ljudska prava su skeptične.
Paval Sapeljka iz bjeloruskog centra za ljudska prava "Vjasna" primijetio je da se represija pojačala posljednjih mjeseci, iako se povremeno odobravaju pomilovanja.
Bez pomaka ka političkom dijalogu"Vlasti pokazuju paralelne procese. Represija se nastavlja i pogoršava, prema nekim pokazateljima. Istovremeno, neki ljudi bivaju oslobođeni putem pomilovanja, povremeno uz hitnu deportaciju, što je neprihvatljivo", rekao je Sapeljka za RSE.
"Niko nije govorio o zaustavljanju hapšenja niti o političkom otopljavanju", rekao je Dzmitri Jahorau iz fondacije BySol, koja pomaže žrtvama represije u Bjelorusiji.
Marina Kasinerava iz organizacije Dissidentby, koja podržava političke zatvorenike, rekla je da možda ima više od 1.300 ljudi iza rešetaka zbog protivljenja režimu.
"Sistem je učinio sve da prikrije zločine protiv ljudskih prava, uključujući zatvaranje sudskih rasporeda", rekla je.
Kasinerava je upozorila da Lukašenko može pribjeći "nasilnim transferima" umjesto stvarnim oslobađanjima. "Režim može protjerivati ljude s vrećom preko glave. To nema nikakve veze sa slobodom u zdravom smislu te riječi", rekla je.
Manjak nadeOd 2020. godine, organizacija Vjasna je dokumentovala 360 pomilovanja u Bjelorusiji, pri čemu je najmanje osam osoba deportovano direktno iz zatvora, iako su imale samo bjelorusko državljanstvo. U posljednjih pet godina, 8.532 osobe suočile su se s politički motivisanim krivičnim optužbama, a 7.299 ih je osuđeno.
Za borce za ljudska prava, mogućnost da 1.300 zatvorenika bude oslobođeno bila bi zaista istorijska. Ali naglašavaju da, ako represija ne prestane, takav potez će biti više taktički manevar nego sistemska promjena.
Ipak, Kavaleuski kaže da Trampovo angažovanje s Lukašenkom, kao i njegovi napori da donese mir u Ukrajinu, može biti izvor ohrabrenja.
"U Bjelorusiji i Ukrajini trenutno vlada manjak nade. Ljudi u obje zemlje vide Trampa kao nekoga ko je, iako nesavršen, spreman da se angažuje i pokuša riješiti krize s kojima se suočavaju."
Za razliku od toga, evropski donosioci odluka drže distancu, pridržavajući se strogih sankcija i izolacije, što, prema Kavaleuskom, čini Trampovo angažovanje značajnijim.
"Možda to nije idealan put. Možda zahtijeva kompromise, uključujući i realnost da Lukašenko ostaje na vlasti. Ali pruža priliku da se ljudi oslobode iz zatvora i da se represija uspori", naglasio je.
Za sada, Trampov potez označava kraj višegodišnjeg zastoja u komunikaciji s Lukašenkom.
Ostaje nejasno da li je to jednokratna humanitarna gesta ili početak novog kanala američke diplomatije.
Bjeloruska opozicija je zabrinuta da bi Trampove humanitarne geste mogle otvoriti vrata za legitimizaciju Lukašenka bez sprovođenja suštinskih reformi.
Američki predsednik Donald Tramp primio je 18. avgusta predsednika Ukrajine Volodimira Zelenskog i pojedine evropske lidere na razgovorima o okončanju ruskog rata u Ukrajini
Sigurnosne garancije za Kijev su ključno pitanje u središtu napora da se okončaju borbe usred tekuće ruske invazije na Ukrajinu, a sada je specijalni izaslanik Bijele kuće Steve Witkoff u središte pažnje stavio termin "slično Članu 5".
Witkoff je 17. avgusta za CNN rekao da je tokom samita na Aljasci dogovoreno da Washington i njegovi saveznici mogu ponuditi "revolucionarne" garancije Ukrajini u obliku "zaštita sličnih Članu 5", iako nije pružio detalje.
Witkoff je rekao da, nakon sastanka predsjednika Donalda Trumpa s Vladimirom Putinom, Rusija neće prigovarati ovome kao dijelu potencijalnog mirovnog okvira.
Fraza je proizašla iz Člana 5. osnivačkog ugovora NATO-a, ključne klauzule koja oružani napad na jednu članicu tretira kao napad na sve.
Suprotno uvriježenom mišljenju, on ne obavezuje članice NATO-a na potpunu vojnu intervenciju u znak podrške drugoj članici ako bude napadnuta.
Ono što se kaže jeste da će svaka članica NATO-a "pomoći napadnutoj strani ili stranama tako što će odmah, pojedinačno i u dogovoru s drugim stranama, poduzeti mjere koje smatra potrebnim, uključujući upotrebu oružane sile."
Od osnivanja NATO-a 1949. godine, Član 5 je primijenjen samo jednom: nakon napada 11. septembra. Taj korak je pokrenuo operacije i mjere podrške koje je podupro savez, dok su postojale razlike u obimu i vremenu doprinosa članica alijanse.
Čini se da bi nazovi-aranžman Člana 5 posudio ovaj koncept kolektivne odbrane, za primjenu izvan sistema ugovora NATO-a. To ne bi učinilo Ukrajinu članicom NATO-a, što je nešto što je Trump posebno isključio.
A ne bi niti automatski pozivao na integrirane strukture saveza; umjesto toga, to bi bio pakt po mjeri koji su izradile zemlje spremne da ga potpišu.
Šta 'poput Člana 5' može značitiSvaki paralelni sistem za Ukrajinu bi u potpunosti zavisio od teksta o kojem su strane pregovarale.
Ono što je važno nije naziv, već sitnim slovima pisano: ko se na šta obavezuje i koliko brzo i snažno su spremni djelovati ako Ukrajina ponovo bude napadnuta.
Upravo te specifičnosti podstiču skepticizam.
Ukrajinci su oprezni prema nejasnim obećanjima nakon Budimpeštanskog memoranduma iz 1994. godine, koji je pružio sigurnosne "garancije" u zamjenu za odustajanje Ukrajine od nuklearnog oružja koje je naslijedila nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Ta uvjeravanja nisu uspjela spriječiti rusku agresiju.
I nisu samo Ukrajinci skeptični. Poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski je primjetio da problem Kijeva nije nedostatak uvjeravanja, već njihovo nepoštivanje.
"Od 1994. godine Ukrajina već ima garancije nezavisnosti i nepovredivosti granica, takođe i od Rusije. Vladimir Putin je 22. aprila 2004. godine svečano ratificirao Sporazum o rusko-ukrajinskoj granici. Dovoljno ih je poštivati i rat je završen", napisao je na mreži X.
Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen je u međuvremenu pozdravila je prijedlog i rekla da je Evropska unija (EU) "spremna uraditi svoj dio".
"Kao što sam često govorila, Ukrajina mora postati čelični dikobraz, neprobavljiv za potencijalne osvajače", rekla je.
Geopolitički, prijedlog postavlja paradoks. Ako garancije zaista odražavaju odvraćajući efekat NATO-a, zašto bi ih Kremlj prihvatio? Jedan mogući odgovor je da Moskva može smatrati garancije izvan NATO-a kao manje automatske ili obavezujuće od članstva u savezu, ili kao one o kojima se više pregovara po obimu i geografiji.
Kada je na CNN-u eksplicitno upitan da li bi Rusija dozvolila da se dogode "garancije NATO-a iz Člana 5", Witkoff je odgovorio: "Ono što sam rekao je da smo postigli dogovor da SAD i druge evropske nacije mogu efektivno ponuditi formulaciju sličnu Članu 5 za sigurnosne garancije."
Suprotno tome, ako se garancije razvodne kako bi se dobio ruski pristanak, one riskiraju da nikoga ne odvrate - a najmanje Moskvu.
Američki predsednik Donald Tramp (Trump) izjavio je je da je pozvao ruskog predsednika Vladimira Putina kako bi počeo da organizuje direktan sastanak Putina i ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog, posle čega bi usledio trilateralni sastanak u kojem bi učestvovali Tramp, Putin i Zelenski.
Tramp se prethodno u ponedeljak u Beloj kući sastao sa Zelenskim radi bilateralnih razgovora o okončanju rata u Ukrajini, posle čega je usledio širi sastanak s evropskim liderima.
Tramp je rekao da mesto sastanka još nije određeno, ali da potpredsednik Džej Di Vens (J. D. Vance), državni sekretar Marko Rubio (Marco) i specijalni izaslanik Stiv Vitkof (Steve Witkoff) koordiniraju s Rusijom i Ukrajinom. Nemački kancelar Fridrih Merc (Friedrich Mertz) rekao je da će se sastanak održati u naredne dve nedelje.
"Ovo je bio veoma dobar, rani korak za rat koji traje skoro četiri godine", naveo je Tramp na njegovoj mreži Truth Social.
Putinov pomoćnik za spoljne poslove Jurij Ušakov rekao je da su obe strane "izrazile podršku nastavku direktnih razgovora između ruske i ukrajinske delegacije".
Razmatrana je ideja o "podizanju nivoa predstavnika ukrajinske i ruske strane", naveo je Ušakov u saopštenju. Takođe je napomenuo da su se Putin i Tramp "saglasili da nastave da održavaju bliske kontakte po pitanju Ukrajine i drugih hitnih pitanja međunarodne i bilateralne agende".
Iz izjave Ušakova nije jasno da li je Putin pristao na sastanak sa Zelenskim.
Tramp je prethodno, dok su on i Zelenski pre sastanka razgovarali s novinarima u Beloj kući, rekao da će Vašington biti uključen u osiguravanje bezbednosti Kijeva.
"Kada je reč o bezbednosti, biće mnogo pomoći... Oni su prva linija odbrane jer su tamo, Evropa, ali i mi ćemo im pomoći, bićemo uključeni", rekao je Tramp tokom početnog bilateralnog sastanka sa Zelenskim u Ovalnom kabinetu.
Posle sastanka Trampa i Zelenskog usledio je širi sastanak na kojem su učestvovali i generalni sekretar NATO-a Mark Rute (Rutte), francuski predsednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron), britanski premijer Kir Starmere (Keir), nemački kancelar Merc, italijanska premijerka Đorđa Meloni (Georgia) i finski predsednik Aleksander Stub (Alexander Stubb).
Tramp je posle razgovora rekao da bi Evropa mogla da pruži bezbednosne garancije Ukrajini kao deo mirovnog sporazuma sa Rusijom, a da bi SAD preuzele nadzornu ulogu.
"Tokom sastanka razgovarali smo o bezbednosnim garancijama za Ukrajinu, koje bi pružile razne evropske zemlje, u koordinaciji sa SAD", naveo je Tramp na Truth Social.
Vitkof je tokom vikenda sugerisao da je Rusija pristala na "zaštite slične Članu 5" za Ukrajinu, pozivajući se na klauzulu NATO-a o međusobnoj odbrani.
On nije izneo detalje, a neposredno pre nego što je Zelenski stigao u Belu kuću, rusko Ministarstvo spoljnih poslova izdalo je saopštenje u kojem se navodi da neće prihvatiti trupe NATO-a u Ukrajini kao deo bilo kakvog rešenja.
'Jedinstveni evropski front'Evropski lideri su došli u Vašington da pokažu jedinstveni front po pitanju Ukrajine, a mnogi su pohvalili Trampa, koji je nedavno zapretio sankcijama i drugim merama za brzo okončanje rata.
"Ideja da su lideri mnogih evropskih zemalja jednostavno ostavili sve i doleteli na ovaj sastanak sugeriše koliko su nervozni da će se nešto dogoditi", rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Dejvid Silbej, profesor vojne istorije na Univerzitetu Kornel.
"Da sam Zelenski, barem me nisu kritikovali u Ovalnom kabinetu... ali ne bih nužno bio preterano optimističan", rekao je Sibli.
Skoro svi lideri su nakon razgovora naznačili da je još dug put, iako su sastanci izgleda pokrenuli napore da se okonča rat nakon što samit Trampa i Putina na Aljasci 15. avgusta nije uspeo da postigne prekid vatre.
"Ovo je bio veoma jasan pokazatelj jedinstva između Ukrajinaca i Evropljana. I oni – svi zajedno – su nekako pokušavali da vrate Trampa sa njegovog okretanja ka Rusiji koje se dogodilo na Aljasci", rekla je za RSE Oksana Ševelj, profesorka političkih nauka na Univerzitetu Tafts i stručnjakinja za Ukrajinu.
'Dobar razgovor'Zelenski je rekao da je imao "veoma dobar razgovor" s Trampom tokom njihovog početnog sastanka.
To je prva poseta Zelenskog Beloj kući od njegove žestoke razmene reči s Trampom u Ovalnom kabinetu u februaru. Atmosfera je ovog puta bila veoma drugačija, dvojica muškaraca su delili osmehe i šale.
Zelenski je prvo zahvalio Trampu na njegovim "naporima da zaustavi ubijanja". Zatim je podsetio na 18-mesečnu bebe koja je ranije u ponedeljak ubijena u ruskom napadu na Harkiv.
Razgovorima u Beloj kući prethodio je sastanak Trampa i ruskog predsednika Vladimira Putina na Aljasci u petak, posle čega je predsednik SAD sugerisao da je postignut "veliki napredak" u razgovorima o uslovima za mir.
Zapadni mediji su izvestili da je Putin predložio mirovni sporazum koji bi podrazumevao povlačenje Ukrajine s velikog dela teritorije u regionu Donbasa.
To je izazvalo uzbunu u Kijevu i evropskim prestonicama, koje se plaše da bi povlačenje iz jako utvrđenih područja ostavilo Ukrajinu opasno izloženom daljim ruskim napadima.
Tramp je govoreći tokom šireg sastanka s evropskim liderima takođe govorio o "razmeni teritorija" kao delu budućeg sporazuma, ali nije izneo detalje.
Zelenski je otkrio da su njih dvojica zajedno pažljivo proučavali mapu. Njegov šef kabineta Andrij Jermak objavio je fotografiju na kojoj se vidi kako gledaju mape.
Mir ili prekid vatre?Cilj je, rekao je Tramp, "dugoročni mir" i dodao da je prekid vatre, njegov raniji predlog koji je Zelenski prihvatio, a Putin nije, nepotreban.
"Videćete da bi Putin zaista želeo nešto da uradi", dodao je Tramp.
Ipak, nemački kancelar Merc je rekao da bi postizanje mira bilo komplikovano i da sve ostale zemlje za stolom prvo žele prekid vatre.
Merc je takođe pozvao Trampa da izvrši "pritisak" na Putina kako bi ga primorao na trilateralni sastanak.
U još jednom znaku da bi razgovori u Beloj kući mogli biti manje harmonični pošto se povuku novinari, francuski predsednik Makron je rekao da sledeća faza pregovora ne bi trebalo da bude trilateralna – jer bi i Evropa trebalo da ima mesto za stolom.
Makron je ponovio Mercovu izjavu o traženju prekida vatre "barem da bi se zaustavilo ubijanje", dodajući "svi podržavamo ovu ideju".
Merc je kasnije pozdravio Trampovu objavu o bezbednosnim garancijama za Ukrajinu i rekao da su sastanci u Beloj kući premašili očekivanja, dodajući da je postojao osećaj da su ovo odlučujući dani za Ukrajinu.
Uz izvještavanje Reutersa, AP-a i Dpa
Talibani su prošlog mjeseca dobili značajan podsticaj u svojoj gotovo četvorogodišnjoj potrazi za međunarodnim priznanjem, kada je Rusija postala prva zemlja koja je zvanično priznala njihovu vlast u Afganistanu.
Iako je odluka Kremlja uglavnom simbolična, ona bi i dalje mogla donijeti strateške koristi za Moskvu. Priznanje omogućava Rusiji da se predstavi kao smjela globalna sila koja se ne boji da izazove zapadne norme, posebno nakon neuspjeha u regionima poput Bliskog istoka.
Preuzimanjem inicijative, Moskva nastoji da obnovi svoj ugled kao zemlja koja postavlja agendu u međunarodnim odnosima, potencijalno podstičući druge države — naročito u Centralnoj Aziji — da slijede njen primjer i normalizuju odnose s talibanima.
Ovo bi moglo poboljšati položaj Rusije u Centralnoj Aziji, gdje stabilnost Afganistana direktno utiče na susjede poput Tadžikistana, i pozicionirati Moskvu kao ključnog aktera u regionalnoj diplomatiji.
Hoće li rusko priznanje pokrenuti domino efekat?U Centralnoj Aziji, zemlje poput Kazahstana — koje su već uklonile talibane sa liste terorističkih organizacija i učestvuju u razgovorima na visokom nivou — djeluju spremno da razmotre formalne odnose, vođene zajedničkom brigom za bezbjednost granica i stabilnost.
Uzbekistan i Tadžikistan takođe pokazuju znakove približavanja, potencijalno pod uticajem ruskog vođstva u podsticanju zajedničkih napora protiv terorizma.
Van regiona, države koje su bliske Rusiji, poput Bjelorusije — koja tradicionalno slijedi liniju Kremlja — mogle bi se pridružiti talasu priznanja.
Globalna sila Kina pozdravila je ruski potez priznavanja talibanske vlade, navodeći da je to "usmjereno ka vođenju politike prijateljstva prema afganistanskom narodu".
Ipak, Peking se još nije jasno izjasnio da li će to uključivati i zvanično priznanje.
U susjednom Iranu, duboko ukorijenjena javna sumnjičavost prema talibanima i dalje postoji. Iako Teheran održava ekonomske i diplomatske kontakte — uključujući gostovanje talibanskih zvaničnika i olakšavanje trgovine — nije dao nikakve naznake da namjerava slijediti primjer Rusije.
Priznanje od strane Kine ili Irana nije izvjesno u skorije vrijeme, ali geopolitički pragmatizam — podstaknut ruskim potezom — mogao bi ih s vremenom približiti, posebno ako se Afganistan stabilizuje i uskladi s njihovim strateškim interesima.
U međuvremenu, među arapskim državama u Persijskom zalivu preovladava oprez.
Ujedinjeni Arapski Emirati, iako upravljaju afganistanskim aerodromima i prihvataju talibanske diplomate, ostaju suzdržani zbog svojih veza sa Zapadom.
Saudijska Arabija, s druge strane, daje prednost unutrašnjim reformama nad rizičnim diplomatskim potezima.
Katar i Oman nastavljaju pragmatične kontakte, ali izbjegavaju zvanično priznanje kako bi izbjegli američku kritiku.
Šta Rusija dobija ovim potezom?Prema Alekseju Saharovu, saradniku indijske organizacije Observer Research Foundation, glavni dobitak za Moskvu je jačanje saradnje u borbi protiv bezbjednosnih prijetnji.
"Primarni cilj je unapređenje saradnje u borbi protiv terorizma, posebno protiv ISKP-a", rekao je, misleći na militantnu grupu Islamska država – Provincija Horasan, najaktivniju podružnicu Islamske države.
U posljednjih nekoliko godina, ISKP je proširio svoje djelovanje van Afganistana, privlačeći borce iz zemalja Centralne Azije, naročito iz Tadžikistana i Uzbekistana. Grupa je preuzela odgovornost za napad velikog profila u Rusiji u martu 2024. godine, kada su četiri militanta ciljala koncertnu dvoranu Crocus City Hall izvan Moskve, ubivši 145 ljudi u masovnom pucnjavi, ubodu nožem i podmetanju požara.
Ipak, Saharov smatra da je priznanje talibana od strane Kremlja "simboličan gest koji ne garantuje jačanje pozicije Moskve u Afganistanu".
Iako priznanje može olakšati partnerstva, dodaje, većina praktične saradnje mogla bi se odvijati i bez formalnog priznanja.
Talibani, s druge strane, mogli bi znatno profitirati od ovog priznanja, koje jača njihovu potragu za međunarodnim legitimitetom i potencijalno prekida njihovu diplomatsku izolaciju — što izaziva zabrinutost među afganistanskim aktivistima za ljudska prava.
Kao faktički vladari Afganistana već četiri godine, talibani vide ruski potez kao potvrdu njihove vlasti, što bi moglo otvoriti vrata širem ekonomskom angažmanu.
Štaviše, simbolična težina priznanja od strane stalne članice Savjeta bezbjednosti UN-a, poput Rusije, mogla bi poboljšati pregovaračku poziciju talibana na međunarodnoj sceni, podstičući kontakte bez trenutnih zahtjeva za reformama u oblastima poput prava žena ili inkluzivnosti.
Bivša afganistanska poslanica Šukrija Barakzai, koja je napustila zemlju nakon povratka talibana na vlast, upozorila je da bi Rusija mogla ići toliko daleko da u Savjetu bezbjednosti UN-a zauzme stavove koji idu isključivo u korist talibana.
"Rusija je odlučila da zanemari prava žena i ljudska prava, stavljajući interese jedne grupe ispred interesa cijele nacije", izjavila je za Radio Azadi, servis Radija Slobodna Evropa.
Takođe je odbacila spekulacije da bi Afganistan mogao imati ekonomske koristi od formalnog priznanja talibana od strane Rusije, rekavši: "Greška je misliti da će to donijeti ekonomske koristi za Afganistance."
Vladimir Putin je želeo svetsku pozornicu. Donald Tramp je želeo mirovni sporazum.
Ruski lider je to i dobio. Američki predsednik nije. Bar još ne.
Samit 15. avgusta između Trampa i Putina mogao je da bude jedan od najvažnijih u poslednjih nekoliko godina: za američko-ruske odnose, za međunarodnu bezbednost i za najveći kopneni rat u Evropi od Drugog svetskog rata.
Samouveren u svoje pregovaračke sposobnosti, Tramp je želeo da zaustavi 42-mesečni rat Rusije u Ukrajini, koji je odneo ili ranio preko milion ruskih i ukrajinskih vojnika, kao i hiljade civila, pretežno Ukrajinaca.
Uveren u sposobnost svoje vojske da slomi Ukrajinu, Putin je želeo da se pojavi pred globalnim televizijskim kamerama, na američkom tlu, da se rukuje sa Trampom, oslobođen međunarodne izolacije i da pregovara kao ravnopravan partner.
Na kraju, nije postignut nikakav dogovor o zaustavljanju krvoprolića u Ukrajini. Nije najavljen ni novi sporazum o kontroli oružja, kako je Putin ranije sugerisao, niti nove poslovne investicije, kako je predlagao Tramp.
'Ništa dobro se nije dogodilo, ali takođe i ništa loše'Moguće je da postoje dogovori u pripremi, koji još nisu objavljeni. U intervjuima i izjavama nakon samita, Tramp je nagovestio da bi neki sporazum mogao biti postignut u skorijoj budućnosti.
"Da je bilo i samo nečeg sitnog da se najavi, možete biti sigurni da bi Tramp to objavio", rekao je Luk Kofi, ruski analitičar i viši saradnik na Institutu Hadson u Vašingtonu.
Kako kaže, činjenica da nije bilo nikakve najave "govori da pregovori zaista nisu doveli nigde".
"Da gledamo pozitivno, Tramp nije ništa poklonio, barem koliko možemo da znamo javno. Priznao je sa govornice da će uzeti vremena da se konsultuje i obavesti evropske lidere, uključujući i Zelenskog, i rekao je da nema dogovora dok ne bude dogovora", dodaje Kofi.
Rano ujutru 16. avgusta, nekoliko sati nakon samita, Tramp i ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski razgovarali su telefonom sat vremena, zajedno sa evropskim liderima. Zelenski je rekao da su se pojavili "pozitivni signali" u vezi sa mogućim učešćem SAD u sigurnosnim garancijama za Ukrajinu.
Takođe je najavio da će 18. avgusta otputovati u Vašington.
"Kremlj ovo prikazuje kao veliki reset u odnosima sa Sjedinjenim Državama, s obzirom na crveni tepih kojim je Putinu priređen doček i mogućnost novog samita u Moskvi", rekao je Stiven Flanagan, koji je u dva mandata bi u Savetu za nacionalnu bezbednost Bele kuće.
Prema njegovom mišljenju, Putinova izjava da je za postizanje "trajnog i dugoročnog rešenja" neophodno ukloniti sve primarne uzroke sukoba, sugeriše da Rusija zadržava tvrdu poziciju po pitanju Ukrajine.
"Putin bi želeo da vidi poslušniju vladu u Kijevu i priznanje svojih teritorijalnih osvajanja", smatra Flanagan.
Uoči samita Tramp je spominjao mogućnost "teritorijalnih razmena": priznavanje ruskih zahteva na okupiranoj ukrajinskoj teritoriji u zamenu za primirje ili druge uslove. Zelenski je to nazvao crvenom linijom.
Neki u Evropi, čija je uloga u sukobu u Ukrajini često bila umanjivana od strane Trampove administracije, plašili su se još jednog "Mihena" – što je referenca na situaciju kada su zapadni saveznici popustili Hitleru 1938. godine. Ili još jedne "Jalte“", kada su sovjetski lider Josif Staljin, američki predsednik Frenklin Ruzvelt i britanski premijer Vinston Čerčil podelili posleratnu Evropu.
Nisu najavljene teritorijalne razmene. Nisu najavljene ni nove kaznene američke sankcije Rusiji, kojima je Tramp ranije pretio.
"Ništa dobro se nije dogodilo, ali ništa loše takođe nije. Nije bilo Minhena, i nije bilo Jalte, gde bi Ukrajina bila prodata", rekao je Vilijam Tejlor, bivši američki ambasador u Ukrajini, za BBC.
'Doček, crveni tepih, rukovanja'"Za Kijev je, očigledno, situacija mogla biti gora,“ rekao je Stefan Majster, direktor Centra za red i upravljanje u Istočnoj Evropi, Rusiji i Centralnoj Aziji pri Nemačkom savetu za spoljne poslove.
I on smatra da bi bilo saopšteno da je postignut neki dogovor.
"Tramp nije spreman da bude loš momak i natera Ukrajince na strašan dogovor", rekao je Erik Čiaramela, bivši savetnik Saveta za nacionalnu bezbednost Bele kuće, sada viši saradnik u Karnedži fondaciji za međunarodni mir.
"Ni Putin nije spreman da napravi veće kompromise samo da bi Tramp imao pobedu", dodaje,
Od početka totalne invazije u februaru 2022, Putin se smatra parijom na Zapadu, izolovan je, pod američkim sankcijama i pod pretnjom poternice Međunarodnog krivičnog suda. Trampov prethodnik, Džo Bajden, odbio je da se sastane s njim.
"Optika" samita – na američkom tlu, crveni tepih, lični doček od strane američkog predsednika – bila je sama po sebi pobeda za Kremlj.
"Putin je sigurno dobio ono što je želeo na ovom sastanku", rekao je Mihail Aleksejev, politički naučnik na Državnom univerzitetu u San Dijegu i ekspert za upravljanje u Ukrajini.
"Dobio je doček, crveni tepih. Dobio je rukovanja. Čak je dobio aplauz od Trampa kada je sišao s aviona. U suštini, to normalizuje njegov položaj kao svetskog lidera", zaključuje Aleksejev.
Predsednik Ukrajine Volodimir Zelenski izjavio je u subotu da će 18. avgusta otputovati u Vašington kako bi se sastao sa predsednikom SAD Donaldom Trampom, te da će razgovarati o načinima za okončanje rata u Ukrajini.
Evropski lideri pozdravili su najavu trilateralnog sastanka.
Zelenski je ovu najavu objavio 16. avgusta na Telegramu, u detaljnom saopštenju nakon "dugog i sadržajnog razgovora“"sa Trampom, tokom kojeg ga je američki predsednik informisao o samitu sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom održanom 15. avgusta na Aljasci.
Ukrajinski predsednik je naveo da je najpre imao razgovor "jedan na jedan" sa Trampom, a zatim su se u razgovor uključili i evropski lideri.
"Nameravam da u Vašingtonu u ponedeljak sa predsednikom Trampom razgovaram o svim detaljima u vezi sa okončanjem ubijanja i okončanjem rata. Zahvalan sam na pozivu", rekao je Zelenski.
On je izrazio snažnu podršku Trampovom predlogu trilateralnog sastanka Ukrajine, Sjedinjenih Država i Rusije kao formata za razmatranje ključnih pitanja na nivou lidera.
Zelenski je naglasio spremnost Ukrajine da radi produktivno na postizanju mira i podvukao značaj uključivanja evropskih partnera „u svakoj fazi“ kako bi se, uz podršku SAD, garantovala bezbednost Ukrajine.
EU podržava i zahteva bezbednosne garancijeEvropski lideri u subotu su podržali trojni samit između ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog, ruskog predsednika Vladimira Putina i američkog lidera Donalda Trampa, nakon što američko-ruski samit nije doneo prekid vatre.
U saopštenju koje su potpisali francuski predsednik Emanuel Makron, nemački kancelar Fridrih Merc, britanski premijer Kir Starmer i predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen, naglašava se da je potrebno održati pritisak na Rusiju sve dok se ne postigne mir, uključujući i putem sankcija.
Evropski lideri takođe su istakli da Moskva "ne može imati pravo veta" na ulazak Ukrajine u Evropsku uniju ili NATO.
Rusija je jasno stavila do znanja da neće tolerisati članstvo Kijeva u odbrambenom savezu. Ipak, lideri su poručili da su "spremni da rade … na trojnom samitu uz evropsku podršku".
"Nastavićemo da jačamo sankcije i šire ekonomske mere kako bismo vršili pritisak na rusku ratnu ekonomiju sve dok ne bude postignut pravedan i trajan mir", navodi se u zajedničkom saopštenju evropskih lidera.
Evropski zvaničnici izrazili su zabrinutost zbog Trampovog diplomatskog približavanja Putinu, tvrdeći da je Zelenski morao biti uključen u samit na Aljasci.
U odvojenom saopštenju, Starmer je pohvalio Trampove napore, ocenivši da su nas oni "doveli bliže nego ikada ranije ka okončanju ilegalnog rata Rusije protiv Ukrajine".
Mađarski premijer Viktor Orban – koji ima prijateljske odnose i sa Trampom i sa Putinom – pozdravio je samit.
"Godinama smo gledali kako dve najveće nuklearne sile razgrađuju okvir svoje saradnje i razmenjuju neprijateljske poruke. Tome je sada došao kraj. Danas je svet bezbednije mesto nego juče", napisao je Orban na platformi X.
Međutim, Makron je na istoj mreži upozorio na, kako je rekao, "dobro dokumentovanu sklonost Rusije da ne poštuje sopstvene obaveze". On je pozvao da svaki budući mirovni sporazum ima "čvrste" bezbednosne garancije.
Takođe je pozvao na dodatni pritisak na Rusiju dok se ne postigne "čvrst i trajan mir".
Evropski lideri pozdravili su ono što su nazvali "bezbednosnim garancijama" koje je dao Tramp, iako bez detalja.
Diplomatski izvor rekao je agenciji AFP da je Tramp ponudio Ukrajini garancije slične – ali odvojene od – članstva u NATO.
"Snažne bezbednosne garancije koje štite vitalne bezbednosne interese Ukrajine i Evrope su od ključnog značaja", poručila je predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen na mreži X.
Tramp razgovarao sa Zelenskim, EU i NATO liderimaAmerički predsednik je po povratku sa Aljaske razgovarao sa ukrajinskim predsednikom Volodimirom Zelenskim i evropskim i NATO zvaničnicima.
Portparol predsednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen je rekao da su evropski lideri nakon razgovora sa Trampom održali drugi razgovor kako bi razmotrili naredne korake u vezi sa sukobom u Ukrajini.
Tramp je u subotu ujutro više od sata razgovarao sa Zelenskim, premijerom Velike Britanije Kirom Starmerom, predsednikom Francuske Emanuelom Makronom, nemačkim kancelarom Fridrihom Mercom, generalnim sekretarom NATO Markom Ruteom i sa predsednicom Evropske komisije.
Predsednik SAD Donald Tramp razgovarao je sa ukrajinskim predsednikom Volodimirom Zelenskim i evropskim i NATO zvaničnicima, posle sastanka sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom na Aljasci, na kojem nije postignut dogovor o prekidu rata u Ukrajini.
Portparol predsednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen je rekao da su evropski lideri nakon razgovora sa Trampom održali drugi razgovor kako bi razmotrili naredne korake u vezi sa sukobom u Ukrajini.
Tramp je u subotu ujutro više od sata razgovarao sa Zelenskim, premijerom Velike Britanije Kirom Starmerom, predsednikom Francuske Emanuelom Makronom, nemačkim kancelarom Fridrihom Mercom, generalnim sekretarom NATO Markom Ruteom i sa predsednicom Evropske komisije.
Prema saopštenju ukrajinskog predsedništva, Tramp je najpre razgovarao sa Zelenskim, a zatim su se u razgovor uključili i ostali evropski lideri. Bela kuća je takođe potvrdila ovaj poziv.
Predsednik SAD odbacio mogućnost neposrednog primirjaDonald Tramp je u subotu rano ujutru isključio mogućnost trenutnog primirja između Rusije i Ukrajine nakon neodlučnog samita sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom, poručivši da bi direktan mirovni sporazum okončao rat.
"Sastanak sa predsednikom rusije Vladimirom Putinom protekao je veoma dobro, kao i kasnonoćni telefonski razgovor sa predsednikom Zelenskim iz Ukrajine i različitim evropskim liderima, uključujući i visoko cenjenog generalnog sekretara NATO-", objavio je Tramp na svojoj platformi Truth Social nekoliko sati nakon što je sleteo u Vašington.
On je rekao da je dogovoreno da je najbolji način da se okonča "užasan rat… direktan mirovni sporazum koji bi okončao rat, a ne samo sporazum o prekidu vatre, koji se često ne održi".
Reakcije iz RusijeSavetnik Kremlja Jurij Ušakov izjavio je u subotu da pitanje održavanja trojnog samita između ruskog, američkog i ukrajinskog predsednika nije bilo razmatrano, prenela je ruska državna agencija TASS.
Ušakov je dodao da još nije poznato kada će se Vladimir Putin i Donald Tramp ponovo sastati nakon samita u petak na Aljasci.
Bivši predsednik Rusije Dmitrij Medvedev izjavio je u subotu da je samit na Aljasci između Vladimira Putina i Donalda Trampa dokazao da je moguće održavati razgovore bez preduslova, iako se borbe u Ukrajini nastavljaju.
Sastanak bez rezultataAmerički i ruski predsednik Donald Tramp i Vladimir Putin nisu postigli dogovor o prekidu ruske agresije na Ukrajinu, ali je predsednik SAD ocenio da je postignut "veliki napredak".
U kratkoj, trominutnoj izjavi novinarima posle tročasovnog sastanka s Putinom, Tramp je izjavio da "nema dogovora dok se ne postigne dogovor".
S druge strane, ruski predsednik Vladimir Putin je izjavio da su njih dvojica postigli "razumevanje" o Ukrajini i upozorio Evropu da ne "odbacuje začetke napretka".
U intervjuu za Fox News Channel pre nego što je napustio Aljasku, Tramp je insistirao da bi ubuduće teret mogao biti na Zelenskom "da to završi", ali je dodao da će i evropske zemlje imati određenu ulogu.
Tramp nije razgovarao sa novinarima tokom leta nazad u Vašington.
U noći između petka i subote, nekoliko sati po završetku sastanka na Aljasci, Rusija je dronovima napala ukrajinske gradove, saopštio je zvanični Kijev.
Ruska invazija na Ukrajinu, koju je Putin pokrenuo u februaru 2022, odnela je hiljade života.
Izvor: Rojters, AP
Rusija je tokom noći između petka i subote lansirala 85 napadačkih dronova i balističku raketu na Ukrajinu, saopštio je Kijev u subotu, nekoliko sati nakon što su ruski lider Vladimir Putin i američki predsednik Donald Tramp održali razgovore na Aljasci.
Dugo očekivani sastanak u udaljenoj američkoj saveznoj državi završen je bez proboja u zaustavljanju više od tri godine duge ruske invazije na Ukrajinu.
Ukrajinsko vazduhoplovstvo je saopštilo da je Moskva "napala balističkom raketom Iskander-M i 85 dronova tipa Šahed", kao i da je gađala "prvobitne linije fronta" u četiri regiona.
U svom dnevnom izveštaju, vazduhoplovstvo je navelo da su napadi izvedeni "u noći 16. avgusta", počevši od večeri 15. avgusta — kada su Putin i Tramp održali pregovore.
Kijev je saopštio da je njegova protivvazdušna odbrana oborila 61 dron.
Samit Tramp–Putin završen je bez objave o prekidu vatre, iako Zapad mesecima vrši pritisak na Kremlj da pristane na obustavu borbi.
Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski još se nije javno oglasio povodom razgovora.
Ruska invazija na Ukrajinu, koju je Putin pokrenuo u februaru 2022, odnela je hiljade života.
Američki predsednik Donald Tramp sastao se na Aljasci s ruskim predsednikom Vladimirom Putinom. Samit dvojice lidera ima za cilj pronalaženje mogućeg rešenja za okončanje rata koji je Rusija pokrenula u Ukrajini 2022.
Američki predsednik Donald Tramp i ruski predsednik Vladimir Putin sastali su u prvim direktnim razgovorima lidera dve zemlje otkako je Rusija napala Ukrajinu u februaru 2022. s ciljem da se pronađe moguće za taj rat.
Dok se američki i ruski predsjednici Donald Trump i Vladimir Putin sastaju licem u lice prvi put nakon šest godina, evo šta trebate znati.
Šta Putin želi?Mnogi analitičari smatraju da je sam susret s Trumpom već pobjeda za Putina, jer lider teži okončanju svoje međunarodne izolacije. Drugim riječima, sve se svodi na fotografiju.
"Nijedan važan zapadni lider nije se sastao s [Putinom] od početka ruske invazije na Ukrajinu. Sada dobija samit s američkim predsjednikom, bez ikakvih ustupaka s njegove strane", rekla je Jana Kobzova, bivša savjetnica za vanjsku politiku bivše predsjednice Slovačke Zuzane Čaputove.
Osim toga, Putinovi ciljevi ostaju uglavnom nepromijenjeni od početka rata.
"Kremlj smatra da trenutno ima prednost na bojnom polju, pa ako ne može dobiti ustupke diplomatskim putem, može jednostavno nastaviti napredovati na terenu", rekla je Kobzova.
Zbog toga se očekuje da će Putin odbiti pritiske da prihvati prekid vatre.
Šta Trump želi?Trump je rekao da samit želi iskoristiti kako bi "postavio temelje" za naredni sastanak koji bi uključivao ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.
"Mislim da će to biti dobar sastanak, ali važniji će biti drugi sastanak koji ćemo imati. Imaćemo sastanak s predsjednikom Putinom, predsjednikom Zelenskim, sa mnom, a možda ćemo dovesti i neke evropske lidere, a možda i ne", rekao je Trump 14. augusta.
Trump je također jasno dao do znanja da želi postići prekid vatre što je prije moguće, kao prvi korak ka trajnom rješenju. No, neki analitičari smatraju da će Putin pokušati unijeti nejasnoće u pregovore nudeći druge ustupke.
Jim O'Brien, koji je bio pomoćnik američkog državnog sekretara za evropska i evroazijska pitanja u Bidenovoj administraciji, kaže da će Putin vjerovatno predložiti finansijske poticaje Trumpu kako bi izbjegao dogovor o konkretnim detaljima prekida vatre.
"Mogu se pojaviti bilateralni dogovori, posebno o komercijalnim poslovima koji bi koristili nekim američkim kompanijama", rekao je on.
Šta je sa Zelenskim?Zelenski želi mjesto za pregovaračkim stolom. Ukrajinski predsjednik je primjetno isključen iz razgovora i upozorio je da će odluke donesene bez njegovog prisustva biti besmislene.
Tema teritorijalnih ustupaka je nešto protiv čega se Zelenski više puta jasno izjasnio. Trump je prije samita rekao da neće prisiliti Kijev da preda teritoriju, ali njegova sugestija da bi Putin i Zelenski mogli "podijeliti stvari" izazvala je uzbunu u Kijevu.
Takvi zahtjevi nisu samo teško prihvatljivi za Zelenskog, već bi mu mogli biti izuzetno teški za objasniti ukrajinskoj javnosti.
Zelenski se nada da Trump i Putin neće postići dogovor koji on ne može prihvatiti, jer bi to moglo učiniti da Bijela kuća njega vidi kao prepreku miru.
Kakva je situacija na ratištu?Rusija trenutno okupira oko jedne petine teritorije Ukrajine, odnosno 114.500 kvadratnih kilometara.
Linija fronta proteže se oko 1.000 kilometara kroz regije Harkiv, Lugansk, Donjeck, Zaporožje i Herson.
Obje strane i dalje trpe velike gubitke, ali početkom ovog mjeseca Rusija je počela ostvarivati ključne pomake na ratištu u istočnoj Ukrajini, napredujući oko 10 kilometara koncentrirajući snage oko Toretska i Pokrovska.
To odražava rusku strategiju za koju vojni analitičari kažu da uključuje razmjenu velikih gubitaka na terenu za male, ali kontinuirane teritorijalne dobitke.
Šta slijedi?Trump je nagovijestio da bi drugi, trilateralni sastanak mogao uslijediti brzo — i da bi se možda mogao održati i na Aljasci.
Američki državni sekretar Marco Rubio govorio je 14. augusta o uslovima koji bi morali biti ispunjeni da bi se postigao trajni mir.
"Mislim da svi prepoznajemo da će morati biti razgovora o sigurnosnim garancijama. Moraće se razgovarati i o teritorijalnim sporovima i zahtjevima, te o tome oko čega se bore", rekao je Rubio.
Rusija će nastaviti insistirati na tome da se riješe ono što naziva "korijenskim uzrocima" sukoba, što Kremlj koristi kao diplomatski izraz za okončanje ukrajinskih nada o članstvu u NATO-u i korake ka efektivnom razoružavanju ukrajinske vojske.
Ciljevi svake strane sudaraju se s crvenim linijama druge.
Mir neće doći brzo niti lako.
Neposredno prije nego što je afganistanska prijestolnica pala u ruke talibana u augustu 2021. godine, Radio Slobodna Evropa(RSE) razgovarao je s nekoliko mladih stučnjaka u Kabulu koji su izrazili svoje strahove i zabrinutost za budućnost. Ove sedmice smo ih ponovo kontaktirali da vidimo kako su se njihovi životi razvijali.
Ahmad Dawood obavlja više poslova, od prodaje voća na ulici do rada kao pomoćni kuhar, kako bi osigurao da ima dovoljno hrane za svoju porodicu.
Dawood, krojač po struci, morao je zatvoriti svoju malu krojačku radnju u živopisnoj trgovačkoj četvrti Lycee Maryam u Kabulu prije četiri godine. Novi vladari Afganistana, ultrakonzervativni talibani, ne dozvoljavaju muškarcima da komuniciraju sa ženama koje nisu njihovi bliski rođaci.
"Odnio sam svoju šivaću mašinu kući, pa i dalje šijem haljine za neke od svojih starih redovnih mušterija", rekao je Dawood.
Dawoodove mušterije dolaze "diskretno" u njegovu kuću u jednoj sporednoj ulici naselja Khairkhana, gdje 28-godišnji krojač živi sa svojim starim roditeljima.
Ali Dawoodov posao je znatno opao, "ne samo zbog straha od talibana", već i zbog teške ekonomske krize i siromaštva koji su pogodili Afganistan.
"Ko razmišlja o novim haljinama kad nema hljeba", rekao je Dawood.
Nedostatak poslova i stroga ograničenja prava žena i djevojčica predstavljaju ključne probleme pod talibanskom vlašću, prema riječima nekoliko mladih stručnjaka iz Kabula koji su razgovarali za RSE.
Talibani, koji su se vratili na vlast nakon pada vlade koju je podržavao Zapad u Kabulu u augustu 2021. godine, ozloglašeni su po zabrani obrazovanja djevojčica nakon osnovne škole.
Ženama nije dozvoljeno da putuju bez muškog staratelja, da same izlaze na večeru, niti da rade za strane humanitarne organizacije koje su nekada zapošljavale hiljade žena širom zemlje.
Nema vremena za hobije"Danas većina ljudi u Afganistanu, uključujući srednju klasu, preživljava uz hljeb i čaj", rekao je Naseem Karimi, 29-godišnji bivši učitelj koji živi u naselju Karte Se.
Karimi je radio u privatnoj školi u centru Kabula i sanjao o pisanju romana i putovanjima u inostranstvo. Svoj život prije dolaska talibana opisuje kao "udoban", s "odgovarajućom platom" i "puno slobodnog vremena" koje je provodio uz hobije: čitanje i prisustvovanje večerima poezije.
Škola je izgubila polovinu svojih učenika — djevojčice — nakon zabrane njihovog obrazovanja. Desetine muških učenika također su napustile školu jer njihove porodice više nisu mogle priuštiti privatno obrazovanje.
Karimi je dao otkaz početkom 2022. godine jer mu "nova plata nije pokrivala ni trošak prevoza". Nije precizirao čime se trenutno bavi, ali je rekao da je od tada radio "na raznim projektima" i poslovima, uključujući fizički rad.
"Nemam više ni hobi ni san. Knjigu nisam pročitao već dugo", rekao je Karimi za RSE.
"Dolazim kući kasno i umoran sam od posla. Pojedem nešto, pa idem na spavanje i ujutro opet rano ustajem za posao. Nemam čak ni vremena da razgovaram s porodicom", rekao je.
Karimi, koji živi s roditeljima, pita se da li će "ikada moći da se oženi", jer je "postao previše siromašan da bi mogao izdržavati vlastitu porodicu".
Rad je za 'moju slobodu i mentalno zdravlje'Zainab Ramz, koja ima 26 godina, zarađuje 10.000 afganija (oko 150 američkih dolara) mjesečno radeći za jednu privatnu radio stanicu u Kabulu.
Ramz živi s roditeljima, mlađim bratom i sestrom, a kaže da joj skromna plata jedva pokriva osnovne troškove hrane i minibusa kojim putuje na posao. Njena "povremena luksuzna stvar" je sladoled s prijateljicama tokom vrelih ljetnih dana.
"Ali posao za mene nije samo novac. To je moja sloboda i način da sačuvam mentalno zdravlje, [i] daje smisao mom životu", rekla je za RSE.
Ramz nije izlazila iz kuće skoro šest mjeseci nakon što su talibani preuzeli glavni grad, svega nekoliko sedmica nakon što je diplomirala novinarstvo na Univerzitetu u Kabulu.
"Kružile su glasine da talibanski borci siluju ili prisilno udaju mlade žene", rekla je Ramz. "Ljudi su se jako bojali u prvim sedmicama i mjesecima, ali se to postepeno promijenilo."
"Jedan talibanski borac nam je jednom rekao da je, kada je prvi put došao u Kabul, bio iznenađen što su stanovnici Kabula muslimani i 'normalni' također, suprotno onome što su on i mnogi njegovi saborci zamišljali", prisjetila se.
Ramz je među Afganistankama koje su se vratile na posao u medijima, bankama, bolnicama, osnovnim školama i drugim državnim i privatnim institucijama. Nosi široku haljinu do članaka i maramu, što je odjevni kodeks koji propisuje talibanska vlast.
"Kao novinarki, nije mi dozvoljeno da obavljam intervjue jedan-na-jedan s talibanskim zvaničnicima. Ostavim poruku na njihovim telefonima tražeći komentar, a oni odgovore glasovnom porukom. Mogu postavljati pitanja na konferencijama za medije", rekla je Ramz o svom poslu.
Rad u afganistanskim medijima pod talibanima podrazumijeva i autocenzuru, kaže ona, poput izbjegavanja oštrih kritika na račun vođa grupe i njihove politike.
"Više nam nije dozvoljeno da ih nazivamo 'talibanima' u medijima. Sada je to 'vlada'", dodala je Ramz.
'Sada ima manje korupcije'U kabulskoj četvrti Makroyan, Sara Atazada pohađa privatni kurs engleskog jezika i nada se da će postati učiteljica u osnovnoj školi za djevojčice.
Privatni kursevi su posljednji preostali put ka visokom obrazovanju za djevojke u Afganistanu. Atazada nije uspjela završiti studije na Univerzitetu u Kabulu zbog talibanske zabrane obrazovanja žena nakon osnovne škole.
"Da rezimiram: Naši životi su se okrenuli naglavačke u ove četiri godine. Ekonomija je u rasulu. Zdravstveni sektor se urušava. Ljudi se bore da pronađu hranu", rekla je Atazada.
"Ali moram priznati talibanima da se sigurnost poboljšala pod ovom vlašću", dodala je Atazada, izražavajući stav koji dijele i drugi mladi stanovnici Kabula koji su razgovarali za RSE.
"Također, sada ima mnogo manje korupcije u državnim strukturama", rekla je novinarka Ramz.
Osim dvije decenije vojnog sukoba, Afganistanci su se svakodnevno suočavali s opasnošću od bombaških napada, za koje su uglavnom bili optuživani talibani dok su se borili protiv tadašnje vlasti između 2001. i 2021. godine.
"Da, postigli smo mir, konačno, ali također nam treba hrana, trebaju nam prilike i sloboda", rekao je Karimi, bivši učitelj.
"Za sada, osjećaj je kao da propuštamo najbolje godine svojih života."
Predstojeći sastanak američkog predsjednika Donalda Trumpa i ruskog čelnika Vladimira Putina potaknuo je prokremaljske medije i blogere da raspravljaju ne samo o očekivanim ishodima, već i o odabranoj lokaciji. Dopisnik Current Timea, Andrey Cherkasov, objašnjava zašto.
Sudija u SAD odobrio je razvod Vladimira Gusinskog i njegove supruge Elene Konstantinu s kojom je bio u braku 33 godine, posle trogodišnje pravne bitke tokom koje je nekada moćni ruski oligarh izjavio da je gotovo bankrotirao.
Presuda sudije Višeg suda u Konektikatu poslednji je u nizu problema Gusinskog, koga je ruski predsednik Vladimir Putin primorao na egzil početkom 2000-ih, dok je vlada preuzela njegovu privatnu kritičku TV stanicu NTV koju je osnovao.
Gusinski nije odgovorio imejl upit RSE za komentar. Ni Konstantinu nije odgovorila na poruku s upitom za komentar.
Konstantinu je 2022, navodeći "nepremostive razlike", tužila Gusinskog za razvod u Konektikatu, gde je par dugo posedovao vilu od 1.300 kvadratnih metara vrednu sedam miliona dolara, u elitnom predgrađu Njujorka, Griniču. Gusinski sada živi u Izraelu.
U presudi na 12 stranica, datiranoj na 23. juna, koju je dobio RSE, sudija Majkl D'Agostino (Michael) je opisao Gusinskog na vrhuncu njegove moći 1990-ih, kada je NTV bio uticajan kanal. Gusinski i njegovi medijski holding igrali su ključnu ulogu u podržavanju Putinovog prethodnika, Borisa Jeljcina.
Egzil pod prinudomNakon što je 2000. godine uhapšen, primoran da se odrekne kontrole nad NTV-om u ime državne gasne kompanije Gazprom i primoran na egzil, Gusinski je napravio još jedan unosan posao, producirajući i prodajući televizijske serije na ruskom jeziku ruskim kanalima, a kasnije i ukrajinskim kanalima.
Ta posao počeo je da posustaje oko 2014. godine, rekao je D'Agostino, pošto je Zapad uveo sankcije Rusiji kao odgovor na aneksiju ukrajinskog poluostrva Krim i posle "sukoba s (ruskom) vladom".
To se izgleda odnosi na odluku holdinga Gazprom Media da smanji kupovinu televizijskih serija Gusinskog. Prema rečima ljudi upoznatih s diskusijama, čovek zadužen za tu odluku bio je Mihail Lesin, bivši ruski ministar za medije.
Lesin, koji je kasnije sklonjen s posla u Gazprom Mediji, pronađen je mrtav u hotelskoj sobi u Vašingtonu 5. novembra 2015. godine, pod misterioznim okolnostima. Zvanična obdukcija, u koju je RSE ekskluzivno imao uvid, pokazala je da je Lesinovom vratu slomljena hioidna kost, što je dovelo u pitanje zvanično objašnjenje koje su objavili vašingtonska policija i Ministarstvo pravde SAD.
Do kraja 2018. godine, finansije Gusinskog su bile u užasnom stanju i on je rasprodao poslove i imovinu, pozajmljujući značajne kredite od banaka i privatnih lica. Tužen je u više jurisdikcija u SAD, Velikoj Britaniji i drugde, zbog neisplaćivanja miliona dolara raznih kredita.
Gusinski je privukao pažnju Federalnog istražnog biroa (FBI), koji je ispitivao Konstantinu i zaposlene u njihovoj vili u Griniču o mnogim njegovim poslovnim odnosima. To je uključivalo i njegov odnos s bivšim specijalnim agentom FBI-ja Čarlsom Mekgonigalom (Charles McGonigal) i Sergejem Šestakovim, bivšim diplomatom i poslovnim saradnikom Mekgonigala, koji je radio za Gusinskog.
Borba oko zaplene imovineU sudskim izjavama podnetim kao deo brakorazvodnog postupka, Gusinski je izjavio da nema prihoda i da je njegova jedina imovina vila u Griniču koju je delio s Konstantinu i druga vila u Griniču koja se nalazi nekoliko kilometara dalje.
Ta druga vila bila je u fokusu brutalne borbe oko zaplene imovine u kojoj se Gusinski suočio s bivšim prijateljem i zaposlenim po imenu Vladimir Lenski u "kako je opisano, najdužem sporu oko oduzimanja imovine u državi Konektikat", napisao je D'Agostino.
Gusinski "tvrdi da su svi njegovi milioni nestali, da je sav novac koji je imao koristio za otplatu dugova i da ionako više nema ništa sačuvano na računima", naveo je D'Agostino.
Međutim, sudija je takođe naveo da finansijske izjave Gusinskog nisu verodostojne, s obzirom na to da je godinama plaćao advokate za bitku oko oduzimanja imovine oko druge vile.
Gusinski je "napustio" Konstantinu, naveo je sudija, i "iskreno svedočio" da je otišao iz SAD da bi se preselio u Izrael iz "poreskih i poslovnih" razloga.
Sudija, koji je odredio nominalnu godišnju alimentaciju u iznosu od jednog dolara, takođe je presudio da Konstantinu dobije vlasništvo nad glavnom vilom u Griniču, zajedno s raznim umetničkim delima i nakitom koji su bili predmet spora.
Druga vila, čija je zaplena još uvek u toku, ostaje u vlasništvu Gusinskog, naložio je D'Agostino.
On je presudi naveo da saoseća s Konstantinu, tvrdeći da je ona bila odana i da je potpuno zavisila od Gusinskog tokom njegovog uspona i pada.
Sudija je citirao odlomak iz čuvenog ruskog romana Mihaila Bulgakova "Majstor i Margarita":
"Kao i Bulgakovljeva Margarita, (Konstantinu) bi zaista 'založila svoju dušu đavolu da sazna da li je živ ili mrtav'".
U proljeće 2024. godine, bjeloruska vlada je uvrstila Manalit fabriku radio-komponenti u Vitebsku u dobitnike Republičke počasne ploče za "izvanredne ekonomske rezultate". To je bio drugi put zaredom da je fabrika dobila ovo priznanje.
Ali ispostavilo se da je Manalit, ruski proizvođač sa sjedištem u Bjelorusiji, postao ključni dobavljač visokopouzdanih elektronskih komponenti za rakete, radare i avione koje Rusija koristi u ratu protiv Ukrajine.
U prve dvije godine ruske agresije na Ukrajinu u punom obimu, koja je započela u februaru 2022. godine, Manalitov godišnji profit se povećao skoro šest puta, gotovo u potpunosti zahvaljujući vojnom izvozu u Rusiju.
Manalitova historija odražava historiju mnogih u bjeloruskoj teškoj industriji. Osnovana u sovjetsko doba kao glavni proizvođač keramičkih kondenzatora, fabrika je zapala u krizu 1990-ih zbog pada potražnje. Do 2009. godine bila je gotovo u potpunoj likvidaciji.
Spas i transformacija 2011. godine došli su od njenog bivšeg konkurenta: fabrike Kulon, iz drugog najvećeg grada Rusije, Sankt Peterburga. Ruski investitori stekli su 51 posto kontrolnog udjela, efektivno pretvarajući Manalit u offshore proizvodnu bazu za rusku odbrambenu industriju.
Kondenzatori napravljeni za ratManalit se specijalizirao za višeslojne keramičke kondenzatore izuzetne izdržljivosti, certificirane za upotrebu u vojnim i svemirskim primjenama.
"Devedeset sedam posto naše proizvodnje služi ruskoj odbrambenoj industriji", rekao je direktor Manalita, Aleksandr Šumaher, kako je citirala državna novinska agencija BelTA u novembru 2020. godine.
Godine 2024., predsjednik Izvršnog odbora Vitebske regije Aleksandr Subocin napomenuo je da tvornica "radi sistematično" i da je u prethodne dvije godine pokazala rezultate koji "nisu mogli ne zadovoljiti".
Kondenzatori poput Manalitove serije K10-84 nisu namijenjeni potrošačkoj elektronici. Umjesto toga, nalaze se u sistemima za navođenje projektila, radarskim nizovima, modulima za elektroničko ratovanje i nuklearnim upravljačkim sistemima, gdje kvar može značiti gubitak misije ili oružja.
Rupa u sankcijamaZapadne sankcije nametnute Rusiji 2014. nakon aneksije Krima, prekinule su direktan pristup naprednoj zapadnoj elektronici za vojnu upotrebu.
No, Bjelorusija nije bila podložna istim ograničenjima sve do 2022. Skoro osam godina Manalit je iskorištavao tu prazninu, uvozeći opremu i materijale iz Evrope i Sjedinjenih Država, a zatim isporučujući gotove komponente u Rusiju kako bi zamijenio zabranjene zapadne dijelove.
Čak i danas, uprkos sankcijama Evropske unije (EU) i SAD-a, Manalitu je dozvoljeno da kupi slovenačke KEKO proizvodne linije, opremi ih japanskim Pro-face kontrolnim panelima (u vlasništvu francuskog Schneider Electrica) i nastavi da nabavlja američke prahove plemenitih metala za proizvodnju kondenzatora.
Dokazi u ratnim ruševinamaPrema riječima stručnjaka iz Glavne obavještajne uprave (HUR) ukrajinskog Ministarstva odbrane, kondenzatori K10-84 proizvedeni u Manalitu pronađeni su u ruskim balističkim raketama Iskander, krstarećim raketama Kalibr, krstarećim raketama lansiranim iz zraka Kh-101, raketama protivvazdušne odbrane S-200 i S-300, kao i u radarskim sistemima za protivbaterijski napad Zoopark.
"Sistem za kontrolu pritiska zraka u raketama Kh-101, svi kondenzatori i 80 posto mikročipova su bjeloruske proizvodnje. Što se tiče kontrolnih blokova u Iskanderima modela 2024, gotovo svaki kondenzator u njima je od Manalita“, rekao je stručnjak za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Veze do KremljaManalitov izvoz u Rusiju odvija se preko jednog dilera - Spetselektronkomplekt (SpecEk), glavnog dobavljača ruskog Ministarstva odbrane.
Carinski podaci koje su dobili RSE i Bjeloruski istražni centar pokazuju da je od oktobra 2022. do marta 2025. godine Manalit isporučio robu u vrijednosti od 43 miliona dolara SpecEku, od čega 96 posto čine keramički kondenzatori.
SpecEk je registrovan u ruskom zatvorenom registru dobavljača odbrane, čija lista navodi za isporuke navodi sljedeće partnere u Rusiji:
Rostec: Krovna kompanija za 350 odbrambenih preduzeća, koja proizvode 40 posto ruskih državnih narudžbi naoružanja.
Almaz-Antey: Proizvođač raketnih sistema S-300, S-400, Buk i Tor.
KRET: Sistemi za elektronsko ratovanje
UAC: Avioni Su, MiG i Tupoljev
Tactical Missiles Corporation: Precizne rakete, uključujući Kh-101
UralVagonZavod: Proizvodnja glavnih borbenih tenkova
Russian Helicopters: Borbeni avioni Mi-8, Ka-52, Mi-35
Ratni profiti, sankcijePrije početka rata velikih razmjera 2022. godine, godišnji profit Manalita iznosio je oko 1,4 miliona dolara. Do 2024. godine, neto profit je porastao na 6,2 miliona dolara. Kompanija je u posljednjih pet godina zabilježila rast od preko 460 posto.
Ostvarila je rekordne profite tokom najkrvavijeg sukoba u Evropi od Drugog svjetskog rata.
U maju 2023. godine, Ukrajina je sankcionirala Manalit zbog "direktnog olakšavanja ruske vojne agresije". U međuvremenu, ni EU ni Sjedinjene Američke Države nisu slijedile taj primjer, ostavljajući kompaniji otvoren pristup zapadnim dobavljačima.
Ovo je efektivno učinilo Manalit "kapijom za sankcije", bjeloruskim pravnim subjektom koji isporučuje zapadnu tehnologiju ruskoj vojsci.
Od pada pod rusku kontrolu 2011. godine, Manalit je modernizovan zapadnom opremom, održava otvoren pristup evropskim i američkim sirovinama i osigurao je ruski vojni certifikat. Takođe je isporučivao kondenzatore pronađene u raketama koje su pogodile više ukrajinskih gradova.
Dok zapadne vlade raspravljaju o novim sankcijama, kondenzatori proizvedeni u mirnoj bjeloruskoj fabrici nastavljaju svoj put od montažnih traka u Vitebsku do ruskih fabrika raketa i konačno do neba iznad Ukrajine.
Istraga je provedena uz pomoć informacija ukrajinskog projekta Slidstvo.Info i Bjeloruskog istražnog centra.
Četiri godine pošto su talibani ponovo preuzeli vlast u Avganistanu, Ujedinjene nacije kažu da je ultrakonzervativna grupa "bliža nego ikad ostvarenju svoje vizije društva koje potpuno briše žene iz javnog života".
Od povratka na vlast 15. avgusta 2021. godine, talibanski zvaničnici su uveli niz drakonskih pravila koja lišavaju avganistanske žene i devojčice njihovih prava i dostojanstva, saopštila je agencija za rodnu ravnopravnost UN Women 11. avgusta.
Vlada koju predvode talibani zabranila je devojčicama da idu u školu posle šestog razreda, dok je ženama zabranjen pristup većini poslova i političkom životu. Takođe van svojih domova moraju da se pridržavaju strogog islamskog kodeksa oblačenja.
Novi izveštaj Misije UN za pomoć u Avganistanu (UNAMA) potkrepljuje upozorenje koje je izdala organizacija UN Women, dokumentujući brojne slučajeve žena koje su pritvorili inspektori Ministarstva za promociju vrlina i sprečavanje poroka – talibanske policije za moral – zbog navodnog kršenja pravila oblačenja.
"Dekreti koje su talibani doneli kojima se ograničavaju prava žena i devojaka, međusobno deluju tako da stvaraju krug iz kojeg nema izlaska, potiskujući žene u privatne prostore i povećavajući njihovu ranjivost", saopštila je UN Women.
UN navodi da je više od 78 odsto avganistanskih žena izgubilo pristup obrazovanju, zaposlenju ili obuci otkako su se talibani vratili na vlast.
Na primer, u zapadnom gradu Heratu, saopštila je UNAMA, desetinama žena za koje se smatra da se ne pridržavaju pravila nošenja hidžaba, u maju je zabranjen ulazak na pijace ili korišćenje javnog prevoza. Nekoliko žena je pritvoreno dok im rođaci nisu doneli odeću da se potpuno pokriju, navodi se u izveštaju.
Talibani su zabranili ženama da putuju bez muškog staratelja, što je u nekim slučajevima uskratilo ženama pristup zdravstvenoj zaštiti i drugim vitalnim uslugama.
Prema UNAMA, talibanska policija za moral je naložila zdravstvenim ustanovama, vladinim kancelarijama, prodavnicama, pijacama i taksistima širom zemlje da uskrate usluge ženama koje nisu u pratnji muškog rođaka, takozvanog mahrama.
Na primer, u okrugu Gornji Majvand u južnoj provinciji Kandahar, talibanski inspektori su podsetili vozače, turističke agente i putnike na lokalnoj autobuskoj stanici da ženama i devojčicama nije dozvoljeno da putuju bez mahrama.
Kandaharska policija za moral je takođe naložila da zdravstvene radnice na posao prati muški staratelj sa "mahram ličnom kartom". Takve kartice izdaje Odeljenje za javno zdravlje koje vode talibani i njima se utvrđuje odnos između vlasnika kartice i zdravstvene radnice.
Avganistanske žene i devojčice učestvuju u protestu ispred Ministarstva prosvete u Kabulu 26. marta 2022. godine, zahtevajući da se srednje škole ponovo otvore za devojčice.
Dečji brakovi su takođe postali češći, dok su "žene sve više izložene nasilju, unutar i van svojih domova", saopštile su UN.
Organizacija UN Women predviđa da će prepreke u dobijanju zdravstvene zaštite za žene povećati stopu smrtnosti majki u Avganistanu za 50 odsto do 2026. godine.
Mnogi smrtni slučajevi su navodno posledica komplikacija u trudnoći koje su se mogle sprečiti, ali su pogoršane ozbiljnim nedostatkom kvalifikovanih babica i nedovoljno opremljenim zdravstvenim sistemom.
Očekuje se da će nedostatak specijalista biti još gori u narednim godinama, pošto su talibani zabranili ženama da studiraju i zatvorili su privatne škole koje su nudile kurseve za babice, negu i laboratorijsku pomoć.
UN Women upozorila je da su rezultati represivne politike talibana prema ženama u Avganistanu "razarajući".
"Žene žive kraće i manje zdravo", saopštila je agencija UN.
Situacija za žene i devojčice u Avganistanu "sve je neodrživija" pod talibanima, saopštila je agencija i upozorila da će "bez hitne akcije ova neodrživa realnost postati normalizovana, a da će žene i devojčice biti potpuno isključene" iz javnog života.
Ukrajinci koji su pred rusku invaziju na njihovu zemlju izbegli na Aljasku sastanak predsednika SAD Donalda Trampa (Trump) i predsednika Rusije Vladimira Putina dočekuju s nevericom, ali i nadama da bi taj susret mogao dovesti do kraja rata.
Na Aljasci je utočište, kao i više od hiljadu Ukrajinaca, pronašla Olga Demčenko. Poreklom iz sela Zarično u Dnjepropetrovskoj oblasti, dve nedelje posle početka Rusije invazije, ona je s njeno dvoje dece otišla vozom za Poljsku.
Ona kaže da je tamo živela šest meseci, ali da nije mogla da nađe posao, pa je na društvenim mrežama napisala da želi da se preseli u SAD.
Predstavnik organizacije Nova šansa, koja pomaže ukrajinskim ratnim izbeglicama s preseljenjem, humanitarnom pomoći i papirologijom od prvih dana rata, odgovorio je na njenu objavu.
Ta organizacija je za RSE navela da je oko 1.300 interno raseljenih lica iz Ukrajine pronašlo utočište na Aljasci. Ukupno, ta država ima više od 740.000 stanovnika.
Olena Demnčenko je bila jedna od prvih Ukrajinki koje su stigle u državu u okviru programa "Jedinstvo za Ukrajinu" (U4U).
Šta je 'Jedinstvo za Ukrajinu'?To je jedan od glavnih programa u okviru kojeg su ukrajinske ratne izbeglice mogle da uđu u SAD i dobiju "humanitarni boravak", pošto bi obezbedili podršku Amerikanaca (sponzora) spremnih da pruže pomoć. Prema podacima Ministarstva unutrašnje bezbednost SAD, od marta 2024. godine, više od 187.000 Ukrajinaca je stiglo u državu u okviru ovog programa.
U februaru 2025. godine, države su obustavile razmatranje zahteva za imigraciju podnetih u okviru niza programa, uključujući "Jedinstvo za Ukrajinu". Ministarstvo unutrašnje bezbednosti je to objasnilo potrebom za dodatnim proverama kako bi se sprečile prevare i pretnje po nacionalnu bezbednost SAD. Razmatranje zahteva je nastavljeno 9. juna posle odluke američkog suda, kako je izvestila advokatica za migracije, počasna konzulka Ukrajine u Filadelfiji Irina Mazur.
"Pisali su nam: 'Čekamo vas na Aljasci.' I to je bilo veliko iznenađenje. Sve što sam znala o Aljasci bile su planine, medvedi, puno snega. Ali stvarnost se ispostavila potpuno drugačijom: to je veoma lepo mesto koje me podseća na Zakarpatje. Svi su veoma prijateljski nastrojeni, ovde nam se mnogo sviđa", rekla je Demenčenko.
Porodica se nastanila u gradu Igl River, koji je nešto više od 20 kilometara udaljen od Ankoridža, najvećeg grada u državi. Tu Olenina deca idu u školu, a ona sama radi u prodavnici. Ona kaže da i Ukrajinci i meštani razgovaraju o sastanku predsednika SAD Donalda Trampa i ruskog lidera Vladimira Putina, najavljenom za 15. avgust, koji će se održati u Ankoridžu.
"Polažemo velike nade u taj sastanak, verujemo da može nekako imati dobar efekat, da će se rat konačno završiti. I malo je tužno što Zelenski neće biti tamo – u početku smo mislili da će i naš predsednik doći. Ali i dalje verujemo da će ovaj sastanak dobro proći za Ukrajinu", navela je Olena Demčenko.
"I takođe želim da napomenem da ovde vidimo veliku podršku našoj zemlji. Svaki put kada smo prikupljali sredstva, a to je bilo više puta, Amerikanci su nas veoma podržavali. Radim u prodavnici, danas su mi prišle četiri osobe i rekle: 'Da, vi ste Ukrajinka. U petak – sastanak. Šta mislite o tome? I znajte da smo uz vas, sve će biti u redu, mi smo za Ukrajinu'", dodala je ona.
Bela kuća je objasnila da ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski nije pozvan da učestvuje na bilateralnom sastanku jer je Putin "tražio sastanak s Trampom".
'Aljaska je centar sveta'Katerina Klimenčenko je dočekala invaziju u Sumiju. Odlučila je da se preseli na Aljasku posle sedam meseci velikog rata u okviru programa U4U.
"Desilo se da je na Aljasci bila porodica koju nikada ranije nismo poznavali niti videli, ali koja je odlučila da nas prihvati. Tako sam krenula u nepoznato, gde nikoga nisam znala. Ova porodica je američka, nisu rođeni na Aljasci, već su se doselili ovde iz drugih država. Ovaj par je postao naš. Zovemo ih aljaski mama i tata, i dalje komuniciramo, održavamo veoma, veoma bliske veze sa njima", rekla je Katerina.
Ona živi u Ankoridžu gde je rodila drugu ćerku, dok je starija krenula u školu. Prema njenim rečima, grad ne samo da raspravlja o predstojećem sastanku Trampa i Putina, već se priprema i za posetu lidera zemalja.
"Mnogi ljudi nisu baš zadovoljni dolaskom predsednika Ruske Federacije, jer je ta osoba počinila mnogo zločina. Kažu da sada svi pričaju o Aljasci – centru sveta i sve zanima ovaj događaj. Čak je i školski okrug danas dobio pismo, deca se obično voze u školu i nazad autobusom, da su moguće komplikacije na putevima, niko ne zna da li će putevi biti zatvoreni ili ne. Zato se ljudi pripremaju", rekla je Katerina.
Zašto je Aljaska domaćin samita objasnio je guverner države Majk Danlivi (Mike Dunleavy). Prema njegovim rečima, Aljaska je "najvažnije strateško mesto na svetu", na raskrsnici Severne Amerike i Azije, s Arktikom na severu i Tihim okeanom na jugu.
"Sa samo dve milje (3,2 kilometra) koje dele Rusiju od Aljaske, nijedno drugo mesto ne igra važniju ulogu u našoj nacionalnoj odbrani, energetskoj bezbednosti i liderstvu na Arktiku", napisala je guverner na mreži X.
Zašto će država Aljaska biti mesto susreta dva lidera, Katerina ima svoju verziju.
"Verovatno zato što je teritorijalno zgodno – let nije previše dug za obe strane, najverovatnije. A zašto je to tako? Nije tajna da je i Aljaska nekada pripadala Rusiji. Zato ima toliko razgovora, mišljenja među ljudima, ona su različita", rekla je Katerina.
'Nema šta da se priča, treba pritiskati'Olha Korolj je početak rata dočekala s porodicom u Dnjepru. Kasnije je, zajedno sa suprugom i troje maloletne dece, otišla u Nemačku. A od aprila 2023. godine živi i u Ankoridžu.
Njene dve ćerke i sin idu u školu, a par radi. Olha Korolj je oko godinu dana učila da bi dobila licencu za frizerku i šminkerku, a sada iznajmljuje radno mesto u salonu lepote.
Ona priznaje da ju je, kao i mnoge druge, iznenadila vest o sastanku Donalda Trampa s Putinom na Aljasci.
"Mnogi ljudi uopšte ne znaju šta da očekuju. To je takav šok – kako Putin, ratni zločinac, zapravo dolazi u Ameriku. To je jednostavno besmislica, posebno za nas Ukrajince. Kako možete razgovarati sa osobom koja ne želi da se rat završi? On (Putin) sprovodi apsolutno nehumanu, brutalnu politiku prema Ukrajini. Kao Ukrajinka, smatram da tu nema o čemu da se razgovara – treba vršiti pritisak i to snažan na tu osobu i tu zemlju", rekla je Korolj.
Ona kaže da planira da učestvuje u skupovima podrške Ukrajini i protiv posete ruskog predsednika, koji će se održati u gradu u kojem živi 14. i 15. avgusta. Događaj je na društvenim mrežama najavila nevladina organizacija Stand Up Alaska, koja se zalaže za socijalnu, stambenu, ekonomsku i rasnu pravdu u državi, a takođe pojačava glasove nedovoljno zastupljenih.
"Ruskog predsednika Vladimira Putina, ratnog zločinca koga traži Međunarodni krivični sud, Trampov režim je pozvao na Aljasku da 'podeli' Ukrajinu. Ovo se dešava pred našim nosom, a našim saveznicima nije ni ponuđeno mesto za pregovaračkim stolom. Suprotstavljamo se nepravdi koja godinama uništava dostignuća zajednice", rekla je za RSE Lusijen Dajer (Lucien Dyer), direktorka komunikacija Stand Up Alaska.
"Protesti će trajati dva dana kako bi svi mogli da se uključe – uzimajući u obzir različite rasporede rada članova i ograničenja mobilnosti kako bi se pojačala poruka: Aljaska podržava Ukrajinu, uprkos izjavama naših izabranih zvaničnika. Narod ne podržave izraze mržnje ili nasilja u bilo kom obliku", dodala je Dajer.
Olha Korolj, učešćem u akciji, nastoji da prenese svoje mišljenje: teritorija Ukrajine je nedeljiva i mišljenje Ukrajinaca mora biti saslušano.
"Želela bih da podsetim Trampa i njegovu administraciju da je Ukrajina, pre svega, oštećena strana. Što se tiče mišljenja Ukrajine, ono mora biti uzeto u obzir. Ne možemo dati teritoriju agresoru, jer to izaziva još veću agresiju, još veće zauzimanje teritorije i, shodno tome, još veće zaoštravanje sukoba, proširenje rata. Stoga mislim da je to ono što treba naglasiti", rekla je ona.
Ona je dodala da želi da se rat završi i da nastupi mir, ali i da "svetsko rukovodstvo izvrši pritisak na Rusiju, da ta zemlja više ne može nikoga da napada i da više ne može biti agresor".
*Priredio Andrej Zarević prema tekstu Ukrajinskog servisa RSE