Iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamnei, pojavio se prvi put u javnosti od početka 12-dnevnog rata sa Izraelom, u kojem je izraelska vojska ubila nekoliko vodećih iranskih političkih, vojnih i naučnih lidera. Iranska državna televizija je 5. jula prikazala Hamneija kako maše masi koja skandira dok je ulazio u džamiju koja se nalazi pored njegove rezidencije u Teheranu. Hamnei je prisustvovao ceremonijama povodom obeležavanja Ašure, važnog islamskog dana sećanja, a državni mediji su naveli da nije održao govor na događaju. Drugi prisutni su govorili o "otporu" napadima i da se Iran "nikada neće predati", što je navodio Hamnei u ranijim izjavama, javili su državni mediji. Hamnei (86), nekada sveprisutno lice Islamske republike, povukao se u gotovo potpunu izolaciju tokom rata koji je Izrael pokrenuo 13. juna usred izveštaja da je na izraelskoj listi za odstrel. Njegova jedina pojavljivanja - nekoliko video izjava, od kojih je druga očigledno snimljena u bunkeru sa smanjenim kvalitetom produkcije, slabo su uverila naciju. Predsednik SAD Donald Tramp rekao je da je najmanje dva puta sprečio napade Izraelaca na Hamneija. Tramp je jednom naglasio u poruci usred oštrih izraelskih napada da su Sjedinjene Države bile informisane o tome gde se nalazi, ali da nemaju nameru da ga ubiju. Američka vojska je takođe izvela vazdušne napade na iranske nuklearne objekte tvrdeći da ih je uništila, iako je detalje teško potvrditi. Odsustvo vrhovnog vođe bilo je predmet spekulacija na društvenim mrežama u Iranu, a povremeno i meta šala. Uprkos gubicima koje je Iran pretrpeo, posebno u svom nuklearnom programu i vojnom rukovodstvu, Hamnei je u snimljenoj poruci od 26. juna tvrdio da je Iran pobedio u sukobu protiv Izraela i Sjedinjenih Država, što su ponovili i drugi državni zvaničnici i mediji. U međuvremenu, Taker Karlson, bivši voditelj Foks njuza i medijska ličnost desne orijentacije u Sjedinjenim Državama, 5. jula je rekao da je obavio intervju sa iranskim predsednikom Masudom Pezeškijanom koji će biti objavljen "za dan ili dva". U video poruci na X, Karlson je rekao da je intervju obavljen na daljinu i preko prevodioca. Karlson je rekao da je takođe ponudio da intervjuiše izraelskog premijera Bendžamina Netanjahua, ali da još nije dobio odgovor. Netanjahu bi trebalo da se sastane sa Trampom u Vašingtonu 7. jula. Izvor: Radio Farda, AP

Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski pozdravio je nove sporazume sa saveznicima za koje je rekao da će obezbediti "stotine hiljada" novih dronova za borbu protiv Rusije, dok je američki predsednik Donald Tramp nagovestio moguće dodatne sankcije protiv Moskve zbog odbijanja sporazuma o prekidu vatre. U video obraćanju, Zelenski je 5. jula rekao da će odvojeni sporazumi sa kompanijom iz SAD-a i evropskim saveznicima, uključujući Dansku i Švedsku, omogućiti Ukrajini da pogodi važne ciljeve unutar Rusije, uključujući objekte odbrambene industrije, vazduhoplovne baze i rafinerije nafte. Ukrajina "priprema nove korake koji će Rusiji zaista pružiti osećaj da će platiti za ovaj rat. Mora postojati odgovornost za agresora. I biće – potpuno pravedno i oštro". Ove izjave dolaze u neizvesnim vremenima za Kijev u vezi sa snabdevanjem oružjem od njegovog najvažnijeg saveznika. Ukrajinski zvaničnici su 2. jula reagovali šokirano kada su Sjedinjene Države objavile planove da obustave neke isporuke oružja koje su ranije isporučile Ukrajini pravdajući se da su sopstvene zalihe smanjene. Izjave su usledile nakon što je Tramp rekao da njegov ruski kolega Vladimir Putin razume da bi moglo doći do novih sankcija jer Moskva nastavlja da odbacuje insistiranje Vašingtona na prekidu vatre u Ukrajini. Govoreći u emisiji "Air Force One" 4. jula, Tramp je rekao: "Znate, mnogo pričamo o sankcijama i on razume da bi do njih moglo doći". On je rekao i da je "razočaran" telefonskim razgovorom sa Putinom 3. jula. Mnogi posmatrači kažu da Putin ne žuri da pristane na sporazum o prekidu vatre verujući da dobija rat na terenu i da je vreme na njegovoj strani. Rusija je, međutim, pretrpela ogromne gubitke u ljudstvu, a njena ekonomija je pretrpela veliki udarac zbog rasta potrošnje na odbranu. "On želi da ide do kraja, da nastavi da ubija ljude, to ne ide dobro", rekao je Tramp dodajući da je "veoma nezadovoljan" liderom Kremlja. Nekoliko sati ranije, Tramp je imao, kako je rekao, "dobar razgovor" sa Zelenskim. Zelenski je više puta pozivao Sjedinjene Države da uvedu jače sankcije Rusiji kako bi dovele Moskvu za pregovarački sto. Od stupanja na dužnost u januaru, Tramp nije uveo nikakve nove sankcije Rusiji. Njegova administracija je takođe ublažila njeno sprovođenje, kažu stručnjaci. Tramp je rekao da bi uvođenje sankcija Rusiji naštetilo mirovnim pregovorima. Zelenski je 5. jula ponovo pozdravio razgovor sa Trampom ocenjujući ga kao "najproduktivniji" koji je ikada vodio sa američkim liderom. "Što se tiče razgovora sa predsednikom Sjedinjenih Država, koji se održao dan ranije, to je verovatno bio najbolji razgovor koji smo vodili tokom celog ovog vremena, najproduktivniji", rekao je Zelenski u svom večernjem video obraćanju. "Razgovarali smo o pitanjima protivvazdušne odbrane i zahvalan sam na spremnosti da pomogne. Raketni sistem Patriot je upravo ključ za zaštitu od balističkih pretnji". Zelenski je rekao da su dvojica lidera razgovarali o "nekoliko drugih važnih pitanja" koja će zvaničnici dve strane razmatrati na predstojećim sastancima. Međutim, nije bilo odmah jasno kakvi su, ako ih uopšte ima, konkretni rezultati koje su doneli razgovori Trampa i Zelenskog. Na pitanje novinara da li se Vašington složio da Kijevu obezbedi dodatne rakete protivvazdušne odbrane Patriot, Tramp je odgovorio: "Trebaće im za odbranu... Trebaće im nešto jer su prilično jako pogođeni". Takođe 4. jula, Tramp je razgovarao o raketama Patriot u telefonskom razgovoru sa nemačkim kancelarom Fridrihom Mercom, jednom od niza razgovora koje je vodio sa zapadnim liderima na Dan nezavisnosti SAD. Berlin je otvorio mogućnost da kupi Patriot od Vašingtona, a zatim ih obezbedi Kijevu. Zelenski je ranije rekao da je Ukrajina postigla "sporazum sa jednom od vodećih američkih kompanija o značajnom povećanju zajedničkih napora" u vezi sa dronovima, uključujući presretače, koji su postali ključni za ukrajinske odbrambene napore protiv Rusije od potpune invazije Moskve 2022. godine. "Potpisan je sporazum sa jakom američkom kompanijom Svift Bit (Swift Beat)", objavio je Zelenski na svom zvaničnom Telegram kanalu dok je započinjao posetu Danskoj 3. jula. "Govorimo o stotinama hiljada dronova već ove godine i mogućnosti značajnog povećanja proizvodnje sledeće godine". Svift Bit je osnovao bivši izvršni direktor kompanije Gugl Erik Šmit koji se pridružio ceremoniji potpisivanja sa Zelenskim i ministrom odbrane Rustemom Umerovim. Kompanija, za koju je kabinet Zelenskog saopštio da već ima značajno prisustvo u Ukrajini, specijalizovana je za dronove pokretane veštačkom inteligencijom i već je sarađivala sa ukrajinskim inženjerima i vojnim zvaničnicima. Kompanija nije bila odmah dostupna za komentar. Zelenski je takođe pozdravio sporazum sa evropskim saveznicima dok nastoji da učvrsti podršku usred neizvesnosti u vezi sa dugoročnom podrškom SAD. Izdvojio je sporazum sa Danskom o koproizvodnji oružja u toj zemlji. "Sa Danskom sada imamo nove sporazume o koproizvodnji oružja. Sporazum je... potpisan juče", rekao je. "Radićemo na danskoj teritoriji", rekao je dodajući da je to prvi značajan napor da se iskoriste ukrajinski proizvodni kapaciteti u inostranstvu. Zelenski je obećao da će slični "sporazumi uslediti". "Zajednički rad na teritoriji Danske, a uskoro i u drugim ključnim zemljama partnerima, omogućava nam da se još više proširimo", rekao je Zelenski. "Ovo se odnosi na dronove i mnoge druge vrste hitno potrebnog oružja". Takođe je rekao da su se Švedska i Letonija dogovorile o "novim paketima odbrambene podrške". Rusija je poslednjih nedelja intenzivirala vazdušne napade na Kijev i druge gradove. Moskovske snage su pokrenule najveći napad dronovima u 40-mesečnom ratu u noći između 3. i 4. jula. Dok je Zelenski slavio potencijalni priliv zaliha dronova, gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanjin je rekao da je ruska protivvazdušna odbrana oborila četiri ukrajinska drona koja su se kretala ka prestonici primoravajući jedan od glavnih aerodroma u prestonici da privremeno obustavi odlazne letove. Lokalni Telegram kanali su izvestili da je više od 170 letova odloženo, a oko 50 otkazano na moskovskom aerodromu Šeremetjevo. Rusko Ministarstvo odbrane je posebno saopštilo da su jedinice protivvazdušne odbrane uništile 48 ukrajinskih dronova za nešto više od pet sati uveče 5. jula. Izvor: Ukrajinski servis RSE, dpa

U jednom trenutku tokom iscrpljujuće 110-dnevne misije u uništenom ukrajinskom gradu Toretsku, Dmitro, vojnik 100. odvojene mehanizirane brigade Ukrajine, prisluškivao je radio razgovore među ruskim vojnicima. "Više puta smo čuli naredbe komandanata jurišnicima: 'Ne uzimajte nikoga živog'" rekao je u intervjuu prošlog mjeseca u Kramatorsku, oko sat vremena vožnje sjeverozapadno. Govorio je pod uslovom da se koristi samo njegovo ime. "Borbe ovdje su bile žestoke, kao što razumijete." Dok ruska sveopšta invazija ulazi u četvrto ljeto, ukrajinske jedinice koje su pod opsadom i iscrpljene, poput 100. brigade, nastavljaju polako bivati savladavane od veće vojske, s više ljudi, više oružja, više municije i Kremlja odlučnog da prisili Kijev na kapitulaciju. Rusija je posljednjih sedmica ubrzala tempo operacija na ratištu. Da li se radi o njenoj očekivanoj ljetnoj ofanzivi ili će taj napor tek uslijediti, otvoreno je pitanje. U svakom slučaju, očekuje se da će Moskva u narednim mjesecima dostići stravičnu prekretnicu: milion vlastitih vojnika ubijenih ili ranjenih. To je znatno više od svih žrtava koje su Rusija i Sovjetski Savez pretrpjeli u svim sukobima od Drugog svjetskog rata zajedno. Ljetna ofanziva još nije u toku, rekao je Ivan Torres, penzionisani major američke vojske koji je sada viši analitičar ruskih oružanih snaga za Rochan Consulting, poljsku istraživačku grupu. "Rusi trenutno prelaze na ljetnu kampanju, konsolidujući nedavne dobitke, rekonstituirajući svoje snage i dovodeći rezervne snage i opremu, a sve to uz održavanje pritiska i ofanzivnog zamaha", rekao je. "Ono što (Rusi) žele do kraja ljetne ofanzive jeste da zauzmu cijelu Donjecku (regiju). Ostvarili su spor postepeni napredak, ali uz vrlo, vrlo visoku stopu žrtava", rekao je Rajan Menon, direktor Programa velike strategije u Defense Priorities, washingtonskom think tanku. Evo pregleda stanja nakon više od 40 mjeseci najvećeg kopnenog rata u Evropi od 1945. godine. SumiLinija fronta duga 1.100 kilometara, gdje se Ukrajina bori da zadrži ruske snage, proteže se otprilike od donjeg toka rijeke Dnjepar u blizini južnog grada Hersona do sjeveroistoka u blizini gradova Pokrovsk i Toretsk, a zatim sjeverno do Časiv Jara i Kupjanska u blizini ruske pogranične regije Belgorod. Ali 300 kilometara sjeverozapadno od Kupjanska ruske trupe pritiskaju Sumi, grad s prijeratnim stanovništvom od 255.000 stanovnika. Sumi se nalazi na glavnom autoputu koji vodi sjeverno do ruske granice i Kurske regije, koju je Ukrajina napala prošlog avgusta, posramivši Kremlj. Krajem aprila, ruske trupe, pojačane s oko 11.000 Sjevernokorejaca, konačno su potisnule posljednje ukrajinske jedinice iz Kurska. Posljednjih sedmica ruski komandanti su pokrenuli fokusiranu ofanzivu malih razmjera sa sjevera ciljajući Sumi. Od 3. jula, ruske snage su bile oko 20 kilometara izvan grada. Ruski zvaničnici su opravdali prodor prema Sumiju kao pokušaj stvaranja "duboke tampon zone" duž granice. Upitan o ofanzivi tokom investicione konferencije u Sankt Peterburgu sredinom juna, predsjednik Vladimir Putin je iznio jedva prikrivenu prijetnju da će zauzeti grad. "Nemamo cilj zauzeti Sumi. Ali u principu, ne isključujem to", rekao je. Nekoliko dana kasnije, 26. juna, vrhovni komandant Ukrajine tvrdio je da je rusko napredovanje na Sumi zaustavljeno. "Na osnovu rezultata iz maja i juna, možemo reći da je talas pokušaja 'ljetne ofanzive' koju je neprijatelj pokrenuo sa ruske teritorije ugušen", rekao je general Oleksandr Sirski. "Od ove sedmice, napredovanje ruskih trupa u pograničnom području Sumske regije je zaustavljeno, a linija borbenog kontakta je stabilizovana." Sumi "je podrška, iako važna", rekao je Torres. "Ona drži značajne ukrajinske snage vezane u nekritičnom operativnom pravcu, a istovremeno omogućava Rusima da steknu kontrolu nad bitnim dijelom terena." Časiv JarRuske trupe prodiru u grad Časiv Jar u Donjeckoj regiji od proljeća 2024. godine, nakon što su u februaru iste godine zauzele veći grad Avdijivku. Ukrajinske snage su veći dio 2024. godine držale ruske vojnike na distanci, oslanjajući se na kanal za navodnjavanje kao prirodnu odbranu. Međutim, od ove sedmice ruske jedinice su okupirale oko 90 posto grada, prema podacima analitičke grupe DeepState. Posljednjih dana, ruske snage su takođe napredovale prema Kostantinovki s juga, rekao je Viktor Kevljuk, rezervni pukovnik ukrajinske vojske i analitičar u Centru za odbrambene strategije, kijevskom think tanku. "Situacija je teška, neprijatelj ima minimalan napredak, ne može čak ni postići taktički uspjeh u području Časiv Jar, što bi doprinijelo proboju", naveo je u e-mail poruci. Ako bi Ukrajina u potpunosti izgubila Časiv Jar, to bi ruskim snagama dalo prednost u visini s koje bi mogle prijetiti i bombardirati Kostantinivku, grad na jugozapadu koji se nalazi na raskrsnici željezničkih i autoputeva. To bi ugrozilo i ukrajinske linije snabdijevanja i gradove Slavjansk i Kramatorsk, koji su glavna mjesta za prikupljanje ukrajinskih snaga. "Ukrajinski problem je problem da ne mogu biti svugdje u isto vrijeme, a Rusi su masovno povećali napade dronovima po cijelom istočnom frontu", rekao je Menon. "Aktivni su u toliko područja da Ukrajinci jednostavno ne mogu sve pokriti." PokrovskOko 55 kilometara jugozapadno od Časiv Jara nalazi se Pokrovsk, još jedan veći grad gdje su Ukrajinci izgradili moćne odbrambene položaje. To je prisililo ruske trupe da prodiru na jug i zapad, zauzimajući jedan sporedni put kod sela Kotilne. Veći autoput, E50, ide zapadno od Pokrovska prema glavnom gradu Dnjepru. Gubitak tog puta bi ugrozio Pokrovsk. A gubitak Pokrovska bi doveo u opasnost cijeli pojas prve linije za Ukrajinu, niz industrijskih gradova i rudnika koje stručnjaci nazivaju "aglomeracijom". "Glavni cilj ljetne ofanzive je potpuna okupacija Donjecke regije, odnosno zauzimanje aglomeracije Slavjansk-Kramatorsk", rekao je Kevljuk. "Ako bih morao imenovati dva mjesta koja su pod napadom i koja bi, ako bi ih Rusi zauzeli, bila napadnuta, ne znam da li bi to promijenilo pravila igre, ali bi zaista bio ozbiljan udarac, to bi bili Pokrovsk i Kostjantinivka jer Kostjantinivka ostavlja otkrivenim tu veliku, urbanu površinu, od Izjuma sve do Kramatorska", rekao je Menon. "Rusi su daleko od toga da ih mogu osvojiti", rekao je. "Pitanje je: koliko dugo? Imamo mnogo vremena prije nego što ljetna ofanziva propadne." U izjavama od 28. juna, Sirski, ukrajinski vrhovni komandant, takođe je upozorio na ruske napore da prodru sjeveroistočno od Pokrovska, prema gradu Dobropilja. Više od četiri julaKako se sukob razvijao u rat iscrpljivanja, i Ukrajina i Rusija su požurile da uvedu novu tehnologiju i nove taktike. Dok su se ruske snage uveliko oslanjale na samu masu i vatrenu moć kako bi iscrpile Ukrajince, Kijev su mnogi stručnjaci smatrali okretnijim i inovativnijim, posebno kada su u pitanju dronovi. U međuvremenu, širenje dronova pomaklo je taktike od teških oklopnih vozila ka brzim motociklističkim jedinicama kako bi se savladala odbrana. Za Rusiju je ovo pokazatelj njenih vlastitih velikih neuspjeha, rekao je Menon: "Izgubili su toliko tenkova i oklopnih transportera zbog ukrajinskih dronova i artiljerije da su odustali od velikih oklopnih napada i okrenuli se motociklima, pa čak i neoklopnim putničkim kombijima". Sa većom populacijom i unosnijim taktikama regrutacije, ruski komandanti su se mogli osloniti na taktike "mljevenje mesa": krvave, frontalne, pješadijske napade koji rezultiraju ogromnim žrtvama, ali savladavaju ukrajinsku odbranu. "Govorimo o dronovima, napadima motociklima, novim sistemima (elektronskog ratovanja), poboljšanoj (vještačkoj inteligenciji) sistema komandovanja i komunikacije na bojnom polju i dronovima, ali svi su oni dio većeg organskog sistema, kompleksa za izviđanje i vatrene napade", rekao je Torres. "Upravo ti pristupi dominiranju ratištem kroz brzi lanac ubijanja povezan sa poboljšanim senzorima za sisteme pucanja, analizom obavještajnih podataka i izvršavanjem komandi učinili ukrajinsko ratište tako smrtonosnim", rekao je. "Zato se ratište pretvorilo u iscrpljujuću muku." "Ipak, Rusija ima prednost u ljudstvu i opremi i može zadržati inicijativu i ostvariti napredak", dodao je. I dok su ukrajinske inovacije u ratovanju dronovima izazvale pohvale, njene borbe s ljudstvom i regrutovanjem nisu. Uprkos reviziji zakona o mobilizaciji i propisa o vojnoj službi, ukrajinski komandanti se i dalje bore da mnoge jedinice budu u potpunosti popunjene, a da ne spominjemo da su dobro odmorne i snabdijene. "Postoji značajna kriza u regrutovanju, mobilizaciji, obuci i raspodjeli opreme u ukrajinskim oružanim snagama", rekao je Torres. "Međutim, čak i ako bi se sva ova pitanja riješila, to ne bi riješilo veći problem lošeg upravljanja ratištem, loše komande i kontrole, neefikasnog rukovodstva i krajnje neadekvatne organizacijske strukture za Ukrajince." "Vrijeme radi protiv Ukrajinaca", rekao je. Prošle jeseni, ukrajinski komandanti su predstavili velike planove restrukturiranja organizacije svoje vojske, prelazeći sa strukture brigade na veću strukturu korpusa. "Imaju vrlo značajne probleme, ali za mene je ono što je izvanredno to što su uspjeli ostati u igri", rekao je Menon. Yehor Lohinov izvještava iz Kramatorska, a Mike Eckel iz Praga

Na gruzijsko-ruskoj granici mnogi Ukrajinci koje su deportirale ruske vlasti nalaze se u teškim uvjetima. Čak se i oni s važećim dokumentima suočavaju s preprekama, budući da sve češće deportacije i nadolazeće promjene gruzijskih zakona o migraciji dodatno otežavaju njihov povratak kući. Većinom se radi o bivšim zatvorenicima iz kaznenih ustanova na ukrajinskom teritoriju koji je Moskva nasilno zauzela, a koji se sada deportiraju preko Gruzije.

Dok višemjesečni pregovori predvođeni Sjedinjenim Američkim Državama propadaju u pokušaju postizanja primirja između Rusije i Ukrajine, Kremlj je iskoristio to vrijeme da značajno poveća zračne napade na Kijev i druge ukrajinske gradove. Prema podacima koje je prikupio Projekat za evidenciju lokacija i događaja oružanih sukoba (ACLED), Rusija je gotovo udvostručila mjesečni broj ispaljenih raketa i dronova na Ukrajinu između decembra 2024. i maja 2025. Brojevi su rasli svakog mjeseca – sa 1.269 u decembru na 2.436 u maju. Američki ACLED je zabilježio 2.110 napada između 1. i 27. juna, ali taj broj ne uključuje zračne udare tokom prošlog vikenda, za koje je Kijev rekao da su bili najveći od početka rata. Zvanični podaci koje je dostavilo Ukrajinsko ratno zrakoplovstvo pokazuju još veće brojke. Navode da je Rusija u junu ispalila rekordnih 5.438 dronova. Šesnaesterostruko povećanje napada dronovimaTo predstavlja otprilike 25 posto više u odnosu na maj 2024. godine i čak 16 puta više u odnosu na juni 2024. Podaci također pokazuju da su se i raketni napadi gotovo udvostručili u istom periodu. Trenutni ruski zračni napadi uzrokuju stotine smrtnih slučajeva svakog mjeseca, uključujući i veliki broj civilnih žrtava. Jedan od razloga za ovako nagli porast napada jeste to što je Rusija značajno povećala proizvodnju dronova. Ukrajinska vlada procjenjuje da Rusija sada može proizvesti oko 5.000 dronova mjesečno. To uključuje modernizirane verzije iranskih dronova Šahed, koji su efikasniji u izbjegavanju ukrajinske protuzračne odbrane. "[Ruski dronovi] sada koriste snažniju bojevu glavu. Vidimo da su promijenili dizajn i određenu elektroniku zbog nove vrste bojeve glave", ističe Oleksandr Visikan iz Kijevskog instituta za forenzička ispitivanja. Sve više napada prolazi kroz protuzračnu odbranuKako se povećao broj ruskih dronova i raketa, tako je opao postotak uspješnog presretanja u Ukrajini. Prema podacima koje je objavilo Ukrajinsko ratno zrakoplovstvo, koje je zaduženo za protuzračnu odbranu, stopa presretanja pala je sa 95 posto u junu 2024. na 79 posto u junu ove godine za dronove, te sa 74 posto na 50 posto za rakete. Veliki rojevi dronova, uključujući mamce bez bojevih glava, dodatno opterećuju ukrajinske odbrambene kapacitete. Ukrajinski vojni analitičar Vladislav Seleznjov izjavio je za Ruski servis Radija Slobodna Evropa da se protuzračna odbrana u Kijevu ne može nositi s napadima u kojima sudjeluje 300 ili više dronova. Seleznjov smatra da najbolja odbrana za Ukrajinu može biti napad, pozivajući se na nedavne ukrajinske udare dronovima duboko unutar Rusije. "Prema mom mišljenju, napadi na ruski vojno-industrijski kompleks mogu imati najveći učinak", rekao je. "To već daje dobre rezultate. Ali ti udari moraju biti pojačani", dodao je Seleznjov, bivši portparol ukrajinske vojske. Loš trenutak za Washington da obustavi isporuku PatriotaZabrinutost zbog porasta napada dodatno je pojačana nakon što je Washington objavio da obustavlja dio isporuka oružja Kijevu. To uključuje i rakete za protuzračni sistem Patriot, prema izvještajima američkih medija. Administracija Donalda Trumpa navela je da je revizija Pentagona o američkoj vojnoj pomoći drugim zemljama pokazala da su zalihe određenog naoružanja u SAD-u previše smanjene. Nakon te revizije, donesena je odluka da se "američki interesi stave na prvo mjesto", saopćila je glasnogovornica Bijele kuće Anna Kelly. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je rekao da je ovo pitanje pokrenuo tokom telefonskog razgovora s Trumpom 4. jula. "Razgovarali smo o mogućnostima protuzračne odbrane i dogovorili se da ćemo raditi na jačanju zaštite neba", napisao je na Telegramu. "Dogovorili smo i sastanak naših timova", dodao je. Iz Washingtona komentar nije odmah uslijedio. Dan ranije, Zelenski je najavio dogovor o zajedničkoj proizvodnji dronova, uključujući i presretače, s jednom američkom kompanijom. Nekoliko evropskih zemalja također je isporučilo sisteme protuzračne odbrane, uključujući njemačke sisteme IRIS-T i Gepard. Veliki dio ukrajinske odbrane od dronova ne oslanja se na sofisticirane raketne sisteme, već na vojnike koji koriste mitraljeze montirane na vozilima. Njihovo oružje može pogoditi ciljeve na udaljenosti od oko 2.500 metara, dok ruski dronovi sada često lete na visini od 3.000 metara ili više. Još jedan element ukrajinske protuzračne odbrane su borbeni avioni. Vjeruje se da Ukrajina raspolaže s oko 85 američkih F-16 aviona, kao i sovjetskim avionima tipa Suhoj. Tokom velikog napada 29. juna, Ukrajinsko ratno zrakoplovstvo je saopćilo da su američki F-16 oborili "desetke" dolazećih ciljeva. Jedan pilot, Maksim Ustimenko, navodno je oborio sedam ciljeva prije nego što je njegov avion oštećen. Ustimenko je poginuo kada se avion srušio jer nije imao vremena da se katapultira.

Evropska komisija i Kijev su postigli preliminarni sporazum koji bi trebao omogućiti veći izvoz ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda u Evropsku uniju (EU). Sporazum predstavlja kompromis između dva trgovinska režima. Jedna od njih je potpuna liberalizacija trgovine poznata kao Autonomne trgovinske mjere (ATM), koje je Brisel odobrio Ukrajini nakon potpune ruske invazije 2022. godine. Druga je redovni tarifni sistem slobodne trgovine koji je ponovo stupio na snagu 5. juna nakon isteka bankomata. Taj redovni tarifni sistem - dio sporazuma o pridruživanju EU-Ukrajina koji je na snazi od 2016. godine - nije bio toliko unosan za Ukrajinu kao što su bili privremeni bankomati. Kijev tvrdi da bi potpuni povratak sporazumu o pridruživanju mogao koštati zemlju 3 milijarde eura (3,4 milijarde dolara) godišnje i potencijalno smanjiti njen bruto domaći proizvod za 1 posto, osim ako se ne ponude povlašteniji uslovi. Detalji preliminarnog sporazuma koji je Kijev i Brisel postigli 30. juna još uvijek trebaju biti razrađeni i još nisu objavljeni svi brojevi, tako da je teško izračunati koliko je to bolje za ukrajinski poljoprivredni sektor. Države 'na prvoj liniji fronta'Međutim, ono što je potpuno očigledno jeste da je Brisel pregovarao o novom dokumentu imajući na umu poljoprivrednike EU - posebno one u takozvanim državama na prvoj liniji fronta blizu Ukrajine, kao što su Bugarska, Mađarska, Poljska, Rumunija i Slovačka. Poljoprivrednici u ovim zemljama su u različitim periodima 2023. i 2024. godine blokirali granice s Ukrajinom u znak protesta, tvrdeći da jeftiniji ukrajinski poljoprivredni proizvodi preplavljuju lokalna tržišta i stvaraju nelojalnu konkurenciju. Kao odgovor na proteste, Evropska komisija je uvela zaštitne mjere kako bi ograničila uvoz određenih proizvoda nakon što dostignu određene pragove – kočnica koja je u posljednje vrijeme više puta povučena. Zaštitne mjere će takođe biti dio novog sporazuma – i, prema revidiranim pravilima, pojedinačne države članice EU sada mogu izraziti zabrinutost zbog nacionalnih trgovinskih nepravilnosti. Prethodni sporazum od njih je zahtijevao da djeluju kao regionalna grupa. Još jedan ključni zahtjev država članica na prvoj liniji, koji je komisija takođe prihvatila, jeste da se Ukrajina postepeno uskladi s relevantnim standardima EU o sanitarnim mjerama, dobrobiti životinja i upotrebi pesticida do 2028. godine. Ovaj zahtjev je povezan s nastojanjima Ukrajine da se pridruži Evropskoj uniji, jer je potpuno poštivanje pravila EU ključno za članstvo. Potencijalni problem ovdje je što je malo vjerovatno da će Ukrajina tako brzo postati članica i da će troškove prolaska kroz ove promjene na kraju snositi ukrajinski poljoprivrednici. U tom smislu, njihovi proizvodi rizikuju da postanu skuplji i moguće manje atraktivni na globalnim tržištima, koja su glavni izvor prihoda za zemlju. EU se obavezala da će pomoći ukrajinskim izvoznicima da dođu do svojih tradicionalnih tržišta izvan Evrope, s ciljem da omogući tranzit ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda kroz njenu teritoriju bez da završe u lokalnoj prodaji. Međutim, bez konkretnih obaveza iz Brisela do sada, nije jasno kako će se to postići. Koncesije za KijevDakle, šta je Ukrajina dobila ovim sporazumom? Za neke proizvode koji su osjetljivo pitanje za poljoprivrednike EU - kao što su šećer, perad, jaja, pšenica, kukuruz i med - Kijev je osigurao veće izvozne kvote od onih prema prvobitnom sporazumu o pridruživanju. Posebno je važno napomenuti da su kvote za jaja, šećer i med povećane skoro pet puta, dok su se kvote za ključne artikle poput peradi i kukuruza skoro udvostručile. Iako ovo ne znači potpuni slobodan protok robe, Ukrajina će barem moći izvoziti više na tržište EU nego što je to činila 2021. godine. Osim toga, Ukrajina je osigurala potpunu slobodnu trgovinu određenim proizvodima, uključujući gljive, sok od grožđa, prerađene mliječne proizvode, jogurte i kefire. S druge strane, kvote za većinu mesnih proizvoda - uključujući govedinu, svinjetinu i janjetinu - ostaju nepromijenjene u odnosu na sporazum o pridruživanju iz 2016. godine, što odražava još jednu pobjedu za poljoprivrednike EU koji su oprezni zbog prevelike konkurencije u ovom sektoru. Konačni sporazum, koji bi trebao biti predstavljen državama članicama EU u narednim sedmicama, moraće odobriti kvalificirana većina - što znači 55 posto država članica koje predstavljaju najmanje 65 posto ukupnog stanovništva EU. Dok većina u Briselu vjeruje da je to ostvarivo, lobističke grupe poljoprivrednika i dalje bi mogle vršiti pritisak na neke države članice da se zalažu za sporazum povoljniji za poljoprivredne proizvođače EU. Ukrajini će biti lakše što će mjere sporazuma o pridruživanju koje su trenutno na snazi izgleda biti ukinute, ali je jasno da ovi pregovori u velikoj mjeri odražavaju tvrđi stav EU prema Kijevu. Pregovori o ovom sporazumu stavljeni su u drugi plan tokom mađarskog predsjedavanja Vijećem Evropske unije u drugoj polovini 2024. godine zbog nevoljkosti Budimpešte da se smatra da pomaže Ukrajini. U međuvremenu, poljsko predsjedništvo Unijom tokom prvih šest mjeseci ove godine takođe je vršilo pritisak na Evropsku komisiju da pauzira pregovore do iza predsjedničkih izbora u Poljskoj 1. juna. Oba glavna kandidata obećala su da će zaštititi domaće poljoprivrednike u svojim kampanjama.

Južno od grada Gaze, uz cestu Sea Road koja se proteže uz obalu Mediterana, palestinska mladež proizvodi gorivo taljenjem plastike u improviziranim pećima. Zbog ograničenog pristupa komercijalnim gorivima, prikupljaju plastični otpad, obrađuju ga u metalnim bačvama kako bi izvukli sirovo gorivo, koje zatim flaširaju i prodaju prolaznicima.

Danska je preuzela šestomjesečno rotirajuće predsjedavanje Vijećem Evropske unije (EU) dok se pitanja vrte oko sigurnosti i trgovine Evrope, a rat i dalje bjesni na njenom istočnom krilu. "Evropa se nalazi u odlučujućem trenutku", rekla je danska premijerka Mette Frederiksen u svojoj pozdravnoj poruci dok je zemlja preuzela vodstvo Evrope od 1. jula. "Svijet koji nam je osigurao slobodu i donio nam prosperitet više se ne može uzimati zdravo za gotovo." Iako Kopenhagen ne može mnogo učiniti po pitanju nekih problema s kojima će se suočiti blok od 27 zemalja s obzirom na pravo veta koje neke prijestolnice imaju, očekuje se da će Danska vršiti pritisak da EU kompenzira smanjenje pomoći koja dolazi iz Washingtona. Ruski i ukrajinski zvaničnici sastali su se u Istanbulu 16. maja i 2. juna, što su bili prvi direktni mirovni pregovori od prvih sedmica ruske invazije na Ukrajinu, koju je Moskva pokrenula 24. februara 2022. godine. Pregovori su rezultirali sporazumima o razmjeni zarobljenika i razmjeni tijela vojnika poginulih u ratu, ali nisu doveli do napretka ka prekidu vatre, a kamoli mirovnom sporazumu. Mjesec dana kasnije, čini se da mirovni sporazum nije bliže. Tu je i transatlantski trgovinski spor koji rizikuje da ponovo izbije sljedeće sedmice oko roka 9. jula koji je postavila Trumpova administracija za sporazum o tarifama. Ako se ne postigne dogovor, roba iz EU koja ide u SAD mogla bi se suočiti s tarifama od 50 posto. Evropska komisija je zadužena za ono što su do sada bili intenzivni pregovori Washingtona i Brisela o novom dugoročnom sporazumu. Uloga Danske biće u drugom planu, pokušavajući pridobiti sve države članice za sve kompromise oko kojih Komisija napravi, što može biti teško jer su neke zemlje više ovisne o trgovini od drugih. Isto važi i za potencijalne trgovinske sporazume koje Komisija može sklopiti kasnije ove godine sa zemljama poput Australije i Indije. Zemlje EU moraju potpisati ove sporazume, ali očekuju veliki otpor jer protekcionizam raste među nekim članicama s glavnim poljoprivrednim sektorima. A onda je tu veliko pitanje kojeg su svi svjesni ali ga ignorišu - najveće ostrvo na svijetu - Grenland. Danska želi izbjeći bilo kakve transatlantske dogovore u narednim mjesecima oko ostrva, koje je pod danskom kontrolom, ali koje priželjkuje američki predsjednik Donald Trump. Navodno, ta tema nije pokrenuta na nedavnom samitu NATO-a u Hagu kojem je prisustvovao Trump, a danski zvaničnici se nadaju da će tako ostati i tokom predsjedavanja. Nedavni izborni rezultati na Grenlandu takođe su ojačali poziciju Kopenhagena i mogli bi se čak i obnoviti pozivi da se teritorija, koja se povukla iz EU još 1985. godine, ponovo pridruži bloku. Za sada, Danska barem ima podršku svih ostalih država članica kada je u pitanju njen teritorijalni integritet, ali ovo pitanje se može ponovo pojaviti u bilo kojem trenutku, postavljajući brojna neugodna pitanja u Briselu i šire. Još jedno pitanje koje će dominirati danskom jeseni je novi dugoročni budžet EU koji počinje 2028. godine. Evropska komisija će sredinom jula predstaviti osnovni okvira za petogodišnji period, a zatim će se u septembru vratiti sa razvijenijim konceptom. Ne očekujte dogovor u skorije vrijeme. Dugoročni budžet EU, koji će biti novčani fond znatno veći od milijardu eura, najspornije je pitanje u Briselu. To će izjedati Brisel i suprotstavljati institucije i države članice jedne protiv drugih mjesecima, čak i u godinama koje dolaze. Danska će se samo pobrinuti da pregovori ne proključaju od samog početka. Šta je onda sa vanjskom politikom EU i proširenjem? Što se tiče vanjske politike, najviši diplomata bloka pomoći će u usmjeravanju potencijalnih sankcija Gruziji, koja je kritikovana zbog nazadovanja u demokratskim reformama i udaljavanja od Brisela prema Moskvi. Ali s obzirom na to da se očekuje da će Mađarska i Slovačka staviti veto na bilo kakve oštre mjere, šefica vanjske politike EU Kaja Kallas imaće poteškoća u postizanju dogovora. Isto će vjerovatno važiti i za buduće sankcije Rusiji, iako se očekuje da će 18. runda pregovora kluba biti dogovorena u narednim danima, iako vjerovatno bez značajnog poteza o smanjenju gornje granice cijene ruske nafte sa trenutnih 60 dolara po barelu na 45 dolara nakon što ta ideja nije dobila podršku Washingtona. Dok Danska želi ubrzati proširenje EU i to je postavila kao prioritet tokom narednih šest mjeseci, razna nacionalna veta vjerovatno će donijeti minimalan napredak. Poljska, koja je predsjedavala prije Danske, imala je velike nade u vezi s tim, ali je na kraju Albanija otvorila neka pregovaračka poglavlja, a Crna Gora zatvorila jedno. Očekuje se da će ove dvije države Zapadnog Balkana nastaviti svoj stalan put ka članstvu u narednoj polovini godine, ali u suprotnom će se Danska vjerovatno suočiti s istim frustracijama kao i Varšava. Mađarska i dalje blokira Ukrajinu u otvaranju pristupnih pregovora i među zvaničnicima EU postoji stvaran strah da će Budimpešta to nastaviti činiti do parlamentarnih izbora u aprilu 2026. godine. Nezgodno pitanje za Dansku biće hoće li pokušati odvojiti pitanje prijema Moldavije od Ukrajine, dvije države koje su do sada napredovale ka Uniji ruku pod ruku. Ako se to dogodi, to će vjerovatno biti u septembru, neposredno prije ključnih parlamentarnih izbora u Moldaviji kasnije tog mjeseca. Ponašanje Mađarske će pojačati pozive da se toj državi oduzme pravo glasa, ali da bi se to učinilo, potrebna je jednoglasnost, a Slovačka - a moguće i druge - vjerovatno neće dati zeleno svjetlo za to. Negativne reakcije na to mogle bi doći iz drugih zemalja u obliku nevoljkosti da se da zeleno svjetlo za otvaranje i zatvaranje pristupnih poglavlja s "mađarskim favoritima" poput Bosne i Hercegovine i Srbije, dok će se Sjeverna Makedonija, koju već dvije godine blokira bugarski veto, pitati zašto niko ne vrši pritisak na Sofiju. Kosovo, koje je poslalo zahtjev za članstvo u EU 2022. godine, vjerovatno će takođe gledati kako njegova kandidatura za pridruživanje klubu nastavlja stagnirati u Vijeću. Danska bi željela poslatikosovski zahtjev na procjenu Evropskoj komisiji, ali ne postoji konsenzus među državama članicama, a u prilog Kopenhagena ne ide činjenica da Priština ne uspijeva formirati vladu mjesecima nakon opštih izbora.

Novinar Ihar Karnei bio je dobro raspoložen kada je jednog ponedjeljka ujutro prije dvije godine krenuo u trgovinu nakon "sretnog" ljetnog vikenda provedenog na selu u posjeti prijateljima sa suprugom Inom. Nije stigao daleko. Nekoliko sekundi nakon što je izašao iz stana, ugledao je sjenu na odmorištu -- i prišao mu je oficir KGB-a, kako se glavna domaća sigurnosna agencija još uvijek naziva u Bjelorusiji gotovo 35 godina nakon raspada Sovjetskog Saveza. "Ispostavilo se da je bila zasjeda kod odvoda za smeće", kaže Karnei u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE). "I on mi je samo pokazao ovaj mali komad papira, gurnuo mi ga pod nos [i rekao] 'hajde da se vratimo unutra. Imam pitanja za vas i izvršićemo pretres.'" Nakon invazivnog pretresa njegovog stana od nekoliko KGB-ovaca, Karnei je odveden. "Čak se sjećam i koju je košulju nosio", kaže Ina. "I razmišljala sam da moramo zadržati ovaj trenutak u glavi, jer nismo znali koliko će dugo [Ihar biti odsutan]. Kasnije je istražitelj nazvao i rekao da je pritvoren na 10 dana." U stvari, Karnei je bio odsutan skoro dvije godine, držan u zatvorima i kaznionicama širom Bjelorusije - većinom vremena u prepunim ćelijama ili iscrpljujućoj samoći - prije nego što je prošlog mjeseca oslobođen i odveden u Litvaniju u sklopu oslobađanja 14 zatvorenika iz opresivne države autoritarnog vođe Aleksandra Lukašenka, uz posredovanje SAD-a. Karnei, koji je radio za RSE više od 20 godina, jedan je od hiljada Bjelorusa zatvorenih po onome što grupe za ljudska prava nazivaju politički motiviranim optužbama, otkako je Lukašenko, koji nije tolerisao neslaganja tokom svoje 31-godišnje vladavine, pojačao već uporno gušenje osnovnih sloboda nakon izbora 2020. godine za koje milioni kažu da ih je ukrao. 'Nehumani uslovi'Karneijeva patnja naglašava atmosferu ugnjetavanja i nepravde za koju protivnici i aktivisti kažu da prožima Bjelorusiju. Počelo je boravkom u Akrestsini, ozloglašenom pritvoru u Minsku gdje su "uslovi... jednostavno nehumani", rekao je Karnei. Smješten je u ćeliju manju od 6 kvadratnih metara, i "tamo strpaju 10 ljudi. U prosjeku smo imali 10, a momci su rekli da su neki imali i više", rekao je. "Samo stojiš u tom prepunom autobusu. I tako to traje pet, 10, 12 dana -- sve se to nastavlja beskrajno." Stražari su budili zatvorenike dva puta noću radi prozivke, u 2 i 4 sata ujutro, rekao je, dodajući da je "fizički teško ustati jer su ljudi nagurani kao pazle i teško se raspetljati." Zatvorenici su stajali u redu da bi obavili nuždu pred očima svojih cimera, rekao je Karnei. Obroci su bili užurbani i stresni, a 1.500 ljudi je prolazilo kroz kantinu za manje od sat vremena usred "ogromne gužve", rekao je. "Ovo je glavno oružje svakog zatvorenika", rekao je, držeći grubu aluminijsku kašiku koju je sačuvao iz vremena provedenog iza rešetaka. "Ako je izgubite, bit ćete gladni. Nosite je u džepu danju i noću -- nešto što vam pomaže da preživite." U avgustu 2023. godine, mjesec dana nakon hapšenja, Karnei je saznao da je slučaj protiv njega povezan s njegovom konekcijom s Bjeloruskim udruženjem novinara, koje je KGB ranije te godine označio kao ekstremističku grupu. Osudjen je za učešće u ekstremističkoj grupi na tri godine zatvora u martu 2024. godine, a kazna mu je produžena za 10 mjeseci u decembru. Jedan od glavnih dokaza protiv njega bila je izjava koju je napisao 1997. godine, u kojoj je tražio od nedavno formiranog Bjeloruskog udruženja novinara da ga prime kao člana, rekao je. To je detalj koji je smatrao pomalo apsurdnim. "Gospodo, prošlo je četvrt vijeka, sve je bilo u redu dugi niz godina: Udruženje novinara je bilo registrovano, djelovalo je, nije se miješalo ni u koga... Niko se prije nije ni zanimao za to", kaže pedesetsedmogodišnji Karnei. U svakom slučaju, rekao je, tokom suđenja i boravka u zatvoru, tužioci i zatvorski čuvari nisu se fokusirali na novinarsku grupu, već na njegov rad za RSE, čiji je Bjeloruski servis lokalno poznat kao Svaboda - bjeloruska riječ za slobodu. "Svaboda se uvijek spominjala i to je bila teška činjenica po mene ", kaže, navodeći da je bio izdvojen zbog lažne tvrdnje države - "da to znači da sam se odavno prodao, da ne slijedim svoju volju, već volju koja mi je nametnuta." Nakon Akrestsine, Karnei je poslan u zatvor u istočnom gradu Šklou. U fenomenu koji traje još od sovjetskog doba, zatvorenicima osuđenim za "političke" zločine, za razliku od nasilnih ili finansijskih zločina, često su uskraćivane osnovne privilegije poput sastanaka ili čak kontakta s rodbinom, korištenja zatvorske biblioteke, sportskih terena ili sprava za vježbanje. "Ako ste vjernik, ne možete ići u crkvu", kaže, Karnei, dok osuđeni "ubice, izgrednici i prevaranti" imaju pristup ovim aktivnostima. Takođe, zatvorenici koji se protive vladi stavljeni su u kompromitirajući položaj kada se himna svirala na početku i kraju dana. Prijećeno im je kaznom ili nastavkom samice ako ne bi držali ruku na srcu dok je svirala. 'Izuzetno teška' atmosferaKarnei je kasnije premješten u zatvor strogog režima u jugoistočnom gradu Maziru. Zbog oronule infrastrukture, zatvor u Šklouu izgledao je "kao Las Vegas" u poređenju s tim, ali atmosfera u Šklouu je bila izuzetno teška, rekao je. Manji slučajevi uočene neposlušnosti kažnjavani su samicama ili ćelijom u kojoj je moglo biti više zatvorenika i strožim ograničenjima od uobičajenih. Karnei se suočio s posebno teškim tretmanom zamjenika upravnika, kojeg je prepoznao sa suđenja, gdje je zatvorski čuvar bio jedan od 22 svjedoka optužbe, rekao je. Ihar i Ina Karnei i njihove četiri kćerke su među mnogim Bjelorusima koji su napustili zemlju od izbora 2020. godine, uključujući mnoge koji su pobjegli iz straha od krivičnog gonjenja ili nečeg goreg. Više od 65.000 ljudi je uhapšeno od tih izbora, a mnogi su prijavili da su ih zlostavljali ili mučili državni službenici. U januaru, mjesecima prije puštanja na slobodu, Karnei je postao treći zatvoreni sadašnji ili bivši novinar RSE koji je bio prisiljen da se pojavi pred kamerom državne televizije u onome što je nazvao "propagandnim filmom za KGB". Filmovi, u kojima su novinari optuženi za pokušaj da "zapale Bjelorusiju", emitovani su na državnoj televiziji uoči predsjedničkih izbora u januaru 2025. godine. "Nos mi se skoro smrznuo" tokom snimanja programa, koje je "trajalo dugo" po vlažnom i hladnom vremenu, rekao je Karnei, koji je doveo u pitanje propagandnu vrijednost videa. "Svakom idiotu bi trebalo biti jasno da su ovi ljudi pod prisilom - da ovo nije stvarno", rekao je. Lukašenko je osvojio sedmi mandat na januarskim izborima, koje su njegovi protivnici u inostranstvu i mnoge zapadne vlade okarakterisali kao prevaru. Uprkos nizu slučajeva puštanja na slobodu posljednjih mjeseci, ukupno 1.175 ljudi koje grupa za ljudska prava Vjasna smatra političkim zatvorenicima bilo je iza rešetaka u Bjelorusiji prema podacima od 1. jula. Jedan od njih je Ihar Losik, novinar RSE koji je uhapšen prije nešto više od pet godina. Osim što se u januaru pojavio pred kamerama za jednu od propagandnih emisija, o Losiku se nije čulo oko dvije godine. Napisao Steve Gutterman na osnovu razgovora koji je obavio Bjeloruski servis RSE

Na godišnjem ruskom događaju posvećenom poslovnim investicijama, proslavi obećanja i prilika koju finansira Kremlj, glavni ministar ekonomije zemlje iznio je "hladni rat na zabavi". "Prema brojkama, da, sada imamo zahlađenje", rekao je Maksim Rešetnikov na Međunarodnom ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu. "Na osnovu trenutnog poslovnog raspoloženja, čini mi se da smo na ivici prelaska u recesiju." Kao da to nije bilo dovoljno poražavajuće, šefica Ruske centralne banke podržala je pesimizam. "Rasli smo dvije godine prilično visokom stopom zbog činjenice da su korišteni besplatni radni resursi", rekla je Elvira Nabiullina tokom iste panel diskusije 19. juna. "Ali moramo shvatiti da su mnogi od tih resursa zaista iscrpljeni. Moramo razmisliti o novom modelu rasta." A tu je ono što je rekao German Gref, šef državnog bankarskog giganta Sberbanke, na marginama foruma: "Suočavamo se s velikim brojem problema, koje danas možemo nazvati savršenom olujom." Već više od 40 mjeseci, od početka sveobuhvatne invazije na Ukrajinu, ruska ekonomija je u ratnom stanju, raste snažnom - ponekad žestokom - stopom i pokazuje otpornost - neočekivanu za mnoge zapadne stručnjake - suočena s kažnjavajućim sankcijama. Kremlj je preuredio ekonomiju kako bi osigurao snagu za svoj rat, ulažući novac u odbrambenu industriju za proizvodnju oružja, tenkova, dronova i uniformi. Uložio je novac u plate radnika odbrambene industrije i vojnicima isplaćivao visoke plate i beneficije kako bi ih privukao da se bore u Ukrajini. To je transformiralo lokalne ekonomije u mnogim siromašnijim i udaljenijim regijama zemlje, a takođe je kupilo podršku za sukob. Ali visoke plate su podstakle inflaciju, a Nabiulina je u oktobru povećala ključnu kamatnu stopu na 21 posto kako bi pokušala da je obuzda. Uprkos javnim pritužbama industrijskog lobija zemlje, ona je ostala čvrsta, posvećena usporavanju inflacije i smanjenju obima ekonomije. To funkcioniše, i sada se Rusija suočava sa prvim značajnim ekonomskim usporavanjem od početka rata velikih razmjera. "Mislim da mnogi pokazatelji ukazuju na zaustavljanje rasta ili na njegovo približavanje", rekao je Iikka Korhonen, šef istraživanja u Institutu za zemlje u razvoju pri Banki Finske. "Proizvodnja i dalje raste, ali većina drugih stvari ne." "Dvije godine ruska ekonomija je bila pregrijana i rasla je tempom daleko iznad svoje normalne stope rasta", rekao je Aleksander Koljandr, ekonomski stručnjak Centra za analizu evropske politike u Washingtonu. "Dakle, ono što se sada dešava je da se ekonomija vraća tamo gdje bi trebala biti. Za sada se radi o korekciji, povratku na dugoročnu stopu rasta. Glavni izazov za vladu u ovom trenutku je da ovo bude 'meko slijetanje', a ne potpuni kolaps", rekao je. Šta slijedi?Prema vladinim statistikama, bruto domaći proizvod Rusije porastao je za 1,4 posto u prva tri mjeseca godine, u poređenju s istim periodom 2024. godine. Međutim, u posljednjih šest mjeseci 2024. godine ekonomija je bila sa prosječnim rastom od oko 4,4 posto. Zvanične procjene sada predviđaju rast BDP-a od oko 2 posto u 2025. godini. Međunarodni monetarni fond predviđa još niži rast - 1,5 posto. Stopa nezaposlenosti je na historijski niskom nivou od oko 2,3 posto, što naglašava koliko je tržište rada izmijenjeno jer se muškarci odvlače s civilnih poslova kako bi se borili u Ukrajini. Suočena s inflacijom koja je u prvoj polovini 2025. godine iznosila preko 10 posto, Nabiulina je više puta upozoravala na "pregrijanu ekonomiju". Početkom juna, ona je inicirala malo smanjenje stope, na 20 posto, što su stručnjaci nazvali uglavnom simboličnim. Ali uticaj visoke kamatne stope se pokazuje u zvaničnoj statistici, prema podacima i prognozama Centra za makroekonomsku analizu i kratkoročno prognoziranje, istraživačke grupe povezane s vladom. Za neke u Kremlju, "meko slijetanje" bi bila dobrodošla korekcija u odnosu na dvije burne prethodne godine. Opasnost je ako se pretvori u "tvrdo slijetanje". "Održavanjem ključne kamatne stope vrlo visokom, uprkos tome što država kontinuirano ulaže novac u ekonomiju, uspjeli su postići usporavanje ekonomije", rekla je Marija Snegovaja, viša saradnica u programu za Rusiju u Centru za strateške i međunarodne studije sa sjedištem u Washingtonu. "Nije jasno koliko je situacija održiva za Kremlj ako ekonomija zaista opada. To nije nešto što ni oni žele", rekla je tokom online diskusije 17. juna. "Generalno, ruski makroekonomski tim izgleda prilično zabrinut." Teže je predvidjeti šta ovo politički znači. Do sada je predsjednik Vladimir Putin dao Nabiulini i drugim visokim ekonomskim zvaničnicima svoj blagoslov za njihovo vođenje ekonomije. Dan nakon panel diskusije na forumu u Sankt Peterburgu, Putin se oglasio, uz upozorenje u govoru na poslovnom forumu: "Neki stručnjaci ukazuju na rizike stagnacije, pa čak i recesije", rekao je. "Naravno, to se ni pod kojim okolnostima ne smije dozvoliti." "Naš najvažniji zadatak ove godine je prelazak ekonomije na uravnoteženi rast", rekao je Putin. S obzirom na to da su drugi dijelovi ekonomije pogođeni sankcijama, kremaljska blagajna je još više ovisna o prihodima od nafte i plina nego što je to bio slučaj u prošlosti. Međutim, cijene nafte su pale od početka godine, a Ministarstvo finansija je snizilo svoju prognozu prihoda povezanih s naftom za 2025. godinu. "Ukoliko ne vidimo pad cijena nafte, [ili] neko značajno povećanje provođenja sankcija i ukupni pad civilne proizvodnje, mislim da će doći do 'blagog slijetanja'", rekao je Koljandr. Uravnotežen ili sporiji rast će se proširiti ekonomijom, usporavajući rast plata. Takođe će opteretiti kućne budžete u vrijeme kada su Rusi navikli na deblje novčanike, što bi moglo potaknuti nezadovoljstvo. Sve veći broj kompanija i fabrika takođe zaostaje u isplatama plata i nadnica radnicima, prema novinama Nezavisimaja Gazeta. Sve veći broj regija počeo je smanjivati bonuse za regrutaciju novih dobrovoljnih vojnika - trend koji odražava pogoršanje ekonomskih uslova na lokalnom nivou. Ipak, Putin se čini odlučnim da nastavi rat - čak i suočen sa zapanjujućim stopama žrtava koje se približavaju milionu poginulih ili ranjenih muškaraca. Vlada planira potrošiti oko 13,1 biliona rubalja (144 milijarde dolara) na odbrambene i sigurnosne izdatke u 2025. godini. To je 6,3 posto njenog bruto-društvenog proizvoda, jedan od najviših nivoa od sovjetske ere. "Nažalost, da, ovaj rat se neće zaustaviti iz ekonomskih razloga, a Rusija može nastaviti proizvoditi [oružje] na trenutnom nivou još neko vrijeme", rekao je Korhonen. "Jedini ekonomski faktor koji bi zaista mogao ometati ruske ratne napore je cijena nafte."

Veliki dijelovi Evrope suočavaju se s ekstremnim vremenskim uvjetima i temperaturama koje prelaze 40 stepeni Celzijusa. Vlasti širom kontinenta, posebno u njegovom južnom dijelu, izdale su zdravstvena i ekološka upozorenja.

Nove Maxar satelitske slike, snimljene 29. juna, prikazuju dizalice i ljude koji rade na kompleksu za obogaćivanje urana Fordow, nakon američkih i izraelskih zračnih napada. Vozila se takođe vide ispod grebena i parkirana su duž pristupne staze koja je izgrađena za pristup lokaciji.

Ruske snage se približavaju Dnjipropetrovskoj oblasti Ukrajine, mnoge porodice koje su već raseljene zbog rata ponovo su prisiljene da bježe. S evakuacijama u toku i pomjeranjem linije fronta, stanovnici sela koja graniče s Donjeckom regijom ne znaju hoće li ikada više vidjeti svoje domove. Šestogodišnji Damir, iz ratom razorenog područja Pokrovska, ne može zadržati suze dok njegova porodica napušta dom njegovih baka i djedova u Dnjipropetrovsku. "Zašto plačeš?" pita Mikola, Damirov djed. "Tvoja mama ide s tobom, tvoje sestre idu, tvoj brat ide... Sve ćeš ih tamo držati na oprezu", dodaje, nadajući se da će izmamiti osmijeh na lice svog unuka. Damirova porodica je prije godinu dana napustila Pokrovsk, gdje su sagradili kuću prije potpune ruske invazije. Sada, bježeći po drugi put, porodica ima malo nade da će je ikada više vidjeti. "Ne znam ni da li je moj stan još uvijek netaknut. Znam da su oni u blizini potpuno izgorjeli", rekla je Valentina, Damirova baka, za Current Time, program Radija Slobodna Evropa. "Susjedstvo u kojem su živjela moja djeca sravnjeno je sa zemljom", dodala je. Ovog ljeta, vlasti u Dnjipropetrovskoj oblasti najavile su obaveznu evakuaciju nekoliko pograničnih područja. Žene i djeca moraju napustiti svoje domove. Posljednjih mjeseci, regija - zajedno sa svojim glavnim središtem za volontere i izbjeglice, gradom Dnjipar - postala je česta meta ruskih napada dronova i raketa. Serhij Lisak, šef lokalne vojne uprave, kaže da je regija "skoro svakodnevno pod ruskim napadom", a civilna infrastruktura i stambena područja su pod stalnom prijetnjom. Pokušavajući zauzeti cijelu Donjecku oblast, ruske snage napreduju na terenu, napadajući neka od njenih područja koja graniče s Dnjipropetrovskom. "Rat je sve bliže i bliže", kaže Damirova sestra tinejdžerka, Amelia. "Već se čuju pucnjava i eksplozije. Želimo biti daleko od svega toga." Dok se žene i djeca evakuiraju, muškarci ostaju, nadajući se da će se situacija na kraju stabilizirati i da će se njihove porodice moći vratiti. "Žao mi je svojih unučadi i djece, ne sebe", kaže Mikola. "Samo ću uzeti svoje vile i čuvati ovo mjesto", dodaje s osmijehom.

Nakon mjeseci tinjajućih tenzija u zemlji, Gruzija se polako ponovo pomiče na agendi Evropske unije (EU), vođena talasom hapšenja opozicionih ličnosti i novim restriktivnim zakonima poput Zakona o registraciji stranih agenata i promjenama propisa o emitovanju. Tokom većeg dijela protekle godine, zbog nedostatka jednoglasnosti, EU se borila da formira jasnu strategiju prema vladajućoj vladi Gruzijskog sna (GD), posebno nakon što je proglasila pobjedu na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima spornim usred navoda o nepravilnostima. Ranije ove godine, Brisel je uveo vizne zahtjeve nosiocima gruzijskih diplomatskih pasoša i suzdržao se od održavanja sastanaka na visokom nivou, pokušavajući da preusmjeri dio finansiranja od vlade prema civilnom društvu. Međutim, snažnije mjere - poput sankcija EU protiv lidera GD - blokirane su, posebno od Mađarske i Slovačke, početkom 2025. godine. Mogu li stvari sada biti drugačije? Ministri vanjskih poslova EU ukratko su razgovarali o situaciji u Gruziji kada su se sastali u Briselu 23. juna i složili su se da se ponovo vrate tom pitanju kada se sastanu 15. jula, prije jednomjesečne pauze u Briselu kada se malo značajnih događaja dešava u smislu kreiranja politika u bloku. Situacija se i dalje 'drastično pogoršava'Povod za nedavnu junsku diskusiju bio je dokument od jedne stranice koji je sastavila Litvanija, jedan od oštrijih glasova EU u vezi s trenutnim rukovodstvom Gruzije. U dokumentu u koji Radio Slobodna Evropa (RSE) imao uvid se predlaže nekoliko mjera koje evropski klub može uvesti dok se situacija u Gruziji nastavlja "drastično pogoršavati". Iako je diskusija bila prilično kratka i održana na kraju sastanka, nekoliko država članica se oglasilo i čini se da se složilo da Brisel treba učiniti nešto više. Međutim, zvaničnici EU s kojima je RSE razgovarao pod uslovom anonimnosti sugerišu da je vrlo indikativno to što Mađarska tvrdi da bi blok trebao težiti bližoj saradnji s Tbilisijem. Austrija, iako kritična prema situaciji u toj južnokavkaskoj republici, takođe je upozorila da je važno ne gurati je previše u orbitu Rusije. Šta onda Litvanija predlaže? Jedna od šest tačaka su, naravno, lične sankcije protiv rukovodstva Gruzijskog sna. Ovo neće proći zbog prigovora Budimpešte, ali je, zanimljivo, šefica EU za vanjsku politiku Kaja Kallas iznijela još jednu ideju o sankcijama u razgovoru s medijima nakon sastanka: da se ciljaju sudije koje su odgovorne za izricanje kazni opoziciji i članovima civilnog društva. Iako je teško zamisliti jednoglasnost po ovom pitanju, treba napomenuti da su sankcije EU prema Rusiji i Bjelorusiji prije nekoliko godina počele zamrzavanjem imovine i zabranama izdavanja viza manje poznatim osobama, poput sudija, umjesto poznatim političkim igračima. Drugi prijedlozi u dokumentu aludiraju na obustavu sve finansijske pomoći EU Tbilisiju, uključujući "velike infrastrukturne projekte". Međutim, ovakve vrste investicija je često teško zaustaviti, posebno s obzirom na to da bi i druge zemlje u regiji mogle biti uključene, a projekti su već u toku. Brisel takođe istražuje usmjeravanje više novca nezavisnim novinarima, grupama civilnog društva i otpuštenim gruzijskim diplomatama i državnim službenicima. Ali stvarnost je da EU pokušava pomoći mnogim organizacijama i zemljama širom svijeta posljednjih mjeseci nakon što je USAID smanjio svoje operacije. Blok će ovog ljeta započeti razgovore o novom dugoročnom budžetu, nakon trenutnog, koji ističe 2027. godine. Ali, trenutno nema previše raspoloživog novca. Vrijedi obratiti pažnjuMožda dvije najzanimljivije teme obrađene u dokumentu za diskusiju su suspenzija liberalizacije viznog režima i sporazum o pridruživanju između EU i Gruzije. Ništa od ovoga neće biti lako učiniti, ali postoji nekoliko stvari na koje vrijedi obratiti pažnju. Ukidanje liberalizacije viznog režima za sve građane Gruzije je nešto što malo ko želi jer je usmjereno na širu populaciju. Međutim, list je iznio ideju o postavljanju konkretnog roka Tbilisiju za rješavanje nedostataka, posebno u vezi s temeljnim pravima, kako je istaknuto u izvještaju Evropske komisije iz 2024. o viznoj politici za treće zemlje. Moguće je da će uskoro biti uvedena suspenzija viza za određene kategorije putnika, posebno s obzirom na to da je za to potrebna samo kvalifikovana većina država članica (55 posto zemalja koje predstavljaju 65 posto ukupnog stanovništva EU). Sama EU je takođe donijela pravila koja olakšavaju izdavanje suspenzija. Tu je i sporazum o pridruživanju između EU i Gruzije, koji je na snazi od 2016. godine. Ovo reguliše političke i trgovinske odnose između Brisela i Tbilisija putem takozvanog Sporazuma o produbljenoj i sveobuhvatnoj zoni slobodne trgovine (DCFTA), koji je dio opšteg sporazuma o pridruživanju. Litvanski dokument sugeriše da Evropska komisija treba da ispita da li Gruzija krši sporazum, posebno Član 2, koji pokriva temeljne principe poput poštivanja ljudskih prava. Slična revizija je nedavno provedena i u vezi sa sporazumom o pridruživanju između EU i Izraela, a Brisel je pronašao nekoliko kršenja. S obzirom na ovaj novi trend u vanjskoj politici EU, nemojte se iznenaditi ako neke države članice budu insistirale na reviziji sporazuma o Gruziji već u julu. Kasnije u budućnosti vrijedi napomenuti da je za suspenziju cijelog sporazuma o pridruživanju potrebna jednoglasnost, ali suspenzija nekih područja bi mogla biti lakša. Na primjer, za zamrzavanje trgovinskih aspekata sporazuma potrebna je samo kvalifikovana većina.

Iran i Izrael su razmenjivali smrtonosne udare pre nego što su postigli primirje, dok Rusija nastavlja sa vazdušnim napadima na ukrajinske gradove -- evo nekih od najzanimljivijih fotografija iz regiona koje pokrivaju servisi Radija Slobodna Evropa u 26. sedmici 2025.

Autori: Satenik Kagzvancjan, Robert Zargaryan, Artak Huljan Maskirani pripadnici Nacionalne bezbednosne službe Jermenije nisu uspeli u nameri da uhapse sveštenika u duhovnom sedištu Jermenske apostolske crkve u Ečmijadzinu. Umesto toga tokom intervencije u petak, 27. juna, došlo je do fizičkog sukob sa sveštenstvom i pristalicama crkve. Zašto je pokušano hapšenje?Arhiepiskop Mikael Adžapahjan, episkop Širak eparhije, optužen je da je pre više od godinu dana javno pozivao na nasilno preuzimanje vlasti i rušenje ustavnog poretka Jermenije. Ovaj otvoreni kritičar vlasti odbacio je optužbe, opisujući ceo događaj kao "apsolutno nezakonit". "Ja nisam pretnja ovoj zemlji, pretnja sedi u vladi", rekao je Adžapahjan u Ečmijadzinu, aludirajući očigledno na premijera Nikola Pašinijana. "Nikada se nisam krio, niti nameravam sada. Ne želim da se stvori utisak da se krijem iza svoje braće. Došli su po mene, ja ću poći", dodao je. Katolikos svih Jermena, Garegin II, poglavar Jermenske apostolske crkve, takođe je bio prisutan dok je trajao sukob sa pripadnicima snaga bezbednosti. Predstavnici sveštenstva izjavili su da je Adžapahjan bio spreman da se povinuje policiji i dobrovoljno ode u pritvor, ali da su ga prisutni vernici i podržavaoci u tome sprečili, insistirajući da niko ne pokušava da pobegne. Kasnije je Adžapahjanov advokat rekao da arhiepiskop samovoljno ide ka Istražnom komitetu. "Ništa me nije strah. Optužba je potpuno izmišljena", rekao je Adžapahjan. Šta je prethodilo?On je drugi visoki sveštenik koji se suočava sa hapšenjem ove nedelje. Dana 25. juna, arhiepiskop Bagrad Galstanjan i 14 njegovih pristalica uhapšeni su zbog sumnje da su planirali nasilno preuzimanje vlasti putem "terorističkih akata". Galstanjan, koji je predvodio masovne antivladine proteste u Jerevanu 2024. godine, negirao je optužbe povezane sa njegovim prošlogodišnjim aktivnostima. Hapšenja su usledila nakon što je na provladinom sajtu objavljen pisani "plan puča". Takođe je prethodila i zabrana rusko-jermenskom milijarderu Samvelu Karapetijanu, koji je oštro osudio kampanju premijera Pašinijana protiv vrha Jermenske crkve i zapretio da će "ako političari ne uspeju, mi učestvovati na svoj način". Vlasti su tu izjavu protumačile kao pretnju nasilnim rušenjem vlasti. Crkva i vodeće opozicione grupe osudile su njegovo hapšenje. Zbog čega su država i crkva u sporu?Najnovije akcije protiv visokog jermenskog sveštenstva dolaze usred šireg sukoba između Pašinijanove vlade i Crkve, koji je ušao u novu fazu pre nekoliko nedelja kada je premijer počeo da optužuje sveštenike za kršenje zaveta celibata. Posebno je, tvrdeći da deluje kao hrišćanin a ne kao državnik, optužio Garegina II da je otac deteta, što je suprotno pravilima Jermenske apostolske crkve koja ne dozvoljava sveštenicima da sklapaju brakove, i pozvao ga da podnese ostavku i napusti Sveti tron. U četvrtak je Pašinijan zapretio da će silom ukloniti Katolikosa iz sedišta u Ečmijadzinu ako poglavar Crkve nastavi da ignoriše njegove zahteve za ostavkom. Ranije je, nakon hitnog zasedanja pod predsedavanjem Garegina II, Vrhovni duhovni savet crkve izrazio sumnju u istinitost optužbi za pokušaj puča protiv arhiepiskopa Bagrada Galstanjana. Vodeće opozicione grupe u Jermeniji takođe su odbacile optužbe kao politički motivisane, nazvavši Pašinijanove tvrdnje o sprečenom puču neosnovanim. Pašinijanovi kritičari tvrde da je njegov napad na Crkvu pokušaj da udovolji Azerbejdžanu, koji je ranije kritikovao delovanje Jermenske apostolske crkve i njenog poglavara - optužba koju zvaničnici vlade odbacuju.

Prašina se slegla nad udaljenim planinskim objektom Fordo i dve druga iranska postrojenja za koje SAD tvrde da su ih "uništili" tokom vikenda u dramatičnoj eskalaciji napora da se ograniči iranski nuklearni program. Taj program je do danas proizveo nešto više od 400 kilograma visoko obogaćenog uranijuma, što se smatra "blizu" kvaliteta rafinisanog uranijuma koji se stavlja u bombu. Pa gde se nalazi iranski visoko obogaćeni uranijum? "Mislim da je najsigurniji način da se to opiše jeste da Iran zna gde se nalazi, Međunarodna agencija za atomsku energiju i javnost ne znaju, a ako Amerikanci i Izraelci znaju, ne govore", rekao je Ričard Nefju (Richard Nephew), koji je bio direktor za Iran u Savetu za nacionalnu bezbednost pod predsednikom Barakom Obamom (Barack). "Postojala je šansa negde u prvim danima rata, mogli su da ga premeste, mogli su da odnesu deo toga na drugo mesto", rekao je Oren Seter (Setter), penzionisani izraelski brigadni general i vodeći stručnjak za Iran, "ali sa američkim i izraelskim i drugim obaveštajnim zajednicama, postoji velika šansa da bi bio otkriven". Iranci su "verovatno mislili da je bezbedan u tunelima", rekao je on. Posle bombardovanja 22. juna – i devet prethodnih dana izraelskih udara – obaveštajni analitičari, međunarodni inspektori i nuklearni stručnjaci pokušavaju da saznaju koliko su ugrožene iranske nuklearne ambicije. Predsednik SAD Donald Tramp (Trump) ponovio je svoje ranije insistiranje da su američke bombe nanele ogromnu štetu, posebno Fordou. "Lokacija je uništena i mislimo da je sve nuklearno oružje tamo dole, nisu ga oni izneli", rekao je Tramp 25. juna. "Udarili smo Iran tako snažno i tako brzo da nisu imali vremena da premeste svoj obogaćeni materijal. Veoma ga je teško pomeriti, veoma je težak. Verujemo da je zakopan ispod granita, betona i čelika". Zasad je daleko od toga da je to jasno. Mogućnost probojaU okviru šire diskusije o tome koliko je američki napad bio odlučujući, ključno je pitanje gde je uranijum. Procenjuje se da je Iran, koji insistira da njegov program ima mirnodopske ili civilne svrhe, u maju imao oko 8.400 kilograma obogaćenog uranijuma. Veliki deo je obogaćen do niskih nivoa, pogodnih za elektrane. To je dozvoljeno prema međunarodnom pravu. Međutim, prema Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA), ta zemlja takođe ima 408 kilograma visoko obogaćenog uranijuma – rafinisanog na oko 60 odsto. Veruje se da je veći deo toga bio uskladišten u Centru za nuklearnu tehnologiju i istraživanje u Isfahanu, na 450 kilometara južno od Teherana. Isfahan su pogodile krstareće rakete Tomahavk ispaljene iz američkih podmornica. Stelt bombarderi B-2 dotle su prešli pola sveta kako bi bacili takozvane "bombe za razbijanje bunkera" na Natanz i Fordo, prostrano postrojenje za obogaćivanje zakopano duboko u planini. Preliminarna procena štete, koju je sprovela američka Odbrambena obaveštajna agencija (DIA), navodi da je nepoznata količina visoko obogaćenog uranijuma (HEU), izmeštena iz Fordoa pre bombardovanja. Mogao je biti premešten na treću lokaciju o kojoj su Iranci navodno unapred obavestili IAEA, otkrila je agencija Pentagona. Američki ministar odbrane Pit Hegset (Pete Hegseth) naglasio je da je procena DIA tek preliminarna i nekonkluzivna. Direktor Centralne obaveštajne agencije (CIA) Džon Ratklif (John Ratcliffe) rekao je da je procena njegove agencije u suprotnosti sa nalazima DIA i da su iranski nuklearni program "teško oštećeni". Iran je malo toga rekao po tom pitanju. Direktor IAEA Rafael Grosi (Grossi) rekao je da je agencija 13. juna primila pismo od najvišeg iranskog diplomate u kojem se navodi da će Teheran "usvojiti posebne mere za zaštitu naše nuklearne opreme i materijala". Nisu dati detalji o merama. Spoljni stručnjaci su oprezni. "S preostalim zalihama od 60 odsto i skrivenim centrifugama, Iran zadržava sposobnost da napravi proboj i proizvede uranijum za oružje" saopštio je 24. juna Institut za nauku i međunarodnu bezbednost, vašingtonski tink-tenk koji je osnovao bivši inspektor za oružje IAEA Dejvid Olbrajt (David Albright). Uranijum za oružje klasifikuje se kao uranijum obogaćen do 90 odsto ili više. Centrifugalne sileCentrifuge – hiljade njih – neophodne su za preradu uranijuma, rotacijom tog elementa supervelikim brzinama, čime se obogaćuje za upotrebu u gorivnim šipkama za nuklearne elektrane ili za pravljenje bojeve glave. Iran je imao oko 20.000 centrifuga instaliranih na dva glavna mesta za obogaćivanje u zemlji: Fordo i Natanz. Fordo je bio glavno postrojenje za proizvodnju visoko obogaćenog uranijuma, pokazuju podaci IAEA. Američki i izraelski zvaničnici sugerišu da je veliki deo kapaciteta centrifuga ozbiljno oštećen, s čime se spoljni stručnjaci uglavnom slažu. "Napadi su efikasno uništili iranski program obogaćivanja centrifugama", naveo je institut. "Proći će mnogo vremena pre nego što se Iran približi kapacitetu koji je imao pre napada". Instalirane u ogromnim komorama, pričvršćene za podove i precizno podešene da se okreću izuzetno velikim brzinama, centrifuge je teško pomerati. Uranijum je, međutim, lakše pomeriti. Pred napad 22. juna, satelitski snimci su pokazali desetine kamiona poređanih na pristupnim putevima koji vode do tunela u planinski kompleks Fordo. Neki stručnjaci su rekli da su kamioni možda dovozili zemlju kako bi zatrpali ulaze u tunele, kako bi ih zaštitili od vazdušnih udara ili čak napada komandosa. "Pre nego što su tuneli popunjeni, moguće je da su Iranci pokušali da premeste obogaćeni uranijum koji se čuvao na toj lokaciji", naveo je institut. Međutim, većina obogaćenog uranijuma verovatno je bila uskladištena u Isfahanu, koji je pogođen u američkim i izraelskim udarima, rekao je Džefri Luis (Jeffrey Lewis), istraživač kontrole naoružanja u Centru za studije neširenja nuklearnog oružja Džejms Martin u Montereju u Kaliforniji. Tuneli u Isfahanu nisu pogođeni u američkim ili izraelskim napadima, naveo je on u objavi na X. "Niko ne zna gde je visoko obogaćeni uranijum sada", rekao je Luis. "Četiri stotine kilograma visoko obogaćenog uranijuma je velika stvar, ne želim da potcenim probleme", rekao je Deker Evelet (Decker Eveleth), stručnjak za nuklearno oružje i odvraćanje u Centru za pomorske analize iz Vašingtona. "To je veliki problem. Irancima će biti zaista teško da smisle šta da urade i da to urade na način da izbegnu da budu otkriveni." Dva neimenovana izraelska zvaničnika rekla su da su iranske zaliha visokog obogaćenog uranijuma i manje rafinisanog od 20 odsto zakopane u Isfahanu i Fordou i da će biti teško da se povrate, preneo je američki informativni portal Aksios (Axios). "Niko neće sa sigurnošću znati danima" da li je obogaćeni uranijum premešten, rekao je američki državni sekretar Marko Rubio (Marco) za CBS njuz (CBS News). "Sumnjam da su ga premestili, jer zaista ne možete ništa pomeriti u ovom trenutku. Čim kamion krene negde, Izraelci ga vide, gađaju ga i uništavaju." Rezervne snageVeruje se da Iran ima nepoznat broj rezervnih centrifuga negde uskladištenih. Pored pitanja gde se nalazi obogaćeni uranijum, drugo pitanje je koliko ih ima i koliko brzo bi mogle biti operativne ako Teheran želi da napravi poslednji korak ka da od svog visoko obogaćenog uranijuma dođe do nivoa za oružje. "Visoko obogaćeni uranijum je od ključnog značaja, jer... uradili su 99 odsto posla da bi došli do visoko obogaćenog urana, to je 450 kilograma", rekao je Seter. "To je od ključnog značaja". "Ali im i dalje nedostaje taj jedan odsto posla na obogaćivanju (da bi došlo do nivoa za oružje)", rekao je on. "A da bi to funkcionisalo, potrebne su im ispravne centrifuge. Pitanje je koliko ih još imaju, koliko brzo mogu da ih koriste i da li se usuđuju da to urade."

Ovo je mogla biti značajna sedmica u dugoročnoj želji Ukrajine da se pridruži Evropskoj uniji (EU) i NATO-u. Na kraju, nije. Dok su se lideri obje Unije i Alijanse sastali na ključnim samitima u Briselu i Hagu, konačno članstvo Kijeva u obje zajednice trebalo je biti centralna tema ovih događaja. Umjesto toga, Ukrajina nije ništa bliže pridruživanju, dok su brojne prepreke ratom razorene zemlje da se pridruži euroatlantskoj zajednici u potpunosti vidljive. Vratimo se godinu dana unazad do washingtonskog samita NATO-a. Baš kao i u Vilniusu prije godinu dana, Ukrajina je bila frustrirana što nije dobila poziv, ali je konačna deklaracija odjeknula širom zemlje. "U potpunosti podržavamo pravo Ukrajine da sama bira svoje sigurnosne aranžmane i odlučuje o svojoj budućnosti, bez vanjskog miješanja. Budućnost Ukrajine je u NATO-u", potvrđeno je u tekstu, a zatim dodano: "Dok Ukrajina nastavlja ovaj vitalni rad, mi ćemo je nastaviti podržavati na njenom nepovratnom putu ka punoj euroatlantskoj integraciji, uključujući članstvo u NATO-u." Joe Biden, tadašnji predsjednik SAD-a, nije bio voljan ići dalje, sa Kijevom koji je u direktnom sukobu s Rusijom. Njemačka je tiho podržavala stav Washingtona, ali su topao jezik i tretman "počasnog gosta" prema ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom na samitu ukazivali na zemlju koja teži članstvu i koja će se uskoro transformirati u punopravnog saveznika. Na ovogodišnjem samitu NATO-a u Hagu, scene nisu mogle biti više sumorne. Biden više nije predsjednik. Na njegovom mjestu je Donald Trump, koji je godinama otvoreno odbacivao šanse Ukrajine za pridruživanje. I nova realnost je vidljiva svuda. Nije bilo Vijeća NATO-Ukrajina na nivou lidera. Niko nije otvoreno govorio o eventualnom članstvu Ukrajine i o tome nije bilo ni riječi u završnoj deklaraciji. Umjesto toga, postojala je samo odredba da saveznici mogu računati finansijsku podršku Kijevu kao dio novog cilja vojne alijanse u pogledu potrošnje na odbranu. Istina, Zelenski je bio prisutan na večeri na samitu. Sastao se sa svim relevantnim liderima, uključujući i bilateralni sastanak s Donaldom Trumpom koji je, prema svim izvještajima, prošao dobro. Trump je čak rekao da je ljubazan, otvorio se za potencijalne isporuke "Patriota" Ukrajini i čini se da je pokazao spremnost da izvrši pritisak na ruskog predsjednika Vladimira Putina da sjedne za pregovarački sto. Ali u stvarnosti, Ukrajina nije dobila ništa konkretno, osim ljubaznosti. Washington i dalje oklijeva sankcionisati Rusiju, Evropljani se ustručavaju od svog potpisanog prijedloga o smanjenju gornje granice cijene ruske nafte, a kada je u pitanju članstvo u NATO-u, Kijev je sada dalje nego što je bio prije godinu dana. Činjenica da su zvaničnici rekli da je uspjeh to što Trump nije loše postupao sa Zelenskim i da se Ukrajinac nije žalio na nedostatak rezultata pokazuje koliko su niska bila očekivanja. "Ne smatram samit neuspjehom za Ukrajinu. Naprotiv, dobili smo maksimum onoga što je realno moguće za danas", rekao je za Current Time Volodimir Fesenko, ukrajinski politikolog. "Činjenica je da čak i u vrlo sažetom NATO komunikeu postoji posebna tačka o kontinuiranoj podršci Ukrajini u trenutnim uslovima – i to je upravo ono što nam treba. Ne neka apstraktna izjava ili nejasno obećanje da ćemo se pridružiti NATO-u u nekom nedefinisanom trenutku u budućnosti." Na samitu EU u Briselu dan kasnije, priča o srušenim nadama bila je zastrašujuće slična. Na istom junskom samitu 2022. godine, Ukrajina je dobila status kandidata za EU, a tačno prije godinu dana isti skup je odlučio da formalno započne pregovore o pristupanju. Ove godine, deklarisani cilj i Kijeva i Brisela bio je zvanično otvaranje nekoliko od šest pregovaračkih klastera potrebnih za članstvo. I Evropska komisija i 26 od 27 država članica EU vjeruju da je Ukrajina spremna za to, ali da je potrebna jednoglasnost da bi se to ostvarilo. A do sada, Mađarska nije igrala u skladu sa tim. Naprotiv. U pripremi za samit, mađarski premijer Viktor Orban predstavio je rezultate konsultativnog referenduma u toj centralnoevropskoj zemlji na kojem je preko 2 miliona ljudi, ili 95 posto onih koji su glasali, glasalo protiv članstva Ukrajine u EU. Ulazeći na sastanak, rekao je da je "problem rat, ako integrišemo Ukrajinu, integrišemo rat". Na pitanje Radija Slobodna Evropa da li bi promijenio mišljenje ako dođe do prekida vatre, on je jednostavno odgovorio da ga nema. Činjenica da su nacrti zaključaka samita samo za EU-26 bili unaprijed sastavljeni pokazuje da se blokada iz Budimpešte uzima zdravo za gotovo. U tekstu se navodi da države članice pozivaju "Vijeće da preduzme sljedeće korake u procesu pristupanja u skladu s pristupom zasnovanim na zaslugama, s otvaranjem klastera kada se ispune uslovi. Primjećuje se procjena Komisije da je klaster osnova spreman za otvaranje. Evropsko vijeće će se vratiti ovom pitanju na svom sljedećem sastanku." To je simbolična podrška Kijevu integraciji u EU, ali praktično ne znači ništa. Takođe je indikativno da se Zelenski nije lično pojavio u Briselu, već se liderima obratio putem video veze. Zvaničnici EU naveli su "logističke razloge" za njegovo odsustvo, što je neobično s obzirom na to da je uspio biti i u Hagu i da se dan ranije obratio Vijeću Evrope u Strazburu. Iako postoje nade da bi Mađarska uskoro mogla popustiti, možda čak i kasnije ovog ljeta, većina evropskih zvaničnika priznaje da bi veto mogao trajati sve do mađarskih parlamentarnih izbora zakazanih za april 2026. godine, jer se pitanje ukrajinske integracije u EU sada uvuklo u nacionalnu debatu. Takođe je indikativno da više nijedna zemlja EU nije vršila veći pritisak na Mađarsku da da zeleno svjetlo. Ali postoje i druge stvari koje su sada važnije. Uzmimo u obzir potrebu da se zemlja uključi kada je u pitanju dogovor o novim sankcijama Rusiji i da se obnove one uvedene u posljednje tri godine, što se dogodilo na samitu. Ali onda u evropskim prijestolnicama postoji osjećaj da neke zemlje potajno osjećaju zadovoljstvo usporavanjem pristupanja Ukrajine EU. I ovo ide dalje od Mađarske i Slovačke, koje su izrazile rezerve prema prebrzom napretku. Poljska je nedavno izabrala novog predsjednika, Karola Nawrockog, koji se nije ustručavao kritikovati uvoz ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda u EU ili pokrenuti trnovita historijska pitanja između Varšave i Kijeva. Češka bi na jesen mogla izabrati vladu koja bi bila odlučno manje entuzijastična prema Ukrajini općenito. Najneposredniji susjedi Ukrajine jasno vide da će se Ukrajina boriti za iste fondove EU na koje računaju u narednim godinama. Čak i dalje na zapad, postoje rezerve prema prebrzom prihvatanju velike i siromašne zemlje uhvaćene u krvavom sukobu s nuklearnom supersilom. Sam klub mora proći kroz reforme za takav dodatak porodici, a te reforme su i politički i finansijski bolne. Za razliku od njene kandidature za NATO, članstvo Ukrajine u EU nije isključeno. Ali ova sedmica je pokazala da bi ambiciozni cilj ulaska Kijeva u EU do 2030. godine možda morao biti revidiran. "Recimo samo da 2030-te zvuče sada izvedivije", kako je to rekao jedan diplomata.

Sa mogućnošću dopune goriva u vazduhu, vreme leta bombardera B-2 Spirit je praktično ograničeno samo fizičkom izdržljivošću njegovih pilota. Tokom 37-časovne misije napada na iranska nuklearna postrojenja 22. juna, to ljudsko ograničenje je dovedeno do krajnjih granica. "Piloti B-2 mogu da legnu da odspavaju. Međutim, to rade u ograničenom prostoru iza sedišta na metalnoj površini, što nije udobno", rekao je za RSE portparol vazduhoplovne baze Vajtman u Misuriju, gde su smešteni bombarderi. Pored toga, portparol vazdušnih snaga kaže da "letelica generiše sopstveni kiseonik – to jest izvlači ga iz atmosfere – zbog čega u letelici gotovo da nema vlage, što zauzvrat dovodi do toga da piloti moraju stalno da se hidriraju, a i dalje imaju problema kao što su suva i ispucala koža". B-2 su razvile SAD tokom Hladnog rata kao stelt bombarder sa stelt efektom koji može da nosi nuklearno oružje, može da prođe pored hiljada radarskih stanica Sovjetskog Saveza i izbegne impozantni sovjetsku flotu od hiljada aviona presretača i raketa zemlja-vazduh. Dizajn krila B-2, kao i strogo poverljiva obloga koja apsorbuje radar i druge napredne tehnologije, daju bombarderu širine 52 metra radarski otisak ekvivalentan onom kakav ostavljaju samo velike bube. Prvi put je poleteo u julu 1989. godine. General-potpukovnik Mark E. Vederington (Weatherington), zamenik komandanta Globalne udarne komande američkog vazduhoplovstva, rekao je za RSE da je jedan od najstresnijih aspekata misije dugog dometa, kao što je napad "Ponoćni čekić" na Iran, dopunjavanje goriva iz aviona-tankera, operacija koja je za B-2 potrebna svakih šest sati. "Dopunjavanje goriva u vazduhu je apsolutno ključno, a ako je mračno, oblačno, turbulentno itd., može zahtevati više koncentracije", kaže on. Piloti su opisali kako su na kraju delikatne operacije dopunjavanja goriva, koja zahteva oko 30 minuta intenzivne koncentracije, bili obliveni znojem. Za pilote nema tuširanja niti presvlačenja. Posade bombardera B-2 nose pojas, prsluk za spasavanje i prsluk za preživljavanje preko svojih letačkih kombinezona, što presvlačenje čini previše složenim postupkom usred borbene misije. Oskudna posadaDopunjavanje goriva za ljude u bombarderu je ipak daleko manje naporno. B-2 je opremljen mikrotalasnom rernom i piloti nose hranu po svom izboru. "Sarađujemo s pilotima kako bismo im predložili šta i kada da jedu, ali svaka osoba zaista nosi šta želi", kaže Vederington, dodajući da je "hidratacija ključna za tako dug let". B-2 je bio konfigurisan da primi posadu do tri osobe, ali njime upravljaju samo dva pilota, od kojih je jedan komandant misije. Tako oskudna posada je delimično potrebna da bi se smanjili troškovi. Visoko obučeni ljudi su jedan od najskupljih aspekata naprednih sistema naoružanja, a B-2 je od samog početka na meti kritika zbog svojih troškova. Svaki B-2 košta oko dva milijarde dolara, a proizvedeno ih je 21. Obuka za spavanjeJedna od posledica letenja s tako malom posadom je da piloti imaju malo vremena za odmor. Vederington kaže da piloti B-2 izabrani za borbenu misiju provode nekoliko dana radeći s "vazduhoplovnim fiziologom" kako bi uskladili svoj obrazac spavanja s rasporedom predstojeće misije. On, međutim, kaže da "koliko i kako spavaju varira od pojedinca do pojedinca". Nije poznato kada je obuka za spavanje uvedena za pilote B-2, ali je to možda bilo posle rata na Kosovu, kada su američki piloti prijavili da su toliko bili pod adrenalinom usred napetosti borbe da su postali iscrpljeni, ali nisu mogli da spavaju čak ni tokom dugih letova. Piloti B-2 aviona u prethodnim borbenim misijama koristili su amfetaminske pilule da bi ostali na oprezu. Posle višestrukog dopunjavanja goriva i povremenog odmora na tajnom letu za Iran, najintenzivniji trenutak za pilote bili bi sami napadi, kaže Vederington. "Izvršavanje misije u ciljanom području je verovatno najstresnije u ovom slučaju", kaže on. Sa sedam B-2 aviona koji su bacili 14 masivnih bombi za uništavanje bunkera na zemlju koja je ranije oborila američke bespilotne letelice, "u operaciji u kojoj su bili skoro nezavisni u ciljanom području, ali sinhronizovano da bi postigle rezultate, to postaje zahtevna misija", dodaje Vederington.

Armenski arhiepiskop koji je prošle godine predvodio masovne antivladine proteste i najmanje 14 njegovih pristalica privedeni su 25. juna, a organi za provođenje zakona optužili su ih za planiranje "terorističkih akata" u pokušaju preuzimanja vlasti. Istražni komitet Armenije tvrdio je da je arhiepiskop Bagrat Galstanian prošlog novembra započeo pripreme za nasilno svrgavanje vlade s članovima svog pokreta koji podržava opozicija. U saopštenju se navodi da su planirali ubiti neimenovane "civile", poduzeti druge nasilne akcije i paralizirati sigurnosni aparat zemlje u tu svrhu. Agencija za provođenje zakona je takođe objavila ono što je opisala kao audio zapis prisluškivanih razgovora Galstaniana sa njegovim saradnicima. Glasovi koji se navodno pripisuju njima mogu se čuti kako razgovaraju o planovima za formiranje desetina malih grupa muškaraca koji bi blokirali ulice, prekinuli dovod struje i internet vezu, te izazvali druge poremećaje kako bi pomogli masama da sruše vladu. Opozicija smatra hapšenja politički motivisanimSaopštenje Istražnog odbora uslijedilo je nakon što je Nacionalna sigurnosna služba (NSS) izvršila racije u domovima Galstaniana, njegova dva bliska saradnika, kao i opozicionih aktivista širom zemlje. Nekoliko njih je povezano s Armenskom revolucionarnom federacijom (Dašnaktsutjun), glavnom opozicionom strankom. Dašnaktsutjun i druge opozicione grupe pogođene obračunom osudile su to kao politički motivirano. Galstanian je priveden nakon što su službenici NSS-a pretresli njegovu rezidenciju u Erevanu. On je ismijao optužbe za državni udar dok su ga ubacivali u automobil i odvezli. Očito se obraćajući premijeru Nikolu Pašinijanu, rekao je: "Evil, pažljivo slušaj, ostalo ti je vrlo malo vremena. Sačekaj još malo, doći ćemo." Njegov advokat, Sergej Harutiunian, rekao je da službenici NSS-a nisu pronašli oružje niti bilo kakve druge dokaze o navodnoj zavjeri tokom pretresa, koji je on odbacio kao trik za publicitet. Pretresena je i kuća Artura Sargsijana, opozicionog zastupnika bliskog Galstanianu. Sargsian je kasnije rekao da racija ističe Pašinijanove "strahove" i očajničke napore da "ućutka" opoziciju. Istražitelji tvrde da su pronašli oružjeU naknadnom saopštenju, Istražni odbor je saopštio da su NSS i armenska policija pretražili više od 90 lokacija i pronašli "predmete i dokumente" koji potvrđuju optužbe za državni udar. Objavili su fotografije nekoliko komada vatrenog oružja i municije za koje kažu da su ih takođe konfiskovali. Članovi Galstanianovog pokreta odgovorili su da je to oružje u legalnom vlasništvu. Rekli su da su sami istražitelji pokazali relevantne dozvole za oružje na nekim od tih fotografija. Odbor je takođe izvijestio da je do sada optuženo ukupno 16 osoba. Četrnaest ih je trenutno uhapšeno, navodi se. Do obračuna je došlo dan nakon što je web stranica koju kontrolira vladajuća stranka Armenije objavila ono što je nazvala kopijom "plana puča" koji je osmislila opozicija. Navodni plan, koji su opozicioni lideri odbacili kao izmišljotinu, nije sadržavao nasilne akcije usmjerene na svrgavanje Pašinijana. Ipak, vladajuća stranka ga je prikazala kao dokaz opozicione zavjere koja je skovana protiv njega. Pašinijan je takođe brzo spomenuo navode Istražnog odbora date sljedećeg dana. Zanimljivo je da "plan puča" koji je pokazao Istražni odbor navodno pokazuje da je Galstanianov tim trebao da ga izvrši u julu-avgustu 2024. godine, a ne ove godine, kako je tvrdio Civic.am, medij povezan sa Pašinijanovom vladajućom strankom Građanski ugovor. Web stranica tog medija nije prikazala ovaj datum kada je u utorak objavila navodni dokument. Opozicione ličnosti su se uhvatile za ovu činjenicu, rekavši da se time rugaju navodima o puču. Glavna opoziciona alijansa Hajastan, čiji je Dašnaktsutjun ključni član, izdala je saopštenje u kojem osuđuje "nezakonita hapšenja i pretrese" i "izmišljene optužbe". Pozvala je Armene da se "ujedine i spriječe" Pašinijana da "ušutka žarišta nacionalnog otpora" svojoj vladavini. Galstanian je vodio biskupiju Armenske apostolske crkve u sjevernoj provinciji Tavuš sve dok nije krenuo da predvodi antivladine proteste u maju i junu prošle godine, izazvane Pašinijanovim kontroverznim teritorijalnim ustupcima Azerbejdžanu. Nakon što nije uspio spriječiti prenos zemljišta, okupio je desetine hiljada ljudi u Erevanu kako bi zahtijevali Pašinijanovu ostavku. Gotovo sve armenske opozicione snage pridružile su se ili podržale pokret koji je predvodio Galstanian dok je dobijao na zamahu u maju 2024. Ali neki od njih su naknadno kritikovali arhiepiskopa zbog nedostatka jasnog plana za svrgavanje Pašinijana.