Ismijavana je kao "Koalicija onih koji čekaju". "Koalicija voljnih", ad hoc savez uglavnom evropskih zemalja koje su obećale da će izraditi održiv sigurnosni plan za Ukrajinu nakon rata, mjesecima održava sastanke, ali s malo konkretnih rezultata. Ipak, neki zvaničnici vjeruju da bi se situacija mogla promijeniti na sastanku grupe 4. septembra u Parizu. "Očekujem da ćemo sutra ili ubrzo nakon toga imati jasniju sliku o tome šta možemo kolektivno ponuditi", izjavio je generalni sekretar NATO-a Mark Rutte u Briselu 3. septembra. Njegove izjave podstakle su nova očekivanja u vezi s najnovijim razgovorima, posebno nakon nedavnih komentara američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je nagovijestio da bi Washington mogao učestvovati u pružanju sigurnosti Ukrajini nakon rata. Međutim, Trumpovi komentari nisu sadržavali nikakve konkretne detalje – kao ni većina javnih izjava nakon dosadašnjih sastanaka "Koalicije voljnih", od kada je britanski premijer Keir Starmer u martu najavio njeno formiranje u Londonu. Nepostojanje jasnih informacija i dalje umanjuje očekivanja. Proces iza zatvorenih vrata"Ne očekujem da će biti jasnoće", rekao je John Foreman, bivši britanski vojni ataše koji je učestvovao na nekim od prvih sastanaka Koalicije, za Radio Slobodna Evropa. "Ne očekujem ni veliku najavu (sve je dosad bilo iza zatvorenih vrata), ali važno je da lideri tačno razumiju šta se nudi i kakvo je trenutno stanje", dodao je. Osim redovnih sastanaka šefova država i vlada, Koalicija je održala niz detaljnih sesija planiranja sa visokim vojnim zvaničnicima, gdje se raspravljalo o tehničkim aspektima moguće misije u Ukrajini. Od samog početka, plan je bio da Evropljani preuzmu glavni teret, pri čemu su Britanija i Francuska, a zatim i druge zemlje, obećale da će poslati neodređen broj vojnika na teren. Međutim, ključni uslov je bio da se to može realizovati samo uz američku podršku, fokusiranu na logistiku, zračnu podršku i obavještajne podatke. Washington dugo nije pokazivao spremnost da se uključi – sve do nedavno. Dana 3. septembra, Mark Rutte je izjavio da je došlo do "velikog pomaka" tokom telefonskog razgovora prije tri sedmice, uoči samita Donalda Trumpa s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom na Aljasci prošlog mjeseca. Govoreći s predsjednicom Evropske komisije Ursulom von der Leyen, francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom i drugim liderima, Trump je, prema Rutteovim riječima, "najavio da želi učestvovati i biti dio sigurnosnih garancija". Tri dana nakon razgovora na Aljasci, Trump je to javno naznačio tokom sastanka u Bijeloj kući s Rutteom, ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i evropskim liderima. Trump je tada rekao da će evropske zemlje predstavljati "prvu liniju odbrane", ali da će Sjedinjene Američke Države biti uključene. Njegov izaslanik Steve Witkoff govorio je o garancijama "sličnim članu 5.", što je neprecizna referenca na klauzulu o međusobnoj odbrani iz NATO sporazuma. 'Uključivanje američkog predsjednika'Hoće li komentari dobiti konkretnije obrise, zavisi i od toga da li će se predsjednik SAD-a Donald Trump pridružiti sastanku u Parizu putem video veze, kao i mnogi drugi učesnici. Portparol njemačke vlade rekao je 3. septembra u Berlinu da "se razmatra mogućnost uključivanja američkog predsjednika". Kasnije je iz Jelisejske palate potvrđeno da je poziv zakazan za poslijepodne, nakon jutarnjih razgovora. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji će biti prisutan u Parizu, izjavio je: "Imamo signale iz Sjedinjenih Država da će pružiti podršku u pozadini." Čak i ako se razjasne detalji, plan o sigurnosnim garancijama i dalje se suočava s brojnim preprekama. Planeri razmatraju šta učiniti nakon eventualnog primirja ili mirovnog sporazuma. Sljedeći korak u diplomatskom procesu koji vodi Trump trebalo je da bude sastanak između Zelenskog i Putina. Međutim, pokušaji da se taj susret organizuje više puta su propali zbog Moskve. U najnovijim izjavama 3. septembra, Putin je rekao da je sastanak sa Zelenskim "put bez cilja", ali je dodao da bi se mogli sastati u Moskvi. S obzirom na to da Rusija i dalje vodi punu invaziju na Ukrajinu, takva lokacija je za Zelenskog potpuno neprihvatljiva. Zelenski je predložio neutralne lokacije poput Turske, te pozvao na dodatni pritisak na Putina, uključujući nove sankcije, kako bi ga se natjeralo na sastanak. "Sutra ćemo pokušati stupiti u kontakt s predsjednikom Trumpom i razgovarati o tome", rekao je tokom posjete Danskoj, uoči razgovora u Parizu. Mark Rutte je direktno povezao sastanak Zelenskog i Putina s pitanjem sigurnosnih garancija. "Ako dođe do bilateralnog ili trilateralnog sastanka s Rusima, posebno između Zelenskog i Putina, jasno je da je tada od ključne važnosti imati definisane sigurnosne garancije", rekao je. 'Čelični dikobraz'Sigurnosne garancije ne odnose se samo na raspoređivanje evropskih trupa u Ukrajini. Drugi važan element planova je jačanje vlastite vojne snage Ukrajine. John Foreman, bivši britanski vojni ataše u Moskvi u vrijeme početka ruske invazije 2022. godine, smatra da je to područje u kojem je postignut veći napredak. "Sve je jasnije da će svaki trajan mir zahtijevati snažnu Ukrajinu i jaku ukrajinsku vojsku, da će evropska podrška morati biti dugoročna, te da Ukrajina vjerovatno ne može računati da će saveznici automatski reagovati ako Rusija ponovo napadne", rekao je. Evropski lideri snažno zagovaraju kontinuiranu vojnu podršku Kijevu. Ursula von der Leyen je nedavno izjavila da bi Ukrajina mogla postati "čelični dikobraz", neprobavljiv za buduće agresore. Ovakav pristup ima i političku prednost – izbjegava rizik da evropske trupe budu direktno izložene napadima, pa bi mogao postati preferirani model za mnoge članice "Koalicije voljnih".

Dok se u Evropskoj uniji (EU) prate efekti novog akta o slobodi medija, donetom kako bi se zaštitili nezavisni mediji, medijska scena u Srbiji, kandidatkinji za članstvo u EU, ustalasana je nakon objavljivanja informacija o navodnim pokušajima uplitanja držve u pitanje vlasništva nad privatnim medijima. Medijski eksperti podsećaju i da dešavanja u Srbiji nisu jedinstvena u Evropi, navodeći i primere, između ostalog, Mađarske, članice EU. "Događa se ono od čega smo strahovali". To kaže Maje Sever, predsednice Evropske federacije novinara, na "procureli" audio snimak, koji je u avgustu objavila novinarska mreža OCCRP i istraživački portal KRIK, a koji ukazuje na mešanje vlasti u Srbiji u uređivačku politiku privatnih medija. U audio snimku koji je objavljen 27. avgusta generalni direktor kompanije "United Group" dogovarao se sa direktorom državne i konkurentske kompanije "Telekom" o smeni direktorke u okviru "United Group", pod čijim okriljem posluju televizije "N1" i "Nova S" koje kritički izveštavaju o vlasti u Srbiji. Spomenuto je da je smenu direktorke u toj privatnoj kompaniji, preko direktora "Telekoma", traži "predsednik". Direktor "Telekoma" Vladimir Lučić rekao je 3. septembra da snimak "nije 100 odsto autentičan" i prethodno najavio tužbu zbog njegovog objavljivanja. Iz kompanije "United Group" potvrdili su da je spomenuti razgovor održan, ali da je snimak nepotpun i da nije bilo pritisaka na "United Group". Predsednik Srbije Aleksandar Vučić negirao je 28. avgusta za TV Pink, povodom objavljivanja ovog snimka, da želi da ugasi medijske kuće u Srbiji kojima upravlja "United Group" – televizije "N1", "Nova S", kao i listove "Danas" i "Radar", a čiji je rad tokom svojim medijskih nastupa često kritikovao. Ipak, rekao je da se dva puta sastao sa čelnikom britanskog investicionog fonda BC Partners, koji je većinski vlasnik "United Group", ali da je sa njim razgovarao o potencijalnim investicijama te kompanije u Srbiji. 'Medijski primer Srbije nije jedini u Evropi'Ena Bavčić, iz nevladinog Evropskog centra za slobodu štampe i medija (ECPMF), sa sedištem u Lajpcigu, ocenjuje da je "medijska situacija u Srbiji trenutno vrlo loša", pre svega, zbog velikog broja napada na novinare, ali da problemi pritisaka na nezavisne medije postoji u više država EU. "Nada za države članice EU ipak postoji u tome što će se prije primijeniti Evropski akt o medijskim slobodama (EMFA), te bar donekle ublažiti posljedice ovakvih politika", navodi ona u odgovoru za RSE. Evropski akt o medijskim slobodama stupio je na snagu u maju, ali se u zemljama EU primenjuje u potpunosti od avgusta. Ovaj akt predviđa veću zaštitu novinara i medija u EU, između ostalog, zaštitu medija od neprimerenog političkog uplitanja. Između ostalog, propis zahteva da se objave ime i kontakt podaci direktnih i indirektnih vlasnika koji imaju mogućnost da utiču na poslovanje i donošenje odluka u medijima, a države EU treba da razviju baze podataka o vlasništvu nad medijima. Bavčić navodi da se organizacija za koju radi zalaže da se standardi iz ovog akta primene i na Srbiju tako što će se napredak Srbije u pravcu smanjivanja pritisaka na medije usloviti "finansijskom podrškom državnih projekata". U protekla dva meseca u Srbiji je zabeleženo više od 30 fizičkih napada na novinare i zaposlene u medijima od strane političkih aktivista i organa za sprovođenje zakona, tokom izveštavanja o antivladinim protestima. Da li se medijski razvoj situacije u Srbiji mogao očekivati?Maja Sever kaže da "procureli snimak" u Srbiji ukazuje na ono na šta je ova federacija mesecima upozoravala. "Ovo je dovelo do tačke u kojoj strahujemo da će Aleksandar Vučić i vlast uplitati se i određivati uređivačku politiku medija koji su i u privatnom vlasništvu", rekla je predsednica Evropske federacije novinara. Ena Bavčić ocenjuje da je ovaj slučaj "zabrinjavajuć". "(On) pokazuje tamnu stranu privatizacije medija, gdje korporativni vlasnici bez kažnjivosti otvoreno sarađuju sa vlastima u represiji, zbog čisto ličnih motiva", smatra ona. Predsednik Srbije je u više navrata u TV nastupima spominjao i kritikovao rad televizija "N1" i "Nova S" optužujući ih da iznose neistine o vlasti. Nakon što je objavljen audio snimak u kom direktor Telekom Srbija, sa direktorom konkurentske kompanije "United Group" Sten Milerom razgovara o smeni direktorke u svojoj firmi, Vučić je negirao za TV Pink da, preko direktora Telekoma, želi da ugasi televizije N1 i Nova S. "Da sam želeo da ih ugasim bilo kada, ugasili bismo ih. Nisam želeo jer bih sebe smatrao nesposobnim za bilo šta, ako nisam u stanju da pobedim njihove laži", kazao je Vučić. Maja Sever ocenjuje da ovom izjavom Vučić "svaki dan pokazuje pomicanje granica što on može i što su mu se dozvoljava raditi". U kompaniji "United Group" je ove godine došlo do više promena, koje su u javnosti izazvale bojazan da će doći do smanjivanja medijskih sloboda jer su televizije N1 i Nova S među retkim medijima koje kritički izveštavaju o vlasti u Srbiji. U februaru je "United Group" prodao SBB, jedan od vodećih kablovskih i internet provajdera, kompaniji "e&PPF Telecom Group". Total TV, program za dijasporu i prava na prenos sportskih događaja, prodati su kompaniji "Telekom". Došlo je i do kadrovskih promena u vrhu kompanije. Između ostalih, smenjen je u junu sa mesta predsednika Savetodavnog odbora kompanije Dragan Šolak, jedan od osnivača "United Group", koga je vlast optuživala da je blizak opozicionom lideru Draganu Đilasu i da preko medija želi da "sruši vlast" u Srbiji. Uređivačka nezavisnost u riziku u HrvatskojPredsednica Evropske federacije novinara kaže da Srbija nije usamljena kada je reč o problemu medijskih sloboda. "Vlade i u EU zemljama pronalaze način da se povežu sa vlasnicima medija, da vlasnici medija ovise o njihovom ili sufinansiranju ili nekakvim zajedničkim projektima ili dozvolama za frekvencije (za televiziju i radio) i tako ih drže pod kontrolom", navodi Maja Server. Ona navodi i da u Hrvatskoj postoje izazovi jer Vlada pomaže distribuciju štampe. "Mi to pozdravljamo jer znamo da ako dođe do obustave, naše koleginice i kolege će biti ugroženi, ali mi smo zahtevali da, ako će se država uplitati u distribuciju tiska i podržati je finansijski, da mora zagarantirati nekim mehanizmima zaštitu uređivačke neovisnosti. To se nažalost nije dogodilo", navodi ona. Sever ističe da je premijer Mađarske Viktor Orban "osmislio model" kojim se mediji zarobljavaju. "To nije ekskluzivitet Srbije i Aleksandra Vučića", kaže ona dodajući da je Orban uspeo da kontroliše medije povezanošću sa vlasnicima medija koji "zarobljavaju medije i guše novinarsku slobodu i za uslugu dobijaju nešto od vlasti". 'Gušenje medija' u Mađarskoj, pritisci rastu u SlovačkojVlada premijera Mađarske Viktora Orbana optužena je u aprilu da je provladinim medijima nezakonito dodelila više od milijardu evra subvencija. U maju više od 90 glavnih urednika i izdavača iz cele Evrope potpisalo je saopštenje u kom pozivaju EU da preduzme mere povodom predloženog zakona u Mađarskoj, prenosi list Gardijan (The Guardian). Naime, Orbanova stranka Fides predložila je zakon koji bi omogućio Vladi da prati, kažnjava i potencijalno zabranjuje organizacije koje primaju bilo kakvu vrstu stranog finansiranja, uključujući donacije ili grantove EU. Novinar iz Budimpešte Gabor Bodiš za Radio Slobodna Evropa (RSE) navodi da je partija Viktora Orbana počela da kontroliše medije od kada je došla na vlast 2010. "Kada su došli na vlast, stavili su pod kontrolu javne servise. Samo Orbanova propaganda može da se emituje na tim servisima", kaže on. Dalja kontrola sprovodila se, kako navodi Bodiš, "kupovinom delova komercijalnih televizija". Bodiš je spomenuo i slučaj iz 2024. kada je, na sličan način kao u Srbiji, procureo snimak ranijeg razgovora iz kog se može zaključiti da je jedan od ministara u Vladi Viktora Orbana tražio smenu rukovodstva privatne televizije RTL. "On (ministar) je zahtevao da se otpusti generalni direktor koji nije bio Mađar, nego iz zapadne Evrope. I oni su popustili i smenili čoveka", rekao je on. Bodiš ocenjuje da su u Mađarskoj, sem malih izuzetaka, svi veliki mediji pod kontrolom vlasti i oni "emituju totalnu propagandu". "Tu nema drugačijeg mišljenja", kaže on. "Reporteri bez granica" procenjuju da su kupovine medija u Mađarskoj od strane oligarha bliskih vlasti dali Orbanovoj stranci kontrolu nad oko 80 odsto mađarskog medijskog tržišta, objavio je AP 2024. Slovačka na 'mađarskom putu'Ena Bavčić, iz Evropskog centra za slobodu štampe i medija, ocenjuje da se "Slovačka na neki način kreće putem Mađarske". "Prošle godine su spojili radio i televizijski javni servis, te postavili čovjeka bliskog Ficovoj vlasti (Robert Fico, premijer Slovačke)", kaže ona. Bavčić dodaje da su primetni i pritisci na privatne medije u ovoj zemlji, pre svega na TV Markiza koja u Slovačkoj radi od 1996. "TV Markiza je pod pritiscima otkako je formirana trenutna vlast. Odmah nakon izbora u 2023, Fico je optužio Markizu da je dio 'neprijateljskih medija', a već u decembru je šef vijesti ove medijske kuće bio smijenjen", kaže ona. Ona dodaje da ova televizija "i dalje prolazi kroz internu krizu i smanjenje broja oglašivača". Evropski akt o slobodi medija trebalo bi, prema njenim rečima, da bar ublaži posledice ovakvih politika jer donosi novi skup pravila za zaštitu pluralizma i nezavisnosti medija. Do donošenja ovog akta, regulativa u sferi medija je bila na državama članicama EU.

Kina je 3. septembra u Pekingu pozdravila brojne svjetske lidere na vojnoj paradi, kojom je obilježena 80. godišnjica završetka Drugog svjetskog rata.

Mađarska i Slovačka ponovo traže od Evropske unije da ukine zamrzavanje imovine i zabrane izdavanja viza za šest ruskih biznismena kako bi se obezbedilo produženje režima individualnih sankcija Rusiji, koji je na snazi od opšte invazije Moskve na Ukrajinu pre više od tri godine. Sankcije, koje sada pokrivaju više od 2.600 pojedinaca i firmi posle 18 rundi restriktivnih mera EU, moraju se jednoglasno produžavati svakih šest meseci, obično sredinom marta i sredinom septembra. Ta lista uključuje ljude poput ruskog predsednika Vladimira Putina i ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova, kao i nekoliko oligarha i biznismena optuženih za finansiranje ruskih ratnih napora ili izvlačenje profitira od njih. U sad već redovnoj pojavi u Briselu, Mađarska – a odnedavno i Slovačka – koristi svoje pravo veta kako bi se neka od poznatijih imena uklonila s liste. Obe centralnoevropske zemlje imaju bliske političke odnose s Kremljem i tvrde da sankcije EU više pogađaju evropsku ekonomiju nego rusku. U martu su ruski biznismen Vjačeslav Moše Kantor, ruski ministar sporta Mihail Degtjarjov i sestra milijardera tajkuna Ališera Usmanova, Gulbahor Ismailova, uklonjeni s crne liste posle nedelja mukotrpnih diplomatskih pregovora među evropskim zvaničnicima. Prošle godine, na sličan način su s liste uklonjeni Arkadij Volož, suosnivač ruskog internet giganta Jandeks, ruski biznismen Sergej Mndojanc, slovački državljanin i šef ruskog nacionalističkog moto kluba Noćni vukovi u Evropi Jozef Hambalek, kao i Violeta Prigožina, majka pokojnog ruskog biznismena i vođe plaćeničke grupe Vagner Jevgenija Prigožina. Prema rečima nekoliko diplomata EU koji su govorili pod uslovom da im se ne navodi ime, Slovačka ovog puta želi da ukloni Usmanova i biznismena Mihaila Fridmana. Pored te dve osobe, Mađarska takođe insistira na uklanjanju s liste oligarha Dmitrija Mazepina, Petra Avena, Muse Bažajeva i Alberta Avdoljana. Većina ovih imena je predložena za uklanjanje s liste u prethodnim rundama obnavljanja sankcija, osim Avdoljana protiv kojeg je Brisel uveo sankcije tek u februaru ove godine. Ostale članice EU predložile su alternativno rešenje: uklanjanje samo jednog ili dva takozvana "slaba slučaja", što znači pojedince koji bi najverovatnije ionako bili uklonjeni s liste jer su protiv njih uvedene sankcije na osnovu slabih dokaza koji ne bi opstali ako bi bili osporeni na sudu. Pored toga, one žele i da se sankcije produžavaju svakih 12 meseci umesto sadašnjih šest. I Bratislava i Budimpešta su odbile ovaj predlog u diskusijama na nižem nivou u Briselu, a pregovori će se sada premestiti na nivo ambasadora EU 3. septembra. Tada se ne očekuje dogovor, ali s obzirom na to da se bliži 15. septembar kada ističe rok za obnavljanje sankcija, očekuje se da će se sledeće nedelje postići neka vrsta kompromisa.

Stanovnici četiri sela u istočnoj ukrajinskoj Dnjepropetrovskoj regiji sve su u težem stanju zbog ruskih napada dronova koji pogađaju njihova mjesta – i sve više njih je spremno napustiti svoje domove radi sigurnijeg okruženja, rekli su krajem avgusta za Current Time program Radija Slobodna Evropa (RSE). Neprofitne organizacije poput Proliske kontinuirano pozivaju lokalno stanovništvo koje je pod prijetnjom napada da prihvate prijevoz kombijem do skloništa dalje na zapadu, nakon čega mogu biti preseljeni u novi privremeni dom. Ali mnogi ljudi oklijevaju, te ponekad zbog toga dožive tragediju, rekla je volonterka Viktorija Silčuk, u početku pristajući, ali zatim odgađajući selidbu. "Na primjer, imamo porodicu od pet članova s malim djetetom koja je tri puta odgodila evakuaciju", prisjetila se Silčuk tokom nedavne posjete područjima pod vatrom. "Prvo su im rođaci povrijeđeni, a zatim je djevojčin otac poginuo u zračnom napadu, pa su ostali duže da ga sahrane." Uobičajeno je da oni koji su pristali na evakuaciju svojih domova u posljednji čas promijene mišljenje, dodala je. Ali s nedavnim ruskim napretkom u područjima oko grada Pokrovska na istoku, stanovnici Dnjepropetrovske regije su sve zabrinutiji, kažu oni. Gotovo 50 ljudi se prijavilo za evakuaciju jednog dana u avgustu, a još više ih je reklo da su i oni spremni da idu. Potražnja je porasla do te mjere da je Silčuk morala premjestiti svoj spasilački kombi iz područja Krivog Riha u sela dalje na istoku, poput zaseoka Pokrovske, koji se nalazi 30 kilometara od linije fronta. "Nema dovoljno slobodnih ruku", rekla je Silčuk. "Nema dovoljno transporta. Na primjer, koristili smo najmanje četiri do pet automobila iz područja Pokrovska protekle sedmice da bismo odvezli ljude." Kao dokaz toj tvrdnji, tokom evakuacije 30. avgusta, ruski napad dronom pogodio je pijacu u selu, ranivši najmanje jednog muškarca ranom od šrapnela. Istog dana, ukrajinska vojska je izvijestila da je Rusija pokrenula široke napade širom zemlje, ubivši najmanje jednu osobu i ranivši desetine, a istovremeno pogodila i stambenu zgradu u Zaporižju. Tokom talasa udara, Dnjepropetrovska oblast je posebno bila meta "masovnog napada", prema objavi guvernera Serhija Lisaka na Telegramu. "U ovom području se situacija brzo mijenja", rekao je Silčuk. "Zbog granatiranja, mnogi ljudi skupljaju svoje stvari i traže evakuaciju." Jedna mještanka obližnjeg sela, Julija, za sada ostaje kod kuće, ali priznaje da je opasnost od zračnih udara postala rutina za njenu porodicu. "Strašno je", rekla je. "Ima zračnih udara i eksplozija. Djeca kažu: 'Mama, dolaze dronovi Šahed, moramo bježati. Skrivamo se, ali još ne idemo nigdje." Drugi stanovnik obližnjeg naselja opisao je nedavni fatalni napad ruske dron letjelice. "Juče je uletio u susjedno selo i ubio muškarca i ženu", rekla je Zoriana. "Imali su djecu. Tri djevojčice su sada siročad." Ova neizvjesnost bila je dovoljna da je motivira da se evakuira sa sinom i kćerkom, prihvativši vožnju u Proliskinom kombiju. Ruslana, još jedna lokalna stanovnica, nije mogla suzdržati suze dok je objašnjavala kako se život u tom području nedavno promijenio. "Naše selo je bombardirano", rekla je. "Naša škola, naša štala. Konji su živi izgorjeli. Bilo je zastrašujuće. Noć smo proveli u podrumu." Evakuisani koji pristanu prihvatiti pomoć dovode se do jedne od tranzitnih tačaka u blizini rijeke Dnjepar, gdje se registruju, dobiju pomoć, odmore i jedu. Oni koji nemaju gdje drugdje otići mogu ostati – zajedno sa svojim kućnim ljubimcima – kratko vrijeme dok se ne osigura smještaj ili ne pronađe pomoć. Usred bijela dana, ruski dron sa kamerom FPV (First Person View dron) se pojavio na pijaci tokom aktivnog trgovanja. Pijaca je bila prepuna kupaca i prodavača. Ljudi kažu da nikada prije nisu vidjeli FPV dron direktno korišten u ovom mjestu.

Snažan zemljotres ove sedmice u Afganistanu, u kojem je poginulo više od 1.400 ljudi, ostavio je žene, koje se već bore pod strogim pravilima vlade koju predvode talibani, ranjivim zbog nedostatka podrške. Zemljotres jačine 6,0 stepeni Rihterove skale opustošio je istočni dio zemlje blizu granice s Pakistanom, povrijedivši hiljade ljudi u udaljenom području do kojeg spasioci i njegovatelji teško mogu doći. Stručnjaci upozoravaju da će žene i djevojčice biti među onima koje će katastrofa najviše pogoditi i da će "podnijeti najveći teret" suočavajući se s kulturnim i zakonskim preprekama u pristupu bolničkoj njezi i drugim ograničenjima u podršci. Talibani zabranjuju ženama da ih liječe muški doktori. Ali od povratka na vlast 2021. godine, talibani su uveli brojne dodatne zabrane ženama, uključujući mjeru iz decembra 2024. godine koja ženama zabranjuje da se obrazuju za medicinsku struku ili polažu završne ispite za medicinsku obuku. S obzirom na to da u regiji, a kamoli u zemlji, gotovo da nema doktorica, mnoge žene neće dobiti medicinsku njegu dovoljno brzo, prema riječima Abdula Qayuma Raheema, afganistanskog doktora. "Zemljotresi su pitanje minuta i sekundi, odlaganje evakuacije može uzrokovati više žrtava među ženama", rekao je Raheem za Radio Azadi, program Radija Slobodna Evropa (RSE). "Ljudi u selima znaju da u bolnici nema dovoljno ženskog osoblja i ne mogu se usuditi odvesti svoje ranjene žene i djevojčice u zdravstvene ustanove. Porodice pokušavaju liječiti povrijeđene maloljetne žene lokalno, umjesto da ih vode u bolnicu." Portparol Ministarstva javnog zdravstva talibanske vlade nije odgovorio na pitanja Radija Azadi o izvještajima da žene ne primaju adekvatnu zdravstvenu zaštitu usred znakova iz pogođenog područja koji izgleda potvrđuju takve strahove. Iako su većina od više od 3.000 do sada prijavljenih žrtava bila žene i djeca, šef bolnice u provinciji Kunar rekao je da je tamo trenutno hospitalizirano samo 13 žena, dok je broj hospitaliziranih muškaraca 67. Jedan muškarac je za Radio Azadi rekao da je njegova trudna supruga doživjela spontani pobačaj nakon što nije dobila odgovarajuću medicinsku pomoć nakon zemljotresa. "Kada je zemljotres pogodio zemlju, ona se porađala i to je išlo jako loše", rekao je. "Ona je sada u državnoj bolnici, ali se nije oporavila i u istom je stanju kao i prije. To je zato što nema doktorica i nema lijekova." Prema riječima doktorice u Kabulu koja je nedavno govorila za Radio Azadi, udaljena područja često imaju samo primalje ili medicinske sestre u zajednici. U nekim područjima nema ni jednog ni drugog. Nilofar Ayoubi, aktivistica za ljudska prava iz Afganistana, izjavila je za RSE da su posljedice zemljotresa sve alarmantnije, posebno za žene i djecu. "Ova strašna nestašica prisilila je mnoge porodice da prevezu svoje povrijeđene žene i djevojčice u grad Jalalabad, najbliži urbani centar", rekla je Ayoubi, koja je pobjegla u Poljsku nakon što su se talibani vratili na vlast. "Međutim, bolnice u Jalalabadu su i same preopterećene, boreći se s istim nedostatkom osnovnih potrepština i ozbiljnim nedostatkom ženskog medicinskog osoblja." Ovo je bio treći veliki smrtonosni zemljotres u Afganistanu otkako su se talibani vratili na vlast. U junu 2022. godine, snažan zemljotres je pogodio provincije Paktia, Paktika i Khost. Prema procjeni koju je u to vrijeme proveo Međunarodni komitet za spašavanje u Khostu, žene i djevojčice su bile najviše pogođene zemljotresom. Godinu dana kasnije, u provinciji Herat, oko 1.500 ljudi je poginulo u zemljotresu, a žene i djevojčice su činile većinu žrtava, prema podacima UNICEF-a. UN Women Afganistan je 2. septembra saopštio da se boji da odgovor na ovonedeljni zemljotres - od hitne medicinske pomoći i nege do sigurnog skloništa i zaštite - ponovo neće dati prioritet ženama. "Žene i devojke će ponovo snositi najveći teret ove katastrofe, tako da moramo osigurati da njihove potrebe budu u središtu odgovora i oporavka", rekla je specijalna predstavnica UN Women Afganistan Susan Ferguson. "To uključuje podršku vitalnom radu žena humanitarki - u suprotnom bi žene i devojke mogle propustiti pomoć ili informacije koje spašavaju živote u narednim danima." Priredila Lejla Sarić

Evropske nacije bi se mogle suočiti sa računom od trilion dolara za ponovno naoružavanje zbog ruskih prijetnji i neizbježne revizije američke odbrane, koja bi mogla dovesti do dramatičnog smanjenja broja američkih snaga na tom kontinentu, prema izvještaju objavljenom 3. septembra. Izvještaj od 106 stranica, koji je sastavio Međunarodni institut za strateške studije (IISS) sa sjedištem u Londonu, ukazuje na nedostatke u svim oblastima: u proizvodnji, obavještajnim podacima i vojnoj opremi, kao što su rakete dugog dometa ili protivvazdušna i raketna odbrana. "Među glavnim razlozima za ovu veću hitnost su ruska vojna prijetnja i neizvjesnost oko posvećenosti Sjedinjenih Država odbrani evropskih saveznika", navodi se. "Iako se strateške procjene razlikuju među evropskim zemljama o tome koliko brzo ruske snage mogu predstavljati direktnu prijetnju NATO Evropi, njihovi vremenski okviri se uglavnom kreću između dvije i pet godina." U međuvremenu, očekuje se da će Pentagonov Globalni pregled stanja snaga biti objavljen ovog mjeseca i da će u njemu biti predstavljen preusmjeravanje vojnih resursa iz Evrope u Aziju/Pacifik. "Neki NATO zvaničnici vjeruju da bi smanjenje broja američkih trupa do 30 posto bilo moguće", navodi se u izvještaju pod nazivom Napredak i nedostaci u evropskoj odbrani: Procjena. Rastući vojni budžetiEvropski lideri su ove godine napravili planove za odgovor na ove izazove. U martu je samit Evropske unije obećao da će potrošiti milijarde na odbranu usred onoga što je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen nazvala "prekretnicom za Evropu". Zajmovi koje podržava EU u iznosu do 150 milijardi eura (160 milijardi dolara) stavljeni su na raspolaganje državama članicama za jačanje njihovih snaga, a pravila o dugu eurozone su ublažena kada se primjenjuju na vojne troškove. Američki predsjednik Donald Trump je više puta kritikovao evropske saveznike NATO-a zbog toga što ne troše dovoljno na odbranu i što se previše oslanjaju na američku vojnu moć. Međutim, nedavno ih je pohvalio zbog obećanja da će trošiti više, posebno nakon samita NATO-a u junu, kada su se članice složile da povećaju budžete za odbranu na pet posto bruto društvenog proizvoda (BDP). Ali izvještaj IISS-a napominje da to nije samo pitanje novca. Ključni problem će biti izgradnja kapaciteta. "Evropske odbrambene industrije i dalje se suočavaju s izazovima u dovoljno brzom povećanju proizvodnje, dok mnoge evropske vojske ne mogu ispuniti svoje ciljeve regrutacije i zadržavanja vojnika", navodi se. Izvještaj IISS-a naglašava Integrisanu protivvazdušnu i raketnu odbranu (IAMD) kao područje gdje je Evropa posebno ranjiva. Sadašnji i aktivni američki vojni komandanti takođe su rekli za Radio Slobodna Evropa (RSE) da evropski zračni štit nije spreman da se suoči s razmjerama prijetnje od Rusije. "Vidite šta se dogodilo u velikim gradovima u Ukrajini. Ovo bi se takođe dogodilo u nekim od velikih gradova Evrope", rekao je Philip Breedlove, bivši vrhovni komandant NATO-a u Evropi, za RSE aprilu. Rakete dugog dometaJoš jedna slabost istaknuta u izvještaju IISS-a su rakete dugog dometa. Evropske zemlje imaju visoko efikasne krstareće rakete lansirane iz zraka, kao što su anglo-francuske rakete Storm Shadow/Scalp ili njemački sistem Taurus. Ukrajina, koja nije članica NATO-a, nedavno je predstavila svoje nove krstareće rakete Flamingo. Ali "samo nekolicina evropskih saveznika trenutno posjeduje kopnene sisteme za preciznu paljbu dugog dometa, dok u pomorskom domenu samo Francuska i Velika Britanija posjeduju krstareće rakete za kopneni napad dometa 1.000 kilometara", navodi se u izvještaju. "Projekat Evropski pristup udaru dugog dometa (ELSA) potencijalno je najznačajniji evropski napor da se proširi konvencionalna sposobnost kopnenog napada do, a možda i preko, 2.000 km", dodaje se. Projektu, koji su pokrenule Francuska, Njemačka, Poljska i Italija, kasnije su se pridružile Velika Britanija, Švedska i Holandija. Druge uočene slabosti uključuju nedostatak aviona za nadzor i obavještajne podatke, "suverene hiperskalne kapacitete računarstva u oblaku" i sporu, nekoordiniranu nabavku. Potrebe za potrošnjom dolaze u trenutku kada se evropske vlade već suočavaju s intenzivnim pritiscima na nevojnu potrošnju u osjetljivim oblastima kao što su zdravstvo, obrazovanje i socijalne beneficije. Izvještaj zaključuje da će suočavanje s ovim izazovima "zahtijevati od mnogih evropskih saveznika NATO-a da preuzmu velike finansijske rizike i donesu vrlo teške političke odluke".

Kina je pokazala svoju rastuću vojnu moć i produbljivanje veza s Rusijom, ekstravagantnom vojnom paradom koja je trebala pokazati status kineskog predsjednika Xi Jinpinga kao lidera alternativnog, nezapadnog svjetskog poretka. Dok je parada 3. septembra pokazala sliku vojne koordinacije i sile – uključujući više od 10.000 pripadnika vojske u savršeno usklađenom mimohodu i stotine komada vojne opreme – jedan od najupečatljivijih prikaza bile su slike Xija okruženog ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i sjevernokorejskim liderom Kim Jong-unom dok su posmatrali 70-minutnu povorku preko pekinškog Trga Tiananmen. Xi se rukovao s obojicom lidera i razgovarao s njima dok su hodali crvenim tepihom ispred grupe od više od 20 drugih stranih dostojanstvenika prema pozornici s koje se pružao pogled na paradu kojom je obilježeno 80 godina od završetka Drugog svjetskog rata. "Ovo bi se moglo smatrati prekretnicom u prestrojavanju ovog euroazijskog bloka moći", rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Sari Arho Havren, saradnik londonskog Kraljevskog instituta za ujedinjene službe. "Kineska diplomatija je uvijek uveliko koreografirana, ali i ovdje postoji suština u pokazivanju strateške vrijednosti Sjeverne Koreje za Kinu uz Rusiju." Nakon demonstracije jedinstva koja je uključivala prve scene Xija, Putina i Kima zajedno na nekom događaju, ruski i sjevernokorejski lider održali su odvojeni sastanak na koji su sa parade otišli zajedno u automobilu. "Želio bih napomenuti da su se vaši vojnici hrabro i herojski borili", rekao je Putin, sjedeći pored Kima, misleći na hiljade sjevernokorejskih vojnika raspoređenih u rusku Kursku oblast kako bi pomogli u odbijanju ukrajinske kontraofanzive na ruskoj teritoriji. "Nikada nećemo zaboraviti žrtve koje su podnijele vaše oružane snage i porodice vaših vojnika", dodao je Putin prije početka sastanka iza zatvorenih vrata. U svom govoru kojim je započeo vojnu paradu, Xi je rekao da je Kina "nezaustavljiva", promovirajući poruku "nacionalne žrtve - ne kao žrtve, već kao funkcija snage volje i nacionalne odlučnosti". "Danas se čovječanstvo suočava s izborom mira ili rata, dijaloga ili konfrontacije, obostrano korisne ili nulte sume", rekao je Xi. "Kineski narod čvrsto stoji na pravoj strani historije." Xi je takođe zauzeo prkosniji ton, rekavši da je "veliko podmlađivanje kineske nacije nezaustavljivo!" i da Kinu "nikada ne zastrašuju nasilnici", termin koji se obično koristi u službenim izjavama da se indirektno refereira na Sjedinjene Američke Države. Trumpove poruke Xiju, Putinu i KimuDok se parada odvijala, američki predsjednik Donald Trump je na mreži Truth Social uputio oštre čestitke Xiju povodom godišnjice Drugog svjetskog rata, koju Kina obilježava predajom carskog Japana 1945. godine. "Veliko pitanje na koje treba odgovoriti je hoće li predsjednik Kine Xi spomenuti ogromnu količinu podrške i 'krvi' koju su Sjedinjene Američke Države dale Kini kako bi joj pomogle da osigura svoju SLOBODU od vrlo neprijateljskog stranog osvajača", napisao je, misleći na potpunu invaziju Japana na Kinu i američke ratne napore protiv Tokija tokom Drugog svjetskog rata. Američki predsjednik je takođe kritizirao Putina i Kima zbog rada protiv američkih interesa. "Molim vas, prenesite moje najtoplije pozdrave Vladimiru Putinu i Kim Jong Unu, dok kujete zavjeru protiv Sjedinjenih Američkih Država", dodao je Trump. Procjenjuje se da je 11.000 sjevernokorejskih vojnika stiglo u rusku Kursku oblast od ljeta 2024. godine kako bi se borili uz ruske snage protiv Ukrajine. Ratne napore Moskve podržao je i Peking kroz diplomatsku podršku, povećanu kupovinu nafte i protok vojno korisne robe dvostruke namjene iz Kine. Trump se sastao s Putinom na Aljasci u avgustu, ali njegovi diplomatski kontakti do sada nisu uspjeli dovesti do napretka ka okončanju rata u Ukrajini, a ruski zvaničnici odbacuju pokušaje održavanja nastavka samita s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Dok je Putin prisustvovao paradi, Rusija je takođe pokrenula zračni napad na Ukrajinu, u kojem su učestvovale 502 bespilotne letjelice dugog dometa i 24 krstareće rakete, rekli su ukrajinski zvaničnici. Na pitanje o Trumpovim komentarima, Dmitrij Ušakov, pomoćnik ukrajinskog predsjednika, rekao je da "uopšte nema teorija zavjere" i da "nijedan od ova tri lidera nije ni o tome razmišljao". "Nadalje, mogu reći da svi razumiju ulogu koju igraju Sjedinjene Američke Države, sadašnja administracija predsjednika Trumpa i predsjednik Trump lično u trenutnoj međunarodnoj dinamici", rekao je Ušakov. 'Pažljivo orkestrirani čin strateške komunikacije'U svom govoru kojim je započeo vojnu paradu, Xi je rekao da je Kina "nezaustavljiva", promovirajući poruku "nacionalne žrtve - ne kao žrtve, već kao funkcija snage volje i nacionalne odlučnosti". "Danas se čovječanstvo suočava s izborom mira ili rata, dijaloga ili konfrontacije, obostrano korisne ili nulte sume", rekao je Xi. "Kineski narod čvrsto stoji na pravoj strani historije." Xi je takođe zauzeo prkosniji ton, rekavši da je "veliko podmlađivanje kineske nacije nezaustavljivo!" i da Kinu "nikada ne zastrašuju nasilnici", termin koji se obično koristi u službenim izjavama da se indirektno refereira na Sjedinjene Američke Države. "Vjerujem da je ovo signal Zapadu, a prvenstveno Sjedinjenim Državama, da Kina sada sebe vidi kao zemlju spremnu da se brani", rekla je za Current Time, ruski TV kanal RSE-a, Natalija Plaksienko-Butirskaja, viša saradnica u Centru za novu Evropu sa sjedištem u Kijevu. Proslave povodom godišnjice odavale su počast patnji Kine tokom Drugog svjetskog rata i doprinosu Komunističke partije pobjedi – nešto što su kineski zvaničnici rekli da bi trebalo inspirisati druge generacije dok se Xi bori protiv zapadnih napora da ograniči Peking. Kina je takođe predstavila paradu kao demonstraciju jedinstva s drugim zemljama, što je bila jasna poruka usred scene koja se mogla vidjeti prvi put da su Xi, Putin i Kim zajedno na nekom događaju. Masovna vojna parada zaokružuje niz diplomatskih događaja namijenjenih da pokažu kinesku viziju alternativnog svjetskog poretka koji bi se suprotstavio dugogodišnjoj dominaciji SAD i njihovih zapadnih saveznika. "Ovogodišnja parada, stoga, nije samo ceremonijalni prikaz trupa i oružja", napisao je kineski novinar Deng Yuwen za časopis Foreign Policy prije događaja. "To je pažljivo orkestrirani čin strateške komunikacije, koji isprepliće poruke vojne snage, diplomatskog pozicioniranja i historijskih narativa, usmjerenih publici i kod kuće i u inostranstvu." Parada je uslijedila nakon samita Šangajske organizacije za saradnju ove sedmice, koji je takođe nastojao prikazati Kinu kao globalnog lidera s produbljivanjem regionalnog utjecaja u jugoistočnoj i centralnoj Aziji. Kinesko veliko slavlje i demonstracija rastućeg vojnog arsenala takođe dolaze u trenutku kada Peking nastoji iskoristiti promjenjivu i nepredvidljiviju vanjsku politiku Trumpove administracije, uključujući uvođenje sveobuhvatnih tarifa i uznemiravanje dugogodišnjih saveznika. "Diplomatski potezi, vojno demonstriranje i uključivanje Putina i Kima su sve demonstracija snage", rekao je Arho Havren. "To je poruka Sjedinjenim Državama i NATO-u da mogu uzvratiti, ali i Japanu, Južnoj Koreji, Ukrajini i Tajvanu da su ranjiviji nego ikad." Osim što su omogućili Xiju da predstavi Kinu kao globalnog lidera, parada i drugi diplomatski događaji u Kini tokom protekle sedmice omogućili su Putinu da istakne da nije izoliran na svjetskoj sceni nakon svoje potpune invazije na Ukrajinu, a odnosi između Pekinga i Moskve samo jačaju. Ova poruka je prenesena 2. septembra kada je izvršni direktor Gazproma Aleksej Miller novinarima rekao da je u Pekingu postignut dogovor o izgradnji dugo očekivanog plinovoda Snaga Sibira-2 do Kine. Iako ova objava označava jasan korak naprijed za ono što bi bio jedan od najskupljih plinskih projekata na svijetu, Miller je takođe rekao da ključni detalji o cijeni plina i načinu podjele troškova izgradnje još nisu postignuti.

Sjevernokorejski vođa Kim Jong Un napustio je Pjongjang u svom prepoznatljivom zelenom vozu 1. septembra na putu za Peking, oslanjajući se na spor, ali specijalizovan oblik prevoza koji lideri ove zatvorene zemlje koriste već decenijama. U poređenju sa zastarjelom flotom putničkih aviona Sjeverne Koreje, vozovi otporni na metke nude sigurnije i udobnije okruženje za veliku pratnju, tjelohranitelje, hranu i druge pogodnosti, kao i prostor za dogovaranje dnevnog reda prije sastanaka, ističu stručnjaci. Od kada je postao lider krajem 2011. godine, Kim je koristio voz za posjete Kini, Vijetnamu i Rusiji. Šta se nalazi u tim vozovima?Nije poznato koliko su tačno vozova koristili sjevernokorejski lideri tokom godina, ali Ahn Byung-min, južnokorejski stručnjak za transport Sjeverne Koreje, tvrdi da je u potrebi više vozova i to iz sigurnosnih razloga. Prema njegovim riječima, svaki voz ima 10 do 15 vagona, od kojih su neki namijenjeni isključivo za vođu, uključujući spavaću sobu, dok su ostali za tjelohranitelje i medicinsko osoblje. Obično postoji i kancelarija za Kima, komunikaciona oprema, restoran, kao i vagoni za dva blindirana Mercedesa, dodao je. Državni mediji su 2. septembra objavili fotografije na kojima se vidi Kim kako sa visokim zvaničnicima pravi pauzu za cigaretu pored zelenog vagona ukrašenog zlatnim grbovima i detaljima, te kako sjedi u kancelariji s drvenim panelima ispred velikog zlatnog grba, uz sjevernokorejsku zastavu. Na njegovom stolu nalazio se laptop sa zlatnim detaljima, nekoliko telefona, kutija cigareta i boce s plavom i providnom tekućinom. Prozori su bili ukrašeni plavo-zlatnim zavjesama. Video iz 2018. godine, koji je objavila državna televizija, prikazuje Kima kako se sastaje sa visokim kineskim zvaničnicima u prostranom vagonu sa ružičastim sofama. U snimku iz 2020. godine, državna televizija je prikazala Kima kako putuje vozom u područje pogođeno tajfunom, a prikazan je i vagon ukrašen svjetlima u obliku cvijeća i stolicama presvučenim tkaninom sa uzorkom zebre. U knjizi Orient Express iz 2002. godine, ruski zvaničnik Konstantin Pulikovski opisao je trosedmično putovanje do Moskve u vozu Kim Jong Ila, Kiminog oca i prethodnika. Prema toj knjizi, sanduci vina Bordeaux i Beaujolais su dopremani iz Pariza, kao i živi jastozi. Kako voz prelazi granice?Kada je Kim Jong Un putovao vozom u Rusiju, uključujući i 2023. godinu na samit s predsjednikom Vladimirom Putinom, podvozja voza su morala biti prepravljena na graničnoj stanici jer dvije zemlje koriste različite širine šina, objasnio je Ahn. Za Kinu ta prilagodba nije potrebna, ali kineska lokomotiva preuzima vuču čim voz pređe granicu jer lokalni mašinovođa bolje poznaje željeznički sistem i signale, rekao je Kim Han-tae, bivši južnokorejski mašinovođa koji je napisao knjigu o sjevernokorejskim željeznicama. Za ranije samite s predsjednikom Xi Jinpingom, Kima su pratili posebno opremljeni vagoni koje su vukle zelene DF11Z lokomotive, kineske lokomotive sa oznakama državne Kineske željezničke korporacije, s najmanje tri različita serijska broja, pokazuju analize medijskih snimaka. Ahn primjećuje da su brojevi obično 0001 ili 0002, što sugeriše da mu Kina obezbjeđuje lokomotive rezervisane za najviše zvaničnike. Kad je Kim 2019. putovao vozom kroz Kinu na samit sa tadašnjim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom u Vijetnamu, njegov voz je vukla crveno-žuta lokomotiva sa logom kineskih nacionalnih željeznica. Na kineskoj mreži voz može dostići brzinu do 80 kilometara na sat, u poređenju sa maksimalnih oko 45 kilometara na sat na šinama u Sjevernoj Koreji, kaže Ahn. Ko koristi te vozove?Osnivač Sjeverne Koreje, Kim Il Sung, djed Kim Jong Una, redovno je putovao vozom tokom svoje vladavine sve do smrti 1994. godine. Kim Jong Il oslanjao se isključivo na vozove za posjete Rusiji, uključujući putovanje od 20.000 kilometara do Moskve 2001. godine. Preminuo je od navodnog srčanog udara krajem 2011. godine dok je bio u jednom od tih vozova, a taj vagon je danas izložen u njegovom mauzoleju. Voz je često u centru državne propagande koja prikazuje članove porodice Kim kako kreću na duga putovanja kako bi sreli obične građane širom zemlje. Godine 2022. državna televizija je prikazala Kim Jong Una kako kreće na, kako su to nazvali, "iscrpnu turneju vozom" širom zemlje, tokom koje je posjetio polja kukuruza i promovisao "komunističku utopiju".

Policija u Kirgistanu izrekla je visoke kazne i službena upozorenja stotinama žena koje nose nikab, veo za lice koji je zabranjen u ovoj zemlji s muslimanskom većinom. Najmanje 29 žena kažnjeno je s po 20.000 soma (230 dolara) zbog kršenja zabrane nikaba, koja je stupila na snagu ranije ove godine, saopštila je policija. Žene su zaustavljene tokom racija u južnoj regiji Oš i jugozapadnoj provinciji Džalal-Abat, gdje lokalne vlasti, policija i sigurnosne službe provode racije kako bi provele zabranu. Prema podacima regionalne policije, policajci su u prva dva dana racija u Ošu u aprilu zaustavili oko 300 žena koje su nosile nikab u javnosti. Kirgistan je ove godine usvojio zakon kojim se efektivno zabranjuje nikab, koji pokriva cijelo lice osim očiju. Zakon propisuje novčanu kaznu za nošenje ove odjeće u javnosti. Zakon, koji je potpisao predsjednik Sadir Japarov, ne spominje eksplicitno nikab, lokalno poznat kao "parandža". Ali zabranjuje "odjeću koja onemogućava identifikaciju osobe u vladinim uredima i javnim prostorima" - eufemizam koji se često koristi u Centralnoj Aziji za opisivanje nikaba. Zabrana se ne odnosi na hidžab, islamski maramu za glavu koja pokriva kosu i vrat, ali ostavlja lice vidljivim. Nikab je postao popularan u Kirgistanu, posebno u Ošu i Džalal-Abatu, tokom protekle decenije. Racije su prvenstveno bile usmjerene na ove dvije provincije. Podizanje svijesti o zabrani nikabaKampanja za provođenje zabrane nikaba uključivala je racije na ulicama, kao i aktivnosti informisanja javnosti i podizanja svijesti od aprila, prema regionalnim vlastima. Pripadnici policije, uključujući policajke, dijelili su letke i održavali sastanke sa stanovnicima kako bi objasnili zakon. Veliki TV ekrani postavljeni u javnim prostorima u okruzima Kara-suu, Uzgen i Nukat u regiji Oš prikazivali su video klipove koji informišu ljude o zabrani i kazni. Vlasti su saopštile da su razgovarale sa oko 300 žena koje su nosile nikabe u dvodnevnoj raciji u Ošu, glavnom gradu provincije Oš. Oko 80 žena sa velom zaustavljeno je u još jednoj dvodnevnoj raciji koja se tamo dogodila u julu. Žene su upozorene, navode iz policijske uprave Oša, koja je saopštila da su gradski sud u Ošu, regionalni ured Državnog komiteta za nacionalnu sigurnost i državna Agencija za vjerske poslove i međuetničke odnose bili aktivno uključeni u kampanju. Prema policijskim izvještajima, 22 od 29 žena kojima su izrečene novčane kazne bile su stanovnice grada Oša. Ostalih sedam zaustavljeno je na otvorenim lokacijama u susjednoj regiji Džalal-Abat tokom operacije "Nikab" u avgustu. Sigurnosna prijetnja?Sve veća popularnost nikaba u Kirgistanu izazvala je zabrinutost kod nekih lokalnih političara i javnih ličnosti koji ga nazivaju sigurnosnom prijetnjom. Drugi tvrde da nikab tradicionalno nije dio kirgistanske kulture. Parlament i kirgistanski mediji raspravljaju o odnosu prema nikabu u društvu već više od deset godina. Kirgistanksa muslimanska duhovna uprava, koju podržava država, javno podržava stav vlade. Navodi se da je "hidžab obavezan (za muslimanke), ali nikab nije." Međutim, kritičari ove zabrane kažu da ona otuđuje žene koje se odluče nositi nikab i ograničava njihovu slobodu. Nikab je zabranjen u drugim centralnoazijskim državama koje su takođe zabranile i hidžab u školama i na radnim mjestima. Kirgistan je jedina zemlja u regiji koja dozvoljava hidžab u školama i vladinim uredima.

Ukrajina je pozvala Kinu da izvrši pritisak na Vladimira Putina da se krene ka miru, dok je ruski predsjednik doputovao u Peking nakon učešća na samitu Šangajske organizacije za saradnju, gdje je branio rat u kojem su poginule desetine hiljada ljudi. "S obzirom na značajnu geopolitičku ulogu Narodne Republike Kine, pozdravili bismo aktivniju ulogu (Pekinga) u uspostavljanju mira u Ukrajini na osnovu poštovanja Povelje UN-a", saopštilo je ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova po dolasku Putina u kinesku prijestolnicu 2. septembra. U saopštenju Ministarstva navodi se da je u završnoj deklaraciji Šangajske organizacije za saradnju izbjegnuto spominjanje sukoba, koji je od ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine prerastao u rat velikih razmjera. "Smatramo da dovoljno govori to što glavni završni dokument samita, Deklaracija iz Tianjina od 20 stranica, ne sadrži nijedno spominjanje ruskog rata protiv Ukrajine", navodi se u saopštenju. "Iznenađujuće je da najveći rat agresije u Evropi od Drugog svjetskog rata nije pomenut u tako važnom, fundamentalnom dokumentu, dok se u njemu spominje niz drugih ratova, terorističkih napada i događaja u svijetu." Navodi se da nespominjanje ruskog rata u Ukrajini u deklaraciji "ukazuje na neuspjeh diplomatskih napora Moskve". Ukrajinski predsjednik Zelenski je dosljedno pozivao Kinu - bliskog saveznika Rusije - da izvrši pritisak na Putina da okonča rat. Šta Si Đinping želi vojnom paradom?Još jedan diplomatski događaj na visokom niovu u Kini održaće se 3. septembra - masovna vojna parada u znak sjećanja na 80. godišnjicu završetka Drugog svjetskog rata. Mnogi lideri - uključujući Putina - ostaju u Kini nakon Šangajske organizacije za saradnju, kako bi prisustvovali paradi. Putin krivi ZapadSa samita Šangajske organizacije za saradnju u Tianjinu, u blizini Pekinga, Putin je poslao antizapadnu poruku zbog svoje invazije na Ukrajinu, dok je stajao rame uz rame s kineskim liderom Xi Jinpingom. Putin je rekao da je rat u Ukrajini nastao "ne kao rezultat ruskog napada", već zbog puča u Kijevu koji je podržao Zapad, prema komentarima koje je prenijela ruska novinska agencija TASS. To je bila netačna referenca na proteste na Majdanu koji su 2014. godine svrgnuli s vlasti ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča, naklonjenog Moskvi, nakon što je odustao od planova za trgovinski sporazum s EU i umjesto toga se okrenuo Rusiji. Putin je dodao da ono što je nazvao pokušajima Zapada da uvuče Ukrajinu u NATO predstavlja "direktnu prijetnju sigurnosti Rusije", što je tvrdnja koju je vojni savez više puta negirao. Vučić se u Pekingu sastaje sa Putinom i Sijem, saopštio BeogradPredsednik Srbije Aleksandar Vučić sastaće se sa predsednikom Narodne Republike Kine Si Đinpingom i predsednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom tokom posete Pekingu od 2. do 4, septembra, saopštila je 1. septembra Služba za saradnju sa medijima predsednika Republike. Navodi se da će Vučić razgovarati i sa drugim visokim zvaničnicima Kine i predstavnicima velikih kompanija. Saopšteno je da predsednik Srbije u službenu posetu Kini ide na poziv predsednika Si Đinpinga i da će u Pekingu prisustvovati obeležavanju 80. godišnjice pobede u Drugom svetskom ratu. U međuvremenu, evropski saveznici Kijeva u takozvanoj Koaliciji voljnih - koju predvode francuski predsjednik Emmanuel Macron i britanski premijer Keir Starmer - sastaće se u Parizu 4. septembra kako bi razgovarali o potencijalnim sigurnosnim garancijama za Ukrajinu. "Zajedno s našim partnerima i u koordinaciji s NATO-om, radićemo na definiranju snažnih sigurnosnih garancija za Ukrajinu. To je neophodan preduvjet za kredibilan napredak prema miru", napisao je Macron na X nakon razgovora sa šefom NATO-a Markom Rutteom. "Takođe ćemo preispitati stav Rusije, koja istrajava u svom agresivnom ratu i nastavlja odbijati mir", dodao je Macron. Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen je 31. avgusta izjavila da evropski saveznici Kijeva rade na "prilično preciznim planovima" i "jasnoj mapi puta" za potencijalno raspoređivanje trupa u Ukrajinu ukoliko se postigne mirovni sporazum Kijeva i Moskve. Von der Leyen je, u komentarima objavljenim u The Financial Timesu, dodala da bi svaki takav poduhvat imao punu podršku Sjedinjenih Država, koje su se tokom protekle godine kolebale oko potencijalnog učešća. 'Nema konkretnih planova' za trilateralni samitOdvojeno, na marginama samita Šangajske organizacije, savjetnik Kremlja za vanjsku politiku Jurij Ušakov izjavio je da nema neposrednih planova za trilateralni sastanak Putina, Zelenskog i američkog predsjednika Donalda Trumpa, što je u suprotnosti s nedavnim Trumpovim izjavama da on organizira takav sastanak. "Sada svi pričaju o trilateralnom samitu... ali nije postignut konkretan dogovor o tome između Putina i Trumpa", rekao je Ušakov. Trump, koji je okončanje rata učinio glavnim prioritetom svoje administracije, sve je frustriraniji Putinovim odbijanjem da se sastane sa Zelenskim, ali je sugerirao da se kreće prema trilateralnom sastanku na kojem bi učestvovao. Trump je takođe izrazio ljutnju zbog neprekidne ruske kampanje zračnih napada na ukrajinske gradove, uzrokujući smrt civila i štetu na infrastrukturi. Mikola Kalašnjik, šef regionalne vojne uprave, rekao je 2. septembra da je u noćnom ruskom zračnom napadu na grad Bila Cerkva u blizini Kijeva ubijena jedna osoba i izazvao ogroman požar u višespratnici. Napadi su takođe prijavljeni u blizini gradova Černihiv i Sumi. U Rusiji, guverner regije Rostov rano 2. septembra je izvijestio da je oko 320 ljudi evakuirano iz stambene zgrade nakon napada ukrajinskog drona. Detalji nisu odmah bili dostupni. Na osnovu izvještaja Ukrajinskog servisa RSE i Dpa

Palestinci su tokom vikenda nastavili bježati iz grada Gaze prema jugu, nakon što je Izrael najavio planove za proširenje vojne ofanzive protiv Hamasa i blokiranje ulaska humanitarne pomoći u dijelove sjevernog Pojasa Gaze. (Pripremio: Trim Haliti)

Zgrčen na ivičnjaku na parkingu, besno pušeći, Madžedeldin Abdulhaj je sakupljao snagu za sledeći deo puta koji ga je već skoro ubio. Bio je avgust 2015. godine, i nedeljama su stotine hiljada ljudi išle iz Turske preko Balkana tražeći azil u Zapadnoj Evropi. U to vreme, to je bilo najveće kretanje ljudi unutar Evrope od Drugog svetskog rata. Za zemlje koje su bile na takozvanim migrantskim rutama, kriza je izazvala velike poremećaje koji i danas oblikuju njihovu politiku i društvo. Išao sam istim putem za RSE, pričajući priče onih koji traže sigurnost i novi život, i onih koji im pomažu na tom putu. Deset godina kasnije, želeo sam da čujem šta se dalje desilo. 'Nisam imao izbora'Abdulhaj je bio student engleske književnosti iz Alepa u Siriji. Sreli smo se ispred jeftinog hotela u Beogradu u kojem su bile smeštene izbeglice. Abdulhaj se prisetio kako je pao u Egejsko more nakon što je vojni brod udario u gumeni čamac u kojem se nalazio. "Posle dva sata došla je turska obalska straža i odvela nas", rekao je. "Posle toga smo krenuli drugim putem, u Marmaris u Turskoj, i pronašli čoveka koji nas je odvezao iz Marmarisa u Grčku." Abdulhaj je tada uhvatila nervoza kako će proći kroz Mađarsku, koja je podizala ogradu kako bi sprečila ulazak migranata. Sada, sa 30 godina, radi za logističku kompaniju u nemačkom gradu Bad Krojcnah gde i živi. Sada nepušač, seća se neželjene "avanture" koja je počela tokom građanskog rata podstaknutog stranom intervencijom. "Moje studije su prekinute. Bio sam nezaposlen dve godine. Čitava situacija s pobunjenicima, ISIS-om, Al Kaidom, iranskim milicijama... Nisam imao drugog izbora (osim da pobegnem)", kaže on. Abdulhaj kaže da je još jedna teška tačka na putovanju bila kada su srpski graničari pokušali da ga odvoje od njegove grupe. "Prvi put kada sam se ponovo osetio kao osoba bilo je kada sam stigao u Nemačku", kaže on, dodajući da je "zahvalan" toj zemlji uprkos povremenom rasizmu za koji kaže da je porastao od tada. Nemačka je primila oko milion ljudi, što je bio politički stres posle kojeg je usledio uspon antimigrantske partije Alternativa za Nemačku (AfD). Međutim, Abdulhaj ne žali ni zbog čega i podneo je zahtev za nemačko državljanstvo. "Deo mene je nemački", kaže on. 'Bebe u kutijama za picu'Kemal El Šairi ima srpsko državljanstvo. Rođen u Libiji od majke Jugoslovenke i oca Libijca, u avgustu 2015. godine bio je volonter prevodilac u izbegličkom kampu u Kanjiži na severu Srbije. Bio je užasnut uslovima koje je tamo video. "Ljudi su spavali na ulicama. Bebe su bile u kutijama za picu. Lekari su dolazili samo dva puta nedeljno zbog nedostatka higijene", rekao je on. Deceniju kasnije, El Šairi kaže da ga je najviše pogodio koliko je mnogo bilo ljudi. "Od tada sam radio na nekim mestima na istoku Afrike, u Kuvajtu i nekim drugim mestima. Nikada nisam video takav priliv", kaže on. "To su bili ljudi koji su bukvalno zgrabili svoje torbe i otišli, znate, da spase život." Iskustvo je podstaklo El Šairija, tada 28-godišnjaka, da se bavi humanitarnim radom. "To mi je zaista promenilo život... Postao sam humanitarac", kaže on. Ubrzo posle razgovora s njim 2015. godine, Mađarska i Hrvatska su zatvorile svoje granice, što je povećalo broj očajnih ljudi u Srbiji. Terenski izveštaj nevladine organizacije za koju je El Šairi radio, Balkanskog migracionog centra (BCM), ukazao je da "tenzije unutar centara rastu... Dolazi do povećanja napada panike i histerije, strahova, depresija, porodičnog nasilja, samoubilačkih misli". El Šairi veruje da je kriza, u kombinaciji s ekonomskim pritiscima, imala snažan uticaj na Srbiju. "Mnogo je otišlo udesno", kaže on. "Kad god situacija postane ekonomski teška, nacionalizam i ksenofobija rastu, i znam da će ljudi koji izgledaju kao ja biti prvi na udaru". El Šairi trenutno živi u Bengaziju, u Libiji. Od akademskog rada do električara Iz Kanjiže, trgovci ljudima su krijumčarili grupe preko mađarske granice. U Segedinu, 36-godišnji Mark Kekeši je delio besplatnu vodu i grickalice na železničkoj stanici jedne vlažne avgustovske večeri. "Migranti neprestano dolaze preko granice, kroz ogradu, koja je sada u izgradnji. I nekako je sramota što gradimo ograde između zemalja 2015. godine", rekao je on. Kekeši je bio asistent na sociologiji na Univerzitetu u Segedinu. Osvrćući se na to vreme, seća se da je odlučio da letnji odmor iskoristi za nešto dobro. "To je, s jedne strane, bila humanitarna akcija. S druge strane, to je bila poruka da ne rade svi onako kako vlada želi", kaže on. Mađarski premijer Viktor Orban zavetovao se da će zatvoriti granice zemlje bodljikavom žicom, vojnicima i visokom ogradom, rekavši da izbeglice ne bi trebalo da uđu u Evropu. "Mi Mađari smo puni straha, ljudi u Evropi su puni straha", rekao je u Evropskom parlamentu 3. septembra 2015. godine. Kekeši kaže da je Orban iskoristio krizu za političke ciljeve. "Između tog vremena i izbijanja pandemije koronavirusa, naš premijer je bio čuven i na međunarodnom i na domaćem nivou po tome što u osnovi nije govorio ni o čemu drugom osim o ilegalnoj imigraciji", kaže on. Kekeši je odustao od akademskog rada 2016. godine "iz ličnih razloga"“ da bi radio kao frilenserski istraživač, pre nego što ga je "kriza srednjih godina" tokom pandemije navela da postane samozaposleni električar u Budimpešti.

Izvođači u državnom kulturnom sektoru u zapadnom Turkmenistanu dobili su strogi rok da smršaju i "izgledaju prezentno" do Dana nezavisnosti u septembru, reklo je nekoliko zaposlenih za Radio Slobodna Evropa (RSE). Glumci, pjevači, plesači i drugi tvrde su da su vlasti u provinciji Balkan rekle onima koji imaju prekomjernu težinu da smršaju prije javnih proslava 27. septembra ili će se suočiti s posljedicama. Zvaničnici su navodno prijetili da će oni koji ne uspiju smršati izgubiti posao i da im više neće biti dozvoljeno da se pojavljuju na sceni ili televiziji. Navodno je naredba došla od Gurbangulija Berdimuhamedova, autoritarnog bivšeg predsjednika i šefa moćnog Narodnog vijeća Turkmenistana, koje nadgleda sve grane vlasti i određuje njene politike. "Na osnovu (Berdimuhamedovljevih) uputa, prekomjerno gojaznim kulturnim radnicima naređeno je da smršaju, a posebno da izgube salo na stomaku do 27. septembra", rekao je jedan glumac za RSE. "Usmeno i odlučno su upozoreni da će, ako ne smršaju, biti izbačeni iz kulturnog sistema." Drugi izvođač je rekao da vlasti ne žele da budu ni "previše mršavi". Govorili su pod uslovom anonimnosti, bojeći se odmazde turkmenistanske vlade, poznate po tome što ne toleriše nikakve kritike svoje politike. Turkmenistan je u prošlosti naredio policajcima da smršaju ili u protivnom gube posao. Plate male za zdravu hranuIzvođači u kulturnom sektoru su ubrzano počeli s dijetama kako bi ispoštovali rok, prema riječima glumca Državnog dramskog pozorišta Saparmurat Turkmenbaši u regionalnom glavnom gradu Balkanabatu. Međutim, rekao je da se mnogi ljudi žale da si ne mogu priuštiti zdravu hranu ili članarine u teretani sa svojim bijednim platama. "Naše plate nisu dovoljne da kupimo pristojno povrće, voće, integralni hljeb ili nemasno meso za zdravu ishranu", rekao je glumac, dodajući da se od izvođača očekuje da plate i sve kostime koje nose na događajima. Niske plate su prisilile ljude da kupuju jeftinije prehrambene opcije poput bijelog hljeba, rekao je drugi zaposlenik za RSE. "Na primjer, brokula košta bogatstvo. Kilogram jabuka košta 50 manata, kilogram narandže 60 manata, a mjesečna članarina u teretani 1.000 manata. Sa našom mjesečnom platom od 3.000 manata, ne možete si priuštiti mnogo toga", rekao je. Prema kursu koji je odredila Nacionalna banka Turkmenistana, nacionalna valuta iznosi 3,49 manata u odnosu na američki dolar. Ali u stvarnosti, manat ima mnogo nižu vrijednost od zvaničnog kursa. Ograničenja u svakodnevnom životuSusjedi Turkmenistana, Tadžikistan i Uzbekistan, u prošlosti su svojim prekomjerno gojaznim policajcima davali šestomjesečne rokove da se pripreme za posao. Najmanje 10 tadžikistanskih policajaca koji nisu ispoštovali rok otpušteno je iz policije. Gurbanguli Berdimuhamedov, otac sadašnjeg predsjednika Turkmenistana Serdara Berdimuhamedova, poznat je po svojoj opsesiji onim što on naziva zdravim načinom života. Svakog aprila, ova strogo kontrolisana nacija obilježava Mjesec zdravlja i sreće, kada državni službenici i studenti učestvuju u masovnom trčanju, vožnjama biciklom i fizičkim vježbama. Mnogi ljudi u ovoj plinom bogatoj centralnoazijskoj naciji nezadovoljni su represivnom politikom svoje vlade, široko rasprostranjenom korupcijom i siromaštvom koje je prisililo milione Turkmenistanaca da odu iz zemlje. "Sada Berdimuhamedov želi kontrolisati čak i veličinu naših stomaka", kaže radnik dramskog pozorišta u Balkanabatu. "To je bila jedna od posljednjih stvari o kojima vlada nije imala pravo glasa." Napisao Farangis Nadžibulah na osnovu izvještaja Turkmenistanskog servisa RSE. PriredilaLejla Sarić

Flotila brodova isplovila je 31. avgusta iz Barcelone prema Pojasu Gaze s humanitarnom pomoći i aktivistima na brodu. Cilj ovog napora je prekid dugogodišnje izraelske blokade palestinske teritorije morem. Izrael je pojačao svoju ofanzivu na grad Gazu, ograničavajući hranu i osnovne zalihe. Stručnjaci za hranu upozorili su ranije ovog mjeseca da je grad u gladi. Globalna Sumud flotila prevozi osnovne zalihe i zahtijeva siguran prolaz. Konvoj uključuje oko 20 brodova i delegacije iz 44 zemlje. Učestvuju aktivisti poput Grete Thunberg. (AP) Priredila Lejla Sarić

Ruski predsjednik Vladimir Putin, indijski premijer Narendra Modi i drugi čelnici Šangajske organizacije za saradnju (SCO) prisustvuju dvodnevnom samitu u Kini gdje će Xi Jinping nastojati da usavrši svoju viziju alternativnog svjetskog poretka. Više od 20 lidera okuplja se u sjevernom lučkom gradu Tianjinu od 31. avgusta do 1. septembra. Kina je domaćin godišnjeg samita na kojem će se raspravljati o pitanjima regionalne sigurnosti i trgovine u kontekstu rastućih napetosti sa Zapadom. Samit je također prilika za Kinu da se predstavi kao lider globalnog Juga. Evo na šta bi trebalo obratiti pažnju tokom ovogodišnjeg samita. 1. Još jedan "Putin i Xi show"Nakon niza diplomatskih razgovora oko rata u Ukrajini, uključujući samit s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, sve će oči biti uprte u Putina dok se sastaje s kineskim vođom. "SCO je postao svojevrsna predstava Putina i Xija", rekao je za Radio Slobodna Evropa Temur Umarov, saradnik u Carnegie Russia Euroasia Centru u Berlinu. "Manje se radi o samom samitu, a više o sastancima na marginama." I Peking i Moskva smatraju Organizaciju, čiji su članovi Bjelorusija, Kina, Indija, Iran, Kazahstan, Kirgistan, Pakistan, Rusija, Uzbekistan i Tadžikistan, sredstvom za suprotstavljanje institucijama koje predvodi Zapad. Također, sve više blok tretiraju kao vrstu laboratorija za koordinaciju zajedničkih ciljeva za Euroaziju i šire, te cilja preoblikovanja globalnog poretka. Putin će također pretvoriti samit u širu državnu posjetu Kini tokom koje će prisustvovati visokoprofiliranoj vojnoj paradi u Pekingu 3. septembra kojom će se obilježiti kraj Drugog svjetskog rata. 2. Pogled Modija na zapadIndijski premijer putuje u Kinu prvi put u više od sedam godina. Posjeta dolazi u momentu kada Peking i New Delhi pokušavaju smiriti napetost nakon smrtonosnih graničnih sukoba 2020. godine. Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi završio je posjetu New Delhiju ranije ovog mjeseca gdje je pokušao iskoristiti novo zahlađenje odnosa SAD-a i Indije, izazvano obnovljenim američkim sankcijama i pozivima Trumpa Indiji da ograniči kupovinu ruske nafte čiji je glavni kupac. Sastanak Modija i Xija mogao bi se nadovezati na to daljnjim mjerama, uključujući ublažavanje napetosti na granicama povlačenjem trupa i ukidanje nekih trgovinskih i viznih ograničenja. Ruska ambasada u New Delhiju ranije je izjavila da se nadaju da će se moći održati trilateralni razgovori između Modija, Putina i Xija. 3. 'Saradnici i konkurenti'Kada je 2001. osnovana Šangajska organizacija za saradnju, radilo se uglavnom o kineskoj inicijativi za saradnju sa Srednjom Azijom, sa istovremenim nastojanjem poštovanja osjetljivost Moskve na rastući utjecaj Pekinga u regiji. "Kina i Rusija su i saradnici i konkurenti", kaže za RSE Luca Anceschi, profesor euroazijskih studija na Univerzitetu u Glasgowu. "Ali kao što vidimo u Srednjoj Aziji, oni mnogo više sarađuju nego što se takmiče." RSE Specijal: Kina na BalkanuTo bi moglo stvoriti nove komplikacije za zemlje Srednje Azije dok nastoje uravnotežiti Peking i Moskvu u SCO kako bi izbjegle preveliko oslanjanje na njih, ali bi također moglo predstavljati neke nove prilike za njegove autoritarne vlade. "U regiji se pojavljuje zajednički skup autoritarnih vrijednosti koje bi mogle olakšati život režimima Srednje Azije", kaže Anceschi. 4. Je li daljnje širenje na vidiku?Šangajska organizacija za saradnju se prošle godine proširila i sada uključuje i Bjelorusiju. Tome je prethodio prijem Irana 2023. godine, a Indija i Pakistan su se pridružili 2017. godine. Osim deset punopravnih članica, SCO također ima dvije države promatračice i 14 partnera u dijalogu. Iako se ne očekuje daljnje širenje, posebna će se pažnja posvetiti Armeniji i Azerbajdžanu. Regionalni rivali već su partneri u dijalogu i ranije su podnijeli zahtjev za punopravno članstvo. 5. Organizacija u potrazi za identitetomŠangajska organizacija za saradnju je pronašla svoju vrijednost kao simbolično mjesto za lidere dok nastoje produbiti partnerstva i uticati na društvene i političke norme u dijelovima svijeta izvan globalnog poretka kojim upravlja Zapad. No, unutarnje razlike i dalje su slaba tačka, unatoč rastućoj privlačnosti SCO-a. Na primjer, tokom okupljanja ministara odbrane Organizacije u junu, Indija se odbila pridružiti izjavi kojom se osuđuju izraelski napadi na Iran. New Delhi je rekao da je to zato što je deklaracija izostavila bilo kakvu referencu na smrtonosne napade na hinduističke turiste 22. aprila u indijskom Kašmiru, što je dovelo do obnove borbi između Indije i Pakistana. "S obzirom na sve veći pritisak Sjedinjenih Država na Kinu, Indiju i Rusiju, ovaj će samit testirati može li SCO djelovati kao kohezivna organizacija ili će ostati fragmentirana platforma vođena prvenstveno nacionalnim interesima", rekao je za RSE Yunis Sharifli, nerezidentni suradnik u Projektu kineskog globalnog juga.

Zujanje dronova ispunjava zrak u gradu Kostjantinivka dok se stanovnici bore da se sklone. Bespilotne letjelice identificirane su kao ruski "Šahedi". Nekoliko trenutaka kasnije, eksplozija ostavlja zgradu u ruševinama. Smještena sjeverno od Donjecka, Kostjantinivka ostaje ukrajinsko uporište u blizini prvih linija rata. Ali kako se napadi poput ovog pojačavaju, stanovnici koji su računali na to da će ih borbe zaobići počinju gubiti nadu. "Situacija je užasna. Zato odlazimo. Stalno su nas bombardirali", rekla je Ljudmila, stanovnica koja se evakuirala iz grada sa svojom mačkom. "Predugo smo ostali i zamalo smo poginuli.“ "Toliko naših momaka je poginulo", rekla je Olena, vozeći se pored Ljudmile. "Moja prijateljica je insistirala da idem. Ona je već otišla." Dvije žene su dobile pomoć od Proliske, humanitarne nevladine organizacije zadužene za pomoć civilima u preseljenju iz zona fronta. Jevhen Tkačev, šef humanitarnog centra grupe u Donjecku, koordinirao je evakuaciju. Opisao je pogoršanje sigurnosne situacije u Kostjantinivki, gdje je ostalo oko 8.000 ljudi, u poređenju sa predratnom populacijom od 60.000. "Oni stalno napadaju dronovima, čak i izvan policijskog sata kada ljudi obavljaju svoje poslove", rekao je Tkačev. "Stambene zgrade bombarduju. FPV (pogled iz prvog lica) dronovi su u potrazi u predgrađima. Postoje i dronovi tipa 'Šahid'." Čini se da napadi na civilne ciljeve služe ruskom cilju depopulacije područja, ostavljajući gradove uglavnom napuštenim i čisteći put za napredovanje trupa. Ali stanovnici i dalje nerado napuštaju svoje domove, čak i dok se razaranje širi oko njih. Neki jednostavno nisu u mogućnosti sami otići. Tkačev i drugi humanitarni radnici idu od vrata do vrata u stambenim naseljima, pronalazeći ljude kojima je potrebna pomoć i nudeći im priliku da odu. Organizacija obezbjeđuje specijalizirana vozila kako bi pomogla stanovnicima s invaliditetom u evakuaciji. "Danas smo, kao i uvijek, radili u ekstremnim okolnostima", rekao je Tkačev. "Bombe su eksplodirale, a dronovi su lebdjeli. Ali uz Božju pomoć, obavili smo pet obilazaka i evakuirali 13 ljudi." Jedna stanovnica, Lidija, bila je u suzama dok je prihvatala činjenicu da je vrijeme za odlazak, rekavši: "Ostali smo ovdje predugo." Druga stanovnica po imenu Ljubov rekla je da je grad bio pod udarima "jedan za drugim", ali je ostala dok Proliska nije ponudila pomoć. Na pitanje zašto je toliko dugo čekala da ode, Ljubov je rekla: "Nemam gdje da idem. Niko me ne čeka."

Nestanak bivšeg bjeloruskog diplomate u Turskoj prošle sedmice izazvao je strahove da je Minsk možda organizovao njegovu otmicu. Anatol Kotau je nestao 21. avgusta, ubrzo nakon što je sletio u Istanbul iz Varšave, gdje živi u egzilu. Prema turskoj novinskoj agenciji IHA, stigao je u 13.49 i ukrcao se na domaći let za Trabzon. Odatle je napustio turske vode brodom u 18.35, navodi se, dodajući da je svaki kontakt s njim prestao nekoliko sati kasnije. Četrdesetčetverogodišnjak se trebao vratiti u Varšavu 24. avgusta. Njegova porodica je podnijela prijavu o nestaloj osobi turskoj policiji. BELPOL, grupa bivših bjeloruskih sigurnosnih oficira u egzilu, upozorila je da je Turska opasno mjesto za protivnike vlasti u Minsku. Prošle godine, Kotau je suđeno u odsustvu i osuđen je na 12 godina zatvora pod optužbama za "ekstremizam" i "zavjeru". Predstavnik BELPOL-a Vladimir Žihar izjavio je za Current Time da bjeloruske sigurnosne službe "održavaju bliske veze s turskim kolegama". "Ako politički aktivni Bjelorus s osuđujućom presudom, čak i u odsustvu, uđe u Tursku, lokalne službe ga možda neće odmah uhapsiti. Ali informacije o njegovom dolasku biće proslijeđene Minsku", rekao je. Kotau radi za Bjelorusku fondaciju sportske solidarnosti (BSSF), grupu koja podržava bjeloruske aktiviste i disidente u inostranstvu. Izvršni direktor BSSF-a, Aleksander Apejkin, rekao je za Bjeloruski servis Radija Slobodna Evropa (RSE) da je malo vjerovatno da su turske vlasti zvanično deportovale Kotaua. "Takav proces zahtijeva advokate, papirologiju i javni nadzor, što ga je moglo zaustaviti. Ono što se čini vjerovatnijim jeste neformalna ekstradicija; moguće je da je pritvoren i prisilno udaljen", rekao je Apejkin. "Da je ovo bilo dobrovoljno, ne bi bilo razloga da se ide preko Trabzona i odlazi morem. Postoje direktni letovi za Minsk i Moskvu. Ništa u njegovom ponašanju nije sugerisalo nestabilnost ili plan za nestanak", dodao je Apejkin. Kada ih je kontaktirao Current Time, Ambasada Bjelorusije u Istanbulu odbila je da komentariše gdje se Kotau nalazi. Poljski konzulat u Turskoj, odgovoran za građane pod zaštitom Varšave, preusmjerio je pitanja poljskom Ministarstvu vanjskih poslova. Nije bilo trenutnog odgovora ministarstva. Od insajdera do disidentaRođen u Minsku 1980. godine, Kotau je stekao diplomatsku obuku i radio je u Ambasadi Bjelorusije u Poljskoj skoro deset godina. Kasnije se probio kroz rangove Nacionalnog olimpijskog komiteta, na kraju postavši njegov generalni sekretar, a 2019. godine je vodio Organizacioni komitet Evropskih igara u Minsku. Do 2020. godine obavljao je visoku funkciju u predsjedničkoj administraciji Aleksandra Lukašenka. Ali je podnio ostavku na tu poziciju u avgustu te godine usred neviđenog talasa protesta nakon što je objavljeno da je Lukašenko ponovo izabran za predsjednika. Među Bjelorusima, zapadnim vladama i međunarodnim organizacijama za ljudska prava bilo je široko rasprostranjeno uvjerenje da su rezultati falsifikovani. Kotau je potpisao javno pismo bjeloruskih sportista u kojem osuđuju policijsko nasilje nad demonstrantima i pobjegao u Poljsku. U vrijeme boravka u Poljskoj, Kotau je radio u Varšavi u privatnoj agenciji za organizaciju događaja i pisao komentare za nezavisne bjeloruske medije. Kotauov nestanak nije jedini slučaj nestanka bjeloruske opozicione ličnosti u inostranstvu u posljednje vrijeme. Anžalika Melnikava, portparol Koordinacionog vijeća opozicije, takođe je nestala 25. marta, nakon što je napustila Poljsku. Putovala je izvan EU sa svojim kćerkama i nikada se nije vratila. Prema riječima vodeće opozicione ličnosti, Pavala Latuške, njen telefon je aktivan na teritoriji Bjelorusije od 19. marta. Opozicione ličnosti su nestale tokom ranih godina Lukašenkove vladavine 1990-ih, iako su se ovi nestanci dogodili unutar Bjelorusije. Među njima su Jurij Zaharanka, bivši ministar unutrašnjih poslova, koji je posljednji put viđen kako ga prisiljavaju da uđe u tamni automobil blizu svoje kuće u Minsku u maju 1999. godine, i Viktor Hančar, koji je nestao nakon što je napustio javno kupatilo u glavnom gradu Bjelorusije u septembru 1999. godine. Nijedno od njih dvoje nije viđeno od tada. Grupe za ljudska prava i zapadne vlade optužile su visoke bjeloruske zvaničnike za organiziranje ovih otmica. Evropska unija i Sjedinjene Američke Države uvele su sankcije bivšem državnom tužiocu Viktoru Šejmanu, bivšem ministru unutrašnjih poslova Juriju Sivakovu i komandantu Specijalnih snaga za brzo reagovanje Ministarstva unutrašnjih poslova Dmitriju Pauličenku.

Na Zapadu pod sankcijama, u Pekingu među gostima na vojnoj paradi povodom Dana oslobođenja. Kineski predsednik Si Đinping okupiće početkom septembra lidere Rusije, Severne Koreje, Mjanmara, Irana, zemalja koje su pod zapadnim sankcijama. Vladimir Putin i Kim Džong Un, dvojica međunarodno najizolovanijih lidera, biće 3. septembra u Pekingu na paradi kojom Kina obeležava kraj Drugog svetskog rata i predaju Japana. U tom društvu naći će se i predsednik Srbije, države kandidatkinje za članstvo u Evropsku uniju, Aleksandar Vučić, koji se poslednjih meseci u zemlji suočava sa masovnim antivladinim protestima. Osim njega od država koje su članstvo u EU zacrtali kao svoj strateški pravac, u Kini će biti i premijer Jeremenije Nikol Pašinjan. Zapadnih lidera gotovo da neće biti među 26 šefova država ili vlada koji putuju u Peking. Izuzetak je Robert Fico, premijer Slovačke članice EU, koji je najavio svoj odlazak. Prema najavama Pekinga na vojnoj paradi će biti i autoritarni lider Belorusije Aleksandar Lukašenko, kao i njegov kolega iz Azerbejdžana Ilham Alijev. U Peking, prema tim najavama, stižu i indonežanski predsednik Prabovo Subijanto, predsednik Skupštine Južne Koreje, Vu Von-šik, bivši japanski premijer Jukio Hatojama. Na prethodnoj paradi bilo više zapadnih zvaničnikaMilan Igrutinović iz beogradskog Instituta za evropske studije primećuje za RSE da je na prethodnoj vojnoj paradi 2015. u Pekingu bilo više državnika, pre svega zapadnih. Podseća da se ovogodišnja održava u kontekstu ruskog napada na Ukrajinu, ekonomskih tenzija između SAD i Kine i "hladnog rata" između te dve velike sile, kao i sve lošijih odnosa EU i Kine. "Sada se ocrtava za Si Đinpinga da se kroz ovu paradu tiho, mada ne i vizuelno tiho, nametne kao nesputani lider jedne grupe zemalja", ocenio je. Ipak navodi da to nisu nikakva savezništva u formalnom smislu, pogotovo ne vojna. "Ali s obzirom na 'glavne zvezde' nameće se zaključak da je Kina među svim tim zemljama svakako ekonomski najjača, ali i najstabilnija i moguće vojno dominanta", dodao je. Peking nije okrenuo leđa MoskviVrata mnogih svetskih prestonica, pre svega na Zapadu, zatvorena su za ruskog lidera Vladimira Putina, ali ne i u Pekingu. Rusija je pod zapadnim sankcijama zbog invazije na susednu Ukrajinu, koju je pokrenula pre tri godine. Izuzetak je susret sa Donaldom Trampom (Trump) na Aljasci 15. avgusta u pokušaju predsednika Sjedinjenih Američkih Država za pronalaženje rešenja za okončanje rata. Od početka ruske invazije Peking tvrdi da je neutralan, dok istovremeno kupuje rusku naftu i gas, ključne izvore prihoda za Moskvu, i isporučuje tehnologiju dvostruke namene ruskoj vojsci Peking glavni saveznik PjongjangaSevernokorejski lider Kim Džong Un, koji retko odlazi u posete inostranstvu, boravio je poslednji put u Pekingu 2019. Peking je glavni saveznik i trgovinski partner Severne Koreje, a smatra se i važnim diplomatskim faktorom u osetljivim pregovorima o nuklearnom i raketnom programu Pjongjanga. Severna Koreja je pod sankcijama EU kako bi se primorala da odustane od razvoja nuklearnog oružja i balističkih projektila što se smatra ozbiljnom pretnjom međunarodnom miru i bezbednosti. Sjedinjene Američke Države su 28. avgusta uvele Severnoj Koreji novi set sankcija. Ali je američki predsednik Tramp 25. avgusta objavio da će se sastati sa Kimom Džongom Unom "u nekom trenutku". Ne navodeći više detalja, Tramp je rekao da "ima veoma dobar odnos sa Kimom Džongom Unom". Ujedinjene nacije su usvojile sedam serija sankcija Severnoj Koreji. Kina kao zaštitnik MjanmaraMjanmar je pod vojnom upravom od početka februara 2021, kada je vojska zbacila izabranu vladu civilne liderke Aung San Su Ći. Ta azijska zemlja je sada u stalnim nestabilnostima jer je preuzimanje vlasti naišlo na masovan nenasilni otpor, koji je od tada postao široko rasprostranjena oružana borba. EU je kao odgovor uvela sankcije Mjanmaru, kao i SAD. Kina je nakon vojnog puča blokirala izjavu Saveta bezbednosti UN kojom se osuđuje svrgavanje civilne vlasti, tvrdeći da bi sankcije ili međunarodni pritisak samo pogoršali stvari u Mjanmaru. Kina je više puta, zajedno sa Rusijom, zaštitila Mjanmar od kritika u UN zbog vojnih akcija protiv muslimanske manjine Rohindža. U Pekingu je najavljen dolazak šefa hunte Min Aung Hlaing, koji takođe retko putuje u inostranstvo. Okretanje Irana KiniVelika Britanija, Francuska i Nemačka (E3) pokrenule su mehanizam ponovnog uvođenja sankcija Ujedinjenih nacija Teheranu zbog njegovog nuklearnog programa. Sankcije su suspendovane posle istorijskog nuklearnog sporazuma Irana i svetskih sila 2015. Međutim, Iran je obustavio saradnju s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA) nakon američkog i izraelskog bombardovanja nuklearnih postrojenja prošlog meseca. Posle nedavnog kratkog rata sa Izraelom, Iran se okreće Kini za nabavku napredne vojne opreme koju Rusija nije isporučila. Međutim, nije poznatko koliko daleko je saradnja na tom polju otišla. Vučićevo 'druženje' sa političkim pouzdanicimaPredsednik Srbije Aleksandar Vučić i kineski lider Si Đinping intenziviraju saradnju dve države, nazivajući je "čeličnim prijateljstvom". Osim ekonomske i političke, Srbija koja je kandidat za članstvo u EU, poslednjih godina intenzivira i vojnu saradnju sa Kinom, što je nailazilo na upozorenja Brisela i Vašingtona. Tako je u julu u Kini održana prva zajednička vojna vežba specijalnih jedinica Vojski Srbije i Kine. Pre toga Srbija je počela da nabavlja vojno naoružanje od Kine - bespilotne letilice, ali i raketni sistem protivvazdušne odbrane FK-3. Time je postala prva evropska zemlja koja koristi taj kineski sistem. Si Đinping je do sada dva puta posetio Srbiju, a Vučić je bio u Kini u više navrata. Na upit RSE o najavi Vučićevog prisustva na vojnoj paradi u Pekingu među liderima sankcionisanih zemalja, u Stejt departmentu nisu imali komentar. "Trenutno nemamo šta da kažemo na ovu temu", naveo je portparol Stejt departmenta. Iz EU do objavljivanja ovog teksta nije stigao odgovor. Iako je Srbija kandidat za članstvo u EU, Vučić održava bliske veze sa izolovanom Moskvom, kao i sa Pekingom. Srbiju duže od devet meseci potresaju antivladini protesti započeti zahtevima za suzbijanje korupcije, da bi stigli do zahteva za vanrednim izborima. Okidač je bila tragedija na Železničkoj stanici u Novom Sadu, kada je u obrušavanju nadstrešice stradalo 16 ljudi. Rekonstrukcija železničke stanice u Novom Sadu radile su kineske firme. Te firme i vlast u Beogradu tvrde da nadstrešnica nije bila obuhvaćena rekonstrukcijom zgrade. Kina na BalkanuPartnerstvo Belorusije i Kine jača Lukašenkov uticajUz Srbiju, Belorusija je druga evropska država koja je ostvarila vojnu saradnju sa Kinom. Zahvaljući manevrima sa Belorusijom, kineska vojska našla se na samoj granici sa NATO u julu 2024. godine. Belorusija i Kina su izgradile ono što obe strane nazivaju strateškim partnerstvom, donoseći Minsku investicije, tehnologiju i političku podršku dok su veze sa Zapadom i dalje zamrznute sankcijama. Za beloruskog autoritarnog vladara Aleksandra Lukašenka, Peking nudi protivtežu zapadnom pritisku, način da se smanji zavisnost od Moskve i šansu da Belorusija ostane vidljiva na globalnoj sceni. Belorusija je kupila kineske dronove, elektroniku i drugu opremu. Istovremeno, saradnja u javnom nadzoru, digitalnom policijskom radu i praćenju onlajn aktivnosti postala je ključna u suzbijanju neslaganja i ograničavanju slobode interneta od strane Minska. Kineski automobili na ulicama JermenijeKineski predsednik Si Đinping i jermenski premijer Nikol Pašinijan signalizirali su želju svojih zemalja da prodube političke, ekonomske i kulturne veze tokom poslednje posete jermenskog lidera Kini 2019. godine. U ekonomskim vezama dve zemlje ističe se saradnja između jermenskog hemijskog giganta iz sovjetskog doba, kompanije Nairit, koji je uglavnom neaktivan, i kineskog partnera u proizvodnji gume. Takođe kineske kompanije učestvuju u nekoliko velikih infrastrukturnih projekata u Jermeniji, uključujući izgradnju autoputa Sever-Jug. Poslednjih godina, uvoz automobila kineske proizvodnje, uključujući električne automobile, u Jermeniju je značajno porastao, što je ova vozila učinilo uobičajenim prizorom na ulicama glavnog grada Jerevana. Brzo produbljivanje odnosa Azerbejdžana i KineAzerbejdžan i Kina uspostavili su svoj prvi međusobni bezvizni režim putovanja kao simboličnu prekretnicu u brzom produbljivanju odnosa. Za rukovodstvo Azerbejdžana, partnerstvo sa Kinom je balansiranje između Moskve, Ankare, Brisela i Vašingtona. Pitanje je da li će bliže veze sa Pekingom doneti širi prosperitet ili učvrstiti prostor za manevrisanje autoritarne države. Analitičari primećuju da Azerbejdžan pokazuje malo oklevanja u pogledu zavisnosti od Pekinga, što izaziva zabrinutost da bi širenje uvoza energije iz Bakua u EU moglo biti praćeno većim kineskim uticajem. Od ruske invazije na Ukrajinu, Azerbejdžan se predstavlja kao bezbedan tranzitni koridor istok-zapad, zaobilazeći rusku teritoriju. Šta Kina želi?Povodom predstojeće vojne parade pomoćnik ministra spoljnih poslova Kine Hong Lej naveo je 29. avgusta kao ciljeve pokazivanje čvrste odlučnosti Kine da sledi put mirnog razvoja i snažnu volju da zaštiti nacionalni suverenitet i teritorijalni integritet. Ali i, kako je rekao, moćnu sposobnost da brani svetski mir. Očekuje se da će Kina predstaviti svoje najsavremenije naoružanje, uključujući stotine aviona, tenkova i sistema protiv dronova. "Defile treba da pokaže narastajuću moć kineske vojske i njen tehnološki razvoj, kao i da pokaže simbiozu partije i vojske u vremenu naglih smena kadrova u vojsci", kaže Milan Igrutinović iz Instituta za evropske studije. BBC je naveo da će to biti prvi put da se nova struktura snaga kineske vojske u potpunosti prikazuje na paradi. Taj medij dodaje da će desetine hiljada vojnika marširati i kroz istorijski Trg Tjenanmen. Rojters je ocenio da je kineska parada planirana kao glavni prikaz rastuće kineske vojne moći i demonstracija diplomatske solidarnosti između Kine, Rusije i globalnog Juga. Upitan da li se iz liste učesnika može čitati neka poruka Zapadu, Igrutinović napominje da na tom spisku ima i državnika koji nisu deo te priče. "Ali uz sav oprez, sa ogradama, možda možemo reći da prisustvujemo jednoj simboličkoj predstavi grupacije raznorodnih država koje imaju različite tipove odnosa sa Zapadom", naveo je. "Ali njihov sukob sa Amerikom, jeste ono što ih spaja, kada je reč o ovih nekoliko najupečatljivijih državnika koji će tu biti", dodao je. Uoči vojne parade u Kini će se sastati lideri Šangajske organizacije za saradnju, među kojima su i ruski predsednik Vladimir Putin i indijski premijer Narendra Modi. Više od 20 lidera okupiće se u severnom lučkom gradu Tjenđinu od 31. avgusta do 1. septembra, dok Kina organizuje godišnji samit bloka kako bi razgovarali o pitanjima regionalne bezbednosti i trgovine u kontekstu rastućih tenzija sa Zapadom. Saradnja na tekstu: Beloruski, Jermenski i Azerbejdžanski servis RSE

Američki državljanin Timur Kišukov (Kishukov) ujutro 19. novembra 2024. godine, nakon što je posetio rodni region Kabardino-Balkarija, na ruskom Severnom Kavkazu, trebalo je da se vrati kući u blizini Čikaga, gde je kao vozač kamiona početkom godine osnovao logističku kompaniju. Nije stigao do aerodroma. Uoči leta, oca četvoro dece priveli su pripadnici Federalne službe bezbednosti (FSB) koji su mu vezali zglobove trakom, pokrili glavu i lice jaknom i odvezli ga ne navodeći gde, rekla je za RSE osoba bliska porodici Kišukova. Kišukov je odveden u podrumsku sobu gde je više od tri sata ispitivan o svom stavu o ruskom ratu u Ukrajini i o Rusima koji su radili za američku obaveštajnu službu – uključujući navodnog bivšeg doušnika Centralne obaveštajne agencije (CIA) koji je smrtno povređen u eksploziji bombe u Nju Džerziju 1985. godine. Policajci su predložili Kišukovu da sarađuje s ruskom obaveštajnom službom, pružanjem informacija o ljudima koji govore ruski jezik u njegovoj zajednici u SAD i o, kako su policajci sugerisali, vezama između članova te zajednice i CIA-e, rekla je osoba bliska porodici, govoreći pod uslovom da joj se ne objavljuje ime iz bezbednosnih razloga. Pretnja krivičnim prijavamaKada je odbio, počeli su da ga tuku i pretili mu krivičnim prijavama, rekavši da će biti lako pronaći svedoke koji će "kazati šta god je potrebno", rekao je Kišukov na početnom ročištu za pritvor u novembru 2024. godine, rekao je taj izvor. Do ponoći, vlasti su pokrenule formalnu istragu, a regionalni ogranak ruske Federalne službe bezbednosti (FSB) optužio je Kišukova za učešće u terorističkoj grupi, prolazak obuke za terorizam i učešće u ilegalnoj oružanoj formaciji – što su optužbe koje se često podižu protiv osumnjičenih na pretežno muslimanskom Severnom Kavkazu, gde su dva rata u regionu Čečenije 1990-ih i 2000-ih izazvala islamističku pobunu. Izvor blizak njegovoj porodici rekao je da su ruske vlasti izvestile da su ispitale njegovu žalbu na zlostavljanje u pritvoru, ali da nisu pronašle da su organi bezbednosti napravili prekršaje. Kišukov je poslat u pritvor u Naljčiku, glavnom gradu Kabardino-Balkarije, gde je izvor blizak njemu rekao za RSE da je smešten u hladnu, izolovanu ćeliju za jednu osobu u decembru 2024, januaru i februaru ove godine, kao i da su zatvorski čuvari odgovarali na žalbe govoreći da ga tamo drže pošto nema drugog slobodnog mesta u pritvorskom centru. Optužen za borbe u SirijiKišukovu, koji poriče optužbe, sada se vodi postupak pred vojnim sudom u Rostovu na Donu, gradu na jugu Rusije. Mogao bi da dobije kaznu od 20 godina zatvora ako bude osuđen za učešće u terorističkoj grupi. Izvori koji su govorili pod uslovom da im se ne objavljuje ime iz bezbednosnih razloga rekli su za RSE da je Kišukov optužen za borbe u Siriji, protiv bivše vlade Bašara el Asada koju je podržavala Rusija, zajedno s pobunjenicima sa Severnog Kavkaza. Izvori su rekli da vlasti imaju tri svedoka, čiji se identitet drži u tajnosti, koji tvrde da se sećaju Kišukova iz Sirije. Zaseban izvor upoznat sa slučajem i koji je takođe govorio pod uslovom da mu se ne navodi ime rekao je za RSE da ruske vlasti nisu predstavile nikakve druge dokaze koji potkrepljuju optužbe. U ranim fazama procesa protiv Kišukova, advokat odbrane tvrdio je da nema dokaza koji potkrepljuju optužbe protiv njega. Njegove pristalice kažu da su on i njegova porodica bili u Turskoj u vreme kada tužioci tvrde da je bio u Siriji. Oslobađajuće presude su izuzetno retke u Rusiji, a izvor upoznat sa slučajem izrazio je zabrinutost da postoji mala šansa da Kišukov izbegne osudu. Kišukov, koji živi u čikaškom predgrađu Des Plejns, postao je američki državljanin 2017. godine. Bio je u SAD već 2012. godine, prema informacijama iz kancelarije državnog sekretara savezne države Ilinois. On je jedan od nekoliko američkih državljana koji su ostali iza rešetaka u Rusiji posle niza razmena zatvorenika u poslednjih nekoliko godina. SAD su za neke Amerikance zatvorene u Rusiji navele da su taoci. Ksenija Karelina, koja je bila zatvorena u Rusiji zbog donacije od 51 dolara američkoj dobrotvornoj organizaciji za pomoć Ukrajini, oslobođena je u Rusiji u aprilu u zamenu za Artura Petrova, dvojnog nemačko-ruskog državljanina koji je navodno izvozio osetljivu mikroelektroniku. U februaru su SAD oslobodile ruskog sajber kriminalca Aleksandra Vinika u zamenu za američkog nastavnika Marka Fogela (Marc). Rusija je u avgustu 2024. godine oslobodila 16 ljudi, uključujući novinarku RSE Alsu Kurmaševu i novinara Volstrit žurnala (The Wall Street Journal) Evana Gerškoviča( Gershkovich). Osam Rusa vraćeno je kući u najvećoj razmeni zatvorenika od kraja Hladnog rata. Portparol američkog Stejt departmenta na upit RSE rekao je da su SAD svesne da je Kišukov pritvoren u Rusiji i da mu je pružena konzularnu podršku. Portparol je odbio da dalje komentariše, navodeći "privatnost i druge razloge".