Pišu: Reid Standish, Daud Khattak i Pamir Halimzai Napetosti između Indije i Pakistana rastu nakon što je visoki pakistanski zvaničnik izjavio da posjeduju "vjerodostojne obavještajne podatke" da se New Delhi priprema za vojnu akciju protiv Islamabada, nakon napada militanata u Kašmiru. "Pakistan ima vjerodostojne obavještajne podatke da Indija namjerava izvesti vojnu akciju protiv Pakistana u narednih 24 do 36 sati", izjavio je pakistanski ministar informisanja Attaullah Tarar u video-poruci objavljenoj na mreži X. Indija nije odmah reagovala na ovu tvrdnju. Radio Slobodna Evropa je kontaktirao indijsko Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo odbrane za komentar. Odgovor još nije uslijedio. Tarar nije pojasnio na osnovu kojih dokaza je Pakistan iznio ovu tvrdnju, ali je dodao da će Islamabad "sigurno i odlučno" odgovoriti na bilo kakvu akciju Indije. "Međunarodna zajednica mora biti svjesna stvarnosti da će odgovornost za eskalaciju i njene posljedice u potpunosti pasti na Indiju", rekao je Tarar. Ove izjave dolaze sedam dana nakon što su militanti masakrirali 26 ljudi u planinskom gradu Pahalgam, u indijskom dijelu Kašmira. Napad je izazvao ogorčenje širom Indije i doveo nuklearno naoružane suparnike, Indiju i Pakistan, na ivicu sukoba. Indija je brzo optužila Pakistan za umiješanost u napad i navela da su dvojica od trojice osumnjičenih militanata Pakistanci. Islamabad je odlučno negirao bilo kakvu odgovornost i ponudio da sprovede istragu. Vlada premijera Narendre Modija nije dala javne izjave u vezi s bilo kakvim neposrednim vojnim planovima, ali se Modi sastao sa svojim kabinetom 29. aprila. Indijski mediji su, pozivajući se na neimenovane vladine izvore, izvijestili da je Modi dao oružanim snagama zemlje "potpunu operativnu slobodu da odluče o načinu, ciljevima i vremenu odgovora na teroristički napad". Indija i Pakistan 'zarobljenici vlastite retorike'Teroristički napad 22. aprila preuzela je malo poznata grupa koja sebe naziva Front otpora, ali nije bilo načina da se potvrdi njihova tvrdnja objavljena na društvenim mrežama. Indijski zvaničnici tvrde da je riječ o paravojnoj grupi povezanoj s Lashkar-e-Taibom sa sjedištem u Pakistanu, organizacijom koju su Ujedinjene nacije označile kao terorističku. Nakon napada, Indija je preduzela niz nevojnih mjera protiv Pakistana – suspendovala je ključni sporazum o podjeli vode, smanjila nivo diplomatskih odnosa i zatražila od pakistanskih državljana da napuste zemlju. Islamabad je dan kasnije najavio slične mjere odmazde. Napad se dogodio u dijelu Kašmira koji je pod indijskom upravom. I Indija i Pakistan kontrolišu dijelove ove regije, ali obje u potpunosti polažu pravo na cijelu teritoriju. Ove zemlje su vodile tri rata zbog tog područja, koje je danas faktički podijeljeno granicom poznatom kao Linija kontrole. Napadi militanata česti su u ovoj regiji otkako je 1989. godine započela oružana pobuna protiv Indije. U neprijateljstvima je tokom više od tri decenije smrtno stradalo nekoliko desetina hiljada života. Praveen Swami, urednik u indijskom dnevnom listu The Print, rekao je za Radio Slobodna Evropa da je situacija i dalje neizvjesna, te da su i Indija i Pakistan trenutno "zarobljenici vlastite retorike". On ističe da se sada vode razgovori o potencijalnim ciljanim indijskim raketnim napadima, ali da postoje ozbiljne zabrinutosti zbog reakcije koju bi to moglo izazvati u Pakistanu. "Indija razmatra sve opcije, a Modi možda želi djelovati odlučno. Međutim, vagaju svaku opciju prije nego što nešto preduzmu", rekao je Swami. Usred rastućih tenzija i sve oštrije retorike, indijske i pakistanske vojne snage u regiji razmjenjuju vatru preko Linije kontrole već šest dana zaredom. "Pojačali smo naše snage jer je to nešto što je sada neizbježno. U takvoj situaciji moraju se donijeti strateške odluke – i te odluke su donesene", izjavio je ministar odbrane Khawaja Muhammad Asif za Reuters 28. aprila. Pakistanska državna televizija takođe je izvijestila da su indijski borbeni avioni patrolirali blizu granice u dijelu Kašmira pod pakistanskom kontrolom u ranim jutarnjim satima 29. aprila. Reakcije u svijetu na tenzije Indije i PakistanaUN je 29. aprila upozorio na potencijalno "katastrofalne" posljedice ako dvije zemlje eskaliraju sukob u rat. "Regija, ali i cijeli svijet, ne mogu sebi da priušte sukob između Indije i Pakistana, koji bi bio katastrofalan i za te dvije zemlje i za cijelu planetu", rekao je Stephane Dujarric, portparol generalnog sekretara UN-a Antonija Guterresa, misleći na dva nuklearno naoružana susjeda. On je rekao da je Guterres obavio odvojene telefonske razgovore s pakistanskim premijerom Shehbazom Sharifom i indijskim šefom diplomatije Subrahmanyamom Jaishankarom. Američki državni sekretar Marco Rubio pozvao je obje zemlje "da ne eskaliraju situaciju", izjavila je portparolka Tammy Bruce na pres-konferenciji 29. aprila. Dodala je da će Rubio razgovarati s ministrima vanjskih poslova Indije i Pakistana "već danas ili sutra". Kina, koja takođe polaže pravo na dio Kašmira i koja je posljednjih godina produbila odnose s Pakistanom, pozvala je na suzdržanost. Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi prošle sedmice je razgovarao s pakistanskim zamjenikom premijera i šefom diplomatije, rekavši da bilo kakav sukob između Pakistana i Indije "ne bi služio temeljnim interesima nijedne strane" te bi predstavljao rizik za regionalnu sigurnost.

Nakon smrti pape Franje 21. aprila, uveliko se nagađa o tome ko bi ga mogao naslijediti. Mediji i kladionice licitiraju s nekoliko imena kardinala s različitih kontinenata. Konklava za izbor 267. pape započet će 7. maja. Konklava ipak ostaje krajnje neizvjestan i nepredvidiv proces. Složeno glasanje otkrit će vjeruju li sadašnji kardinali, od kojih je većinu postavio Franjo, u njegove liberalne i progresivne društvene vrijednosti.

Dildar Khan kaže da je cijeli život proveo u Pakistanu, ali je sada poslan "kući" u Afganistan prema programu koji je u posljednjim sedmicama deportirao oko 100.000 ljudi. Khan ima petoro djece u dobi od dvije do 13 godina. "Imam dvije djevojčice i tri dječaka. Išli su u školu", rekao je za Radio Slobodna Evropa u telefonskom intervjuu. Međutim, talibanski vladari u Afganistanu su ukinuli srednjoškolsko obrazovanje za djevojčice otkako su ponovo preuzeli vlast 2021. godine. "Teško je, vrlo teško. Važno je da se obrazuju", dodao je Khan. Pakistanske vlasti su u martu najavile masovnu kampanju deportacije, optužujući Afganistance za veze s krijumčarenjem droge i terorizmom. Drugi deportirani Afganistanci koji su razgovarali s RSE također su izrazili zabrinutost zbog uticaja na njihovu djecu. "Naša djeca su tužna jer ne mogu ići u školu", rekao je Khan Zaman, nakon što je prisilno vraćen u Kabul iz Pešavara na sjeverozapadu Pakistana. Organizacija Save the Children je saopštila da je oko 50.000 maloljetnika među deportiranima samo u prvoj sedmici aprila. Direktor ove humanitarne organizacije, Arshad Malik, rekao je: "Mnoge od ove djece su rođene u Pakistanu - Afganistan nije zemlja koju zovu domom." Nedostatak poslova u AfganistanuU izvještaju od 18. aprila, grupa je navela da mnoge deportirane porodice također imaju problema s pronalaskom hrane, skloništa i posla. Dildar Khan je radio kao taksista u Pakistanu, ali je sada nezaposlen. On i njegova porodica su smješteni u jednoj sobi u kući njegovog brata u planinskom području okruga Achin u provinciji Nangarhar. "Nema prostora. Živimo ovako. Nema poslova", rekao je Khan. Porodica je deportirana 20. aprila. Na granici su dobili oko 140 dolara od Visokog komesara Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR), ali Khan kaže da su sada ostali bez novca. Njihove stvari su naslagane ispred kuće njegovog brata, izložene suncu i kiši. "Naš zahtjev je da nam neko pronađe posao kako bismo mogli živjeti", rekao je. Imran, stanovnik Nangarhara koji ima šestoro djece, ispričao je RSE sličnu priču o životu uništenom deportacijom iz Pakistana. "Radili smo tamo, životi su nam išli dobro, djeca su išla u škole, medrese. Troškovi su nam bili pokriveni, rekao je. "Ali kada smo došli ovdje, nema poslova, ne možemo pokriti troškove, suočavamo se s teškim životom." Međunarodna organizacija za migracije (IOM) je 28. aprila saopštila da "radi danonoćno kako bi pružila hitnu pomoć." Ali, dodala je, "potrebe brzo rastu i hitno su potrebni dodatni resursi". Egzodus iz Pakistana je uglavnom prošao preko graničnog prelaza Torkham, gdje su viđeni dugi redovi kamiona koji idu sjeverozapadno duž autoputa prema Džalalabadu. "Nemamo gdje ostati u Afganistanu", rekao je vozač kamiona Ahmad Nabi za RSE. "Pitam se kako bi ova situacija mogla uticati na mene... Ne znam." Pakistanske vlasti su postavile različite rokove za odlazak, ovisno o njihovom statusu boravka. Procjenjuje se da više od 800.000 Afganistanaca živi u Pakistanu bez dokumenata, nakon što su pobjegli od talibanskog preuzimanja vlasti 2021. godine. Ali još 1,4 miliona ima dokumente koje je izdao UNHCR, i mnogi od njih žive u Pakistanu decenijama. Prema podacima UN-a, oko 800.000 Afganistanaca je prisilno protjerano prije ovog novog vala deportacija, koji je započeo 2023. godine. Talibanske vlasti su kritizirale deportacije, ali su također rekle da pripremaju mjesta za smještaj deportiranih. Međutim, jedno mjesto blizu Torkhama koje je nedavno posjetio AFP "sastojalo se od samo od očišćenih puteva na kamenoj ravnici". RSE nije u mogućnosti da slobodno djeluje u Afganistanu otkako su talibani ponovo preuzeli vlast u toj zemlji.

Nestanak struje pogodio je Španiju i Portugal u ponedeljak, 28. aprila ostavivši milione ljudi bez pristupa svakodnevnim uslugama. Izvještaji ukazuju na probleme sa evropskom električnom mrežom.

Globalna vojna potrošnja dosegla je 2,718 milijardi dolara u 2024. godini, što predstavlja povećanje od 9,4 posto u odnosu na 2023. godinu. Vojni izdaci na međunarodnom nivou rastu neprekidno već deset godina. Ali nikada ranije od kraja Hladnog rata nisu zabilježili tako snažan porast u roku od jedne godine. Tako se navodi u novom izvještaju objavljenom 28. aprila od strane Međunarodnog instituta za istraživanje mira u Stokholmu (SIPRI). Prema izvještaju, vojni troškovi su porasli u svim regijama svijeta, a više od 100 zemalja potrošilo je više na vojsku nego prethodne godine. Posebno značajan bio je porast u Evropi i na Bliskom istoku – kao posljedica ratova u Ukrajini i Pojasu Gaze. Pet najvećih vojnih potrošača – Sjedinjene Američke Države, Kina, Rusija, Njemačka i Indija – čine 60 posto globalnih troškova, a zajedno su ove države potrošile 1,635 milijardi dolara. Vojni troškovi se odnose na sve vladine troškove za vojne snage i aktivnosti, uključujući plate i beneficije, operativne troškove, nabavku oružja i opreme, izgradnju vojne infrastrukture, istraživanje i razvoj, administraciju, komandu i podršku. Njemačka se popela na 4. mjesto svjetske rang-listeNjemačka je značajno doprinijela razvoju u Evropi: 2024. godine vojni izdaci Njemačke povećani su treću godinu zaredom. Prema navodima SIPRI-ja, iznosili su 88,5 milijardi američkih dolara, što je 28 posto više nego prethodne godine. Tako je Njemačka sada na četvrtom mjestu liste zemalja s najvišim vojnim izdacima – iza SAD-a, Kine i Rusije. Godine 2023. Njemačka je još bila na sedmom mjestu. "Po prvi put od ujedinjenja, Njemačka je država s najvišim vojnim izdacima u Zapadnoj Europi", naglašava istraživač SIPRI-ja Lorenzo Scarazzato. To se može pripisati posebnom fondu od 100 milijardi eura za Bundeswehr(oružane snage), koji je odobren 2022. godine. Tim novcem Njemačka bolje oprema svoju nedovoljno opremljenu vojsku. I to, prema SIPRI-ju, nije kraj: "Najnovije političke odluke u Njemačkoj i mnogim drugim evropskim zemljama ukazuju na to da je Evropa ušla u fazu visokih i rastućih vojnih izdataka, koja će se vjerojatno nastaviti u doglednoj budućnosti." Rast vojnih troškova u Evropi: Poljska i Švedska prednjačeI mnoge druge evropske zemlje znatno su povećale svoje vojne rashode 2024. godine: Poljska je potrošila 31 posto više nego prethodne godine i sada ulaže 4,2 posto svojeg bruto domaćeg proizvoda u odbranu. To je najviša vrijednost među svim evropskim članicama NATO-a. Švedska je 2024. godine, u godini pristupanja NATO-u, investirala 34 posto više nego prethodne godine i potrošila 12 milijardi američkih dolara za odbranu. Ujedinjeno Kraljevstvo je također zabilježilo povećanje vojne potrošnje za 2,8 posto, dosegnuvši 81,8 milijardi dolara, čime je zauzela šesto mjesto po najvećim vojnim izdacima u svijetu. I vojni izdaci Francuske porasli su za 6,1 posto, dosegnuvši 64,7 milijardi dolara, što je čini devetim najvećim potrošačem. Prije svega je rat u Ukrajini, koji sada traje već tri godine, dodatno povećao izdatke za odbranu u Evropi. Osim troškova za vlastite vojske, mnogo novca otišlo je i na vojnu pomoć Ukrajini – ukupno 60 milijardi američkih dolara. Iako je najveći dio toga došao iz SAD-a, evropske zemlje su također pružile pomoć – prije svega Njemačka sa 7,7 milijardi američkih dolara. Sama Ukrajina imala je uvjerljivo najveće vojne izdatke na svijetu: oni su 2024. godine iznosili 34 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Za usporedbu: u Njemačkoj su prošle godine iznosili nešto manje od dva posto. "Svi porezni prihodi Ukrajine bili su u potpunosti upotrijebljeni za vojne izdatke u 2024. godini, dok su svi nevojni socioekonomski rashodi financirani stranom pomoći", navodi se u izvještaju. Rusija je prošle godine uložila 149 milijardi dolara u svoje oružane snage, što je porast od 38 posto u odnosu na 2023. godinu. SAD i Kina povećavaju vojne izdatke i moderniziraju nuklearne arsenaleSAD ostaju zemlja s uvjerljivo najvećim vojnim izdacima, koji su 2024. godine dodatno povećani: uložile su ukupno 997 milijardi američkih dolara u svoje oružane snage. "Značajan dio američkog proračuna za 2024. godinu bio je namijenjen modernizaciji američkih vojnih sposobnosti i američkog nuklearnog arsenala, kako bi se zadržala strateška prednost u odnosu na Rusiju i Kinu", navodi se u analizi SIPRI-ja. SAD raspolažu s više od 5.000 nuklearnih bojevih glava i ulažu velika sredstva u postupnu modernizaciju svog arsenala. I Kina je nastavila svoj kurs modernizacije vojske u svim područjima do 2035. godine – s proračunom od 314 milijardi dolara u 2024. godini. Poboljšani vojni kapaciteti uključuju, prema SIPRI-ju, "nove nevidljive borbene avione, bespilotne letjelice (UAV) i bespilotna podvodna vozila". Također, Kina je 2024. godine ubrzano dalje širila svoj nuklearni arsenal. I druge zemlje u regiji se naoružavaju. Na primjer, Japan, čiji su vojni izdaci u 2024. godini porasli za 21 posto na 55,3 milijarde dolara. Ovo je najveći godišnji porast u Japanu od 1952. Indija, peti najveći vojni potrošač u svijetu, potrošila je 86,1 milijardu dolara u 2024. - povećanje od 1,6 posto, prema izvještaju SIPRI-ja. Povećanje vojne potrošnje na Bliskom istokuNa Bliskom istoku ističe se Izrael, koji je 2024. godine povećao vojnu potrošnju za 65 posto – na 46,5 milijardi dolara. Razlog za to bila je eskalacija sukoba s Hezbolahom, kao i rat u Pojasu Gaze koji još uvijek traje. Također je i Liban, u tom kontekstu, ponovno značajno povećao izdvajanja za odbranu. Zbog političke i ekonomske nestabilnosti u zemlji, to nije bio slučaj prethodnih godina. Prošle godine, Saudijska Arabija je bila zemlja s najvećom vojnom potrošnjom na Bliskom istoku i sedma po veličini u svijetu. Njena vojna potrošnja skromno je porasla za 1,5 posto, dostigavši 80,3 milijarde dolara. U međuvremenu, u Iranu je vojna potrošnja pala za 10 posto, ili na 7,9 milijardi dolara u 2024. Do ovog pada došlo je uprkos tome što se Teheran, prema SIPRI-ju, uključio u regionalne sukobe i podržavao oružane saveznike u regionu. SIPRI kaže da su međunarodne sankcije značajno ograničile sposobnost Irana da poveća potrošnju na odbranu. Dodaje da je ovo druga uzastopna godina da se vojna potrošnja povećala u pet geografskih regija svijeta, ističući geopolitičke napetosti širom svijeta. Pripremila: Elvisa Tatlić

Vladislav Rudenko imao je 16 godina u oktobru 2022. kada su tri naoružana ruska vojnika stigla u njegov dom u južnoj ukrajinskoj Hersonskoj oblasti. "Došli su u moj stan i rekli mi da imam 30 minuta da se spakiram te da moram poći s njima", ispričao je. Vojnici su mu kazali da se radi o evakuaciji. On i stotine drugih mladih Ukrajinaca ukrcali su se u autobuse i uz vojnu pratnju prevezeni su na Krim, tada pod ruskom okupacijom. Njihova destinacija: lječilište u primorskom gradu Jevpatorija, koje je prenamijenjeno u centar za obuku s ciljem da se ukrajinskoj mladeži izbriše nacionalni identitet. "Rekli su nam da se moramo riješiti svega ukrajinskog, da apsolutno ništa ukrajinsko ne smije ostati, inače ćemo imati problema", rekao je. Rudenko je tamo proveo devet mjeseci prolazeći kroz obuku u ruskom vojnom stilu te obrazovanje na ruskom jeziku, o ruskoj kulturi i patriotskoj ideologiji. Ukrajinska nevladina organizacija Save Ukraine pomogla je njemu i drugima da pobjegnu iz, onoga što Kijev naziva, "kampom za preodgoj". Nakon povratka iz okupiranog područja, Rudenko je za Radio Slobodna Europa ispričao kako je izgledao strogi režim u tom centru. "Prvo bismo se budili uz rusku himnu. Zatim bismo dizali rusku zastavu", rekao je. "Nakon doručka, imali smo sat vremena nastave o tome što se prethodne večeri dogodilo u Rusiji. Onda bi nas vodili u kino da gledamo ruske filmove." Mladi Ukrajinci u logoru dobivali su vojne uniforme, uključujući i Jurjevsku lentu, simbol ruskog nacionalizma, kazao je Rudenko. Priča da su na stražu morali ići u smjenama. "To je bio jedan stalni začarani krug u kojem se ništa nije mijenjalo", rekao je. "U pitanju je jedna velika proruska mašinerija. Bilo je jako teško." Ukrajinski dužnosnici procjenjuju da su okupacijske snage odvele oko 20.000 ukrajinske djece od njihovih porodica i poslale ih u područja pod ruskom kontrolom ili na lokacije u Rusiji i savezničkoj Bjelorusiji. Neka su djeca smještena u ruske udomiteljske porodice ili internate, dok su druga završila u kampovima poput ovoga u kojem je bio Rudenko. Mikola Kuleba, ukrajinski povjerenik za prava djece i osnivač organizacije Save Ukraine, ove kampove opisuje kao oblik "kulturocida" čiji je cilj stvaranje odanosti Rusiji. "To je tehnika koju je koristilo Rusko Carstvo kako bi brzo asimiliralo stanovništvo nakon osvajanja novih teritorija, da bi ih učinili poslušnima režimu", ističe Kuleba. "Glavno je preseliti ih i započeti preodgoj. Odnosno, utvrditi što treba učiniti kako bi ta djeca što prije postala poslušna Putinovom režimu. Pripremiti ih za život u Ruskoj Federaciji i potom ih slati u Rusiju, u porodice, u internate", navodi Kuleba. Save Ukraine je, prema njegovim riječima, organizirao povratak 610 djece iz Rusije i ruskih okupiranih dijelova Ukrajine. Ukrajinske vlasti navode da se ukupno oko 1.300 djece vratilo u Ukrajinu nakon što su ih odvele ruske snage. Prema podacima Humanitarnog istraživačkog laboratorija sa Sveučilišta Yale, više od 8.400 djece iz Ukrajine sustavno je premješteno u najmanje 57 objekata: 13 u Bjelorusiji i 43 u Rusiji i teritorijima pod ruskom kontrolom. U izjavi koju je nedavno objavio ured ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog navodi se da "bez povratka djece koje je otela Rusija, rat se ne može smatrati doista završenim".

Nakon smrti pape Franje 21. aprila, uvelike se nagađa o tome ko će ga naslijediti na čelu Svete Stolice. Jedan od glavnih favorita, barem prema kladionicama, je Peter Erdo, nadbiskup Ostrogonsko-budimpeštanski. Ovaj 72-godišnji mađarski kardinal obnašao je nekoliko istaknutih uloga unutar Rimokatoličke crkve posljednjih desetljeća i već je bio spominjan kao mogući kandidat za papu još 2013. godine, kada je ipak izabran Franjo. Koje su dakle Erdoove šanse da naslijedi Argentinca? I možda još zanimljivije – kakav je njegov odnos s mađarskim sve autoritarnijim konzervativnim premijerom Viktorom Orbanom? Ko je Peter Erdo?Nema sumnje da je Erdo "papabile" – izraz koji se koristi za one koji se smatraju ozbiljnim kandidatima za papinsku dužnost. Tehnički gledano, svaki kršteni katolički muškarac može biti izabran za papu, ali još od 14. stoljeća biraju se isključivo kardinali – najviši crkveni dužnosnici. Trenutačno ih ima 252, no samo njih 135 ima pravo glasa jer jedino kardinali mlađi od 80 godina mogu glasati. Erdo bi mogao osigurati potrebne dvije trećine glasova na konklavi, koja bi prema važećim pravilima trebala započeti početkom maja (najranije 16 dana nakon smrti pape). Njegova biografija je impresivna. Od 2006. do 2016. bio je predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija – ključne organizacije koja predstavlja biskupe Rimokatoličke crkve iz Europe. To nije nevažno, budući da europski kardinali i dalje čine najveći glasački blok na predstojećoj konklavi. Međutim, Erdo nije gradio kontakte samo unutar Europe. Vođenje tog vijeća omogućilo mu je redovne kontakte s afričkim, azijskim i latinskoameričkim biskupima, čime je stekao veze s Globalnim jugom – dijelovima svijeta koji se sve više smatraju novim središtima moći unutar Crkve. Osim toga, tečno govori talijanski i latinski – dva jezika od iznimne važnosti u vrhovima crkvene hijerarhije u Rimu – a i priznat je stručnjak za kanonsko pravo, koje uređuje djelovanje Rimokatoličke crkve, što mu dodatno ide u prilog. Njegovo možda najveće postignuće je dovođenje Međunarodnog euharistijskog kongresa u svoj rodni grad Budimpeštu 2021. godine. Ovaj kongres, koji se obično održava svake četiri godine, ogromno je okupljanje klera – uključujući i papu – ali i običnih vjernika, te uključuje velike mise na otvorenom. To mu je pružilo savršenu platformu i za vidljivost i za jačanje kontakata unutar Vatikana i širom katoličkog svijeta. Možda je njegova najveća snaga – i razlog zbog kojeg bi u konačnici mogao biti izabran – njegov pragmatizam. Iako se Erdo smatra konzervativcem koji se, primjerice, otvoreno protivi pričešćivanju razvedenih katolika, surađivao je s progresivnijim papom Franjom i suzdržavao se od javnih kritika, za razliku od nekih drugih tradicionalista. Papa ga je čak imenovao kao jednog od glavnih organizatora posebnih vatikanskih susreta o pitanjima porodice, a Franjo je tokom svog 12-godišnjeg pontifikata dvaput posjetio Mađarsku. Je li Erdo povezan s Viktorom Orbanom?Ali kakve su Erdoove veze s vladajućom strankom Fidesz i Viktorom Orbanom, koji sebe predstavlja kao branitelja judeokršćanskih vrijednosti, osobito u borbi protiv institucija Europske unije za koje tvrdi da su protiv nacionalnih država i kršćanstva općenito? Mađarski državni budžet izdašno financira Rimokatoličku crkvu, kao i mnoge druge priznate vjerske zajednice. To se posebno ogleda u direktnoj potpori vjerskom obrazovanju, isplati odšteta za imovinu oduzetu tokom komunističkog režima, ali i financiranju događaja poput gore spomenutog Međunarodnog euharistijskog kongresa. Politički gledano, tokom migrantske krize koja je zahvatila Europu 2015. godine, Erdo je prihvaćanje migranata usporedio s omogućavanjem trgovine ljudima. Ta je izjava izgledala više u skladu s borbenijim pristupom mađarskog premijera nego s tolerantnijim stavom pape Franje o tom pitanju. Ipak, ubrzo nakon toga, Erdo je upozorio na opasnost sukobljavanja religija i zapitao se može li se neki kontinent uopće nazvati kršćanskim – što je djelovalo kao protivljenje Orbanovim izjavama o takozvanoj islamizaciji Europe. Čini se da Erdo primjenjuje isti pragmatičan pristup prema mađarskoj vladi kao i prema različitim frakcijama unutar Rimokatoličke crkve. Iako nikada nije javno podržao nijednu stranku, katolički svećenici diljem zemlje često su svojim vjernicima preporučivali da glasaju za Fidesz. Erdo pažljivo bira svoje bitke s Budimpeštom. O nekim zakonima donesenima posljednjih godina ostao je tih, dok se oko drugih jasno oglasio. Na primjer, odbio je javno kritizirati zakon protiv beskućništva donesen 2018. godine – iako je to pitanje bilo u suprotnosti s učenjem pape Franje. No kada je mađarska vlada godinu dana kasnije nacionalizirala IVF klinike, Erdo nije štedio na kritikama. I dok većina vatikanskih promatrača i dalje vjeruje da bi Rimokatolička crkva mogla izabrati svog prvog papu iz Afrike ili Azije, kompromisni kandidat koji bi stabilizirao različite crkvene frakcije nakon progresivnih i burnih godina pontifikata Franje mogao bi vrlo lako biti upravo primas Mađarske.

Piše: Donbas.Realities RSE One mogu učiniti da stambeni blokovi padnu kao kula od karata. U Ukrajini, ruska upotreba bombi koje se bacaju iz zraka, opremljenih kliznim kompletima i sistemima za precizno navođenje, donijela je zapanjujuće razaranje civilnih područja. Ovo oružje može kliziti do 60 kilometara prije nego što udari s razornom snagom. Zajedno s raznim drugim artiljerijskim oružjem, tenkovima i dronovima, njihov uticaj je vidljiv širom Ukrajine. Gdje god su ove ruske bombe pale, uslijedile su apokaliptične scene. Cijela su naselja pretvorena u ruševine, škole i bolnice su sravnjene, a zajednice izbrisane. U Časiv Jaru, nekada domu za više od 10.000 ljudi, ruske snage su stigle do periferije u maju 2024. --ali razaranje je počelo mnogo ranije. Snimci dronom pokazuju zgrade kako se ruše pod bombardovanjem, s uništenim bolnicama i ključnim industrijskim lokacijama. Stambeni blokovi su sada prazni. Toretsk, grad od 36.000 stanovnika, doživio je sličnu devastaciju. Nakon mjeseci ruskog napredovanja, stambene zgrade, crkve i škole sada leže u ruševinama. Ulice koje su nekada bile pune života, poput Družbija i Lisove, sada su oivčene ostacima uništenih domova i javnih zgrada. U pograničnom gradu Vovčansk, ruske snage su otvorile novi front u proljeće 2024. Iako su ukrajinske oružane snage odbile napad, grad nije izbjegao uništenje. Klizne bombe i granatiranje su sveli stambene blokove na zgarišta. Škole, vrtići, pa čak i centralna biblioteka su pogođeni, s raznesenim zidovima i cijelim strukturama koje su se urušile. Bahmut, grad koji je postao simbol razaranja koje je Rusija donela Ukrajini, izdržao je gotovo godinu dana kontinuiranog napada. Njegovi kulturni centri, vladine zgrade i stambene četvrti su svi sravnjeni sa zemljom. Ulice su prekrivene kraterima i ruševinama. Raketa Grad još uvijek viri iz zemlje blizu onoga što je nekada bilo Gradsko vijeće. U Marinki, koja je već godinama bila na prvoj liniji, ruska invazija je donijela dvije godine intenzivnog bombardiranja. Danas, grad je potpuno nestao. Glavna avenija je neasfaltirana i bez života, okružena ruševinama stambenih zgrada, škola, klinika, crkava i kulturnih lokacija. U privatnom stambenom sektoru ostale su samo baštenske kapije. Rusija redovno negira ciljanje civilne infrastrukture. Međutim, čim grad padne u domet oružja sposobnog za široko rasprostranjeno uništenje, on biva razoren - često do tačke gotovo potpunog uništenja. Gradovi koji su prošli bolje su obično oni izvan dometa artiljerije. To je nekada bio slučaj sa Zaporožjem, ali je došlo u domet artiljerije u ljeto 2024.; od tada, bombe koje se bacaju iz zraka postale su nova stvarnost tamo.

Oko 400.000 ljudi odalo je posljednju počast papi Franju na pogrebnoj ceremoniji u Vatikanu i Rimu. Sahrani rimokatoličkog poglavara prisustvovalo je više od 50 šefova država i zvanične delegacije iz više od 160 zemalja.

Papa Franjo sahranjen je u subotu 26. aprila.

Pregovori o nuklearnom programu između Sjedinjenih Američkih Država(SAD) i Irana već su ušli u tehničku fazu nakon samo dvije runde pregovora uz posredovanje Omana. Treća runda pregovora, zajedno s odvojenim tehničkim razgovorima, zakazana je za 26. april u Muscatu. Napredak je izazvao spekulacije, posebno u Iranu, da je administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa odustala od zahtjeva za demontiranjem nuklearnog programa Teherana u korist njegovog ograničavanja. Ali analitičari upozoravaju da je prerano donositi takve zaključke. Iako prelazak na tehničke razgovore može sugerirati ublažavanje američkih zahtjeva, analitičari kažu da demontiranje i dalje može biti osnovni cilj -- ili barem tačka pritiska. "Nikada nisam mislio da je demontiranje vjerodostojan cilj", rekao je Richard Nephew, koji je bio glavni stručnjak za sankcije u američkom timu koji je postigao nuklearni sporazum s Iranom 2015. godine. "Ako je ovo još uvijek u glavama Trumpove administracije, onda je dugoročna perspektiva i dalje sumorna." Napomenuo je da su se tehnički pregovori također odvijali tokom razgovora koji su na kraju doveli do Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije (JCPOA), čak i kada su američki zahtjevi ostali maksimalistički. Jason Brodsky, direktor politike u organizaciji United Against Nuclear Iran (UANI), vidi trenutnu putanju ne kao ustupak, već kao strateški pritisak. "Trumpova doktrina o Iranu se oblikuje tako da daje Iranu izbor: Ili demontirate svoj nuklearni program ili će ga SAD i/ili Izrael demontirati za vas", rekao je. Da li Iran odugovlači?Neki, posebno zagovornici demontiranja, tvrde da Islamska republika odugovlači pregovore kako bi iskoristila vrijeme prije povratka sankcija UN-a. Britanija, Francuska i Njemačka su zaprijetile da će aktivirati mehanizam "snapback" JCPOA -- ponovno uvođenje sankcija UN-a protiv Teherana -- ako ne postigne sporazum sa Sjedinjenim Državama do kraja juna. Međutim, taj mehanizam ističe u oktobru. Oba analitičara se slažu da Iran vidi vrijednost u produžavanju procesa kako bi izbjegao pritisak, izbjegao brze sankcije ili jednostavno kupio vrijeme. "Postoji samo određeni pritisak koji dolazi da se iskoristi preostalo vrijeme, jer čak i nakon isteka mehanizma za ponovno uvođenje sankcija, još uvijek imate neprijateljske Sjedinjene Države sa svojom nacionalnom kampanjom sankcija", rekao je Nephew. "Iran želi postići pristojan sporazum, ali će prihvatiti izgubljeno vrijeme -- i odloženu vojnu akciju -- kao utješnu nagradu", dodao je. Brodsky je ponudio oštriji pogled, nazivajući pregovore "štitom" koji Teheran koristi da zaštiti svoj nuklearni rad od daljnje kontrole ili akcije. "Iran gubi samo ako pregovori propadnu", rekao je. "Sjedinjene Države, međutim, ne trebaju pregovore koliko Iran." Kako bi izgledao dobar sporazum s Iranom?Unatoč skepticizmu oko toga da li je demontiranje još uvijek realističan zahtjev, analitičari se slažu da sporazum koji ograničava iranske nuklearne aktivnosti može biti vjerodostojan, ako uključuje ključne zaštitne mjere. "JCPOA nam daje mnogo savjeta ovdje", rekao je Nephew. "Trebat će vam tri stvari: verifikacija ograničenja, fizička ograničenja tako da ne mogu brzo premašiti to ograničenje, i vjerodostojan rizik od posljedica ako varaju." Napomenuo je da, iako Iran vjerovatno neće ponovno uništiti svoje napredne centrifuge, kao što je učinio prema sporazumu iz 2015. godine, "još uvijek postoji prostor da se pronađe sporazum". Brodsky, međutim, sumnja da bilo koji sporazum osim potpunog demontiranja može zaista spriječiti Iran da koristi svoj nuklearni program kao polugu. On vidi čak i niski nivo obogaćivanja -- kao što je ograničenje od 3,67 posto prema JCPOA -- kao prijetnju. "Njegovo pravo da obogati uranijum do 3,67 posto prema JCPOA bilo je dio iznuđivanja", rekao je, referirajući se na Iran koji podstiče razvoj nuklearnog oružja. "Nastavak ovog pregovaračkog procesa navodi neke posmatrače da vjeruju da su Sjedinjene Države priznale pravo Iranu na obogaćivanje uranijuma", rekao je Brodsky. "Vjerujem da Trumpova administracija još uvijek definira konture kako bi izgledao prihvatljiv dogovor."

Sasha Hushcha je u djetinjstvu pretrpjela teške opekline i bila maltretirana zbog svoga izgleda. Kasnije su uslijedile i druge poteškoće: 2022. je iz rodne Bjelorusije otišla u Litvu jer se bojala političkog progona. Danas ona kroz smijeh priča o tim iskustvima i kao stand-up komičarka se šali o invalidnosti, sastancima i demokraciji. Autori: Mikita Dubaleka, Eleanora Sobal, Current Time

Poljoprivrednici u Uzbekistanu kažu da ih vlada prisiljava da predaju svoju zemlju kineskim firmama pod izgovorom državne podrške razvoju, uzimajući hiljade hektara plodnih polja pamuka i pšenice iz ruku lokalnog stanovništva. Zabrinuti za sudbinu plodnih zemljišta u dolini Ferghana, rekli su za Radio Slobodna Evropa(RSE) da su velike parcele zemlje uzete u državni rezervat i prenesene kineskim biznismenima. Službeni dokumenti kažu da su prijenosi zemljišta dobrovoljni. Ali desetine svjedočanstava datih RSE od onih koji su predali svoju zemlju opisuju drugačiju stvarnost: prisilu, prijetnje i zastrašivanje od strane uzbekistanskih policijskih službenika koji djeluju po nalogu lokalnih zvaničnika. "Guverner mi je rekao: 'Ovo je predsjednička naredba. Ili predaj zemlju ili idi u zatvor'", rekao je jedan poljoprivrednik koji je govorio pod uslovom anonimnosti zbog straha od odmazde zbog javnog komentiranja ovog pitanja. Prikriveni uticaj?Prijenosi zemljišta u dolini Ferghana, koja je podijeljena između Uzbekistana, Kirgistana i Tadžikistana, su najnovija tačka sukoba u onome što postaje sve vidljiviji i nestabilniji trend širom Centralne Azije -- porast anti-kineskog sentimenta izazvan sporovima oko zemljišta, zavisnosti od duga, napetostima na tržištu rada i strahovima od prikrivenog uticaja. Prema Zakonu o poljoprivredi Uzbekistana, poljoprivrednik iznajmljuje državnu zemlju na 49 godina. Ni lokalna vlada ni tužilac je ne mogu oduzeti. Prema zakonodavstvu, zemlju može oduzeti samo država sudskom odlukom. Poljoprivrednici, međutim, kažu da se oduzimanja provode na osnovu usmene naredbe Shuhrata Abdurahmonova, šefa regije. "Nisam želio predati svoju zemlju i pružio sam neki otpor, ali kao odgovor, okružni guverner je pozvao više od 20 policajaca i Nacionalnu gardu u zgradu okružne uprave i naredio im da uhapse mene i moju suprugu", rekao je poljoprivrednik iz okruga Qurgonteppa za RSE. "Zato sada nijedan poljoprivrednik ne pruža otpor; inače bi mogli biti zatvoreni. Malo je vjerovatno da bi bilo ko od nas mogao izaći odande živ i zdrav." Regionalne uprave nisu komentirale tvrdnje poljoprivrednika kada su kontaktirane od strane RSE. Zabrinutost zbog kineskog preuzimanja velikih dijelova zemljišta proteže se izvan poljoprivredne zajednice. Ekonomsko prisustvo Pekinga u Centralnoj Aziji brzo je raslo posljednjih godina pod ambicioznom inicijativom Pojas i put. Od početka 2025. godine, Kina je najveći trgovinski partner Uzbekistana, s bilateralnom trgovinom koja doseže 12,5 milijardi dolara. Više od 3.400 kineskih firmi posluje u zemlji, nadmašujući čak i broj ruskih subjekata. Slični obrasci su se pojavili u drugim zemljama Centralne Azije, poput Kazahstana. 'Ekonomska zamka'Kineske investicije obećavaju infrastrukturu, radna mjesta i tehnologiju. Ali stručnjaci upozoravaju na tamniju stranu. Uzbekistanska politička analitičarka Nargiza Muratalieva ističe da zemlje Centralne Azije sve više upadaju u ono što ona naziva kineskom "ekonomskom zamkom": lak pristup kreditima -- često s nejasnim uslovima -- koji na kraju mogu ostaviti slabije države ranjivim na politički pritisak ili oduzimanje imovine. Muratalieva ističe da je Peking stekao preko 1.100 kvadratnih kilometara zemljišta u Tadžikistanu 2011. godine u zamjenu za otplatu duga, što je jasan primjer potencijalnih posljedica upadanja u ovu "zamku". Kina je već najveći zajmodavac u Uzbekistanu, s neotplaćenim kreditima koji ukupno iznose 3,8 milijardi dolara. "Opće karakteristike kineskog kreditiranja za sve zemlje u regiji su lakoća dobivanja dugova, njihova teška otplata, kao i nedostatak transparentnosti procedura i specifičnih uslova", kaže Muratalieva. Otplata dugova, prijenos zemljišta i rastuća kineska ekonomska kontrola također potiču lokalne percepcije "neokolonijalizma", posebno kada su lokalne zajednice isključene iz procesa donošenja odluka. Oštro postupanje prema Ujgurima i drugim autohtonim etničkim skupinama koje nisu Han u kineskoj pokrajini Xinjiang duboko pogađa Središnje Azijate koji s njima dijele jezične, kulturne i vjerske veze. Bilo da se radi o propagandi ili ne, strah da bi Kina jednog dana mogla tretirati Kazahstance ili Uzbeke na isti način dodatno je posijao sjeme protivljenja sve većoj prisutnosti Pekinga. "Ispostavilo se da Kinezi zaista vole moju zemlju; žele uzeti zemlju od drugih poljoprivrednika također. Naravno, mi smo protiv toga, ali okružni guverner, tužilac i šef policije nastavljaju vršiti pritisak na nas", rekao je jedan poljoprivrednik iz zapadne regije Andijon u Uzbekistanu za RSE. "Ono što nas najviše brine je da bi oni mogli naknadno zauzeti našu zemlju i učiniti nam isto što su učinili Ujgurima u Xinjiangu."

Najmanje 26 osoba ubijeno je u Kašmiru na području pod upravom Indije kada su naoružani napadači otvorili vatru na turiste u utorak, rekao je viši policijski časnik za AFP, a vlasti su to nazvale najgorim napadom na civile u posljednjih nekoliko godina. Premijer Narendra Modi osudio je "gnusni čin", kazavši da će napadači "biti izvedeni pred lice pravde". Turistički vodič rekao je za AFP da je stigao na mjesto događaja nakon što je čuo pucnjavu i da je neke od ranjenih prevezao na konjima. "Vidio sam nekoliko muškaraca kako leže na zemlji i izgledaju kao da su mrtvi", rekao je Waheed, koji je naveo samo jedno ime. Napad na turiste izveden je u Pahalgamu, koji se nalazi oko 90 kilometara od ključnog grada Srinagara. Nijedna skupina nije preuzela odgovornost za napad, ali pobunjenici u regiji s muslimanskom većinom vode ustanak od 1989. godine. Traže neovisnost ili spajanje s Pakistanom koji kontrolira manji dio regije Kašmir i, poput Indije, smatra da polaže pravo na cijelo područje. Napad se dogodio dan nakon što se indijski premijer Modi sastao s američkim potpredsjednikom JD Vanceom, koji je na četverodnevnoj turneji po Indiji sa suprugom Ushom i djecom. Vance je izrazio svoju i Ushinu sućut "žrtvama užasnog terorističkog napada u Pahalgamu". "Naše misli i molitve su s njima dok oplakuju ovaj užasan napad", napisao je na X-u. Američki predsjednik Donald Trump u utorak je obećao potporu Indiji. "Duboko uznemirujuće vijesti iz Kašmira. Sjedinjene Države čvrsto stoje uz Indiju protiv terorizma ", poručio je Trump na društvenim mrežama. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen osudila je "gnusni teroristički napad" i dodala da je "indijski duh nesalomljiv". "Gnusni teroristički napad u Pahalgamu danas je ukrao toliko nevinih života", rekla je u poruci sućuti na X-u indijskom premijeru Narendri Modiju. "Ipak, znam da je indijski duh nesalomljiv. Vi ćete biti jaki u ovoj kušnji. I Europa će biti uz vas", dodala je. Indijski ministar Omar Abdullah rekao je da je "napad mnogo veći od bilo čega što smo vidjeli usmjerenog protiv civila posljednjih godina", a broj mrtvih "još se utvrđuje". "Ovaj napad na naše posjetitelje je grozota. Počinitelji ovog napada su životinje, nehumane i vrijedne prezira", naveo je u saopćenju. Novinar AFP-a u Pahalgamu razgovarao je s drugim svjedokom pucnjave koji je želio ostati anoniman. "Militanti, ne mogu reći koliko, izašli su iz šume u blizini otvorene male livade i počeli pucati", rekao je svjedok koji brine o konjima koji su popularni među turistima u tom području. "Očito su štedjeli žene i nastavili pucati na muškarce, ponekad jednim hicem, a ponekad mnogo metaka." Indijski ministar policije Amit Shah odletio je u Kašmir i obećao da će odgovorni biti uhvaćeni. "Oni koji su uključeni u ovaj podli teroristički čin neće biti pošteđeni, a mi ćemo se žestoko obrušiti na počinitelje koji će se suočiti s najtežim posljedicama", rekao je Shah u izjavi. Jedan sigurnosni izvor rekao je da su među ubijenima i strani turisti, ali nije bilo službene potvrde. Liječnici u bolnici u Anantnagu rekli su da su primili neke od ranjenih, uključujući najmanje dvoje s ranama od vatrenog oružja, a jedan s ranom od metka u vrat. Rahul Gandhi, čelnik glavne indijske oporbene Kongresne stranke, nazvao je ubojstva "srceparajućima". Procjenjuje se da Indija ima oko 500.000 vojnika stalno raspoređenih na tom teritoriju, ali borbe su se smanjile otkako je Modijeva vlada ukinula ograničenu autonomiju Kašmira 2019. "Njihov zli plan nikada neće uspjeti. Naša odlučnost u borbi protiv terorizma je nepokolebljiva i postat će još jača", rekao je Modi u izjavi nakon napada. Posljednjih su godina vlasti intenzivno promovirale planinsku regiju kao destinaciju za odmor, kako za skijanje tijekom zimskih mjeseci, tako i za bijeg od velikih vrućina tijekom ljeta drugdje u Indiji. Oko 3,5 milijuna turista posjetilo je Kašmir 2024. godine, prema službenim podacima, većina domaćih posjetitelja. Indija je 2023. bila domaćin turističkog sastanka G20 u Srinagaru pod jakim mjerama sigurnosti u pokušaju da pokaže da se ono što dužnosnici nazivaju "normalnošću i mirom" vraća nakon masovnog gušenja pobune. Razvija se niz odmarališta, uključujući neka u blizini jako militarizirane de facto granice koja dijeli Kašmir između Indije i Pakistana. Indija redovito okrivljuje Pakistan za podupiranje naoružanih skupina koji stoje iza pobune. Islamabad poriče optužbe, rekavši da samo podupiru borbu Kašmira za samoodređenje. Najgori napad u posljednjih nekoliko godina dogodio se u Pulwami u februaru 2019. godine, kada su se pobunjenici automobilom napunjenim eksplozivom zabili u policijski konvoj ubivši 40 i ranivši najmanje 35 osoba. Najsmrtonosniji napad na civile bio je u martu 2000. kada je ubijeno 36 ljudi.

Narodi širom svijeta odali su počast papi Franji, koji je preminuo 21. aprila u 88. godini, nakon borbe sa dvostrukom upalom pluća. Kao 266. papa Rimokatoličke crkve, bio je prvi papa sa američkog kontinenta i prvi rođen van Evrope koji je došao na čelo Svete Stolice u više od hiljadu godina. Njegov period na čelu Svete Stolice pamti se po usredsređenosti na milosrđe, socijalnu pravdu i brigu o životnoj sredini.

Ukrajinske vlasti su prijavile desetine ruskih raketnih i dron napada 21. aprila, samo nekoliko sati nakon što je američki predsjednik Donald Trump izrazio nadu da će sporazum između Rusije i Ukrajine biti postignut ove sedmice. Napadi su prijavljeni u Kijevu i drugim ukrajinskim gradovima. Jedan muškarac je navodno povrijeđen u granatiranju u Hersonu. Ukrajinski napad dronom prijavljen je u ruskoj oblasti Belgorod. Ruski državni mediji citirali su Ministarstvo odbrane u Moskvi koje je saopštilo da su snage te zemlje "nastavile" borbe u Ukrajini nakon što su poštovale 30-satno primirje koje je najavio predsjednik Vladimir Putin 19. aprila. Kijev je tvrdio da je tokom perioda primirja bilo skoro 3.000 kršenja od strane moskovskih snaga. Na diplomatskom frontu, očekuju se dalji razgovori u Londonu ove sedmice između evropskih, ukrajinskih i američkih zvaničnika nakon sastanka u Parizu 18. aprila. Specijalni izaslanik američkog predsjednika Donalda Trumpa, Steve Witkoff, navodno planira još jedan sastanak s Putinom. "Razumniji Trampov pristup, koji uključuje Evropljane u pregovore, važan je korak", rekao je Sergei Sanovich, saradnik Hoover Instituta na Stanfordu, za RSE Current Time 21. aprila. "To bi moglo natjerati Putina da napravi ustupke, jer je Putin zainteresovan za ukidanje sankcija", rekao je, dodajući da bi saveznici mogli dogovoriti zajednički plan koji bi Witkoff potom predstavio Rusiji. Trumpova administracija je sugerirala da, ukoliko sporazum uskoro ne bude postignut, možda će potpuno odustati od pregovora. "Trump je bivši trgovac nekretninama. Oni rade ovako: postoji odličan sporazum, ali je dostupan samo danas", rekao je Sanovich. Prvih 100 dana Trumpa na dužnostiPolitički analitičar Dmitry Oreshkin rekao je za Current Time da Trump žuri da postigne sporazum jer se približava njegovih 100. dana na dužnosti 30. aprila. Rekao je da to također znači vršenje pritiska na Putina. "Poenta je da morate razumjeti granice onoga što je moguće za Putina. Šta znači ako odbije sporazum? To znači suprotstavljanje Trumpu", rekao je. "To znači podrivanje odnosa koji, iako nestabilan, je barem prilično prijateljski. To je ozbiljan rizik." Analitičari su rekli da obrisi dogovora postaju jasni: Ukrajina neće biti demilitarizirana (zahtjev Kremlja) i trenutne linije fronta će vjerovatno biti zamrznute. Rekli su da postoji mogućnost da Washington prizna Krim kao dio Rusije, koja je okupirala poluotok 2014. godine, ali da se to neće proširiti na druge dijelove Ukrajine koje drže moskovske snage. Događaji tokom uskršnjeg vikenda također se uklapaju u diplomatske poteze ove sedmice. U objavi na Telegramu 21. aprila, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je primijetio da je Moskva ignorirala i prijedlog za potpuno 30-dnevno primirje i poziv da se zaustave zračni napadi na civilnu infrastrukturu, uključujući raketne i dron napade. Oreshkin je rekao da je Putinovo 30-satno primirje bilo samo predstava za propagandne svrhe. "Ali Zelenski je uspio to okrenuti u svoju korist, predlažući 30-dnevno primirje", dodao je. ""Putin je bio prisiljen ne pristati na to. To se može predstaviti (ruskoj)domaćoj publici kako žele, ali izvana je jasno odakle dolazi prijetnja miru."

Smrću pape Franje, koju je Vatikan objavio u ponedjeljak, rimokatolici širom svijeta počet će nagađati ko će ga od kardinala u crvenoj halji naslijediti. S obzirom na prirodu kardinalskih imenovanja koje je Franjo izvršio tokom svog papinstva, neizbježno će postojati neka očekivanja da će nasljednik argentinskog pape biti još jedan neeuropljanin, te da bi poput Franje mogao biti još jedan progresivac, koji se suprotstavlja konzervativnom krilu Crkve. Međutim, izborni proces koji će se održati nakon što Franjo bude pokopan vrlo je tajnovit i ništa neće biti sigurno sve dok bijeli dim iz dimnjaka Sikstinske kapele ne obavijesti svijet da je izabran novi papa. Kardinali su papini najbliži saradnici, vode ključne odjele u Vatikanu i biskupijama širom svijeta. Kada papa umre ili podnese ostavku, kardinali mlađi od 80 godina imaju pravo ući u tajnu konklavu kako bi među sobom izabrali novog poglavara Rimokatoličke crkve koja broji gotovo 1,4 milijarde članova. Složeno glasanje otkrit će vjeruju li sadašnji kardinali, od kojih je većinu postavio Franjo, da su njegovo prihvaćanje liberalnih društvenih vrijednosti i njegova progresivna reformska agenda otišli predaleko i je li potreban period povlačenja. Kardinali će odrediti datum početka konklave nakon što idućih dana počnu pristizati u Rim. Od 21. aprila bilo je ukupno 252 kardinala, od kojih je 135 kardinala izbornika mlađih od 80 godina. 109 izbornika imenovao je Franjo, 22 njegov prethodnik Benedikt, a pet Ivan Pavao II. Kardinali se "stvaraju" na ceremonijama koje se nazivaju konzistoriji, gdje im se daje njihov prsten, crvena biretta - četvrtasta kapa - i zaklinju se na lojalnost papi, čak i ako to znači prolijevanje krvi ili žrtvovanje života, što je označeno crvenom bojom. Papa Franjo održao je 10 konzistorija i svakim od njih povećavao je izglede da njegov nasljednik bude neki drugi neeuropljanin, ojačavši Crkvu u mjestima gdje je ili neznatna manjina ili gdje raste brže nego na uglavnom stagnirajućem Zapadu. Stoljećima su većina kardinala bili Talijani, osim u razdoblju kada je papinstvo bilo sjedište u Avignonu između 1309.-1377., kada su mnogi bili Francuzi. Internacionalizacija Kardinalskog zbora ozbiljno je započela pod Pavlom VI (1963.-1978.). Uvelike ju je ubrzao Ivan Pavao II (1978.-2005.), Poljak koji je bio prvi papa netalijan nakon 455 godina. Iako Evropa i dalje ima najveći udio kardinala izbornika, s oko 3 posto, to je pad u odnosu na 52 posto 2013. kada je Franjo postao prvi latinoamerički papa. Druga najveća grupa izbornika dolazi iz Azije i Okeanije, s oko 20 posto. Manje eurocentrična grupaFranjo je imenovao više od 20 kardinala iz zemalja koje nikada ranije nisu imale kardinala, gotovo svi iz zemalja u razvoju kao što su Ruanda, Zelenortska ostrva, Tonga, Mjanmar, Mongolija i Južni Sudan, ili zemalja sa vrlo malo katolika, kao što je Švedska. U nekim slučajevima je više puta previdio slobodna radna mjesta u velikim evropskim gradovima koji su tradicionalno imali kardinale, kako bi naglasio da Crkva ne može biti toliko eurocentrična. Na drugim mjestima, poput Sjedinjenih Država, zaobilazio je biskupije kao što su Los Angeles i San Francisco, očigledno zato što su imali konzervativne nadbiskupe. Robert McElroy, nadbiskup Washingtona od marta, smatra se progresivnim i otvorenim saveznikom Franjinog pastoralnog pristupa društvenim pitanjima, kao što su zaštita okoliša i pristupačniji pristup LGBTQ katolicima. Papino naslijeđeŠto više kardinala koje papa imenuje tokom svoje vladavine povećava i mogućnost da će njegov nasljednik biti neko ko ima slične stavove o crkvenim i društvenim pitanjima. Međutim, to nije uvijek slučaj, budući da kardinali mogu izabrati osobu koja je teološki različita od svog prethodnika, ali se smatra najboljim kandidatom iz unutarcrkvenih razloga ili zbog povijesnog vremena u kojem se izbor odvija. Papa Benedikt je izabran da naslijedi papu Ivana Pavla II dijelom zato što je Benedikt radio s Ivanom Pavlom dvije decenije i kardinali su željeli kontinuitet. Ali mnogi od istih kardinala smatrali su da je potreban "autsajder" da bi naslijedio Benedikta, koji je dao ostavku 2013. godine, nakon što je skandal "Vatileaks" razotkrio nefunkcionalnu centralnu administraciju, koju većinom nadgledaju talijanski prelati. U isto vrijeme, mnogi kardinali su jasno osjećali da budućnost katoličanstva leži izvan ostarjele Evrope, pa su za svog pontifika izabrali Argentinca Horhea Marija Bergolja - prvog neevropskog papu u skoro 13 stoljeća. Iako kardinali koji su napunili 80 godina ne mogu ući u konklavu, oni i dalje mogu uticati na njen ishod. Dozvoljeno im je da prisustvuju sastancima poznatim kao Generalne kongregacije koji se održavaju u danima prije početka konklave i na kojima se oblikuje profil kvaliteta potrebnih za sljedećeg papu.

Papa Franjo, rođen kao Jorge Mario Bergoglio u Buenos Airesu u Argentini, preminuo je na Uskrsni ponedjeljak, 21. aprila 2025. godine, u 88. godini života, u svojoj rezidenciji u Vatikanu, Casa Santa Marta. Papa Franjo je preminuo od moždanog udara i nepovratnog zatajenja srca, navodi se u saopštenju Vatikana. Ovaj 266. poglavar Rimokatoličke crkve, bio je prvi iz Amerike, prvi isusovac i prvi pontif (vrhovni svećenik) koji je rođen izvan Europe u više od hiljadu godina. Bergoglio, sin talijanskih imigranata, radio je kao kemijski tehničar prije nego što je 1958. godine ušao u isusovački red. Zaređen je za svećenika 1969. godine i postao provincijalni poglavar isusovaca u Argentini od 1973. do 1979. godine. Godine 1998. imenovan je nadbiskupom Buenos Airesa, a tri godine kasnije, papa Ivan Pavao II. ga je uveo u Kardinalski zbor. Izabran za papu 2013. godine, nakon ostavke pape Benedikta XVI. Izabrao je ime Franjo u čast svetog Franje Asiškog, odražavajući svoju predanost skromnosti i siromašnima. Njegovo papinstvo obilježeno je naglaskom na milosrđe, društvenu pravdu i zaštitu okoliša. Godine 2015. papa Franjo izdao je encikliku "Laudato si'", pozivajući na globalnu akciju u vezi s klimatskim promjenama i brigom za okoliš. Također, naglašavao je međuvjerski dijalog, posebno potpisavši Dokument o ljudskom bratstvu s velikim imamom Al-Azhara u Egiptu, Ahmedom el-Tayebom, 2019. godine, značajni sporazum koji promiče mir i suživot između ljudi različitih vjera. Papa Franjo bio je poznat po svom pastoralnom pristupu, zagovarajući "siromašnu Crkvu za siromašne" i obraćanju marginaliziranim zajednicama. Poduzeo je napore da reformira financijske sisteme Vatikana i bavio se optužbama o seksualnom zlostavljanju unutar Crkve. Godine 2025. objavio je svoju autobiografiju "Nada", koja nudi uvid u njegov život i papinsku misiju. Papa Franjo se u svojim poznim godinama suočio s nekoliko zdravstvenih izazova. Godine 2021. podvrgnut je operaciji debelog crijeva zbog divertikulitisa, a 2023. godine imao je abdominalnu operaciju radi sanacije kile. Patio je i od kroničnih bolova u koljenu i leđima, često koristeći invalidska kolica za kretanje. Unatoč tim problemima, držao se rigoroznog rasporeda, nastavljajući svoje pastoralne dužnosti i međunarodna putovanja. Početkom 2025. godine je hospitaliziran s polimikrobnom infekcijom dišnog trakta, koja je prerasla u dvostruku upalu pluća. Njegovo stanje je i dalje bilo složeno, zahtijevajući produženi boravak u bolnici. Zvaničnici širom svijeta su se uglavnom putem društvenih mreža opraštali sa papom Franjom, i izjavljivali saučešće globalnoj rimokatoličkoj zajednici. Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Layen rekla je na mreži X da je papa "inspirisao milione, daleko izvan Katoličke crkve, svojom poniznošću i tako čistom ljubavlju za one manje srećne". Italijanska premijerka Giorgia Meloni rekla je da je vijest o smrti pape Franje razlog za veliku tugu, a od pape su se oprostili i francuski predsjednik Emmanuel Macron, njemački kancelar Friedrich Merz, britanski premijer Keir Starmer. Sa papom se oprostio i američki potpredsjednik J.D. Vance koji se dan ranije u Vatikanu sastao sa njim, dok je Kremlj objavio telegram saučešća ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Mnoge afganistanske izbjeglice vraćaju se u domovinu koja im je potpuna nepoznata. Pakistan je pokrenuo veliku akciju protiv afganistanskih državljana bez dokumenata. Islamabad je upozorio sve afganistanske državljane koji nemaju legalne dokumente da ostanu ili one koji imaju afganistanske iskaznice o državljanstvu da se vrate kući ili se suoče s deportacijom. Za mnoge od ovih izbjeglica to znači istjerivanje iz jedinih domova koje su ikada poznavali.

Iranski i američki pregovarači vode u subotu drugu rundu indirektnih pregovora, sedmicu nakon što su zaključili razgovore koje su obje strane opisale kao "konstruktivne" i "pozitivne". Prva runda je održana u Omanu, a druga se održava u Rimu. Omanske diplomate i dalje posreduju u pregovorima. Evo nekih bitnih stavki o novoj rundi pregovora o iranskom nuklearnom programu: Witkoffova promjena stava o ograničenju obogaćivanja uranijaSpecijalni izaslanik SAD-a za Bliski istok Steve Witkoff, koji predvodi američki pregovarački tim, izazvao je buru kada je javno promijenio svoj stav o iranskom nuklearnom programu. On je 15. aprila izjavio da Iran mora ograničiti obogaćivanje uranija na 3,67 posto – što je granica postavljena nuklearnim sporazumom iz 2015. godine iz kojeg je američki predsjednik Donald Trump istupio 2018. Međutim, nekoliko sati kasnije, Witkoff je povukao tu izjavu nakon što se suočio s kritikama tvrdolinijaša koji se zalažu za potpuno ukidanje iranskog programa. U izjavi na društvenim mrežama rekao je da Iran "mora zaustaviti i eliminisati svoj program obogaćivanja uranija i proizvodnje oružja". Ova promjena zbunila je iranske zvaničnike. Ministar vanjskih poslova Abbas Araqchi, glavni iranski pregovarač, odgovorio je da se "prava pozicija Washingtona mora razjasniti za pregovaračkim stolom". Teheran je "svjestan da to nije lak put, ali svaki korak pravimo širom otvorenih očiju, oslanjajući se i na prethodna iskustva", izjavio je portparol iranskog Ministarstva vanjskih poslova Esmaeil Baqaei u objavi na mreži X uoči sastanaka. Iran dosljedno tvrdi da je njegov nuklearni program miroljubiv i isključuje mogućnost njegovog demontiranja. Jalil Roshandel, direktor Programa sigurnosnih studija na Univerzitetu East Carolina, rekao je za Radio Farda da je malo vjerovatno da će Trumpova administracija zadržati tvrdolinijaški stav. "Trump može ostvariti pobjedu ako prihvati ograničenje od 3,67 posto u zamjenu za druge ustupke, poput produženja roka za ukidanje UN-ovih sankcija koji ističe u oktobru", rekao je Roshandel. Proširivanje okvira sporazumaJoš jedna tačka razilaženja je hoće li se potencijalni sporazum fokusirati isključivo na iranske nuklearne aktivnosti ili će uključivati i raketni program. Witkoff je, u intervjuu za Fox News 15. aprila, rekao da će se pregovori u Rimu baviti i"verifikacijom naoružavanja", uključujući rakete. Međutim, Iran već dugo odbija pregovarati o svom raketnom arsenalu, koji smatra ključnim dijelom svoje odbrambene strategije. Ova zemlja je koristila dronove i rakete u dva napada na Izrael prošle godine, od kojih je drugi opisan kao najveći pojedinačni napad balističkim projektilima u historiji. Mark Fitzpatrick, bivši američki diplomata i stručnjak za neproliferaciju, rekao je da bi proširivanje okvira pregovora moglo zakomplikovati napredak. "Nije iznenađenje da Trumpov tim želi vratiti rakete u pregovore", rekao je Fitzpatrick za Radio Farda. "Međutim, to bi znatno otežalo pregovore zbog čvrstog iranskog stava da su rakete ključne za njegovu odbranu i odvraćanje." Evropske sile stavljene na stranuBritanija, Njemačka i Francuska, poznate kao E3, takođe su potpisnice nuklearnog sporazuma iz 2015. godine i igrale su ključnu ulogu u prethodnim pokušajima da se on obnovi. Međutim, čini se da su ovog puta potpuno isključene. Iako će se naredna runda pregovora održati u Italiji, Oman – a ne Evropljani – vodi posredovanje. Iranski državni mediji pozdravili su isključenje E3. List Tehran Times naveo je, bez iznošenja dokaza, da su tri evropske zemlje toliko frustrirane zbog "isključenja" da su ponudile podršku Rafaelu Grossiju, direktoru UN-ove agencije za atomsku energiju, da postane novi generalni sekretar UN-a ako pomogne u "demoniziranju" Irana. List tvrdi da je ovaj potez pokušaj opravdanja za povratak UN-ovih sankcija, nešto čime je E3 već zaprijetio ukoliko Teheran ne postigne sporazum sa SAD-om do kraja juna. Vojni pritisak SAD-a u regionuTrump je više puta upozorio da će posegnuti za vojnom akcijom protiv iranskog nuklearnog programa ako ne bude postignut dogovor. Usred rastućih tenzija – i američke kampanje bombardovanja saveznika Teherana u Jemenu – Washington pojačava svoje vojno prisustvo na Bliskom istoku. Prošlog mjeseca, SAD je poslao najmanje šest bombardera B-2 na zajedničku američko-britansku vojnu bazu na ostrvu Diego Garcia u Indijskom okeanu. Ove sedmice, nosač aviona USS Carl Vinson poslan je kao pojačanje nosaču aviona USS Harry S. Truman, koji je već stacioniran u regionu. Analitičari vjeruju da Iran ozbiljno shvata Trumpove prijetnje, ali ostaje nejasno da li je Teheran spreman riskirati zračne napade na svoje ključne nuklearne lokacije. Trump je rekao da bi Izrael imao vodeću ulogu u bilo kakvom napadu. Prema pisanju The New York Timesa, Izrael se već pripremao za zračne napade na Iran – uz pomoć SAD-a – još u maju, ali ih je Trump obustavio u korist diplomatskog pristupa.