Američki državljanin Timur Kišukov (Kishukov) ujutro 19. novembra 2024. godine, nakon što je posetio rodni region Kabardino-Balkarija, na ruskom Severnom Kavkazu, trebalo je da se vrati kući u blizini Čikaga, gde je kao vozač kamiona početkom godine osnovao logističku kompaniju. Nije stigao do aerodroma. Uoči leta, oca četvoro dece priveli su pripadnici Federalne službe bezbednosti (FSB) koji su mu vezali zglobove trakom, pokrili glavu i lice jaknom i odvezli ga ne navodeći gde, rekla je za RSE osoba bliska porodici Kišukova. Kišukov je odveden u podrumsku sobu gde je više od tri sata ispitivan o svom stavu o ruskom ratu u Ukrajini i o Rusima koji su radili za američku obaveštajnu službu – uključujući navodnog bivšeg doušnika Centralne obaveštajne agencije (CIA) koji je smrtno povređen u eksploziji bombe u Nju Džerziju 1985. godine. Policajci su predložili Kišukovu da sarađuje s ruskom obaveštajnom službom, pružanjem informacija o ljudima koji govore ruski jezik u njegovoj zajednici u SAD i o, kako su policajci sugerisali, vezama između članova te zajednice i CIA-e, rekla je osoba bliska porodici, govoreći pod uslovom da joj se ne objavljuje ime iz bezbednosnih razloga. Pretnja krivičnim prijavamaKada je odbio, počeli su da ga tuku i pretili mu krivičnim prijavama, rekavši da će biti lako pronaći svedoke koji će "kazati šta god je potrebno", rekao je Kišukov na početnom ročištu za pritvor u novembru 2024. godine, rekao je taj izvor. Do ponoći, vlasti su pokrenule formalnu istragu, a regionalni ogranak ruske Federalne službe bezbednosti (FSB) optužio je Kišukova za učešće u terorističkoj grupi, prolazak obuke za terorizam i učešće u ilegalnoj oružanoj formaciji – što su optužbe koje se često podižu protiv osumnjičenih na pretežno muslimanskom Severnom Kavkazu, gde su dva rata u regionu Čečenije 1990-ih i 2000-ih izazvala islamističku pobunu. Izvor blizak njegovoj porodici rekao je da su ruske vlasti izvestile da su ispitale njegovu žalbu na zlostavljanje u pritvoru, ali da nisu pronašle da su organi bezbednosti napravili prekršaje. Kišukov je poslat u pritvor u Naljčiku, glavnom gradu Kabardino-Balkarije, gde je izvor blizak njemu rekao za RSE da je smešten u hladnu, izolovanu ćeliju za jednu osobu u decembru 2024, januaru i februaru ove godine, kao i da su zatvorski čuvari odgovarali na žalbe govoreći da ga tamo drže pošto nema drugog slobodnog mesta u pritvorskom centru. Optužen za borbe u SirijiKišukovu, koji poriče optužbe, sada se vodi postupak pred vojnim sudom u Rostovu na Donu, gradu na jugu Rusije. Mogao bi da dobije kaznu od 20 godina zatvora ako bude osuđen za učešće u terorističkoj grupi. Izvori koji su govorili pod uslovom da im se ne objavljuje ime iz bezbednosnih razloga rekli su za RSE da je Kišukov optužen za borbe u Siriji, protiv bivše vlade Bašara el Asada koju je podržavala Rusija, zajedno s pobunjenicima sa Severnog Kavkaza. Izvori su rekli da vlasti imaju tri svedoka, čiji se identitet drži u tajnosti, koji tvrde da se sećaju Kišukova iz Sirije. Zaseban izvor upoznat sa slučajem i koji je takođe govorio pod uslovom da mu se ne navodi ime rekao je za RSE da ruske vlasti nisu predstavile nikakve druge dokaze koji potkrepljuju optužbe. U ranim fazama procesa protiv Kišukova, advokat odbrane tvrdio je da nema dokaza koji potkrepljuju optužbe protiv njega. Njegove pristalice kažu da su on i njegova porodica bili u Turskoj u vreme kada tužioci tvrde da je bio u Siriji. Oslobađajuće presude su izuzetno retke u Rusiji, a izvor upoznat sa slučajem izrazio je zabrinutost da postoji mala šansa da Kišukov izbegne osudu. Kišukov, koji živi u čikaškom predgrađu Des Plejns, postao je američki državljanin 2017. godine. Bio je u SAD već 2012. godine, prema informacijama iz kancelarije državnog sekretara savezne države Ilinois. On je jedan od nekoliko američkih državljana koji su ostali iza rešetaka u Rusiji posle niza razmena zatvorenika u poslednjih nekoliko godina. SAD su za neke Amerikance zatvorene u Rusiji navele da su taoci. Ksenija Karelina, koja je bila zatvorena u Rusiji zbog donacije od 51 dolara američkoj dobrotvornoj organizaciji za pomoć Ukrajini, oslobođena je u Rusiji u aprilu u zamenu za Artura Petrova, dvojnog nemačko-ruskog državljanina koji je navodno izvozio osetljivu mikroelektroniku. U februaru su SAD oslobodile ruskog sajber kriminalca Aleksandra Vinika u zamenu za američkog nastavnika Marka Fogela (Marc). Rusija je u avgustu 2024. godine oslobodila 16 ljudi, uključujući novinarku RSE Alsu Kurmaševu i novinara Volstrit žurnala (The Wall Street Journal) Evana Gerškoviča( Gershkovich). Osam Rusa vraćeno je kući u najvećoj razmeni zatvorenika od kraja Hladnog rata. Portparol američkog Stejt departmenta na upit RSE rekao je da su SAD svesne da je Kišukov pritvoren u Rusiji i da mu je pružena konzularnu podršku. Portparol je odbio da dalje komentariše, navodeći "privatnost i druge razloge".

Komandant ukrajinske jedinice koja se bori u blizini grada Dobropilja na istoku Ukrajine rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da neće biti lako povratiti teritoriju koju su ruske snage zauzele u iznenadnom napredovanju ranije ovog mjeseca. "Presijecanje ovog upada zahtijevaće znatno više napora nego što smo do sada uložili", rekao je za Ukrajinski servis RSE Vitalij Pjasetski, komandant 93. ukrajinske mehanizovane brigade. "Neprijatelj je rasporedio izviđačke i borbene jedinice dronova. Dakle, njihovo presijecanje će biti teško", rekao je. Tenkovske jedinice 93. mehanizovane brigade Ukrajine i dalje pokušavaju protjerati ruske jedinice koje su probile odbrambenu liniju nakon mjeseci stalnog pritiska, koristeći male odrede na motociklima. "Naša misija je bila da odbijemo proboj neprijatelja u selu Vesele i da ga očistimo u saradnji s našom izviđačkom jedinicom", objasnio je ukrajinski vojnik s pozivnim znakom Zmija. "Dobili smo izvještaje da Rusija nema problema u tom dijelu fronta, pa smo ih morali uništiti i istjerati iz sela." Intervjui s ukrajinskim vojnicima obavljeni su posljednjih dana. Institut za proučavanje rata (ISW), američki think-tank i istraživačka grupa, izvijestio je 26. avgusta da ukrajinske snage nastavljaju vršiti pritisak na ruske položaje istočno i sjeveroistočno od Dobropilja. ISW je citirao izvještaj ukrajinskog vojnog posmatrača od prethodnog dana u kojem se navodi da su ukrajinske jedinice zauzele teritoriju istočno i jugoistočno od Dobropilja i duž zapadnog ruba ruskog prodora. Tvrdnje o stanju na ratištu nisu mogle biti nezavisno provjerene. RSE je takođe razgovarao s ruskim ratnim zarobljenicima u ukrajinskom zarobljeništvu. Opisali su zbunjenost tokom napredovanja i rekli da su njihove jedinice pretrpjele velike gubitke. "Naš komandant nam je putem radija naredio da prođemo kroz šumovita područja. Nismo tačno znali kuda idemo", rekao je jedan od muškaraca, čiji identitet ne može biti otkriven. Iako se ovi izvještaji takođe ne mogu nezavisno potvrditi, oni odgovaraju sličnim izjavama ruskih vojnika nakon povratka kući s borbi na frontu u Ukrajini. Ukrajinski vojnici su rekli za RSE da su njihove snage koristile robotske dronove s mitraljezima u nedavnim borbama. Oni su bili uspješni u rastjeravanju ruskih vojnika, rekli su, dodajući da je bilo manje efikasno korištenje zvučnika postavljenih na dronovima sa kojih su Rusi pozivani na predaju. "Neprijatelj nije obraćao pažnju i nije odustao", kako je rekao Pjasetski. Ukrajinske kopnene snage su imale uspjeha u odsijecanju barem dijela invazionih trupa, rekao je, ali je ponovio da su potrebni dodatni resursi.

Polica za knjige može mnogo reći o vlasniku. U slučaju ruskog predsjednika Vladimira Putina, preuređenje knjiga u ormaru iza njegovog stola ukazuje na to da je Kremlj stare snimke sastanaka u njegovom uredu objavio kao nove video zapise najmanje pet puta ove godine, otkrila je Sistema, ruska istraživačka jedinica Radija Slobodna Evropa (RSE). Putinovi česti sastanci nasamo s regionalnim guvernerima, šefovima vladinih agencija i drugima u njegovom uredu u Senatskoj palati Kremlja glavna su značajka informativnih programa državne televizije. To je dio napora da se Rusima pokaže da predsjednik aktivno upravlja poslovima širom zemlje i drži zvaničnike pod kontrolom. Ali pet sastanaka predstavljenih kao dio događaja određenih dana u aprilu i maju zapravo su snimljeni mjesecima ranije, utvrdila je Sistema. Knjige u vitrini sa staklenim vratima su ono što odaje: U pet navrata, snimak je prikazivao raspored knjiga kakav je bio prije nego što je promijenjen krajem februara. Između ostalih promjena u februarskom preuređenju, naprijed okrenuta, uvezana kopija ruskog Ustava premještena je s desne na lijevu stranu kabineta. Osim što rasvjetljava prakse Kremlja, ova prevara postavlja pitanja o tome gdje je Putin bio - i šta je radio - u spornim danima. Novinari su već neko vrijeme svjesni da Putinova administracija čuva snimke "u tajnosti" za kasniju upotrebu. Kremlj pomno čuva informacije o zdravlju i privatnom životu sedamdesetdvogodišnjeg Putina, a kada on nestane iz javnosti na nekoliko dana, televizijski izvještaji se pažljivo ispituju kako bi se utvrdilo da li se njegovo boravište drži u tajnosti. Četiri slučaja u kojima su ove godine korišteni stariji snimci dogodila su se u danima prije nego što se Putin 11. aprila sastao u Sankt Peterburgu sa Steveom Witkoffom, specijalnim izaslanikom američkog predsjednika Donalda Trumpa. Witkoff je nekoliko puta dolazio u Rusiju kako bi razgovarao o Trumpovim naporima da posreduje u okončanju rata u Ukrajini, koja je sada u četvrtoj godini otkako je Putin pokrenuo potpunu invaziju na susjednu zemlju u februaru 2022. godine. Snimci objavljeni 2. i 7. aprila prikazuju Putina kako se sastaje sa šefom regije Burjatija i šefom Aeroflota, a video od 9. i 10. aprila prikazuje ga kako se odvojeno sastaje sa još dvojicom zvaničnika - svi sa rasporedom na kancelarijskim policama za knjige od prije februara. Putin se nije pojavio u javnosti niti na bilo kojem grupnom sastanku ili većem događaju od 2. do 10. aprila. Još jedna upotreba snimaka snimljenih prije februara dogodila se 12. maja, kada je Kremlj objavio video koji prikazuje Putina kako se sastaje u svom uredu s guvernerom Ivanovske oblasti Stanislavom Voskresenskim. Tog dana, 12. maja, bio je 42. rođendan Aline Kabajeve, osvajačice zlatne olimpijske medalje u ritmičkoj gimnastici iz 2004. godine, za koju se široko navodi da je Putinova dugogodišnja partnerica i da ima najmanje dvoje djece s njim. Putin i njegova supruga Ljudmila razveli su se 2014. godine. Putinov portparol Dmitrij Peskov nije odgovorio na poruku koju je Sistema poslala na Telegramu tražeći komentar.

Australija je odlučila da protera iranskog ambasadora i pokrene postupak ka zvaničnom obeležavanju Revolucionarne garde (Korpus garde Islamske revolucije – IRGC) kao terorističke organizacije, što bi moglo da podstakne Veliku Britaniju i Evropsku uniju da učine isto. Australijske obaveštajne agencije povezale su iransku vladu s antisemitskim napadima izazivanjem požara na objektima jevrejske zajednice u Sidneju i Melburnu krajem 2024. godine. Iranskom ambasadoru i još trojici zvaničnika data je nedelja dana da odu iz zemlje, čime je Australija prvi put od Drugog svetskog rata proterala ambasadora. Hosein Alizadeh, bivši iranski diplomata u Finskoj, rekao je za Radio Farda (Iranski servis RSE) da broj diplomata koje je Kanbera proterala nosi jasnu poruku. "Proterivanje jedne osobe je značajno u diplomatskim odnosima, ali kada Australija kaže da proteruje ambasadora zajedno sa još trojicom diplomata, to sugeriše da ima čvrste dokaze koji potkrepljuju tu tvrdnju", rekao je on. Portparol iranskog Ministarstva spoljnih poslova Esmail Bakaei odbacio je optužbe, insistirajući da "antisemitizam nema mesta u našoj politici". On je tokom nedeljne konferencije za novinare rekao da će odluka Australije naštetiti bilateralnim odnosima i da je "pod uticajem unutrašnje australijske politike". "Naravno, svaka neprimerena i neopravdana diplomatska akcija imaće recipročni potez", rekao je Bakaei. Alizadeh je za Radio Farda rekao da su navodni planovi protiv jevrejskih zajednica u Australiji deo pokušaja Teherana da odgovori na tajne operacije Izraela protiv iranskih interesa, uključujući operacije sabotaže i pokušaje atentata koje Izrael nikada nije zvanično priznao. On je rekao da Iran nije u stanju da pruži proporcionalne odgovore na akcije Izraela, "pa targetira Jevreje širom sveta, bez obzira na to da li imaju nekakve veze s Izraelom". Pritisak za stavljanje Revolucionarne garde na crnu listuPremijer Australije Entoni Albanezi (Anthony Albanese) rekao je da se sprema stavljanje IRGC-a na listu terorista, čime se Australija stavlja u red sa zemljama kao što su SAD i Kanada. IRGC je u inostranstvu optužena za vođenje nasilnih kampanja van Irana i suzbijanje drugačijih mišljenja unutar granica te zemlje. Kajli Mur-Gilbert (Kylie Moore-Gilbert), britansko-australijska akademska istraživačica koja je u Iranu bila zatvorena dve godine zbog optužbi za špijunažu koje je negirala, pozdravila je odluku vlade. "Aplaudiram Albaneziju i (ministarki spoljnih poslova Penny Wong) Vongu što su se umešali i preduzeli odlučne mere protiv brutalnog režima koji se dugo pokazao kao neprijatelj australijskog naroda. Šteta što im je trebalo toliko dugo", napisala je ona na mreži X. IRGC je formalni ogranak iranskih oružanih snaga, ali se razlikuje od redovne vojske i ima mnogo šire političke i ideološke zadatke. Funkcioniše i kao unutrašnja bezbednosna snaga i kao paravojna organizacija u inostranstvu posvećena unapređenju interesa Irana putem proksija i tajnih operacija. Takođe je duboko integrisana u iranski politički i ekonomski pejzaž. EU i Velika Britanija suočavaju se sa sve većim pritiskom da formalno zabrane IRGC, ali su dosad to nisu uradile, navodeći pravne i diplomatske prepreke. Evropski parlament je dva puta glasao za stavljanje te grupe na crnu listu, ali zakon EU nalaže da postoji sudska osuda, administrativna zabrana ili dokazi od države članice pre nego što se može nastaviti sa stavljanjem na crnu listu. U Velikoj Britaniji, vlada se navodno spremala da stavi IRGC na crnu listu još 2023. usred parlamentarnog i civilnog pritiska, ali se na kraju uzdržala – čime bi potez Australije mogao biti katalizator za novu debatu u Evropi i Velikoj Britaniji.

Protesti se održavaju širom Izraela, dok glavna grupa koja se zalaže za oslobađanje talaca u Gazi zahtijeva da se oni koji su zarobljeni vrate kući. Fotografije koje su objavili svjetski mediji 26. avgusta prikazuju glavne puteve koje su blokirali demonstranti Foruma za taoce i nestale porodice, te proteste i u drugim izraelskim gradovima. Protesti se dešavaju neposredno nakon što je najmanje 20 ljudi, uključujući pet novinara, ubijeno u dvostrukom izraelskom napadu na bolnicu u južnoj Gazi 25. avgusta, prema podacima ministarstva zdravstva kojim upravlja Hamas. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu nazvao je incident "tragičnom nesrećom" i rekao da vojska "provodi temeljitu istragu". Izrael ne dozvoljava međunarodnim novinskim organizacijama, uključujući BBC, da uđu u Gazu kako bi slobodno izvještavale. Oko 1.200 ljudi je ubijeno, a 251 je odvedena u Gazu kao talac u napadu Hamasa, palestinskog pokreta koji SAD i Evropska unija smatraju terorističkim, 7. oktobra 2023. u Izraelu. Vjeruje se da je 20 talaca koje drži Hamas još uvijek živo, prenosi BBC. Izrael je odgovorio masovnom vojnom ofanzivom, u kojoj je ubijeno više od 62.744 Palestinaca, prema podacima ministarstva zdravstva kojim upravlja Hamas. Priredila Lejla Sarić

Frank Sobchak, penzionisani pukovnik američke vojske i profesor na Američkom pomorskom ratnom koledžu, kaže da je upotreba dronova u ratu u Ukrajini stvorila pat poziciju koja podsjeća na Prvi svjetski rat. RSE: Počnimo s vašim mišljenjem o ruskoj ofanzivi koja traje i koja izgleda ide bolje nego što su mnogi očekivali. Kakva je realnost na ratištu? Sobchak: Mislim da ovo zaista zadire u šire pitanje u kojoj je fazi sukob sada. U mnogim aspektima, podsjeća na statični rat u stilu Prvog svjetskog rata: Rusija ostvaruje male, postepene dobitke - ponekad samo kvadratni kilometar dnevno. Prema Institutu za proučavanje rata, ako Rusija nastavi napredovati ovim tempom, trebalo bi joj 300 godina da okupira Ukrajinu. RSE: Ali tempo se ubrzao posljednjih sedmica. Situacija je postala izuzetno teška u blizini Pokrovska i Kupjanska, gdje su Rusi postigli taktički proboj, a zatim su ih ukrajinske snage potisnule. Kakva je vaša procjena trenutne situacije? Sobchak: Na ovo bih gledao više strateški nego taktički. Taktički, ono što vidimo su dva boksera u ringu koji razmjenjuju udarce. Strateško pitanje je: Ko se prvi umori? Ko se preda i odustane? To je povezano s dvije stvari - industrijskom bazom odbrane i snagom volje. Što se tiče snage volje, obje strane ostaju izuzetno jake. Nema ničega što bi sugeriralo da je Rusija napustila svoje maksimalističke ratne ciljeve. Ukrajinska odlučnost je takođe netaknuta. Da, postoje pukotine i nedostaci na obje strane, ali ništa odlučujuće. Na taktičkom nivou vidimo stagnaciju na nivou Prvog svjetskog rata. Dio ovoga je uzrokovan tim ratom volja, dva boksera koji još uvijek razmjenjuju udarce. Drugi glavni faktor koji uzrokuje statičan front su dronovi. U Prvom svjetskom ratu, uzrokovali su ga mitraljezi, artiljerija i otrovni plin; danas se sve svodi na dronove. Njihov utjecaj je dvostruk. Prvo, obavještajne službe, nadzor i izviđanje: Svaka strana sada ima daleko jasniju sliku o tome šta se događa iza neprijateljskih linija nego u gotovo bilo kojem prošlom sukobu. RSE: Što čini taktičko iznenađenje mnogo težim. Sobchak: Apsolutno. Ali pošto je iznenađenje sada eksponencijalno teže, kad god jedna strana uspije to izvesti, nagrade su još veće. Ukrajinci su to pokazali kada su postigli iznenađenje na operativnom nivou, ako ne i strateško iznenađenje, tokom svoje ofanzive na Kursk. Drugi faktor je da su dronovi, u mnogim aspektima, postali zračne snage siromašnih -- bliska zračna podrška siromašnima. Omogućili su Ukrajini da postigne nešto poput zračnog pariteta. Rusija sigurno nema zračnu dominaciju, suprotno ranim predviđanjima mnogih zapadnih analitičara. Dronovi su izjednačili uvjete. Obje strane mogu pokrenuti efikasne udare na pješadiju i oklopne jedinice, čineći velike koncentracije trupa i brzo napredovanje gotovo nemogućim. RSE: Dakle, ne treba očekivati nikakve veće prodore u skorije vrijeme? Sobčak: Malo je vjerovatno. Ali, proučavajući vojnu historiju od svoje desete godine, imam utisak da ratovi poput ovog obično idu vrlo sporo, sve dok odjednom ne krenu vrlo brzo. Da se vratimo na metaforu boksa: kada jedan borac konačno bude samljeven i više ne može držati gard, tada nastupa nokautirajući udarac. Kada se pukotine koje sada vidimo počnu širiti i raspadati, mogli bismo vidjeti brzi kolaps jedne od dvije strane - pod uslovom da se rat dovoljno oduži da dođe do toga. RSE: Koliko bi bolan bio udarac ako bi Rusija zauzela Pokrovsk? Da li bi se to računalo kao strateški proboj, možda čak i nokautirajući udarac? Sobchak: Ne mislim tako. To bi Rusiji svakako dalo taktičku prednost, ali ne i odlučujuću. Ideja da bi mogli iskoristiti takav proboj manevarskim ratovanjem velikih razmjera čini mi se izuzetno malo vjerovatnom, osim ako se sama ukrajinska vojska ne razbije - a to nije na vidiku. Najvjerovatniji ishod ruskog zauzimanja Pokrovska bio bi jednostavno taktički napredak. Prije svega, Rusija više nema mnogo manevarskih mogućnosti. Već su potrošili većinu svojih zaliha iz doba Hladnog rata. Ogromne zalihe oklopnih vozila i vozila koje smo povezivali sa sovjetskim snagama - to je nestalo. Oni jednostavno nemaju tu sposobnost, barem ne sada. Čak i ako bi je nekako imali, nemaju obuku za vođenje manevarskog ratovanja kombinovanim oružanim snagama. To je vrlo složen poduhvat. Zahtijeva opsežnu obuku i pripremu na svim nivoima (i) liderstvo kroz lanac komandovanja. RSE: I ta vrsta manevarskog ratovanja je u suštini doktrina NATO-a, a ne Rusije. Sobchak: Upravo tako. Ruski način ratovanja je suprotan američkom načinu. Američki način je: Pošaljite metak, a ne čovjeka. Koristite tehnologiju, artiljeriju ili avione da riješite problem. Ruski način je: pošaljite ljude. Nastavite ih stavljati u mlin za meso dok se mlin ne pokvari. Zato je manevarsko ratovanje velikih razmjera toliko malo vjerovatno za njih -- i zato ne vidim da će doći do operativnog proboja. RSE: Govoreći o ogromnom utjecaju koji su dronovi imali u ovom ratu, da li bi bilo fer reći da su preuzeli krunu od artiljerije kao kralja ratišta? Sobchak: To je odlično pitanje. Artiljerija se tradicionalno shvatala u smislu mase: možete koncentrirati bataljone, pukovnije, čete i isporučiti ogromnu količinu vatrene moći na jedno područje. Ako pogledate sam broj dronova koje sada Ukrajina proizvodi u zemlji, nesumnjivo je da i tu postoji "masa" - iako svaka pojedinačna granata drona često nosi manju eksplozivnu snagu od granate kalibra 152 ili 155 milimetara. Dakle, u smislu čiste vatrene moći, artiljerija vjerovatno i dalje ima prednost. Ali ono što zaista vidimo je pomak. Posebno na strani NATO-a. Postojala je percepcija da se artiljerija udaljava od masovnih baraža prema preciznoj vatri. Sada dronovi popunjavaju tu prazninu. RSE: Još jedan aspekt o kojem se često raspravlja je utjecaj artiljerije na kopnene snage. Za razliku od vojnika, dron se može oboriti, ali neće doživjeti šok od kontuzije. Neće doživjeti nervni slom jer rakete padaju s neba. Sobchak: Apsolutno. I dronovi imaju svoj način nanošenja razornog psihološkog terora. Pogledajte video snimke Rusa koji paničare, bježe u zaklon, zaranjaju u bunkere -- često prvi dron probije poziciju, a zatim drugi uleti za njima. To je lično. Postoji zastrašujuća priroda u tome da vas se lovi na takav način, za razliku od toga da budete izloženi neselektivnoj artiljerijskoj vatri. Uprkos tome, pretpostavljam da možete i "kontuzijski šokirati" ljudske posade koje upravljaju i vode dronove. RSE: Ako navođenje i operacije iz sekunde u sekundu postepeno pređu u ruke vještačke inteligencije -- što je, kako izgleda, preferirana dinamika -- da li će to odlučujuće prevagnuti u korist dronova? Sobchak: Da, sigurno. Na pragu smo - ako već nismo stigli - revolucije u ratovanju, gdje vještačka inteligencija pruža terminalno navođenje dronovima. Do sada nismo vidjeli dronove s potpunom kontrolom vještačke inteligencije, gdje je čovjek potpuno izvan kruga. Ali ključna riječ je "još". Kako se borba nastavlja, kako zemlje postaju sve očajnije u ovom boks meču iscrpljivanja, opcije koje su se nekada činile ispod pojasa i nesavjesnim mogu početi izgledati kao najbolji tok djelovanja. RSE: Koliko je uvođenje dronova ublažilo akutni nedostatak radne snage od kojeg Ukrajina pati? Sobchak: Odigralo je vrlo važnu ulogu. Dronovi su postali ključni za ukrajinsku odbrambenu industrijsku bazu. Čak se govori o proizvodnji i do milion dronova godišnje. Takav obim bi apsolutno pomogao u nadoknađivanju dijela nedostatka radne snage. RSE: A šta je s Rusima? Koliko dobro se oni prilagođavaju i održavaju korak? Sobchak: Rusi su se pokazali prilično prilagodljivim. Stari stereotip o Rusiji kao isključivo mljevenju mesa u stilu Prvog ili Drugog svjetskog rata potcjenjuje njihovu sposobnost inovacija, a to sada vidimo. Istovremeno, njihova industrijska baza je veća. Mnogo toga što smo vidjeli od ruskih dronova - posebno napadi na ukrajinske gradove, koji su u posljednje vrijeme postali češći - pokreću iranski dronovi, posebno Šahedi (dronovi kamikaze). Sve više se mnogi od njih proizvode u Rusiji. Takođe su razvili vlastite sisteme, poput Rubikona, i povećavaju proizvodnju dronova presretača. To bi mogao biti pravi problem za Ukrajinu osim ako se dalje ne prilagodi i ne ostane korak ispred u inovacijskoj utrci. Veće strateško pitanje je hoće li ruski saveznici nastaviti da pojačavaju podršku. Sjeverna Koreja je obezbijedila milione artiljerijskih granata i desetine hiljada vojnika, a izvještaji govore o još vojnika na putu. Hoće li se to nastaviti? Hoće li Iran nastaviti da ih snabdijeva istim obimom, sada kada ima druge preokupacije? To nije jasno. I iskreno, najveći faktor ostaje ono što Sjedinjene Države rade. Da budem iskren, uspjeh Ukrajine zavisi od SAD-a. S obzirom na to da polovina vojne pomoći Ukrajini dolazi iz Amerike - ako to ikada nestane - to bi stvorilo dubok strateški problem. A politika SAD-a od 2014. godine je, recimo to samo, nepredvidljiva. RSE: Hajde da razgovaramo o sporazumu koji je [američki] predsjednik (Donald) Trump postigao s NATO-om -- Evropljani kupuju oružje od SAD-a kako bi ga dali Ukrajini. Da li on nosi ista ograničenja kao i prije? Možemo li, na primjer, vidjeti Tomahavk (krstareće rakete) uključene u takav paket? Ako se sve svodi na transakcije, siguran sam da bi NATO otkrio neke prethodno skrivene blagajne koje bi mogao otvoriti -- pod uslovom da su SAD spremne da prodaju. Sobchak: Zaista se čini da korištenje NATO-a kao agenta za kupovinu, a zatim i isporuku oružja predstavlja novu politiku SAD-a. Da li to nosi ista ograničenja kao i prije, tek treba vidjeti, ali ako bih morao nagađati, ne mislim da će to značajno promijeniti jednačinu. Da li će Tomahavk rakete biti uključene takođe je neizvjesno, ali bih sugerisao da ne postoji nijedan sistem naoružanja koji bi preokrenuo tok sukoba u korist bilo koje strane. Suština sukoba je nacionalna volja, odbrambena industrijska baza i ljudstvo. Pobjeda za jednu ili drugu stranu doći će samo kada jedan od tih boksera prvi padne od iscrpljenosti. RSE: Izgleda da ni Ukrajina neće sjediti skrštenih ruku. Kijev je ubrzao vlastitu proizvodnju nove rakete Flamingo – sistema za koji mnogi kažu da je uporediv, a u nekim oblastima čak i superiorniji od američkog ekvivalenta. Koliko bi ovo moglo biti značajno za ravnotežu ratištu? Sobchak: Iako je nova ukrajinska raketa Flamingo svakako taktička inovacija, svrstao bih je u kategoriju krstarećih raketa Tomahavk iz prethodnog pitanja. Nijedan pojedinačni sistem naoružanja vjerovatno neće odlučno preokrenuti ravnotežu snaga na bilo koju stranu. Priredila Lejla Sarić

Kada je roj od 39 ruskih dronova napao kompresorsku stanicu na zapadu Ukrajine ranije ovog meseca, to je bio znak da je Rusija pomerila fokus napada na energetsku infrastrukturu Ukrajine. Napad se dogodio manje od dve nedelje pošto je Ukrajina prvi put potpisala sporazum o kupovini prirodnog gasa od Azerbejdžana. Meta je ključna za uvoz goriva iz južne Evrope preko Transbalkanskog koridora u Ukrajinu. To je bio poslednji u nizu napada na ukrajinsku gasnu infrastrukturu ove godine, u značajnom odstupanju od praksi u prve tri godine rata kada se Moskva fokusirala na sakaćenje elektroenergetske mreže u Ukrajini. Potraga za gasomTa promena je primorala Kijev da traži uvoz gasa, uključujući i iz Azerbejdžana i – indirektno – iz SAD, čime su ukrajinske finansije dodatno opterećene. Državna kompanija Naftogas, najveći proizvođač i dobavljač gasa u zemlji, saopštila je da je njena infrastruktura pogođena više od 100 puta u devet odvojenih vazdušnih napada u 2025. godini, što je skoro polovina svih napada na tu kompaniju otkako je Rusija pokrenula invaziju 2022. godine. U februaru, kada su prosečne dnevne temperature u Ukrajini ispod tačke smrzavanja, Rusija je privremeno onemogućila skoro polovinu proizvodnje gasa u Ukrajini, primoravajući Kijev da uveze 0,8 milijardi kubnih metara gasa. Ukrajina sada užurbano puni podzemna skladišta na 13,2 milijarde kubnih metara pre zimske sezone grejanja, od čega 4,6 milijardi kubnih metara mora doći iz uvoza. Oleksandar Harčenko, generalni direktor Istraživačkog centra energetske industrije, konsultantske kompanije sa sedištem u Kijevu, rekao je za RSE da je situacija s gasom "teška, ali pod kontrolom". Izazov nije obezbeđivanje snabdevanja već finansiranje za to. Ukrajinska narodna banka je u aprilu procenila da će zemlja možda morati da potroši čak 2,9 milijardi dolara na uvoz gasa u 2025. godini. Zaokret Rusije"Infrastruktura za prirodni gas nije bila meta prvih nekoliko godina, ali sada je sve u igri", rekla je za RSE Olga Hakova, energetska analitičarka u Atlantskom savetu u Vašingtonu. "To je pokušaj da se destabilizuje energetska bezbednost, ne samo u Ukrajini, već i u Evropi uopšte. Cilj je stvaranje haosa u energetskoj industriji", dodala je ona. Povećani napadi Moskve na ukrajinsku infrastrukturu za prirodni gas usledili su pošto je 1. januara istekao ruski ugovor o isporuci tog energenta u Evropu preko ukrajinskih cevovoda – što je dugo bilo sporno pitanje i u vreme mira. Volodimir Omeljčenko, direktor energetskih programa u tink-tenku Centar Razumkov, rekao je za RSE da su napadi osmišljeni da oslabe Ukrajinu pre zime. "Ruski Generalštab jasno shvata da je najveća pretnja za Ukrajinu ove zime nestašica prirodnog gasa, jer ukrajinska skladišta gasa trenutno nemaju dovoljne količine", rekao je Omeljčenko. Politički analitičar sa sedištem u Kijevu Oleh Sakijan rekao je da su napadi takođe deo šire ruske strategije za sticanje prednosti dok se vode mirovni pregovori. "Oni pokušavaju da stvore povoljnu informativnu, propagandnu i ideološku pozadinu za pregovore", rekao je za RSE. "To nije ništa drugo do pritisak na civilno stanovništvo i psihološki pritisak na ukrajinske vlasti." Američki tečni gasTa ruska strategija pojačala je hitnu potrebu Kijeva da uvozi i diverzifikuje izvore snabdevanja. Pored Azerbejdžana, Kijev je takođe naznačio interesovanje za kupovinu američkog tečnog prirodnog gasa, što je politički osetljiv potez, pošto je predsednik Donald Tramp (TRump) izvoz tog gasa postavio kao ključno pitanje i izvršio pritisak na Ukrajinu da nadoknadi Sjedinjenim Američkim Državama vojnu pomoć koju je dobila. Endru Favorov (Andrew), biznismen koji živi u SAD i koji dugo radi u ukrajinskoj gasnoj industriji, rekao je da potpisivanje dugoročnih ugovora o tečnom prirodnom gasu s američkim dobavljačima "izgleda kao lak izbor" za Kijev, s obzirom na potencijalne diplomatske koristi. On je predložio da Ukrajina traži finansiranje od američke Korporacije za razvoj finansiranja, investicione agencije federalne vlade, kako bi obezbedila jeftine kredite. Ukrajinska ministarka energetike Svetlana Grinčuk rekla je za RSE da Ukrajina pregovara sa američkim firmama, ali nije iznela detalje o količinama ili trajanju ugovora. Ona je napomenula da je kompresorska stanica u Odesi, napadnuta u avgustu, deo infrastrukture potrebne za uvoz američkog tečnog gasa iz luka u južnoj Evropi. SAD su najveći svetski izvoznik prirodnog gasa i većina goriva se isporučuje u inostranstvo u obliku tečnog gasa. Očekuje se da će izvoz američkog tečnog gasa porasti do kraja decenije, kako budu pušteni u rad novi objekti. Ugovori u pripremiDTEK, najveća privatna energetska kompanija u Ukrajini, saopštila je ranije ove godine da je u pregovorima s američkim kompanijama za tečni prirodni gas o dugoročnim ugovorima. DTEK je prvi put uvezao američki tečni gas u decembru. Naftogas je dosad ove godine ugovorio kupovinu 0,44 milijarde kubnih metara američkog tečnog prirodnog gasa od poljske energetske kompanije Orlen. Hinson Piters (Peters), menadžer za strateške komunikacije Centra za tečni prirodni gas, američke trgovinske grupe, potvrdio je da postoji komercijalno interesovanje ukrajinskih kupaca za dugoročne ugovore. Evropljani se dotle angažuju da pomognu Ukrajini u finansiranju kupovine goriva za predstojeću zimu. Evropska banka za obnovu i razvoj je ranije ovog meseca objavila zajam od 580 miliona dolara Naftogasu za kupovinu prirodnog gasa. Norveška, najveći snabdevač prirodnim gasom Evropi, obećala je dodatnih 100 miliona dolara Naftogasu u istu namenu. Koliko će još sredstava Ukrajini biti potrebno ove godine da pokrije svoje potrebe za gasom zavisiće od toga da li će Rusija nastaviti da gađa dronovima i raketama njene proizvodne, skladištene i transportne gasne objekte.

Iranski vrhovni vođa Ali Hamnei izjavio je da je nedavna konferencija iranske opozicije u Briselu bila povezana s iransko-izraelskim ratom i deo plana koji podržavaju SAD da se zameni Islamska Republika. On je 24. avgusta rekao da su učesnici čak razgovarali o imenovanju monarha. Iranska dobitnica Nobelove nagrade za mir Širin Ebadi, koja je govorila na konferenciji 14. juna, odbacila je Hamneijeve tvrdnje, ali je sugerisala da je on u pravu što je zabrinut za budućnost Islamske Republike. "Na konferenciji se razgovaralo o tome da je politički establišment nesposoban i da ga narod mora srušiti, a za to nema drugog načina osim jedinstva među opozicijom", rekla je Ebadi za Radio Farda (Iranski servis RSE). Iranske opozicione frakcije se dugo muče da se ujedine usled dubokih ideoloških razlika i suprotstavljenih vizija budućnosti Irana. Ebadi je, međutim, insistirala da je "postignut veliki napredak" po pitanju jedinstva, što je, kako je rekla, ono što brine vrhovnog vođu. "Zato je Hamnei izjurio iz svog bunkera da bi se predstavio kao čovek na vlasti koji može da radi šta god želi, ali niko mu ne veruje", rekla je dobitnica Nobelove nagrade za mir 25. avgusta. Hamnei, koji je takođe vrhovni komandant oružanih snaga, bio je pod kritikama pošto je nestao iz javnosti nakon što je Izrael pokrenuo vazdušne napade na Iran 13. juna. Njegov nestanak su podstakli kredibilni izveštaji da ga je Izrael nastojao da ga ubije. List Njujork tajms (The News York Times) je objavio da je Hamnei izneo planove za sukcesiju u slučaju smrti. Ubrzo posle govora Hamneija, iranska državna televizija emitovala je izveštaj u kojem se tvrdi da je skup održan tajno u Briselu, iako je događaj prenošen uživo i kasnije postavljen na Jutjub (YouTube). Ebadi je rekla da su organizatori dva meseca planirali skup i da je slučajno to što je održan dan posle početka 12-dnevnog rata Izraela i Irana. Takođe je odbacila tvrdnju da je to bio "tajni" sastanak, tvrdeći da je Hamnei ili prevaren da poveruje da je to tajni skup ili da ga namerno prikazuje kao takvog kako bi "prevario" narod. Potreba za jedinstvomVraćajući se na temu jedinstva iranske opozicije, Ebadi je rekla da "nijedna grupa ne može sama" da izazove i sruši klerikalni establišment. Iranska opozicija se suočava s hroničnim nejedinstvom pošto se njene glavne frakcije – od monarhista i sekularnih republikanaca do levičara i predstavnika različitih etničkih grupa – duboko ne slažu oko budućeg iranskog političkog sistema, opterećene su međusobnim nepoverenjem i prošlim rivalstvima, i često daju prioritet svojim programima i pretenzijama na liderstvo u odnosu na saradnju. Pokušaji izgradnje saveza često su potkopani nedostatkom poverenja, nevoljnošću za kompromis i zabrinutošću oko stranog uticaja, što dovodi do fragmentiranog aktivizma i ograničenog uticaja na stvaranje širokog otpora sadašnjem režimu. "Moraju da prestanu da se bore i umesto toga treba da udruže snage", rekla je Ebadi. Ona je rekla da je Islamska Republika, koja postoji od 1979. godine, sada "najslabija" stanju i da je suočena s unutrašnjim krizama, ekonomskim pritiscima i problemima u regionalnim nastojanjima. "Sistem nema budućnost osim kolapsa"rekla je Ebadi. Situacija u Iranu bi mogla dodatno da se pogorša usled povratka sankcija UN. Evropske sile su upozorile da će do kraja avgusta pokrenuti takozvani "snapback" mehanizam prema iranskom nuklearnom sporazumu iz 2015. kako bi ponovo uspostavile sankcije UN, osim ako Teheran ne postigne dogovor s Vašingtonom o svom nuklearnom programu. Iranske diplomate će se 26. avgusta sastati sa svojim kolegama iz Francuske, Nemačke i Velike Britanije u poslednjem pokušaju da spreče pokretanje procesa vraćanja sankcija. Hamnei je u govoru ponovo odbacio direktne razgovore sa SAD uprkos sve većim pozivima u Iranu da se pregovara sa administracijom predsednika Donalda Trampa (Trump), tvrdeći da Bela kuća samo želi da osigura da Teheran "prima naređenja" iz Vašingtona.

U gustoj šumi Serebrjanski u Luganskoj regiji na istoku Ukrajine, ukrajinski operateri dronova opremili su male bespilotne letjelice (UAV) mrežama za lansiranje koje mogu presresti ruske dronove koji lete iznad ratišta. Nekonvencionalna odbrana pomogla je u neutralizaciji ruskih napada i nudi zaštitu pješadiji koja spašava živote, prema riječima vojnika iz jedinice koji su razgovarali s Ukrajinskim servisom Radija Slobodna Evropa (RSE). Šuma se nalazi u posljednjem dijelu Luganska koji je pod ukrajinskom kontrolom. Vojnici iz brigade Pomsta, čije ime na ukrajinskom znači "osveta", rekli su da sistem ispaljivanja mreža pomaže u odbrani od neumoljivih ruskih napada dronova. "Mreža je najefikasniji način za obaranje drona", rekao je jedan vojnik koji se koristi pozivnim znakom Armani. "Naša posada je oborila 100 dronova za pet sedmica." Video snimci koje su podijelili vojnici pokazuju kako mreže zaustavljaju dronove iznad ranjene ukrajinske pješadije, sprječavajući napade i zaustavljajući izviđanje njihovih položaja. "Ovaj video prikazuje (dron) koji se koristi za spašavanje ranjenog vojnika obaranjem neprijateljskog drona koji lebdi iznad njega. U sljedećem videu, (ruski) dron iznad drugog vojnika je oboren. Dakle, (ukrajinski) operater drona spasio je dva života", rekao je Armani. Ova ad hoc taktika je jedna od brojnih inovacija kao odgovor na intenziviranje napada dronova širom Ukrajine. Armani je rekao da se nada da će jeftino rješenje uzrokovati taktičke zastoje i finansijski pritisak na ruske jedinice. "DJI-Mavic dron za dnevne operacije košta oko 1.700 dolara. Dron koji se koristi tokom noćnih operacija košta dvostruko više. Gubitak opreme vrijedne 230.000 dolara svakog mjeseca je značajan za (ruske snage)", rekao je. Rat u Ukrajini je uveo radikalno drugačiju eru ratovanja dronovima, onu izgrađenu ne oko nekoliko elitnih sistema, već oko miliona malih, jeftinih, jednokratnih dronova koje su vojnici rasporedili na frontu. Obje strane su ove godine povećale domaću proizvodnju dronova. Mnogi koštaju samo nekoliko stotina dolara za proizvodnju. Novi sistemi protiv dronova, poput presretača bespilotnih letjelica koje ispaljuju mrežu, postali su sve važnije oružje kako se borbe nastavljaju razvijati. Armani, koji je nekada bio vojnik na prvoj liniji fronta u ukrajinskoj pješadiji, rekao je da jedinica planira pomoći u proizvodnji više pilota dronova kako bi se zadovoljila rastuća potražnja. "Obučavamo druge operatere dronova da prošire ovu tehnologiju jer je pješadiji potrebna u mnogim dijelovima prve linije. Što više sistema protiv dronova ima, to će biti bolje za naše vojnike." U Serebrjanskoj šumi, i drugdje širom zemlje, Ukrajina traži nova rješenja dok se priprema za nove napade dronova ruskih snaga na ratištu i protiv ukrajinskih gradova.

Hiljade Australijanaca pridružile su se propalestinskim skupovima 24. avgusta, usred zategnutih odnosa između Izraela i Australije nakon odluke vlade lijevog centra da prizna palestinsku državu. Palestinska akciona grupa saopštila je da je širom Australije održano više od 40 protesta, uključujući veliki broj ljudi u glavnim gradovima država Sidneju, Brisbejnu i Melbournu. I u drugim gradovima širom svijeta, od Istanbula do Senegala, Danske i Grčke, održani su protesti na kojem je zatraženo da Izrael zaustavi rat u Gazi, dok su istovremeno u samom Izraelu demonstranti tokom vikenda tražili od premijera Benjamina Netanjahua da završi operacije u Gazi i vrati taoce kući. Plakatima su ukazali da dalje operacije samo vode ka smrti preostalih talaca koje Hamas, palestinski pokret koji SAD i EU smatraju terorističkim, drži od upada u Izrael 7. oktobra 2023. godine, poslije čega je Izrael pokrenuo rat u Gazi. Priredila Lejla Sarić

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je da bi sastanak s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom bio "najefikasniji put naprijed" uprkos zastoju u naporima da se okonča sukob i kontinuiranim napadima dronovima s obje strane. Zelenski je, govoreći 24. avgusta na ceremoniji obilježavanja Dana nezavisnosti zemlje, obećao da će "gurati Rusiju ka miru". Ranije, 24. avgusta, ukrajinski vrhovni zapovjednik je izjavio da su ponovo zauzeli tri sela u Donjeckoj regiji i da je Ukrajina pokrenula napade dronovima na Rusiju, što je izazvalo požar u nuklearnoj elektrani koji je brzo ugašen. Gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanjin izjavio je rano 25. avgusta da su ruske jedinice protivvazdušne odbrane uništile dva drona koja su letjela prema ruskoj prijestolnici. Rekao je da hitne službe rade na mjestu gdje su ostaci pali. Ruski napad 24. avgusta kasno uveče ostavio je neka naselja u regiji Sumi bez struje, rekao je šef regionalne vojne uprave. Ruske trupe su takođe napale civilnu infrastrukturu u toj regiji koristeći navođene bombe i udarne dronove, rekao je zvaničnik. Nije bilo žrtava. Napadi dronovima i kopnene borbe nastavljeni su uprkos pritisku američkog predsjednika Donalda Trumpa da posreduje u samitu Ukrajina-Rusija, što je posustalo otkako je Trump ugostio Putina na samitu u Enkoridžu na Aljasci 15. avgusta. Zelenski je rekao da je "format razgovora između lidera najefikasniji put naprijed", ali je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov postavio novu prepreku tome, tokom intervjua za američku televiziju NBC. "Reakcija na sastanak u Enkoridžu, okupljanje ovih evropskih predstavnika u Vašingtonu i ono što su radili nakon Vašingtona ukazuje na to da ne žele mir", rekao je Lavrov u prethodno snimljenom intervjuu. Dodao je da stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a - Kina, Francuska, Rusija, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države - trebaju biti garanti sigurnosti Ukrajine. Kijev i drugi saveznici do sada su odbacili ideju da Moskva bude među garantima sigurnosti mirovnog sporazuma, a Zelenski je odbacio mogućnost da Peking igra ulogu. Kanadski premijer Mark Carney, koji je posjetio Kijev 24. avgusta, rekao je da "nije izbor Rusije kako će se garantovati budući suverenitet, nezavisnost i sloboda Ukrajine". Carney je takođe rekao da ne isključuje prisustvo kanadskih trupa u Ukrajini kao dio budućih predloženih sigurnosnih garancija, čije detalje Kijev i njegovi evropski saveznici još razrađuju. "Znamo da se Putinu nikada ne može vjerovati", rekao je Carney u svom govoru na Trgu Svete Sofije u Kijevu. "Znamo da će pravi mir i sigurnost zahtijevati sigurnosne garancije za Ukrajinu." Rusija se više puta protivila stacioniranju zapadnih trupa u Ukrajini. Potpredsjednik SAD-a JD Vance takođe je 24. avgusta razgovarao s američkom televizijskom kućom NBC, rekavši da je Rusija napravila "značajne ustupke" kako bi okončala sukob. "Oni su zapravo bili spremni biti fleksibilni u pogledu nekih od svojih ključnih zahtjeva. Razgovarali su o tome šta bi bilo potrebno za okončanje rata", rekao je Vance u intervjuu. Vance je rekao da je Moskva priznala "da će Ukrajina imati teritorijalni integritet nakon rata", te da su "shvatili da neće moći uspostaviti marionetski režim u Kijevu." U svom govoru na ceremoniji obilježavanja godišnjice nezavisnosti Ukrajine 1991. godine, Zelenski je rekao da se SAD i Evropa slažu da Ukrajina "još nije u potpunosti pobijedila, ali sigurno neće izgubiti. Ukrajina je osigurala svoju nezavisnost", rekao je. "Ukrajina nije žrtva; ona je borac." Na osnovu izvještaja AFP-a, Reutersa i DPA

Britanija, Francuska i Njemačka, takozvani E3, upozorile su da će aktivirati mehanizam u UN-u koji bi mogao ponovo uvesti globalne sankcije Iranu, kojim je često prijećeno, ali nikada nije iskorišten. Njihov rok: kraj avgusta, osim ako Teheran ne ostvari opipljiv napredak u nuklearnim pregovorima sa SAD. Takozvani "snapback" mehanizam je poseban proces stvoren uz iranski nuklearni sporazum iz 2015. godine, formalno odobren Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2231. Njegova svrha je osigurati da, ako Iran ozbiljno prekrši sporazum, međunarodna zajednica može brzo vratiti cijeli set sankcija UN-a koje su postojale prije sporazuma, bez zaglavljivanja u vetima velikih sila ili beskrajnim pregovorima. Iako je "snapback" nadimak, a ne termin u pravnom tekstu, postao je uobičajena skraćenica za automatsko vraćanje sankcija. E3 je već obavijestio UN da su spremni da ga koriste, što je korak koji bi mogao dramatično eskalirati tenzije oko iranskog nuklearnog programa. Sam mehanizam ističe 18. oktobra, dajući Evropljanima samo uski prozor za djelovanje. Kako se UN sankcije vraćaju?Nuklearni sporazum, formalno poznat kao Zajednički sveobuhvatni akcioni plan (JCPOA), uključuje proces rješavanja sporova. Ako učesnik u sporazumu, kao što su države E3, smatra da Iran "značajno ne ispunjava obaveze", može pokrenuti pitanje putem ugrađenih mehanizama JCPOA-e i na kraju ga uputiti Vijeću sigurnosti UN-a. Nakon što stigne do Vijeća sigurnosti UN-a, počinje teći rok od 30 dana. Tokom tih 30 dana, Vijeće bi moralo usvojiti novu rezoluciju o nastavku ublažavanja sankcija Iranu. Ako se ta rezolucija ne usvoji na vrijeme, stare sankcije UN-a, koje su ukinute sporazumom iz 2015. godine, automatski se vraćaju na snagu. Nije potrebno daljnje glasanje. Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araqchi sedmicama je insistirao da je zakonsko ovlaštenje E3 za pokretanje mehanizma "vrlo upitno" jer zahtijevaju da Iran odustane od obogaćivanja urana - što je, kako on tvrdi, suprotno JCPOA-u. Njihov argument je da E3 krši sporazum i stoga više nije strana u njemu. Ali "u ovom argumentu nema osnova", rekao je Richard Nephew, nekadašnji glavni stručnjak za sankcije američkog tima koji je je pregovarao o JCPOA. "Ne postoji mehanizam kojim drugi učesnik JCPOA-e može izbaciti drugog učesnika JCPOA iz sporazuma", rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE). "E3 se nikada nije povukao kao Sjedinjene Države, tako da zadržavaju svoja prava." Iran je takođe zaprijetio odgovorom, uključujući i povlačenje iz Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT). Zašto se zove 'snapback'Ključna karakteristika, i razlog zašto se naziva "snapback", jeste da se proces ne može blokirati vetom. Obično bi jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a mogla staviti veto na rezoluciju o uvođenju sankcija. Ovdje je sistem obrnut: da bi se ublažavanje sankcija zadržalo, vijeće mora usvojiti novu rezoluciju. Svaki veto na tu rezoluciju sprječava njeno usvajanje, a budući da se podrazumijeva da se sankcije vraćaju ako se rezolucija ne usvoji u roku od 30 dana, veto zapravo ubrzava povratak umjesto da ga zaustavlja. U praksi, kada učesnik aktivira proces, vrlo je teško spriječiti vraćanje starih sankcija. Iran tvrdi da sarađuje s Kinom i Rusijom, stalnim članicama Vijeća sigurnosti UN-a i stranama JCPOA-a, kako bi "zaustavili" proces. To, kaže Nephew, nije pravno moguće. Napominje da je jedini argument koji Peking i Moskva mogu iznijeti da nuklearni sporazum više ne postoji, "ali to je zaista, zaista teško učiniti". Koje će se sankcije vratiti?Ako "snapback" proces vraćanja sankcija bude uspješan, UN će obnoviti šest rezolucija Vijeća sigurnosti vezanih za Iran, usvojenih između 2006. i 2010. godine. One uključuju široka ograničenja poput embarga UN-a na konvencionalno oružje, mjere koje ograničavaju aktivnosti vezane za balističke projektile sposobne za isporuku nuklearnog oružja, te niz zamrzavanja imovine, zabrana putovanja i drugih pravila vezanih za širenje nuklearnog oružja. U praktičnom smislu, to znači ponovno uspostavljanje širokog pravnog okvira koji podržava UN, a koji vlade, banke, špediteri, osiguravatelji i dobavljači tehnologije shvataju ozbiljno. Hoće li ovo mnogo uticati na Iran?Iranski zvaničnici umanjuju potencijalni uticaj obnovljenih sankcija UN-a, tvrdeći da su efekti preuveličani. Iako SAD već održavaju opsežne jednostrane sankcije koje uveliko ograničavaju iransku ekonomiju i izvoz energije, obnovljene sankcije UN-a bi i dalje bile važne. Nephew je tvrdio da bi iranska trgovina nuklearnim oružjem i raketama bila najteže pogođena. "Obje te stvari će biti ilegalne, zajedno s uvozom robe dvostruke namjene koja će Iranu biti potrebna za obnovu ovih programa", rekao je. Iransko insistiranje da sankcije neće mnogo naštetiti u suprotnosti je s njegovim upozorenjima na odmazdu ako budu ponovo uvedene. "Sankcije ne mogu biti toliko loše da bi dovele do povlačenja iz NPT-a i toliko besmislene da ne bi bile važne", rekao je Nephew.

Kada je jedan otac u Tadžikistanu optužio svog petnaestogodišnjeg sina za krađu novca – u vrednosti od 50 evra – nije ga odveo u policiju niti ga je čak izgrdio. Umesto toga, konopcem je vezao noge dečaku, vukao automobilom i sve to snimio. Tinejdžer je preminuo od zadobijenih povreda. Ubistvo u julu izazvalo je šok u tadžikistanskom društvu, gde je telesno kažnjavanje zabranjeno 2024. Ipak, u mnogim porodicama u centralnoj Aziji, fizičko kažnjavanje nije samo uobičajeno, već je i norma. Šamari za loše ocene, čupanje ušiju za neposlušnost, batine "radi uvođenja discipline" – sve je to ostalo ukorenjeno u roditeljskoj kulturi. Izreka "Moje dete, moja pravila" se često koristi kao opravdanje, prikrivajući štetne postupke koje neretko predstavljaju zlostavljanje. Ubistvo tinejdžera u gradu Tursunzade, 60 kilometara od prestonice Tadžikistana, Dušanbea, nije izolovan slučaj. U novembru 2024. godine, tadžikistanske društvene mreže bile su preplavljene snimcima bake iz južnog regiona Hatlon kako udara petoro dece uzrasta od tri do sedam godina štapom dok su ležala na podu i plakala. Mesec dana ranije, majka u istoj provinciji snimljena je kako udara desetogodišnjeg sina u javnosti dok mu nije prokrvario nos. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Tadžikistana, u 2024. godini počinjeno je 994 krivičnih dela nad maloletnicima, što je više od 30 odsto više nego prethodne godine. Četrdeset osam ovih slučajeva uključivalo je teške povrede. S obzirom na to da je 40 odsto od 10 miliona stanovnika Tadžikistana mlađe od 28 godina, razmere nasilja su značajne. "Prema poslednjem demografskom i zdravstvenom istraživanju, 56 odsto dece mlađe od 14 godina doživelo je nasilje u kući", rekao je za RSE predstavnik Unicefa u Dušanbeu, koji je tražio da mu se ne navodi ime. Upotreba telesnog kažnjavanja u roditeljstvu je uobičajena širom centralne Azije. U Uzbekistanu, istraživanje Unicefa iz 2023. pokazalo je da je 62 odsto dece mlađe od 14 godina bilo podvrgnuto nasilnom disciplinovanju. To je dovelo do toga da parlament usvoji novi zakon u proleće 2025. kojim se roditeljima zabranjuju svi oblici telesnog kažnjavanja. U Kazahstanu, Unicef je 2023. godine izvestio da je 53 odsto dece doživelo psihološku ili fizičku kaznu. Među mališanima između jedne i dve godine, ta brojka je bila 38 odsto. Komitet UN za prava deteta pozvao je Astanu da uvede zakonsku zabranu koja još ne postoji. U Kirgistanu su u toku planovi za zabranu telesnog kažnjavanja posle istraživanja iz 2023. koje je pokazalo da 65 odsto dece doživljava nasilno disciplinovanje kod kuće, a 37 odsto trpi fizičku kaznu. 'Nepismenost roditelja'Poslednjih godina, u centralnoj Aziji se pojavio zabrinjavajući obrazac: neki roditelji fizički zlostavljaju i ponižavaju svoju decu pred kamerom, namerno snimajući te radnje kako bi snimak poslali supružnicima ili drugim članovima porodice. Takvi video snimci se koriste za manipulaciju i vršenje pritiska na rođake. U februaru je u Uzbekistanu snimljena majka kako tuče svoju bebu i preti da će je ubiti da bi se osvetila mužu. Otac u uzbekistanskoj pokrajini Taškent snimio je 2023. sebe kako šutira i davi svoje malo dete kako bi mučio svoju suprugu. Elžas Ertajuli, direktor savetovališta Srećna porodica u najvećem gradu Kazahstana, Almatiju, kaže da je glavni problem nepismenost roditelja. "Mnogi misle: Zašto gubiti vreme objašnjavajući šta je dobro, a šta loše, kada možete vikati ili pretiti i postići poslušnost za nekoliko minuta", rekao je Ertajuli. "Agresija prema deci je znak roditeljske slabosti, emocionalne nestabilnosti i neznanja." "Možda imate master diplomu i budete profesionalac, ali ako ne znate vrednosti porodičnog života i štetnost određenih metoda, nepismeni ste u porodičnim odnosima", rekao je Ertajuli. "Ta nepismenost vam omogućava da kažnjavate decu bez razmišljanja." Madina Šaripova, psihološkinja i vanredna profesorka na Tadžičkom nacionalnom univerzitetu u Dušanbeu, rekla je da je nasilje ciklično. "Deca koja odrastaju uz viku i uvrede nemaju drugi primer. Reprodukuju iste obrasce kada postanu roditelji." Muazam Ibragimova, dečja psihološkinja u Uzbekistanu, upozorava da ponavljanje kažnjavanja uništava osećaj sigurnosti kod dece. "Bol dolazi od osobe koja bi trebalo da ih zaštiti. To narušava poverenje i stvara hronični stres", objasnila je ona. "Deca prestaju da prave razliku između svojih postupaka i sebe. Ona ne pomisle 'Uradio sam nešto pogrešno.' Ona misle: 'Ja sam loš'". Rezultat je, kako je rekla, destruktivan pogled na svet: "(Takvi roditelji) internalizuju model da sila garantuje poslušnost. Kasnije, oni ili dominiraju drugima ili traže nekoga da dominira njima. Tako se ciklus nasilja nastavlja." Društveni problemi takođe pojačavaju rizike, rekla je Gulčehre Rahmonova, direktorka nevladine organizacije Pravna inicijativa u Tadžikistanu. "Veliki deo stanovništva živi ispod granice siromaštva. Finansijska nestabilnost i nedostatak hrane, smeštaja ili odeće stvaraju ogroman stres. Agresija se preliva na najranjivije – decu", rekla je Rahmonova. Deca migrantskih radnika iz centralne Azije su posebno ugrožena. Ostavljena s rođacima dok roditelji zarađuju novac u inostranstvu, često se suočavaju sa zanemarivanjem ili zlostavljanjem. U uzbekistanskoj pokrajini Taškent u martu 2024. godine, žena je smrtno pretukla svoju šestogodišnju nećaku jer nije uradila domaći zadatak. Priča o stravičnoj smrti tadžikistanskog tinejdžera usled toga što ga je otac vukao automobilom postala je poznata samo zato što je snimljena i pojavila se na mrežama, a samo delić nasilnih incidenata izlazi na videlo. Izazov, kažu stručnjaci, nije samo kažnjavanje počinilaca već i učenje porodica da je disciplina bez nasilja i moguća i neophodna.

Desetine migranata iz Tadžikistana tvrde da ih ruske vlasti drže na moskovskom aerodromu Žukovski više od sedmicu dana. Na snimku koji je podijelio Radio Slobodna Evropa (RSE), vide se desetine muškaraca zaključanih u sobi skučenoj sa gvozdenim krevetima na sprat, sličnim zatvorskim. Nema prozora ni klima uređaja, a neki muškarci leže na krevetima ili na betonskom podu, dok drugi imaju tek toliko mjesta da sjednu. Kanta za smeće prepuna je praznih paketića jeftinih instant rezanaca. "Ovdje sam 10 dana. Daju nam instant supu jednom dnevno, ništa drugo", rekao je jedan od muškaraca za RSE, dodajući da se u sobi nalazi oko 75 ljudi. "Među nama je čovjek koji pati od srčanih problema", kaže čovjek. "Rekli smo (ruskim vlastima) da želimo kupiti povratne karte i vratiti se u Tadžikistan, ali nas drže ovdje i ne dozvoljavaju nam da uđemo ili se vratimo kući", kaže drugi čovjek. Državljani Tadžikistana dovedeni su na aerodrom nakon što su ruski sudovi naredili njihovu deportaciju. Ruske vlasti nisu komentarisale zašto su migranti zadržani na aerodromu. Slične tvrdnje iznijeli su i mnogi drugi migranti iz Centralne Azije, koji kažu da se suočavaju s novim valom odbijanja ulaska i deportacija od strane ruskih vlasti. Rusko Ministarstvo unutrašnjih poslova izvijestilo je o povećanju broja deportacija stranaca optuženih za kršenje imigracijskih pravila za 17 posto u prvoj polovini ove godine u poređenju s istim periodom 2024. godine. Ministarstvo je takođe izvijestilo o padu od preko 30 posto u broju dozvola boravka izdatih stranim državljanima ove godine. Ministarstvo nije navelo čiji su građani pogođeni. Međutim, državljani Centralne Azije - posebno Tadžikistanci, Uzbekistanci i Kirgstanci - doživjeli su intenzivirane policijske racije, deportacije i zlostavljanje u Rusiji nakon smrtonosnog terorističkog napada na gradsku vijećnicu Krokus u martu 2024. godine. Za napad na prepunu koncertnu dvoranu u blizini Moskve, u kojem je ubijeno skoro 150 ljudi, okrivljena je grupa migranata, od kojih su većina bili državljani Tadžikistana. Masakr je izazvao antimigrantsku kampanju u kojoj su desetine hiljada stanovnika Centralne Azije deportovane ili im je odbijen ulazak u Rusiju, dok su mnogi drugi prijavili ono što su opisali kao ksenofobične napade. Žena iz južnokirgijske regije Oš izjavila je za RSE da su je policajci, koji su je 1. avugusta držali u prepunoj prostoriji više od 24 sata na aerodromu Žukovski, vrijeđali i prijetili joj. Govoreći pod uslovom anonimnosti, žena je rekla da su ona i nekoliko drugih putnika odvedeni na ispitivanje po dolasku na aerodrom letom iz Oša. Žena, koja nosi islamsku odjeću, rekla je da ju je policija pitala zašto nosi hidžab i optužila je da gleda ekstremistički sadržaj na telefonu. "Zaključali su nas u zagušljivu sobu bez prozora. Unutra je bilo nekoliko željeznih kreveta. Dali su nam samo instant supu kojoj je istekao rok trajanja", rekla je žena. "Jednoj od žena je bilo loše i pokucali smo na vrata. Kada ih je policajac otvorio, zamolili smo ga da pozove hitnu pomoć. Umjesto toga, pozvao je drugog policajca, koji je došao noseći elektrošoker." Žena je rekla da policajac nije direktno koristio elektrošoker, već da ga je aktivirao pored nje. Rekla je da je policajac koristio jako svjetlo i buku uređaja da "uplaši i prijeti" migrantima. Žena je rekla da ju je policija deportovala sljedećeg dana bez ikakvog objašnjenja. Vlasti u zemljama Centralne Azije izdale su nekoliko saopštenja tokom protekle godine, izražavajući zabrinutost zbog zadržavanja svojih građana na ruskim aerodromima, ali nisu preduzele nikakve dalje od toga. Rusija je domaćin milionima radnika migranata iz Centralne Azije, bivše sovjetske regije, gdje mnoga domaćinstva zavise od novca koji im šalju. Napisala Farangis Nadžibulah na osnovu izvještaja Tadžikistanskog i Kazahstanskog servisa RSE

Samo nekoliko porodica još uvijek živi među brojnim napuštenim kućama u selu Maksimivka, u ukrajinskoj oblasti Mikolajiv, blizu obale Crnog mora. Obližnja polja su prekrivena upozorenjima na mine i rasutim čahurama. "Možete i sami vidjeti. Boli", kaže Vasil, jedan od preostalih mještana. "Nekad je ovo bilo dobro selo. Sad je sve razbacano i uništeno. Ali izdržaćemo." Selo Maksimivka, u ukrajinskoj oblasti Mikolajiv, bilo je kratko okupirano od strane ruskih snaga na početku sveobuhvatne invazije. Ukrajinske trupe koje su se kretale prema Hersonu potisnule su ih na jesen 2022. godine. Međutim, zbog udaljenosti od većih gradova i glavnih puteva snabdijevanja, obnova je gotovo izostala, pa se malo ko odlučuje na povratak. Za ljude u Maksimivki, kao i širom Ukrajine, rat je promijenio fizičko okruženje i nastavlja da utiče na sve aspekte svakodnevnog života. "Šta ima da se slavi?"Predstojeći praznik, Dan nezavisnosti Ukrajine 24. avgusta, samo dodatno naglašava teške uslove života usred rata koji traje već tri i po godine. "Šta da slavimo dok ne pobijedimo?" pita jedna stanovnica, Ljudmila. "Slavićemo kad pobijedimo." Ljudmilina komšinica, Tetjana, uložila je sve što ima u obnovu svoje kuće nakon što je teško oštećena u borbama. Kaže da su ukrajinski tenkovi ušli u njeno dvorište dok su razmjenjivali vatru s ruskim snagama 2022. godine. Nakon što su borbe utihnule, prisjeća se: "Sjela sam na ljuljašku i rekla: Bože, šta da radim? A moje djevojke su mi prišle – imam četiri kćerke i sina – i rekle: 'Mama, ne kloni duhom. Sve ćemo obnoviti. Ukrajinci nikome neće pokleknuti.'" Tetjana kaže da će za Dan nezavisnosti obući svoju višivanku, tradicionalnu vezenu košulju koja simbolizuje ukrajinski kulturni identitet. Praznik obilježava proglašenje nezavisnosti Ukrajine nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine. Objašnjavajući šta praznik znači za nju, Tetjana je rekla: "Pobjeda. Želim pobjedu da možemo reći na Dan nezavisnosti: pobijedili smo. Ukrajina je pobijedila. Naši momci su se vratili živi i zdravi." Ljudmila vidi ukrajinsku nezavisnost kao garanciju vrijednosti koje su joj važne. "Ovo je naša zemlja, i ljudi ovdje imaju pravo da govore. Ukrajina je nezavisna, zato možemo da se izražavamo", rekla je. Za druge, međutim, praznik u ratnim uslovima nije trenutak za slavlje. Na pitanje šta za njega znači Dan nezavisnosti, Vasil je odgovorio: "Toliko ih je poginulo! A još će ih mnogo poginuti." "To je visoka cijena", dodao je. Kao i njegove komšije, Vasil se nada da će se dugotrajni rat završiti i da će se selo moći vratiti nekadašnjem načinu života. "Želim da se sve što prije završi", rekao je. "Šta više možeš poželjeti? Samo mir."

Radio Slobodna Evropa je došao do videa na kojem se vide desetine migranata zaglavljenih na moskovskom aerodromu "Zukovski". Borave u skučenim prostorijama u lošim uslovima. Kažu da su deportovani, ali i da su sprečeni da kupe karte da se vrate kući. Od napada na Krokus dvoranu u martu 2024. godine, ruske vlasti su pooštrile pravila za ulazak u zemlju, a stotine Tadžikistanaca prijavile su da im je na aerodromima bez objašnjenja odbijen ulazak u zemlju.

Sedmicu dana nakon što je američki predsjednik Donald Trump prostro crveni tepih za svog ruskog kolegu, Vladimira Putina, nije se mnogo toga promijenilo u naporima da se okončaju borbe u Ukrajini. Nakon sastanka Trumpa i Putina na Aljasci uslijedili su razgovori s Volodimirom Zelenskim i evropskim liderima u Washingtonu, koji su završili pozivom na sastanak licem u lice Putina i ukrajinskog predsjednika. S obzirom na to da Rusija odugovlači sa sastankom, ono što se do sada pojavilo ne liči na jasnu mapu puta ka miru, već na sliku pregovora definiranih tajnošću, nepovjerenjem i rizikom od zastoja. 1. Određeni napredak u pogledu sigurnosnih garancija za UkrajinuWashington i evropske zemlje su se približile definiranju kako bi mogle izgledati poslijeratne sigurnosne garancije za Ukrajinu. Američki i evropski vojni planeri započeli su sastanke kako bi istražili kakav bi mogao biti cjelokupni sigurnosni paket prije nego što politički lideri donesu konačnu odluku o njemu. To uključuje dugoročne isporuke oružja, razmjenu obavještajnih podataka i zajedničko planiranje odbrane. Trump je naznačio da bi američka zračna snaga mogla biti uključena. London, Pariz i Berlin ponovili su svoj dugogodišnji stav da sigurnosne garancije moraju biti opipljive, inače će Moskva svaki prekid vatre tretirati kao privremenu pauzu prije sljedeće ofanzive. Rusija je ponovila svoje protivljenje NATO snagama u Ukrajini. 2. Stav Rusije se nije promijenioIako su medijski izvještaji govorili da je Putin promovirao ideju zamrzavanja linija fronta na određenim mjestima, njegovi veći ciljevi ostaju netaknuti - potpuna kontrola nad istočnim regijama Ukrajine, Donjeckom i Luhanskom, priznavanje aneksije Krima i obavezujuće obaveze da se Ukrajina neće pridružiti NATO-u. Ovome se dodaju i sveobuhvatna ograničenja za ukrajinske oružane snage. Ovo ne izgleda kao ustupci, već kao zahtjevi za institucionalizaciju teritorijalnih gubitaka Kijeva i učvršćivanje ranjivosti Ukrajine. Dosadašnje odbijanje Kremlja da pristane na sastanak Putina i Zelenskog naglašava kako je Rusija jednostavno udvostručila postojeće crvene linije. Za Kijev, u međuvremenu, ustupanje teritorije Rusiji ne bi bilo samo neustavno, već i politički i vojno štetno. 3. Oklijevanje Washingtona da se obavežeNakon dva sastanka koja je inicirao, čini se da se Trump povlači. Američki predsjednik je već u Vašingtonu rekao da ne mora nužno biti na samitu Putin-Zelenski i od tada je nagovijestio da bi mogao prisustvovati tek nakon susreta ruskog i ukrajinskog lidera. Trump je naglasio da američke trupe neće biti raspoređene u Ukrajini, što nikada nije bilo dovedeno u pitanje. Kakvo je tačno američko "uključenje" u sigurnosne garancije i kakvu ulogu bi njihove zračne snage mogle imati, takođe ostaje nedefinirano, barem u javnosti. Trumpov stav odražava i strateški oprez - izbjegavanje direktne eskalacije s Rusijom - i političku kalkulaciju. Bijela kuća i dalje nije oduševljena podržavanjem evropske sigurnosne arhitekture. Za Kijev, ovo odražava bolnu istinu: Evropa je obećala zaštitu, ali Sjedinjene Države je možda neće dovoljno podržati. 4. Transatlantske podjeleSamit u Washingtonu bio je demonstracija transatlantskog jedinstva, ali podjele i nepovjerenje ostaju ispod površine. Potpredsjednik SAD-a J.D. Vance šutio je kada se Zelenski sastao s Trumpom pred kamerama u Ovalnom uredu. Ali u kasnijem intervjuu za Fox News rekao je da je upozorio Zelenskog: "Gospodine predsjedniče, sve dok se dobro ponašate, neću ništa reći." Intervjuu je podsjetio na žustru razmjenu mišljenja tokom posljednje posjete Zelenskog u februaru, sugerirajući da stari antagonizmi nisu u potpunosti zaboravljeni. U međuvremenu, CBS je 21. avgusta izvijestio da je direktorica Nacionalne obavještajne službe Tulsi Gabbard u julu izdala direktivu kojom se svi obavještajni podaci vezani za mirovne pregovore klasificiraju kao "NOFORN" - samo za upotrebu SAD-a, zabranjeni čak i za grupu Five Eyes. Five Eyes okuplja SAD, Veliku Britaniju, Kanadu, Australiju i Novi Zeland u dijeljenju obavještajnih podataka. Isključivanje iz tako osjetljivog pitanja ostavilo bi evropske planere bez uvida u namjere SAD-a, upravo u trenutku kada se od njih traži da preuzmu vodstvo u pogledu sigurnosnih garancija. 5. Ruski napadi su se nastaviliU međuvremenu, ruski napadi su se nastavili nesmanjenom žestinom. Zelenski je 21. avgusta osudio Rusiju zbog lansiranja stotina dronova i desetina raketa u masovnom noćnom napadu, nazivajući ponašanje Moskve dokazom da nije imala interesa za okončanje sukoba. "Pokušavaju se izvući iz održavanja sastanka. Ne žele okončati ovaj rat", izjavio je. Dok diplomate, uključujući ruske zvaničnike, govore o dijalogu, ruske snage nastavljaju granatirati ukrajinske gradove, ubijajući i ranjavajući civile, uključujući djecu, i uništavajući vitalnu infrastrukturu.

To je mjesto najpoznatije ruske opere, pozorište na čijoj je sceni Čajkovski premijerno izveo Labudovo jezero, gdje se najbolji ruski baletski plesači i muzičari simfonijskog orkestra poštuju i vrednuju po tehničkoj izvrsnosti. Sada će zaposleni u Boljšoj teatru biti ocjenjivani i nadzirani po još jednom kriterijumu: njihovom interesu za i stavovima o – ratu Rusije protiv Ukrajine. Poznati moskovski teatar potpisao je ugovor vrijedan 21,6 miliona rubalja (266.000 dolara) za postavljanje nadzornog softvera na računarima stotina zaposlenih, koji je razvila kompanija tehnološke poduzetnice Natalije Kasperske. Ugovor je otkrila Sistema, ruska istraživačka jedinica Radija Slobodna Evropa, u vladinoj bazi podataka. Softver pod nazivom InfoWatch Traffic Monitor će da analizira elektronsku poštu tražeći uvredljiv sadržaj ili razgovore o upravljanju teatrom. Programeri su uključili i filtere za otkrivanje "političkih stavova", kao i "interesa za SVO" – ruski akronim za "specijalnu vojnu operaciju", što je izraz kojim Kremlj karakteriše rat protiv Ukrajine. Prema navodima iz promotivnih materijala, InfoWatch softver će da prati i društvene mreže, aplikacije za dopisivanje poput WhatsAppa i Telegrama, kao i popularne internet pretraživače. Do 2024. godine Boljšoj, koji ima zasebnu stavku u državnom budžetu, zapošljavao je skoro hiljadu plesača i muzičara, te oko 2.500 pomoćnog, administrativnog i tehničkog osoblja. Tehnološki pionir KasperskiGlavni izvođač projekta prema ugovoru je kompanija Andek, ali sam InfoWatch softver razvila je kompanija InfoWatch Laboratory, u vlasništvu Kasperske. Bivši suprug Natalije Kasperske je Jevgenij Kasperski, programer i tehnološki pionir čiji je antivirusni softver bio raširen širom svijeta dok optužbe o vezama sa ruskim obavještajnim službama nisu dovele do zabrane softvera u Sjedinjenim Državama. Natalija Kasperska je pomogla u osnivanju Kaspersky Laba 1990-ih i imala ključnu ulogu u njegovom uspjehu. Par se razveo 1998. godine. Ni Boljšoj ni kompanija Natalije Kasperske nisu odgovorili Radiju Slobodna Evropa na zahtjev za komentar. Teatar, osnovan 1776. godine i smješten na nekoliko koraka od zidina Kremlja, oduvijek je bio pod strogim nadzorom ruskih sigurnosnih službi. U sovjetsko doba, agenti KGB-a pratili su inostrana gostovanja teatra kako bi nadzirali njegove radnike i spriječili njihovo dezertiranje. Teatar trenutno vodi poznati dirigent Valerij Gergijev, čija je otvorena podrška ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu dovela do toga da ga mnoge zapadne prijestolnice izbjegavaju. Gergijev je zamijenio Vladimira Urina, generalnog direktora Boljšoja, koji je smijenjen nakon što je 2022. potpisao peticiju protiv rata u Ukrajini. Od početka rata u Ukrajini 2022. mnoge institucije kulture širom Rusije našle su se pod pritiskom, a direktori i umjetnici, koji su se suprotstavili ratu, otpušteni su ili su ostali bez javnog finansiranja. Rusko ministarstvo kulture u junu 2022. je objavilo da prekida ugovore sa čuvenim moskovskim Gogolj Centrom, kojim je rukovodio filmski reditelj Kiril Serebrenikov dok nije otpušten godinu ranije.

Veliki broj Palestinaca nastavlja bježati iz grada Gaza nakon što je izraelska vojska započela prvu fazu planirane kopnene ofanzive, naveli su zvaničnici. Izraelske trupe su uspostavile uporište na periferiji grada, u kojem živi više od milion Palestinaca.

Većina od dva miliona stanovnika Gaze je nekoliko puta raseljena zbog rata između Izraela i Hamasa - grupe koju su SADi EU označile kao terorističku - dok humanitarne grupe tvrde da se Palestinci suočavaju s rizikom od gladi. Priredio Trim Haliti