Od sredine ljeta, ukrajinske snage su se u Pokrovsku borile protiv pojedinačnih ruskih vojnika i malih jedinica koje su se pojavljivale u ruševinama zgrada ili podrumima u gradu na prvoj liniji u Donjeckoj oblasti, te ih eliminisale jednog po jednog. Na istočnim i južnim prilazima gradu, ruske snage su polako napredovale, zauzimale puteve, gušile linije snabdijevanja i vršile pritisak na ukrajinsku odbranu. Početkom ovog mjeseca, ruske trupe su uspjele da učvrste stabilnije uporište unutar razrušenog grada, dok su ukrajinske snage, pod pritiskom na drugim lokacijama na sjeveru, poput Kupjanska, teško zadržavale napredovanje. Stručnjaci upozoravaju da možda već kasne. "Situacija u Pokrovsku je na ivici kritične i nastavlja se pogoršavati do tačke kada možda više neće biti moguće sve popraviti", upozorili su analitičari projekta DeepState, koji ima veze s ukrajinskom vojskom, 29. oktobra. "Ruske trupe su uspjele da se infiltriraju u Pokrovsk još početkom ljeta, ali su ih Ukrajinci tada izbacili", rekao je Pasi Paroinen, finski analitičar iz organizacije Black Bird Group za ukrajinsku redakciju Radija Slobodna Evropa. "Ovog puta, mislim da je malo vjerovatno da će ih Ukrajinci uspjeti potpuno izbaciti iz Pokrovska." Naglašavajući koliko je ukrajinska kontrola krhka, glavni komandant vojske Ukrajine, general Oleksandr Sirski, izjavio je 30. oktobra da je posjetio to područje. "Situacija je teška, ali tvrdnje ruske propagande o navodnoj 'blokadi' ukrajinskih snaga u Pokrovsku, kao i u Kupjansku, ne odgovaraju stvarnosti", rekao je u objavi na Telegramu. "Istovremeno, u Pokrovsku neprijateljska pješadija izbjegava direktne sukobe, okuplja se u urbanim zonama i mijenja lokacije, pa je glavni zadatak da ih se otkrije i uništi." InfiltracijaPokrovsk se nalazi na raskrsnici dva važna autoputa – jednog koji vodi ka zapadu, prema oblasti Dnjepropetrovsk i gradu Dnjepru, i drugog koji ide ka sjeveroistoku, prema željezničkom čvorištu Kostjantinivka. Zbog toga je Pokrovsk ključna tačka ukrajinske odbrane na centralnim i južnim dijelovima 1.100 kilometara duge linije fronta. Grad je i željeznički centar, a prije rata imao je oko 60.000 stanovnika; danas je ostalo samo nekoliko hiljada, uprkos apelima i naredbama za evakuaciju. Već više od godinu dana, ruske snage koriste taktiku slanja vojnika – jednog po jednog ili u malim grupama, na motorima ili terenskim vozilima – kako bi se probili kroz ukrajinske linije, koje su često porozne i rastegnute. Taktika je smrtonosna, što je jedan od razloga za ogroman broj ruskih žrtava, ali je efikasna u izbjegavanju ukrajinskih dronova i prolasku pored rovova i bunkera. Ukrajinski vojnici tvrde da se ruske trupe ponekad prerušavaju u civile, što dodatno otežava njihovo ciljanje. U avgustu, ruske snage su tom taktikom uspjele da probiju ukrajinsku odbranu sjeveroistočno od Pokrovska, kod sela Dobropilja. Ukrajina je brzo poslala pojačanja, uključujući iskusnu Treću zasebnu jurišnu brigadu, koja je uspjela da zaustavi taj proboj i opkoli više ruskih jedinica. Oko druge sedmice oktobra, ruska diverzantska i izviđačka jedinica probila se u grad, oko glavne željezničke stanice, prema podacima 7. korpusa za brzu reakciju ukrajinskih zračno-desantnih snaga. Nakon što su navodno ubili nepoznat broj civila, ruske snage su nastavile prema sjeveroistoku. "Imate osjećaj kao da su izašli iz zemlje. Možda su se skrivali po kućama još od prvog ulaska", rekao je jedan zamjenik komandanta brigade za list Ukrajinska pravda. Do 29. oktobra, ukrajinski vojnici procjenjuju da se između 200 i 400 ruskih vojnika trenutno nalazi u istočnim dijelovima grada, a zvaničnici izvještavaju o žestokim borbama na ulicama. "Prilično je jasno da su već unutar grada i da tamo djeluju u značajnom broju", rekao je Paroinen. "Nije ih teško pratiti", rekao je potporučnik Serhij Okišev, portparol 7. korpusa, za Donbas Realities Radija Slobodna Evropa. "Teško ih je zaustaviti zbog brojčane nadmoći neprijatelja, kako u ljudstvu, tako i u vatrenoj moći. To uključuje artiljeriju, udarne dronove, a posebno vođene zračne bombe." Neposredno istočno od grada nalazi se Myrnohrad, koji leži na magistralnom putu T0504 i gdje su smještene ukrajinske jedinice koje pokušavaju spriječiti rusko okruživanje. Ako Myrnohrad padne, cijela linija snabdijevanja putem je ugrožena, kaže ukrajinski vojni analitičar Denys Popovych. "Ako Pokrovsk bude zauzet, to će biti kobno za Myrnohrad", rekao je Popovych za Current Time, "a tada se otvara put ka Dnjepropetrovskoj oblasti. Biće moguće planirati daljnje napredovanje duž širokog fronta." 'Snaći ćemo se'Kako se ukrajinska odbrana u Pokrovsku urušava, frustracije počinju da izlaze na površinu. "Tužno je što, na kraju četvrte godine punog rata, još uvijek ne postoji organizovan sistem za odbranu urbanih područja – nešto što nas je već skupo koštalo i nastavlja da nas košta", rekao je jedan ukrajinski oficir, koji koristi nadimak "Oleks", u objavi na Telegramu prošle sedmice. "Više puta sam pokretao pitanje pregrupisavanja i nedostatka druge linije odbrane, što će dovesti do toga da naše jedinice budu opkoljene, ali nas ne slušaju", rekao je neimenovani komandant brigade za Ukrajinsku pravdu. "Ne vidim da ćemo pobijediti na frontu kod Pokrovska. To je veoma tužno", rekao je vojnik iz 68. zasebne lovačke brigade, koji je tražio da se koristi samo njegov nadimak – Volt. "Zašto je to tako? Nemamo sredstva da se borimo protiv njih", rekao je za Current Time. "Nemamo odgovarajuću artiljeriju. Neprijateljska elektronska borba je efikasna, neprijateljski radar također. Nedostaje nam obavještajnih podataka. Takva je situacija. Šta drugo da kažem? Snaći ćemo se, sve će biti u redu." "Situacija u Pokrovsku se pogoršava", rekao je Serhij Sternenko, ukrajinski aktivista i popularni bloger poznat po prikupljanju sredstava za dronove za vojsku, u objavi na platformi X. "Logistika praktično ne postoji. Pojedine pozicije se nalaze iza neprijateljskih linija. Zašto iza neprijateljskih linija? Zato što ne postoji jedinstvena linija fronta." Doprinos ovom izvještaju dao je dopisnik ruske redakcije Radija Slobodna Evropa, Jauhen Lehalau.

Pjevačici iz Sankt Peterburga, čije su antiratne pjesme i improvizirani ulični nastupi privukli strastvenu publiku, produžen je pritvor nakon što je sud presudio da jedan od tekstova njenih pjesama sadrži psovku. Slučaj protiv Diane Loginove, koja koristi umjetničko ime Naoko, "dirnuo je u živac" sve veći broj mlađih Rusa, od kojih su neki ogorčeni teškim krivičnim gonjenjem muzičarke, a neki općenito nezadovoljni policijskom državom Kremlja koja suzbija neslaganje i kritike vlade. Ranije ovog mjeseca, Loginova, koja je frontmenka benda Stoptime, proglašena je krivom za organiziranje koncerta koji je blokirao stanicu podzemne željeznice i određena joj je 13 dana administrativnog pritvora. Bubnjar benda Stoptime, Vladislav Leontjev, i gitarista benda, Aleksandar Orlov, dobili su slične naloge za pritvor. Samo dan nakon što je istekao prethodni pritvor Loginovi, 28. oktobra Okružni sud Smolenki u Sankt Peterburgu naredio je da se ona zadrži dodatnih 13 dana zbog optužbe za sitno huliganstvo, nakon što je utvrđeno da jedan od tekstova njenih pjesama sadrži psovku. Izvještaji u medijima navode da je dobila još jedan nalog za pritvor od 13 dana zbog "organizovanja masovnog događaja", iako nije bilo jasno da li će to morati istovremeno odslužiti. Ista služba izdala joj je i nalog za pritvor od 13 dana zbog iste optužbe - za organizovanje masovnog događaja. Stoptime je izgradio lojalnu bazu obožavatelja u Sankt Peterburgu i drugim mjestima zbog izvođenja pjesama - svojih i tuđih - s temama koje se protive ratu Kremlja protiv Ukrajine i drugim antivladinim porukama. Grupa je 13. oktobra održala ulični koncert na poznatom gradskom Nevskom prospektu, privukavši nekoliko desetina obožavatelja koji su glasno pjevali zajedno s njima. Grupa je bila poznata po održavanju improviziranih uličnih koncerata koji su najavljivani samo nekoliko sati unaprijed putem njihovog Telegram kanala. Hapšenje grupe "pogodilo je u živac", a ulični muzičari u drugim ruskim gradovima nastupali su u znak solidarnosti i kritikovali krivično gonjenje Stoptimea.

Predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump i njegov kineski kolega Xi Jinping održali su razgovore u Južnoj Koreji, gdje su razgovarali o ratu u Ukrajini i dogovorili se da ublaže elemente svog teškog trgovinskog rata. Govoreći u avionu Air Force One nakon sastanka u četvrtak, Trump je rekao da je imao "nevjerovatan sastanak" s Xijem i da su se složili o "mnogim važnim pitanjima", uključujući trgovinu, carine i rijetke minerale. Novinarima je izjavio da će smanjiti carine Kini za deset posto zbog njene uloge u krizi s fentanilom te da će Kina ponovo početi kupovati "velike količine" američke soje, čije su kupovine obustavljene u maju kao odgovor na američke carine. Trump je dodao da je postignut i dogovor o ukidanju kineskih ograničenja na izvoz rijetkih minerala – 17 elemenata koji imaju malu, ali ključnu ulogu u proizvodnji automobila, aviona i oružja. Američki trgovinski predstavnik Jamieson Greer, koji se takođe nalazio u Air Force Oneu, rekao je da Kina neće uvesti planirane kontrole izvoza rijetkih minerala koje su proširene u oktobru nakon dogovora predsjednika. Nije komentarisao kontrole koje su već na snazi od aprila. "Sve u vezi s rijetkim zemnim mineralima je riješeno i to za cijeli svijet... Ovo je bila globalna situacija, ne samo američka", rekao je Trump novinarima. "Više nema prepreka od strane Kine." Trump je dodao da su razgovarali i o ratu u Ukrajini koji je Rusija započela u februaru 2022. godine, navodeći da su se on i Xi složili da "zajedno rade" na tom pitanju. "Slažemo se da su strane zaglavljene u borbama, i ponekad ih, pretpostavljam, moraš pustiti da se bore. Ali mi ćemo sarađivati po pitanju Ukrajine", rekao je. Kineski zvaničnici još nisu komentarisali sastanak niti je objavljeno zvanično saopštenje. Sastanak na međunarodnom aerodromu Gimhae u Busanu čini se da je postavio temelje za širi dijalog u narednim mjesecima, pri čemu je Trump najavio da planira posjetiti Kinu u aprilu i da bi preliminarni trgovinski sporazum mogao uskoro biti potpisan. Neposredno prije početka razgovora, Trump je najavio da je naredio Pentagonu da "odmah" prekine dobrovoljni moratorij na testiranje nuklearnog oružja. Trump je na društvenim mrežama izjavio da Sjedinjene Države "imaju više nuklearnog oružja od bilo koje druge zemlje", navodeći Rusiju kao drugu, a Kinu kao "daleku treću, ali koja će ih dostići u roku od pet godina". Analitičari su za Radio Slobodna Evropa rekli da vide ograničen prostor za postizanje šireg sporazuma tokom ovih razgovora, ali da bi smanjenje trgovinskih tenzija moglo otvoriti put za veći dogovor kada Trump posjeti Kinu, a Xi uzvrati posjetu SAD-u sljedeće godine. U uvodnim obraćanjima, oba lidera su izrazila međusobno poštovanje. Trump je rekao da vjeruje kako će njih dvojica "imati fantastičan odnos dugo vremena", dok je Xi izjavio da je prirodno da se Sjedinjene Države i Kina "ne slažu uvijek u svemu" i dodao da je "normalno da dvije vodeće ekonomije svijeta povremeno imaju trzavice". Prije razgovora očekivalo se da će Trump i Xi raspravljati i o drugim tačkama napetosti, uključujući Tajvan i kinesku podršku Rusiji. Međutim, Trump je rekao da Tajvan, koji Kina smatra svojom teritorijom, nije bio tema razgovora. Dodao je i da nisu spominjali kinesku kupovinu ruske nafte, kojom Moskva finansira rat. Prije sastanka, Ukrajina i njeni saveznici pozvali su Trumpa da izvrši pritisak na Xija zbog kineske podrške Rusiji. Sastanak se dogodio sedmicu dana nakon što je Washington uveo sankcije dvjema velikim ruskim naftnim kompanijama. Kina je najveći kupac ruske sirove nafte i ključna podrška ruskoj energetskoj industriji usred rata koji u Ukrajini vodi ruski predsjednik Vladimir Putin.

Američki predsednik Donald Tramp (Trump) izjavio je da očekuje da će postići dogovor kada se sastane s kineskim liderom Si Đinpingom u Južnoj Koreji u jeku višemesečnog trgovinskog rata s Pekingom. "Nadam se da ćemo postići dogovor. Mislim da ćemo imati dogovor. Mislim da će to biti dobar dogovor za obe strane", rekao je Tramp 29. oktobra, dan pre nego što će sesti sa Sijem na marginama samita Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APEC). Centralna tema sastanka 30. oktobra – prvog između dva lidera od 2019. godine – jeste kako ublažiti iscrpljujući trgovinski rat, pri čemu su obe strane poslale slične pozitivne signale uoči razgovora s visokim ulozima. Ipak, dok deluje da su Tramp i Si spremni da postignu primirje u trgovinskom ratu, stručnjaci koji su govorili za RSE rekli su da je postizanje trajnog trgovinskog sporazuma malo verovatno i da su manje optimistični da će razgovori rezultirati smanjenjem tenzija između SAD i Kine oko Tajvana – ostrva sa svojom vladom koje Peking smatra svojom teritorijom – ili ubeđivanjem Kine da ograniči podršku ruskom predsedniku Vladimiru Putinu i ratu Moskve u Ukrajini. Ministar finansija SAD Skot Besent (Scott Bessent) rekao je da su pripremni razgovori pre sastanka doveli do sporazuma o "okviru" koji uključuje pauzu u kineskim ograničenjima u vezi s retkim zemljanim elementima, konačna odobrenja sporazuma kojim se popularnoj kineskoj video aplikaciji TikTok dozvoljava da nastavi da radi u SAD i ublažavanje drugih trgovinskih trvenja. "Iako bi sastanak mogao da projektuje utisak detanta između Kine i SAD, njihovo nadmetanje je daleko od završenog", rekao je za RSE Klaus Sung (Claus), analitičar tink-tenka MERICS iz Berlina. "Strukturni problemi i dalje postoje i nijedna strana nije spremna da odustane od svojih osnovnih interesa." Može li Tramp da ubedi Sija da izvrši pritisak na Putina?Kada je Tramp krenuo u Aziju na širu turneju koja takođe uključuje posete Maleziji i Japanu, novinarima je rekao da bi želeo da Peking pomogne Vašingtonu u naporima da posreduje u mirovnim pregovorima o okončanju rata u Ukrajini koji traje više od tri godine. Napori američkog predsednika da posreduje u postizanju dogovora zasad nisu bili uspešni, mada je Tramp rekao da se nada da bi Si mogao da iskoristi svoj uticaj glavnog političkog i ekonomskog partner Putina kako bi se ruski lider doveo za pregovarački sto. Vašington je, pokazujući Trampovu frustraciju, ovog meseca uveo sankcije velikim ruskim naftnim kompanijama. Kinesko Ministarstvo spoljnih poslova navelo da se "protivi" tom potezu, uz ocenu da "nema osnovu u međunarodnom pravu". Tramp je u predsedničkom avionu (Air Force One) rekao da će se možda razmatrati kineska kupovina ruske nafte, ali je takođe dodao da Peking "veoma značajno" ograničava te isporuke, što izgleda upućuje na to da velike državne kineske naftne kompanije počinju da pauziraju uvoz ruske nafte. Denis Vajlder (Dennis Wilder), koji je bio visoki savetnik Bele kuće za Kinu u vreme predsednika Džordža Buša mlađeg (George W. Bush), rekao je za RSE da bi Peking mogao da učini više kako bi smanjio uvoz nafte iz Rusije, ali da je pesimističan da će razgovori u Južnoj Koreji rezultirati slabljenjem Sijeve podrške Putinu. "Tramp zaista nije vršio pritisak na Peking po tom pitanju zbog svojih drugih prioriteta sa Si Đinpingom", rekao je Vajlder. "Kina neće smanjiti svoju podršku ruskim ratnim naporima. Strateški, Si se svrstao uz Putina i to se neće promeniti." Prekid vatre u trgovinskom ratu?Besent je 26. oktobra izjavio da očekuje da će Kina nastaviti kupovinu američke soje, pošto su američki poljoprivrednici pretrpeli štetu, i da će odložiti nove kontrole retkih zemnih minerala, esencijalne grupe od 17 elemenata koji se nalaze u svemu, od baterija za električna vozila do pametnih telefona i vitalne odbrambene tehnologije. List Volstrit žurnal (The Wall Street Journal) je izvestio da je Vašington na pregovarački sto stavio odlaganje nove carine od 100 odsto koja bi trebalo da stupi na snagu 1. novembra, kao i smanjenje nameta od 20 odsto Kini zbog njene uloge u krizi s fentanilom u SAD za 10 odsto. Zauzvrat, od Kine bi se očekivalo da se obaveže na veću kontrolu izvoza takozvanih prekursorskih hemikalija koje se koriste za proizvodnju fentanila, za koji se smatra da je poslednjih godina izazvao stotine hiljada smrtnih slučajeva usled predoziranja drogom. Peking i Vašington bi takođe mogli da međusobno smanje lučke takse za brodove. Sari Arho Havren, saradnica u londonskom Kraljevskom institutu ujedinjenih službi (RUSI), rekla je za RSE da predloženi sporazum pred razgovore zvuči kao "sporazum o prekidu vatre" u trgovinskom ratu dve zemlje. Takav potez bi verovatno ublažio tenzije između dve najveće svetske ekonomije koje potresaju tržište, dok bi Kinu imala američke carine od oko 45 odsto, što je bliže carinama koje imaju drugi vodeći trgovinski partneri SAD. "I Vašington i Peking žele da kupe vreme", rekla je Arho Havren. "U širem smislu, trgovina predstavlja samo mali deo veće konfrontacije SAD i Kine." Hoće li Tramp i Si razgovarati o Tajvanu?Jedna od dugoročnih tačaka spoticanja između Pekinga i Vašingtona je Tajvan, koji ima demokratski izabranu vladu i prema kojem Kina ima pretenzije. Tramp je rekao da će Tajvan biti među temama o kojima će razgovarati sa Sijem. U skladu s dugogodišnjom politikom, Vašington sledi politiku "jedne Kine" koja priznaje vladu u Peking kao jedinu zakonitu u Kini i prihvata njegov stav da je Tajvan deo kineske teritorije, ali ne podržava tu tvrdnju. Ta politika predstavlja osnovu za takozvana "tri saopštenja" koja su pomogla uspostavljanju formalnih diplomatskih odnosa Pekinga i Vašingtona. SAD takođe obezbeđuju oružje za samoodbranu ostrva prema Zakonu o odnosima s Tajvanom. Tramp je tokom predizborne kampanje bio neodređen u pogledu svoje posvećenosti ostrvu i uveo je Tajpeju carine, pozivajući ga da više ulaže u sopstvenu odbranu i da u SAD premesti više proizvodnje svoje napredne industrije poluprovodnika. Pre sastanka, američki državni sekretar Marko Rubio (Marco) nastojao je da predupredi svaku ideju o ustupcima po pitanju Tajvana odbacivši ideju o odustajanju od Tajvana u okviru trgovinskog sporazuma s Kinom. "Ako su ljudi zabrinuti zbog toga da ćemo dobiti neki trgovinski sporazum ili da ćemo dobiti povoljan tretman u trgovini u zamenu za odustajanje od Tajvana, niko o tome ne razmišlja", rekao je novinarima u avionu na letu između Izraela i Katara. Vajlder, koji je informisao predsednika Džordža Buša o politici prema Kini, kaže da očekuje da će Si iskoristiti činjenicu da će Tramp stići umoran na bilateralni sastanak i da će pokušati da ga navede da odstupi od pažljivo nijansirane diplomatske linije SAD prema Tajvanu i Pekingu. "Obično sam davao predsedniku Bušu karticu koju bi mogao da izvadi tokom sastanaka kako bi imao savršeno formulaciju", rekao je Vajlder. "Ako kažete da se pridržavamo 'tri saopštenja' pre nego što kažete da se pridržavamo 'Zakona o odnosima sa Tajvanom', naginjete Pekingu u očima Tajpeja i Pekinga". Šta ako bude dogovora?Mnogo toga će zavisiti od toga šta će zapravo u Južnoj Koreji dogovoriti Tramp i Si. Dok su američki zvaničnici govorili o tome da Kina odloži svoja poslednja ograničenja u vezi sa retkim zemljanim elementima, nije jasno koliko će to trajati i da li bi to takođe uključivalo pauzu u vezi s drugim skupom ograničenja u vezi sa retkim zemljanim elementima koje je Peking najavio u aprilu. Tramp je rekao da planira da ode u Peking početkom 2026. kako bi se sastao sa Sijem i dodao da će posle toga uslediti recipročna poseta SAD kasnije te godine. Većina stručnjaka kaže da bi bilo koji sporazum postignut u Južnoj Koreji trebalo da se posmatra kao privremeni prekid vatre koji bi mogao da postavi temelje za dijalog na visokom nivou između dva lidera, iako će velike geopolitičke tenzije između dve zemlje biti teže rešiti. "Ovo je i dalje nadmetanje i dalje smo u nadmetanju s nultom sumom, barem na duži rok", rekao je Sung. "Kina verovatno neće popustiti ni u čemu što bi potkopalo njenu težnju ka statusu velike sile ili njene napore da stekne veći uticaj u međunarodnim odnosima."

Kada su u pitanju luksuzni standardi hotela i vila inače razasutih po crnomorskom skijalištu koje preferira ruska elita, ni ovaj obližnji kompleks na brdu čija se gradnja privodi kraju nije ništa neobično. Osim ljudi koji to finansiraju. Kompleks zgrada i terasastog pejzaža smješten je na padini iznad skromnijih kuća, izvan sela Krasna Poljana. Uključuje glavnu kuću površine 3.000 kvadratnih metara koja, prema arhitektonskim planovima, sadrži bazen, saunu, fitness sobu, bar, kino, kamin sobu s velikim klavirom, dvije spavaće sobe za gosta i glavnu spavaću sobu, između ostalih sadržaja. Na parceli od 10 hektara nalaze se i tri kućice za goste, svaka površine 700 kvadratnih metara, svaka s bazenom, kupatilom, trpezarijom i četiri spavaće sobe. Tu je i sigurnosni sistem: čelična ograda otporna na eksplozije visoka 2,5 metra; šest stražarskih mjesta na perimetru, skladište oružja, sistem za suzbijanje dronova, detektori metala i rendgenskih zraka, termovizijske kamere, pa čak i "sredstva za praćenje radijacijskog okruženja i neinvazivno automatsko otkrivanje radioaktivnih i nuklearnih materijala". Glavni investitori iza kompleksa, koji se nalazi oko 2 kilometra od samog skijališta, a za koji snimci dronova i satelitski snimci sugeriraju da je u završnoj fazi, su politički povezani Bjelorusi, mnogi s direktnim vezama s užim krugom autoritarnog lidera Aleksandra Lukašenka. To pokazuju nalazi grupe novinskih organizacija, uključujući i Bjeloruski servis Radija Slobodna Evropa (RSE). U grupi medija koja je istraživala slučaj su Bjeloruski istražni centar, kolektiv novinara u egzilu, kao i ruski medij Važnije Istorije, ukrajinski projekat Slidstvo.Info i Projekat za izvještavanje o organizovanom kriminalu i korupciji. BelPol, grupa sastavljena od bivših bjeloruskih sigurnosnih zvaničnika, i dvije hakersko-aktivističke grupe KibOrg i CyberPartisans, takođe su pomogle u istrazi. Stil gradnje nije bio drugačiji od luksuznih planinskih kuća koje se nalaze na skijaškim stazama i planinama Francuske i Švicarske, prema riječima Pavla Radčenka, bjeloruskog dizajnera interijera. "Ovdje se ne štedi", rekao je Bjeloruskom istražnom centru, poznatom po akronimu BIC. "To jest, sve sobe su što je moguće veće kako bi zadovoljile sve želje i potrebe osobe. Da su još veće, jednostavno bi ih bilo jako nezgodno koristiti." Igralište za rusku skijašku elituSmješteno u planinama istočno od Crnog mora, odmaralište Krasna Poljana dugo je bilo omiljeno mjesto ruske elite koja se bavi zabavama i skijanjem, posebno zato što su zapadne sankcije učinile skijanje na glamuroznim mjestima evropskih Alpa problematičnijim. Regija je doživjela poplavu novca i investicija prije nego što je Rusija bila domaćin Zimskih olimpijskih igara u Sočiju 2014. godine. Poslovni interesi povezani s Kremljem, uključujući neke od prijatelja iz djetinjstva predsjednika Vladimira Putina, stekli su ogromne ugovore za izgradnju cesta i druge infrastrukture, a da ne spominjemo brojne projekte nekretnina. Sam Lukašenko je skijao u Krasnoj Poljani; 2021. godine bio je Putinov gost, i njih dvojica su zajedno skijali na zimskim padinama, a vozili su i motorne sanke. U novije vrijeme, Bjelorusi povezani s Lukašenkom profitirali su od razvoja u regiji. Dokazi o izgradnji odmarališnog kompleksa, moguće povezanog s Lukašenkom, u blizini Krasne Poljane prvi put su se pojavili početkom 2024. godine kroz izvještavanje BelPola i poljskog TV kanala Belsat. Prema evidenciji o vlasništvu nad zemljištem koju je dobila BIC, parcela od 10 hektara ranije je pripadala vladi Bjelorusije. Lukašenko je 2021. godine potpisao neobjavljenu naredbu o prodaji zemljišta privatnoj ruskoj kompaniji pod nazivom Complex-Invest za skoro 13 miliona dolara, prema evidenciji koja je podijeljena sa RSE. Međutim, šest mjeseci kasnije, procijenjena vrijednost je prepolovljena - na 6,4 miliona dolara - prema bankovnim dokumentima koje je dostavio Complex-Invest dok je tražio novo finansiranje za projekat. Registrovana u Moskvi, vlasnica Complex-Investa, navedena kao vlasnik, bila je penzionisana Bjeloruskinja po imenu Jelena Borčeva. Ona je snaha bjeloruskog biznismena Uladzimira Japrinceva, dugogodišnjeg saveznika Lukašenka. U julu 2023. godine, generalni direktor kompanije Complex-Invest, Alyaksey Prudnikov, pozvan je na ispitivanje od strane Ruske federalne poreske službe. Nije bilo jasno zašto je tačno pozvan. Prema dokumentima koje je BIC vidio, Prudnikov je istražiteljima rekao da je finansiranje kompanije uglavnom bilo u obliku bankarskih kredita i sličnih zaduživanja. Oko šest mjeseci kasnije, u februaru 2024. godine, prema dokumentima korporativnog registra, vlasništvo nad kompanijom je preneseno na Aleksandra Romanovskog, koji je prethodno radio za Lukašenkovu predsjedničku službu tjelohranitelja. Lukašenkov uži krugNa vlasti od 1994. godine, Lukašenko vlada Bjelorusijom kao jedinstveni, neprikosnoveni vođa, orkestrirajući izbore koje vanjski posmatrači nazivaju lažnim i gradeći sistem nadzora policijske države zasnovan na sigurnosnim službama koje guše neslaganje. Pod strogim sankcijama i izolovana od Zapada, Lukašenkova vlada se oslanjala na Rusiju prije svega za trgovinsku i ekonomsku podršku. Njeni vodeći izvozni proizvodi uključuju rafinirane naftne proizvode – rafinirane od subvencioniranog uvoza ruske nafte – kao i poljoprivredni izvoz, poput mliječnih proizvoda i gnojiva. Među njegovim najbližim saveznicima koji su imali koristi tokom godina je Viktor Šejman, bivši generalni tužilac. Šejmana su zapadne vlade sankcionisale zbog njegovih veza sa Lukašenkom, a posljednji put od strane Sjedinjenih Američkih Država u maju 2022. godine zbog "teških kršenja ljudskih prava". Njegova supruga i odrasli sin takođe su pogođeni zabranom izdavanja viza. Šejman i najmanje pet drugih pojedinaca i kompanija investirali su u projekat Krasna Poljana. Prema dokumentima koje je BIC dobio, glavni kreditor ili investitor u projekat je Regionalni Paradak, kompanija registrovana u Bjelorusiji koja ima veze sa Šejmanom. Paradakova privatna sigurnosna kompanija, pod nazivom Gardservice, posudila je Complex-Investu oko 6 miliona dolara. Andrej Svirjdau, bivši Šejmanov zamjenik, posudio je još 1,5 miliona dolara putem kompanije Rostumel Holding Limited sa sjedištem na Kipru. Svirjdau je takođe direktor poslovne grupe koju kontroliše Šejman pod nazivom Vektor Capital Group, a koja je povezana sa shemom izbjegavanja sankcija koja uključuje velikog bjeloruskog proizvođača gnojiva. Romanovski, bivši tjelohranitelj, posudio je Complex-Investu 4 miliona dolara u pet odvojenih kreditnih ugovora, nakon što je kompanija prebačena na njegovo ime. Izvorni izvor Romanovskog sredstava nije jasan. Drugi kreditor je ruska kompanija koju je osnovao sin bivšeg šefa Lukašenkovog kabineta. Kompanija pod nazivom MRIS Group posudila je Complex-Investu skoro 500.000 dolara. Najveći kreditor, međutim, bila je kineska kompanija pod nazivom Winshun Trade Limited, čiji su vlasnici takođe bili blisko povezani sa Šeimanom. Kompanija, koja je navodno bila uključena u neobičnu šemu izbjegavanja sankcija i krijumčarenja pilećih nogu u Kinu, posudila je Complex-Investu više od 10 miliona dolara. Complex-Invest nije odgovorio na e-mailove i telefonske pozive BIC-a u kojima se tražio komentar o projektu i njegovom finansiranju. Nijedan od ostalih subjekata navedenih kao kreditori za Complex-Invest nije odgovorio na zahtjeve za komentar.

Uragan Melisa, jedan od najmoćnijih atlantskih uragana ikad zabilježenih, pogodio je Jamajku, a potom Kubu i druga okolna ostrva. Poplavio je gradove, uništavao kuće, infrastrukturu i prekinuo struju za brojna domaćinstva. Zvaničnici zbrajaju štete i provjeravaju informacije o povrijeđenom stanovništvu i eventualnim smrtnim slučajevima.

Sundet Pernebek se prošle godine preselio u Rusiju zbog dobro plaćenog posla koji bi mu omogućio da plati vjenčanje. Ali u maju, 26-godišnji Kazahstanac našao se na listi stranaca poginulih dok su se borili za Rusiju u skoro četverogodišnjem ratu u Ukrajini. Njegovo ime objavio je ukrajinski državni projekt "Želim živjeti", koji identifikuje strane borce na ruskoj strani. "Otprilike pet ili šest mjeseci nakon što je moj sin otišao u Rusiju, redovno je zvao svoju majku", rekao je njegov otac Bauyrzhan za Kazahstanski servis Radija Slobodna Evropa. "Tokom posljednjeg poziva rekao je: 'Idem raditi u šumovito područje na 10 dana, tamo je loš signal, pa se ne brinite ako se ne javim'. Nikad se više nije javio." Roditelji su kontaktirali Ambasadu Kazahstana u Moskvi da im pomogne da ga pronađu, ali nisu dobili odgovore. Kažu da mu je ponuđen dobro plaćen posao u Rusiji, ali ne znaju kako je završio u Ukrajini. Otac kaže da su održali simboličnu sahranu za sina, ali da neće prestati da ga traži. "Molili smo za njega, održali sahranu", rekao je. "Ali dok ga ne vidim svojim očima i ne sahranim ga sam, neću prestati da ga tražim." Prema ukrajinskom projektu "Želim živjeti", vjeruje se da je Pernebek među stotinama ljudi iz srednje Azije koji su poginuli ili nestali otkako je Rusija 2022. pokrenula invaziju na Ukrajinu. Na listi su više od 400 Tadžika, skoro 300 Kazahstanaca, preko 100 Uzbekistanca te desetine Turkmena i Kirgiza. Hiljade muškaraca iz srednje Azije navodno su se pridružile ruskim snagama u Ukrajini. Neki su privučeni ponudama dobro plaćenih poslova, dok su drugi – uglavnom zatvorenici – prisiljeni da se pridruže ruskoj vojsci. Tačan broj boraca iz srednje Azije nije poznat, ali projekt "Želim živjeti" procjenjuje da je najmanje 3.000 muškaraca otišlo da se bori u Ukrajinu. Kažu da je stvarni broj vjerovatno mnogo veći. Podaci dolaze iz izvještaja s bojišta, ispitivanja zarobljenika i molbi porodica koje traže nestale. Radio Slobodna Evropa nije mogao nezavisno potvrditi imena i brojke koje je objavio projekt. "Lista nije potpuna", rekao je portparol projekta Vitalij Matvijenko. "Stvarni broj poginulih ili nestalih Kazahstanaca vjerovatno je višestruko veći." "Samo iz Kazahstana mjesečno primimo više od 50 zahtjeva od porodica koje traže svoje rođake", dodao je. Stručnjaci kažu da su siromaštvo, nedostatak radnih mjesta u srednjoj Aziji i uspješna ruska propaganda glavni razlozi zbog kojih se ljudi iz tog regiona pridružuju ruskom ratu. "Neki ljudi su pod uticajem ruske propagande. Gledaju rusku televiziju i vjeruju da se bore za plemenit cilj", rekao je kazahstanski vojni analitičar Ermek Seitbattalov za Radio Slobodna Evropa. "Drugi su jednostavno prevareni obećanjima o visokoj plati ili ruskom državljanstvu." Seitbattalov je dodao da zbog nezaposlenosti i niskih plata, ruski regruteri lako pronalaze ljude iz srednje Azije koji su očajni da prehrane porodicu. "Otvorite bilo koji sajt za zapošljavanje i vidite oglase za posao u Sibiru, Irkutsku ili na Dalekom istoku – visoke plate, lagan posao. Iza nekih od tih oglasa kriju se vojni regruteri koji šalju ljude na ratište", rekao je. Akbar Qurbonov, 23-godišnji radnik migrant iz Uzbekistana, rekao je da je potpisao ugovor za dobro plaćen posao vozača u ruskoj oblasti Rostov-na-Donu, koja graniči s Ukrajinom. U video snimku koji je dobio Radio Slobodna Evropa, Qurbonov kaže da je kasnije shvatio da je ugovor zapravo bio pristupanje ruskoj vojsci, te da je završio u istočnoj ukrajinskoj regiji Luhansk, koja je uglavnom pod kontrolom ruskih snaga. Na snimku moli uzbekistanske vlasti da mu pomognu da se vrati kući. Radio Slobodna Evropa nije mogao nezavisno potvrditi njegove tvrdnje. Qurbonovova majka, Ruzigul Boboeva, rekla je da je tražila pomoć od uzbekistanskih vlasti da vrate njenog sina iz Ukrajine, ali da nije dobila značajnu podršku. Moskva je također regrutovala stotine ljudi iz srednje Azije iz zatvora, pritvorskih centara i centara za migrante širom Rusije. Vlade srednjoazijskih zemalja više puta su upozorile svoje građane da ne učestvuju u vojnim sukobima u inostranstvu, što je krivično djelo koje se kažnjava dugotrajnim zatvorskim kaznama. Međutim, samo mali broj slučajeva je dosad stigao do suda.

Dvije male bijele figure vide se kako trče preko mutnog crno-bijelog ekrana. Nekoliko trenutaka kasnije, treća osoba prilazi iz suprotnog smjera – a kroz slušalice operatera drona čuje se glas koji ih upozorava. Ukrajinski graničar spriječio je ilegalan prelazak u Rumuniju. U nedavnim razgovorima s pripadnicima granične jedinice i muškarcem koji je uspio pobjeći iz zemlje, novinari Current Time-a prikazali su kako je mobilizacijska kriza u Ukrajini potaknula kriminalne aktivnosti na zapadnim granicama. Graničari kažu da muškarci koji žele izbjeći vojnu službu plaćaju do 15.000 dolara krijumčarskim grupama koje angažuju lokalnu djecu kao vodiče – i da se ljudi hapse gotovo svakodnevno. "Izmišljaju razne izgovore", kaže Vitalij, graničar, dok vozi ekipu Current Time-a blizu granice s Rumunijom. "Na primjer… 'Došao sam da uživam u prirodi'." Nije želio reći koliko je ljudi uhvatio. Ukrajina je zabranila muškarcima do 60 godina da napuštaju zemlju nakon početka ruske invazije u februaru 2022., iako su nedavno ublažena pravila za one između 18 i 22 godine. Podaci koje su ukrajinski zakonodavci objavili u maju pokazuju da je 45.000 muškaraca ilegalno napustilo zemlju od početka zabrane. Mnogi od njih izbjegavaju regrutaciju, što je sve veći problem dok Ukrajina pokušava popuniti redove svoje vojske. Ali muškarac s kojim je Current Time razgovarao putem interneta, a koji je želio ostati anoniman zbog privatnosti i sigurnosti, imao je drugačiju priču. Pridružio se padobranskoj jedinici prije pet godina, nadajući se da će ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski uspjeti postići dogovoreno okončanje sukoba s ruskim i proruskim snagama u istočnom Donbasu, gdje je od 2014. godine, otkako je Moskva potaknula separatizam, poginulo oko 13.000 ljudi. "Tada se činilo da sve ide ka kraju. Zelenski je došao na vlast [2019.] i obećao da će sklopiti dogovor čak i s đavlom ako to donese mir", rekao je. "Kad je počeo (u punom obimu) rat, shvatio sam da imam tri izbora: invaliditet, psihičke probleme ili smrt. Ali onda se pojavila još jedna opcija – dezertiranje." Nakon što je napustio svoju jedinicu, otišao je prema granici s Rumunijom i neko vrijeme se skrivao u iznajmljenoj kući na ukrajinskoj strani dok krijumčari nisu došli po njega. "Jedne noći su me pokupili autom. Odvezli su me do granice. Rijeka Tisa – koja čini dio granice na zapadu Ukrajine – bila je doslovno 15 metara ispred mene", rekao je. "Tu je bila – sloboda. Istrčao sam i malo zaplivao. Bilo je oko 30 metara plivanja i bio sam na rumunskoj strani." Vitalij, bivši vozač hitne pomoći u pograničnom području regije Černivci, rekao je da donekle razumije ljude koji žele pobjeći – ali da je njegov posao da ih zaustavi. Graničari koriste dronove i skrivene automatske kamere kako bi nadzirali šume i kukuruzna polja u ovom području. Većina pokušaja prelaska granice dešava se noću. Osim rijeke, tu je i ograda s bodljikavom žicom – ali ona ne sprječava uvijek ljude da prođu. "Ponekad bace podmetač ili vreće za spavanje preko vrha pa se popnu", rekao je Jurij, drugi graničar, za Current Time, televizijsku i digitalnu mrežu na ruskom jeziku koju vodi Radio Slobodna Evropa. Bilo je čak slučajeva da su ljudi donosili ljestve, dodao je. Osobe koje budu uhvaćene u pokušaju ilegalnog prelaska granice mogu biti kažnjene novčano i odvedene u regrutni centar. Krijumčari mogu dobiti do devet godina zatvora, ali to se ne odnosi na djecu vodiče koje često angažuju. "Njihov osnovni zadatak je završna dionica, 3 do 5 kilometara. Formiraju grupe od tri do osam ljudi. Vode ih malim stazama jer dobro poznaju pogranično područje", rekao je Kostjantin Lesnik, viši oficir granične jedinice u regiji Černivci. Igra mačke i miša na zapadnim granicama Ukrajine pokazuje koliko je ratni napor Kijeva otežan zbog nedostatka vojnika. Desetine hiljada ukrajinskih vojnika su poginule, a stotine hiljada ranjene tokom ruske potpune invazije. Dezertiranje i samovoljno napuštanje jedinica (AWOL) ostavljaju ozbiljne posljedice – prema podacima Tužilaštva koje je objavila Ukrayinska Pravda, u prvim mjesecima 2025. pokrenuto je više od 110.000 istraga zbog AWOL-a, što je više od polovine ukupnog broja od početka invazije. Također je otvoreno više od 50.000 slučajeva dezertiranja od februara 2022. Bijeg od regrutacije ukazuje i na problem slabog odziva, koji je ponekad doveo do toga da se muškarci doslovno odvode s ulice. Samo ovog mjeseca, pripadnici vojske i policije koji su navodno učestvovali u mobilizaciji osumnjičeni su za nasilje nad muškarcima vojne dobi. Dana 15. oktobra, vojnici su uhapšeni u Ternopilu, na zapadu Ukrajine, i protiv njih se vodi istraga zbog otmice i pljačke, nakon što su navodno pokušali iznuditi novac od civila i ranjenih vojnika. Dva dana kasnije, dvojica policajaca u Kijevu navodno su pretukla muškarca ispred regrutnog centra. Otpor prema regrutaciji uglavnom je potaknut izvještajima o korupciji u regrutnim uredima i činjenicom da dobro povezani pojedinci pronalaze legalne načine da izbjegnu poziv. Kontroverzni zakon o mobilizaciji uveden je 2024. godine kako bi se povećao broj vojnika. Također prošle godine, istrage su otkrile da su neki državni službenici izbjegli vojnu službu lažno tvrdeći da imaju invaliditet. "Uništili smo mobilizaciju svojim pristupom", rekao je ratni veteran i pravnik Oleh Simoroz za Ukrajinski servis Radija Slobodna Evropa. "Ljude odvraćamo od toga da idu služiti u vojsku." (Napisao Ray Furlong na osnovu izvještavanja Borysa Sachalka i Serhiya Dykuna iz Current Time. Ukrajinski servis Radija Slobodna Evropa doprinio ovom izvještaju.)

Sve više ruskih regiona naglo smanjuje bonuse za potpisivanje ugovora za muškarce koji se dobrovoljno prijavljuju za borbe u Ukrajini, što ističe i budžetske probleme usled posrnule ruske privrede, kao i promenu prioriteta u ljudstvu za vojsku. Poslednjih nedelja, najmanje osam regiona – uglavnom u centralnom regionu Volge, ali i u prostranom subarktičkom regionu Jamal-Nenec – smanjilo je isplate muškarcima koji potpisuju ugovore o pridruživanju oružanim snagama. To takođe uključuje Samarsku oblast, gde novi dobrovoljci – poznati kao "kontraktniki" (vojnici pod ugovorom) – sada dobijaju samo 400.000 rubalja (4.300 evra) prilikom prijave, pošto su u januaru dobijali rekordnih 3,6 miliona rubalja. S procenama da je broj mrtvih i ranjenih sada veći od milion, Rusija je održala svoj rat protiv Ukrajine – koji je u 45. mesecu – zahvaljući mešovitom sistemu mobilizacije i regrutovanja. Sistem regrutovanja oslanjao se na kombinaciju federalnih isplata – od Ministarstva odbrane – i isplata regionalnih vlada kojima je naređeno da ispune određene kvote. U nekim slučajevima, pojedini gradovi ili mesta su doprineli bonusima za potpisivanje ugovora. Dobrovoljce su privukle izuzetno visoke plate i bonusi za potpisivanje ugovora, plus u slučaju smrti velikodušne naknade udovicama i preživelim članovima porodice. U nekim regionima, ukupan iznos novca koji novi dobrovoljci primaju prelazi godišnju platu. Taj priliv novca omogućio je komandantima i političkim liderima da izbegnu još jednu nepopularnu mobilizaciju, poput one iz septembra 2022. Takođe je iscrpeo privrede siromašnijih regiona daleko od bogatijih gradova Moskve i Sankt Peterburga. 'Posao za prave muškarce'U regionu Volge u Tatarstanu, koji je imao jednu od najvećih stopa žrtava od svih ruskih regiona, isplate su ove godine naglo smanjene: sa 2,7 miliona rubalja na 400.000 rubalja. Bonus od 400.000 rubalja – što je minimalni iznos koji nalažu federalne vlasti – uvećan je jednakim iznosom od strane Ministarstva odbrane, navodi se u oglasima na sajtovima regionalne novinske agencije i drugih državnih medija. U Baškortostanu, još jednom centralnom regionu koji je imao nesrazmerno visoke stope žrtava, bonus za potpisivanje ugovora od 1,6 miliona rubalja smanjen je za 600.000 rubalja. Mari El, mali i siromašna republike na Volgi, na početku ove godine je zahvaljući potezima vlasti bila jedan od regiona s najvišim isplatama u zemlji, nudeći bonuse za potpisivanje ugovora od 2,6 miliona rubalja. Zvanični podaci su pokazali da je region uspeo da privuče 1.300 muškaraca u prvih šest meseci 2025. Sada su bonusi pali na 400.000 rubalja. Mihail Deljagin, poslanik koji je član parlamentarnog odbora za ekonomsku politiku, rekao je da su smanjenja verovatno posledica smanjenja transfera iz državnog budžeta. "To je rezultat politika Ministarstva finansija... koje iscrpljuju zemlju, uključujući bogate regione poput Baškortostana", rekao je za RTVi u junu. Kampanje Ministarstva odbrane – na bilbordima, društvenim mrežama, oglasnim tablama za posao – snažno su isticale finansijske koristi od prijavljivanja za borbe u Ukrajini. U nekim slučajevima, oglasi su posebno bili usmereni na ljude s finansijskim poteškoćama. "Ugovor s kojim počinje finansijska stabilnost", pisalo je na jednom plakatu za regrutovanje koji je kružio u krajnjem severnom regionu Jamal-Nenec. "'Posao za prave muškarce': instant novac, instant isplate", rekao je Ivan Čuviljajev, koji radi u antiratnoj aktivističkoj organizaciji čije se ime otprilike prevodi kao Izgubi se ili Prošetaj. "Jasno je da su ciljna publika oni s mikrokreditima i zajmovima; oni koji su izgubili posao; oni koji ne mogu da priušte stan, automobil ili izdržavanje deteta", rekao je on. "Ili smo imali slučajeve gde se nečija majka razbolela, provela šest meseci umirući i potrošila sav novac prvo na lečenje, pa na sahranu. Posle toga, nemaju ušteđevinu, nemaju novac, apsolutno ništa. Samo oglas (za regrutaciju) ubačen u njihovo poštansko sanduče", rekao je on. Profitabilno dobrovoljno prijavljivanjeKada je Putin u septembru 2022. godine, sedam meseci posle pokretanja invazije na Ukrajinu, najavio mobilizaciju opštih rezervi, taj potez je šokirao Ruse, pošto su mnogi verovali da će rat brzo biti okončan. Stotine hiljada ljudi otišle su iz zemlje, bežeći ka Kavkazu, Centralnoj Aziji, Turskoj i drugim destinacijama. Posle toga, zvaničnici su smislili mešoviti sistem regrutovanja, koristeći savezne i lokalne budžete, kako bi dobrovoljno prijavljivanje za borbu bilo profitabilno. Pribegli su i drugim metodama. Na primer, regruti koji služe obaveznu jednogodišnju vojnu službu ne smeju biti slati u borbu ili van zemlje. Međutim, komandanti i regruteri su primoravali – neki kažu i prisiljavali – regrute da potpišu ugovore posle samo nekoliko meseci osnovne obuke. "Regrutacija u suštini postaje glavni izvor ugovorne vojne službe", rekao je Čuviljajev. U skorije vreme, poslanici su promenili pravila za sprovođenje dvogodišnjih regrutacija, pooštrivši neke propise i uklonivši neka široko korišćena i zloupotrebljena izuzeća. Ne smanjuju svi regioni bonuse za potpisivanje ugovora. Voronješka, Altajska i Tambovska oblast su najavile povećanje jednokratnih isplata. A na nekim lokacijama, kampanje regrutacije podsećaju na prodajne prezentacije za automobile ili kućne aparate. Na primer, u sibirskom regionu Tjumen, vlasti su saopštile da nude nove bonuse za potpisivanje ugovora od 3,4 miliona rubalja, ali samo ako se ugovori potpišu pre 30. novembra. Slični vremenski ograničeni podsticaji su takođe ponuđeni u Hanti-Mansijsku, Tuli, pa čak i u Moskovskoj oblasti, obećavajući novim dobrovoljcima veće isplate ako se ugovori potpišu pre kraja godine. Ukupno, rekao je Janis Kluge, stručnjak Nemačkog instituta za međunarodne i bezbednosne poslove koji je pažljivo pratio podatke o regrutaciji, Rusija je potrošila oko četiri milijarde dolara na bonuse za potpisivanje ugovora u prvoj polovini 2025. godine. Ukupna potrošnja na bonuse za regrutaciju verovatno će premašiti 10 milijardi dolara za celu godinu, predvideo je on. Usporavanje ratne privredePosle više od tri godine snažnog rasta, ruska ekonomija pokazuje ozbiljne znake naprezanja, delom zbog inflacije izazvane visokim platama, koje su zauzvrat uzrokovane nedostatkom radne snage pošto su muškarci namamljeni da se bore u Ukrajini. To se sada menja i kreatori fiskalne i monetarne politike predviđaju naglo usporavanje. Federalna vlada je pozvala na povećanje poreza na dodatu vrednost na nacionalnom nivou kako bi budžet držao pod kontrolom, uz istovremeno održavanje visokog nivoa ratne potrošnje. Regionalno, pad takođe pogađa lokalne zvaničnike, opterećuje budžete i primorava vlasti da traže uštede – uključujući smanjenje nekih bonusa za ugovore. Artjom Kliga, advokat nevladinog Pokreta prigovarača savesti, rekao je da su regioni koji su nudili iznadprosečne bonuse za potpisivanje ugovora na neki način bili eksperimenti, pošto su se kreatori politike igrali s načinima da privuku dobrovoljce. "Zaključili su da plaćanje velikih iznosa nije posebno isplativo i odlučili su da prekinu ove eksperimente u nekim regionima", rekao je Kliga. "Planiranje saveznog budžeta za sledeću godinu takođe je verovatno odigralo ulogu. Već je jasno da će to biti veliki neuspeh."

Tokom godina političkih neuspeha i bez većeg pomaka na ukrajinskom frontu, demonstranti širom sveta su koristili umetnost, a u nekim slučajevima i vandalizam ispred ruskih ambasada, kako bi stavili do znanja šta osećaju povodom invazije Kremlja na Ukrajinu.

Protivnici vladajuće stranke u Gruziji protestovali su u Tbilisiju 26. oktobra, obeležavajući godinu dana od parlamentarnih izbora za koje su međunarodni posmatrači rekli da su bili ozbiljno kompromitovani. Odluka stranke Gruzijski san da ubrzo nakon izbora obustavi pregovore o pristupanju EU pokrenula je talas protesta koji traju bez prekida više od 330 data. (Gruzijski servis Radija Slobodna Evropa)

Gotovo 13.000 iranskih kompanija registrovano je u Gruziji -- na samo nekoliko adresa -- što izaziva zabrinutost da bi Teheran mogao koristiti ovu zemlju Južnog Kavkaza kako bi zaobišao međunarodne sankcije. Iranske kompanije registrovane u Gruziji bave se svime, od građevinarstva i logistike do ugostiteljstva, a tu su čak i noćni klubovi, prema javnim evidencijama u koje je imao uvid Gruzijski servis Radija Slobodna Evropa (RSE). Broj iranskih kompanija registrovanih u Gruziji naglo je porastao u posljednjoj deceniji, što se poklopilo s uvođenjem međunarodnih sankcija Islamskoj republici zbog njenog spornog nuklearnog programa. Mjere ograničavaju strane pojedince, kompanije i vlade u slanju ili primanju sredstava iz Irana. Prekršioci mogu biti podvrgnuti strogim kaznama, pa čak i krivičnom gonjenju. U julu je gruzijska nevladina organizacija Civic IDEA objavila istragu u kojoj je optužila vladajuću stranku Gruzijski san da je dozvolila iranskim preduzećima - od kojih su neka povezana s iranskim oružanim snagama - da koriste Gruziju kao "stratešku tranzitnu tačku" za zaobilaženje međunarodnih sankcija i usmjeravanje novca nazad u Teheran. Gruzijske vlasti nisu odgovorile na zahtjev RSE-a za komentar. Trgovina, sankcije i atraktivnost GruzijePrema javnim evidencijama, od juna 2025. godine, u Gruziji je registrovano više od 12.800 iranskih preduzeća. Gotovo sva su u potpunosti u iranskom vlasništvu. Tačan broj iranskih kompanija koje još uvijek posluju u Gruziji nije jasan. Iranske kompanije postale su aktivne u Gruziji početkom 2009. godine. Došlo je do porasta broja registracija iranskih kompanija u Gruziji od 2012. do 2019. godine, što se preklapa s primjenom strogih međunarodnih sankcija Teheranu. U to vrijeme, medijski izvještaji povezivali su neke od iranskih kompanija sa Korpusom islamske revolucionarne garde (IRGC) koji su SAD obilježile - moćnom granom iranskih oružanih snaga koja igra značajnu ulogu u ekonomiji - sugerirajući da su ova preduzeća Teheranu nudila indirektan pristup zapadnim tržištima. Gruzija je pooštrila bankarska pravila za Irance i privremeno obustavila bezvizni režim putovanja. Međutim, iranske investicije u Gruziji ponovo su porasle nakon nuklearnog sporazuma između Teherana i svjetskih sila iz 2015. godine, posebno u nekretninama, transportu i građevinarstvu. Odluka Washingtona da ponovo uvede teške sankcije Teheranu 2018. godine nije mnogo uticala na obeshrabrivanje iranskih investicija u Gruziji. Iranske investicije su se poklopile sa rastućom trgovinom izmežu Tbilisija i Teherana. Između 2022. i 2024. godine, bilateralna trgovina porasla je za 23 posto. Uvoz iz Irana iznosio je oko 30 miliona dolara u 2024. godini, uglavnom poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. U određenim sektorima, Iran drži značajan udio u domaćoj ponudi Gruzije, čineći 13 posto uvoza maslaca, 45 posto grožđica i 85 posto hurmi. Vrijednost uvoza iranske nafte i petrohemijskih proizvoda gotovo se utrostručila sa 683.000 dolara u 2020. na oko 2 miliona dolara u 2024. godini. Čini se da ove godine nije došlo do usporavanja ovog uvoza, uprkos upozorenju američkog Donalda Trumpa u maju da će se svaka zemlja koja trguje iranskom naftom suočiti sa sekundarnim sankcijama. Javno dostupne iranske trgovinske web stranice i konsultantske kuće otvoreno podstiču biznismene da registruju kompanije u Gruziji, posebno u blizini luka, kako bi smanjili troškove i preusmjerili izvoz. Neki čak opisuju strategije za rebrendiranje iranske robe kao "Proizvedeno u Gruziji" prije nego što je isporuče na zapadna tržišta. Sumnjive adresePrema službenim podacima, hiljade iranskih preduzeća u Gruziji registrovane su na samo nekoliko adresa, uključujući glavni grad Tbilisi, kao i u nekoliko udaljenih sela. Skoro 700 iranskih kompanija registrovano je u jednoj stambenoj zgradi u Tbilisiju bez ikakvih tragova aktivnosti na licu mjesta. Navedene aktivnosti preduzeća kreću se od logistike i turizma do nakita, stočarstva i informacionih tehnologija, iako ne postoje fizički dokazi o postojanju ovih preduzeća. Sličan obrazac se javlja u Dunta, udaljenom selu sa oko 100 stanovnika u zapadnoj Gruziji, gdje je registrovano otprilike 800 iranskih firmi. Mnoge od tih kompanija se bave teretnim transportom, a neke dobijaju i međunarodne dozvole za teretni prevoz od vlasti, prema javnim evidencijama. U međuvremenu, više od 800 iranskih kompanija registrovano je u Untsa, selu sa oko 300 stanovnika u jugozapadnoj Gruziji. Javni podaci pokazuju da su adrese u selu koristili ruski migranti koji su željeli iskoristiti povoljan poreski režim Gruzije. Iranske firme su takođe osigurale ugovore s gruzijskim državom. Qafrina LLC, registrovana 2018. godine i u vlasništvu iranskog državljanina Farzada Nourija, prodala je CCTV sisteme Nacionalnoj banci Gruzije, sudovima u zapadnom gradu Kutaisiju i Gradskoj vijećnici Tbilisija, prema tenderskim dokumentima. Druga kompanija u iranskom vlasništvu, Geo Tech, isporučivala je higijenske proizvode - uključujući toaletni papir - Ministarstvu odbrane, Gruzijskim željeznicama, transportnoj kompaniji u Tbilisiju i nekoliko javnih institucija.

U podnožju rumunskih planina Fagaraš, prostrana hemijska fabrika, osnovana 1938. godine, dijelom od oružanog giganta Rheinmetalla za proizvodnju baruta za nacističku Njemačku, stoji zahrđala i nekorištena. Sada se vraća njemački Rheinmetall. Njemačka kompanija za proizvodnju naoružanja planira izgraditi fabriku baruta, za koju se lokalno stanovništvo nada da će oživjeti Viktoriju, grad u centralnoj transilvanijskoj regiji. Planovi za fabriku baruta u Viktoriji, vrijednu 535 miliona eura (626 miliona dolara), dolaze usred masovne kampanje ponovnog naoružavanja koja dolazi iz Brisela, kako bi se pomoglo Ukrajini u borbi protiv Rusije. Plan ReArm Europe omogućio je da se u nekoliko industrijskih gradova širom Evrope ulože stotine miliona eura, u prenaoružavanje vojski zemalja evropskog bloka. Rumunija će iz fonda dobiti oko 16,7 milijardi eura (19,4 milijarde dolara), uglavnom za projekte reindustrijalizacije usmjerene na odbranu. Ioan Muntean je radio 50 godina u sada napuštenom hemijskom kompleksu Viktorija. Dok se probija kroz svoje bivše radno mjesto, on sažima njegovu složenu historiju kroz Drugi svjetski rat u jednoj rečenici. "Do 1944. godine ovdje su radili ruski zarobljenici, a zatim od 1944. godine ovdje su radili njemački zarobljenici." Nakon što je Rumunija promijenila stranu pred kraj tog rata, zemlju su okupirale sovjetske trupe, a fabrika Viktorija postala je "Staljinov hemijski pogon" sve do ubrzo nakon smrti sovjetskog vladara 1953. godine. Pod rumunskim komunističkim diktatorom Nikolaem Čaušeskuom, tvornica Viktorija proizvodila je metanol i formaldehid, između ostalih industrijskih proizvoda. Fabrika je zapošljavala oko 2.700 ljudi tokom 1950-ih, ali je počela polako opadati tokom kasne komunističke ere, što se ubrzalo nakon revolucije 1989. godine u kojoj je svrgnut Čaušesku. Muntean pruža ruku da dodirne neke od poznatih cijevi tihe fabrike. "Sve ovo znam napamet", kaže, "znam ih iznutra i izvana." Nakon što se popeo na platformu na jednoj od kula fabrike, bivši radnik pokazuje različite komponente fabrike koje polako tonu pod korovom. Iza fabričkog kruga, iznad drveća se vidi Viktorija, radnički grad koji je izgrađen oko fabrike. Broj stanovnika Viktorije je naglo opao, otprilike u skladu sa padom proizvodnje fabrike. Sa 10.000 u 1992. godini, broj stanovnika je pao na samo 6.500 u 2021. godini. U urednim, ali praznim ulicama Viktorije, lokalni stanovnik Doru Čioata kaže da su "krajem 1990-ih mnogi ljudi otišli u Italiju i Španiju". Čitava generacija stanovnika je nestala. Vlasnik preduzeća kaže da je pronalaženje radnika za bilo koje lokalno preduzeće sada gotovo nemoguće. Planirana njemačka fabrika baruta vjerovatno će najaviti preokret za grad. Fabrika planira zaposliti oko 700 ljudi, od kojih bi mnogi stigli sa porodicama, što znači da bi se još stotine mogle preseliti u Viktoriju. Dok se spušta na tlo, Muntean uzdiše. Dok sada postoji nada za grad vani, fabrika koju tako dobro poznaje vjerovatno će nastaviti da propada. Potpuno je zatvorena početkom 2025. godine nakon godina prepirki oko njene sudbine. Rheinmetallov novi pogon biće izgrađen na zemljištu u vlasništvu historijske tvornice, ali neće koristiti infrastrukturu Viktorija hemijskog kompleksa. Lokacija je blagoslovljena visokokvalitetnom vodom koja je neophodna za proizvodnju baruta, ali Rheinmetall se odlučio za izgradnju novog pogona od nule na planinskom zemljištu. Izgradnja novog pogona, koji će se zvati Viktorija Fabrika eksplozivnog baruta, trebala bi početi 2026. godine i očekuje se da će trajati tri godine. Rheinmetall je takođe najavio niz drugih planiranih projekata u Rumuniji, uključujući "centar izvrsnosti", gdje će se lokalna radna snaga obučavati za proizvodnju.

Kada je azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev u maju 2025. prerezao zelenu vrpcu i otvorio Međunarodni aerodrom u Lačinu, to je označilo treći, svjetlucavi objekat takvog tipa koji je otvoren od 2021. godine u područjima koja je Azerbejdžan ponovo preuzeo od Armenaca. Sva tri aerodroma nalaze se na manje od 100 km jedan od drugog i gotovo da se ne koriste, usred ogromnog građevinskog poduhvata u i oko Nagorno-Karabaha. Gotovo cjelokupno stanovništvo od preko 100.000 Armenaca napustilo je teritorije tokom niza vojnih ofanziva koje je pokrenuo Baku, a koje su kulminirale potpunim preuzimanjem Nagorno-Karabaha od strane Azerbejdžana u septembru 2023. godine. Nagorno-Karabah je historijski bio naseljen pretežno Armencima, ali je nakon raspada Sovjetskog Saveza priznat kao dio Azerbejdžana. Baku promoviše "veliki povratak" Azerbejdžanaca koji su pobjegli tokom Prvog rata u Nagorno-Karabahu, koji je izbio krajem 1980-ih. Nekoliko nedavno objavljenih fotografija novih objekata otvorenih u i oko Nagorno-Karabaha, koje je objavio kabinet Alijeva, prikazuju male grupe ljudi okupljene povodom ceremonija. Međutim, snimci iz zraka su dijelom upečatljivi zbog usamljenosti pejzaža koje prikazuju. Azerbejdžanski ekonomista Toghrul Valijev rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da Baku tvrdi da se između 30.000 i 40.000 Azerbejdžanaca vratilo u te regione, ali da je "zbog strogih ograničenja putovanja teško doći do konkretnih podataka". Italijanski novinar Matteo Civillini jedan je od rijetkih zapadnih novinara koji su imali pristup ovim teritorijama. On je izvještavao iz Nagorno-Karabaha nakon službene posjete u aprilu 2024. godine, uoči Samita o klimatskim promjenama COP 29. Civillini je za RSE rekao da su novinari u okviru svoje ture prolazili kroz nekoliko sigurnosnih punktova, gdje su im dokumenti bili "temeljito pregledani" prije nego što su ušli u taj region. Unutra, kaže on, u području je vladala "nadrealna, pomalo distopijska atmosfera", koja je podsjećala na ogromno gradilište. "Bilo je zapanjujuće koliko je malo ljudi zapravo tamo živjelo." "Na putu sam vidio samo nekolicinu drugih automobila", rekao je Civillini, dodajući da je "postojao je jasan nesklad između obima onoga što se gradilo i stvarnih lokalnih potreba." Azerbejdžanskim povratnicima koji su pobjegli tokom Prvog rata u Nagorno-Karabahu država je ponudila besplatan smještaj, pod uslovom da se trajno presele u ponovo osvojene teritorije. Mnogi su, međutim, naveli nedostatak radnih mjesta u regionu kao glavnu prepreku povratku. "Ne bih razmišljao o povratku jer ovdje u Bakuu imam posao", rekao je bivši stanovnik regiona Lačin. Drugi raseljeni Azerbejdžanci sa sela kažu da su njihova rodna mjesta sada neprepoznatljiva uslijed građevinskog buma nalik onom u Dubaiju. Jedna bivša stanovnica sela Hodžali, koja je pobjegla 1990-ih godina, rekla je za Azerbejdžanski servis RSE da vlasti grade objekte koji su "lijepi, ali nam ne dozvoljavaju da držimo niti jednu kokoš". "Nismo živjeli u Moskvi, živjeli smo u [selu]", istakla je. Ukupni troškovi rekonstrukcije i naseljavanja u i oko Nagorno-Karabaha procjenjuju se na oko 19,5 milijardi dolara. Ekonomista Valijev kaže da je ovaj ogromni građevinski zamah djelimično način da se "redistribuiraju resursi" iz petrodolara koji pristižu u državnu kasu. "Prije se ulagalo u Baku", rekao je, "a sada u Karabah".

Iza jedne stambene zgrade u Kostjantinivki, rukom ispisani drveni znakovi označavaju dva svježa groba. Jedan lokalni stanovnik objasnio je da je njegova majka poginula od udarnog vala eksplozije tokom ruskog napada prošle sedmice. Drugi grob, rekao je, pripada starijem muškarcu koji je preminuo prirodnom smrću. Ova improvizovana grobna mjesta pokazuju očaj u Kostjantinivki, gradu u ukrajinskoj Donjeckoj oblasti, gdje su stalni napadi natjerali većinu stanovništva da pobjegne u potrazi za sigurnošću. Neke od žrtava su sahranjene na gradskim grobljima, poput civila koji je poginuo u noćnom napadu na naselje Novoselivka. Međutim, prostor na grobljima je ograničen, a malo je ljudi koji su ostali da obavljaju posao prevoza i ukopa mrtvih. Neki preostali stanovnici morali su sami sahranjivati svoje rođake u dvorištima ili vrtovima. Jevhen Tkačov, šef humanitarne misije Proliska, bio je među volonterima koji su pomagali civilima da se evakuišu dok mogu. Pokazao je nekoliko vreća s tijelima u dvorištu jedne zgrade. "Ovo je tijelo komšije koji je poginuo u napadu", rekao je Tkačov. "Vidite šta se ovdje dešava – ljudi umiru gdje god da se nalaze." Tijela će ostati tu, dodao je, dok ne bude dovoljno ljudi da ih sahrane. Ruske snage posljednjih mjesec dana polako napreduju prema Kostjantinivki, pokušavajući da opkole grad sjeverno od Donjecka. To je učinilo napore za evakuaciju sve opasnijim za humanitarne radnike i preostale stanovnike. "Uslovi se pogoršavaju – previše uništenih puteva. Dronovi lete, artiljerija puca", kaže Tkačov. Ali nakon godina rata u Ukrajini, dodao je: "Navikli smo na to."

Talibani, pripadnici militantne grupe, poznate po ekstremnoj interpretaciji islama, suočili su se s teškim izazovom za međunarodno priznanje kada su svrgnuli afganistansku vladu koju je podržavao Zapad te preuzeli vlast 2021. godine. Međutim, u protekle četiri godine stekli su de facto priznanje međunarodne zajednice, čak i ako je Rusija jedina zemlja koja je formalno priznala talibansku vlast u Afganistanu. "Svijet je prihvatio da su talibani tu da ostanu", ocjenjuje Michael Kugelman, viši saradnik u Azijsko-pacifičkoj fondaciji Kanade. To je u oštroj suprotnosti s prvim mandatom ove tvrdokorne islamističke grupe na vlasti od 1996. do 2001. godine, kada se talibanski režim suočio s oružanim otporom svojoj vladavini i izolirao od većeg dijela vanjskog svijeta te postao globalni izopćenik. "Od trenutka kada su talibani ponovo došli na vlast 2021. godine, dokazali su da su voljni i sposobni da steknu legitimitet", ističe Kugelman. Promjena političke situacijeViše od desetak zemalja, uključujući regionalne sile poput Rusije i Kine, ima ambasade u Kabulu, a neke zemlje su prihvatile talibanske diplomate. Čak su i zapadne zemlje uspostavile kontakte s talibanima. Pragmatizam stoji iza većeg dijela tih aktivnosti, potaknute međunarodnom prijetnjom koju predstavlja ekstremistička grupa tzv. Islamska država-Khorasan (IS-K) sa sjedištem u Afganistanu te naporima Zapada da afganistanske državljane - kojima nisu odobreni zahtjevi za azil - vrati u matičnu zemlju. "Sve je veći domaći pritisak u Evropi, vođen ekstremno desničarskim političkim strankama, koje pozivaju na deportaciju afganistanskih izbjeglica čiji su zahtjevi za azil odbijeni",kaže Hameed Hakimi, saradnik londonskog think tanka Chatham House. "Evropske zemlje ne mogu da deportuju afganistanske izbjeglice bez koordinacije s talibanskim režimom", ističe on. Austrija je 21. oktobra deportovala jednog Afganistanca u domovinu prvi put od 2021. godine, dok je Njemačka prošle godine nastavila deportaciju Afganistanaca, postavši prva zemlja Zapada koja je to učinila. Evropska unija je 20. oktobra saopštila da je "pokrenula istraživačke kontakte" sa talibanskom vladom u nastojanju da se ubrzaju deportacije odbijenih tražilaca azila. U međuvremenu, evropske zemlje su zatvorile afganistanske ambasade kojima još uvijek upravljaju diplomate koje je imenovala svrgnuta afganistanska vlada i dozvolile talibanskim zvaničnicima da preuzmu diplomatske misije. U Evropi postoji priznanje da se "politička situacija u Afganistanu dramatično promijenila i da je malo vjerovatno da će bivša afganistanska država biti obnovljena", rekao je Hakimi. Zapad vodi komunikaciju s talibanima uprkos negodovanju organizacija za ljudska prava. Talibani su, otkako su ponovo preuzeli vlast, počinili brojna kršenja ljudskih prava, uključujući vansudska ubistva, navode organizacije za ljudska prava. U julu je Međunarodni krivični sud izdao naloge za hapšenje talibanskih vođa, optužujući ih za progon žena i djevojčica. Dodatni potisak za sticanje legitimitetaIako su ojačali svoj legitimitet na međunarodnoj sceni, napori talibana da na domaćoj sceni osiguraju podršku – uglavnom su propali. Isprva su pokušali umiriti zabrinutost Afganistanaca predstavljajući se kao umjerenija sila. Međutim, grupa nisu ispunili svoja obećanja, već su drastično ograniči prava žena, sproveli brutalnu represiju protiv neslaganja, a vlast monopolizirali. Za razliku od 1990-ih, sada se ne suočavaju s ozbiljnijim unutrašnjim prijetnjama režimu, što im dodatno učvršćuje vlast. Kako bi ojačali legitimitet kod kuće, iskoristili su tenzije sa vanjskim neprijateljima. Ove sedmice izbio je žestok sukob između talibana i pakistanskih snaga nakon što je Islamabad izveo zračne napade na afganistansku prijestolnicu Kabul. Zračni napadi i borbe na terenu ostavili su desetine mrtvih na obje strane. Ovi najkrvaviji sukobi između dvije strane prijetili su da prerastu u potpuni sukob. Prekid vatre postignut je uz posredovanje Katara i Turske. Strane će održati mirovne pregovore u Istanbulu u narednim danima. "Talibani su stekli značajne dobitke u pogledu unutrašnjeg i međunarodnog legitimiteta kroz ovu krizu", riječi su Kugelmana. Uspješno su ujedinili zemlju kroz odmazdu protiv Pakistana i osigurali međunarodno posredovani sporazum koji je okončao krizu. "Za talibane je ovo bila pobjeda u ostvarenju jednog od njihovih glavnih ciljeva: sticanje legitimiteta kod kuće i u inostranstvu", zaključuje Kugelman.

Uprkos kiši i vjetru 25. oktobra održana je najveća parada ponosa u istočnoj Aziji. Otvorenost Tajvana prema LGBTQ+ pitanjima oštro kontrira Kini, koja polaže pravo na ovu teritoriju uprkos snažnim protivljenjima vlade u Tajpeju.

Balet je bio njegov život – prije rata. Sada je narednik Oleksandr Dušakov izviđač u postrojbi ukrajinske Nacionalne garde koja je trenutačno raspoređena blizu ratne zone na istoku Ukrajine. "Bio sam baletni plesač. Zapravo, formalno to i dalje jesam. Time se bavim od djetinjstva, to je obiteljski posao", rekao je Dušakov za Radio Slobodna Europa (RSE) u šumi nedaleko od Kupjanska, grada u Harkivskoj oblasti koji je pod pritiskom ruskih snaga dok se bliži četvrta godišnjica sveobuhvatne invazije Moskve. "Moji djed i baka su plesali. I moja bi majka plesala, ali imala je slab vid, a budući da tada nije bilo kontaktnih leća, postala je korepetitorica... I ona je balerina. Moja supruga je također balerina, kao i moja kći", rekao je Dušakov. Ovaj 41-ogodišnjak jedan je od stotina tisuća Ukrajinaca iz raznih profesija i društvenih slojeva koji dragovoljno služe vojsku otkako su ruske trupe pred zoru 24. veljače 2022. prešle granicu i postojeću liniju razdvajanja u istočnom Donbasu. Tog je jutra bio u Parizu na nastupu, nakon što je stigao tek dan prije – i bio je budan cijelu noć brinući se za svoju obitelj u Kijevu. "Sjećam se njihovih prvih poruka. Bilo je jako zastrašujuće, jer gledati rat izdaleka još je teže", kaže. 'Nisam mogao samo sjediti'Njegova supruga i kći kasnije su otišle u Vilnius, a on se vratio u Kijev u ožujku, kad su ukrajinske snage počele potiskivati rusku vojsku s prilaza glavnom gradu – rušeći Putinova očekivanja brze pobjede i postavljajući temelje za dugotrajan rat. Najprije je otišao u vojni ured, gdje su "uzeli moje podatke i rekli da će me kontaktirati. Međutim, nikad me nisu nazvali", rekao je. "Nisam mogao samo sjediti – počeo sam volontirati, raščišćavati ruševine nakon napada. Ubrzo se kazalište ponovno otvorilo i vratio sam se svojoj profesiji", kao plesač u Gradskom akademskom kazalištu opere i baleta za djecu i mlade u Kijevu. Istodobno, pridružio se jednoj od civilnih postrojbi Teritorijalne obrane osnovanih nakon početka invazije – i do proljeća 2023. prešao je u vojsku, u postrojbu Nacionalne garde smještenu blizu područja "gdje cijeli život berem gljive". "Prošao sam nekoliko obuka, a na jesen je naša brigada otišla u borbu" u šumu na granici između Luganske i Donjecke oblasti u Donbasu, rekao je za RSE. "Tamo sam proveo devet mjeseci." 'Snaga adrenalina'Prvi tjedni i mjeseci bili su teški za Dušakova, koji nikada prije invazije nije nosio oružje. To je bio težak "period prilagodbe na bojištu za borca koji nikad prije nije ratovao". Ali, kako kaže, hrabrost je crpio iz šume, koju "obožava" od djetinjstva. "U trenucima psihološkog sloma, kad se činilo da je sve gotovo, šuma bi me digla", ističe. "Doživljavam je kao živo biće. Govorila bi mi kada i kamo da idem, kada ne. I dokaz da sam u pravu je to što sam još uvijek živ." Na pitanje je li mu plesna obuka pomogla u ratu, odgovara: "Naravno". "Koordinacija, sposobnost da u pravom trenutku upotrijebiš pravu količinu snage. I još jedna važna stvar – kao umjetnik, znam snagu adrenalina", kaže. "Jer kada izađete na pozornicu u trenucima kada ste jako nervozni – adrenalin se aktivira." Također svoju preživljavanje pripisuje dobroj vojnoj obuci – što je u Ukrajini ponekad teško dobiti, jer su mnogi iskusni instruktori poginuli ili se bore na prvoj liniji – i sreći. "Imao sam sreće što sam preživio prvi tjedan, dva tjedna, tri tjedna", rekao je. Neki njegovi suborci nisu imali toliko sreće. Dušakov nije iznosio pojedinosti o poginulima ili ranjenima u svojoj postrojbi, a Kijev ne objavljuje službene podatke o gubicima. No, Centar za strateške i međunarodne studije procijenio je u lipnju da je od veljače 2022. poginulo između 60.000 i 100.000 ukrajinskih vojnika. 'Jaki, lijepi ljudi umiru'Dušakov priča kako se donekle naviknuo na smrt oko sebe – i da ga to uznemirava. "Ima ljudi koji to jako teško podnose, a ima o onih koji te ljute jer ih uopće nije briga", kaže za RSE. "Osobno, u jednom sam trenutku osjetio kao da mi se taj prekidač preokrenuo, zbog čega mi je bilo neugodno." "Naravno, tragedija je kad jaki, lijepi ljudi umiru", dodaje. "Ali dio mene se već pomirio s činjenicom da je ovo rat, a u ratu ljudi ginu. I nitko nije imun na to." Kada rat završi Dušakov bi se volio vratiti svojoj baletnoj karijeri, ali ističe "da se cilj još ne nazire". "Kad sam se pridružio vojsci, svi smo živjeli u nadi da će rat uskoro završiti. Ali što više vremena prolazi, to više shvaćam da je to jednadžba s mnogo nepoznanica. I već sam u godinama u kojima se u mojoj profesiji može ići u mirovinu", rekao je. "Baletom se bavim od djetinjstva. To mi je u krvi", dodaje. "Ali, proći će još neko vrijeme, pa će mi i vojska uvelike biti u krvi." Priredio: Zvjezdan Živković

Malo ko je primetio kada su početkom ovog meseca gradske vlasti u kazahstanskoj prestonici Astani tiho zamenile spomen-ploču u čast žrtava smrtonosne gladi koja je opustošila zemlju 1930-ih. Originalni natpis je tragediju nazivao Holodomorom, terminom koji implicira glad usled delovanja ljudi i genocid. Nova ploča u Astani, međutim, koristi rusku reč "golod", što znači "glad", neutralniji termin koji skida konotaciju odgovornosti. Iako je taj potez u to vreme izazvao malo čuđenja, počeo je da privlači pažnju mnogih i u centar pažnje je vratio dugogodišnju debatu o gladi u kojoj je umrlo najmanje 1,5 miliona ljudi – otprilike trećina stanovništva Kazahstana – što je jedno od najmračnijih poglavlja u istoriji te centralnoazijske zemlje. Tokom godina, mnogi kazahstanski istoričari, političari i aktivisti pozivali su vladu da prizna glad kao genocid koji je organizovao režim sovjetskog lidera Josifa Staljina. Međutim, želeći da ne uznemiri Rusiju – bliskog saveznika i glavnog trgovinskog partnera – Kazahstan se dosad opirao takvim pozivima. Sama reč Holodomor potiče iz ukrajinskog jezika – kombinacija reči holod (glad) i mor (smrt ili kuga) – i obično se shvata kao "smrt usled gladi" ili "namerno izgladnjivanje". Ukrajinci je tumače kao politiku istrebljenja sprovedenu tokom gladi 1932–33. u sovjetskoj Ukrajini, koja je sada međunarodno poznata kao Holodomor. Za razliku od Ukrajine, koja je 2006. godine zvanično nazvala svoj Holodomor namernim činom istrebljenja pokrenutim u Moskvi, kazahstanski lideri su dosledno opisivali glad u svojoj zemlji kao tragičan rezultat pogrešne sovjetske politike, a ne kao namerni zločin protiv kazahstanske nacije. Sada, međutim, politika sećanja ugrađena u tu jednu reč nailazi na odjek u Kazahstanu. Zvaničnici u Astani nisu ponudili puno objašnjenja za svoju odluku da zamene originalnu spomen-ploču. Gradska administracija je u pisanom odgovoru za RSE na pitanja o tome navela da je reč promenjena "kako bi se osigurala dvojezična konzistentnost". Kazaški jezik je "državni jezik" zemlje, dok ruski ima status "zvaničnog jezika". Promena u formulaciji izazvala je negativne reakcije na društvenim mrežama, s puno negodovanja. Jedan korisnik na Fejsbuku (Facebook), Dastan Abdirahmanuli, nazvao je to "iskrivljavanjem kazahstanske istorije i pokušajem da se prikrije politička priroda tragedije koja je naneta narodu". Abdirahmanuli i mnogi drugi Kazahstanci su na društvenim mrežama zahtevali da se reč Holodomor vrati. Tabu tema u sovjetsko dobaKrajem 1920-ih, sovjetska vlada je počela da nasilno sprovodi politiku kolektivizacije poljoprivrednog sektora širom Sovjetskog Saveza. U Kazahstanu je kampanja imala za cilj trajno naseljavanje Kazaha, nomadske nacije, i prisiljavanje da rade na kolektivnim poljoprivrednim dobrima (kolhozi). Takođe je uključivala masovno oduzimanje stoke, koja je bila glavni izvor prihoda nomada. Do kraja 1930. godine, suša, bolesti i glad su se proširili kazahstanskom stepom, ubivši više od milion ljudi i primoravši stotine hiljada da odu. Istoričari procenjuju da je do 1933. godine negde između 1,5 miliona i više od dva miliona ljudi stradalo u Kazahstanu tokom masovne gladi, koja je takođe zahvatila Ukrajinu i nekoliko regiona Rusije. Međutim, ta tema je bila tabu tokom sovjetskog vremena. Tek posle sticanja nezavisnosti 1991. godine, Kazahstan je počeo otvoreno da raspravlja o gladi iz doba Staljina, lokalno poznatoj kao Ašaršilik. Prvi put je i spominjana u kazahstanskim udžbenicima istorije. Komisija za proučavanje gladi na državnom nivou osnovana je 1992. i proučavala je novootvorene arhive. Komisija je glad iz 1930-ih nazvala "etnocidom", namernim zločinom usmerenim na iskorenjivanje etničke grupe. To je bio početni pokušaj u Kazahstanu da se glad politički i pravno definiše kao genocid. Međutim, iz osetljivosti prema Moskvi, zemlja s tek stečenom nezavisnošću je odlučila da odloži formalnu političku procenu. Kao pravni naslednik Sovjetskog Saveza, Rusija se snažno protivi takvim tumačenjima i odbija da prihvati optužbe za genocid. 'Ne treba politizovati'Kazahstanska vlada i dalje izbegava da gladi pripiše političke motive. Predsednik Kasim-Žomart Tokajev rekao je 2021. da "te mračne stranice naše istorije nisu dovoljno proučene". "Trebalo bi da pristupimo tom složenom pitanju uzdržano i odgovorno. Istraživanje treba sprovoditi naučno, bez slogana ili senzacionalizma", rekao je on. Izjave Tokajeva podsećaju na izjave njegovog prethodnika Nursultana Nazarbajeva, koji je naciji 2012. godine rekao da "mora biti oprezan kada se raspravlja o gladi. Ne treba je politizovati". Kazahstanski naučnik Berikbol Dukejev koji je objavio istraživanje o gladi, tvrdi da je Nazarbajev bio svestan potencijalne štete po bliske veze Astane s Moskvom, kao i mogućeg nezadovoljstva poveće ruske etničke manjine koja čini oko 15 odsto stanovništva Kazahstana. Ipak, tokom godina, istoričari i političari su nastavili da pozivaju na pravednu političku procenu. Među njima je poslanik Berik Djusembinov, koji je 2020. javno pozvao vladu da sledi primer Ukrajine i prizna glad kao čin genocida. "Ministarstvo spoljnih poslova trebalo bi da započne proces dobijanja međunarodnog priznanja gladi u Kazahstanu kao genocida putem Ujedinjenih nacija, Kongresa SAD, Evropskog parlamenta i Organizacije za bezbednost i saradnju u Evropi", rekao je kazahstanskom parlamentu, rekavši da zemlja duguje pravdu žrtvama gladi. Pet godina kasnije, još nema konkretnog odgovora ili postupka vlasti, rekao je Djusembinov za RSE početkom ovog meseca. Kazahstan obeležava Dan sećanja na žrtve političke represije i gladi 31. maja.

Godine 2024, djevojčica po imenu Solomia bila je među pacijentima u dječijoj bolnici Okhmatdyt u Kijevu. Kako su joj bubrezi otkazivali, primala je dijalizu i čekala moguću transplantaciju organa. "Svaki dan smo se nadali da će Solomia dobiti bubreg", rekla je njena majka Oksana Fomenyuk za RSE. "Ali 8. jula nije stigao bubreg, već ruska raketa." Napad raketom bio je dio smrtonosnog talasa napada na Ukrajinu tog dana, uključujući udare na civilne objekte poput dječije bolnice, što je izazvalo međunarodnu osudu. Napad na bolnicu Okhmatdyt usmrtio je dvije osobe, od kojih je jedna bila Solomijina doktorica. Njena majka je potrčala da je pronađe u uništenom krilu bolnice, zamišljajući najgore. "Prije nego što sam pronašla Solomiju, nekoliko puta sam se u mislima oprostila od nje", rekla je. Ali Solomia je preživjela i prebačena je u bolnicu u Lavovu na daljnje liječenje. Sljedećeg proljeća, nakon tri godine čekanja, stigao je trenutak kojem su se ona i njena porodica nadali: pronađen je donor bubrega za Solomijinu životno važnu operaciju. "Ovaj osmijeh je ono zbog čega živimo"Dana 17. oktobra, Solomia i njena majka bile su među gostima na događaju u Kijevu pod nazivom "Zahvalnički doručak", okupljanju mladih pacijenata koji su prošli transplantaciju organa i njihovih porodica. U gradu obilježenom ratom, to je bila rijetka prilika za slavlje. Djeca su bila pozvana da prave palačinke i podijele slatki obrok s doktorima koji su izveli njihove operacije i nadgledali njihov oporavak. Borys Todurov, hirurg i direktor Instituta za srce pri Ministarstvu zdravstva Ukrajine, srdačno je zagrlio pacijenticu Kiru kojoj je presađeno srce. Kao i Solomia, i Kira je prošla kroz tešku borbu za život, dodatno otežanu ratnim okolnostima. "Prošla su tri mjeseca, a sada se ona smiješi. Zbog tog osmijeha živimo i radimo", rekao je. Tri mjeseca ranije, rat je gotovo uništio Kirine nade za oporavak. Ruski zračni napadi pogodili su Kijev baš u trenutku kada se donorsko srce prevozilo do bolnice u kojoj je bila Kira. "Uzbuna je počela oko 22 sata", rekla je njena majka, Alyona Sklyarova. "Stalno sam se molila, jer Kira nije mogla biti premještena, a u njenoj sobi su bili veliki prozori." Doktor Todurov je nadgledao dostavu organa. "Srce je prevezeno tokom bombardovanja i granatiranja. Bila je to zastrašujuća noć", rekao je. "Ali uspjeli smo, kao što vidite. Evo rezultata." Dok su porodice dijelile zahvalnost sa svojim medicinskim timovima, Sklyarova je također izrazila zahvalnost mladoj donorici čije je srce spasilo Kirin život. "Ovo je čudo. Spasila nas je djevojčica po imenu Veronichka. Imala je pet godina", rekla je, dodajući da ima dobar odnos s porodicom djevojčice. "Bit ću zahvalna njenoj majci, Lyubi, do kraja života." Za porodice na ovom događaju, užas života u ratu odvijao se paralelno sa stresom zbog teške bolesti djeteta. Oporavak je zavisio od dugog čekanja na donorski organ, dok su porodice pokušavale dobiti liječenje uprkos brojnim poremećajima koje je izazvao sukob. Ali slavlje u Kijevu bila je prilika da djeca ostave svoje traume iza sebe, zagrle svoje doktore i podijele doručak sa svojim porodicama.