"To je teatar apsurda", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Dragan Markovina, istoričar i jedan od organizatora levičarskog festivala Korčula After Party (KAP), koji se već osam godina održava na ovom ostrvu u Hrvatskoj. Nakon neosnovanih optužbi, plasiranih na lokalnim desničarskim portalima, da su organizatori i učesnici festivala oskrnavili mural sa fašističkim sloganom "Za dom spremni", veteranska udruženja napala su KAP, dok je lokalni odbor vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) implicitno pozvao da se festivalu iduće godine uskrati gostoprimstvo. Prethodne godine pritiscima su, osim KAP-a, bili izloženi i drugi festivali, a pojedine manifestacije su otkazane iz bezbednosnih razloga. Hrvatsku, koja je članica Evropske unije (EU) od 2013. godine, trenutno vodi vlada konzervativnog HDZ-a i krajnje desničarskog Domovinskog pokreta. "Desnica u Hrvatskoj je sada u ofanzivi na način da se svako ljevičarsko istupanje kriminalizira", kaže za RSE kolumnista zagrebačkog nedeljnika "Novosti" Viktor Ivančić. Poziv na zabranu festivalaKao i prethodnih godina Korčula After Party je održan trećeg vikenda u septembru. Ovaj festival zamišljen je kao forum za raspravu o izazovima i nasleđu levice u Hrvatskoj i Evropi. Na ovogodišnjem izdanju se, između ostalog, razgovaralo o nasilju desnice, istorijskom revizionizmu, kao i aktuelnim političkim prilikama u Evropi, te o socijalnoj politici i zadrugarstvu. Napadi su usledili nakon zatvaranja festivala, a kao povod je iskorišćeno to što su nepoznate osobe na Korčuli oštetile mural sa likom francuskog dobrovoljca koji se pridružio hrvatskim snagama tokom srpske agresije na tu zemlju. Uz njegov portret na zidu je ispisan i slogan "Za dom spremni", iz vremena kvislinške Nezavisne Države Hrvatske, koji su nepoznati počinioci uništili. Gradonačelnik Korčule iz redova HDZ-a Frano Jeričević je ovo nazvao "sramotnim i kukavičkim", te poručio da "ovakav čin neće proći nekažnjeno". Još oštrije je reagovao odbor Hrvatske demokratske zajednice na Korčuli koji je u saopštenju postavio pitanje "što Korčula dobiva ovom manifestacijom i opravdava li njezin sadržaj i način održavanja daljnju potporu i gostoprimstvo Grada Korčule". Prema rečima Viktora Ivančića, saopštenje korčulanskog HDZ-a nedvosmisleno se može čitati kao poziv na zabranu festivala. "To je rang više u odnosu na to kako se postavljala vladajuća stranka do sada. Obično bi oni pustili Domovinski pokret i radikalne desničarske satelite da harangiraju, a sad su oni artikulirali taj zahtjev da se taj ljevičarski skup na Korčuli više ne održava", kaže Ivančić. Pre vladajuće stranke, oglasio se i korčulanski ogranak Udruženja branitelja Dubrovnika koji je u svom saopštenju direktno povezao učesnike i organizatore KAP-a sa ovim događajem: "Dresirani mladi skojevci spremni su na vandalizam i banditizam u ime ideologije", navodi se, između ostalog, u tom saopštenju. Medijska hajka i veze sa HDZ-omKao još jedan argument za zabranu KAP-a, ove grupacije su iznele tvrdnju da su članice antifašističkog hora Praksa iz Pule – koje su učestvovale na festivalu – tendenciozno izbrisale državnu zastavu Hrvatske sa njihove fotografije ispod korčulanske kule Revelin. Međutim, na Fejsbuk stranici ovog hora jasno se vidi da se sa kule vijori nacionalno obeležje Hrvatske. U reakciji na nedokazanu tvrdnju da je hrvatska zastava uklonjena sa fotografije, predsednik Udruženja branitelja Korčule Frano Cebalo na dubrovačkom portalu Juginfo kaže da bi, ukoliko je to tačno, "to bio najteži incident koji se posljednjih dana dogodio u Hrvatskoj, usporediv s javnom podrškom (osuđenom ratnom zločincu Ratku) Mladiću". Dragan Markovina kaže da su hajku na festival pokrenuli lokalni dubrovački mediji povezani sa HDZ-om. "Iz tih lokalnih medija priča je potpuno nekritički plasirana na nacionalne medije, a da niko nije pozvao da nas pita za komentar ", kaže Markovina. Jedan od medija na kojem su danima iznošene neutemeljene tvrdnje je već pomenuti Juginfo, čiji direktor je Miljenko Manjkas. Manjkas je u javnosti ostao najpoznatiji kao urednik propagandne emisije "Motrišta", koja je devedesetih na Javnom servisu Hrvatske služila za obračun s kritičarima tadašnjeg autokratskog predsednika Franje Tuđmana. Na to mesto Manjkas je došao iz Tuđmanovog kabineta, gde je bio analitičar predsednika Republike Hrvatske i tadašnjeg prvog čoveka HDZ-a. Veze sa tom strankom održavao je i godinama kasnije, pa je 2015. imenovan za glavnog savetnika za medije HDZ-a u vreme dok je tu stranku vodio Tomislav Karamarko, koji je važio za tvrdu nacionalističku struju unutar Hrvatske demokratske zajednice. Napadi i prošle godineKAP je i prethodne godine bio izložen napadima desničarskih udruženja, zajedno sa drugim "nepodobnim" festivalima u Hrvatskoj, poput Festivala Alternativne Ljevice (Fališ) u Šibeniku. Iste godine je iz bezbednosnih razloga otkazan umetnički festival "Nosi se" u Benkovcu, nakon što su se u gradu okupili pripadnici navijačkih i desničarskih skupina. U novembru 2025. zabeleženi su napadi huligana i ultradesničara na učesnike manifestacije Dani srpske kulture, koja se održava od 2006. godine. Više desetina pripadnika ekstremističkih grupa je najpre u Splitu prekinulo program uz uvrede na nacionalnoj osnovi, a nekoliko dana kasnije se sličan scenario odigrao i u Zagrebu. Politički analitičari i poznavaoci prilika u Hrvatskoj su te incidente povezali sa masovnim koncertom ultradesničarskog i proustaškog pevača Marka Perkovića Tompsona na zagrebačkom Hipodromu, gde se okupilo više stotina hiljada njegovih fanova. Upravo se na Tompsonovim nastupima neizostavno čuje ustaški poklič "Za dom spremni", kako sa bine tako i u publici. Prema rečima Dragana Markovine, u prvim godinama održavanja Korčula After Party festivala nije bilo nikakvih problema. Oni počinju 2024, nakon što je HDZ formirao Vladu sa krajnje desničarskom i populističkom strankom Domovinski pokret. "Sada imamo stalne pritiske na zabranu festivala, prijetnje prosvjedima, blaćenje u medijima, targetiranje ljudi. Radi se jedna vrsta strahovitog nasilja, sa ciljem da se proizvede autocenzura, a onda u drugom valu imamo i pokušaje da se konkretno zabrani", kaže Markovina. Ide li HDZ još više udesno?Najnoviji primer hajke na Korčula After Party festival za Viktora Ivančića je pokazatelj normalizacije ekstremno desničarskog narativa u Hrvatskoj. "U Hrvatskoj je normalno da se diže hajka zbog toga što neko ošteti fašistički pozdrav 'Za dom spremni'. Dakle, normalno je da fašistički pozdrav bude legitiman dio javnog prostora, a onaj ko se tome suprotstavlja biva proglašen za ekstremnog ljevičara", kaže Ivančić. Sagovornik RSE ocenjuje da bi aktuelni premijer i prvi čovek HDZ-a Andrej Plenković ubuduće mogao dodatno da pomeri svoju retoriku udesno kao onoj koju neguje Domovinski pokret. "Andrej Plenković je adaptibilan vladar. On dobro njuši europske trendove, a oni su takvi da desnica jača. On sve manje ima ograda u svojim nastupima, tako da će on sasvim sigurno ići sve desnije do izbora, i to na onaj najgori način da političke protivnike non stop predstavlja kao neprijatelje", smatra Ivančić. Prvi redovni parlamentarni izbori u Hrvatskoj trebalo bi da budu održani 2028. godine, dok se predsednički očekuju krajem 2029. godine.

Sprovod Ratka Mladića u Beogradu, održan uz vojne počasti i opijelo poglavara Srpske pravoslavne crkve Porfirija uz okupljanje hiljada ljudi, pokazuje koliko se ljudima često iznimno teško odreći narativa kojemu su privrženi, čak i kada im se predoče brojni dokazi koji ga dovode u pitanje. Kaže to u razgovoru za Radio Slobodna Evropa Sabrina P. Ramet (Sabrina P. Ramet američka je politologinja i profesorica emerita na Norveškom sveučilištu znanosti i tehnologije (NTNU) u Trondheimu. Više od četrdeset godina istražuje političke procese, nacionalizam, raspad Jugoslavije, ratove 1990-ih i postkonfliktna društva na području Zapadnog Balkana. Autorica je i urednica brojnih znanstvenih knjiga o Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i drugim državama nastalim raspadom Jugoslavije te se smatra jednom od najcitiranijih međunarodnih istraživačica ove regije. Njezini radovi posebno se bave pitanjima nacionalnog identiteta, suočavanja s prošlošću, tranzicijske pravde i kolektivnog sjećanja u postkonfliktnim društvima.), američka politologinja i profesorica emerita na Norveškom univerzitetu nauke i tehnologije (NTNU) u Trondheimu. Dok su činjenice o ulozi u ratu nekadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića utvrđene pravomoćnim presudama pred sudom Ujedinjenih naroda, dio javnosti u Srbiji i Republici Srpskoj i dalje ga promatra kao "nacionalnog heroja". Ramet u intervjuu za Radio Slobodna Europa govori o tome zašto dio društava nastavlja komemorirati osobe osuđene za najteže ratne zločine, zbog čega sudske presude ne moraju nužno promijeniti mjesto pojedinca u kolektivnom sjećanju te kako se ratni narativi prenose na nove generacije. Radio Slobodna Evropa: Kada se komemorira lik osobe poput Ratka Mladića, koji je na doživotni zatvor osuđen zbog najtežih ratnih zločina uključujući genocid u Srebrenici, što se zapravo obilježava: biografija pojedinca, određena ideologiju ili vlastita interpretacija prošlosti? Sabrina Ramet: S iznimkom poslijeratne Njemačke, ljude se općenito u većini država poučava u školi da je njihova zemlja oduvijek postupala pravedno te da je, ako ništa drugo onda, bila "žrtva nepravednog djelovanja drugih naroda". U udžbenicima povijesti u Srbiji, kako za osnovne tako i za srednje škole, prenosi se upravo takav narativ, koji dodatno učvršćuju mediji pod kontrolom [predsjednika Srbije] Aleksandra Vučića. Iz te je perspektive mnogim Srbima, premda nipošto ne svima, vrlo teško prihvatiti da je Ratko Mladić počinio genocid ili da je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) svoje odluke donosio na temelju dokaza. Valja također podsjetiti da su se u različitim državama pojavljivali pozivi na kanonizaciju osoba prema kojima upućeni promatrači zauzimaju izrazito kritičan stav, među kojima su Rasputin (Grigorij Rasputin bio je ruski mistik i bliski savjetnik carske obitelji Romanov, kojega pojedini monarhistički i vjernički krugovi smatraju mučenikom i kandidatom za svetost, dok ga većina povjesničara promatra kao kontroverznu osobu čiji je utjecaj na dvor pridonio diskreditaciji carskog režima uoči Ruske revolucije.)u Rusiji i monsinjor Tiso (Jozef Tiso bio je rimokatolički svećenik i predsjednik Prve Slovačke Republike (1939–1945), saveznice nacističke Njemačke, čiji je režim provodio antisemitske zakone i sudjelovao u deportaciji desetaka hiljada Židova, zbog čega ga dio Slovaka smatra simbolom državnosti, a većina povjesničara autoritarnim vođom i nacističkim suradnikom.) u Slovačkoj. Radio Slobodna Evropa: Zašto međunarodno pravosuđe može promijeniti pravni status pojedinca, a ipak često ne uspijeva promijeniti njegovo mjesto u kolektivnom sjećanju? Sabrina Ramet: Odgovor je isti kao na Vaše prvo pitanje, uz dodatak da je na pojedinačnoj razini ljudima često iznimno teško odreći se narativa kojemu su privrženi, čak i kada im se predoče brojni dokazi koji ga dovode u pitanje. Razlog je tomu što napuštanje narativa s kojim se osoba snažno poistovjetila podrazumijeva preispitivanje vlastitoga mjesta i položaja u odnosu prema vlastitom narodu. Radio Slobodna Evropa: Prenose li se ratni narativi na današnje generacije na Zapadnom Balkanu međugeneracijskim nasljeđem ili ih suvremene političke elite aktivno obnavljaju i učvršćuju? Sabrina Ramet: Svaki rat stvara vlastite narative među narodima koji su u njemu sudjelovali i preživjeli njegove posljedice. U slučaju Drugoga svjetskog rata to se nije odnosilo samo na socijalistički režim u Beogradu nego i na emigrantske četničke i ustaške skupine. Rat od 1991. do 1995. godine, kao i Drugi svjetski rat ili bilo koji drugi rat, nije uzrokovao samo ljudske gubitke i materijalnu štetu nego i psihološke traume, tjelesnu i duševnu patnju, prekid ekonomskih veza te preseljenje velikoga broja ljudi u nove domovine, uz brojne druge posljedice. Patnja koju su Bošnjaci, Hrvati i Srbi proživjeli tijekom razdoblja od 1991. do 1995. godine još će dugo ostati teško breme. Doista, istraživanja provedena u više nacionalnih okruženja pokazala su da čak i unuci posljednjega naraštaja koji je sudjelovao u ratu mogu naslijediti osjećaj patnje i ogorčenosti, premda o samome ratu znaju samo ono što su čuli od drugih ili pročitali.

Općinski sud u Dubrovniku, u Hrvatskoj, 3. septembra proglasio je trojicu državljana Bosne i Hercegovine krivima nepravomoćno i kaznio ih novčanim kaznama. Oni su putem društvenih mreža na svojim javnim i otvorenim profilima isticali slike, simbole, pjesme i tekstove kojim se javno odavala počast i iskazivala zahvalnost osobi osuđenoj za ratne zločine. "Time su izazvali uznemirenost, nelagodu i osjećaj povrijeđenosti kod građana od kojih smo zaprimili više dojava", navodi se u saopštenju Policijske uprave dubrovačko-neretvanske. Nakon ove odluke suda, njima će biti ukinute dozvole za boravak i rad, te otkazan kratkotrajni boravak u Hrvatskoj, sa zabranom ulaska u tu zemlju od tri mjeseca. "Za iste je pokrenut postupak protjerivanja iz Evropskog gospodarskog prostora uz dvogodišnju zabranu ulaska, a koja će stupiti na snagu nakon pravomoćnosti presude", dodaje se. Četvrti državljanin Bosne i Hercegovine, kao i jedan državljanin Hrvatske, će biti privedeni na Općinski sud u Dubrovniku. Iz policijske uprave navode da su kriminalistička istraživanja nad četvoricom državljana BiH provedena od 28. augusta do 2. septembra ove godine. Svi su bili na privremenom boravku u Hrvatskoj u dobi od 31, 30, 25 i 25 godina, a počinili su prekršaj iz člana 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. "Budući da su društvene mreže mjesto dostupno javnosti i neodređenom broju građana, počinitelji su na taj način, vrijeđali nacionalne osjećaje građana Republike Hrvatske. Svi počinitelji su uhićeni - jedan na području Župe dubrovačke, a četvorica na području Dubrovnika", dodaje se u saopštenju za javnost. Dan ranije, zbog veličanja na društvenoj mreži Ratka Mladića, osuđenog za genocid i ratne zločine u Bosni i Hercegovini, uslovnom kaznom od 15 dana zatvora u Hrvatskoj je je kažnjen državljanin Bosne i Hercegovine. U saopštenju za javnost iz Policijske uprave ličko-senjske je navedeno kako su muškarca istražili granični policajci iz Korenice, naselja u Lici, zbog sumnje da je "putem društvene mreže isticao slike, simbole, pjesme i tekstove kojima je javno odavao počast i iskazivao zahvalnost osobi osuđenoj za ratne zločine čime je izazvao uznemirenost, nelagodu i osjećaj povrijeđenosti kod građana". Ratko Mladić je pred Haškim tribunalom osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, progon i prisilno premještanje stanovništva, terorisanje civila tokom opsade Sarajeva, te držanje pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce. Krivičnim zakonom BiH kažnjivo je javno negiranje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina utvrđenih pravosnažnim presudama, kao i veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca. Za te radnje predviđena je kazna zatvora do pet godina zatvora.