Čak i pre nego što je pokrajinski ruski gradski sud zabranio njegov film o indoktrinaciji ruske školske deca, i čak i pre nego što mu je vlada nalepila prezrivu etiketu "stranog agenta", Pavel Talankin je bio oduševljen. Film "Gospodin Niko protiv Putina" osvojio je jedno od najvećih priznanja u filmskoj industriji samo nekoliko dana ranije: Oskara za najbolji dokumentarni film. Sada, kada ga je vlada označila kao "stranog agenta", a njegov film zabranjen na sudu, ima još jedan razlog za slavlje. "Sve što je zabranjeno dobija još više pažnje. Zapravo, to je savršena promotivna kampanja“, rekao je za Karent tajm (Current Time – televizijska i digitalna mreža na ruskom jeziku kojom upravlja RSE). "Zabranjuju sve i svi to gledaju." "Bolju reklamnu kampanju niste mogli ni da sanjate", rekao je u intervjuu 30. marta. Rusi će morati da se potrude da vide 90-minutni film, koji je zasnovan na satima snimaka koje je Talankin napravio dok je radio kao učitelj u Karabašu, gradu u regionu Uralskih planina, oko 1.700 kilometara istočno od Moskve. Međutim, u bioskopima i na ekranima računara širom sveta, film, koji je objavljen u januaru 2025. godine, naišao je na odjek, nudeći uvid u ruski obrazovni sistem i njegovu evoluciju od početka invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine. "S jedne strane je lepo, a s druge strane je neprijatno", rekao je on povodom odluke regionalnog suda u Čeljabinsku. "Lepo je, znate, ali pitanje je: zašto godinu dana kasnije? Mislim, nisu verovali u mene, ali su ga zabranili tek posle Oskara?" Njegove bivše kolege, lokalne vlasti u Rusiji, ne mogu da veruju da se sve to dogodilo, rekao je on. Talankin, koji se preselio u Prag 2024. godine, snimao je sate video snimaka učenika i nastavnika u školi Broj 1 u Karabašu. Video snimci su dokumentovali kako su nastavnici i uprava organizovali predavanja i prezentacije za decu, šireći propagandu Kremlja o ratu u Ukrajini, kao i šire vojne i političke stavove predsednika Vladimira Putina. Časovi su obuhvatali teme poput "denacifikacije i demilitarizacije" – što su termini koje Kremlj koristi da opravda rat protiv Ukrajine – i prezentacije vojnika iz ozloglašene privatne plaćeničke kompanije Vagner. Među Rusima, a da se ne pominju Ukrajinci, film – koji je režirao američki filmski stvaralac Dejvid Borenštajn (David Borenstein) – izazvao je i pohvale i kritike. "Da li je to delo neustrašivog antiratnog aktiviste koji je prikupljao snimke u tajnosti?", napisao je Anton Dolin, filmski kritičar ruskog medija u egzilu Meduze. "Ili je to nemoralni trik koji je mogao da naškodi Talankinovim kolegama i učenicima?" "Da li je to nefiltrirana istina o današnjem obrazovnom sistemu u totalitarnoj državi ili oportunističko smeće narcisa iz malog grada koji juri za Oskarom? Čin ljubavi, ili možda naručeni napad s mrziteljskog Zapada?" Tokom svog govora kada je dobio Oskara, Talankin je uglavnom osudio sve ratove, ali su posmatrači primetili da je specifično izostavio pominjanje stvarnog rata koji je u srži filma i indoktrinacije Kremlja koja se uči ruskim školarcima: Ukrajine. Na pitanje zašto, Talankin je objasnio da je njegov govor na ceremoniji Oskara napisan na osnovu poruka koje je dobio od učenika u Rusiji. "Deca su očigledno to napisala", rekao je, misleći na širu antiratnu poruku, "i smatrali su da je važno to reći."

Koreditelj filma "Mr Nobody Against Putin" (Gospodin Niko protiv Putina), Pavel Talankin, govorio je za Current Time ubrzo nakon što je njegov film 15. marta osvojio Oskara za najbolji dokumentarni film. Nekoliko dana nakon osvajanja Oskara, Rusija je zabranila film i Talankina proglasila "stranim agentom". Talankin je zabranu nazvao "genijalnom promotivnom kampanjom" za film.

Rat u Iranu pruža Pekingu prozor u realnom vremenu kroz koji može posmatrati kako Sjedinjene Države vode moderan rat. Rat je pokazao doseg američke vojne moći, ali je pokrenuo i pitanja o sposobnosti Washingtona da upravlja s više kriza odjednom. Za Peking bi ta kombinacija mogla uticati na to kako procjenjuje rizik, tajming i prilike u bilo kojem budućem sukobu sa Sjedinjenim Državama, kao i u bilo kojem budućem scenariju prema Tajvanu – samoupravnom ostrvu od 23 miliona stanovnika koje Kina smatra svojim teritorijem. Kako bismo bolje razumjeli šta bi Kina mogla naučiti iz Irana, RSE je razgovarao s Mickom Ryanom, penzionisanim australijskim general-majorom i vojnim strategom koji je sada viši saradnik na Lowy institutu, australijskom think-tanku. RSE: Koja je najveća lekcija koju je kineski predsjednik Xi Jinping do sada naučio iz rata u Iranu otkako je počeo krajem februara? Ryan: Mnogo je lekcija, ali najveća koju je Xi vjerovatno naučio jeste da je američka vojska i dalje vrlo moćna organizacija. Može rasporediti nadmoćnu silu i provoditi dugotrajne precizne operacije, barem iz vazduha i s mora tokom određenog vremena. To će biti veoma važno za njega i Narodnooslobodilačku armiju (PLA) da razumiju ukoliko ikada odluče poduzeti neku vrstu blokade ili invazije na Tajvan. RSE: Rat je dio šireg okruženja, pa ako govorimo o lekcijama koje Xi izvlači iz rata u Iranu, kako bi ovu o američkoj vojnoj moći trebalo posmatrati u širem kontekstu? Ryan: Bez obzira na veoma moćne sposobnosti američke vojske, nju koristi administracija koja je zapravo sposobna voditi samo jedan rat u datom trenutku. Mislim da raspon pažnje ove administracije dozvoljava samo to, a pritom su uklonjeni mnogi uobičajeni mehanizmi za podršku odlučivanju koji bi inače dolazili preko Vijeća za nacionalnu sigurnost. Čini se da se ove odluke donose mnogo više impulsivno, a kao što smo vidjeli iz vijugavog niza različitih strateških ciljeva u ovom ratu, radi se o administraciji kojoj je u redu pokrenuti nešto poput ovoga, a da nužno ne zna šta želi postići ovakvim sukobom velikih razmjera. RSE: Kako bi se to onda moglo primijeniti na nešto poput Tajvana? Kako bi to moglo utjecati na njihove pripreme ili na ono što će raditi u narednim godinama? Ryan: Mislim da ovo Kinezima pokazuje da, ako uspostave bolju strategiju, imaju povećane šanse za uspjeh. Biti dobar u vojnim operacijama je važno. Ako ne možete pobijediti u bitkama, ne možete pobijediti ni u ratu. Međutim, strategija je još važnija, a posjedovanje ispravnih strateških pretpostavki i pravih mehanizama za donošenje strateških odluka za sprovođenje te strategije je nešto u čemu Kinezi misle da su trenutno bolji od Sjedinjenih Država. Strateški jaz prilikom planiranja i vođenja rata može biti stvarna prednost. RSE: Govorili ste o određenoj impulsivnosti koja dolazi iz Washingtona. Pretpostavljam da je to za Peking nešto što može biti mač sa dvije oštrice? Ryan: Da, apsolutno. To je očigledno dvosjekli mač. Kao što bi Amerikanci razumjeli, general Stonewall Jackson bio je odličan primjer nepredvidivog vođe iz Američkog građanskog rata. Bio je poznat po nepredvidivosti koja je nanosila štetu neprijatelju, ali je ponekad štetila i njegovim sopstvenim snagama. Mislim da je američki predsjednik Donald Trump veoma sličan tom modelu. On je vrlo nepredvidiv i Kinezi su uznemireni tom nepredvidivošću. Trump je potpuno drugačiji od bilo kojeg svog prethodnika i Kinezi ne mogu stvarno predvidjeti kakva bi mogla biti njegova reakcija na bilo koji događaj, jer je on jednostavno nepredvidiv kada su u pitanju njegovi odgovori. To će, više od svega, vjerovatno potaknuti oprez kod Xija i PLA, upravo zbog duboke nesigurnosti koju vjerovatno osjećaju spram Trumpovog donošenja odluka. RSE: Trenutno razgovaramo o ratu u Iranu, ali očigledno je da već nekoliko godina traje i rat u Ukrajini. Kakve su lekcije Kinezi izvukli iz Ukrajine i kako bi se one mogle povezati s ovim lekcijama iz Irana? Ryan: Kinezi su veoma dobri u proučavanju tuđih ratova još od Folklandskog rata 1983. godine [između Britanije i Argentine] pa sve kroz naredne 43 godine. Počevši od vrha, naučili su političke lekcije o tome kako NATO funkcioniše kao savez i kako donosi odluke. Naučili su i lekcije o tome kako bi mogli odvojiti saveznike NATO-a od Sjedinjenih Država. Mislim da su naučili lekcije o globalnoj kampanji dezinformisanja i vođenju informacionog rata, u čemu smo vidjeli da učestvuju i Iran i Sjedinjene Države od kraja februara. Zatim, tu su one očigledne lekcije oko ratovanja dronovima. Na njihovoj posljednjoj velikoj vojnoj paradi prošle godine, sva oklopna vozila koja je PLA izložila imala su dronove na sebi. Preuzeli su te različite lekcije iz Ukrajine i one su dodatno potvrđene onim što uče iz trenutnog rata u Iranu. RSE: Da ste Vi danas Xi i da posmatrate šta se dešava u Iranu, kako biste se osjećali povodom svega toga? Postoji globalna energetska kriza, a dio toga će se definitivno odraziti na Vašu ekonomiju, ali šta mislite kako se Peking osjeća u vezi sa Sjedinjenim Državama izvan strogo vojne perspektive? Ryan: Da sam ja Xi, vjerovatno bih mislio da je moj narativ o tome da je Zapad u opadanju vjerovatno ispravan. Vidite slabljenje američkih sistema savezništva i produbljivanje nepovjerenja između američkih saveznika i Trumpove administracije. Za Xija to potvrđuje njegovu dugoročnu prognozu o usponu Kine. Da li je to ispravno ili ne, ostaje da se vidi, ali mislim da iz njegove perspektive – a važno je napomenuti da on živi u "eho komori" (zatvorenom krugu istomišljenika), kao i mnogi diktatori – on to vjerovatno tako vidi. Ne mislim da to znači da će on instinktivno poželjeti da izvrši invaziju na Tajvan sljedeće sedmice, ali mislim da će tražiti prilike. Trumpova administracija, koja je ispraznila svoje zalihe vojne municije zbog ovog rata i koja je potencijalno ometena ogorčenom kampanjom za kongresne izbore tokom oktobra i novembra, mogla bi biti dovoljno dekoncentrisana da Kinezi u tome vide priliku koja bi mogla biti previše dobra da bi se propustila. RSE: Fokusirali smo se na Kinu i njene planove za Tajvan, ali to je i ogroman spektar u smislu kako bi to zapravo moglo izgledati – od postavljanja lojalne lokalne vlasti, preko blokade ostrva, do najekstremnijeg slučaja – stvarne vojne invazije. Da ste kineski planer u ovom trenutku i gledate ovaj niz opcija, da li neka od njih izgleda privlačnije ili možda ima veće šanse za uspjeh na osnovu onoga što vidite da se dešava u Iranu? Ryan: Svi bismo trebali razumjeti željeni krajnji cilj, a to je da Xi vjeruje da Tajvan treba biti dio Narodne Republike Kine. Načini i sredstva su, kao što ističete, neizvjesni. Postoji mnogo različitih opcija. Mislim da će im dva puta biti posebno privlačna. Jedan bi bio "mega dogovor" između Trumpa i Xija, gdje bi Trump u suštini žrtvovao Tajvan ili barem naznačio da ga ne bi branio. Drugi bi bio prilika za neku vrstu munjevitog kineskog vojnog udara protiv Tajvana kako bi ih obezglavili, oslabili i potencijalno izvršili invaziju. To su vjerovatno dvije istaknute opcije za koje bi se mogli pripremati, ali postoji i mnogo drugih varijacija o kojima kineski stratezi razmišljaju decenijama.

Godinama je Kaspijsko more bilo sigurna zona saveza između Rusije i Irana - kopneno zatvoreni prostor, nevidljiv zapadnim državama. Dok je ova unutrašnja vodena ruta služila kao utočište za iranske dronove namijenjene bojištima u Ukrajini tokom ruske sveobuhvatne invazije, Izrael je nedavno izveo zračne napade na Bandar Anzali, iransku pomorsku ispostavu na Kaspijskom moru. Sve više medijskih izvještaja zasnovanih na obavještajnim podacima navodi da se ovaj koridor sada koristi za prebacivanje ruskog naoružanja nazad na Bliski istok, čime izraelski zračni napadi dolaze bliže ruskom "dvorištu". Otkako je sveobuhvatna ruska invazija na Ukrajinu počela u februaru 2022. godine, Kaspijsko more služi kao ključni koridor između dvije države pod zapadnim sankcijama. Ono povezuje ruske luke poput Astrakhana s sjevernim Iranom, uključujući Bandar Anzali, prije nego što se teret dalje prevozi željeznicom ili putem prema Perzijskom zaljevu i Indijskom okeanu. Obavještajne grupe ranije su izvještavale o brodovima iz ruske takozvane "flote u sjeni" koji djeluju duž ovog koridora pod iranskim i ruskim zastavama, povezanim s krijumčarenjem sankcionirane nafte i oružja između dvije zemlje. Mnogi od tih brodova isključili su svoje signale za praćenje, što je povećalo sumnje da prevoze sankcionisanu robu ili vojni teret. Godine 2024. Sjedinjene Države uvele su sankcije dvjema ruskim brodarskim kompanijama zbog transporta opreme i municije povezane s dronovima preko Kaspijskog mora za upotrebu u Ukrajini. Promjene u saradnjiNedavni napadi na Bandar Anzali 18. marta desili su se usred znakova da se vojna saradnja između Rusije i Irana možda mijenja. Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenskyy rekao je za CNN 15. marta da Iran napada američke baze dronovima koje su napravili i isporučili Rusi. Zapadna obavještajna služba, na koju se poziva Financial Times, navodi da Rusija sada možda šalje dronove Iranu. Institut za proučavanje rata (ISW) saopštio je da izraelski zračni napadi na Bandar Anzali ranije ovog mjeseca slijede nakon izvještaja da Rusija Iranu isporučuje ruski proizvedene, i moguće modificirane, Shahed dronove. Tel Aviv i MoskvaIzrael je tada saopštio da su njegovi borbeni avioni gađali mete u luci Iranske mornarice i vojne objekte u kojima su bili raspoređeni deseci vojnih plovila, uključujući raketne brodove i patrolne čamce. "Ako su ruski interesi na neki način pogođeni ili uništeni, Izraelci se neće žaliti zbog toga, jer žele održati korektne odnose s Rusima", rekao je za RSE Alex Vatanka, direktor Iranskog programa na Institutu za Bliski istok u Washingtonu. Rusija bi bilo kakvo širenje sukoba s Iranom na Kaspijsko more doživjela "izrazito negativno", rekao je portparol Kremlja Dmitry Peskov povodom napada 18. marta. Kao kopneno zatvoreno vodeno tijelo, Kaspijsko more se dugo smatralo izvan domašaja američke i zapadne mornarice. Graniči s Rusijom, Iranom, Azerbejdžanom, Kazahstanom i Turkmenistanom - zemljama koje su uglavnom održavale uravnotežene odnose s Moskvom. "Naše istraživanje uglavnom isključuje Kaspijsko more, jer nedostatak regionalne saradnje sa zapadnim institucijama čini to područje zatvorenim okruženjem u kojem je nadzor nepraktičan i trenutno manjeg prioriteta za globalno provođenje zakona", rekao je za RSE Benjamin Hilgenstock, stručnjak za sankcije iz kijevskog instituta KSE. Rastuća trgovina na Kaspijskom moruIran i Rusija takođe razmjenjuju prehrambene proizvode preko Kaspijskog mora. Trgovina žitaricama između Irana i Rusije bila je zaustavljena odmah nakon napada, ali je nakon toga obnovljena, navodi Reuters. Rusija, najveći svjetski izvoznik žitarica, posljednjih godina unapređuje logistiku izvoza preko Kaspijskog mora, ciljajući tržišta u Iranu, zemljama Persijskog zaljeva, Iraku i Afganistanu. "Čak i ako je ova ruta poremećena, postoje drugi načini da Iran i Rusija trguju", rekao je za RSE Dalga Khatinoglu, stručnjak za iransku energetiku i makroekonomiju. Kaspijski segment dio je Međunarodnog transportnog koridora sjever-jug (INSTC), mreže od 7.200 kilometara pomorskih, željezničkih i cestovnih ruta za transport tereta između Indije, Irana, Azerbejdžana, Rusije, Centralne Azije i Evrope. Izolirane od Zapada, i Iran i Rusija imaju dugoročne planove za širenje trgovine preko Kaspijskog mora. Promet tereta između Rusije i Irana preko Kaspijskog mora mogao bi se udvostručiti 2026. godine i dostići 10 miliona tona, rekao je Aleksandr Sharov, direktor RusIranExpo Group. "I Tehran i Moskva nadaju se da će Sjedinjene Države spriječiti Izraelce da ponove svoj napad na kaspijsku obalu", rekao je za RSE Paul Goble, dugogodišnji stručnjak za Evroaziju u Jamestown Foundation. "Nema izvještaja koji sugerišu da bi kaspijski region uskoro mogao postati takva pozornica. Još uvijek govorimo o kopnenim trupama na jugu, potencijalno o ulasku Amerikanaca na jugu, a ne na sjeveru", rekao je Alex Vatanka za RSE. "Međutim, ako na osnovu obavještajnih podataka otkriju da Iran, na primjer, proizvodi dronove ili rakete u nekom gradu na sjeveru, u kaspijskom regionu, onda će to mjesto, naravno, postati meta. To su operativni, logistički razlozi, a ne strateški pristup", dodao je.

Nakon što je javno pozvao na oslobađanje članova kazahstanskog pokreta za ljudska prava Atazhurt, policija je Bagdata Togisbajeva zadržala u pritvoru pet dana. Ono što mu se učinilo čudnim nije bio boravak iza rešetaka, već način na koji je njegov telefon radio nakon toga. Aktivista iz okruga Tolebi u regiji Turkistan, poznat po kritikovanju vlasti na društvenim mrežama, bio je prisiljen ostaviti svoj telefon, pametni telefon Xiaomi Redmi Note 10, kod nadležnih organa tokom pritvora. Kada se vratio kući, Togisbajev je primijetio nešto uznemirujuće. Njegov mobitel je uputio automatski poziv koji se inače aktivira prilikom paljenja uređaja – i to njegovoj mlađoj sestri. "Kada sam to saznao, odmah sam pomislio: 'otključali su mi telefon'. Inače je moj telefon bio zaključan i postavljen na 'avionski režim' rada", izjavio je za Kazahstanski servis RSE. "Nekoliko dana kasnije, vratio sam se kući, otvorio telefon i pristupio mapi '2gis'. Otkrio sam da su uključili funkciju koja pokazuje moju lokaciju drugima. Podesili su je tako da se informacije automatski emituju kad god se povežem na internet", rekao je Togisbajev. Od tada je počeo preduzimati mjere opreza, često ostavljajući pametni telefon kod kuće danima ili sedmicama, uključujući ga samo nakratko. Kazahstanske vlasti nisu komentarisale tvrdnje Togisbajeva na upit RSE, ali se njegove sumnje čine opravdanim. Istraga RSE potvrđuje da kazahstanske vlasti posjeduju alate sposobne za zaobilaženje lozinki na pametnim telefonima i laptopima. Među njima je UFED, forenzički sistem izraelske proizvodnje kompanije Cellebrite, sposoban za izvlačenje poruka, fotografija, historije preglednika, čak i izbrisanih podataka. UFED se legalno koristi u mnogim zemljama, ali isključivo od agencija za provođenje zakona i uz sudsko odobrenje. Može se koristiti samo ako vlasti imaju fizički pristup uređaju. RSE je pregledao podatke o uvozu i izvozu koji pokazuju kako su UFED sistemi stigli do Kazahstana. Uređaji su kupljeni od kompanije "Georgian Digital Forensics", koja se predstavlja kao regionalni zastupnik Cellebritea. Dvije kazahstanske kompanije, AskomMET i IRPLAB, uvezle su UFED sisteme iz Gruzije tri puta u periodu 2022–2023. godine, prema analizi podataka iz baze ImportGenius. Ovaj put je dodatno potvrđen e-mailom od 13. februara 2025. godine, u koji je RSE imao uvid, a koji je Albert Avraham Katsir, izvršni direktor prodaje u Cellebriteu, poslao Giorgiju Akhalaiaju, zvaničniku Ministarstva unutrašnjih poslova Gruzije. U e-mailu Katsir piše: "Iz cijele regije Kavkaza, Gruzija je jedina zemlja u kojoj možemo prodavati svoja rješenja. Nažalost, po prvi put izražavam zabrinutost da bi Gruzija u bilo kojem trenutku ove godine mogla biti blokirana za prodaju naše opreme". U e-mailu, koji je javno dostupan na portalu za državne nabavke Gruzije, ne precizira se šta je točno izazvalo Katsirovu zabrinutost. Cellebrite se predstavlja kao dobavljač digitalnih forenzičkih alata isključivo za legalnu upotrebu. Prema navodima kompanije, njihova rješenja su dizajnirana za istrage nakon događaja, a ne za preventivni nadzor, te su regulisana strogim politikama licenciranja. Kompanija tvrdi da provjerava klijente na osnovu njihovog odnosa prema ljudskim pravima i da može onemogućiti pristup svojoj tehnologiji u slučaju kršenja istih. U martu 2021. godine, Cellebrite je zvanično objavio da će prestati prodavati svoja rješenja klijentima u Ruskoj Federaciji i Bjelorusiji, pozivajući se na potrebu za radom u skladu s međunarodno prihvaćenim pravilima. Međutim, iako kompanija tvrdi da unaprijed provjerava klijente, njena tehnologija se i dalje može koristiti na načine koji izazivaju pravnu i etičku zabrinutost, zavisno od lokalne prakse. Zabrinutost zbog forenzičkog pristupa telefonimaCentar za sudsko vještačenje Ministarstva pravde Kazahstana potvrdio je za RSE da se UFED i sličan forenzički softver koriste u praksi, uz druge sisteme kao što su MD-RED i MD-NEXT. "To je regulisano Zakonom o krivičnom postupku. Nekoliko članova se bavi ovim pitanjem. Pametni telefon osobe sadrži privatne informacije", rekao je u intervjuu za RSE poslanik u parlamentu Abzal Kuspan, koji je ujedno i pravnik. "Ako ga treba otvoriti, to bi se trebalo raditi samo uz odobrenje istražnog suda. Svaki korak, pretres, zaplijena, otvaranje, zahtijeva posebne protokole koje popunjavaju istražitelji, tužioci ili druge procesne osobe." Advokat Bauiržan Azanov rekao je da, uprkos zakonskim zaštitama i nadzoru u digitalnim istragama, postoji malo povjerenja u sposobnost vlasti da se pridržavaju pravila. "Tokom tajnih istraga ne možemo znati kojim podacima istražitelj pristupa ili koju svrhu ima", kazao je. "Sudski nadzor postoji, ali naše povjerenje u njega je ograničeno. Ustavna, građanska i politička prava ljudi postoje na papiru, ali samo sud može potvrditi da li se ona poštuju." U izvještaju se navodi i da u praksi mnogi pritvorenici pod pritiskom daju vlastima pristup svojim telefonima, iako organi reda kasnije mogu tvrditi da je pristup bio dobrovoljan. "Tokom suđenja, ako pitate državnog tužioca i istražitelje zašto su otvorili i pretražili telefon, oni kažu da je osoba sama dala lozinku", rekao je Azanov. "Kažu da ih nisu prisiljavali niti vršili pritisak. Šta možete učiniti povodom toga? To je problem. Otključavanje telefona ili ne, to je pravo same osobe." Aktivisti i novinari pod opsadomKazahstan je koristio i druge softvere za nadzor protiv aktivista i novinara. Sigurnosna laboratorija Amnesty Internationala potvrdila je da su mobilni uređaji najmanje četiri kazahstanska aktivista civilnog društva bili zaraženi špijunskim softverom Pegasus kompanije NSO Group, a ciljani su još od juna 2021. godine. Marie Struthers, direktorica Amnesty Internationala za istočnu Evropu i centralnu Aziju, izjavila je da ovaj slučaj "dodaje na već rastuću gomilu dokaza da je špijunski softver NSO-a oružje po izboru vlada koje žele ušutkati društvene pokrete i slomiti otpor." "Države širom svijeta moraju odmah uvesti moratorijum na izvoz, prodaju i upotrebu opreme za nadzor dok se ne uspostavi regulatorni okvir usklađen s ljudskim pravima", dodala je. Ulaganja kazahstanskih vlasti u napredne digitalne forenzičke i nadzorne alate dolaze u trenutku kada su vlasti pojačale privođenja i administrativne mjere protiv političkih aktivista i novinara uoči ustavnog referenduma u Kazahstanu 15. marta. Nekoliko nezavisnih reportera nakratko je privedeno na biračkim mjestima, dok su se novinarke Sanija Toiken i Makpal Mukankizi suočile s kaznama ili drugim ograničenjima u vezi sa svojim izvještavanjem o referendumu. Novinarke Botagoz Omarova i Gulnara Bažkenova nalaze se u kućnom pritvoru zbog navodnog širenja lažnih informacija. Antikorupcioni aktivista Orazali Jeržanov smješten je u istražni pritvor 5. marta pod optužbom za "ometanje izbornih prava" nakon što je javno pozvao na bojkot referenduma.

U Bavarskoj je pokrenuto prvo zajedničko nemačko-ukrajinsko postrojenje koje počinje sa proizvodnjom ukrajinskih dronova van Ukrajine. Radio Slobodna Evropa je posetio pogon u kojem se sklapaju dronovi Linza. To je prva od nekoliko novih zajedničkih inicijativa koje Ukrajina pokreće za vojnu proizvodnju u Evropi. Postrojenje u blizini Minhena zapošljava nekoliko desetina Ukrajinaca, od kojih su mnogi izbeglice. SOURCE: RFE/RL (Serhiy Stetsenko, Mike Eckel),

Kada se Egor Sabinič (33) konačno otrijeznio nakon noći pijenja s prijateljima u Petrozavodsku, gradu na sjeveru Rusije, pretpostavio je da se nalazi u centru za detoksikaciju. Kasnije je shvatio da je, zapravo, u kancelariji za vojnu mobilizaciju. Ovaj otac četvoro djece navodno je bio priveden od policije i, dok je bio u alkoholiziranom stanju, nesvjesno je potpisao obavezujući vojni ugovor. "Bio je obmanut", izjavio je rođak za Radio Slobodna Evropa. "Siguran sam da nije imao pojma šta potpisuje." Ruske grupe za ljudska prava ističu da su ovakvi slučajevi sve češći, pri čemu pijani muškarci navodno bivaju prisiljeni ili prevareni da potpišu vojne ugovore. Sergej Krivenko iz ruske grupe za ljudska prava "Građanin i armija" rekao je za RSE da njegova organizacija prima sve veći broj takvih izvještaja. "Ili oni (regruteri) potpišu umjesto njega dok je pijan – doslovno mu pomjerajući ruku ili nešto slično – ili ga nagovore na to", rekao je. "Zatim, kada se otrijezni, regruter mu kaže: 'Vidi, potpisao si, to je to. Sada ideš ili u štab ili u zatvor. Kreni sa mnom ili ideš iza rešetaka'", dodao je Krivenko. Izvještaji govore da se ruska vojska bori s nedostatkom ljudstva. "Stopa gubitaka Rusije premašila je stopu regrutacije u januaru 2026. godine, nakon godina u kojima je stopa regrutacije dosljedno ispunjavala ciljeve zamjene ljudstva", saopštio je Institut za proučavanje rata (ISW). Od pokretanja opšte invazije na Ukrajinu, Moskva je samo jednom, 2022. godine, javno proglasila djelomičnu mobilizaciju širom zemlje. Budući da taj dekret nikada nije formalno povučen, Kremlj je nastavio popunjavati svoje snage kroz tekuće akcije regrutacije. To uključuje zatvorenike, optuženike pod krivičnom istragom i strane državljane. Dok su neki vojnici po ugovoru privučeni visokim platama i bonusima, grupe za ljudska prava kažu da se sve više koristi prisila, uključujući psihološki i fizički pritisak na regrute i aktivne vojnike da potpišu ugovore na neodređeno vrijeme. Lokalni advokat, koji je želio ostati anoniman, rekao je za RSE da policija - ponekad pod lažnim izgovorom - podmeće ugovore pijanim osobama. "U nekim slučajevima, policajac daje ugovor pijanoj osobi i kaže joj da je to potvrda o pretresu. Osoba to potpiše i kasnije sazna da se prijavila u vojsku", rekao je advokat. Dodao je da je podnio žalbe sudovima i tužilaštvima u nekoliko takvih slučajeva: "Čak i ako osoba to nije potpisala, dok to dokažete, možete poginuti u ratu nekoliko puta". Alkohol, droga i kockanjeSve je i više izvještaja o regrutima koji se bore s ovisnošću o alkoholu, drogama i kockanju. "Situacija svake godine postaje sve tužnija", rekao je za RSE vojni analitičar Aleksej Alšanski iz projekta "Zbogom oružje". "Fokus se pomjerio sa velikih gradova na sela, naselja i ruralna područja. Tamo snage sigurnosti – koristeći kombije policije ili Istražnog komiteta – kruže prateći liste koje su sastavile lokalne vlasti, specifično tražeći ljude s ovisnošću o alkoholu", kazao je on. Grupe za ljudska prava navode da samo regrutovanje uz novčanu naknadu postaje sve teže. Zato regruterima, kako bi ispunili kvote, ne smeta da angažuju i ljude ovisne o alkoholu, jer dobijaju bonuse za svaku osobu koju dovedu. "I kvalitet opada: oficiri za regrutaciju se sada žale na alkoholičare, narkomane i sirotinju", napisao je u februaru Nigel Gould-Davies iz Međunarodnog instituta za strateške studije. "Ruskom vojnom vrhu treba topovsko meso, a ne kvalifikovani vojnici", rekao je za RSE Pavel Luzin, ruski vojni stručnjak sa Fletcher škole za pravo i diplomatiju. S obzirom na nepopularnost nove mobilizacije, očekuje se da će Kremlj izbjegavati njeno formalno proglašenje, a portparol Kremlja Dmitrij Peskov insistira na tome da Rusija ne planira novu mobilizaciju. "Glavna rasprava unutar ruskog vojnog vrha nije o još jednom talasu djelomične mobilizacije, već o fokusiranju svih dostupnih resursa na rat", rekao je Luzin. "Zapravo, raspravlja se o potpunom administrativno-komandnom modelu i njegovom neophodnom institucionalnom dizajnu", dodao je.

Stanovnici Dagestana na jugu Rusije bili su primorani da napuste svoje domove dok su velike poplave zahvatile region. Katastrofu su izazvale rekordne padavine u kombinaciji sa topljenjem snega u planinama, ali pojedini stanovnici i stručnjaci krive i lokalne vlasti zbog lošeg upravljanja infrastrukturom. (Current Time, RFE/RL's Russian Service)

Prije dvije godine Anastasija, 35‑godišnja informatičarka iz Ukrajine, napustila je rodno Zaporožje i ostavila majku i sestru kako bi potražila posao u Njemačkoj. Sveobuhvatni ruski rat protiv Ukrajine natjerao ju je da napusti posao u tom gradu na jugoistoku zemlje, koji se suočavao s čestim nestancima struje, a uz to i redovnim granatiranjima. Nada da će pronaći dobro plaćen posao koji bi ujedno mogao doprinijeti ratnim naporima uvjerila ju je da ostavi porodicu i preseli se u inostranstvo. Danas je dio tima mlade kompanije smještene u neupadljivom skladištu na rubu aerodroma u širem području Minhena, koja proizvodi dronove za snabdijevanje ukrajinske vojske. Riječ je o zajedničkom ulaganju kijevske kompanije Frontline Robotics i njemačke tehnološke firme Quantum Systems - projektu prvom te vrste - koji zasad zapošljava pedesetak ljudi. Oko 80 posto zaposlenih su Ukrajinci, a mnogi su izbjeglice iz rata. "Većina, ako ne i svi, rade od 10 do 12 sati dnevno, šest dana u sedmici", rekla je Anastasija, koja je zbog sigurnosti zatražila da se koristi samo njeno ime. Kako kaže, mnogi su izuzetno posvećeni poslu i često zaborave čak i na pauzu za ručak. "Za mene je ovo više od posla", rekla je. "Dolazimo čak i subotom jer imamo cilj - da oslobodimo našu zemlju. Vidim koliko ljudi naporno rade. Čak moram insistirati da naprave pauzu za ručak jer se teško mogu odvojiti od posla." Poduhvat je dio inovativnog nastojanja da se iskoristi duboka stručnost Ukrajine u razvoju i proizvodnji novih tehnologija bespilotnih letjelica. To nastojanje ne odvija se samo u Njemačkoj i Evropi, već i, iznenada, na Bliskom istoku i u zaljevskom regionu, gdje se zemlje utrkuju da osiguraju ukrajinsko znanje kako bi se zaštitile od iranskih dronova i raketa. U Njemačkoj se ova, uz podršku države, pokrenuta inicijativa zove Build With Ukraine, a najavljena je u decembru 2025. godine. Vlada je ove godine izdvojila oko dvije milijarde eura (2,3 milijarde dolara) za subvencioniranje ukrajinske vojne proizvodnje, bilo u Ukrajini ili u Njemačkoj. Konkretni projekat u blizini Minhena dobio je snažnu političku podršku Berlina u februaru, kada je njemački ministar odbrane Boris Pistorius zajedno s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim prisustvovao ceremoniji svečanog otvaranja pogona. "Imati ovu vrstu proizvodnje u Njemačkoj predstavlja veliku promjenu", rekao je Mikita Rozhkov, 35‑godišnji direktor za razvoj poslovanja u kompaniji Frontline Robotics. "Mi se bavimo stvaranjem masovne robotike - kako bismo izgradili štit između Evrope i Rusije." Moskva je to već primijetila. "I s ponosom, s radošću, oni demonstriraju kako će njemački dronovi, proizvedeni u njemačkim fabrikama, sada ubijati Ruse", rekao je Vladimir Solovjov, izuzetno bombastični ruski TV voditelj, u svojoj emisiji na državnoj televiziji ubrzo nakon ceremonije. "Dronovi koji će donositi smrt civilnom stanovništvu Rusije nosit će ne samo ukrajinsku, već i njemačku zastavu!" "Ukrajina je glavni pokretač cijele industrije dronova"Model drona koji se sastavlja u ovom konkretnom skladištu zove se Linza, težak je oko četiri kilograma i može letjeti do 15 kilometara. To nije "kamikaza" dron kakve koristi Iran, poznat kao Shahed, niti ruska verzija tog modela, nazvana Geran. Riječ je o "logističkim" dronovima - laganim kvadkopterima koji prenose male terete do i od ukrajinskih linija fronta: flaširanu vodu, komplete prve pomoći, mobilne telefone, baterije, cigarete i druge potrepštine. Njima se upravlja pomoću laptopa i komandne palice smještenih u teškom koferu. Iz kompanije Frontline Robotics navode da se Linza može koristiti i kao "bombaški dron", odnosno da može ispuštati eksploziv na metu. Najvažnije je da ovi modeli koriste tehnologiju protiv ometanja signala, kako bi se suprotstavili ruskom elektronskom ratovanju - signalima čiji je cilj poremetiti navigaciju dronova. "Ukrajina je sada glavni pokretač cijele industrije dronova", rekao je Matijas Lehna, bivši major njemačke vojske i direktor zajedničkog preduzeća Quantum Frontline Industries. "Ukrajinska tehnologija dronova je najbolja na svijetu, a oni također pokazuju da se ne radi samo o pojedinačnim sposobnostima… već i o tome da se, na velikoj skali, mogu razvijati efikasne protumjere." Interesovanje za ukrajinsko iskustvo u ratovanju dronovima, stečeno tokom više od četiri godine rata koji traje od 2022. godine, već je privuklo značajan interes i investicije izvan Ukrajine, ali i unutar nje. Među poznatijim investitorima je i bivši predsjednik Uprave Googlea, Eric Schmidt, koji je prošlog jula najavio partnerstvo s ciljem snabdijevanja Ukrajine dronovima koji koriste vještačku inteligenciju - inovacijom koja bi, barem u teoriji, trebala značajno smanjiti mogućnost njihovog ometanja. U međuvremenu, rat s Iranom povećao je potražnju za ukrajinskim iskustvom. Tokom protekle dvije sedmice, Zelenski je obišao zaljevske i bliskoistočne zemlje, potpisujući sporazume o odbrani i promovišući sposobnosti Kijeva. Kako je rekao, više od 200 ukrajinskih stručnjaka za protivzračnu odbranu upućeno je u zaljevsku regiju. "Ukrajina ima najveće iskustvo u svijetu u suzbijanju napadačkih dronova", rekao je 10. marta. "Spremni smo pomoći onima koji pomažu nama, pomažu Ukrajini", dodao je. Iako zajedničko ulaganje Quantum–Frontline i šira inicijativa Build With Ukraine imaju podršku vlade u Berlinu, nisu svi njemački proizvođači u potpunosti naklonjeni tom pristupu. U intervjuu za magazin The Atlantic, direktor Rheinmetalla, velikog njemačkog proizvođača tenkova i artiljerije, omalovažio je ukrajinske inovacije, poredivši ih s Lego kockicama. Armin Papperger je, također podrugljivo, razvoj dronova uporedio s "ukrajinskim domaćicama" koje koriste "3D štampače u kuhinji". Takve izjave izazvale su negodovanje ukrajinskih zvaničnika. Quantum Systems, njemačka matična kompanija zajedničkog ulaganja, već ima više proizvodnih linija u Ukrajini. Zajednički projekat s Frontline Roboticsom, u međuvremenu, smješten je u dijelu skladišta s visokim metalnim plafonima, čiji su zidovi ukrašeni ukrajinskim i njemačkim zastavama. Tokom nedavne posjete, radnici su bili pognuti nad metalnim stolovima, vareći i sastavljajući dijelove dronova, dok su drugi pomoću laptopa testirali kamere i navigacione sisteme. Sastavljeni dronovi bili su poredani na jednoj strani glavne hale, poput aviona spremnih za polijetanje. Većina razgovora koji su se mogli čuti bila je na ukrajinskom jeziku. Dok su mnogi zaposleni izbjeglice nakon invazije iz 2022. godine, posebno oni protjerani iz svojih domova u istočnoj Ukrajini, neki od njih već duže vrijeme žive u Njemačkoj. "Možete vidjeti da u ovom poslu vide svrhu", rekao je Lehna. "Žele učiniti nešto za svoju zemlju, zbog čega su vrlo motivisani. Znaju zašto rade to što rade, i ne moram mnogo objašnjavati kada ih pitam žele li raditi vikendom." "Surova stvarnost"Jedan od vodećih članova tima je 40‑godišnji Ukrajinac porijeklom iz Kijeva. Zatražio je da se ne objavljuje njegovo ime jer je prije rata bio strastveni graditelj modela aviona, a ta zajednica entuzijasta prelazila je granice i kulture; neki od njegovih nekadašnjih poznanika iz Rusije, kako kaže, vjerovatno su mobilisani kako bi radili na sličnim projektima. "Ovo je rat dronova. Ljudi ne žele ići na linije fronta; žele slati robote. Krećemo se prema robotskom ratovanju, robotskoj odbrani i robotskim napadima", rekao je, dodajući da već nekoliko godina živi u Njemačkoj. "Dronovi nose sve teži teret, lete sve dalje, tehnologija se unapređuje, a sistemi upravljanja postaju sve bolji", rekao je. "To je odigralo ogromnu ulogu u ratu. I na našoj i na (ruskoj) strani bilo je mnogo ljudi s iskustvom u modelarskom avionarstvu - oni su se brzo preorijentisali na dronove." Kompanija je u martu počela isporučivati dronove proizvedene u Njemačkoj Ukrajini - otprilike mjesec dana nakon što je dobila izvoznu dozvolu od ukrajinskih vlasti, te oko šest mjeseci nakon pokretanja projekta. Lehna, koji je rekao da je od početka invazije Ukrajinu posjetio više od 15 puta, naveo je da se proizvodnja širi s ciljem izrade 10.000 dronova Linza godišnje. Kompanija planira imati 200 zaposlenih do kraja 2026. godine. Na kraju, rekao je Lehna, rukovodioci planiraju plasirati dronove i izvan Ukrajine, uključujući isporuke njemačkoj vojsci. Međutim, dodao je da se njemačka i evropska odbrambena industrija razvijaju i prihvataju nove tehnologije znatno sporijim tempom nego što je to slučaj u Ukrajini. "Trenutno se ne radi samo o nabavci tenkova, već i o nabavci bespilotnih sistema", rekao je. Ukrajinske inovacije, kako je naveo, u velikoj mjeri proizlaze iz stalnog pritiska ratnih okolnosti, što mlade tehnološke firme primorava da djeluju brže. "Kao da je svaka naučena lekcija plaćena krvlju, i to je surova stvarnost, koja dodatno stvara pritisak da se prilagođavanje ubrza na način koji je, mislim, nenadmašiv", rekao je Lehna. "Svaka greška ovdje ima direktan uticaj na bojište", dodao je, "a Ukrajina nije u poziciji da sebi priušti mnogo grešaka." Priredila: Elvisa Tatlić

Iran je 3. aprila izveo napade širom Bliskog istoka, pri čemu su zapaljeni dijelovi velike kuvajtske naftne rafinerije što je izazavalo aktiviranje sistema protivzračne odbrane širom Zaljeva, dok se rat sa Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelom približava kraju pete sedmice. Rafinerija je od početka rata bila meta više napada, a državna kompanija Kuwait Petroleum Corporation saopštila je da vatrogasci rade na gašenju nekoliko požara izazvanih udarima. U napadima su pogođeni i elektroenergetska, vodna i infrastruktura obnovljivih izvora energije u Kuvajtu. Teheran je nastavio vršiti pritisak na Izrael i druge arapske susjede u Zaljevu. Saudijska Arabija saopštila je da je oborila nekoliko iranskih dronova, sirene za zračnu uzbunu oglasile su se u Bahreinu, sistemi odbrane aktivirani su u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, dok je Izrael prijavio dolazak raketa. Iran je također saopštio da je oborio američki borbeni avion F-35. Više iranskih državnih medija, uključujući Press TV, objavilo je fotografije uz saopštenje Iranske revolucionarne garde (IRGC) kao dokaz obaranja američkog aviona u centralnom Iranu. Sjedinjene Američke Države se nisu oglasile povodom tih tvrdnji, a Radio Slobodna Evropa nije mogao nezavisno potvrditi ove navode. Najnoviji val iranskih napada uslijedio je nakon izjava američkog predsjednika Donalda Trumpa kasno 2. aprila, u kojima je nagovijestio dalju eskalaciju, rekavši da Washington "još nije ni počeo" kampanju protiv Irana te upozorio da bi uskoro mogli uslijediti dodatni napadi na infrastrukturu, iako diplomatski napori za obuzdavanje rata pokazuju malo napretka. Trump je također podijelio video snimak američkog napada na novoizgrađeni most koji povezuje Teheran s obližnjim gradom Karadžom. Iranski državni mediji saopštili su da je u tom napadu poginulo osam osoba, dok je 95 ranjeno. Iranski mediji naveli su i da je u odvojenom napadu dronom pogođeno skladište Crvenog polumjeseca u južnoj provinciji Bušer, pri čemu su uništena dva kontejnera. Lučki grad Bušer je važno pomorsko čvorište i dom jedine iranske nuklearne elektrane. Iran je saopštio i da je Institut Pasteur, medicinski istraživački centar, pretrpio velika oštećenja u napadu. Ni taj izvještaj nije mogao biti nezavisno potvrđen, iako je iranska vlada objavila fotografiju za koju tvrdi da prikazuje nastalu štetu. Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araqchi osudio je napad, poručivši da napadi na civilnu infrastrukturu "neće natjerati Irance na predaju". Vijeće sigurnosti UN-a fokusirano na Hormuški moreuzNajnovija razmjena napada naglašava kako se rat, koji je započeo koordiniranim američko-izraelskim udarima na Iran krajem februara, širi širom regiona, remeteći globalne tokove energije i povećavajući pritisak na svjetske sile da osiguraju plovidbu kroz Hormuški moreuz, ključnu arteriju za snabdijevanje naftom i gasom. Očekuje se da će se Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija sastati 4. aprila kako bi razmotrilo prijedlog Bahreina čiji je cilj osiguravanje sigurnog prolaza kroz moreuz. Početni nacrt rezolucije, koji bi državama omogućio da "koriste sva neophodna sredstva" za osiguranje plovnog puta, naišao je na protivljenje članica s pravom veta - Rusije, Kine i Francuske - što je dovelo do odgađanja održavanja sjednice. "Upotreba sile ne može donijeti mir. Političko rješenje je osnovni put naprijed", rekao je kineski ambasador Fu Cong Vijeću sigurnosti 2. aprila. Iran je nastavio napade na energetsku infrastrukturu širom Zaljeva, istovremeno održavajući pritisak na brodske rute kroz strateški Hormuški moreuz, kroz koji u mirnodopskim uslovima prolazi oko jedne petine globalnih zaliha nafte i gasa. Naftna tržišta snažno su reagovala, što je dovelo do rasta cijena. Plovidba kroz moreuz, nekada stabilan koridor globalne trgovine, postaje sve nestabilnija. Trump je izjavio da otvaranje tog plovnog puta nije odgovornost Sjedinjenih Američkih Država, pozvavši zemlje koje se oslanjaju na tu rutu da same poduzmu mjere. U međuvremenu, generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Guterres pozvao je 2. aprila na okončanje "spirale smrti i razaranja" na Bliskom istoku. "Nalazimo se na ivici šireg rata koji bi zahvatio cijeli Bliski istok, s dramatičnim posljedicama širom svijeta", rekao je Guterres novinarima u New Yorku. Guterres je ukazao na opasnosti situacije u Hormuškom moreuzu, gdje je Iran doveo plovidbu gotovo do potpunog zastoja, stvarajući usko grlo za tankere s naftom i prirodnim gasom, što je dovelo do globalne energetske krize. "Kada se Hormuški moreuz guši, najsiromašniji i najranjiviji u svijetu ne mogu disati", rekao je Guterres. Uz izvještavanje Reutersa, AFP,-a i dpa

Uticaj američko izraelskog rata sa Iranom počinje da se širi daleko izvan Bliskog istoka, uz prve znake poremećaja na globalnim energetskim tržištima i u svetskim ekonomijama.

Američki predsednik Donald Tramp održao je svoje prvo veliko obraćanje naciji od početka američko-izraelskog rata protiv Irana, opisujući vojne uspehe za koje je rekao da su "desetkovali" teheranski režim. Tramp nije naveo tačan vremenski okvir za okončanje rata, ali je rekao da će američke snage nastaviti intenzivne napade naredne dve do tri nedelje.

Američki predsjednik Donald Trump izjavio je 1. aprila da su Sjedinjene Američke Države blizu "završetka posla" u Iranu, upozorivši da će američke snage nastaviti "izuzetno snažno" napadati tu zemlju još "dvije do tri sedmice". U svom prvom obraćanju naciji od početka sukoba, Trump je rekao da su američki ciljevi "blizu ostvarenja", nakon sedmica onoga što je opisao kao "brze, odlučne i sveobuhvatne pobjede na bojnom polju - pobjede kakve je malo ko ikada vidio". "Dok večeras govorimo, prošao je tačno mjesec dana otkako je američka vojska započela Operaciju 'Epski bijes'", rekao je. Trump je iznio, kako je naveo, velike vojne dobitke, tvrdeći da su iranske vojne sposobnosti ozbiljno oslabljene. "Večeras, iranske mornarice više nema. Njihovo zrakoplovstvo je u ruševinama", rekao je, dodavši da su lideri iranskog rukovodstva "sada mrtvi" i da se komandne strukture "uništavaju upravo sada". Kazao je da su iranske raketne i dronske sposobnosti "dramatično smanjene" i da se vojna infrastruktura uništava. "Nikada u istoriji ratovanja neprijatelj nije pretrpio tako jasne i razorne gubitke velikih razmjera u tako kratkom vremenu", rekao je Trump. Trump je branio rat kao nužan kako bi se spriječilo da Iran dođe do nuklearnog oružja. "Ovaj ubilački režim je nedavno ubio i 45.000 vlastitih građana", rekao je, misleći na obračun vlasti s protestima unutar Irana. "Da takvi teroristi imaju nuklearno oružje bila bi nepodnošljiva prijetnja", dodao je. Ponovio je tvrdnju da je Iran bio "na samom pragu" dobijanja nuklearnog oružja i rekao da bi njegov raketni program mogao predstavljati prijetnju Sjedinjenim Državama, Evropi i drugim regijama. "Ova situacija traje već 47 godina i trebalo je da bude riješena mnogo prije nego što sam došao na vlast", rekao je, ponovo kritikujući prethodne administracije, uključujući nuklearni sporazum postignut za vrijeme predsjednika Baracka Obame. Trump je također rekao da mu je "prvi izbor uvijek bio diplomatski put", ali da je Iran odbacio napore za postizanje dogovora. Kazao je da promjena režima "nije bila naš cilj", ali je sugerirao da se ona praktično već dogodila. "Njihovi lideri… sada su mrtvi", rekao je. Naveo je da se nada postizanju sporazuma, ali je upozorio na dalju eskalaciju: "Ako ne bude dogovora, vrlo snažno ćemo pogoditi svaku njihovu elektranu". "Mi imamo sve karte", dodao je Trump. "Oni nemaju nijednu". Trump je priznao rast cijena goriva, navodeći da je to "u potpunosti rezultat" iranskih napada na komercijalne brodove i susjedne zemlje, te da je poskupljenje privremeno. Rekao je i da su Sjedinjene Američke Države "potpuno energetski nezavisne od Bliskog istoka", ali da su i dalje uključene kako bi podržale saveznike. Istovremeno je kritikovao partnere zbog, kako je rekao, nedovoljnog doprinosa, te poručio da bi oni trebali preuzeti odgovornost za ponovno otvaranje Hormuškog moreuza. Uoči govora, visoki demokrati, među kojima su Gregory Meeks iz New Yorka, Adam Smith iz Washingtona i Jim Himes iz Connecticuta, objavili su saopštenje u kojem navode da Trump "nije ništa bliže ostvarenju svojih nejasno definisanih ciljeva". Pozvali su se na pogibiju 13 američkih vojnika, stotine ranjenih, kao i šire regionalne i ekonomske posljedice. "Pozivamo predsjednika da odmah pregovara o prekidu vatre s Iranom i da radi na diplomatskom rješenju", naveli su, upozorivši na "katastrofalan rat". Analitičari vide poruku – i rizikeAnalitičari su za RSE rekli da je govor bio usmjeren na oblikovanje percepcije javnosti, uz zadržavanje neizvjesnosti o narednim koracima. Jason Brodsky, direktor za politiku u organizaciji Ujedinjeni protiv nuklearnog Irana, rekao je da je obraćanje imalo za cilj da "okupi javnu podršku oko Operacije'Epski bijes'". "Neće biti predstavljen kao početak još jednog beskonačnog rata od strane SAD-a, već kao okončanje rata koji je iranski režim započeo 1979. godine", rekao je. Međutim, upozorio je da čak i ako Sjedinjene Države u naredne dvije do tri sedmice proglase prekid vatre, "postoji rizik da će Iranci nastaviti napade, jer im je prioritet obnova odvraćanja". "Da bi se ta računica promijenila, SAD bi mogle biti primorane na eskalaciju", dodao je. Matthew Bartlett, republikanski strateg i bivši zvaničnik State Departmenta u prvoj Trumpovoj administraciji, rekao je da je obraćanje bilo usmjereno ka više različitih publika. "Komunikacija je ključna u ratu – prema domaćoj javnosti, prema režimu u Iranu, prema velikom iranskom narodu i prema našim saveznicima u regiji, Evropi i šire", rekao je Bartlett za RSE. Dodao je da je obraćanje bilo neophodno, ali da "i dalje ostaje mnogo neodgovorenih pitanja o sutrašnjem danu, ali i o danima i mjesecima koji dolaze", te da, iako bi se sukob mogao smiriti, "mogućnost eskalacije i dalje postoji". Bartlett je rekao da Trump, čini se, nastoji istaknuti vojne uspjehe, ali istovremeno postaviti temelje za moguću diplomatsku fazu, uključujući rješavanje ekonomskih poremećaja poput faktičkog zatvaranja Hormuškog moreuza. Gregory Brew, viši analitičar u Eurasia Group, rekao je za RSE uoči govora da će Trump vjerovatno naglasiti i uspjeh i potrebu za nastavkom operacija. Trump je ranije rekao da ga ne zabrinjava iranska zaliha visoko obogaćenog urana, tvrdeći da je ona zakopana pod zemljom i da se može nadzirati. Međutim, stručnjaci upozoravaju da bi, ako Iran zadrži kontrolu nad procijenjenih 440 kilograma visoko obogaćenog urana, mogao biti bliže proizvodnji nuklearnog oružja nego prema ranije razmatranom dogovorenom rješenju.

Nazadovanje u vladavini prava u članicama Evropske unije je normalizovano, zaključak je koji u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) naglašava Kersti Mekort (Kersty McCourt), jedna od autorki godišnjeg izveštaja koji je upravo priredila nevladina organizacija Unija za građanske slobode za Evropu (Liberties). Samo jedna država EU je pozitivno ocenjena u ovom izveštaju. Radi se o Letoniji, koja je u izveštaju okarakterisana kao "vredan radnik" koja se aktivno angažuje u polju vladavine prava. U dokumentu koji sadrži više od 800 strana, vlade Bugarske, Hrvatske, Mađarske, Italije i Slovačke opisuju se kao "razarači", odnosni oni koji aktivno slabe vladavinu prava. U šest drugih evropskih država, uključujući i one koje istorijski imaju jake demokratije, poput Belgije, Danske, Francuske, Nemačke i Švedske, prema ovom izveštaju, dolazi do opadanja vladavine prava. Zemlje koje nisu zabeležile nikakvo napredovanje, odnosno stagnaciju, jesu Češka, Estonija, Grčka, Irska, Litvanija, Holandija, Poljska, Rumunija, Slovenija i Španija. Unija za građanske slobode za Evropu je nevladina organizacija koja se bavi zaštitom građanskih sloboda, ljudskih prava i vladavine prava u Evropskoj uniji. Sa sedištem u Berlinu, ova NVO okuplja mrežu nacionalnih nevladinih organizacija i kroz istraživanja, kampanje i zagovaranje utiče na politiku i zakonodavstvo EU, posebno u oblastima slobode medija, digitalnih prava i nezavisnosti sudstva. Kersi Mekort objašnjava da su i centralne evropske institucije koje bi trebalo da budu nosioci procesa suočene sa izazovima, što značajno potkopava ceo proces. Ipak, uočavaju se razlike između onih država koje aktivno "demontiraju" zaštitne mere vladavine prava, od onih koje doživljavaju "delimičan pad". "Razlika je prvenstveno u nivou i sistemskoj prirodi pada. U kategoriji demontaže, sistemski pad se vidi u više stubova (pravosuđe, borba protiv korupcije, sloboda medija i sistemi kontrole i ravnoteže) i vrlo često su se akcije razvile od specifičnih incidenata do sistemskih problema utemeljenih na zakonodavstvu. Takođe se primete temeljna pitanja (koja utiču na više oblasti vladavine prava), kao što su ubrzani zakonodavni procesi ili nesprovođenje sudskih presuda", navodi Mekort. RSE: Postoji li rizik da pad u ključnim državama EU legitimizuje autoritarne tendencije u drugim delovima Unije? Mekort: Da, prelazak s nekoliko izuzetaka na pad u gotovo polovini država članica znači da nazadovanje u vladavini prava postaje normalizovano. Osim toga, činjenica da je Liberties uočio izazove vladavini prava unutar samih institucija EU, znači da akter koji bi trebao osigurati funkciju nosioca standarda i sam nazaduje, što dodatno potkopava proces. RSE: Širom EU, šta vidite kao glavni pokretač trenutnog pada vladavine prava? Političke izbore, slabu primenu na nivou EU ili dublje institucionalne ranjivosti? Mekort: Radi se o kombinaciji nekoliko faktora, posebno političkih izbora na nacionalnom nivou usmerenih na održavanje i konsolidaciju moći. To često uključuje korišćenje žrtvenih jaraca – često marginalizovanih ili ranjivih grupa – kako bi se pažnja skrenula sa dubljih, dugoročnih sistemskih problema. Regionalne i međunarodne veze koje jačaju autoritarne aktere, kao i dovođenje u pitanje sistema zasnovanog na vladavini prava, doprinose ovom padu. Međutim, takođe je jasno da bi sprovođenje (vladavine prava) od strane EU mogla biti mnogo jača, i bila je jedna od glavnih kritika godišnjeg izveštaja Libertiesa. Prvo, nalazi izveštaja Evropske komisije moraju biti povezani s konkretnim delovanjem – i da bi određeni negativni događaji pokrenuli druge delove instrumenata za vladavinu prava, kao što su pravni postupci. Slično tome, moraju postojati posledice za nesprovođenje preporuka. Trenutno nema postupaka ako država članica EU ostvari mali ili nikakav napredak u vezi s preporukama – a preporuka se jednostavno ponavlja sledeće godine. Ceo set instrumenata za vladavinu prava takođe zahteva pravovremeno i usklađenije delovanje. Iako je Sud pravde Evropske unije doneo nekoliko presuda kojima se uspostavljaju presedani, pravne mere nisu uvek preduzete. Mađarska je u postupku (Postupak prema članu 7 je formalni mehanizam EU za rešavanje i potencijalno sankcionisanje država članica koje rizikuju kršenje temeljnih vrednosti poput vladavine prava, demokratije i ljudskih prava. Evropski parlament je 2018. godine pokrenuo član 7 protiv Mađarske, ali proces je zastao u fazi upozorenja bez konkretnih sankcija jer odluka o tome zahteva jednoglasje)prema članu 7(1) od 2018. godine, a države članice nisu bile u mogućnosti ni da pređu na prvi korak u kojem bi se Mađarskoj dale konkretne preporuke, a kamoli na drugi korak koji bi rezultovao suspenzijom prava glasa Mađarske. Postoji predlog da se preporuke povežu s budžetom EU, kako je detaljnije opisano na stranici 26 izveštaja. Dakle, u slučajevima kada država članica ne ispuni određene uslove i kršenja vladavine prava se nastave, sredstva se mogu uskratiti toj državi članici. Pozdravljamo ovaj predlog, ali je potrebno dalje angažovanje kako bi se detalji razradili i osiguralo da su preporuke dovoljno specifične s jasnim rokovima za primenu. RSE: Ako se trenutna putanja nastavi, koliko bi trebalo da budemo zabrinuti zbog dugoročnog kredibiliteta EU kao zajednice izgrađene na vladavini prava i demokratiji? Mekort: Trebalo bi da budemo zabrinuti i u smislu putanje pojedinačnih država članica EU i sveobuhvatne posvećenosti Uniji koja se zasniva na vladavini prava. EU je postala previše tolerantna prema demokratskom nazadovanju unutar vlastitih redova, i procesi bi trebalo da budu reformisani pre daljeg proširenja EU. RSE: Da li je EU dovoljno otporna da se odupre autoritarnim efektima preliva, kako interno tako i eksterno? Mekort: EU ima izbor da li će iskoristiti i prikazati liderstvo u vladavini prava kao svoju snagu – ili će popustiti pred promenljivim i nepredvidivim liderstvom. Ovo je relevantno kako za sveobuhvatne strukture sistema zasnovanog na vladavini prava: nezavisnost institucija, podsticajan građanski prostor, slobodna štampe – tako i za liderstvo u novim i izazovnim oblastima, kao što su digitalna prava i dužna pažnja prema zaštiti životne sredine. RSE: Po čemu se vaša metodologija razlikuje od metodologije izveštaja Evropske komisije? Uz doprinos desetina nevladinih organizacija širom Evrope, kako održavate doslednost i uporedivost među zemljama? Mekort: Kao Liberties, pratimo istu strukturu kao i Evropska komisija – dakle četiri stuba izveštaja EU: pravda, borba protiv korupcije, sloboda medija i kontrola i ravnoteža, a crpimo informacije iz upitnika Komisije civilnom društvu. Ove godine smo strukturirali naše izveštaje o zemljama oko preporuka koje je Komisija dala 2025. godine – kao i uočenih nedostataka i novih dešavanja tokom 2025. godine. Pokrivamo 22 zemlje, dakle oko 80 odsto EU. Ovo su zemlje u kojima imamo članove jer, nažalost, još uvek nemamo člana u svakoj državi članici. Sa ovim pokrivanjem, izveštaj Liberties je najopsežniji doprinos monitoringu vladavine prava Komisije, koji je sastavila mreža nezavisnih grupa za građanske slobode. Jedino nemamo članove na Kipru, Luksemburgu, Finskoj, Portugalu i Austriji. To je ili zato što u zemlji ne postoji široko rasprostranjena organizacija za ljudska prava, ili su deo drugih mreža ili mnogo novijih organizacija. Nadamo se da će se članovi iz preostalih zemalja pridružiti mreži.