Iranska Skupština stručnjaka sastaće se kako bi izabrala novog vrhovnog vođu, rekao je jedan od njenih članova 7. marta, dok je Bijela kuća saopštila da traži "prihvatljivog" kandidata za vođenje zemlje. S obzirom na to da je vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei ubijen prvog dana zajedničke američko-izraelske vojne kampanje protiv Irana 28. februara, ovo je prvi put u 36 godina da se Teheran nalazi u situaciji da mora birati novog vrhovnog vođu. Prema Farsu, poluzvaničnoj novinskoj agenciji bliskoj iranskom Korpusu islamske revolucionarne garde, Hosein Mozafari, član 88-člane Skupštine stručnjaka, rekao je da ima "snažnu nadu" da će odluka biti donesena u naredna 24 sata, prenosi RFE/RL. Istovremeno, Sjedinjene Američke Države su izrazile interes za učešće u izboru, a predsjednik Donald Tramp (Trump) je rekao da bi sljedeći lider trebao biti "ODLIČAN I PRIHVATLJIV". "Znam da postoji niz ljudi koje naše obavještajne agencije i vlada Sjedinjenih Američkih Država razmatraju, ali neću ići dalje od toga", rekla je portparolka Bijele kuće Karolin Livit (Karoline Leavitt) novinarima u Vašingtonu 6. marta. Njeni komentari uslijedili su nakon što je Tramp isključio Hameneijevog sina, Modžtabu (Mojtaba) Hameneija - tvrdolinijaša koji se smatra favoritom za nasljednika svog oca - kao nasljednika i sugerisao da bi jedini prihvatljiv ishod američke vojne kampanje u Iranu bila njena "BEZUSLOVNA PREDAJA". "Ono što predsjednik misli jeste da kada on, kao vrhovni komandant Oružanih snaga SAD-a, utvrdi da Iran više ne predstavlja prijetnju Sjedinjenim Američkim Državama i da su ciljevi Operacije Epski bijes u potpunosti ostvareni, Iran će u suštini biti u stanju bezuslovne predaje, bez obzira da li to sami kažu ili ne", rekla je Livit. "Iskreno, nemaju mnogo ljudi koji bi to rekli za njih", dodala je, rekavši da su Sjedinjene Države i Izrael ubili najmanje 50 vođa iranskog režima od početka zajedničke vojne kampanje prije sedmicu dana. Dana 7. marta, iranski predsjednik Masud Pezeškijan (Pezeshkian) odbacio je Trampov zahtjev rekavši da "Amerikanci mogu odnijeti svoj zahtjev za predaju iranskog naroda u grob". Ubrzo nakon toga, Tramp je objavio da Sjedinjene Države razmatraju proširenje spektra ciljeva unutar Irana, uključujući područja i pojedince. "Pod ozbiljnim razmatranjem za potpuno uništenje i sigurnu smrt, zbog lošeg ponašanja Irana, nalaze se područja i grupe ljudi koji nisu bili razmatrani za ciljanje do ovog trenutka", napisao je na društvenim mrežama. U informaciji objavljenoj 6. marta, američka vojska je saopštila da je tokom prve sedmice rata pogodila preko 3.000 iranskih ciljeva, uključujući teheranske centre za komandovanje i kontrolu, sisteme protivvazdušne odbrane, raketne lokacije, brodove i podmornice. Sada Vašington očekuje da će njegovi ostvarivi ciljevi u Iranu biti završeni za četiri do šest sedmica, rekla je Livit, dodajući da su Sjedinjene Države na dobrom putu ka kontroli iranskog vazdušnog prostora.

Izrael je impresivno započeo vojne operacije protiv Irana, ali možda nije mnogo bliži svojim ciljevima nego prije sedmicu dana, izjavila je bivša članica Kneseta, izraelskog parlamenta, Ksenija Svetlova za RFE/RL u intervjuu u svom domu u Tel Avivu 6. marta. Svetlova, koja je sada izvršna direktorica nevladine organizacije pod nazivom ROPES (Regionalna organizacija za mir, ekonomiju i sigurnost), rekla je da postoji malo primjera "režima koji padaju samo kao rezultat zračnih napada" i bila je skeptična prema ideji da bi iračke kurdske milicije željele da se uključe u borbu. RFE/RL: Prošla je gotovo sedmica od početka sukoba. Iz izraelske perspektive, gdje se nalazimo? Kako stvari stoje nakon sedam dana? Ksenija Svetlova: U vojnom smislu, IDF [Izraelske odbrambene snage] nas redovno obavještavaju da postoje fantastična dostignuća i da postoji manji [iranski] raketni potencijal, da je mnogo lansirnih stanica uništeno. I, zapravo, vidimo manje dejstava, manji obim dejstava ovdje u Izraelu. Apsolutno sam sigurna da postižu ciljeve koje su sebi postavili, u vojnom smislu. Da li će nas to dovesti do krajnjeg cilja [što se tiče] Izraela, krajnji cilj je pad režima. Nema tu ničega drugog. Nijedan sporazum neće biti dovoljno dobar. Nijedan alternativni iranski režim neće biti dovoljno dobar u okviru Islamske republike. Jesmo li sada bliže ovom cilju nego sedmicu prije? Nisam uopšte sigurna u to. RFE/RL: Šta vas onda navodi na razmišljanje? Šta vas čini neodlučnom u vezi s tim? Svetlova: Znam ponešto o istoriji pokušaja rušenja režima. Ovdje postoji određena zbrka oko prirode iranskog režima. Nisam sigurna da li ova zbrka proizilazi iz nedostatka stručnosti trenutno u američkoj administraciji ili iz nekog drugog razloga, ili možda iz neke oholosti da, s ovom nevjerovatnom armadom i ovom vatrenom moći, šta se još može dogoditi? Oni su [osuđeni] da padnu. Ali iranski režim, iz onoga što znamo - i opet, nisam stručnjak za Iran, ali to je višeslojni, vrlo dobro strukturirani revolucionarni režim koji se za ovaj trenutak pripremao 47 godina. I imamo vrlo [malo] primjera režima koji su pali kao rezultat samo zračnih napada. Čak ni kopnena invazija ne obećava uvijek ovakav ishod. Zato iz Bijele kuće upravo sada čujemo pomiješane signale o mogućnosti neke kopnene operacije tamo, jer oni razumiju da ne mogu postići ovaj vrlo specifičan cilj rušenja režima u ovom trenutku. Za sada, iranski režim je vjerovatno oslabljen udarima, ali oni pucaju kao ludi, uključujući sve više i više država svakim danom. I dalje kontrolišu ulice, sudeći po oskudnim informacijama koje dobijamo iz Irana. Ovdje, iz Izraela, gledajući Iran, još uvijek ne vidim nikakve znakove kolapsa režima. RFE/RL: Izraelska vlada je pokrenula ove zračne napade. Ti zračni napadi bili su prva stvar koju smo čuli o ovom ratu. Da li izraelska vlada ima strategiju za rušenje režima izvan zračnih napada? Svetlova: Ovo je kombinacija izraelske snage, stručnosti, vatrene moći i američke moći. To nije izraelska operacija per se. Dok Izraelci definitivno znaju kako izvesti prvi udar i potpuno savladati sisteme tamo i ubiti one koji su tamo ubijeni - ovo je naravno veliko dostignuće. Ali umjesto toga, mislim da se rat planira u Pentagonu, a ne u Izraelu. Da li Izrael ima vlastite planove za rušenje režima, to ne znam. RFE/RL: Čemu se onda nada Netanjahuova vlada, šta Pentagon planira? Svetlova: Mislim da se nadaju da će rat prije svega trajati dovoljno dugo, da se neće završiti za pet ili šest dana, jer će definitivno trebati mnogo više ako želite potpuno fizički uništiti osnovu režima. Ne možete uništiti institucije per se, ali možete uništiti baze Basidža [dobrovoljačke paravojne snage] i policijske stanice i sve to. Dakle, oni to rade upravo sada, svaki dan. Zatim će možda doći do početka građanskog rata u Iranu, između raznih manjinskih milicija i snaga Basidža, IRGC-a (Islamske revolucionarne garde). Naravno, iranski protesti će se nastaviti, a onda će se režim morati boriti na mnogim frontovima, a ne samo na vojnom. Na kraju će biti toliko slab da će se jednostavno srušiti možda uz neki pritisak nekih sigurnosnih agencija tu i tamo. To je realno nada. Da li je to ostvarivo ili ne, tek ćemo vidjeti. Ali barem za sada, ako je neko pomislio -- a ovo je možda malo smjelo poređenje, sa nadom [ruskog predsjednika Vladimira] Putina da preuzme Kijev za tri dana, što se očigledno nije dogodilo, a on je tamo četiri godine. Ako je neko pomislio da je samo kao rezultat vazdušnih napada, a mislim da je u Izraelu na nivou javnosti postojala ta vrsta nade -- pa, udaraju ih tako snažno, kako da se ne slome? A i Trump... bio je zapanjen, kao, vau, ne podižu bijelu zastavu... Pa, mislim da svako ko se bavi Bliskim istokom tačno razumije zašto se to ne dešava. RFE/RL: Kakve su onda implikacije svega ovoga za širu regiju, a posebno za Persijski zaliv? Svetlova: Konkretno za arapske zemlje, to je gubitak sigurnosti. One sebe predstavljaju kao sigurno središte, čudo, pustinjsko čudo. Praktično su se pozicionirale kao da nisu toliko dio Bliskog istoka: Mi smo nešto drugo, mi smo nešto drugačije. Pa ipak, Bliski istok je došao k njima, na njihov kućni prag. Ako se ovo nastavi, implikacije će biti vrlo široke za energetska tržišta, naravno, ali i za pozicioniranje ovih zemalja kao sigurnih središta. Privukle su toliko ljudskog kapitala, a i finansijskog kapitala, uz obećanje da... će biti sigurne. Više nisu sigurne. I ako iranski režim preživi - a postoje značajne šanse da će preživjeti - oni će nastaviti terorisati ove države, ne samo napadima dronovima i tako dalje, već i fizičkim terorom. Juče smo čuli da saudijski zvaničnici smanjuju svoje intervjue i javne nastupe i tako dalje iz straha da će biti meta napada. Ovo je nešto što nisu doživjeli dugo, dugo vremena. To je kao povratak u 80-te, početak 90-ih u ovom smislu. Izrael je mnogo spremniji za to, ali širi Bliski istok nije. Evropa uopšte nije spremna za to, za prekid isporuka gasa, LNG-a u Kataru i tako dalje. Bliski istok ne može tolerisati ovu međunarodnu krizu. To nije bliskoistočna kriza. RFE/RL: Ne mogu to tolerisati - ali ne mogu ništa ni učiniti povodom toga. Svetlova: Ne znam šta mogu učiniti. Gledam države Persijskog zaliva, sa svim tim novim oružjem koje su nabavile od SAD-a, Evrope i drugih zemalja. Nemaju baš vojsku, pravu vojsku. Dakle, mogu se pridružiti Donaldu Trampu (Trump) ili ne. To će možda biti značajno simbolično, ali ne u bilo kojem drugom smislu. Šta mogu učiniti? Mogu li se SAD trenutno progurati kroz Savjet bezbjednosti UN-a? Ne, odgovor je ne. Dakle, šta iko može učiniti povodom toga? Kada Donald Tramp osjeti da je [ostvario] neke od ovih ciljeva, onda će to prestati, ali ne prije toga. RFE/RL: Jedna od stvari o kojoj se dosta raspravlja posljednjih nekoliko dana je ideja da kurdske milicije iz Iraka budu efektivno kopnene snage. Kada ste bili član parlamenta, bili ste uključeni u aktivnosti informisanja, u kontaktu sa kurdskim organizacijama i kurdskim zajednicama, uključujući i one u Iraku. Kako ocjenjujete vjerovatnoću takvog scenarija? Svetlova: Moramo napraviti razliku između te dvije stvari. Možete podržati kurdsku nezavisnost, pravo na samoopredjeljenje. Ja podržavam palestinsko pravo na samoopredjeljenje. Također podržavam kurdsko pravo na samoopredjeljenje, baš kao što podržavam i pravo svog naroda, jevrejskog naroda na samoopredjeljenje. Kako se to može postići? Za sada su Kurdi više puta bili razočarani saradnjom sa Sjedinjenim Državama. Mnogi Kurdi će oklijevati da se uključe u nešto ovakvo, što bi moglo biti izuzetno rizično, s obzirom na to da se režim još ne urušava. Sasvim je druga stvar naoružavati se i učestvovati u oružanoj borbi kada imate prve znakove da je režim skoro gotov -- potreban vam je mali poticaj, ali onda će nestati. To još nije slučaj sa iranskim režimom. Ovo je prvo. Drugo, ne mislim da će samo naoružavanjem etničkih manjina... Zapad moći imati značajnu prednost u nadjačavanju iranskog režima. Mislim da će to zapravo dati Irancima više povoda da iskoriste ovo okupljanje oko zastave. A s obzirom na rastući nacionalizam među Irancima koji su Persijanci, to ih zapravo može odvratiti od borbe s ovim režimom jer će reći, pa, ovo nisu naši ciljevi.

Rat u Iranu se širi na Bliskom istoku i šire, s incidentima koji se protežu od Persijskog zaliva do Južnog Kavkaza i izazivaju strahove da bi sukob mogao eskalirati u širu regionalnu konfrontaciju. Saudijska Arabija je saopštila da je 7. marta presrela balističku raketu ispaljenu prema bazi u kojoj su smještene američke snage, dok je Azerbejdžan optužio operativce povezane s Iranom za planiranje sabotaže usmjerene na značajan naftovod i mjesta gdje obitavaju Jevreji. Teški vazdušni napadi prijavljeni su u Iranu tokom noći i rano 7. marta, a pogođeni su, između ostalih ciljeva, teheranski aerodrom Mehrabad i obližnji grad Ekbatan. Istovremeno, nastavljeni su prekogranični napadi između Izraela i grupa koje podržava Iran u Libanu, a Iranski korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) saopštio je da je napao naftni tanker pod malteškom zastavom u Ormuskom moreuzu koristeći "eksplozivni dron" dok Teheran nastoji proširiti svoj odgovor na američko-izraelsku vojnu kampanju. Ovaj razvoj događaja indicira da se rat koji je započeo koordinisanim američko-izraelskim zračnim napadima na Iran 28. februara širi susjednim regijama, prijeteći energetskoj infrastrukturi i povećavajući mogućnost novih frontova dok rat ulazi u drugu sedmicu, prenosi RFE/RL. Analitičari kažu da strategija Teherana ima za cilj povećanje cijene sukoba za Vašington. "Regija će vjerovatno iskusiti kontinuiranu iransku kampanju odmazde sve dok tamo postoje rakete i lanseri", rekao je za RFE/RL Saša Bruhman (Sascha Bruchmann), analitičar za vojna i sigurnosna pitanja u londonskom Međunarodnom institutu za strateške studije. Ali čini se da Iran takođe nastoji ublažiti svaku regionalnu reakciju. U rijetkom izvinjenju 7. marta, iranski predsjednik Masud Pezeškijan (Pezeshkian) je u video poruci rekao da bi se želio "lično izviniti susjednim zemljama koje su pogođene iranskim postupcima" pozivajući ih da se ne pridruže američko-izraelskim napadima na Iran. Rekao je da se privremeno iransko rukovodstvo složilo da obustavi napade na obližnje države osim ako napadi na Iran ne dolaze s njihove teritorije, ali je nekoliko sati kasnije mornarica IRGC-a pokrenula napad dronom na američku zračnu bazu Al-Dafra u UAE, prema novinskoj agenciji Tasnim, poluzvaničnoj novinskoj agenciji povezanoj s IRGC-om. Izvještaj navodi da su pogođeni američki satelitski komunikacijski centar i radari za rano upozoravanje i kontrolu vatre, ali RFE/RL nije bio u mogućnosti nezavisno potvrditi napad. Ministarstvo odbrane UAE-a saopštilo je da je odgovorilo na dolazne prijetnje raketama i dronovima iz Irana, ali nije potvrdilo napad na američku zračnu bazu. Pezeškijan je takođe odbacio zahtjev američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump) za "bezuslovnu predaju", rekavši da "Amerikanci mogu odnijeti svoj zahtjev za predajom iranskog naroda u grob". Ubrzo nakon toga, Tramp je u poruci na svojim društvenim mrežama objavio da američka vojska razmatra proširenje spektra ciljeva unutar Irana, uključujući područja i pojedince, ili "potpuno uništenje i smrt". Navodni iranski plan napada na naftovodAzerbejdžan je saopštio da je osujetio plan povezan s IRGC-om za napad na nekoliko ciljeva unutar zemlje. Prema saopštenju Službe državne sigurnosti Azerbejdžana objavljenom kasno 6. marta, navodni plan uključivao je napade na naftovod Baku-Tbilisi-Čejhan (BTC), izraelsku ambasadu u Bakuu, aškenasku sinagogu i istaknutog člana planinske jevrejske zajednice Azerbejdžana. Vlasti su saopštile da su dva iranska državljanina i jedan državljanin Azerbejdžana bili umiješani u krijumčarenje više od 7 kilograma eksploziva C-4 u zemlju prema uputama IRGC-a. Istražitelji su rekli da su izdate međunarodne potjernice za četiri osumnjičenika. Iran nije javno odgovorio na optužbe, ali je ranije ove sedmice, nakon incidenta s dronom, rekao da ne želi ciljati Azerbejdžan. Svaki poremećaj u radu naftovoda mogao bi dodatno zakomplikovati globalno snabdijevanje energijom, koje je već narušeno širenjem rata. Teheran je zaprijetio da će "zapaliti" svaki zapadni tanker koji pokuša proći kroz Ormuski moreuz, koji predstavlja vitalnu trgovinsku rutu za oko petinu svjetske nafte i tečnog prirodnog plina. Najmanje devet plovila je napadnuto od početka američko-izraelskih napada, prema podacima pomorske obavještajne firme "Lloyd's List". Naftovod BTC prolazi kroz Gruziju i Tursku i transportuje kaspijsku sirovu naftu do mediteranskih izvoznih terminala, snabdijevajući evropska tržišta. Ruta takođe čini otprilike trećinu uvoza nafte u Izrael. Plan je uslijedio nakon još jednog incidenta ranije ove sedmice koji je pojačao tenzije između Bakua i Teherana. Azerbejdžanski zvaničnici rekli su da su iranski dronovi 5. marta pogodili infrastrukturu u enklavi Nahičevan, ranivši civile i oštetivši aerodrom. Teheran je negirao odgovornost za napad. Uticaj napada širom Bliskog istokaSaudijska Arabija je 7. marta saopštila da je presrela balističku raketu ispaljenu prema vazduhoplovnoj bazi Princ Sultan jugoistočno od Rijada, u kojoj se nalazi američko vojno osoblje. Saudijsko ministarstvo odbrane saopštilo je da je raketa uništena prije nego što je dostigla cilj. U odvojenom napadu, saudijska protivvazdušna odbrana oborila je šest dronova koji su ciljali naftno polje Šajbah u blizini granice sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, prema državnoj Saudijskoj novinskoj agenciji. Zvaničnici su rekli da su dronovi presretnuti iznad pustinje Prazna četvrt na jugu zemlje. Napadi slijede nakon nekoliko ranijih napada dronova na saudijsku energetsku infrastrukturu ove sedmice, uključujući pokušaje napada na rafineriju Ras Tanura na istočnoj obali kraljevstva. Saudijski ministar odbrane, princ Kalid bin Salman, upozorio je Iran na daljnje "pogrešne procjene", rekavši da takve akcije ugrožavaju regionalnu sigurnost i stabilnost. Sve veći broj napada potresao je globalna energetska tržišta. Cijene sirove nafte porasle su za više od 8 posto u jednom danu ove sedmice i porasle su za skoro 30 posto od intenziviranja sukoba. Drugdje, Izrael je nastavio razmjenu vatre s grupama koje podržava Iran u Libanu, dok Teheranova mreža regionalnih saveznika - često nazivana "osovinom otpora" - vaga koliko daleko eskalirati sukob. Sam Iran je odgovorio na američko-izraelske napade lansiranjem talasa dronova i raketa na izraelske ciljeve i napadima na američke vojne objekte širom regije, uključujući Bahrein i Ujedinjene Arapske Emirate. UAE, Kuvajt, Katar, Bahrein i Saudijska Arabija prijavili su napade dronovima i raketama tokom protekle sedmice.

Moćni iranski Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) decentralizovao je svoju strukturu komandovanja i kontrole, dajući nižim činovima više ovlašćenja da odgovore na masovne američko-izraelsko vazdušne napade na Islamsku Republiku. U zajedničkoj vazdušnoj kampanji od 28. februara ubijeni su brojni visoki vojni i politički lideri, uključujući šefa IRGC-a Mohameda Pakpura i vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hamneija, koji je imao poslednju reč o svim državnim pitanjima. Posle desetkovanja liderstva, Iran je aktivirao takozvanu mozaičnu odbrambenu strategiju, koja je osmišljena da tokom ratnog vremena osnaži lokalne komandante IRGC-a. Ta strategija, iako jača otpornost iranskih oružanih snaga, takođe povećava rizik od pogrešnih procena, kažu stručnjaci. "Osmišljena je da pomogne lokalnoj provincijskoj IRGC i njenim pratećim elementima Basidža da se brane od spoljnih invazionih snaga", rekao je Farzin Nadimi, specijalista za odbranu u Vašingtonskom institutu. Veruje se da IRGC, elitna grana iranskih oružanih snaga i stub tamošnje teokratije, ima oko 150.000 pripadnika, s kopnenim, mornaričkim i vazdušnim jedinicama. Takođe komanduje dobrovoljačkim paravojnim snagama Basidž, za koje se procenjuje da imaju oko milion članova. Decentralizacija je ključni deo doktrine IRGC-a od oko 2009. godine, kada su te snage reorganizovane. Svaka od 31 iranske provincije ima svoje sedište IRGK-a, strukturu komandovanja i kontrole, kao i lanac komandovanja. "Svaka provincija je mozaik i komandanti imaju mogućnost i ovlašćenje da donose odluke", rekao je Nadimi. "Dakle, kada su odsečeni od svoje komande u Teheranu, oni i dalje mogu da funkcionišu kao kohezivna vojna snaga." Iranski ministar spoljnih poslova Abas Arakči rekao je za televiziju Al Džazira 1. marta da su "naše vojne jedinice sada nezavisne i na neki način izolovane i da deluju na osnovu instrukcija – opštih instrukcija – koje su im unapred date". Doktrina zasad na snaziČini se da pristup zasad funkcioniše. Iran je odgovorio na teško američko i izraelsko bombardovanje ispaljivanjem nezabeleženih baraža balističkih raketa i kamikaze dronova na Izrael, američke vojne i diplomatske objekte širom Bliskog istoka i kritičnu energetsku infrastrukturu u Persijskom zalivu. "To implicira da sistem komandovanja i kontrole i dalje funkcioniše, barem zasad", rekao je Saša Bruhman (Sascha Bruchmann), analitičar za vojna i bezbednosna pitanja u londonskom Međunarodnom institutu za strateške studije. "Region će verovatno iskusiti kontinuiranu iransku kampanju odmazde sve dok tamo bude raketa i lansera." Međutim, nije jasno da li IRGC može da održi kohezivnost dok SAD i Izrael napadaju vojnu infrastrukturu zemlje, uključujući njene zalihe balističkih raketa kratkog i srednjeg dometa, i gađaju provincijske komandante srednjeg ranga. Ako IRGC-u ponestane raketa ili ako je većina njegovih objekata oštećena ili uništena, snage imaju "malo mogućnosti osim njihovih strateških sredstava odvraćanja", rekao je Bruhman. Iranske snage se u velikoj meri oslanjaju na rakete i dronove i pošto su "pogođeni njihov proizvodni pogoni iznad zemlje, kapacitet za obnavljanje zaliha je makar pod znakom pitanja", dodao je on. 'Mač s dve oštrice'Iranska mozaična strategija je osmišljena da IRGC učini otpornijim. Međutim, decentralizovana struktura komandovanja i kontrole takođe bi mogla da potpiruje haos, kažu stručnjaci. SAD i Izraelu biće teže da "pronađu i dokrajče" decentralizovane vojne jedinice, rekao je Kolin Klark (Colin Clarke), izvršni direktor Centra Sufan, tink-tenka iz Njujorka. "Ali će takođe biti manje uticajne jer neće postići kritičnu masu." "Neke od disciplinovanijih i elitnijih jedinica moći će da ostanu u borbi, dok će druge, manje iskusne jedinice postati žrtve konfuzije i nereda", dodao je Klark. "Takođe sumnjam da SAD i Izrael sprovode kampanju psiholoških operacija koja će pogoršati taj problem IRGC-a." Predsednik SAD Donald Tramp (Trump) zahteva "bezuslovnu predaju" Irana i pozvao je oružane snage te zemlje da polože oružje ili će se suočiti sa "sigurnom smrću". On je rekao da će oni koji se predaju dobiti imunitet. Stručnjaci upozoravaju da decentralizovani ratni uslovi povećavaju rizik od nekoordinisanih napada dronovima i raketama i grešaka u navigaciji koje bi mogle da izazovu nenamernu eskalaciju. To bi moglo da pomogne u objašnjenju kako iranske rakete i dronovi pogađaju civilna područja poput hotela i tržnih centara u Persijskom zalivu, rekli su analitičari. Članica NATO-a Turska saopštila je da je 4. marta presrela iransku balističku raketu u svom pograničnom regionu. Još jedan iranski sused, Azerbejdžan, optužio je Teheran da je 5. marta ispalio dronove na aerodrom u njegovom regionu Nahčivan. U oba slučaja, šef iranskih oružanih snaga izdao je neuobičajene direktne demantije.

Usamljena ruševina u centru Tel Aviva svedoči o moći iranskih balističkih raketa. Međutim, nepostojanje drugih sličnih lokacija ističe sposobnost Izraela da ih obori. Za RSE iz izraelske prestonice izveštava Ray Furlong.

Skrivena u maloj ulici u centralnom delu Tel Aviva, ruševina kao posledice rata pomalo iznenađuje. U obližnjim ulicama, bašte kafića su prepune hipstera, trotari su zatrpani skuterima za iznajmljivanje, dok se deca igraju u parkovima. Međutim, skrenite iza ugla i videćete pocrnele zidove, razbijene prozore i automobile prekrivene šutom. Ovo je gotovo jedino mesto u Tel Avivu koje nosi ožiljke rata, posle iranskog napada prve noći sukoba. Ono samo po sebi svedoči o razornoj moći balističkih raketa Teherana. Međutim, nepostojanje drugih takvih mesta podvlači sposobnost Izraela da ih obori. To je aspekt dosadašnjeg toga rata koji ima dubok uticaj na to kako Izrael pristupa onome što će uslediti. "Izraelsko gledište je da se, pa, stvari ovde vraćaju u normalu, manje-više. Imamo tek nekoliko sirena dnevno. Mislim, navikli smo na to. Možemo to da tolerišemo", rekla je bivša poslanica Ksenija Svetlova za RSE. Implikacije? Za Izrael, igra na duži tok je lak izbor. "Irancima trenutno ponestaje balističkih raketa, a posebno lansera, ali i dalje imaju dronove. Dronovi ne mogu mnogo da naškode Izraelu. Znamo kako da ih presretnemo", rekla je Svetlova, sada izvršna direktorka nevladine organizacije ROPES - Regionalna organizacija za mir, ekonomiju i bezbednost (Regional Organization for Peace, Economics, and Security). Zaista se oseća atmosfera rutine, a ne uzbune, dok se ljudi ovde spuštaju u podzemna skloništa kad god se oglase upozorenja na njihovim telefonskim aplikacijama. Kapacitet Izraela da presretne dolazeće dronove i rakete merljiv je brojem civilnih žrtava, sa 12 fatalnih slučajeva posle nedelju dana sukoba. Dotle su izraelske i američke snage obezglavile iransko rukovodstvo i izgleda da su masovno smanjile vojne kapacitete Teherana. "Udaramo po neprijatelju, njegovom rukovodstvu, njegovom represivnom režimu i različitim metama", rekao je izraelski premijer Benjamin Netanjahu 6. marta, tokom posete Beršebi, gde je oko 20 ljudi povređeno u iranskom napadu ranije ove nedelje. Optimističan ton u njegovim komentarima o napredovanju rata podudara se s izrazima odlučnosti na ulicama: izraelske i američke zastave mogu se videti svuda, kao i bilbordi s prikazom lava koji riče, što je kodno ime kojim vojska te zemlje naziva operaciju koju Vašington naziva Epski bes. Netanjahu se dugo zalaže za promenu režima u Iranu, kao i na uništenje njegovih nuklearnih i raketnih programa. On je rekao da je cilj ove operacije da se "potpuno slomi režim terora". Ankete javnog mnjenja pokazuju da Izraelci u ogromnoj većini podržavaju rat. Dugogodišnji Netanjahuovi kritičari takođe. Veteran u politici, opozicionar Avigdor Liberman rekao je za RSE da rat ide "vrlo dobro", ali da je "konačni rezultat" ključno pitanje. To, rekao je, mora biti "rušenje ovog režima". Liberman, koji je bio ministar odbrane, spoljnih poslova i finansija u raznim vladama, rekao je da je uveren da se to može postići, ali nije objasnio kako. Prema njegovim rečima, "najgori slučaj" bi bio da Iran upadne u "haos". "To je zaista ogromno pitanje zato što ono što smo videli u Libiji, Iraku, Siriji, to je pravo previranje. Ali od svih alternativa... najgora alternativa je ako (klerikalne vlasti) nastave da vladaju Iranom", rekao je on. Međutim, general-major u rezervi Jakov Amidror, bivši savetnik za nacionalnu bezbednost Netanjahua, koji se sukobio s njim oko politike na Zapadnoj obali, sugerisao je da priča o promeni režima možda nije ozbiljna. "Cilj rata je veoma jak sporazum" između Izraela i Sjedinjenih Država, rekao je on na događaju koji je ove nedelje održao Jerusalimski institut za strategiju i bezbednost (JSIS). "Prvo, da se potpuno eliminiše svaka sposobnost koja je povezana ili s raketama ili s nuklearnim projektom. Svako ko je bio tamo, svaka zgrada koja je bila povezana, svako mesto koje je bilo povezano, svaki potrebni kapacitet, sve treba da bude potpuno uništeno... Mislim da obe strane razumeju da je promena režima nešto što se ne može garantovati", rekao je on. S obzirom na to, dodao je, glavni cilj je jednostavno da se nanese što veća šteta. "Ono što bi trebalo da se osigura operacijom, ratom, jeste da će svaki režim, ovaj ili neki drugi, biti veoma, veoma slab", rekao je Amidror. Izraelska vlada takođe nije detaljno objasnila kako se može doći do promene režima. Poslednjih dana spekulisalo se da iračke kurdske milicije prelaze granicu i podstiču ustanak. Svetlova, koja je kao poslanica u Knesetu bila blisko angažovana u odnosima s kurdskim grupama, rekla je da one bile "skeptične" prema toj ideji, barem kratkoročno. Što nas vraća na igru na duže staze. Predsednik SAD Donald Tramp (Trump) 6. marta je dao vremenski okvir od četiri do šest nedelja da se ostvari "bezuslovna predaja" Irana. Izraelska vlada se nada da će "rat, pre svega, trajati dovoljno dugo" da dovoljno oslabi odbrambene i bezbednosne kapacitete Irana, rekla je Svetlova. "Na kraju dana, možda će doći do početka građanskog rata u Iranu, između raznih manjinskih milicija, snaga Basidž (milicije), IRGC-a (Korpusa islamske revolucionarne garde) naravno, iranski protesti će se nastaviti i onda će režim morati da se bori na više frontova, a ne samo na jednom... Mislim da je to nada", dodala je ona.

Kada su ove sedmice zaustavljena u centru Budimpešte, dva kombija su prevozila više od 80 miliona dolara u gotovini i devet kilograma zlatnih poluga, zajedno sa sedam ukrajinskih državljana koji su putovali iz Austrije prema svojoj domovini. Mađarska policija podigla je uzbunu, zadržala vozila, uhapsila njihove putnike i čak objavila video o hapšenju uz muzičku podlogu nalik onoj iz akcionih filmova. Ukrajina je reagovala bijesno. A riječi su počele da pljušte. "Tražimo hitne odgovore od Kijeva u vezi s velikim pošiljkama gotovine koje prolaze kroz Mađarsku i koje otvaraju ozbiljna pitanja o mogućoj povezanosti s ukrajinskom ratnom mafijom", napisao je ministar spoljnih poslova Peter Szijjarto na društvenim mrežama. "Ovdje govorimo o tome da Mađarska uzima taoce i krade novac", rekao je ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiha. "Ovo je državni terorizam i reketarenje." Samo po sebi, ovaj incident bio bi izuzetan. Međutim, događa se u trenutku kada se borbeni mađarski premijer Viktor Orban nalazi u političkoj borbi svoje karijere, dok ankete pokazuju da znatno zaostaje za političkim rivalima pred nacionalne izbore sljedećeg mjeseca. Orbanov poraz bio bi tektonski šok za Evropu. Orban i njegova vladajuća stranka Fidesz izgleda da su se odlučili za jednu centralnu temu kampanje: demoniziranje Ukrajine. Velika politička drama u istočnoj Evropi. Evo šta treba znati. Zakarpatska oblast, Budimpešta i sve izmeđuOdnosi između Budimpešte i Kijeva oduvijek su bili u najboljem slučaju napeti. Dio neprijateljstva seže decenijama unazad: konkurentske teritorijalne pretenzije nad područjima koja su se, zavisno od epohe, nazivala Galicija ili Zakarpatska oblast (Transkarpatija). Kada su evropske karte ponovo crtane u ruševinama Drugog svjetskog rata, Ukrajina, tada dio Sovjetskog Saveza, dobila je dio teritorije u kojem živi značajan broj etničkih Mađara. Danas oko 150.000 etničkih Mađara živi u zapadnoj ukrajinskoj Zakarpatskoj oblasti, koja graniči s Mađarskom. Tokom posljednje decenije, naročito nakon migrantske krize 2015., Orban često koristi nacionalističku retoriku o tome šta znači biti Mađar. Takođe, često se žali da etnički Mađari koji žive u drugim državama – Ukrajini, Slovačkoj i Rumuniji – trpe diskriminaciju ili čak gore, te je te zajednice prihvatio kao važnu biračku bazu. To je izazvalo napetosti u Ukrajini, gdje su sigurnosne službe sugerisale da Orbanovo finansiranje etničkih mađarskih zajednica ima zlokobnu svrhu. Tokom četiri godine sveobuhvatnog rata nakon ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022., Orban je često izražavao razumijevanje za rusku poziciju i predsjednika Vladimira Putina, dok je istovremeno dovodio u pitanje ukrajinske stavove. Sukobljavao se i s Evropskom unijom, koja je Ukrajini poslala milijarde eura zajmova i grantova te uvela široke sankcije Rusiji. Uoči godišnjice invazije, Orban je razbjesnio članice EU – i Kijev – kada je blokirao najnoviji paket sankcija protiv Rusije i kredit od 90 milijardi eura koji bi trebao spriječiti kolaps ukrajinske ekonomije. Orban je "uspio stvoriti atmosferu neprijateljstva prema žrtvi agresije i… sada pokušava to iskoristiti na općim izborima", rekao je poljski šef diplomatije Radoslaw Sikorski nakon tog glasanja. Naftovod DružbaPrije februara 2022. Rusija je bila veliki dobavljač nafte Evropi. To je bio ključan izvor prihoda za Moskvu, pa je Evropska unija zabranila uvoz ruske nafte putem naftovoda kako bi presjekla taj prihod. Međutim, Mađarska i Slovačka izborile su izuzeća od tih sankcija za naftu koja se transportuje naftovodom Družba, koji prolazi kroz Ukrajinu – na veliko nezadovoljstvo Kijeva. Dana 27. januara oštećen je jedan dio tog naftovoda. Kijev je za to okrivio ruski dron. Budimpešta i Bratislava optužuju Ukrajinu da odugovlači s popravkama, dok Ukrajina tvrdi da joj je potrebno više vremena za završetak radova. Pregovori o slanju evropskog inspekcijskog tima takođe su zapeli. "Iskreno govoreći, radije bih da se ne obnavlja", rekao je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski novinarima 5. marta. "Ali pošto će kredit EU za Ukrajinu od 90 milijardi eura biti blokiran bez obnove naftovoda, obnova… je moguća za mjesec i po." Za Orbana je jeftina ruska energija pokretala mađarsku ekonomiju i donosila prosperitet – i podršku – birača. No posljednjih godina ekonomija stagnira, što izaziva nezadovoljstvo. To je opoziciji, predvođenoj Peterom Magyarem, otvorilo prostor. Nedavne ankete pokazuju da Magyarov politički blok Tisza vodi ispred Orbana za skoro deset procentnih poena. Orban i Fidesz posegnuli su i za tradicionalnijim predizbornim metodama: poput isticanja subvencioniranih računa za energiju za penzionere ili poreznih olakšica za druge biračke grupe. Istovremeno su Zelenskog, zajedno s istaknutim zvaničnicima EU, prikazivali kao negativce koji žele potkopati suverenitet Mađarske i uvući Mađare u rat u Ukrajini. Jedan video koji je Fidesz kreirao pomoću umjetne inteligencije i koji se širio ove sedmice koristi slike iz Drugog svjetskog rata. "Za sada je ovo samo noćna mora, ali Brisel se sprema da to pretvori u stvarnost", piše u opisu. Šta je s kombijima punim novca?Na videu, koji su objavile mađarske porezne vlasti, vide se mađarski policajci s puškama kako stavljaju lisice grupi muškaraca koji nose jakne s ukrajinskim oznakama i tjeraju ih da legnu na zemlju. Kamera zatim prikazuje unutrašnjost kombija, gdje su složeni paketi. Poput Szijjarta, mađarski zvaničnici ovaj slučaj su prikazali kao udar na ukrajinsko ratno profiterstvo. Jedan od Ukrajinaca identifikovan je kao bivši oficir vojne obavještajne službe. Svih sedam osoba bit će protjerano, rekao je portparol vlade Zoltan Kovacs. U Kijevu je banka Oschadbank objavila saopštenje u kojem navodi da su vozila imala odobrenje za transport novca i zlata iz austrijske banke Raiffeisen. "Transport sredstava i dragocjenosti obavljen je… u skladu s međunarodnim sporazumom s Raiffeisen Bankom. Teret je registrovan u skladu s međunarodnim pravilima transporta i važećim evropskim carinskim procedurama", navela je banka. "Od početka sveobuhvatne invazije transport strane valute i bankarskih metala obavlja se isključivo kopnenim putem. Takve vožnje obavljaju vozila za transport novca Oschadbanka svake sedmice", dodaje se. Ukrajinski zvaničnici reagirali su ljutito; ministarstvo spoljnih poslova pozvalo je Ukrajince da ne putuju u tu zemlju. "To što je Mađarska uzela sedam Ukrajinaca za taoce na način koji podsjeća na Moskvu iz 1990-ih bilo bi pomalo iznenađujuće da se nije dogodilo nekoliko dana nakon posjete Orbanove pratnje Kremlju", napisala je premijerka Julija Sviridenko na društvenim mrežama. Time je ciljala na Szijjarta, koji je ove sedmice putovao u Moskvu i sastao se s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Tokom posjete Putin je objavio da oslobađa dvojicu ukrajinsko-mađarskih muškaraca koje je Rusija držala kao ratne zarobljenike. Putin je tvrdio da su ta dvojica muškaraca bila "prisilno mobilisana" od strane Ukrajine. Ukrajinski zvaničnici rekli su da su se direktno žalili Evropskoj uniji zbog mađarskog zadržavanja kombija koji su prevozili novac. Ministarstvo spoljnih poslova saopštilo je 6. marta da je pozvalo vršioca dužnosti otpravnika poslova mađarske ambasade u Ukrajini "da pruži objašnjenja o okolnostima i pravnoj osnovi za zadržavanje zaposlenika državne banke Oschadbank", koji su "transportovali sredstva i dragocjenosti kao dio redovnog transporta između državnih banaka". U Briselu su evropski zvaničnici izbjegavali pitanja novinara o incidentu. Jedan zvaničnik EU rekao je za RSE: "Da, bavimo se time iza zatvorenih vrata". "Trenutno ima mnogo eskalirajuće i zapaljive retorike. Smatramo da takva retorika sa svih strana nije korisna niti doprinosi postizanju zajedničkih ciljeva koje svi ovdje imamo", rekao je za RSE portparol EU Olof Gill. Doprinos ovom izvještaju dala je dopisnica RSE iz Brisela Zoriana Stepanenko

Predsjednik SAD-a Donald Trump pozvao je pripadnike iranske vojske, policije i Islamske revolucionarne garde (IRGC) da polože oružje, obećavajući "potpuni imunitet" ako napuste vladajući klerikalni establišment u zemlji. Dok je iznosio ove poruke, rasle su bojazni da se rat SAD-a i Izraela protiv Irana širi širom Bliskog istoka, pogađajući ne samo arapske saveznike Vašingtona, već i zemlje izvan Zaljeva, poput Azerbejdžana, Turske, Kipra, pa čak i Šri Lanke, udaljene oko 3.900 kilometara. Trump je, govoreći u Bijeloj kući 5. marta, pozvao snage sigurnosti da stanu na stranu iranske javnosti i pomognu u rušenju vlade koja vlada zemljom još od Iranske revolucije 1979. godine. "Još jednom pozivam sve pripadnike Iranske revolucionarne garde, vojske i policije da polože oružje", rekao je Trump. "Sada je vrijeme da se zauzmete za iranski narod i pomognete da vratite svoju zemlju." Naglasio je da bi oni koji se predaju dobili zaštitu. "Daćemo vam imunitet", rekao je Trump, dodajući da bi oni koji pređu na drugu stranu bili "na pravoj strani istorije". "Bićete potpuno sigurni uz potpuni imunitet, ili ćete se suočiti s apsolutno zagarantiranom smrću. A ja to ne želim da vidim", rekao je. Tramp je takođe apelovao na iranske diplomate u inostranstvu da potraže azil i pomognu u oblikovanju budućnosti Irana. "Pozivamo iranske diplomate širom svijeta da zatraže azil i pomognu nam da oblikujemo novi i bolji Iran s velikim potencijalom", rekao je. Kasnije, u intervjuu za NBC News, Tramp je rekao da trenutno ne razmatra slanje američkih kopnenih trupa u Iran. "To je gubljenje vremena. Oni su izgubili sve. Izgubili su svoju mornaricu. Izgubili su sve što se može izgubiti", rekao je za NBC u telefonskom pozivu, dodajući da je ranija izjava iranskog ministra vanjskih poslova Abasa Arakčija da je Iran spreman za američku ili izraelsku kopnenu invaziju bila "uzaludan komentar". Tvrdnje o velikim vojnim gubicimaAmerički predsjednik tvrdio je da su iranske vojne sposobnosti ozbiljno oslabljene tokom nedavnih borbi. "Za tri dana, njihovo protivvazdušno naoružanje je nestalo. Nemaju ratno vazduhoplovstvo. Nemaju protivvazdušnu odbranu", rekao je Trump. "Svi njihovi avioni su nestali. Njihove komunikacije su nestale." Također je rekao da je otprilike 60 posto iranskih projektila i 64 posto njihovih lansera uništeno, te da je iranska mornarica izgubila 24 broda. "Njihova mornarica je nestala", rekao je. Optužio je Teheran da je ranije usmjeravao projektile na nekoliko zemalja Zaljeva, uključujući Katar, Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate. "Išli su na cijeli Bliski istok,", rekao je Tramp. "Onda smo došli mi. Uništili smo njihovu zabavu." Uticaj na izbor sljedećeg vođeNekoliko sati ranije, Trump je izjavio da će Vašington pomoći u odabiru sljedećeg lidera Irana, nakon što je vrhovni vođa Ali Hamenei ubijen u početnoj fazi zajedničkih američko-izraelskih zračnih napada 28. februara. Govoreći za Reuters, Tramp je odbacio mogućnost da Hameneijev sin, Modžtaba Hamenei, čvrsto konzervativan političar koji se dugo smatrao favoritom za nasljednika, bude novi vođa, nazvavši ga "lako kategoričnim" (tj. beznačajnim, slabim). "Želimo učestvovati u procesu odabira osobe koja će voditi Iran u budućnost", prenosi ga agencija. "Ne želimo da se svakih pet godina vraćamo i ponavljamo ovo iznova... Treba nam neko ko će biti dobar za narod, dobar za zemlju." "Hameneijev sin je za mene neprihvatljiv. Želimo nekoga ko će donijeti harmoniju i mir Iranu", rekao je Trump u intervjuu za Axios. Hegseth: Borba je tek počelaU međuvremenu, američki sekretar odbrane Pete Hegseth upozorio je Teheran da griješi ako misli da Sjedinjene Države ne mogu izdržati aktuelni rat, dodajući da su američke snage tek počele da se bore. "Iran se nada da mi ovo ne možemo izdržati, što je zaista ozbiljna pogrešna procjena", rekao je Hegseth novinarima u sjedištu Centralne komande SAD-a u Tampi na Floridi. Pentagon je 5. marta saopštio da je američka vojska do sada potopila više od 30 iranskih brodova, te da su balistički raketni napadi Irana smanjeni za 90 posto od prvog dana rata, pri čemu je oko 60 posto lansera uništeno. Izrael pokreće sljedeću fazu, Iran uzvraćaNačelnik Generalštaba izraelske vojske, Eyal Zamir, rekao je 5. marta da izraelske snage pokreću sljedeću fazu svojih napada u Iranu, u kojoj će "dalje razgrađivati režim i njegove vojne sposobnosti". Dodao je da je od 28. februara izraelsko ratno vazduhoplovstvo izvelo oko 2.500 napada u Iranu tokom početne "faze iznenadnog napada", postigavši zračnu nadmoć i uništivši više od 60 posto lansera balističkih projektila. Iranska državna televizija izvijestila je o eksplozijama u nekoliko dijelova Teherana u ranim jutarnjim satima 6. marta. Izraelske snage također su pojačale napade na Hezbollah, savezničke snage Irana u susjednom Libanu. Kao odgovor, iranske snage ispalile su dva nova vala raketa na Izrael i upotrijebile bojeve glave s kasetnom municijom, izvijestila je iranska državna televizija. Kasetna municija je u velikoj mjeri međunarodno zabranjena jer rasipa eksplozivne naprave preko širokog područja i posebno je opasna za civile. Izrael je ranije optuživao Iran za upotrebu takve municije. Na drugom mjestu, iranski raketni napad izazvao je požar u državnoj rafineriji nafte u Bahreinu, dok je u Saudijskoj Arabiji određenom osoblju zapadnih ambasada u Rijadu naređeno da se skloni u sigurno mjesto nakon napada na kompleks Ambasade SAD-a ranije ove sedmice. Ujedinjeni Arapski Emirati saopštili su da su njihovi sistemi protivzračne odbrane presreli šest balističkih projektila, od kojih je jedan pao na teritoriju Emirata. Emiratski zvaničnici rekli su da država razmatra zamrzavanje iranske imovine kako bi kaznila Teheran za napade na njen teritorij. Ciljevi u zemljama izvan Zaljeva, Azerbejdžanu, Turskoj i Iraku, takođe su bili mete iranskih dronova tokom prvih šest dana borbi. Američka podmornica potopila je iranski ratni brod u vodama Šri Lanke 4. marta, usmrtivši najmanje 87 mornara. Rastu strahovi u Azerbejdžanu, sjeverozapadnom susjedu Irana, da bi se ta južnokavkaska država mogla uvući u rat. Baku je optužio Iran da je ispalio dronove koji su 5. marta pogodili aerodrom i školu u azerbejdžanskoj autonomnoj regiji Nahčivan, nazvavši to "činom terora" i obećavši odgovor. Teheran je negirao da je ispalio dronove koji su ranili dvije osobe. State Department SAD-a je 5. marta upozorio američke državljane u Azerbejdžanu da izbjegavaju putovanja u region Nahčivan nakon napada dronovima. Uz izvještavanje Reutersa i AFP-a

Američki i izraelski zračni napadi nanose vojne udarce Iranu, ali Vašington još uvijek nema jasno definisanu političku strategiju za ono što slijedi nakon borbi, izjavila je Dana Stroul, bivša zamjenica pomoćnika ministra odbrane za Bliski istok, u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE). Stroul, koja je sada direktorica istraživanja u u Vašingtonskom institutu za bliskoistočnu politiku rekla je da se iranske konvencionalne sposobnosti urušavaju, ali je upozorila da Iran i dalje ima druge opcije, uključujući cyber operacije i aktiviranje mreža izvan Bliskog istoka, te da bi pritisci povezani s žrtvama, zalihama municije i presretača, kao i globalnim ekonomskim posljedicama, mogli rasti što rat duže traje. RSE: Iz perspektive odbrambene politike SAD-a, šta je realno dostižno u ovoj fazi rata s Iranom? Dana Stroul: Iz perspektive odbrambene politike, mislim da je ono što je general Kaine, predsjednik Združenog štaba, jučer rekao zaista važno. Rekao je da je vojni cilj eliminisati sposobnost Irana da projektuje moć širom Bliskog istoka. A ono na šta misli su tri glavne brige koje kreatori odbrambene politike SAD-a imaju već jako dugo: iranski program nuklearnog oružja, iranski raketni program i iranska podrška terorizmu širom Bliskog istoka. I vidjeli smo posljednjih nekoliko dana, otkako je rat počeo, da se ulažu napori da se oslabe i vrate unazad svaki od tih različitih programa. RSE: Koji bi bio najjasniji znak da kampanja trenutno ide u tom smjeru? Stroul: Znakovi su već tu da su vojni ciljevi na pravom putu. Na primjer, u prvih 48 sati ove kampanje, Izrael i Sjedinjene Države zajedno su postigli zračnu nadmoć nad Iranom. I tako su se američke snage pomjerile s korištenja oružja s mora, ono što nazivamo oružjem "dugog dometa", na ono što nazivaju "oružjem iz blizine". Sada imamo borbene avione iznad Irana koji uništavaju projektile, dronove i slične ciljeve. A prema prijateljima koje imam na Bliskom istoku, razgovaram s ljudima u Zaljevu, Jordanu i Izraelu, svi izvještavaju da se tempo i intenzitet raketnih i dron napada smanjuju, što znači da postižemo određeni operativni efekat unutar Irana. Ali mislim da je zaista važno razlikovati te vojne alate i procjene od političkog krajnjeg ishoda. A kada je riječ o tome šta je stvarna strategija i koji su širi politički ciljevi, to je nešto što treba da odluči i definiše predsjednik, predsjednik Tramp. A on to još nije učinio. RSE: Pentagon je saopštio da Iran ispaljuje mnogo manje raketa i dronova nego na početku sukoba. Šta nam to zapravo govori o trenutnoj vojnoj poziciji Irana? Stroul: To nam govori da Sjedinjene Države i Izrael, radeći zajedno, mogu konvencionalno degradirati i zaista unazaditi iranske sposobnosti. Dakle, iz konvencionalne vojne perspektive, postoji napredak u eliminisanju iranskih zračnih prijetnji i sličnih aktivnosti. Ali kada je riječ o tome šta je politički krajnji cilj, odnosno kada će predsjednik reći: "U redu, postigli smo svoje ciljeve"- u ovom trenutku, poruke su potpuno neusklađene. RSE: Koliko dugo mislite da Iran može održati ovaj nivo borbi? Stroul: Pitanje za ono što je ostalo od iranskog režima jeste kako oni definišu pobjedu, jer ovo je revolucionarni režim koji vjeruje da predstavlja Božiju volju na zemlji. Njihov cilj je preživjeti. Čak i ako njihov raketni program bude vraćen unazad, čak i ako program nuklearnog oružja bude vraćen unazad. Ako su ovo samo zračni napadi, znanje i dalje ostaje, raketni programi se mogu obnoviti sve dok režim opstaje. RSE: Vidite li mogućnost da se drugi uključe u ovaj rat? Stroul: Pa, mislim da je prije svega Iran imao strategiju na Bliskom istoku čim su ga Sjedinjene Države i Izrael napali. A ta strategija je bila kazniti partnere i saveznike SAD-a širom Bliskog istoka, posebno u Zaljevu. I vrlo je jasno da ta strategija ne funkcioniše. Vidjeli smo da naši partneri u Zaljevu, posebno u Savjetu za saradnju u Zaljevu, imaju zaista efikasnu protivzračnu odbranu i da su jasno uperili prst u iranski režim. Oni su ljuti zbog neselektivnih napada na civilnu infrastrukturu širom Bliskog istoka, a ne na Sjedinjene Države i Izrael zbog pokušaja da eliminišu iransku infrastrukturu. Mislim i da se vode aktivne diskusije o tome kako najbolje eliminisati prijetnje koje dolaze iz Irana. Vidjet ćemo kako će se to razvijati u narednim danima. RSE: Kako se američki napadi šire dublje u Iran, na šta bi se Vašington sada trebao najviše fokusirati? Stroul: Ono što Vašington trenutno ima jeste rat koji postiže vojnu efikasnost. Ono što Vašington nema jeste strategija ili politika za period nakon završetka borbi. I mislim da u ovom nedefinisanom prostoru postoji nekoliko nepoznanica koje bi mogle ozbiljno povećati pritisak na predsjednika Trumpa. Prvo, moglo bi biti više američkih žrtava. Bilo ih je šest ove sedmice, što bi moglo povećati pritisak na njega, posebno kako ulazi u kritičan ciklus izbora na sredini mandata. Drugo, tu je pitanje američkih zaliha municije i presretača u odnosu na to koliko dugo Iranci mogu nastaviti prijetiti regionu. A tu su i stvari poput globalne cijene nafte, globalne ekonomije, snabdijevanja. Mislim da će se sve ovo samo dodatno zakomplikovati što rat duže traje. RSE: Ako regionalni saveznici pređu s defanzivne podrške na aktivniju ulogu, može li to promijeniti tok sukoba? Stroul: To neće promijeniti tok sukoba, jer Sjedinjene Države i Izrael mogu konvencionalno pobijediti Iran i sami. Ali proširivanje koalicije koja učestvuje u ovome svakako bi imalo ogroman politički značaj. Dakle, pitanje za mnoge zemlje koje su sada uvučene u ovo zbog iranskih napada jeste sljedeće: da li je najbolji način da zaštite svoje interese i stanovništvo nastavak fokusiranja na odbranu i korištenje ovih veoma skupih presretača raketa za zaštitu svojih građana, ili je najbolja odbrana snažan napad? U tom slučaju, mogli bi odlučiti da se pridruže naporima da se degradira, potisne i uništi dio ove raketne i dron infrastrukture unutar Irana. RSE: Koliko Iran još ima sposobnosti da projektuje prijetnje izvan Bliskog istoka? Stroul: Ono što je jasno jeste da ta konvencionalna sposobnost, rakete i dronovi, opada iz sata u sat. Ali Iran i dalje ima adute. Ono što još nismo vidjeli jesu iranske ofanzivne cyber operacije širom Bliskog istoka. Također znamo da Iran upravlja globalnom mrežom uspavanih ćelija, terorističkih ćelija širom svijeta. Nismo vidjeli da su one aktivirane. Naravno, mnoge zemlje, posebno širom Evrope, Sjedinjenih Država i Azije, svjesne su ovoga i vjerovatno pojačavaju razmjenu informacija, obavještajne aktivnosti i zaštitu domovine. Ali ovo su dodatne opcije koje Iran može koristiti da nanese bol izvan Bliskog istoka, i to se još nije dogodilo. RSE: I za kraj, vidite li da će se ovaj rat produžiti ili bi mogao završiti za nekoliko sedmica, kako se govorilo? Stroul: Iz vojne perspektive, preostalo je još sedmica posla u smislu onoga što Sjedinjene Države i Izrael smatraju da moraju uraditi da bi eliminisali ove prijetnje, bilo da je riječ o potapanju ostatka iranske mornarice, kao što smo jučer čuli od sekretara odbrane Hegsetha, ili nastavku uništavanja ostatka iranskog raketnog arsenala i arsenala dronova. Te stvari će zahtijevati vrijeme. Zato očekujem da će ovo trajati sedmicama. Ali, ponovo, izazov je u tome što još nismo čuli od predsjednika Trampa šta je tačno politički krajnji cilj koji želi postići. A rizik je da se operacija postepeno proširi izvan prvobitnih ciljeva i pretvori u dugotrajan, iscrpljujući sukob.

Američke i izraelske snage nastavile su s napadima na Iran, dok je Senat SAD-a odbio prijedlog koji bi ograničio ovlaštenje predsjednika Donalda Trumpa da nastavi vojnu akciju protiv zemlje Bliskog istoka bez odobrenja Kongresa. Trump je ranije 4. marta izjavio da svaki iranski zvaničnik koji pokušava preuzeti vodeće pozicije kako bi zamijenio pale iranske lidere "završava mrtav" i obećao da će Sjedinjene Države i Izrael "nastaviti dalje" u zajedničkoj vojnoj kampanji protiv te zemlje. "Sada smo u veoma snažnoj poziciji, a njihovo rukovodstvo brzo nestaje. Svako ko izgleda da želi biti vođa, završi mrtav", rekao je Trump na sastanku s liderima tehnološkog sektora u Bijeloj kući 4. marta. "Na ratnom planu nam ide dobro, blago rečeno. Neko je pitao: na skali od 10, kako biste to ocijenili? Rekao sam oko 15", rekao je Trump. Predsjednik je obećao da neće biti popuštanja u zajedničkoj zračnoj kampanji koja je ubila iranskog vrhovnog vođu Alija Hameneija i mnoge druge sigurnosne, vojne i političke lidere. Trump je rekao da se teheranski arsenal balističkih projektila "brzo briše". Također je rekao da je naredio napad na Iran kako bi spriječio zemlju da razvije nuklearno oružje, ali da želi da Teheran obustavi svoj program balističkih projektila i okonča nasilje nad antivladinim demonstrantima, od kojih su hiljade ubijene u brutalnom gušenju protesta u proteklim sedmicama. Nastojeći ublažiti zabrinutost zbog američkih "čizama na terenu" u ratu, Bijela kuća je 4. marta saopštila da raspoređivanje američkih kopnenih trupa u Iran "nije dio plana za ovu operaciju u ovom trenutku". U međuvremenu, kancelarija izraelskog premijera Benjamina Netanyahua saopštila je da su dva saveznika postigla "istorijske pomake" u svom ratu koji ulazi u šesti dan protiv Irana. "Izrael i Sjedinjene Države zajedno su ostvarili istorijske pomake kako bi zaštitili naše građane i civilizirani svijet", rekla je Netanyahuova portparolka Shosh Bedrosian u video poruci. Bedrosian je također tvrdila da je napad na Iran bio neophodan jer je Teheran obnavljao svoj program nuklearnog oružja u "novim podzemnim bunkerima" i da je bilo znakova da je planirao "napasti Izrael i američke snage u regionu", ne dajući dodatne detalje. Republikanci se protive ograničavanju ratnih ovlastiMjera Senata SAD-a zahtijevala bi od Kongresa da odobri daljnje napade, ali republikanci su se uglavnom tome protivili, tvrdeći da predsjednik kao vrhovni komandant ima ovlaštenja da usmjerava tekuće operacije. Demokrati su glasanje predstavili kao ustavni test. Chuck Schumer iz New Yorka rekao je da zakonodavci moraju odlučiti hoće li slati "sinove i kćeri u opasnost". Republikanski lideri branili su predsjednika. John Thune iz Južne Dakote rekao je da Trump djeluje kako bi zaštitio američke snage, dok je Lindsey Graham iz Južne Karoline rezoluciju nazvao neustavnom. Poremećaji u regionuU međuvremenu, avionski saobraćaj u regionu Bliskog istoka ostao je poremećen dok je Iran nastavio uzvraćati ispaljivanjem projektila i dronova na Izrael i druge zemlje u regionu koje su bile domaćini američkih vojnih kapaciteta. Mnoge zapadne zemlje pokušavale su evakuisati hiljade svojih građana koji su ostali zarobljeni na Bliskom istoku nakon što su Washington i Tel Aviv 28. februara pokrenuli masivnu zračnu kampanju. Stejt dipartment SAD-a rekao je da je prvi čarter let za evakuaciju američkih državljana napustio Bliski istok 5. marta, ali nije dao dodatne detalje. NATO je osudio Iran nakon što su sistemi zapadnog saveza presreli iranski balistički projektil prije nego što je mogao ući u zračni prostor Turske, članice NATO-a. "NATO čvrsto stoji uz sve saveznike, uključujući [Tursku], dok Iran nastavlja svoje neselektivne napade širom regiona", rekla je portparolka Allison Hart 4. marta. "Naše odvraćanje i odbrambeni stav ostaju snažni u svim domenima, uključujući odbranu od aviona i projektila", dodala je. Portparol Stejt dipartmenta rekao je: "Državni sekretar Marco Rubio danas je razgovarao s turskim ministrom vanjskih poslova Hakanom Fidanom o nedavnim dešavanjima u Iranu i širom Bliskog istoka." "Sekretar je rekao ministru vanjskih poslova da su napadi na suverenu teritoriju Turske neprihvatljivi i obećao punu podršku Sjedinjenih Država", rekao je portparol. U međuvremenu, Saudijska Arabija je rano 5. marta saopštila da je presrela tri krstareće rakete koje su bile uputile ka zemlji, dugogodišnjem žestokom rivalu Irana i domaćinu američkih vojnih baza. "Tri krstareće rakete presretnute su i uništene izvan grada Al-Kharj", objavilo je saudijsko Ministarstvo odbrane na platformi X. Nije bilo izvještaja o žrtvama ili šteti u kraljevstvu. Iranska podmornica potopljenaRanije je američki ministar odbrane Pete Hegseth potvrdio da je američka podmornica potopila iranski ratni brod uz obalu Šri Lanke. Hegseth je napad, u kojem je poginulo najmanje 87 mornara, dok su desetine drugih povrijeđene ili nestale, nazvao "tihom smrću". Vlasti Šri Lanke su saopštile da su 32 iranska mornara spašena. Macron upozorava IzraelU međuvremenu, Izrael je pojačao napade na uporišta snaga libanskog Hezbollaha, saveznika Irana, nakon što je ta grupa ispalila projektile na sjeverni Izrael. Francuski predsjednik Emmanuel Macron 4. marta rekao je da je pozvao Netanyahua da se suzdrži od pokretanja kopnene ofanzive u Libanu. "Ponovio sam neophodnost da Hezbollah odmah obustavi svoje napade na Izrael i šire. Ova strategija eskalacije je ozbiljna greška koja ugrožava cijeli region", napisao je Macron na platformi X. "Također sam pozvao izraelskog premijera da očuva integritet libanske teritorije i da se suzdrži od pokretanja kopnene ofanzive. Ključno je da se strane vrate sporazumu o prekidu vatre", dodao je Macron. Izvještaji navode da su izraelske kopnene snage već prešle granicu u Liban, iako detalji ostaju nejasni. Uz izvještavanje Reutersa, AFP-a i dpa

Po prvi put u posljednjih 36 godina, Iran se suočava s izborom novog vrhovnog vođe. Do sada se to desilo samo jednom, 1989. godine, nakon smrti osnivača Islamske republike, ajatolaha Ruholaha Homeinija, kada je ajatolah Ali Hamenei preuzeo vlast. Homeini je umro prirodnom smrću, a Hamenei je ubijen prvog dana američko-izraelske vojne kampanje protiv Irana 28. februara. Sada se Skupština stručnjaka, koja broji 88 članova, mora tajno okupiti kako bi izabrala njegovog nasljednika. Alex Vatanka, direktor Iranskog programa na Institutu za Bliski istok u Washingtonu, rekao je za Radio Slobodna Evropa da će budući vođa biti izabran prema jedinom kriteriju: političkoj pogodnosti. Prema njegovim riječima, Skupština stručnjaka danas je "tijelo koje samo pečati odluke", a proces će biti vođen okolnostima, a ne dugoročnim planiranjem. Tokom godina spominjala su se mnoga imena kao potencijalni nasljednici Hameneija, ali trenutno se tri kandidata smatraju glavnim favoritima. Modžtaba Hamenei: Nasljednik iz dinastijeOvog 56-godišnjeg drugog sina preminulog vrhovnog vođe već dugo opisuju kao "čuvara kapije". Iako nikada nije obnašao formalnu državnu funkciju, mlađi Hamenei je dvije decenije proveo u središtu ureda svog oca, koordinirajući između klerikalne vlasti i Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC). Vjeruje se da ga podržava IRGC, a njegov izbor bi predstavljao potpun kontinuitet. Pristalice tvrde da ga bliska povezanost sa sigurnosnim aparatom čini jedinim kandidatom sposobnim održati red tokom aktivnog sukoba. Međutim, njegovo uzdizanje moglo bi izazvati unutrašnje nezadovoljstvo, posebno među glavnim pristalicama Irana. Kritičari tvrde da bi prelazak na "nasljednu vlast" predstavljao izdaju antimonarhističkih temelja Islamske revolucije iz 1979. godine. "Dojam da sin naslijedi oca možda podsjeća na monarhiju", kaže za RSE Farzan Sabet, viši istraživač pri Ženevskom postdiplomskom institutu. Jedan član Skupštine stručnjaka tvrdio je da je stariji Hamenei bio protiv ideje da njegov sin preuzme vlast. Pored toga, relativno nizak vjersko-politički rang mladog Hameneija, hojatoleslam (visoka šiitska klerikalna titula), i dalje izaziva kontroverze. Novinska agencija vezana za iranske vjerske škole od 2022. ga naziva ajatolahom, počasnim naslovom rezervisanim za visokorangiranu vjersko-političku elitu. Nedavne istrage, uključujući izvještaj Bloomberga s kraja januara, otkrivaju veliki i tajni portfelj nekretnina povezan s mlađim Hameneijem, koji je pod američkim sankcijama od 2019. godine. U izvještajima se navodi da je uspješno održavao i širio globalnu mrežu luksuzne imovine preko posrednika i fiktivnih kompanija. Alireza Arafi: Sigurna opcijaAjatolah Alireza Arafi (67) predstavlja tipičnog "čovjeka sistema". Arafi, trenutno član tročlanog Privremenog vijeća za vodstvo, karijeru je gradio kroz sve institucije, od vođenja Univerziteta Al-Mustafa do rukovođenja sistemom iranskih vjerskih škola. U politički život ušao je 2019. kada ga je Hamenei imenovao za jednog od šest vjersko-političkih vođa u moćnom Vijeću čuvara. Arafi je siguran institucionalni izbor. Posjeduje potrebne klerikalne kvalifikacije i služio je kao odani administrator, bez javnih veza s domaćim represijama. Prema Vatanki, Arafijev uspon nije bio slučajan. Njegova imenovanja na osjetljive pozicije pokazuju povjerenje Hameneija u njegove birokratske sposobnosti. Opisao ga je kao "sposobnog pješadinca" koji bi vjerovatno dao prioritet opstanku Islamske republike nad ličnom karizmom. U poređenju sa ličnostima poput šefa pravosuđa Golam-Hoseina Mohsenija-Edžeija, koji nosi ono što Vatanka naziva "previše krvi na svojim rukama", Arafi je administrator bez kriminala koji bi mogao imati podršku IRGC-a "radi kontinuiteta". Iako je Arafi dobro poznat u vjerskim krugovima, on je daleko od poznatog imena za veliku većinu Iranaca. Nedostaje mu lična baza moći i mogao bi se boriti da stekne apsolutnu lojalnost IRGC-a. Hasan Homeini: Neočekivani kandidatPedesettrogodišnji unuk osnivača Islamske republike simbol je potencijala "što je moglo biti". Umjereni vjersko-politički lider s bliskim vezama s reformističkim krugom dugo je marginaliziran od strane tvrdolinijaša. Njegovo ime se ponovo pojavilo kao potencijalni kandidatski izbor za pomirenje, posebno nakon što je predsjednik Donald Trump izjavio da bi preferirao "umjerenijeg" lidera u Teheranu. Za klerikalni sistem čija legitimnost erodira i koji se suočava s međunarodnom izolacijom, Homeini predstavlja moguću prekretnicu. Povezan je s reformističkim krugovima i zagovarao je društvene slobode i diplomatsku deeskalaciju. Međutim, tvrdolinijaši ga baš i ne vole, do te mjere da je tokom govora 2022. zviždanje i uzvikivanje postalo toliko intenzivno da je Hamenei opomenuo one koji su ga ometali kada je nakon Homeinija izašao na binu. Njegova diskvalifikacija 2016. godine od strane Vijeća čuvara za kandidaturu na izborima za Skupštinu stručnjaka sugerira da bi, da ga IRGC prihvati, Islamska republika morala biti u stanju gotovo potpunog kolapsa, gledajući ga kao posljednji "sigurnosni ventil", popularan izraz među kritičarima Islamske republike, kako bi se spriječila revolucija. 'Spasiti što se spasiti može'Vatanka ističe da bi okolnosti bilo kojeg nasljeđivanja od prvog dana učinile ovu misiju uglavnom irelevantnom. Preuzimanje zemlje pod vojnom prijetnjom, s iscrpljenim stanovništvom i ekonomijom pod velikim pritiskom, natjeralo bi čak i predanog ideologa na pragmatizam. "Sada nije vrijeme za dodatno insistiranje", rekao je Vatanka. "Sada je vrijeme da se rat okonča, reorganizira i spasi ono što se spasiti može od zemlje."

Ciljevi Vašingtona u ratu sa Iranom su istovremeno vojni i politički, uključujući neutralisanje pretnje koju Teheran predstavlja za Sjedinjene Države i njihove saveznike, kao i stvaranje uslova za političke promene unutar zemlje, kaže Nathan Sales, bivši ambasador Sjedinjenih Država zadužen za borbu protiv terorizma, koji je sada saradnik u programima za Bliski istok pri Atlantic Councilu u Vašingtonu. Sales kaže da će ključni kratkoročni pokazatelj uspeha biti koliko brzo će početi da opadaju iranski napadi. Prema njegovim rečima, pad broja napada raketama i dronovima pokazao bi da američka kampanja slabi sposobnost Irana da nastavi sa napadima. "Mislim da su operacije usmerene na bezbednosne službe takođe važne, jer su to elementi režima koji bi pokušali da uguše svaki ustanak, svaku buduću pobunu iranskog naroda da povrati demokratiju i slobodu u svojoj zemlji". Ambasador Sales je takođe upozorio da bi rat mogao da stvori bezbednosne pretnje i izvan Bliskog istoka. RSE: Kako biste opisali ciljeve Sjedinjenih Država u ovoj fazi rata sa Iranom? Nathan Sales: Postoje dva cilja: jedan koji se odnosi na bezbednost i drugi koji se odnosi na budućnost Irana. Kada je reč o bezbednosti, mislim da je cilj Vašingtona da neutrališe pretnju koju Islamska Republika predstavlja za Sjedinjene Države i za naše saveznike i partnere u regionu. Zato vidite fokus na balističkim raketama, na podršci iranskog režima terorističkim posredničkim grupama i na nuklearnom programu iranskog režima. Mislim da je cilj predsednika (Donald Trump) da oslabi i uništi te kapacitete kako Amerikanci u regionu i naši partneri tamo više ne bi bili ugroženi nasiljem iranskog režima. Ali postoji i politički cilj. Predsednik je govorio o tome da se približava trenutak oslobođenja za iranski narod koji dugo pati. Već 47 godina oni su žrtve Islamske Republike. Oni su prve i najdugotrajnije žrtve režima mula u Teheranu. Mislim da vojna aktivnost ima za cilj da oslabi temelje Islamske Republike i da stvori prostor, da otvori prilike da narod Irana povrati svoju vladu i uspostavi sistem koji je demokratski i koji poštuje njihova ljudska prava. RSE: Da li su se ti ciljevi promenili od početka rata 28. februara? Nathan Sales: Mislim da nisu. Prošlo je tek oko četiri dana od početka borbenih operacija. Mislim da su poruke koje dolaze iz Bele kuće bile dosledne tokom tih dana. Neposredni ciljevi su vojni, balističke rakete, terorizam i nuklearno oružje, dok postoje i dugoročniji ciljevi, a to je da se iranskom narodu omogući da povrati svoju vladu i uspostavi slobodu i demokratiju. RSE: Ako Iran i dalje može da napada američke objekte u regiji, partnere u Zalivu i ključnu energetsku infrastrukturu, kako bi Sjedinjene Države merile uspeh u tom slučaju? Nathan Sales: Mislim da će se uspeh u kratkom roku meriti tempom kojim iranske oružane snage mogu da nastave da terorišu svoje susede, uključujući američke objekte i američke snage u regionu. Videli smo zaista šokantnu upotrebu vojne sile protiv civilne infrastrukture u Bahreinu, Kataru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Omanu, Jordanu i Izraelu. Lista se nastavlja. Ono što želimo da vidimo jeste da broj tih napada počne da opada. To bi bio dokaz da vazdušna kampanja uspešno identifikuje lansere balističkih raketa i zalihe balističkih raketa, kao i objekte povezane sa dronovima koji se mogu koristiti za njihovo lansiranje. Mislim da je to ključni kratkoročni pokazatelj uspeha, koliko brzo mogu biti degradirani ti iranski kapaciteti. RSE: Ako vojna pozicija Irana slabi, šta bi, po vašem mišljenju, trebalo da bude sledeća faza američke politike? Nathan Sales: Mislim da je početna faza operacije bila osmišljena da eliminiše civilno i vojno rukovodstvo režima, zajedno sa potiskivanjem protivvazdušne odbrane režima. Kada Sjedinjene Države i naši partneri postignu vazdušnu nadmoć, a mislim da su veoma blizu toga, fokus će se preusmeriti na eliminisanje balističkih raketa, dronova i drugog oružja koje Iran koristi za napade na američke objekte, kao i na civilnu infrastrukturu u regionu. Takođe počinju da se pojavljuju izveštaji da su Sjedinjene Države i Izrael počeli da gađaju bezbednosne službe koje su bile odgovorne za masakr hiljada mirnih demonstranata u januaru ove godine. To je važno iz više razloga. Predsednik je postavio crvenu liniju i upozorio režim da ne masakrira sopstveni narod. Oni su to upozorenje ignorisali i ipak nastavili. To je, dakle, mera odgovornosti i sprovođenja te crvene linije. Ali mislim da su operacije usmerene na bezbednosne službe takođe važne jer su to elementi režima koji bi pokušali da uguše svaki budući ustanak iranskog naroda da povrati demokratiju i slobodu u svojoj zemlji. Ukoliko Sjedinjene Države u kratkom i srednjem roku uspeju da oslabe te instrumente represije, to će pomoći iranskom narodu dok pokušava da povrati svoju zemlju i obnovi vlast koja odgovara građanima i poštuje njihova prava. RSE: Koji je, po vašem mišljenju, glavni rizik ako ovaj rat potraje? Nathan Sales: Svaki rat nosi rizike. Ali isto tako, i nepreduzimanje akcije nosi rizike. Mislim da postoje neki neposredni rizici, a jedan od njih je rizik od žrtava među američkim snagama i partnerskim snagama. Već smo videli izveštaje da je šest američkih vojnika izgubilo život u Kuvajtu. To je tragično. Američki narod odaje počast njihovoj žrtvi i oplakuje njihov gubitak. Nažalost, u borbama poput ovih dolazi do žrtava i moramo biti realni da ćemo verovatno pretrpeti i nove tragedije i gubitke kako rat bude trajao. Drugi rizik na koji će Vašington morati da obrati pažnju jeste mogućnost da se bezbednosne službe u Iranu čvrsto drže vlasti i odbijaju da priznaju realnost i predaju vlast civilima ili nekoj vrsti prelazne vlasti. Način upravljanja tim rizikom, mislim, ima dva aspekta. Kao što sam pomenuo, vršenje vojnog pritiska na instrumente represije je jedan deo toga. Takođe postoji potreba da se identifikuju i iskoriste podele i pukotine unutar bezbednosnih službi. Treba pokušati da se identifikuju možda pragmatičari ili ljudi koji nisu toliko ideološki orijentisani, a nalaze se na pozicijama vlasti i otvoreni su za saradnju sa Sjedinjenim Državama i iranskim narodom kako bi se olakšao prelazak ka budućoj demokratskoj državi. To je težak posao. Veoma je teško identifikovati ljude koji su pouzdani, koji imaju autoritet i kredibilitet unutar iranskog sistema, a istovremeno su spremni da rade sa iranskim narodom na putu ka demokratiji. Ali to je jedan način da se upravlja rizikom da ostaci režima pokušaju da se održe na vlasti i povuku narod sa sobom dok se režim urušava. RSE: Koliko je podrška saveznika važna u ovom sukobu ako se on produži i postane teže obuzdati ga? Nathan Sales: Mislim da je podrška saveznika izuzetno važna. Počeo bih time da kažem da je naš najvažniji saveznik u ovom naporu sam iranski narod. Iranski narod je taj koji će biti na terenu i koji će biti odgovoran za rušenje diktature Islamske Republike koja njima vlada već 47 godina i za zamenu te diktature demokratijom koja poštuje slobodu i ljudska prava. To je najvažniji saveznik kojem se iko može nadati. Pored toga, Sjedinjene Države bi imale koristi i od doprinosa evropskih saveznika koji se takođe suočavaju sa pretnjom nuklearnog Irana, Irana koji podržava terorizam ili Irana koji ima balističke rakete koje mogu da dosegnu Evropu. Takođe će Sjedinjene Države tražiti podršku naših partnera i saveznika u Zalivu koji su, dok razgovaramo, pod napadom iranskog režima. Mislim da bi bilo korisno da te zemlje pojačaju svoj vojni doprinos ovom naporu, ne kao uslugu Sjedinjenim Državama, već jednostavno kao pitanje sopstvenog nacionalnog interesa. Ako vas napada sused, ne možete dozvoliti da se to nastavi nekažnjeno. Morate preduzeti akciju da to sprečite i zaštitite svoj narod. RSE: Kakva vrsta podrške saveznika je u praksi najvažnija? Nathan Sales: Teško mi je da odgovorim na to pitanje iz pozicije u kojoj se nalazim, posmatrajući razvoj događaja sa strane. Znam da je objavljeno da je Katar oborio nekoliko iranskih bombardera koji su pretili njegovom vazdušnom prostoru. Mislim da bi takve misije obezbeđivanja vazdušne nadmoći bile veoma vredne. Takođe, napadi na iransku infrastrukturu koja se koristi za gađanje naših partnera u Persijskom zalivu, bilo da je reč o vazdušnim bazama, objektima za dronove ili postrojenjima za balističke rakete –mogli bi da budu značajan doprinos ratnim naporima. Ali najvažnija poenta koju želim da naglasim jeste da takva pomoć ne bi bila usluga Sjedinjenim Državama. To bi bila investicija naših arapskih saveznika iz Zaliva u sopstvenu bezbednost i u zaštitu sopstvenih građana. RSE: Da li bi ovaj sukob mogao da stvori bezbednosne pretnje i van Bliskog istoka, uključujući Evropu ili Sjedinjene Države? Nathan Sales: To je veoma realna zabrinutost i proizlazi iz činjenice da je Iran dugo bio najveći državni sponzor terorizma na svetu. Iran je finansirao, obučavao i snabdevao oružjem čitav niz terorističkih grupa, ne samo na Bliskom istoku već širom sveta. Grupe poput Hezbolaha izvele su terorističke napade u Evropi, Južnoj Americi, pa čak i ovde u Sjedinjenim Državama. Još od kasnih devedesetih procenjuje se da je čak oko 130 operativaca Hezbolaha uhapšeno ovde u Sjedinjenim Državama. Ne znamo koliko ih je danas na terenu dok rat sa Iranom traje. Ali moramo pretpostaviti da neki jesu i moramo preduzeti mere da otkrijemo i sprečimo svaku pretnju koju bi mogli da predstavljaju. Globalni rizik od terorizma koji podržava Iran stoga je veoma ozbiljna zabrinutost i trebalo bi da bude u fokusu kreatora politika širom sveta. RSE: Ali kakve vrste pretnji biste najpažljivije pratili? Nathan Sales: Postoje dve vrste pretnji o kojima treba da brinemo. Jedna su pretnje od terorista koji su na neki način formalno povezani sa Islamskom Republikom. Možda rade za Islamsku revolucionarnu gardu (IRGC) ili za Ministarstvo obaveštajnih poslova i bezbednosti. Druga grupa pretnji o kojima moramo da brinemo jesu pojedinci koji deluju samostalno. Oni nemaju formalnu vezu sa Hezbolahom ili nekom drugom grupom koju podržava Iran, ali su simpatizeri i žele da uzmu stvar u svoje ruke i sami izvrše teroristički napad. Možda smo videli primer toga pre nekoliko dana u Ostinu, u saveznoj državi Teksas, gde je naoružani napadač pucao na više ljudi na ulicama grada. Čini se da je nosio majicu sa iranskom zastavom i moguće je da je bio inspirisan simpatijama prema iranskom režimu da izvrši taj čin nasilja. Zbog toga moramo brinuti o obe vrste pretnji.

Vlasti su saopštile da je požar u blizini američkog konzulata u Dubaiju lokalizovan, nakon što je 3. marta izbio nakon napada dronom. Američki državni sekretar Marko Rubio izjavio je da je dron pogodio parking u blizini diplomatskog kompleksa i da su svi pripadnici američkog osoblja bezbedni.

Sjedinjene Države i Izrael poručili su da neće popustiti u svojoj vojnoj kampanji protiv Irana. Tel Aviv je pokrenuo novi "široki talas napada", dok je američki predsjednik Donald Trump izjavio da će Teheran "proći kroz mnogo bola" u narednim danima. "Sada počinje velika ofanziva", rekao je Trump 3. marta u Bijeloj kući tokom sastanka s njemačkim kancelarom Friedrichom Merzom. "Više nemaju protivzračnu zaštitu, više nemaju nikakve detekcijske sisteme, tako da ih čeka mnogo bola", upozorio je. Trump je također ponovio da je, zajedno s vrhovnim vođom Alijem Hameneijem, veći dio iranskog rukovodstva ubijen u američko‑izraelskim napadima, ostavljajući režim u nesigurnoj situaciji. "Većina ljudi koje smo ciljali je mrtva. Sada imamo drugu grupu. I oni možda jesu mrtvi, prema izvještajima", rekao je. 'Šok i strahopoštovanje'Nakon Trumpovog obraćanja, komandant Centralne komande američke vojske (CENTCOM), admiral Brad Cooper, rekao je da Operacija Epic Fury predstavlja najveće američko vojno raspoređivanje na Bliskom istoku u jednoj generaciji. Prema njegovim riječima, u operaciji učestvuje više od 50.000 američkih vojnika, preko 200 borbenih aviona, dvije udarne grupe nosača aviona i bombarderi dugog dometa. Uvodnu fazu opisao je kao gotovo dvostruko veću od kampanje "šok i strahopoštovanje" iz 2003. godine u Iraku. "Danas nema nijednog iranskog broda u plovidbi Arapskim zaljevom, Hormuškim moreuzom ili Omanskim zaljevom", rekao je Cooper, opisujući ono što je nazvao neviđenim naporom da se neutralizira iranska sposobnost napada na američke snage "Tek smo počeli", dodao je. "Ali imam potpuno povjerenje da ćemo mi, zajedno s našim partnerima, u potpunosti ostvariti naše vojne ciljeve." Cooper je naveo da je američka vojska uništila 17 iranskih pomorskih plovila, uključujući i jednu podmornicu, te pogodila gotovo 2.000 ciljeva širom Irana za manje od četiri dana. Novi izraelski napadiIzrael je odvojeno saopštio rano 4. marta da je pokrenuo "široki talas napada", navodeći da su njegovi najnoviji ciljevi, petog dana zajedničkih američko‑izraelskih udara, uključivali iranska "lansirna mjesta, sisteme protivzračne odbrane i dodatnu infrastrukturu". U Teheranu, gradu s oko 10 miliona stanovnika, ulice su izgledale uglavnom puste; mnogi su napustili glavni grad, dok su se drugi sklonili u svojim domovima. "Ima tako malo ljudi da biste pomislili da ovdje nikada niko nije živio", rekla je za AFP Samireh, 33‑godišnja medicinska sestra. Vlasti su pozvale ljude da napuste glavni grad. Policija, naoružane sigurnosne snage i oklopna vozila raspoređeni su na glavnim raskrsnicama, gdje provode nasumične kontrole vozila, dodaje AFP. Izvještaje iz unutrašnjosti Irana teško je provjeriti. Američka agencija za ljudska prava HRANA saopštila je da je skoro 1.100 civila, uključujući 181 dijete, ubijeno u zračnim napadima. Sirene za uzbunu u IzraeluU Izraelu su, u međuvremenu, tokom noći zavijale sirene za uzbunu dok je izraelska vojska radila na presretanju uzastopnih talasa iranske vatre. Policija u Tel Avivu saopštila je da je šrapnel pao u tom području i lakše povrijedio jednu ženu. Nije bilo drugih neposrednih izvještaja o izraelskim žrtvama. Izrael je takođe nastavio svoju obnovljenu kampanju protiv elemenata libanskog Hezbollaha koji su saveznici Irana, nakon što je vojno krilo te grupe ispalilo rakete na sjever Izraela. Glasne eksplozije odjeknule su u libanskoj prijestolnici Bejrutu malo poslije ponoći 4. marta, dok su Izrael i Hezbollah razmjenjivali napade i raketnu vatru, pri čemu je, prema izvještajima, poginulo više desetina ljudi. Ujedinjene nacije su saopštile da je više od 30.000 ljudi raseljeno u Libanu. Iranski odgovorČinilo se da nema popuštanja ni u iranskim uzvratnim raketnim i dronskim napadima, iako rezultati nisu bili jednako dramatični kao američko‑izraelski udari. Američka diplomatska predstavništva, ambasade i konzulati, na Bliskom istoku prijavila su napade dronovima, od kojih su neki prouzrokovali manju materijalnu štetu, ali bez žrtava. Od 28. februara Iran je ispalio stotine raketa i dronova na američke vojne baze, kao i na ključna energetska i komercijalna postrojenja u Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kuvajtu, Bahreinu i Kataru, svim američkim saveznicima. Zvaničnici u Kataru saopštili su da je iranska balistička raketa 3. marta pogodila američku vojnu bazu Al‑Udeid, ali bez žrtava. Američka ambasada u Rijadu pogođena je s dva drona, što je izazvalo "ograničen požar" i "manju materijalnu štetu", saopštilo je Ministarstvo odbrane Saudijske Arabije, dok tenzije rastu širom Bliskog istoka. Saradnja s Kurdima?U međuvremenu, vodeća kurdska stranka u Iraku saopštila je da su njeni lideri razgovarali s Trumpom o narednim koracima u ratu protiv susjednog Irana. Bijela kuća nije potvrdila izvještaj, ali je poručila: "Predsjednik Trump razgovarao je s mnogim regionalnim partnerima." Patriotska unija Kurdistana (PUK) saopštila je da je Trump kontaktirao šefa stranke Bafela Talabanija kako bi razgovarali o američkim potezima u susjednom Iranu. Američki mediji izvijestili su da je Trump razgovarao i s iračkim kurdskim liderom Masoudom Barzanijem dan nakon početka američko‑izraelskih napada na Iran. Izvještaji o tim razgovorima pojavili su se u isto vrijeme kada je The Wall Street Journal objavio da Trump razmatra podršku iračkim kurdskim frakcijama u borbi protiv iranskog rukovodstva. Kurdi iz Iraka imaju veliku vojnu silu na granici s Iranom i također održavaju veze s kurdskom manjinom u Iranu. Etnički Kurdi već decenijama traže nezavisnu državu i dugo optužuju Teheran za represiju nad kurdskom manjinom. Uz izvještavanje Reutersa, AFP-a i dpa