Iranski i američki zvaničnici trebali bi se u petak sastati u Omanu na rundi diplomatskih razgovora koja se smatra posljednjim pokušajem da se spriječi velika vojna eskalacija u Perzijskom zaljevu. Specijalni izaslanik SAD-a Steve Witkoff, koji je vodio pregovore u ime predsjednika Donalda Trumpa s ciljem okončanja sukoba od Pojasa Gaze do Ukrajine, predvodit će američku delegaciju u razgovorima s ministrom vanjskih poslova Abasom Aragčijem te s još nekoliko visokih iranskih zvaničnika. Tačan dnevni red razgovora još nije poznat. Ono što je jasno jeste da su ulozi visoki, posebno nakon što je Washington posljednjih dana rasporedio ratne brodove u vodama Bliskog istoka. "Dok se pregovori odvijaju, podsjetila bih iranski režim da predsjednik ima mnogo opcija na raspolaganju, osim diplomatije, kao vrhovni komandant najmoćnije vojske u historiji svijeta", rekla je novinarima u četvrtak portparolka Bijele kuće Karoline Leavitt. Trenutna konfrontacija potaknuta je nakon dvosedmičnih nemira u Iranu, tokom kojih su vlasti pokrenule smrtonosni obračun za koji organizacije za ljudska prava tvrde da je odnio živote hiljada civila i šokirao svijet. Kako su iz Irana pristizali izvještaji o krvavom obračunu, dok je zemlja bila gurnuta u digitalni mrak nakon što su vlasti u potpunosti isključile internet, Trump je zaprijetio napadom na Iran ukoliko bilo koji od desetina hiljada uhapšenih demonstranata bude pogubljen. Trump je nastavio držati vojne opcije otvorenima, iako se istovremeno fokusirao na ograničavanje iranskog nuklearnog programa, za koji Zapad strahuje da je usmjeren na izradu nuklearnog oružja, uprkos tvrdnjama Teherana da ima isključivo civilnu namjenu. Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei "trebao bi biti veoma zabrinut", rekao je Trump u srijedu u intervjuu za američku televizijsku mrežu NBC News. Nakon spora oko mjesta i dnevnog reda, pri čemu je Teheran insistirao na bilateralnom sastanku u Omanu, a Washington isprva zahtijevao multilateralni samit uz učešće regionalnih sila u Turskoj, Trumpova administracija je nakratko otkazala razgovore. Međutim, nakon niza "visokorangiranih" poruka od najmanje devet regionalnih partnera, uključujući Saudijsku Arabiju i Egipat, Bijela kuća je popustila. Iako su Sjedinjene Države pristale da se razgovori održe u Muskatu, visoki zvaničnici su naglasili da promjena lokacije ne znači i promjenu odlučnosti. Državni sekretar Marco Rubio, govoreći iz Washingtona u srijedu, jasno je poručio da Sjedinjene Države nisu zainteresovane za uski razgovor ograničen isključivo na nuklearna pitanja. Rubio je potvrdio da je Bijela kuća spremna na angažman, ali da je postavila visoke kriterije za ono što se smatra uspješnim sastankom. "Da bi razgovori doveli do nečeg zaista značajnog, moraju uključivati raspon njihovih balističkih projektila, njihovo sponzorstvo terorističkih organizacija i način na koji se odnose prema vlastitom narodu", rekao je Rubio novinarima. Portparol iranskog Ministarstva vanjskih poslova izjavio je da Iran ima "odgovornost da ne propusti nijednu priliku da koristi diplomatiju kako bi... očuvao mir i stabilnost u regiji". Rubio je povukao jasnu razliku između iranskog rukovodstva i stanovništva, posebno nakon prošlomjesečnog krvavog gušenja protesta koji su započeli nezadovoljstvom trgovaca u Teheranu zbog rastuće inflacije i strmoglavog pada vrijednosti domaće valute, a potom prerasli u nacionalne nemire zbog pogoršanja životnog standarda. "Vjersko-političko rukovodstvo Irana ne odražava volju iranskog naroda", rekao je. "Ne znam za nijednu drugu zemlju u kojoj postoji veća razlika između onih koji vode državu i ljudi koji u njoj žive." 'Čudna' zemlja za pregovoreAmerički potpredsjednik J.D. Vance ponovio je Rubijev skepticizam, ističući inherentne poteškoće pregovaranja sa zemljom u kojoj krajnji donosilac odluka ostaje skriven iza zavjese vjerske vlasti. U srijedu u intervjuu za emisiju The Megyn Kelly Show, Vance je diplomatski proces opisao kao "apsurdan", naglašavajući da, za razliku od drugih svjetskih sila, Sjedinjene Države ne mogu jednostavno pozvati osobu koja zaista donosi odluke. "To je vrlo čudna zemlja za vođenje diplomatije kada ne možete ni razgovarati s osobom koja je na vlasti", rekao je Vance, misleći na Hameneija. Otkako je naslijedio ajatolaha Ruholaha Homeinija, osnivača Islamske Republike, na mjestu vrhovnog vođe Irana, Hamenei nije napuštao zemlju i gotovo se isključivo sastajao s liderima država koje su prijateljski nastrojene prema Teheranu ili se barem ne smatraju otvoreno neprijateljskim. Dok se Witkoff priprema za sastanak s Aragčijem, atmosfera ostaje zapaljiva. Sjedinjene Države nastavljaju jačati svoje vojno prisustvo u regiji, dok Iran upozorava da bi svaki napad rezultirao regionalnim ratom. Vance je upozorio da, iako Trump preferira rješenje koje ne uključuje upotrebu vojske, vrijeme ističe. "Ako [Trump] procijeni da je vojska jedina opcija, na kraju će izabrati tu opciju", rekao je.

U dramatičnom preokretu koji je držao globalna tržišta i regionalne saveznike u neizvjesnosti, Sjedinjene Američke Države (SAD) i Iran potvrdili su da će nastaviti s visokorizičnim pregovorima u Muscatu 6. februara. Razgovori, za koje se činilo da su se raspali kasno 4. februara, u velikoj mjeri se smatraju posljednjom šansom da se spriječi ozbiljna vojna eskalacija u Perzijskom zaljevu. Put ka glavnom gradu Omana bio je sve samo ne jednostavan. Nakon spora oko mjesta održavanja i dnevnog reda — pri čemu je Teheran insistirao na bilateralnom sastanku u Omanu, dok je Washington u početku zahtijevao multilateralni samit s regionalnim akterima u Turskoj — administracija predsjednika Donalda Trumpa nakratko je obustavila angažman. Međutim, nakon niza "visokorangiranih" poruka najmanje devet regionalnih partnera, uključujući Saudijsku Arabiju i Egipat, Bijela kuća je popustila. Iako su Sjedinjene Države pristale na promjenu lokacije i dolazak u Muscat, visoki zvaničnici naglasili su da promjena mjesta ne znači i promjenu odlučnosti. Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araqchi napisao je 4. februara da će se "nuklearni pregovori" održati u Muscatu u 10 sati po lokalnom vremenu. Zvaničnik Bijele kuće kasnije je za Radio Slobodna Evropa potvrdio da će se sastanak održati. Državni sekretar Marco Rubio, govoreći iz Washingtona 4. februara, jasno je stavio do znanja da Sjedinjene Američke Države nisu zainteresirane za uske razgovore koji bi se odnosili isključivo na nuklearna pitanja. Rubio je potvrdio da je Bijela kuća spremna na dijalog, ali da je postavila visoke kriterije za ono što bi se smatralo uspješnim sastankom. "Da bi razgovori doveli do nečega smislenog, morali bi obuhvatiti i njihov balistički raketni program, njihovo sponzorstvo terorističkih organizacija, kao i način na koji se odnose prema vlastitom narodu", rekao je Rubio novinarima. Rubio je također povukao jasnu liniju između iranskog političkog vrha i iranske javnosti, posebno nakon prošlomjesečnog krvavog gušenja protestā protiv vlasti širom zemlje. "Iransko klerikalno rukovodstvo ne odražava volju naroda Irana", rekao je. "Ne znam za nijednu drugu zemlju u kojoj postoji tolika razlika između onih koji vode državu i onih koji u njoj žive." "Čudna" zemlja za pregovoreAmerički potpredsjednik JD Vance nadovezao se na Rubijev skepticizam, ističući inherentne poteškoće u pregovorima sa zemljom u kojoj krajnji donosilac odluka ostaje skriven iza vela klerikalne vlasti. U intervjuu za emisiju The Megyn Kelly Show 4. februara, Vance je diplomatske manevre opisao kao "apsurdne", naglašavajući da, za razliku od drugih svjetskih sila, Sjedinjene Države ne mogu jednostavno stupiti u kontakt s osobom koja zaista donosi odluke. "To je veoma čudna zemlja za vođenje diplomatije kada ne možete ni razgovarati s osobom koja je zapravo na čelu države", rekao je Vance, misleći na vrhovnog vođu, ajatolaha Alija Khameneija. Od kada je naslijedio ajatolaha Ruhollaha Khomeinija, osnivača Islamske Republike, na mjestu vrhovnog vođe, Khamenei nije napuštao Iran i gotovo isključivo se sastajao s liderima zemalja koje su prijateljski nastrojene prema Teheranu ili se barem ne smatraju otvoreno neprijateljskim. Dok se američki izaslanik Steve Witkoff priprema za susret s Araqchijem, atmosfera ostaje izuzetno zapaljiva. Sjedinjene Američke Države nastavljaju jačati svoje vojno prisustvo u regiji, dok Iran upozorava da bi svaki napad doveo do regionalnog rata. Vance je upozorio da, iako Trump preferira nemilitarno rješenje, vrijeme ističe. "Ako [Trump] procijeni da je vojna opcija jedino rješenje, na kraju će se za tu opciju i odlučiti", rekao je.

Otac oplakuje svog sina, ubijenog u ruskom napadu dronom na Zaporožje, u kojem je poginula i devojka mladića. Najmanje 12 ljudi, uključujući četvoro dece, povređeno je u napadu. Rusija je izvela jedan od najvećih napada 2026. godine na energetsku infrastrukturu, gađajući objekte u Kijevskoj i Harkovskoj oblasti. Ambasadori EU posetili su jedno od oštećenih energetskih postrojenja u Kijevu.

Američki Kongres odobrio je 200 miliona dolara sigurnosne pomoći baltičkim državama, u trenutku kada se ruske aktivnosti duž istočnog krila NATO-a pojačavaju. Sredstva su odobrena ove sedmice u okviru Zakona o odbrambenim aproprijacijama za fiskalnu 2026. godinu i osiguravaju nastavak američke podrške Estoniji, Latviji i Litvaniji kroz Baltičku sigurnosnu inicijativu (BSI). Odbrambeni paket vrijedan 838,7 milijardi dolara, koji je predsjednik Donald Trump potpisao 3. februara, potvrđuje finansiranje sigurnosne saradnje s tri baltičke države, uprkos ranijim pokušajima unutar Pentagona da se ta sredstva ukinu. Dodatnih 10 miliona dolara dodijeljeno je Estoniji kroz program Stranog vojnog finansiranja (Foreign Military Financing) u okviru budžeta za inostrane misije. Ta sredstva je Tallinn ranije koristio za nabavku HIMARS municije, projektila Javelin i artiljerijskih granata velikog kalibra. "Ovo je veoma važno za odvraćanje i sigurnost naših baltičkih saveznika", izjavio je za RSE republikanski kongresmen Don Bacon, penzionisani brigadni general Ratnog vazduhoplovstva SAD-a i kopredsjedavajući Kongresnog baltičkog kluba. Istakao je da je ovo pitanje postalo prioritet nakon što je Ministarstvo odbrane signaliziralo namjeru da ukine finansiranje programa. "Kongres je posvećen snažnom NATO savezu i svjesni smo da je potreban poseban fokus na Baltik", rekao je Bacon, ističući da historija pokazuje opasnosti povlačenja iz globalnog angažmana. "Većina u Kongresu je posvećena NATO-u i zna da su nam potrebni saveznici kako bismo se suprotstavili Kini, Rusiji i Iranu. Ne možemo to učiniti sami. Amerika sama znači slabiju Ameriku", rekao je Bacon. Tri baltičke zemlje, sve članice NATO-a i snažni podržavaoci Ukrajine, posljednjih mjeseci zabilježile su povrede svog vazdušnog prostora od strane ruskih aviona ili dronova. Kao ilustraciju povećanih tenzija, tri ruska lovca MiG-31 ušla su u estonski vazdušni prostor iznad Finskog zaliva u septembru i zadržala se tamo oko 12 minuta. Taj incident naveo je Tallinn da zatraži vanrednu sjednicu Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija i aktiviranje 4. člana Sjevernoatlantskog ugovora, koji predviđa konsultacije među saveznicima u slučaju prijetnje jednoj od članica. Bacon je naglasio da ruski rat protiv Ukrajine, koji se približava četvrtoj godišnjici, predstavlja prijetnju i izvan granica Ukrajine. Ishod tog sukoba, najvećeg i najsmrtonosnijeg u Evropi od Drugog svjetskog rata, direktno će oblikovati sigurnosno okruženje baltičkih država i drugih ranjivih susjeda. "Ako Ukrajina padne", istakao je, "trebamo sa sigurnošću znati da će Moldavija biti sljedeća", nakon čega bi uslijedio sve veći pritisak na Baltik i Gruziju na Kavkazu. "Ne bismo trebali biti neutralni", rekao je Bacon. "Trebamo stati na stranu slobode... i protiv diktatorskog nasilnika." 'Izrazito politička odluka'Za baltičke lidere, glasanje u Kongresu kojim su odobrena sredstva više je od obične budžetske odluke. Litvanski ministar spoljnih poslova Kestutis Budrys, govoreći za RSE tokom posjete Washingtonu 4. februara, naglasio je da je taj region prva linija NATO-a. "Ova odluka je u svojoj suštini vrlo politička", rekao je Budrys, opisujući je kao dokaz snažnih transatlantskih veza i opredijeljenosti Baltika da ulaže u odbrambene kapacitete američke proizvodnje. Budrys je ukazao i na šire sigurnosno okruženje, uključujući ruske i bjeloruske hibridne operacije. Rekao je da Litvanija i njeni susjedi stiču iskustvo u suprotstavljanju taktikama koje uključuju cyber i informaciono ratovanje, instrumentalizaciju migracija i ometajuće aktivnosti protiv civilnog vazduhoplovstva. "Trebamo da očekujemo da će se to sutra ili prekosutra pojaviti u novim oblicima", upozorio je, opisujući hibridni pritisak kao trajnu karakteristiku nove sigurnosne realnosti Zapada. Dvostranačka porukaKristen Taylor, zamjenica direktorice Transatlantske sigurnosne inicijative pri Atlantskom vijeću, izjavila je za RSE da zakon dolazi u trenutku pojačane hitnosti, dok se ruske aktivnosti duž istočnog krila NATO-a intenziviraju. "Ova sredstva su namijenjena jačanju interoperabilnosti i unapređenju vojnih sposobnosti baltičkih saveznika", rekla je Taylor. Još važnije, dodala je, ona pružaju određenu dozu sigurnosti saveznicima koji su postali zabrinuti zbog posvećenosti Washingtona evropskim partnerima. Zakon o odbrambenim aproprijacijama usvojen je u Predstavničkom domu tijesnom većinom od 217 prema 214 glasova, dok je u Senatu prošao uvjerljivije, sa 71 prema 29, prije nego što ga je predsjednik Donald Trump potpisao i time stupio na snagu.

Specijalni izaslanik Bijele kuće Steve Witkoff i iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araqchi sastaće se 6. februara u posljednjem pokušaju da postignu sporazum s ciljem sprječavanja rata. Američki predsjednik Donald Trump rasporedio je značajne vojne snage u Perzijskom zaljevu dok njegova administracija razmatra moguće napade na Teheran. Iran pokušava ograničiti obim pregovora isključivo na svoj nuklearni program. Sjedinjene Američke Države, međutim, traže sporazum koji bi također ograničio iranski program balističkih raketa i okončao podršku Teherana naoružanim grupama na Bliskom istoku. Trump želi sporazum jer ga, kako kaže Damon Golriz sa Univerziteta primijenjenih nauka u Hagu,"više preferira nego rat s velikom zemljom poput Irana". "Ako se postigne dogovor, to će biti u interesu Islamske Republike – čak i ako se u javnosti stekne utisak da se Islamska Republika predala", dodao je. Da bi postigli sporazum, američki i iranski izaslanici morat će prevazići nekoliko spornih tačaka koje su ranije dovele do propasti pregovora. Bez obogaćivanja, bez zalihaSjedinjene Države zahtijevaju da Iran u potpunosti obustavi obogaćivanje uranija i da se odrekne svojih zaliha od oko 400 kilograma visoko obogaćenog uranija, čime bi se Teheranu onemogućila izgradnja nuklearnog oružja. Iran je ranije odbijao ove zahtjeve, ali bi sada mogao napraviti ustupke zbog svoje slabe pregovaračke pozicije, smatraju stručnjaci. Iranski klerikalni establišment nalazi se na najslabijoj tački u posljednjih nekoliko decenija, suočen s dosad nezabilježenim nemirima i ekonomskim kolapsom u zemlji, kao i snažnim gomilanjem američkih vojnih snaga u neposrednoj blizini. Iranski nuklearni program također je ozbiljno narušen. Sjedinjene Države bombardovale su ključne podzemne pogone za obogaćivanje uranija u Fordowu i Natanzu tokom 12-dnevnog rata između Irana i Izraela u junu. Jedan od mogućih problema je izvlačenje iranskih zaliha visoko obogaćenog uranija, koji je, prema riječima Tariqa Raufa, bivšeg šefa za verifikaciju u Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA), "pomiješan s ruševinama" nakon američkih zračnih napada na podzemne nuklearne objekte prošle godine. Rauf je također istakao da jedna od američkih bombi za probijanje bunkera, korištenih u napadu, nije eksplodirala. "Još uvijek se tamo, u Natanzu, nalazi više od 2.000 kilograma visokog eksploziva… što može biti veoma nestabilno i moglo bi eksplodirati ako se poremeti", rekao je za Radio Fardu (Iranski servis Radija Slobodna Evropa). Jedan od načina da se riješi pitanje obogaćivanja uranija jeste povratak prijedlogu iz maja 2025. godine – regionalnom konzorciju za obogaćivanje, koji bi Iranu omogućio da nastavi obogaćivati uranij, ali samo do niskih nivoa pogodnih za civilne energetske potrebe. Takvi konzorciji se obično osnivaju u zemlji koja već ima nuklearni program. Jedina država na Bliskom istoku s formalnim nuklearnim programom su Ujedinjeni Arapski Emirati, ali su oni odustali od prava na obogaćivanje uranija i nuklearno gorivo uvoze iz inostranstva. Rakete i savezniciSjedinjene Države također žele uvesti ograničenja na domet i broj iranskih balističkih raketa, čime bi se Teheranu onemogućilo da pogodi Izrael. Iran trenutno ima ograničenje dometa raketa od 2.000 kilometara. Njegove rakete srednjeg dometa mogu pogoditi Izrael, dok rakete kratkog dometa mogu gađati američke vojne baze u regiji Perzijskog zaljeva. Tačan broj iranskih raketa srednjeg dometa nije poznat. Izrael je tokom rata u junu gađao iranska postrojenja za proizvodnju raketa i lansirne sisteme. Ipak, vjeruje se da Iran još uvijek posjeduje nekoliko hiljada balističkih raketa kratkog dometa. Iran je kategorički odbio bilo kakva ograničenja svog raketnog programa, koji smatra ključnim za svoju odbranu. Islamska Republika također je odbacila mogućnost napuštanja naoružanih saveznika i militantnih grupa koje podržava u Libanu, Iraku i Jemenu. Iran takozvanu "osovinu otpora" smatra ključnim dijelom svoje strategije odvraćanja od izraelske i američke agresije. Ova mreža uglavnom je ostala po strani tokom izraelske zračne kampanje u junu, ali analitičari smatraju da bi mogla stati uz Iran ako pregovori propadnu i izbije rat sa Sjedinjenim Američkim Državama. Priredila Elvisa Tatlić

Obnavljanje kampanje vazdušnih ruskih udara na energetsku infrastrukturu Ukrajine pokrenuo je snažne dvostranačke pozive u američkom Kongresu za hitnu akciju u podršci Kijevu, ali i umereniji odgovor Bele kuće. Napadi 3. februara dogodili su se uoči predviđenog nastavka pregovora u kojima posreduju SAD, naglašavajući, kako navode članovi Kongresa i ukrajinski zvaničnici, poznatu taktiku Kremlja: korišćenje diplomatije za kupovinu vremena dok se pojačavaju udari u najkrvavijem sukobu u Evropi od Drugog svetskog rata. U napadima tokom noći pogođena je energetska infrastruktura u više regiona, usled čega su isključeni grejanje i struja u jednoj od najhladnijih zima. Ukrajinski zvaničnici su rekli da se zbog napada ljudi u gradovima smrzavaju, dok je u Vašingtonu pojačana zabrinutost da pregovori bez mehanizama prinude nose rizik od dodatnog ohrabrivanja Moskve, umesto da je obuzdaju. Portparolka Bele kuće Karolajn Livit (Karoline Leavitt) rekla je da predsednika Donalda Trampa (Trump) nisu iznenadili obnovljeni napadi, opisujući krah neformalne pauze u napadima kao predvidljiv. Livit je ukazala da je ograničena obaveza Rusije da obustavi napade na energetske ciljeve istekla ranije ovog meseca i da Moskva nikada nije obećala širi prekid neprijateljstava. Ona je za razvoj događaja rekla da je u skladu s Trampovim dugogodišnjim stavom da Rusija reaguje samo na silu, a ne na dobru volju. "Njegova reakcija, nažalost, nije bila iznenađujuća. To su dve zemlje koje su već nekoliko godina u veoma brutalnom ratu", rekla je Livit povodom Trampove reakcije. Privatno, zvaničnici administracije za očekivanja od predstojećih razgovora – u kojima će, kako se očekuje, učestvovati i američki izaslanik Stiv Vitkof (Steve Witkoff) – rekli da su svesno uzdržana, naglašavajući da je fokus sada na testiranju da li će Rusija prihvatiti ikakva značajna ograničenja u svom delovanju. Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski je rekao da je vreme udara promišljeno izabrano, optužujući Moskvu da koristi pauzu "ne da bi podržala diplomatiju, već da bi nagomilala rakete i sačekala najhladnije dane u godini, kada temperature u velikim delovima Ukrajine padnu ispod -20 stepeni Celzijusa". "Ovo mnogo govori o ruskim obećanjima. Ako njihova reč ne vredi ni sada, šta se može očekivati kasnije", rekao je Zelenski. "Oni u Moskvi su nepopravljivi – pokušavaju da iskoriste hladnoću, jer ne mogu da pokore Ukrajinu napadima. Rusko klađenje na rat mora dobiti odgovor", dodao je on. Taj argument je u Vašingtonu pojačala ukrajinska ambasadorka Olga Stefanišina, koja se u utorak obratila američkim poslanicima i zagovornicima tokom otvaranja Nedelje Ukrajine 2026. Ona je opisala napad kao najjasniji mogući odgovor Rusije na pitanje s kojim se suočavaju diplomate. Angažovanje je, rekla je, moguće – ali poverenje nije. Pregovori, kako je navela, nisu ublažili ponašanje Moskve, niti smanjili obim nasilja. Stefanišina je naglasila da okončanje borbi ne može doći na štetu odgovornosti, upozoravajući da bi rešenje bez pravde samo zamrznulo sukob umesto da ga reši. Dok je dvostranački zakon o Ukrajini na čekanju u oba doma, ukrajinska ambasadorka je tražila od Kongresa da pređe s reči na dela i pozvala ukrajinsko-američke zajednice širom zemlje da izvrše pritisak na zakonodavce da iznude glasanje. Na Kapitol Hilu, članovi Kongresa iz obe partije rekli su da su napadi izbrisali svaku preostalu sumnju povodom namera Moskve. Članovi dvostranačkog Kongresnog ukrajinskog kokusa okupili su se kako bi pokrenuli Nedelju Ukrajine 2026, a pridružili su im se ukrajinski zvaničnici, veterani, verski lideri i porodice Amerikanaca poginulih boreći se zajedno s ukrajinskim snagama. Kopredsedavajuća kokusa iz redova demokrata Marsi Kaptur (Marcy Kaptur), rekla je da je ruska strategija sada nedvosmislena: napadanje civila i energetske infrastrukture kako bi se hladnoća i mrak iskoristili kao oružje. Ona je navela svedočenja koja pokazuju da je uništeno više od 80 odsto ukrajinskih termoelektrana, zbog čega su milioni bez grejanja. "To je humanitarna katastrofa", rekla je Kaptur, tvrdeći da Moskva koristi odlaganja i proceduralne blokade u Vašingtonu. Kopredsedavajući kokousa iz redova republikanaca Džo Vilson (Joe Wilson) predstavio je rat kao širi sukob između demokratija kojima vlada zakon i autoritarnih režima kojima vlada sila, optužujući ruskog predsednika Vladimira Putina da koristi pregovore za vojno pregrupisanje. On je rekao da Putin razume samo silu i upozorio da diplomatija bez pritiska poziva na dalju agresiju. Taj pritisak u Kongresu se sada suočava s jednom proceduralnom preprekom. Demokrate u Predstavničkom domu prikupile su 217 potpisa za peticiji kako bi iznudile glasanje o dvostranačkom predlogu Zakona o podršci Ukrajini, kojim bi se uvele nove sankcije i odblokirale milijarde dolara bezbednosne pomoći. Jedan dodatni potpis bi primorao na hitno delovanje. Dok se pregovarači spremaju za ponovni sastanak u inostranstvu a zima se produbljuje u Ukrajini, diplomatija se nastavlja. Međutim, strpljenje na Kapitol Hilu je na izmaku. Dok rakete padaju, civili se smrzavaju a jedan potpis stoji između pukog angažovanja i primene zakona, članovi Kongresa su rekli da matematiku – kao i sam trenutak – nije moguće ignorisati.

Masivan požar zahvatio je bazar u Teheranu 3. februara. Snimci koji su se pojavili pokazuju kako vatrena stihija guta bazar dok vatrogasci pokušavaju da obuzdaju plamen. Ogroman stub dima bio je vidljiv iz raznih delova Teherana, a prema iranskoj državnoj televiziji, izgorelo je više od 100 tezgi. Uzrok požara nije bio poznat do podneva.

U ruskom napadu dronom na autobus, 1. februara, poginulo je 12 rudara, dok je 16 ranjeno. Vlada Dnjepropetrovske oblasti proglasila je 2. februar danom žalosti. Ruski napadi ciljaju energetsku infrastrukturu i civilne objekte širom Ukrajine, ostavljajući više regiona bez struje. (Ukrajinski servis RSE)

Kada su Izrael i Sjedinjene Američke Države sproveli intenzivnu kampanju bombardovanja u Iranu prošle godine, regionalna mreža naoružanih proksija i partnera Teherana uglavnom se držala po strani. Međutim, za takozvanu osovinu otpora očekuje se da će se uključiti u sukob i podržati Iran ako američki predsednik Donald Tramp (Trump) ispuni svoje pretnje i odobri vojnu akciju protiv Islamske Republike, kažu stručnjaci. Iran potencijalni sukob sa SAD smatra egzistencijalnom pretnjom, za razliku od rata u junu, rekao je Hamidreza Azizi, saradnik nemačkog Instituta za međunarodna i bezbednosna pitanja (SWP). To znači da je Teheran "spreman da uloži sve i iskoristi kakve god kapacitete koje ima, u smislu njegovih vojnih kapaciteta, a istovremeno i asimetrične kapacitete osovine otpora" kako bi osigurao svoj opstanak, rekao je Azizi. Već postoje znaci da se iranski saveznici u Iraku, Libanu i Jemenu spremaju za rat u slučaju američkog napada na Teheran. Oslabljeni savezniciIran je decenijama gradio tu osovinu, rasprostranjenu ali labavo povezanu mrežu naoružanih proksija i militantnih grupa koje podržava Teheran na Bliskom istoku. Članovi uključuju libanski Hezbolah, jemenske pobunjenike Huti i proiranske milicije u Iraku. Mreža je bila ključni element iranske strategije odvraćanja od percipiranih pretnji od SAD i, pre svega, Izraela. Međutim, taj savez je pretrpeo niz velikih udaraca poslednjih godina. Vlada sirijskog predsednika Bašara el Asada, jedinog državnog aktera u toj mreži mimo Irana, srušena je u decembru 2024. Hezbolah je dotle ozbiljno oslabljen posle teškog jednogodišnjeg rata s Izraelom, u kojem je ubijen dugogodišnji vođa te grupe Hasan Nasralah. Ipak, uprkos smanjenim borbenim kapacitetima, mreža može da pruži dodatnu vatrenu moć Iranu u slučaju sukoba sa SAD, kažu stručnjaci. Povlačenje okidačaTokom 12-dnevnog rata s Iranom u junu, Izrael, a kasnije i Sjedinjene Države, bombardovao je ključne iranske nuklearne i vojne lokacije. Teheran je odgovorio ispaljivanjem stotina balističkih raketa i dronova na Izrael, svog zakletog neprijatelja, i napadom na američku bazu u Kataru. Članovi iranske osovine otpora nisu se uključili u kratki sukob. "Iran nije povukao okidač tokom junskog rata", rekao je Azizi. "Iran je u to vreme zaključio da može sam da upravlja sukobom. Nije želeo da proširi sukob i želeo je da ga okonča što je pre moguće." Međutim, mogući novi sukob sa SAD promenio bi iransku računicu, kažu stručnjaci. Iranski klerikalni establišment je u svojoj najslabijoj tački u poslednjih nekoliko decenija, suočavajući se s nezabeleženim nemirima i ekonomskim kolapsom na domaćem terenu i masovnim gomilanjem američke vojske u svojoj blizini. Boreći se za svoj opstanak, iranski vladari su spremni da iskoriste sva sredstva iz svog arsenala, kažu stručnjaci. 'Sve je moguće'"Već vidimo znake da je osovina otpora – ono što je od nje ostalo – aktivirana", rekao je Azizi. Vođa Hezbolaha je 26. januara rekao da se ta organizacija priprema za "moguću agresiju i da je odlučna da se brani", ali nije rekao kako bi postupila ako Iran bude napadnut. Hezbolah, koji je dugo bio najmoćniji iranski proksi, i dalje je velika pretnja, kažu stručnjaci. "Hezbolah je oslabljen, ali nije nestao“, rekao je Saša Bruhman (Sacha Bruchmann), vojni i bezbednosni analitičar u londonskom Međunarodnom institutu za strateške studije. "Izgubio je veliki deo svojih strateških kapaciteta, veliki deo svog raketnog arsenala, radionice za proizvodnju bespilotnih letelica i tunele za napade duž granice s Izraelom, ali je i dalje moćna milicija." U susednom Iraku, proiranske milicije su pokrenule kampanju regrutovanja boraca, uključujući bombaše samoubice. Vođa Kataib Hezbolaha, jedne od milicija, izneo je vatreno saopštenje 25. januara, pozivajući svoje borce da budu spremni za rat. Osnovan 2007. godine, Kataib Hezbolah je jedan od najmoćnijih članova Narodnih mobilizacionih snaga (PMF), krovne organizacije uglavnom šiitskih oružanih grupa koje podržava Iran i koje su deo iračke vojske od 2016. PMF je jedan od ključnih vojnih i političkih igrača u Iraku. "Uvlačenje Iraka u ovaj sukob moglo bi da ih košta politički", rekao je Bruhman. "Ali sve je moguće ako (iranski vrhovni vođa ajatolah Ali) Hamnei bude ubijen ili režim poveruje da pada, pošto su se neke od iračkih šiitskih milicija zaklele na lojalnost Hamneiju." U Jemenu, pobunjenici Huti su pretili da će se povući iz sporazuma o prekidu vatre postignutog sa SAD prošle godine. Huti su pristali da obustave napade raketama i dronovima na međunarodne brodove u Crvenom moru. Zauzvrat, SAD su se obavezale da će zaustaviti vazdušne napade na tu grupu. Kolin Klark (Colin Vlark), izvršni direktor tink-tenka iz Njujorka Sufan centra (Soufan Center), rekao je da osovina "rizikuje da izgubi relevantnost", ako bude nema posle još jednog napada na Iran. "Ti proksiji su zamišljeni kao automatski okidač za režim (u Teheranu), tako da deluje da je njihova upotreba u vremenima krize neophodna", rekao je on.

Vlada iranskog reformističkog predsjednika Masuda Pezeshkiana objavila je imena i nacionalne identifikacione brojeve 2.985 osoba ubijenih tokom nedavnih protesta širom zemlje. Objavljivanje zvanične vladine liste 2. februara pretvorilo je novinske kioske u sumorne memorijale i pokrenulo raspravu o tome da li ovaj potez predstavlja istinski iskorak u transparentnosti ili proračunati pokušaj da se ublaži razmjer daleko veće tragedije. Lista, koju je objavila administracija Pezeshkiana, identifikuje gotovo 3.000 žrtava. Državi bliski mediji istaknuli su imena na naslovnicama, predstavljajući objavu kao dokaz "hrabre transparentnosti" vlade. Međutim, organizacije za ljudska prava i aktivisti optužuju Islamsku Republiku da pokušava "preuzeti kontrolu nad narativom" i značajno umanjiti stvarne razmjere stradanja. Kabinet predsjednika zvanično je saopštio da broj poginulih iznosi 3.117, navodeći da se razlika između te brojke i objavljene liste odnosi na 131 neidentifikovano tijelo. Ipak, u intervjuu za Radio Farda Radija Slobodna Evropa, Mahmood Amiry‑Moghaddam, direktor organizacije Iran Human Rights (IHR) sa sjedištem u Oslu, rekao je da sam obim objavljenih imena predstavlja priznanje "masakra ogromnih razmjera" koji država više nije mogla sakriti. "Nisu mogli zadovoljiti javno mnijenje s manjom brojkom", rekao je Amiry‑Moghaddam. "Ovo je zvanično priznanje masovnog pokolja. Čak i 3.000 je ogroman broj, ali na osnovu našeg iskustva, nivo tajnosti i dalje je vrlo visok." Organizacije za ljudska prava navode da su ovakva neslaganja uobičajena i u skladu s ranijim obrascima. Tako je IHR 2024. godine potvrdio 503 pogubljenja povezana s drogom u Iranu, dok je vlada zvanično priznala samo 15. Američka organizacija za ljudska prava HRANA provela je preliminarnu analizu vladine liste, opisujući je kao "na brzinu urađenu" i prepunu pravopisnih grešaka, dupliranih unosa i nepotpunih identifikacionih podataka, uz potpuni izostanak kontekstualnih informacija poput vremena, mjesta ili uzroka smrti. Kritičari tvrde da su vlasti, ne navodeći da li su ubijeni bili demonstranti, prolaznici ili pripadnici sigurnosnih snaga, učinile gotovo nemogućim da javnost nezavisno provjeri podatke ili pozove konkretne zvaničnike na odgovornost. Javni bijes dodatno je potaknut skandalom na državnoj televiziji Ofogh. Prvog februara, voditelj emisije Khat‑Khatti (Doodle) izazvao je ogorčenje širom zemlje nakon što je podrugljivo sugerirao da se tijela demonstranata čuvaju u "zamrzivačima supermarketa" ili "aparatima za sladoled". Reformistički novinar i bivši gradonačelnik Teherana Gholamhossein Karbaschi rekao je da je ovaj incident razotkrio dublju trulež sistema. Kritizirao je vladu zbog povećanja budžeta državnog emitera (IRIB), za koji je rekao da ga vodi "nepismena" grupa ljudi potpuno odvojena od ožalošćene javnosti. Dok vlada i dalje stoji iza svoje procjene od oko 3.100 poginulih, branitelji ljudskih prava vjeruju da je stvarni broj ubijenih tokom talasa protesta — koji je započeo 28. decembra — vjerovatno znatno veći. "Naša procjena, zasnovana na svjedočenjima očevidaca i preciznim podacima, sugerira da brojke koje se spominju u medijima — poput 20.000 ili 30.000 — ne djeluju nerealno", rekao je Amiry‑Moghaddam. Dodao je da se čak i u trenutnom procesu verifikacije organizacije IHR otprilike polovina potvrđenih žrtava ne nalazi na zvaničnoj vladinoj listi. U međuvremenu, HRANA, čije podatke Radio Slobodna Evropa redovno koristi od početka nasilnog obračuna, navodi da je njen potvrđeni broj poginulih, uključujući pripadnike sigurnosnih snaga, dostigao 6.842. Dodatnih 11.280 smrtnih slučajeva je pod istragom, dok je više od 49.000 ljudi uhapšeno.

Istražitelji rade na utvrđivanju šta je izazvalo nestanak struje koji je 31. januara zahvatio Ukrajinu i Moldaviju, obustavivši ključne javne servise — od saobraćaja do bankarskih usluga — kao i grejanje u domovima pri temperaturama ispod nule. Ukrajinski zvaničnici saopštili su da je privremeni nestanak struje izazvan "tehničkim problemima", a ne ruskim napadom — ali jedan analitičar rekao je za ukrajinsku redakciju RSE da se ruska sabotaža ne može isključiti. (Ukrajinska redakcija RSE, Moldavska redakcija RSE, Mihai Karagacean, Darina Kolomijec, Will Tizard)

Vlada novog češkog premijera Andreja Babiša signalizirala je interesovanje za obnavljanje veza sa Pekingom nakon godina zategnutih odnosa. Ali istovremeno, pažljivo razmatra naredne korake Praga u odnosu na to kako se američki predsednik Donald Trump približava Kini i koliko prostora Vašington ostavlja svojim saveznicima za manevrisanje. To je sredinom januara naglašeno u telefonskom razgovoru između češkog ministra inostranih poslova Petra Mačinke i američkog ambasadora u Češkoj, Nicholasa Merricka, prema riječima dva zvaničnika češkog ministarstva inostranih poslova koji su govorili za Radio Slobodna Evropa (RSE) pod uslovom anonimnosti. Mačinka je, rekli su, iznio rana razmišljanja Praga o Kini i, iz kurtoaznosti, prenio da Babiš, koji se vratio na dužnost u decembru kako bi zaokružio svoj politički povratak, neće putovati u Peking prije Trumpa u očekivanoj posjeti zakazanoj za april. Jedan zvaničnik češkog ministarstva inostranih poslova rekao je za RSE da vlada djeluje na osnovu pretpostavke da se globalni poredak konsoliduje oko tri glavna pola – Sjedinjenih Država, Kine i Rusije – i da je preovlađujući interes Praga da ostane čvrsto usidren u američkom taboru. "To znači, prije svega, poštovanje želja Vašingtona u vezi sa inostranom politikom", rekao je zvaničnik. "Ali to ne znači zauvijek ignorisanje Kine". Novo balansiranje odražava dublju debatu koja se odvija širom većeg dijela Evrope, gdje se vlade bore sa tim kako da obezbijede investicije, podstaknu trgovinu i održe ekonomski rast u eri zaoštravanja rivalstva između SAD i Kine. Lideri iz Velike Britanije, Kanade, Finske, Francuske, Irske, Južne Koreje, a uskoro i Njemačke, nedavno su posjetili Peking kako bi ponovo oživjeli saradnju sa Kinom nakon godina tenzija, dok razmatraju kako i koliko da osiguraju svoje veze sa Vašingtonom zbog trgovinskih i geopolitičkih trvenja. Te tenzije su posebno osjetljive u centralnoj i istočnoj Evropi gdje je stalna podrška Kine Rusiji, uprkos njenoj invaziji na Ukrajinu, narušila njen ugled u regionalnim prestonicama. Kao odgovor, Peking je pokrenuo sopstvenu ofanzivu šarma, sa željom da produbi već tople veze sa Mađarskom i Slovačkom, dok istovremeno nudi nove trgovinske mogućnosti i investicije Rumuniji i Bugarskoj. "Nije samo Prag; svi širom centralne i istočne Evrope čekaju signal sa američke strane o tome kako dalje", rekla je za RSE Katerina Prohazkova, analitičarka u Sinopsisu, praškoj organizaciji koja prati kineski uticaj širom Evrope. Češka, od kineske 'kapije' za Evropu do najbližeg evropskog partnera TajvanaZa sada, češki zvaničnici kažu da su zadovoljni da sačekaju Trumpov sljedeći potez i procijene kakav im prostor to ostavlja za angažovanje sa Pekingom. Ali želja za pragmatičnijom politikom prema Kini je snažna unutar Babišove trostranačke koalicije, koja uključuje njegovu stranku ANO, Mačinkovu populističku stranku "Motoristi za sebe" i krajnje desničarsku Slobodu i direktnu demokratiju (SPD), od kojih su neki govorili o potrebi da se odustane od bliske povezanosti prethodne vlade sa Tajvanom i da se teži toplijim vezama sa Pekingom. "Bilo bi besmisleno da budemo odsutni sa kineskog tržišta", rekao je Hinek Kmoniček, Babišov savjetnik za nacionalnu bezbjednost, za češki dnevnik iDNES.cz tokom intervjua 13. januara. "Naravno, moramo tamo ići na takav način da to bude bezbjedna verzija i korisna za nas". Kmoniček nije precizirao kakvi će biti ti planovi, ali je rekao da obnovljena saradnja sa Pekingom ne bi značila napuštanje veza sa Tajvanom, samoupravnim ostrvom koje Kina smatra svojim. "Kada je u pitanju Tajvan, ne bih očekivala veliku promjenu suštine od nove vlade", rekla je za RSE Zuzana Koskova, stručnjakinja za Kinu koja vodi program Crvena straža u Evropskom centaru za bezbjednosnu politiku. "Međutim, vidljivost Tajvana u Češkoj Republici biće manja i to će se pomjeriti sa inostrane politike zasnovane na vrijednostima, jer je Tajvan demokratija, ka pragmatičnoj o trgovinskim i investicionim mogućnostima". Odnosi između Praga i Pekinga pogoršali su se posljednjih godina pod prethodnom češkom administracijom koja je favorizovala bliske veze sa Tajvanom. U avgustu je kinesko Ministarstvo inostranih poslova saopštilo da će prekinuti saradnju sa češkim predsjednikom Petrom Pavelom, koji ima uticajnu, ali uglavnom ceremonijalnu ulogu, zbog njegove posjete Dalaj Lami u Indiji. Pavel, penzionisani visoki general NATO-a, izazvao je gnjev Pekinga nakon izbora 2023. godine kada je prekršio decenije diplomatskog protokola i prihvatio telefonski poziv tadašnje tajvanske predsjednice Cai Ing-Ven. Tokom svog mandata, Pavel je upozoravao da je Kina "asertivan" akter koji želi da rebalansira globalni poredak u svoju korist i da bi Evropa trebalo da se pokrene kako bi smanjila svoju ekonomsku zavisnost od Pekinga. To je označilo preokret u odnosu na njegovog prethodnika, Miloša Zemana, koji je bio predsjednik od 2013. do 2023. godine tokom dva petogodišnja mandata. Zeman je težio jačim vezama sa Kinom i tokom posjete Pekingu je, kako je poznato, ponudio svoju zemlju kao "kinesku kapiju ka Evropi". Kao predsjednik, zastupao je propekinški stav po mnogim pitanjima ljudskih prava u nadi da će privući veće kineske investicije. Zeman je čak imenovao Je Đianminga, bivšeg predsjednika CEFC China Energy, za svog počasnog ekonomskog savjetnika. Kineski milijarder, koji je potrošio više od milijardu dolara u poslovima u Češkoj Republici, pritvoren je 2018. godine od strane kineskih vlasti i još uvijek je nepoznato gdje se nalazi. Mnogi poslovi pod Zemanovim mandatom nisu se ostvarili ili su zastali u godinama koje su uslijedile. Tajvan, koji je ključan za globalne lance snabdijevanja, od tada je postao veći investitor od Kine u Češkoj Republici, jer tajvanske kompanije nastavljaju da šire svoje veze sa Evropom. Fokus Babiš na lokalne prilikeAnalitičari kažu da način na koji Babiš, koji je takođe bio premijer od 2017. do 2021. godine, komunicira sa Kinom može biti u velikoj mjeri pod uticajem domaćih faktora. "Ličnost Babiša je ovde veoma važna. On je veoma fokusiran na domaću politiku", rekla je Koskova. "Poslovao je sa Kinom prije nego što je ušao u politiku i to za njega nije bilo baš pozitivno iskustvo". Milijarder sa procijenjenom neto vrijednošću od 4,2 milijarde dolara, prema Blumbergovom indeksu milijardera, Babiš je usvojio populistički pristup politici koji ga je doveo do toga da prvi put postane premijer 2017. godine. Taj mandat je obiljeležila istraga o navodima da je jedna od njegovih kompanija prevarantski dobila subvencije EU. Babiš, koji je negirao bilo kakvu krivicu, na kraju je suđen i oslobođen, iako se slučaj ponovo pojavio ove godine kada je češkom opštinskom sudu naloženo da ga ponovo ispita. Pavel, koji je ubedljivo pobijedio Babiša i postao češki predsjednik 2023. godine, rekao je da bivši premijer mora da riješi pitanje vlasništva nad svojim poslovnim carstvom kako bi eliminisao sve sukobe, spor koji se intenzivirao tokom pregovora o formiranju vlade nakon parlamentarnih izbora u oktobru 2025. godine. Taj zastoj je riješen kada se Babiš u decembru javno obavezao da će svoju poslovnu grupu prebaciti u nezavisno upravljani fond. Međutim, oba lidera su se ponovo našla u sukobu usred novog skandala oko Pavelovog odbijanja da imenuje poslanika Filipa Tureka na poziciju u kabinetu i naknadnih optužbi da je Mačinka pokušao da ucijeni predsjednika zbog te odluke. Mačinka je odbacio optužbe za ucjenu, ali kriza je zahvatila češku politiku. Sa pažnjom koja je trenutno usmjerena na skandal kod kuće, Babiš bi mogao da pokuša da ostvari svoj predizborni cilj da privuče veće investicije kako bi podstakao ekonomski rast kroz putovanje u Aziju ovog ljeta, gdje njegov tim planira da uključi i posjetu Pekingu. To putovanje, koje bi moglo da uključi i posjete Singapuru i Vijetnamu, uslijedilo bi nakon potencijalnog sastanka između Trumpa i kineskog lidera Si Đinpinga u aprilu i dalo bi Babišu jasnije signale o tome kako da postupi dok se trudi da privuče nove investicije i otvori trgovinske poslove. "Kada je u pitanju Kina, Babiš nije kao Zeman", rekla je Koskova. "Naravno da bi bio otvoren za veće investicije, ali glavna stvar je da se ne uvrijede Amerikanci".

Napetosti su ponovo prisutne u regionu Andidžan na istoku Uzbekistana, gdje poljoprivrednici tvrde da su prisiljavani da "dobrovoljno" predaju svoju zemlju lokalnim vlastima – parcele poljoprivrednog zemljišta koje se u nekim slučajevima potom izdaju kineskim investitorima. Zvaničnici u Uzbekistanu tvrde da je predaja parcela na dobrovoljnoj osnovi, da je proces potpuno legalan i da se poljoprivredno zemljište ne daje u vlasništvo strancima, kineskim ili bilo kojima drugim. Ipak, poljoprivrednici na istoku zemlje koji se bave uzgojem pamuka, povrća i voća, u izjavama za Radio Slobodna Evropa su opisali prijetnje i noćne posjete lokalnih vlasti kojima se nastoji prisiliti ih da predaju svoju zemlju i izgube izvor prihoda. Prema zakonima Uzbekistana, poljoprivredno zemljište ne može biti u privatnom vlasništvu, a poljoprivrednici ga mogu iznajmiti od države na najviše 49 godina. Vlada ne može raskinuti taj ugovor, osim ako zakupnina nije plaćena ili ako poljoprivrednik zemlju dobrovoljno preda. Istraga Radija Slobodna Evropa, koja uključuje intervjue s poljoprivrednicima i zvaničnicima, kao i pregled pravnih dokumenata, pokazala je da lokalni zvaničnici u Ferganskoj dolini, na istoku zemlje, području bogatom plantažama pamuka koje graniči s Kirgistanom i Tadžikistanom, pribjegavaju zastrašivanju i tajnovitosti kako bi natjerali poljoprivrednike da napuste svoje zemljište, koje se potom izdaje za projekte u kojima učestvuju kineski investitori. "Došli su u moju kuću, prisilili mene i moju suprugu da uđemo u auto i odvezli nas u kancelariju okruga", rekao je Zoirjon Gaparov, direktor jedne od vodećih farmi u okrugu Kurgantepa, koja uglavnom proizvodi različite vrste povrća, opisujući posjetu lokalne policije kao dio, kako je naveo, vladine kampanje pritiska koja je počela u decembru 2024. godine. "Prvo su me odveli kod zamjenika guvernera za poljoprivredu, Šukrata Kamčijeva, a zatim kod guvernera okruga. Rekli su da je to predsjednička naredba da naša zemlja mora biti data Kinezima", dodao je. Gaparov je rekao da je odbio da potpiše zahtjev za predaju zemlje državi, a da su nakon tog incidenta policija i tužioci redovno obilazili njegove plantaže pamuka. Takođe je naveo da je policija pokušala zastrašiti njegove radnike da potpišu izjave kako je zemljište nezakonito dato u zakup. Kada je u septembru 2025. ponovo posjetio lokalne vlasti, rečeno mu je da je njegova zemlja već prepisana. "Rekli su mi da više nisam poljoprivrednik, da je moja zemlja data Kinezima", prisjetio se Gaparov. "Tvrdili su da nemam legalne papire, iako imam sve potrebne dokumente." Novi sistem za prebacivanje kontrole nad poljoprivrednim zemljištemUzbekistanski servis Radija Slobodna Evropa prošle godine je izvijestio da se poljoprivredno zemljište u nekoliko okruga ističnog regiona Andidžan predaje kineskim kompanijama. Nakon tog izvještaja objavljenog u aprilu, takve predaje su privremeno obustavljene, ali poljoprivrednici tvrde da se pritisak i mjesecima kasnije tiho nastavlja. Kina je najveći strani investitor u Uzbekistanu, čineći najveći dio priliva stranog kapitala i novih projekata, ali sve veće prisustvo Kine zabrinjava i domaće poljoprivrednike, posebno zbog toga što se vrijedno zemljište navodno prepušta prioritetno stranim investitorima. Dilmurod Hodžamberdijev, šef poljoprivrednog odjela okruga Kurgontepa i jedan od zvaničnika koji je rekao da će Gaparovljeva zemlja biti dodijeljena kineskim investitorima, za Radio Slobodna Evropa je izjavio da je zemljište izdato u zakup kineskim investitorima, ali da vlasništvo nije preneseno. "Prema odluci vlade, u Uzbekistanu je formirana direkcija kojoj je data zemlja", rekao je. "Zakon u Uzbekistanu ne dozvoljava prenos poljoprivrednog zemljišta na strane državljane." Na pitanje da li su kineske kompanije prošle godine uzgajale useve na tom području, Hodžamberdijev je potvrdio da jesu. "Zemlju su iznajmili od direkcije, a ne od mene ili guvernera okruga", objasnio je. "Direkcija može davati pod zakup kome god želi. Guverner o tome ne odlučuje." Prema uredbi Kabineta ministara iz maja 2025. godine, takve direkcije su formirane u Andidžan i još šest regiona – uključujući Džizak, Namangan, Taškent, Ferghana, Sirdario i Kaškadarija. Svaka direkcija, koja ima po pet članova, ovlaštena je da nadgleda korištenje zemljišta i daje pod zakup poljoprivredno zemljište lokalnim ili stranim investitorima "u skladu sa zakonom". Prema podacima Državnog komiteta za statistiku, do decembra 2024. u zemlji je registrovano 17.900 preduzeća sa stranim učešćem, uključujući 4.873 s kineskim kapitalom. Taj rast se nastavio i u 2025., s više od 1.500 novih kineskih kompanija registrovanih do kraja godine. 'Dobrovoljno' samo na papiruDrugi poljoprivrednici opisuju slična iskustva kao Gaparov. Šefica poljoprivrednog gazdinstva Azizabonu Durdonasi, koja uzgaja žitarice i pamuk, Azizakon Ergaševa, koja je pristala razgovarati za Radio Slobodna Evropa, tvrdi da su je policajci odveli iz kuće odmah nakon ponoći i tjerali da potpiše izjavu o predaji svojih 40 hektara zemljišta za uzgoj pamuka "Kinezima". "Tada sam bila bolesna i iscrpljena. Na kraju sam potpisala. Bilo je 'dobrovoljno' samo na papiru", rekla je Ergaševa. Hodžamberdijev, šef poljoprivrednog odjela okruga Kurgontepa, izjavio je da se zemlja oduzima samo poljoprivrednicima koji imaju dugove ili nisu ispunili svoje proizvodne planove. On je naveo Ergaševu kao jednu od zaduženih poljoprivrednica, ali ona tvrdi da su zvaničnici namjerno stvarali njene dugove postavljajući nerealne kvote za pamuk i pravili probleme s projektom navodnjavanja "kap po kap" koji je promovisala lokalna vlast. "Prisilili su nas da potpišemo ugovore za 40 centnara [mjera za masu] pamuka po hektaru, iako naša zemlja nije mogla toliko dati", rekla je Ergaševa. Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu UN-a (FAO), prinos od 40 centnera sirovog pamuka po hektaru smatra se izuzetno visokim u savremenom uzgoju pamuka. "Nismo mogli ostvariti tu kvotu i upali smo u dugove. Zatim je firma koju su preporučili za navodnjavanje uzela moj novac i nestala", rekla je. "Iskopali su jednu rupu i pobjegli. I pogodite šta? Okružno rukovodstvo ih je preporučilo." Orifdžon Kajumov, šef Savjeta poljoprivrednika okruga Kurgontepa, asocijacije sa snažnim vezama s vladom Uzbekistana, rekao je da trenutno nijedan strani investitor, "uključujući Kineze", ne radi na oduzetim parcelama. "Zemlja se uzima samo dobrovoljno ili na osnovu sudske odluke", rekao je. "Poljoprivrednici je predaju u zakup na vlastiti zahtjev. Regionalni guverner je osnovao poljoprivrednu direkciju, koja sada legalno upravlja zemljom. Vidjet ćemo šta će se desiti na proljeće", dodao je. Međutim, poljoprivrednici ovo osporavaju, tvrdeći da nisu dobili nikakve sudske pozive i da su potpisi iznuđeni pod pritiskom, uključujući prijetnje hapšenjem i iznenadne kućne posjete policije. Dva poljoprivrednika, koji su tražili da ostanu anonimni zbog straha od odmazde, rekli su Radiju Slobodna Evropa da su odvedeni iz svojih kuća do lokalne policijske stanice, gdje su pod pritiskom potpisali izjave o "dobrovoljnoj" predaji zemlje, pod nadzorom guvernera okruga Ališera Džalilova. Više od 20 poljoprivrednika u okrugu Ergaševe, i gotovo 50 širom regiona Andidžan, tvrdi da su izgubili novac od istog izvođača za navodnjavanje kojeg je vlast preporučila i njoj. Ergaševa kaže da su njeni 40 hektara, zvanično oduzeti "za kineske investicije", a zapravo predati bogatom lokalnom biznismenu, Bahodiru Saidalijevu. "Došao je i uništio sve što sam napravila: voćnjak, čak i dudove na kojima sam uzgajala svilene bube", istakla je. "Rekao je da će posaditi trešnje vrhunskog prinosa. Umjesto toga, posadili su divlje koje su uvenule. Sada je zemlja pusta i obrasla korovom."

Internet blokada koju je Iran uveo na vrhuncu masovnih protesta protiv režima i dalje je uglavnom na snazi — ali država sada omogućava pojedinim korisnicima, poput banaka i drugih institucija, da se ponovo povežu. Neki disidenti su, u međuvremenu, uspeli da se probiju uz pomoć satelitske tehnologije, ali je potrebno veće i trajnije rešenje, kažu stručnjaci za pristup internetu.