Snimci zabeleženi 28. februara prikazuju požare na ulicama širom Teherana nakon udruženih američko izraelskih udara na Iran. Iranska državna televizija navela je da je oštećena i jedna škola u gradu Minabu, a pojavili su se i nepotvrđeni izveštaji o većem broju poginulih.

Sedmice napetosti s Iranom i ubrzano američko vojno prikupljanje snaga eruptirali su u zajedničke američko-izraelske napade na istaknute mete, uključujući iranske vojne objekte i rezidencije najviših zvaničnika zemlje. Dok je prvi val napada potresao ključne lokacije širom zemlje, centralno pitanje nadvija se usred oblaka dima koji se uzdižu nad iranskim nebom: Koji je krajnji cilj administracije Donalda Trumpa? Dok se retorika Donalda Trumpa kretala između poziva na "bolji sporazum" i naznaka promjene režima, njegovo obraćanje 28. februara, u kombinaciji s prirodom trenutnih napada, sugerira radikalnu promjenu politike. Ne zadovoljavajući se više sa "maksimalnim pritiskom", čini se da Sjedinjene Američke Države sada teže potpunoj neutralizaciji Irana kao regionalne sile. Mjesecima je Trump tvrdio da mu je cilj novi, restriktivniji nuklearni sporazum. No, kako primjećuje Michael Horowitz, nezavisni stručnjak za odbranu sa sjedištem u Izraelu, diplomatski put je efektivno došao do slijepog kolosijeka. "Pregovori između Washingtona i Teherana očigledno nisu funkcionisali na način na koji bi Trump želio", kaže Horowitz za RSE. "Jaz je jednostavno prevelik da bi se premostio kroz razgovore." Kako navodi Horowitz, iranski zvaničnici nisu bili spremni ponuditi ustupke koji bi omogućili Trumpu da "proda" novi sporazum kao superiornog nasljednika nuklearnog dogovora iz kojeg je istupio 2018. godine. S iscrpljenom diplomatijom, Washington se okrenuo sili kao primarnom instrumentu promjene. Hoće li se javnost pobuniti?Čini se da je temelj američko-izraelske strategije u nadi u domaći ustanak. U svom obraćanju 28. februara, Trump je otišao dalje od ranijih američkih poruka obraćajući se direktno iranskoj javnosti. Proglašavajući da je "sat vaše slobode na dohvat ruke", pozvao je građane da "preuzmu" vladu nakon što se vojna faza kampanje završi. Slični pozivi Irancima da svrgnu klerikalni establišment tokom dvanaestodnevnog rata s Izraelom prošlog juna uglavnom su ostali bez odjeka jer su civili davali prioritet preživljavanju i tražili sklonište. Ovog puta, međutim, saveznici se čini da računaju na drugačiji psihološki ambijent. Jason Brodsky, direktor za politiku u organizaciji United Against Nuclear Iran (UANI), američkoj dvostranačkoj zagovaračkoj grupi koja radi na sprečavanju Teherana da nabavi nuklearno oružje, tvrdi da bi vidljivo slabljenje moći države moglo pružiti katalizator koji nedostaje. "Jedna nada u ovoj kampanji čini se da je da će iranski narod izaći na ulice i postati hrabriji u osporavanju režima, jer će vidjeti da je oslabljen", kaže Brodsky za RSE. Dodao je da je cilj "izjednačiti teren" slabljenjem sposobnosti države da suzbija neslaganje, što bi teoretski omogućilo "nenaoružanom iranskom narodu" da povrati svoju zemlju. Horowitz, međutim, nudi oprezniju procjenu uloge ulice kao odlučujućeg faktora. Iako napominje da američki i izraelski zvaničnici nisu isključili obnavljanje proteste, tvrdi da se vrijeme možda neće poklopiti s njihovim očekivanjima. "Lično mislim da su šanse male sve dok sukob traje", upozorio je Horowitz. "Realnije je očekivati porast nemira nakon što se sukob završi, iako će režim, ako i dalje bude sposoban, također biti spreman." Podjela radaTaktičko izvođenje napada otkriva koordiniranu podjelu rada između dva saveznika, usmjerenu i na iranske vojne kapacitete i na rukovodstvo. Prema Brodskom, Sjedinjene Američke Države se "fokusiraju na slabljenje iranskih raketnih kapaciteta" kako bi umanjile odmazdu, dok se Izrael koncentrira na "eliminaciju iranskih lidera", strategiju koja se ogleda u navodnim napadima na rezidencije vrhovnog vođe ajatolaha Alija Khameneija i predsjednika Masuda Pezeshkiana. Uprkos visoko intenzivnoj početnoj fazi, centralno pitanje ostaje može li sama zračna kampanja srušiti 47-godišnju teokratiju. Horowitz napominje da zračna sila ima "loš učinak" kada je riječ o postizanju promjene režima. Ipak, ukazuje na faktor koji bi ovaj sukob mogao učiniti drugačijim: Trumpovu očiglednu spremnost na eskalaciju. "Ne bih isključio tu mogućnost s obzirom na to koliko je Islamska Republika slaba i na činjenicu da je predsjednik Trump vidljivo spreman podnijeti određene udarce i provesti dužu kampanju", rekao je Horowitz. Na kraju, krajnji ishod mogao bi zavisiti od toga koliko brzo Iran može biti onesposobljen. Ako se njegova sposobnost da pokrene odmazdne raketne napade ili nanese globalnu ekonomsku štetu neutralizira u ranoj fazi, Washington bi se mogao osjetiti ohrabrenim da nastavi dalje, sve dok Islamska Republika ili ne napusti svoj temeljni identitet ili se ne sruši pod pritiskom unutrašnjih nemira.

Eksplozije u Teheranu 28. februara ubrzo su bile praćene sirenama koje su se oglašavale u Izraelu, nakon objave američkog predsednika Donalda Trumpa o napadima na Iran. Pozvao je iranske građane da ostanu van ulica, poručivši im da "vaša sloboda je na dohvat ruke".

Izrael je pokrenuo “preventivni napad“ na Iran, dok je američki predsjednik Donald Trump rekao da su američke snage započele vojne operacije u Iranu.

Izrael je 28. februara izveo ono što je opisao kao "preventivni napad" na Iran, čime su naglo porasle tenzije na Bliskom istoku i umanjene nade za diplomatsko rešenje između Teherana i Vašingtona u vezi sa iranskim nuklearnim programom. "Država Izrael je pokrenula preventivni napad na Iran kako bi uklonila pretnje po Državu Izrael", izjavio je ministar odbrane Izrael Kac. Visoki američki zvaničnik potvrdio je za Radio Slobodna Evropa (RSE)nda su počeli napadi američke vojske na Iran. Eksplozije su prijavljene u centralnom delu Teherana, a na društvenim mrežama su se pojavile fotografije i snimci na kojima se vide oblaci dima koji se uzdižu iznad grada. Novinska agencija Fars, povezana sa Korpusom čuvara islamske revolucije (IRGC), saopštila je da je "više projektila" pogodilo ulice Danešgah (Univerzitetska) i Džomhuri (Republike). Nije bilo neposrednih izveštaja o žrtvama. Agencija Tasnim, koja je bliska IRGC-u, navela je da je iranski vazdušni prostor zatvoren. Sirene su se oglasile širom Izraela nakon napada, a Izraelske odbrambene snage (IDF) saopštile su da su uputile stanovnike da ostanu u blizini zaštićenih područja. Vojska je navela da je upozorenje mera predostrožnosti radi pripreme javnosti za mogućnost odmazdne raketne paljbe. Napad je usledio nekoliko dana nakon što su Iran i Sjedinjene Države okončali treću rundu razgovora usmerenih na rešavanje dugotrajnog spora u vezi sa nuklearnim aktivnostima Teherana. Naredna runda zakazana je za sledeću nedelju u Beču. U međuvremenu, Vašington je povećao svoje vojno prisustvo u regionu. Nosač aviona USS Gerald R. Ford, najveći na svetu, nalazi se u istočnom Mediteranu i očekivalo se da stigne u Izrael 27. februara. Nije bilo neposrednog komentara iz Sjedinjenih Država, ali je CNN, pozivajući se na dva američka izvora, naveo da napadi "nisu nimalo mali". Reuters je citirao izraelskog zvaničnika iz oblasti odbrane koji je izjavio da su napadi koordinisani sa Vašingtonom.

Pakistan je izveo dosad svoje najveće napade na Avganistan, uključujući napade na dva najveća grada u toj zemlji, pojačavajući strah od opšteg rata između susednih zemalja. Pakistanski avioni su 27. februara bombardovali vojne ciljeve u avganistanskoj prestonici Kabulu, južnom gradu Kandaharu, domu duhovnog vođe talibana Mule Haibatulaha Ahundzade, i u istočnim provincijama Nangarhar, Paktija, Paktika i Lagman, saopštila je pakistanska vojska. Avganistanska talibanska vlada je saopštila da je u odgovoru izvela napade dronovima i raketama na vojne objekte i snage bezbednosti na severozapadu Pakistana. "Čini se da su pakistanski udari u Avganistanu najozbiljnija eskalacija otkako su se talibani vratili na vlast 2021. godine", rekao je Halid Sultan, analitičar iz Islamabada. "Za razliku od ranijeg perioda, kada su kontrateroristički vazdušni udari bili ograničeniji i usmereni na skrovišta militanata, ova runda je šireg obima, pogađa velike gradove i uokvirena mnogo snažnijim terminima 'na nivou država'", dodao je on. Broj žrtava u pakistanskim vazdušnim udarima i uzvratnim talibanskim napadima nije poznat, dok obe strane tvrde da su ubile desetine boraca. Obe strane su prijavile civilne žrtve. Islamabad je pokrenuo vazdušne udare pošto su avganistanski talibani napali pozicije na pakistanskoj granici. Napadi avganistanskih snaga bili su odgovor na pakistanske vazdušne udare duž granice ranije ove nedelje. 'Konvencionalni sukob'Napadi 27. februara označavaju najgore pogoršanje sukoba od oktobra 2025, kada su izbile žestoke borbe između talibanskih boraca i pakistanskih bezbednosnih snaga, u kojima je bilo desetina mrtvih i zbog kojih su zatvoreni ključni granični prelazi. Do sukoba na granici došlo je samo nekoliko dana pošto je Pakistan izveo prvi put izveo napade dronovima na centar Kabula, kao i vazdušne napade na istoku zemlje. Pakistanski napadi prošle godine bili su usmereni na vođe i skrovišta ekstremističke grupe Tehrik-e-Taliban Pakistan (TTP), koja je poznat i kao pakistanski talibani, unutar Avganistana. Islamabad optužuje avganistanske talibane da daju utočište TTP-u, što oni poriču. Poslednji napadi su drugačiji po tome što je Pakistan gađao vojnu infrastrukturu talibanske vlade i pogodio bezbednosne objekte i skladišta oružja u Avganistanu, rekao je Amir Rana, šef Pakistanskog instituta za mirovne studije (PIPS), tink-tenka sa sedištem u Islamabadu. "Ovo je prvi konvencionalni sukob između te dve strane", rekao je Rana. "Prethodni vazdušni napadi imali su za cilj da upozore talibane. Sada je ovo situacija nalik ratu." Podvlačeći taj pomak, pakistanski ministar odbrane Havadža Asif je objavio "otvoreni rat" avganistanskim talibanima, u oštrom postu na X. Od saveznika do neprijateljaOdnosi Pakistana s avganistanskim talibanima, svojim višedecenijskim bliskim saveznikom, naglo su se pogoršali poslednjih godina. Islamabad je podržavao talibane otkako se ta grupa prvi put pojavila 90-ih, uključujući navodno i tokom 20-godišnje pobune te grupe protiv avganistanske vlade koju su podržavale SAD. Strategija je bila, kažu stručnjaci, da se u Kabulu postavi popustljiva vlada koja bi obezbedila pakistanske interese. Izgleda, međutim, da se ta strategija obila o glavu. Od kada su talibani preuzeli vlast 2021. godine, TTP je vodio sve pobunu protiv Islamabada tokom koje je beleženo sve više fatalnih žrtava. Ta ekstremistička grupa je poslednjih godina ubila stotine pripadnika pakistanskih bezbednosnih snaga. U novembru je TTP preuzeo odgovornost za bombaški napad na sudnicu u Islamabadu u kojem je poginulo oko deset ljudi. Mohamed Naim Gajur, avganistanski odbrambeni analitičar, rekao je da je Islamabad zahtevao da avganistanski talibani proteraju TTP iz Avganistana i prekinu logističku i vojnu podršku toj grupi. Međutim, to je malo verovatno, kažu stručnjaci, s obzirom na bliske ideološke, organizacione i plemenske veze između TTP-a i avganistanskih talibana. Štaviše, "postoje frakcije unutar avganistanskih talibana koje se protive Pakistanu", rekao je Gajur.

Pakistanski borbeni avioni bombardovali su Kabul svega nekoliko sati nakon što su Avganistan i Pakistan razmenili udare u njihovoj nestabilnoj i napetoj planinskoj pograničnoj zoni, dok su dani rasta tenzija kulminirali u ono što je jedan visoki zvaničnik iz Islamabada nazvao "otvorenim ratom".

Ruski dronovi gađali su tokom noći između 25. i 26. februara više ukrajinskih gradova, uoči planiranih razgovora u Ženevi između ukrajinskih i američkih diplomata. Zvaničnici u Harkivu saopštili su da je u napadu povređeno najmanje 14 ljudi. RFE/RL je razgovarao sa stanovnicima Zaporožja, gde je, prema navodima vlasti, povređeno najmanje sedam osoba, a oštećeno je 19 stambenih zgrada.

Američki i iranski zvaničnici održali su u četvrtak u Ženevi novu rundu nuklearnih pregovora uz posredovanje Omana, u, kako se smatra, posljednjem pokušaju izbjegavanja većeg vojnog sukoba. Omanski ministar vanjskih poslova Badr al-Busaidi, koji ima iskustva u posredovanju u pregovorima između dvije strane, rekao je da je vidio "značajan napredak" i najavio da će se razgovori na tehničkom nivou održati sljedeće sedmice u Beču. "Nastavit ćemo uskoro nakon konsultacija u glavnim gradovima... Zahvalan sam svima uključenima na njihovim naporima: pregovaračima, IAEA (Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju) i našim domaćinima, švicarskoj vladi", napisao je Busaidi na X. Prema Axiosu, izaslanik Bijele kuće Steve Witkoff i Trumpov zet Jared Kushner, koji su predstavljali SAD u Ženevi, bili su "razočarani" retorikom iranskih zvaničnika tokom jutarnjeg dijela sastanka. Ni američki ni iranski zvaničnici nisu javno komentarisali to pitanje. Treća runda razgovora održana je dok predsjednik SAD Donald Trump razmatra opcije za američku vojnu akciju ako se ne postigne dogovor o ograničavanju iranskog nuklearnog programa, pri čemu su dvije američke nosačke grupe raspoređene u dometu za napad na Islamsku Republiku. Strane su ranije ovog mjeseca održale indirektne razgovore u Omanu, prve otkako su Izrael i Sjedinjene Države bombardovali ključne iranske nuklearne lokacije tokom kratkog sukoba u junu. Druga runda pregovora održana je u Ženevi 17. februara. U dvje runde nije postignut napredak i ključna sporna pitanja ostaju neriješena. Tokom pregovora, Sjedinjene Države su zahtijevale da Iran potpuno obustavi obogaćivanje uranija i preda zalihe od oko 400 kilograma visoko obogaćenog uranija — koraci koji bi spriječili Teheran da izgradi nuklearno oružje. Teheran insistira da je njegov nuklearni program namijenjen mirnodopskim, civilnim potrebama poput proizvodnje električne energije. Američki državni sekretar Marco Rubio rekao je 25. februara da Iran pokušava "ponovo izgraditi elemente" svog nuklearnog programa iako "trenutno ne obogaćuje uranijum". Rubio je dodao da, iako će se razgovori fokusirati na iranski nuklearni program, iranski raketni kapaciteti "moraju biti uključeni u pregovore", s obzirom na to da Teheran posjeduje "hiljade balističkih raketa kratkog dometa koje mogu dosegnuti američke baze u regionu". Dodao je i da Trumpovi komentari u govoru o stanju nacije od 24. februara, u kojima je rekao da Iran "radi na razvoju raketa koje će uskoro moći dosegnuti Sjedinjene Američke Države", ne znače da Teheran takve rakete već posjeduje, već da "jasno idu putem koji bi im jednog dana mogao omogućiti razvoj oružja koje bi moglo dosegnuti kopneni dio SAD-a". Portparol iranskog Ministarstva vanjskih poslova Esmaeil Baqaei rekao je 26. februara da će se indirektni razgovori baviti isključivo iranskim nuklearnim programom. Iranski mediji su prenijeli da se šef (IAEA) Rafael Grossi pridružio razgovorima "kako bi pomogao napredovanje diskusija o tehničkim pitanjima". Al-Busaidi je prethodno 26. februara rekao da su američki i iranski zvaničnici izrazili "neviđenu otvorenost za nove i kreativne ideje i rješenja". Iran je naznačio da je spreman napraviti ustupke u zamjenu za ukidanje američkih sankcija i priznavanje njegovog prava na obogaćivanje uranija. Kelsey Davenport, direktorica politike neširenja nuklearnog naoružanja u američkoj Asocijaciji za kontrolu naoružanja, rekla je da još uvijek postoji šansa za diplomatiju, iako su "rizici pogrešnih procjena i rizici povratka sukobu izuzetno visoki". "Mislim da, uprkos svim prijetnjama, Trump želi sporazum", rekla je Davenport za Radio Farda Radija Slobodna Evropa. "Ne želi da Sjedinjene Države zaglave u još jednom sukobu u regionu. Mislim da i Iran, kako bi ostvario ukidanje sankcija i spriječio povratak sukoba, vidi vrijednost u dogovoru." Uoči pregovora 26. februara, Araqchi je rekao da je sporazum "nadohvat ruke, ali samo ako se diplomatiji da prioritet". Araqchi je također obećao da Iran "ni pod kakvim okolnostima nikada neće razviti nuklearno oružje", ali je insistirao na pravu zemlje da "iskoristi benefite mirnodopske nuklearne tehnologije". U govoru 24. februara, Trump je izgleda iznio argument za mogući napad na Iran, rekavši da neće dopustiti "najvećem svjetskom pokrovitelju terorizma" da posjeduje nuklearno oružje. Trump je rekao da Teheran želi obnoviti svoj nuklearni program i da "u ovom trenutku ponovo slijedi svoje mračne nuklearne ambicije", tvrdnju koju je Iran odbacio. Pregovori u Ženevi dolaze nakon višestrukih Trumpovih prijetnji vojnom akcijom protiv Teherana, prvo zbog brutalnog gušenja masovnih protesta u januaru, a zatim zbog iranskog nuklearnog programa. Svjetske sile su 2015. postigle istorijski nuklearni sporazum s Teheranom kako bi spriječile da Iran napravi bombu. Zapadne ekonomske sankcije tada su ublažene, ali Iran je počeo kršiti obaveze nakon što je Trump, tokom svog prvog mandata, 2018. povukao SAD iz sporazuma i ponovo uveo sankcije.

Američki predsjednik Donald Trump iskoristio je najduži govor o stanju nacije u istoriji SAD-a da ponovi prijetnju vojnom akcijom protiv Irana ako diplomatija ne uspije — i obećao da će nastaviti pregovore radi okončanja rata u Ukrajini. Govoreći skoro jedan sat i 50 minuta, Trump je iskoristio zajedničku sjednicu Kongresa da prikaže dostignuća svoje administracije kao početak "zlatnog doba". Govor je bio prilika da se fokusira na domaću politiku uoči novembarskih izbora za Kongres, ali je Trump takođe ponovio ključne prioritete u vanjskoj politici i globalnoj sigurnosti. IranTrump je nekoliko minuta govorio o Iranu, koji je predstavio kao direktnu i stalnu prijetnju, prisjetivši se i američkih vojnih udara na tu zemlju u junu prošle godine. "Nakon [operacije] Ponoćni čekićr, upozoreni su da ne pokušavaju ponovo obnoviti svoj program naoružanja, posebno nuklearno oružje. Ipak, oni ponovo počinju sve ispočetka", rekao je. "Moja je preferencija da ovaj problem riješimo kroz diplomatiju", rekao je Trump. "Ali jedno je sigurno: nikada neću dopustiti da najveći svjetski sponzor terorizma, što oni daleko jesu, ima nuklearno oružje. Ne možemo to dopustiti." Njegove riječi dolaze usred masovnog američkog vojnog raspoređivanja na Bliskom istoku i uoči novih američko-iranskih pregovora zakazanih za 26. februar. Pregovori su primarno usmjereni na iranski nuklearni program, za koji Teheran insistira da je namijenjen u mirnodopske, civilne svrhe, poput proizvodnje električne energije. "Decenijama je politika Sjedinjenih Država bila da se nikada Iranu ne dozvoli sticanje nuklearnog oružja. Mnogo decenija", rekao je Trump. Govoreći o iransko klerikalnom rukovodstvu od revolucije 1979. godine, rekao je: "Otkako su preuzeli kontrolu nad tom ponosnom nacijom prije 47 godina, režim i njegovi ubilački posrednici šire samo terorizam, smrt i mržnju." Trump je dalje naveo da su iranske vlasti tokom nedavnih domaćih nereda "ubile najmanje, izgleda, 32.000 demonstranata u svojoj zemlji". Grupe za ljudska prava evidentirale su oko 7.000 mrtvih, ali se široko vjeruje da je stvarni broj značajno veći. Trump je završio komentare o Iranu upozorenjem: "Nijedna nacija nikada ne bi trebala sumnjati u američku odlučnost. Mi imamo najmoćniju vojsku na Zemlji." Kao očigledan odgovor na Trumpov govor, glasnogovornik iranskog Ministarstva vanjskih poslova Esmail Baqaei objavio je na društvenim mrežama da američka administracija širi laži. "Šta god da tvrde u vezi s iranskim nuklearnim programom, iranskim balističkim raketama i brojem žrtava tokom januarskih nemira, to je jednostavno ponavljanje 'velikih laž''", napisao je. UkrajinaOvom dijelu njegovog govora prethodile su kratke primjedbe o Ukrajini, gdje je ruska invazija u punom obimu ušla u svoju petu godinu. Trump je rekao da njegova administracija "radi veoma naporno" da okonča rat, pozivajući se na više mjeseci pregovora koji su prošle sedmice nastavljeni trilateralnim sastancima u Ženevi u Švicarskoj. Njegov glavni izaslanik, Steve Witkoff, posmatrao je razgovore. Nakon posljednje runde pregovora rekao je da je ostvaren "značajan napredak", ne dajući detalje, te dodao da su se "obje strane saglasile… da nastave raditi na postizanju sporazuma". Trumpovi komentari nisu ulazili u mnogo detalja, ali je ponovo istakao strašnu ljudsku cijenu sukoba. "Dvadeset i pet hiljada vojnika umire svakog mjeseca. Zamislite to, 25.000 vojnika umire mjesečno", rekao je. Broj žrtava nije javno dostupan i ne može se nezavisno potvrditi. Ali jedan nedavni izvještaj navodi broj poginulih, ranjenih i nestalih na 1,2 miliona Rusa i 500.000–600.000 Ukrajinaca. Ponavljajući poznatu predizbornu tvrdnju, Trump je dodao da se rat "nikada ne bi desio da sam ja bio predsjednik". Komentari dolaze u trenutku kada su evropski lideri iskoristili četvrtu godišnjicu sukoba da potvrde podršku Kijevu, dok i dalje postoje pitanja o dugoročnoj strategiji Washingtona. Energija, carineVanjska politika bila je usko povezana s Trumpovom domaćom ekonomskom agendom. Pohvalio je povećanu proizvodnju nafte i plina pod svojom politikom "pumpaj, dušo, pumpaj", tvrdeći da bi povećanje američke proizvodnje — zajedno s onim što je opisao kao "svijetli novi početak" u Venezueli — pomoglo smanjenju globalnih cijena energije. Nazvavši Venezuelu "našim novim prijateljem i partnerom", Trump je rekao da su SAD osigurale 80 miliona barela nafte nakon svrgavanja dugogodišnjeg lidera Nicolása Madura. Govoreći o trgovini, Trump je rekao da će carine koje plaćaju strane zemlje na kraju "zamijeniti moderan sistem poreza na dohodak" i olakšati finansijski teret za Amerikance. Tokom cijelog govora, Trump se više puta vraćao centralnoj temi: američkom preporodu. Dok je Trumpov govor dočekan ovacijama i aplauzima republikanaca, demokrate su sjedile u tišini. Desetine njih bojkotovale su događaj u potpunosti, držeći zaseban skup negdje drugdje u Washingtonu, gdje su kritikovali Trumpa po raznim pitanjima. "Nisam večeras na govoru o stanju nacije jer ovo nisu normalna vremena i demokrate moraju prestati ponašati se normalno", rekao je demokratski senator Chris Murphy. Priredila: Elvisa Tatlić

Dok se američke snage okupljaju na Bliskom istoku u jeku porasta tenzija s Iranom, fotografi su snimili pomorske i vazduhoplovne jedinica u pokretu – od Krita do Azora, od Velike Britanije do Bugarske.

Iranske opozicione kurdske grupe u egzilu najavile su novu koaliciju s ciljem svrgavanja Islamske Republike, što, prema stručnjacima, označava značajnu promenu u političkom pejzažu regiona. Saveza je formiran 22. februara u trenutku kada je iranski klerikalni establišment na najslabijoj tački u poslednjih nekoliko decenija. Iranske vlasti se spremaju za vojnu akciju SAD, u nedeljama pošto su preživele najveće proteste u poslednjih nekoliko godina. Stručnjaci kažu da pet iransko-kurdskih opozicionih grupa, koje se nalaze u poluautonomnom kurdskom regionu Iraka i koje godinama vode pobunu niskog intenziteta protiv Teherana, pokušavaju da iskoriste trenutnu slabost Islamske Republike. "Kurdske grupe se spremaju za različite mogućnosti", rekao je za RSE politički analitičar Vladimir van Vilgenburg (Wladimir van Wilgenburg), koji je specijalizovan za kurdska pitanja. Te grupe, rekao je on, očekuju da će "doći do napada SAD". Kurdi čine oko 10 odsto od oko 90 miliona stanovnika Irana i uglavnom žive na zapadu zemlje duž granice s Irakom. Iran je dugo optuživan da suzbija i diskriminiše etničke manjine u zemlji, uključujući Kurde. Jačanje kurdskog jedinstvaNova koalicija obuhvata partiju slobode Kurdistana (PAK), Demokratsku partiju iranskog Kurdistana (PDKI), Partiju za slobodan život Kurdistana (PJAK), Organizaciju za borbu iranskog Kurdistana (Habat) i Komalu trudbenika Kurdistana. Mnoge od ovih grupa su ranije bile naoružane, neke su zahtevale autonomiju unutar Irana, dok su se druge borile za otcepljenje od Islamske Republike. Glavni ciljevi saveza "Koalicije političkih snaga u iranskom Kurdistanu" su svrgavanje Islamske Republike Iran i ostvarivanje samoopredeljenja Kurda, navodi se u zajedničkom saopštenju. Koalicija je izrazila snažnu podršku antivladinim protestima u Iranu i naglasila potrebu za "koordinisanim, zajedničkim političkim i terenskim naporima" kurdskih stranaka i civilnog društva i opozicionih grupa širom Irana. Lider PDKI Mostafa Hedžri rekao je za Radio Farda (Iranski servis RSE) da je trebalo oko osam meseci pregovora da se pet grupa ujedini i "ostavi po strani" međusobne razlike. On je rekao da je jedan od glavnih razloga za formiranje saveza bio da "postoji zajednički plan za upravljanje iranskim Kurdistanom tokom prelaznog perioda" u slučaju pada Islamske Republike. Iranski Kurdistan obuhvata provincije s kurdskom većinom: Kurdistan, Ilam, Kermanšah i delove Zapadnog Azerbejdžana. Kada se formira nova centralna vlada, rekao je Hedžri, "upravna tela Kurdistana biće izabrana slobodnim glasanjem naroda i preuzeće upravljanje regionom". Ideološke podeleUprkos stvaranju novog političkog saveza, koalicija se suočava sa značajnim izazovima zbog ideoloških podela među članovima i različitih regionalnih saveza, rekao je Van Vilgenburg. To uključuje osetljiva pitanja koja se tiču veze PJAK-a sa Radničkom partijom Kurdistana iz Turske, što bi moglo da izazove otpor Ankare i zakomplikuje koheziju saveza. Koalicija takođe ne uključuje nekoliko značajnih kurdskih subjekata, uključujući Komala partiju iranskog Kurdistana koju predvodi Abdulah Mohtadi, koja je odlučila da se ne pridruži savezu. U objavi na X, Mohtadi je kritikovao savez zbog "nedostatka jasne mape puta" i "izvršnih mehanizama" i opisao njegove odredbe kao previše opšte i otvorene za tumačenje. Uprkos kritikama, Mohtadi je rekao da se njegova stranka neće protiviti koaliciji i da ostaje otvorena za buduću saradnju. Hedžri je rekao da će savez prihvatiti Mohtadijevu partiju i da namerava da "stupi u dijalog s drugim iranskim političkim organizacijama i opozicionim grupama i da pokuša – ako je moguće – da stvori sveobuhvatan, jedinstven program". Distanciranje iračkog KurdistanaNajava novog saveza izazvala je oštru reakciju Kurdistanske regionalne vlade (KRG) u Iraku. Nastojeći da izbegne tenzije s Iranom, Ministarstvo unutrašnjih poslova Kurdistana izdalo je oštro upozorenje, navodeći da region Kurdistana "neće dozvoliti" da se njegova teritorija koristi protiv "susednih zemalja". Iran je godinama izvodio vojne napade na prognane kurdske grupe u iračkom Kurdistanu. Iran i Irak su 2023. potpisali bezbednosni sporazum koji je rezultirao time da je Bagdad pomerio opozicione kurdske grupe dalje od granice s Iranom. Van Vilgenburg je rekao da zvaničnici iračkih Kurda "žele da pokažu da ni na koji način nisu deo ove inicijative kurdskih partija".

Moldavski advokati, supružnici Alina i Vadim, upoznali su se, sprijateljili i vjenčali, a tek kasnije shvatili da oboje imaju prijavu na istoj fiktivnoj adresi u Rumuniji. Priča Aline i Vadima Ignatiuca pokazuje kako je veliki dio moldavskog stanovništva od oko 3 miliona ljudi došao do dokumenata susjedne Rumunije, članice Evropske unije. Sada je Rumunija odlučila poništiti te dokumente za 160.000 ljudi, uključujući 100.000 Moldavaca. Komšije s beneficijamaRumuniju i Moldaviju povezuju duboke istorijske, kulturne i jezičke veze. Moldavija je bila dio Rumunije prije Drugog svjetskog rata, 1945. je uključena u Sovjetski Savez, a nezavisnost je stekla 1991. godine. Otako je Rumunija 2007. postala članica EU, došlo je do naglog porasta Moldavaca koji su koristili rumunske zakone koji im omogućavaju relativno jednostavan put do državljanstva. Oko 900.000 Moldavaca je potpuno legalno dobilo rumunski pasoš. Ali rumunska lična karta donosi dodatne koristi, poput pristupa rumunskim bankarskim uslugama, mogućnosti dobijanja vozačke dozvole ili prava na dječiji doplatak. Za ličnu kartu je međutim potrebna adresa u Rumuniji — a te adrese su često, sasvim legalno, obezbjeđivali posrednici. Na jednoj adresi bilo prijavljeno 22.000 ljudiNeke od korištenih adresa bile su napuštene ruševine. Druge su bile postojeće kuće, ali u njih nikako nije moglo stati toliko ljudi koji su tvrdili da tamo žive. Desetine adresa imale su više od 5.000 prijavljenih osoba, rekao je Aurel-Cătălin Giulescu, direktor rumunske Generalne direkcije za registraciju stanovništva (GDPR). Jedna zgrada, nazvana "fabrika fiktivnih domova", imala je registrovanih više od 10.000 Moldavaca. Postojao je čak i slučaj gdje je 22.000 ljudi bilo prijavljeno na istoj adresi. Rumunski zakon nije imao ograničenja. "Postojao je pristanak vlasnika, a vlasnik je dao saglasnost pred službenikom za svaku osobu kojoj je omogućio prijavu", rekao je moldavski advokat Spiridon Mocanu, koji je radio kao posrednik. Alina Ignatiuc je koristila drugog posrednika, ali kao i mnogi drugi, zapravo nije živjela na adresi na kojoj je bila prijavljena u dokumentima. "Znalo se da nas je više na istoj adresi i da to nije bilo ilegalno", rekla je za RSEL. Alina i njen suprug žive u Parizu, Francuska. Tu su ih u martu 2025. dočekale neugodne vijesti kada su u rumunskom konzulatu pokušali izvaditi rumunske dokumente za svoje dijete — samo da bi saznali da su njihovi vlastiti rumunski dokumenti poništeni. Postali su žrtve izmjene rumunskog zakona iz 2023. godine, koja uvodi ograničenje da na jednoj adresi može biti prijavljeno najviše 10 nepovezanih osoba. Zakon je izmijenjen zbog bojazni da bi, nakon ruske invazije na Ukrajinu godinu ranije, Rumunija mogla biti izložena infiltraciji špijuna i sabotera. Ali tek prošle godine rumunske vlasti su počele ozbiljno primjenjivati nova pravila, nakon skandala u kojem je grupa ljudi navodno registrovala hiljade osoba ne samo iz Moldavije, nego i iz Rusije. Sudski proces još traje. Koliko je Rusa?Kako su lokalni mediji pojačali interesovanje za priču, vlasti u Bukureštu odbile su otkriti koliko je ruskih državljana steklo rumunsko državljanstvo u posljednjoj deceniji. Odgovarajući na zahtjev RSE‑a, Nacionalna uprava za državljanstvo navela je samo da je 100.000 ljudi "iz postsovjetskog prostora" — osim Moldavije — dobilo rumunski pasoš od 2010. do 2025. Problem vezan za promjenu pravila jeste i to što su se građani suočili s birokratskim kašnjenjima. Maria Chitoroaga ima 38 godina i radi u prodaji. Kupila je stan u Bukureštu nakon što je dobila rumunsko državljanstvo 2020. godine. U decembru prošle godine zatražila je novu ličnu kartu na osnovu nove adrese. "Imam svoj stan, kupila sam ga prije godinu dana, i pomislila sam da je vrijeme da dobijem ličnu kartu s novom adresom", ispričala je. Kaže da vlasti još provjeravaju gdje živi. "Koliko teško može biti provjeriti osobu u digitalizovanoj državi?" Vlasti tvrde da niko nije izgubio državljanstvo ili pasoš zbog poništene lične karte. Vozačke dozvole takođe nisu pogođene. Oko 20 posto onih kojima su karte poništene između 2023. i 2025. uspjelo ih je naknadno obnoviti, prema podacima GDPR‑a.