Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte rekao je u razgovoru za RSE da američki mirovni predlog približava Kijev i Vašington tokom razgovora u Ženevi. Rute upozorava da svaki budući sporazum mora osigurati da Rusija ne može ponovno napasti svog zapadnog suseda.

Generalni sekretar NATO-a Mark Rute (Rutte) izjavio je da je američki mirovni predlog pomogao da se Kijev i Vašington zbliže na putu ka okončanju rata između Rusije i Ukrajine, najvećeg i najsmrtonosnijeg sukoba u Evropi od Drugog svetskog rata. U intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) iz sedišta vojnog saveza u Briselu 24. novembra, Rute je ocenio da su razgovori o predlogu – koji je iznenadio Kijev i njegove evropske saveznike – tokom vikenda u Ženevi između američkih i ukrajinskih pregovarača bili "veoma uspešni". "Pa, očigledno je da se o nekim elementima mora dobro promisliti", rekao je Rute o planu u 28 tačaka, dodajući da je "jasno da je kao osnova juče poslužio svojoj svrsi da dve strane zaista započnu dijalog". Plan, koji je procurio u nekoliko medija, uključujući RSE, krajem prošle nedelje je izazvao uzbunu u nekoliko evropskih prestonica, kao i u Kijevu, dok su ga neki nazvali "listom želja" Kremlja. Uslovi plana zahtevaju velike ustupke od Kijeva i čini se da odražavaju mnoge zahteve Kremlja – uključujući predaju ukrajinskih oblasti Donjecka i Luganska – poznatih kao Donbas – i Krima, zajedno s postavljanjem ograničenja na veličinu ukrajinske vojske. Predlog bi takođe omogućio Moskvi da se vrati u Grupu sedam vodećih industrijalizovanih zemalja, kao i postepeno ublažavanje zapadnih sankcija Kremlju. Kad je predlog procurio, evropske diplomate su požurile da sastave kontrapredlog koji bi bio lakši za Kijev. Pedesetosmogodišnji bivši holandski premijer rekao je da će se "elementi koji se više tiču EU ili NATO-a razmatrati odvojeno". Američki predsednik Donald Tramp (Trump) je prvobitno dao Ukrajini rok do 27. novembra da pristane na predlog, mada je kasnije ublažio taj rok. Nije bilo javnih izjava o tome kako bi revidirani plan rešavao pitanja poput načina na koji bi bezbednost Ukrajine bila zaštićena od budućih ruskih pretnji ili kako bi se finansirala obnova posleratne Ukrajine. Rute je potvrdio da je bio u kontaktu i s Trampom i s ukrajinskim predsednikom Volodimirom Zelenskim tokom vikenda i u intervjuu nije želeo da govori o predlogu tačku po tačku. On je, međutim, naglasio da je "krajnje stanje" razgovora "suverena Ukrajina koja ide napred, snažna nacija i da Rusija nikada više neće pokušati da je napadne". "Znam jednu stvar o Rusima generalno, a posebno o Putinu. Kad god postignete dogovor, morate se uveriti da je u njegovom interesu da ga se drži", rekao je Rute. "Zato je toliko važno da kad god se postigne mirovni sporazum o Ukrajini, da on nikada više neće pokušati. I nikada više neće pokušati kada zna da će posledice po njega biti razorne ako ponovo pokuša da napadne Ukrajinu posle dugoročnog primirja ili, poželjno, mirovnog sporazuma", rekao je on. Članstvo u NATO-u za Ukrajinu?Rute je ipak komentarisao dva aspekta kojih se plan dotiče u vezi sa zapadnim vojnim savezom: budući dijalog s Rusijom i potencijalno članstvo Ukrajine u NATO-u. Šef NATO-a, koji je preuzeo dužnost generalnog sekretara u oktobru prošle godine, rekao je da se budući razgovori neće odvijati u okviru Saveta NATO-Rusija, koji se poslednji put sastao neposredno pre početka invazije Rusije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, niti putem Osnivačkog akta NATO-Rusija iz 1997. godine, koji je kodifikovao odnose između 32-članog vojnog saveza i Moskve. "Te stvari su mrtve, te dve institucije, Savet NATO-Rusija i Osnivački akt NATO-Rusija su mrtvi otkako je Putin izvršio invaziju na Ukrajinu", rekao je Rute, dodajući da je invazija Kremlja na susednu zemlju "protivna svim osnovama naših zapadnih vrednosti i onome što je predstavljao Osnivački akt NATO-Rusija i onome što je Savet NATO-Rusija pokušao da postigne". Slično tome, on nije u potpunosti isključio buduće članstvo Ukrajine u NATO-u, iako je početni predlog SAD naveo da vojni savez ne bi trebalo dalje da se širi. Rute je, međutim, brzo dodao da članstvo Ukrajine u NATO-u trenutno nije moguće. "Svaka zemlja u oblasti NATO-a – dakle u evroatlantskoj zoni koja želi da postane članica NATO-a i to je Vašingtonski sporazum iz 1949. godine – može da aplicira za članstvo. Ali da biste postali član, potrebna vam je jednoglasnost. I trenutno je ta jednoglasnost daleko", rekao je on. "Trenutno imamo nekoliko saveznika koji eksplicitno izjavljuju da smo protiv ulaska Ukrajine u NATO. Naravno, imali smo i formulacije sa samita u Vašingtonu prošle godine, u kojima se navodi da postoji nepovratan put u NATO. Dakle, to je jedna realnost", rekao je generalni sekretar NATO. O vojnoj saradnji Srbije sa KinomNa pitanje o učešću Vojske Srbije sa u vežbama sa kineskom vojskom, Rute je izjavio da Srbija ima suvereno pravo da učestvuje u tim vojnim vežbama, ali i da su u NATO-u "prilično zabrinuti u vezi sa onim što se dešava sa Kinom generalno". "Što se tiče Srbije, oni mogu doneti odluku da to rade. Ali, ne budimo naivni u vezi sa Kinom. Znamo da Kina sarađuje sa Rusima, Severnom Korejom, Iranom, da je stoga ono što se dešava u Indo-Pacifiku i ono što se dešava u evroatlantskoj oblasti sve više povezano i isprepleteno", rekao je Rute. On je ukazao na to da NATO ima dijalog sa Srbijom i da on lično ima direktne kontakte sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. "Ali, na kraju bih se zaista distancirao od onoga što on radi sa Kinom, što je naravno relevantno, ali postoji hitnije pitanje, a to je sama Kina", rekao je Rute. Vojska Srbije održala je prvu vojnu vežbu sa kineskom vojskom u julu, uprkos upozorenjima iz Evropske unije, čijem članstvu teži. Vežba je trajala deset dana i održana je kineskoj provinciji Hebej. Iako je priključenje Srbije EU strateški cilj zemlje, Srbija pod vođstvom predsednika Aleksandra Vučića, jača odnose sa Kinom. Dve zemlje ih nazivaju "čeličnim prijateljstom" i "strateškim partnerstvom". Vojna saradnja Srbije i Kine započeta je 2020. kupovinom šest novih bespilotnih letilica CH-92A. Dve godine kasnije, Srbija je nabavila i raketni sistem protivvazdušne odbrane FK-3. Kasnije je nabavljena i nova kineska bespilotna letelica CH-95, ali nije zvanično saopšteno koliko je dronova tog tipa kupljeno. Upozorenja zbog saradnje sa Kinom u sferi odbrane stizala su i iz Vašingtona. Srbija se deklariše kao vojno neutralna, a iako, prema izjavama zvaničnika, nema aspiracije ka članstvu u NATO, sa tim vojnim savezom sarađuje od 2006. godine kroz program "Partnerstvo za mir". Pogledajte intervju sa Markom Ruteom, generalnim sekretarom NATO-a.

Pošto se prošle nedelje iznenada pojavio kontroverzni američki nacrt plana za okončanje ruskog rata protiv Ukrajine, evropske zemlje su požurile da osmisle kontrapredlog koji bi bio lakši za Kijev i dao manje ustupaka Moskvi. Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski u međuvremenu je poslao tim pregovarača u Ženevu na vikend razgovore za koje su Bela kuća i kabinet Zelenskog naveli da su doveli do "ažuriranog i poboljšanog" okvira koji bi doneo pravedan mir. Oni su naveli da će "nastaviti intenzivan rad na zajedničkim predlozima u narednim danima" i "ostati u bliskom kontaktu s evropskim partnerima kako proces napreduje". Detalji prilagođenog američkog predloga nisu zasad dostupni. Međutim, od teritorijalnih i finansijskih pitanja do mogućnosti članstva Ukrajine u NATO-u i sveobuhvatne amnestije, početni američki nacrt, kako je procureo u medije, i evropski kontrapredlog, koji su sastavile Velika Britanija, Francuska i Nemačka, a o kojem je izvestio Rojters (Reuters), sadrže ključne razlike. Evo ih. Teritorijalne tenzijeAnalitičari kažu da zauzimanje teritorije nije glavni cilj Moskve u ratu: ruski predsednik Vladimir Putin je odlučan da potčini Ukrajinu. Međutim, s obzirom na to da Rusija okupira skoro jednu petinu Ukrajine, kontrola nad teritorijom je zapravo jedno od najkritičnijih pitanja i za Kijev i za Kremlj u svakom potencijalnom mirovnom sporazumu. To je takođe jedna od glavnih razlika između početnog američkog nacrta i evropskog kontrapredloga. Prema američkom nacrtu, regioni Donjecka, Luganska i Krima bi bili "priznati kao de fakto ruski", a Ukrajina bi morala da povuče svoje snage iz dela Donjecke oblasti koji još drži, što je ogroman ustupak koji bi u suštini Rusiji dao zemlju koju nije uspela da osvoji godinama iscrpljujućih borbi. Istovremeno, u nacrtu se takođe navodi da bi ovaj deo regiona bio "neutralna demilitarizovana tampon zona" koja bi bila "međunarodno priznata" kao da pripada Rusiji, ali da bi ruskim snagama takođe bio zabranjen ulazak. Takav aranžman verovatno ne bi zadovoljio nijednu stranu. Herson i Zaporižje bi bili "zamrznuti duž linije kontakta", a Rusija bi dobila "de fakto priznanje" delova tih regiona koje drži. To bi učvrstilo kontrolu Moskve nad "kopnenim koridorom" koji vodi od ruske granice i duž obale Azovskog mora do Krima, poluostrva koje se iz ukrajinskog kopna uvlači u Crno more. Rusija je nezakonito anektirala Krim 2014. Mnogo kraći deo o teritorijama u evropskom nacrtu ne govori ništa o priznavanju bilo koje teritorije kao ruske ili o ukrajinskom povlačenju iz Donjecka. "Pregovori o teritorijalnoj razmeni počeće od linije kontakta“", navodi se u nacrtu – što odražava pozive Kijeva i Zapada na prekid vatre prema kojem bi svaka promena teritorijalne kontrole s bilo koje strane linije fronta bila predmet daljih pregovora. Rusija je odbacila te pozive otkako je američki predsednik Donald Tramp (Trump) proletos izneo predlog. Putin je takođe jasno stavio do znanja da želi punu rusku kontrolu nad Donjeckom i Luganskom oblašću. "Ključno pitanje, apsolutno sam siguran, i dalje je vezano za teritoriju", rekao je za Karent tajm (Current Time – televizijska i digitalna mreža na ruskom jeziku kojom upravlja RSE) Kiril Martinov, glavni urednik ruskog lista u egzilu Novaja gazeta Evropa. "Uveren sam da će ruska strana insistirati na tome da joj se predaju preostale slobodne oblasti Donjecke oblasti. Siguran sam da je taj zahtev praktično nemoguć i neprihvatljiv za Ukrajinu", dodao je on. NATO…Američki nacrt bi zahtevao od Ukrajine da "u svoj ustav unese odredbu da se neće pridružiti NATO-u", a od same Alijanse da kodifikuje obećanje da Ukrajina nikada neće biti primljena. Takođe se navodi da se "očekuje… da se NATO uopšte neće dalje širiti", što znači da nikada ne bi primio nijednog novog člana. Putin je naveo potencijalno članstvo Ukrajine u NATO-u kao jedan od razloga za svoju odluku da pokrene invaziju u februaru 2022. godine i zabrana ulaska Ukrajine je bila među zahtevima koje je Rusija iznela u pismima SAD i NATO-u u decembru 2021, dok su se njene snage gomilale na granici pred napad. NATO je 2008. godine saopštio da će se Ukrajina na kraju pridružiti, a ukrajinski ustav obavezao je zemlju da traži članstvo od 2019. godine. Međutim, kako su zapadni zvaničnici više puta pokušavali da kažu Rusiji, skorašnje članstvo je malo verovatno jer unutar samog saveza ne postoji velika želja za uključivanjem Ukrajine. Evropski kontrapredlog odražava tu realnost, navodeći da "pridruživanje Ukrajine NATO-u zavisi od konsenzusa članica NATO-a koji ne postoji". To bi Rusiji uskratilo prava veta po tom pitanju i održalo pravo Kijeva da bira svoje partnere – ali je malo verovatno da će zadovoljiti Moskvu, koja želi obavezujuću zabranu članstva za Ukrajinu. …i njegove snageU američkom nacrtu se navodi da "NATO prihvata da ne stacionira trupe u Ukrajini", tačka. Evropski predlog navodi da "NATO prihvata da trajno ne stacionira trupe pod svojom komandom u Ukrajini u mirnodopsko vreme", što je formulacija koja bi mogla da izbegne isključivanje potencijalnog plana uglavnom evropske Koalicije voljnih da pošalje snage kao podršku ukrajinskim trupama. Veličina vojskeNacrti se takođe razlikuju kada je u pitanju još jedno pitanje od ključnog značaja za Ukrajinu: veličina njene vojske. U prethodnim pregovorima, Rusija je nastojala da ograniči ukrajinsku vojsku na broj od samo 85.000 ili čak 50.000 ljudi, što su simbolične snage za koje su Kijev i njegove pristalice naveli da bi ostavile Ukrajinu duboko ranjivom na dalje ruske napade. Američki nacrt ograničava ukrajinske oružane snage na 600.000 ljudi, dok evropski kontrapredlog taj broj povećava na 800.000 "u mirnodopsko vreme", što znači da bi mogao biti veći ako bi Rusija ponovo napala. U svakom slučaju, rekao je Martinov, "Moskva će sigurno vršiti veliki pritisak u vezi s tim". Ukrajinska vojska je pre rata imala oko 250.000 pripadnika, a sada ih, prema različitim procenama, ima 800.000-900.000. Bezbednosne garancijeUkrajina je bila nepokolebljiva da ne može da pristane na mir bez snažnih zapadnih bezbednosnih garancija, posebno ako članstvo u NATO-u nije na dnevnom redu. Nacrt američkog okvira kaže da će Ukrajina "dobiti pouzdane bezbednosne garancije" i pominje "američku garanciju", ali ne daje puno detalja. Evropski kontrapredlog zamenjuje "pouzdane" sa "čvrste" i poziva na američku garanciju koja "odražava Član 5", prema kojem se napad na jednu članicu NATO-a smatra napadom na sve. Pored toga, evropski nacrt nastoji da osigura da Ukrajina i Evropa ne budu po strani kada je reč o pitanjima bezbednosti i poštovanja mirovnog sporazuma, ako do njega dođe. Mada američki nacrt navodi da će se "osnovati zajednička američko-ruska radna grupa za bezbednosna pitanja kako bi se promovisalo i osiguralo poštovanje svih odredbi ovog sporazuma", evropski predlog poziva na "zajedničku radnu grupu za bezbednost... uz učešće SAD, Ukrajine, Rusije i Evropljana". Trag novcaNacrti se takođe razlikuju po spornom pitanju milijardi dolara zamrznute ruske imovine. Američki okvir kaže da će "100 milijardi dolara zamrznute ruske imovine biti uloženo u napore koje predvode SAD za obnovu i ulaganje u Ukrajinu", pri čemu će SAD dobiti 50 odsto "profita od tog poduhvata", a Evropa će dodati 100 milijardi dolara "kako bi povećala iznos investicija dostupnih za obnovu Ukrajine". Evropski predlog je manje detaljan i manje fokusiran na SAD, navodeći da će "Ukrajina biti u potpunosti rekonstruisana i finansijski nadoknađena, uključujući i kroz rusku suverenu imovinu koja će ostati zamrznuta dok Rusija ne nadoknadi štetu Ukrajini". Vreme održavanja izboraAmerički nacrt navodi da će Ukrajina održati izbore "za 100 dana", dok evropski plan navodi da će se oni održati "što je pre moguće posle potpisivanja mirovnog sporazuma". Druga verzija daje Kijevu više prostora po tom osetljivom pitanju. Putin očigledno želi da Zelenski ode s vlasti i više puta je tvrdio da Zelenski nema legitimitet jer predsednički izbori nisu održani 2024. godine, kada bi mu istekao petogodišnji mandat u mirno doba. Ta tvrdnja ignoriše činjenicu da ukrajinski ustav zabranjuje održavanje izbora pod vanrednim stanjem, koje je na snazi od početka opšte invazije. Zelenski je izrazio spremnost da Ukrajina sprovede izbore kada se rat završi i vanredno stanje bude ukinuto. 'Nacistička ideologija'Kritičari početnog američkog okvira kažu da on odražava neke druge narative Rusije, poput lažne tvrdnje da Ukrajinom upravljaju ili dominiraju "nacisti"; jedan od ruskih proklamovanih ciljeva u invaziji je "denacifikacija" Ukrajine. Kako je izvestio više medija, u američkom nacrtu se navodi da "sva nacistička ideologija i aktivnosti moraju biti odbačene i zabranjene", dok evropski kontrapredlog ne pominje "nacističku ideologiju". Oba nacrta pozivaju Ukrajinu da "usvoji pravila EU o verskoj toleranciji i zaštiti jezičkih manjina", dok američki nacrt takođe kaže da će se obe zemlje "saglasiti da ukinu sve diskriminatorne mere i garantuju prava ukrajinskih i ruskih medija i obrazovanja". Evropski predlog izostavlja tu formulaciju, koji nagoveštava ruske tvrdnje o diskriminaciji za koje Kijev kaže da su preuveličane. Pitanje patnji žrtava ili amnestija za sve?Uz teritorijalnu kontrolu, jedna od najvećih razlika između američkog nacrta i evropskog kontrapredloga je pitanje odgovornosti i pravde. "Sve strane uključene u ovaj sukob dobiće punu amnestiju za svoje postupke tokom rata i slažu se da neće podnositi nikakve zahteve niti razmatrati bilo kakve žalbe u budućnosti", navodi se u tački 26 američkog nacrta. U evropskom dokumentu, tačka 26 ne pominje amnestiju, već samo kaže: "Biće predviđena odredba za pitanje patnje žrtava sukoba." Formulacija je nejasna i ne daje nikakve naznake kako bi se mogla rešiti neizmerna patnja koju je Rusija nanela Ukrajincima. Međutim, kako se navodni zločini gomilaju i Ukrajina prikuplja dokaze koji bi mogli biti korišćeni u potencijalnim budućim suđenjima za ratne zločine, to je jaz koji bi moglo biti gotovo nemoguće premostiti. Međunarodni krivični sud je 2023. izdao nalog za hapšenje Putina, tvrdeći da je odgovoran za ratni zločin nezakonite deportacije i premeštanja dece iz okupiranih područja Ukrajine u Rusiju. Rusko odbijanjeReakcija Rusije, koja je više puta optuživala evropske zemlje da pokušavaju da potkopaju mirovne napore SAD, nije bila iznenađujuća. Evropski kontrapredlog je "potpuno nekonstruktivan i ne odgovara nam", rekao je 24. novembra pomoćnik Kremlja za spoljnu politiku Jurij Ušakov.

Bijela kuća je saopštila da su razgovori u Ženevi s Kijevom označili "značajan napredak" ka okončanju rata u Ukrajini i doveli do "ažuriranog i usavršenog" okvira koji bi "u potpunosti podržao" suverenitet ratom razorene zemlje i osigurao pravedan mir. U saopštenju iz Washingtona od 23. novembra nije navedeno koje su promjene napravljene u mirovnom planu od 28 tačaka koji je predložio predsjednik Donald Trump, a koji su pristalice Kijeva kritikovale kao previše prijateljski nastrojen prema Rusiji. "Razgovori su bili konstruktivni, fokusirani i puni poštovanja, naglašavajući zajedničku posvećenost postizanju pravednog i trajnog mira", saopštila je Bijela kuća u onome što je nazvala zajedničkim saopštenjem s Ukrajinom. "Razgovori su pokazali značajan napredak ka usklađivanju stavova i identifikovanju jasnih sljedećih koraka." "Potvrdili su da svaki budući sporazum mora u potpunosti podržati suverenitet Ukrajine i osigurati održiv i pravedan mir. Kao rezultat razgovora, strane su izradile ažurirani i poboljšani mirovni okvir", dodaje se, bez navođenja detalja. U saopštenju se dodaje da su se obje strane složile da "ostanu u bliskom kontaktu sa svojim evropskim partnerima", koji ostaju jedni od najjačih pristalica Ukrajine. Sam Trump nije odmah komentarisao. Zajedno s evropskim saveznicima Ukrajine, mnogi američki zakonodavci - uključujući i neke republikance - napali su prvobitni prijedlog, a neki su ga nazvali "listom želja" Kremlja. U saopštenju Bijele kuće navodi se da je "ukrajinska delegacija potvrdila da su sve njihove glavne brige - sigurnosne garancije, dugoročni ekonomski razvoj, zaštita infrastrukture, sloboda plovidbe i politički suverenitet - temeljito razmotrene tokom sastanka". Državni sekretar Marco Rubio predvodio je 23. novembra američku delegaciju na razgovorima s ukrajinskim zvaničnicima u Ženevi, dok je Washington pojačao pritisak na Kijev da brzo prihvati američki plan. Trump je izrazio frustraciju Ukrajinom i njenim evropskim saveznicima zbog protivljenja njegovom prijedlogu. Nakon sastanka, Rubio je naveo "ogroman napredak" i rekao da je Trump "zadovoljan" kada ga je obavijestio o razgovorima. Rubio je napustio Švicarsku i vratio se u Washington nakon razgovora, saopćio je State Department. Šef ukrajinske delegacije - šef kabineta Zelenskog, Andrij Jermak - rekao je novinarima da su pregovarači postigli "vrlo dobar napredak" u Ženevi i da "napreduju ka pravednom i trajnom miru koji ukrajinski narod zaslužuje". Sastanak Zelenskog i Trumpa?Više zapadnih novinskih agencija citiralo je neimenovane izvore koji su rekli da američki i ukrajinski zvaničnici razgovaraju o potencijalnoj posjeti Zelenskog Vašingtonu - već naredne sedmice - kako bi razgovarali o pitanjima s Trumpom. Plan još nije zvanično objavljen, iako su ključni elementi procurili, što je podstaklo saveznike Kijeva da sugerišu da je plan snažno naklonjen Rusiji. Mnogi uslovi sporazuma zahtijevaju velike ustupke od Kijeva i izgleda da odražavaju mnoge zahtjeve Kremlja - uključujući predaju ukrajinskih regija Donjeck i Luhansk - poznatih kao Donbas - i Krima, uz postavljanje ograničenja na veličinu svoje vojske. Kijev bi takođe bio dužan da usvoji ustavnu zabranu pridruživanja NATO-u, dok bi se na sam zapadni vojni savez nametnula ograničenja u pogledu stacioniranja njegovih trupa. Finansijske sankcije Moskvi bi takođe bile ublažene prema planu. Zauzvrat, Ukrajina bi dobila neku vrstu "sigurnosnih garancija", najznačajnije od SAD-a, bilo bi joj dozvoljeno da se pridruži Evropskoj uniji (EU) i dobila bi neke finansijske pogodnosti. Rusija bi takođe bila obavezna da se povuče iz nekih ukrajinskih područja koja trenutno okupira. Usred otpora američkih zakonodavaca i stranih saveznika, Trump je 22. novembra ostavio otvorenu mogućnost izmjena plana. Na pitanje novinara da li je njegov prijedlog njegova "konačna ponuda Ukrajini", Trump je rekao: "Ne." "Pokušavamo to okončati. Na ovaj ili onaj način, moramo to okončati", dodao je. Usred razgovora u Ženevi, Zelenski je rekao da "postoje signali da nas tim predsjednika Trumpa čuje". "Mnogo se toga mijenja -- vrlo pažljivo radimo na koracima potrebnim za okončanje rata", rekao je Zelenski u svom noćnom video obraćanju, objavljenom prije saopštenja Bijele kuće. Detalji evropskog planaNjemačka novinska agencija Dpa saopštila je da alternativni evropski plan ne bi zahtijevao od Ukrajine da ustupi bilo koju teritoriju koju još uvijek kontrolira i da bi postavio veći limit na veličinu svojih oružanih snaga - na 800.000 vojnika, umjesto ograničenja od 600.000 u američkom prijedlogu. Ukrajina bi također dobila snažne sigurnosne garancije. Također, članstvo Ukrajine u NATO-u ne bi bilo eksplicitno isključeno, a Rusiji ne bi bila data opća amnestija za ratne zločine, izvijestila je Dpa, ne navodeći svoje izvore. Evropski i afrički lideri sastaju se u Angoli 24. novembra na ekonomskom samitu, a očekuje se da će ruski rat protiv Ukrajine biti hitna tema razgovora među liderima EU. Kremlj nije odmah komentarisao pregovore u Ženevi, iako je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan rekao da će 24. novembra telefonski razgovarati sa svojim ruskim kolegom Vladimirom Putinom kako bi razgovarali o mirovnim naporima u Ukrajini. Višestruke žrtve u HarkivuU međuvremenu, dok su pregovori bili u toku u Ženevi, ubijanje se nastavilo u ratu velikih razmjera koji se bliži četverogodišnjoj granici. Ukrajinski zvaničnici rekli su da je Rusija 23. novembra pokrenula "masovni" napad dronom na Harkiv, ubivši najmanje četiri osobe i ranivši 17 drugih u stambenom području. Rusija je gotovo svake noći izvodila lansiranja raketa i dronova na ukrajinske stambene, komercijalne i infrastrukturne objekte. Kremlj negira da je ciljao civilna područja uprkos široko rasprostranjenim napadima na takva područja. Ruski napadi na energetsku infrastrukturu ostavili su milione ljudi bez grijanja ili struje satima svakog dana. Kopnena ofanziva na istoku Ukrajine također je povećala pritisak na Kijev dok pokušava pregovarati o mirovnim uslovima. Ukrajina je odgovorila slanjem dronova na energetske i druge objekte unutar Rusije za koje Kijev tvrdi da se koriste za pokretanje napada na ukrajinske gradove. Rusija je također pretrpjela nestanke struje, a njena ekonomija je uništena zbog ratnih troškova i zapadnih sankcija. Na osnovu izvještaja Ukrajinskog servisa Radija Slobodna Evropa, Reutersa i Dpa

Čečenija je uvela novu zabranu ženske mode koja zabranjuje tradicionalnu odjeću s "muškim elementima". Iako ovo nije prvi put da su vlasti ruske republike uvele ograničenja u pogledu izgleda žena, posmatrači kažu da je razlog iza najnovijih pravila kontrola, a ne tradicija, kako se tvrdi. Čečensko ministarstvo kulture saopštilo je da je dizajnerima odjeće sada zabranjeno korištenje određenih stilova koji "se suprotstavljaju tradicionalnim običajima i kulturnim vrijednostima". Konkretno, vlasti su navele gazire - redove džepova za metke ušivenih u redovima u nivou grudi na tradicionalnoj čerkeski, vunenom kaputu s visokim ovratnikom. Zašto su gaziri izdvojeni?"Ratnici su ih koristili za skladištenje barutnih punjenja", objasnilo je Ministarstvo. "Vremenom su postali simbol hrabrosti, časti i zaštitničkog duha." "Upotreba takvih elemenata u ženskoj odjeći doživljava se kao kršenje muške simbolike i kršenje stoljetnih tradicija", zaključilo je. Ovo je drugo ograničenje koje su čečenske vlasti uvele o izgledu žena za manje od mjesec dana. Krajem oktobra, ženama je zabranjeno da izlaze vani bez marame za glavu. Žena uhvaćena bez marame za glavu biće podvrgnuta "razgovorima da to objasni", prema riječima Amira Sugaipova, pomoćnika autoritarnog lidera države Ramzana Kadirova. Nikabi, muslimanska pokrivala za glavu s prorezom za oči, takođe su zabranjeni. Test lojalnosti za masePolitički posmatrači, historičari i zagovornici ženskih prava kritizirali su službene navode da ova ograničenja odražavaju čečensku kulturu. Krizna grupa Marem, koja se zalaže za ženska prava na Sjevernom Kavkazu, rekla je da "nije iznenađena" što su "ljudi iz Ministarstva kulture odlučili pronaći greške u ženskoj modi. "Ono što bismo voljeli vidjeti jesu državni službenici koji se bore za druge simbole hrabrosti i dostojanstva - poput kraja femicida i odbacivanja nasilja nad ženama", naveli su. Politolog Ruslan Aisin upoređuje situaciju sa situacijom u Sjevernoj Koreji, koja takođe reguliše odjeću, pa čak i frizure koje ljudi mogu nositi. "Totalitarni režim zahtijeva apsolutnu ideološku lojalnost -- tako da nema odstupanja", rekao je. Ista stvar se dešava u Čečeniji, dodaje, i to nema nikakve veze s tradicijama, već više s testom lojalnosti među stanovništvom. "Sve što država radi u smislu kulture uvijek je za pokazivanje i uvijek je usmjereno na kontrolu. Prvo, postoji službena kultura, a zatim postoji narodna kultura. Često se sukobljavaju. Ako uzmete čečenske tradicije, nema diktatora." Pravila oblačenja i politika nasljeđivanjaKadirov je odavno poznat po tome što postavlja članove porodice na moćne pozicije u vladi. On također ima na umu i svoje eventualno nasljeđivanje. Isa Ibragimov, Kadirovljev rođak, vodi Ministarstvo kulture, koje je objavilo najnoviju zabranu. Kadirova kćerka, Aišat Kadirova, obavljala je ovu funkciju od 2021. do 2023. godine, prije nego što je postala zamjenica premijera za socijalna pitanja. Dvadesetšestogodišnja Kadirova dala je ostavku u februaru, rekavši da je posao više prikladan za "jakog muškarca" i da namjerava da se fokusira na karijeru u biznisu. Ovi poslovni interesi uključuju njeno najpoznatije preduzeće, modnu kuću Firdaws. Prema izjavi o misiji na njihovoj web stranici, dizajneri Firdawsa "rade u autentičnom segmentu skromne mode" i proizvode odjeću koja je "vjerna tradicionalnom čečenskom stilu, vajnaškim uzorcima i prirodi" za "muškarce i žene koji preferiraju elegantan stil i ostaju vjerni svojoj kulturi". I Kadirova i Firdaws su pod sankcijama Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država. Sada kada više ne mogu poslovati u inostranstvu u zapadnim zemljama, Firdawsove kolekcije su postale još konzervativnije. Politikolog Aisin kaže da bi Kadirova vrlo lako mogla profitirati od ograničenja odjeće za čečenske žene. "U Čečeniji je u toku tranzicija moći od Kadirova, od monocentričnog ka policentričnom modelu, ka porodici. To zahtijeva određene pokrete, ideološke i političke korake. U osnovi, potrebno je raspodijeliti moć među njegovom kćerkom, sinom, unucima, zetom, tazbinom i tako dalje", komentariše Aisin. "Aišat će, na primjer, nadgledati ovo. Ona će imati neku vrstu vanjskog, simboličkog elementa moći. Ne mislim da Kadirov to lično formuliše na ovaj način, ali to logično proizilazi iz svega što tamo rade." 'Održavanje reda' za KremljSvetlana Anohina, osnivačica Marema, rekla je da je korištenje "tradicije" kao osnova za zabrane dugogodišnji trend na Sjevernom Kavkazu. "Muškarci su oduvijek doživljavali razna ženska 'kršenja granica' kao kršenje njihovih privilegija i njihove 'muževnosti'", rekla je. Čak i sam čin Kadirova, koji izriče takvu zabranu, protivrječi čečenskoj tradiciji, objasnila je. "Prema tradiciji, stranac ne može davati naređenja ženi -- mora joj se obratiti preko muškaraca iz njene porodice. Ali očigledno, Kadirov sebe smatra 'ocem naroda' i ponaša se u skladu s tim: dozvoljava da žene budu kažnjene, javno opominjene, zabranjuje im nošenje određenih predmeta i stavlja veto na njihovu odjeću", rekla je Anohina. Fatima Gazieva iz organizacije PeaceWomen Across the Globe u Belgiji rekla je da čečenske vlasti koriste takva ograničenja ne samo da bi ojačale kontrolu unutar republike, već i da bi Kremlju pokazale svoju lojalnost i sposobnost da "održavaju red". Ako vlasti žele slijediti tradiciju, trebale bi štititi žene, a ne kontrolirati ih. "Govorimo o poštovanju ženskog dostojanstva, koje je oduvijek bilo dio istinskih, a ne politički eksploatiranih čečenskih vrijednosti", rekla je. "Drugim riječima, ako vlasti zaista žele održati tradiciju, trebale bi zaštititi žene, a ne kontrolirati ih."

Kineski ministar inostranih poslova Vang Ji je u Kirgistanu u okviru turneje po tri zemlje Centralne Azije, kako bi potvrdio status Pekinga kao glavnog trgovinskog partnera regiona, nakon diplomatskih iskoraka Sjedinjenih Američkih Država na visokoprofilnom samitu u Washingtonu početkom novembra. Američki predsjednik Donald Trump je početkom novembra ugostio pet predsjednika Centralne Azije u Bijeloj kući na samitu usmerenom na korišćenje obilnog i strateški ključnog mineralnog bogatstva regiona. Iako nije bio u centru pažnje, rastući ekonomski i politički uticaj Kine u Centralnoj Aziji bio je tema usred pokušaja Trumpove administracije da produbi veze sa regionom. Tokom sastanka, Washington je potpisao desetine milijardi dolara u potencijalnim ugovorima. To je uključivalo potpisivanje ugovora o rudarenju volframa između Kazahstana i američke kompanije Cove Kaz Capital u vrijednosti od 1,1 milijarde dolara. Pini Althaus, izvršni direktor firme, rekao je nakon sastanka da su Trump i američki ministar trgovine Howard Lutnick pomogli u pregovorima o sporazumu kako bi se spriječilo da kineske kompanije same razvijaju strateško nalazište. Vangova posjeta Kirgistanu je njegova prva u posljednje tri godine, a turneja po regionu trajaće do 22. novembra, sa dodatnim zaustavljanjima u Tadžikistanu i Uzbekistanu. Sletio je u Biškek 19. novembra i sastao se sa predsjednikom Kirgistana Sadirom Žaparovim, koji je pohvalio kineskog lidera Si Đinpinga i rekao da su odnosi njegove zemlje sa Pekingom trenutno na istorijskom maksimumu, prema saopštenju koje je dostavio kabinet predsjednika Kirgistana. Prije nego što je otputovao iz Pekinga, Ministarstvo inostranih poslova Kine je saopštilo da će Vangova posjeta biti usmjerena na produbljivanje već stabilnih veza zemlje sa regionom zamahom u niz sporazuma vrijednih milijarde dolara potpisanih na samitu Kina-Centralna Azija u junu u Kazahstanu. "[Ova posjeta] će ojačati političko međusobno povjerenje i tradicionalno prijateljstvo, produbiti visokokvalitetnu saradnju u okviru "Pojasa i puta" i donijeti više pozitivnosti izgradnji zajednice Kina-Centralna Azija", rekla je portparolka Ministarstva inostranih poslova Mao Ning novinarima u Pekingu 17. novembra. Sporazumi koje Kina želi da sprovedeKljučni projekat koji je predvodila Kina, a o kojem se razgovaralo tokom samita Kina-Centralna Azija, bila je dugo očekivana željeznica Kina-Kirgistan-Uzbekistan vrijedna više milijardi dolara. Megaprojekat ima za cilj da podstakne trgovinu između istoka i zapada, skraćujući za nedelju dana vrijeme isporuke između Kine i Evrope i pružajući Kirgistanu i Uzbekistanu bolju vezu sa kopnenim trgovinskim putevima. Izgradnja željeznice počela je u julu 2024. godine, a ministar saobraćaja i komunikacija Kirgistana Absatar Sirgabajev rekao je 12. novembra da će željeznica duga 450 kilometara biti završena za pet godina. Procjenjuje se da će poduhvat koštati do šest milijardi dolara, iako tačan udio doprinosa svake zemlje nije otkriven. Sirgabajev nije dao detaljan pregled tokom svojih javnih komentara, rekavši samo da je "Kirgistan već ispunio svoje obaveze finansiranja, a i Uzbekistan i Kina takođe finansiraju svoje odgovarajuće udjele". Pored željeznice, postignuti su i drugi sporazumi na marginama samita Šangajske organizacije za saradnju (ŠOS) u septembru u Kini. Tamo je predsjednik Kazahstana Kasim-Žomart Tokajev potpisao više od 70 novih komercijalnih sporazuma vrijednih oko 15 milijardi dolara, koji su obuhvatali investicije u naftne i gasne projekte, petrohemikalije, transportne koridore, logistička čvorišta i digitalne tehnologije. Astana je takođe zaključila dodatnih 1,5 milijardi dolara vrijednih investicija u naftne i gasne projekte sa kineskim kompanijama. Uzbekistan je nakon samita objavio 13 novih sporazuma sa Kinom vezanih za rudarstvo, uključujući i uranijum, čija je vrijednost prijavljena na pet milijardi dolara. Kineske kompanije takođe igraju dominantnu ulogu u rudarskom sektoru Tadžikistana, a tadžikistanska vlada je pravdala rastuću poziciju Kine u globalnoj rudarskoj industriji tvrdeći da su se kineske firme izdvojile time što su jedine strane kompanije spremne da preuzmu tako velike projekte. Istraga RSE iz 2024. godine o velikim rudnicima u Tadžikistanu kojima upravljaju Kina otkrila je da su te lokacije štetni izvori zagađenja vazduha i vode i da su tadžikistanski zvaničnici zatvarali oči pred sprovođenjem propisa o zaštiti životne sredine iz straha da ne odvrate prijeko potrebne kineske investicije u najsiromašniju zemlju Centralne Azije. Pet zemalja Centralne Azije posjeduju velika nalazišta bakra, zlata i rijetkih zemnih metala i proizvode otprilike polovinu svjetskog uranijuma. Pristup tim mineralima je sve veća linija razdora u rivalstvu Washingtona sa Pekingom. I Kina i Rusija igraju glavne uloge u sektoru ključnih minerala Centralne Azije. U slučaju rijetkih zemnih elemenata – 17 elemenata koji se koriste u svemu, od vetroturbina do pametnih telefona i motora borbenih aviona – Kina kontroliše više od 70 procenata globalnog rudarstva rijetkih zemnih elemenata, 90 procenata njihovog odvajanja i obrade i 93 procenata proizvodnje magneta. Incident u kome su učestvovali kineski radniciPored razgovora o kineskim investicionim i infrastrukturnim projektima, u saopštenju iz Džaparovljeve kancelarije navodi se da je Vang rekao da su predstavnici kineskih kompanija koje posluju u Kirgistanu dobili instrukcije da se strogo pridržavaju lokalnih zakona i poštuju tradicije zemlje domaćina. Čini se da se radi o tuči u kojoj su učestvovale desetine kirgiskih i kineskih građevinskih radnika 15. novembra u selu na sjeveru Kirgistana nakon spora na putu. Policija je privela 16 ljudi i pozvala na ispitivanje još 44, uključujući kineske radnike. Jedan kirgiski radnik je hospitalizovan, što je izazvalo bijes na internetu u toj centralnoazijskoj zemlji. Sukob takođe podstiče dugotrajno antikinesko raspoloženje u zemlji od sedam miliona stanovnika, koja je među najpouzdanijim centralnoazijskim zemljama kada je u pitanju kineska trgovina, krediti i strane investicije. Kineske kompanije koje dovode svoje radnike umjesto da koriste lokalnu radnu snagu su sporna tačka koja je i ranije bila razlog protesta. Nakon incidenta, kirgistanski ministar inostranih poslova Dženbek Kulubajev, sa kojim se Vang takođe sastao, odbacio je tvrdnje da kineski radnici preplavljuju zemlju i oduzimaju poslove lokalnom stanovništvu. "Veoma je malo informacija o Kini, kakvu saradnju imamo, koji su projekti u toku", rekao je za Kirgistanski servis RSE Nurbek Toktakunov, istaknuti advokat u Kirgistanu. "Kada su informacije oskudne i ljudi budu ućutkani kad god progovore, tada cvjeta ksenofobija. Jedini način da se borimo protiv nje je transparentnost".

Američki državni sekretar Marco Rubio izjavio je da je postignut "ogroman napredak" u pregovorima o okončanju rata u Ukrajini te da je predsjednik Donald Trump bio "zadovoljan" kada ga je izvijestio o razgovorima. Rubio je ponovo razgovarao s novinarima, nakon razgovora s ukrajinskom delegacijom u Ženevi za koje je ranije rekao da su bili "najproduktivniji i najznačajniji" otkako je Trumpova administracija preuzela dužnost u januaru. "Još uvijek ima posla, ali smo u ovom trenutku mnogo dalje nego što smo bili jutros kada smo počeli i sigurno dalje nego prije sedmicu dana", rekao je Rubio. Nije davao detaljnija objašnjenja, ali je rekao da su sigurnosne garancije za Ukrajinu nešto o čemu se "mora razgovarati" te da će nastaviti 24. novembra. U fokusu sastanaka je plan od 28 tačaka za zaustavljanje borbi koje traju od februara 2022. kada je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu. Plan još nije zvanično objavljen, iako su ključni elementi procurili, što je podstaklo saveznike Kijeva da sugerišu da je plan snažno naklonjen Rusiji. Trump je ranije rekao da plan nije njegova posljednja riječ, sugerišući da bi mogle unijeti izmjene. Ali njegovi komentari na Truth Social platformi 23. novembra ukazuju na frustraciju zbog evropskih i ukrajinskih stavova. "Ukrajinsko 'rukovodstvo' nije izrazilo nimalo zahvalnosti za naše napore, a Evropa nastavlja da kupuje naftu od Rusije," napisao je Trump. Dvije države članice Evropske unije i dalje kupuju rusku sirovu naftu: Mađarska i Slovačka. Turska, članica NATO-a, također kupuje rusku sirovu naftu. Trumpovi komentari podsjetili su na sastanak u Bijeloj kući u februaru, kada je potpredsjednik JD Vance optužio ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da nije izrazio zahvalnost za masivnu američku vojnu i ekonomsku podršku. No, Zelenski je često izražavao zahvalnost, poput recimo tokom posjete Wshingtonu u augustu. Kako su sastanci u Ženevi počeli, Zelenski je napisao na društvenim mrežama: "Očekujem rezultate današnjih razgovora i nadam se da će svi učesnici biti konstruktivni. Svima nam je potreban pozitivan ishod." Šta stoji u sporazumu?Mnogi uslovi sporazuma zahtijevaju velike ustupke od Kijeva i izgleda da odražavaju mnoge zahtjeve Kremlja - uključujući predaju ukrajinskih regija Donjeck i Luhansk - poznatih kao Donbas - i Krima, uz postavljanje ograničenja na veličinu svoje vojske. Kijev bi takođe bio dužan da usvoji ustavnu zabranu pridruživanja NATO-u, dok bi se na sam zapadni vojni savez nametnula ograničenja u pogledu stacioniranja njegovih trupa. Finansijske sankcije Moskvi bi takođe bile ublažene prema planu. Zauzvrat, Ukrajina bi dobila neku vrstu "sigurnosnih garancija", najznačajnije od SAD-a, bilo bi joj dozvoljeno da se pridruži Evropskoj uniji (EU) i dobila bi neke finansijske pogodnosti. Rusija bi takođe bila obavezna da se povuče iz nekih ukrajinskih područja koja trenutno okupira. Usred otpora američkih zakonodavaca i stranih saveznika, Trump je 22. novembra ostavio otvorenu mogućnost izmjena plana. Na pitanje novinara da li je njegov prijedlog njegova "konačna ponuda Ukrajini", Trump je rekao: "Ne." "Pokušavamo to okončati. Na ovaj ili onaj način, moramo to okončati", dodao je. Evropski saveznici Ukrajine, koji nisu bili uključeni u izradu američkog plana, rekli su da prijedlog zahtijeva "dodatni rad". U zajedničkoj izjavi, lideri Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Španije i Italije, zajedno s visokim zvaničnicima EU i liderima Japana i Kanade, upozorili su da se granice "ne smiju mijenjati silom". Izrazili su zabrinutost da bi predložena ograničenja ukrajinske vojske učinila te snage ranjivim na buduće napade. Američki plan je takođe naišao na kritike među uticajnim članovima Trumpove Republikanske stranke, uključujući i zajedničku izjavu sa suparničkim demokratima u kojoj se poziva na promjene u prijedlogu. "Nećemo postići taj trajni mir nudeći (ruskom predsjedniku Vladimiru) Putinu ustupak za ustupkom i fatalno degradirajući sposobnost Ukrajine da se brani", navodi se u izjavi koju su potpisala tri demokrata, jedan republikanac i jedan nezavisni senator. "Historija nas uči da Putin razumije samo snagu i neće se pridržavati nijednog sporazuma osim ako nije potkrijepljen silom", dodaje se. Republikanski senator Mitch McConnell, bivši čelnik Senata, napisao je na mreži X da bi "nagrađivanje ruskog krvoprolića bilo katastrofalno za interese Amerike". Putin je "cijelu godinu pokušavao da predsjednika Trumpa predstavi kao budalu", dodao je McConnell. Republikanac Roger Wicker, predsjedavajući Odbora za oružane snage Senata, rekao je da je "vrlo skeptičan" u vezi s tim da će plan donijeti mir. "Ukrajina ne bi trebala biti prisiljena da se odrekne svojih teritorija jednom od najflagrantnijih ratnih zločinaca na svijetu, Vladimiru Putinu", rekao je u izjavi. Američki državni sekretar Marco Rubio, koji se nalazi u Ženevi na razgovorima, negirao je izjave republikanskog senatora Mikea Roundsa, demokratske Jeanne Shaheen i nezavisnog Angusa Kinga da prijedlog nije sastavio Washington, već da je to "lista želja" Kremlja koju su mu predali Rusi. "Ono što nam je on (Rubio) rekao jeste da ovo nije bio američki prijedlog. Ovo je bio prijedlog koji je primio neko... ko je predstavljao Rusiju u ovom prijedlogu. Predat je (Trumpovom diplomatskom izaslaniku Steveu) Witkoffu", rekao je Rounds, prenoseći, kako je rekao, detalje telefonskog razgovora s Rubiom. Rubio je, u objavi na mreži X, insistirao da je prijedlog "napisala" američka administracija "na osnovu doprinosa ruske strane", ali da se "on takođe zasniva na prethodnim i tekućim doprinosima Ukrajine". U međuvremenu, zvaničnici u Rusiji i Ukrajini izvijestili su o novim napadima 23. novembra. Jedanaestogodišnja djevojčica bila je među 19 osoba povrijeđenih u napadima dronovima u Dnjepropetrovskoj oblasti Ukrajine, rekao je Vladislav Haivanenko, šef regionalne vojne uprave. Moskovski aerodrom Vnukovo obustavio je letove nakon što je gradonačelnik grada Sergej Sobjanjin prijavio dolazak ukrajinskih dronova. Zelenski je rekao da se njegova zemlja suočava s "jednim od najtežih trenutaka" u svojoj historiji, upozoravajući da riskira gubitak jednog od svojih ključnih saveznika - Washingtona - ali da Kijev neće "izdati" vlastite interese ni u kakvim pregovorima. Na osnovu izvještaja Ukrajinskog servisa Radija Slobodna Evropa, Reutersa, AFP-a i Dpa

Tadžikistan i afganistanski talibani su posljednjih mjeseci poduzeli niz diplomatskih akcija kako bi ublažili tenzije i spriječili oružane sukobe duž svoje duge, zajedničke granice. Zvaničnici Tadžikistana i talibana nastojali su produbiti saradnju u oblasti energetike i trgovine tokom razgovora. Ali uprkos postignutim uspjesima, i dalje postoji duboko nepovjerenje i nepomirljive razlike s obje strane, kažu stručnjaci. "Vidim nastavak trenutne dinamike 'hladne saradnje'", rekao je Edward Lemon, stručnjak za Centralnu Aziju na Univerzitetu Texas A&M. Lemon je rekao da očekuje da će Dušanbe i Kabul djelovati pragmatično u oblastima od obostrane koristi, uključujući zajedničke ekonomske projekte, ali ne vidi da će dvije zemlje riješiti sve svoje sporove. Diplomatski kontaktiDelegacija visokih diplomata i sigurnosnih zvaničnika iz Tadžikistana stigla je 15. novembra u Kabul na razgovore s talibanskim zvaničnicima. Novinska agencija Bakhtar, kojom upravljaju talibani, izvijestila je da su strane razgovarale o diplomatskoj i ekonomskoj saradnji, kao i regionalnoj sigurnosti tokom višednevne posjete. Razgovori su održani nekoliko sedmica nakon što je Mohammad Yousaf Wafa, talibanski guverner sjeverne provincije Balkh, koja graniči s Tadžikistanom, posjetio Dušanbe. Tokom posjete krajem oktobra, Wafa se sastao s generalom Saimuminom Yatimovim, šefom tadžikistanske tajne službe. Razgovarali su o načinima sprječavanja naoružanih grupa da pređu granicu njihovih zemalja dugu 1.357 kilometara, prema tadžikistanskim medijima. Nedavni diplomatski sukobi poklopili su se sa sukobima tadžikistanskih i talibanskih graničnih snaga. U posljednjem incidentu, 25. oktobra, strane su razmijenile vatru u blizini rudnika zlata duž rijeke Panj koja razdvaja Afganistan i Tadžikistan. Jedan talibanski borac je ubijen u ranijem sukobu u avgustu. Spor oko naoružanih grupaOtkako su talibani preuzeli vlast u Afganistanu 2021. godine, Dušanbe i Kabul se međusobno optužuju za pružanje utočišta naoružanim grupama. Tadžikistan je bio jedina susjedna zemlja koja se javno protivila povratku talibana na vlast, nazivajući militantnu grupu prijetnjom regionalnoj stabilnosti. Takođe je bilo izvještaja da Dušanbe ugošćuje ili je u kontaktu s nekim od vođa Nacionalnog fronta otpora (NRF), antitalibanske grupe otpora koju uglavnom čine etnički Tadžikistanci iz Afganistana. Tadžikistan je negirao tu tvrdnju. Afganistanskom ambasadom u Dušanbeu upravlja ambasador kojeg je imenovala bivša afganistanska vlada, a za kojeg se vjeruje da simpatizira NRF. Međutim, talibani kontroliraju afganistanski konzulat u istočnom tadžikistanskom gradu Khorogu. U međuvremenu, Tadžikistan optužuje talibane da podržavaju Jamaat Ansarullah, islamističku militantnu grupu sa sjedištem u Afganistanu. Grupa, koju uglavnom čine tadžikistanski državljani, nastoji svrgnuti sekularnu vladu Tadžikistana. Talibani su 2021. godine rasporedili stotine boraca Jamaat Ansarullah duž afganistanske granice s Tadžikistanom nakon što je Dušanbe izveo zajedničke vojne vježbe s Rusijom u blizini granice. Obaidullah Baheer, afganistanski akademik sa sjedištem u Kabulu, rekao je da su talibani zahtijevali od Tadžikistana da preda kontrolu nad afganistanskom ambasadom u Dušanbeu. Talibani su takođe zahtijevali zatvaranje navodnih ureda NRF-a u Tadžikistanu, rekao je. Status quoUprkos razlikama, Tadžikistan i talibani poduzimaju korake za jačanje saradnje. Afganistan trenutno uvozi većinu svoje električne energije iz Tadžikistana, kao i susjednog Uzbekistana. Strane takođe razgovaraju o novim ekonomskim projektima i ublažavanju viznih ograničenja. Ali postoje ograničenja u njihovoj saradnji, kažu stručnjaci. "Malo je vjerovatno da će ovi odnosi prerasti u predaju afganistanske ambasade u Dušanbeu talibanima jer je to osjetljivo pitanje na domaćem terenu za Tadžikistan", rekao je tadžikistanski politički analitičar Shirali Rezaian za Radio Azadi, program Radija Slobodna Evropa (RSE). Lemon sa Univerziteta Texas A&M rekao je da je i dalje malo vjerovatno da će Tadžikistan priznati talibansku vladu. "Tadžikistanska strana ima malo podsticaja da prekine status quo", rekao je. Uz izvještavanje Radio Azadija i Tadžikistanskog servisa RSE

Predsednik Volodimir Zelenski izjavio je u petak da se Ukrajina suočava s "jednim od najtežih trenutaka" u svojoj istoriji, dok SAD vrše pritisak na Kijev da pristane na kontroverzni plan za okončanje rata koji je pokrenula Rusija. Zelenski je u snimljenom obraćanju naciji upozorio da Ukrajina rizikuje da "izgubi ključnog partnera", ali poručio da zemlja neće "izdati" sopstvene interese. On je rekao da će njegova vlada "mirno sarađivati s Amerikom i svim partnerima" i zavetovao se da će voditi "konstruktivnu potragu za rešenjima" s Vašingtonom, koji mu je dan ranije predao nacrt plana od 28 tačaka. "Izneću argumente, ubeđivaću, nudiću alternative, ali definitivno nećemo dati neprijatelju razlog da kaže da Ukrajina ne želi mir", rekao je Zelenski, sugerišući da će Kijev tražiti značajne izmene američkog predloga, koji podrazumeva velike ustupke od Kijeva, pošto se nacrt iznenada pojavio ove nedelje. "Sada se Ukrajina može naći pred veoma teškim izborom. Ili gubitak dostojanstva ili rizik od gubitka ključnog partnera (SAD)", rekao je Zelenski, obučen u crno i pozivajući na jedinstvo u obraćanju sumornog tona. Plan je došao u teškom trenutku dok korupcijski skandal potresa administraciju Zelenskog. "Ili teških 28 tačaka ili izuzetno teška zima – najteža – i dalji rizici. Život bez slobode, bez dostojanstva, bez pravde", rekao je Zelenski. Američki predsednik Donald Tramp (Trump) rekao je da smatra da je Dan zahvalnosti, 27. novembar, "prikladan" rok da ukrajinsko rukovodstvo donese odluku o planu. Ruski predsednik Vladimir Putin, sa svoje strane, izjavio je da je Moskva spremna da pregovara o planu, smatrajući ga potencijalnom "osnovom" za mirno rešenje. Ipak, on je upozorio da je Rusija i dalje zadovoljna trenutnom dinamikom rata u Ukrajini. Šta je u planu?Nacrti predloga koje su dobili RSE i drugi mediji ukazuju na to da bi, ako bi bio odobren u sadašnjoj formulaciji, Ukrajina morala da ustupi više od 20 odsto svoje teritorije, barem de fakto, i da napravi druge velike ustupke, uključujući ograničavanje veličine svoje vojske i ustavnu zabranu ulaska u NATO. Takođe bi uveo ograničenja i NATO-u, obavezujući Alijansu da se dalje ne širi ili stacionira trupe u Ukrajini, i okončao bi izolaciju Rusije na Zapadu, otvarajući put za ukidanje sankcija s pozivom Moskvi da se ponovo pridruži klubu poznatom kao G-7, pošto je isključena iz te grupe 2014. zbog aneksije Krima. Ni SAD ni Ukrajina nisu potvrdile formulaciju nacrta predloga s 28 tačaka, dok je Rusija slabo komentarisala to pitanje. Nacrt iz medijskih izveštaja i komentari zvaničnika o predlogu pokrenuli su mnoga pitanja. Kako se oblikuje najnoviji napor američkog predsednika Donalda Trampa (Trump) da okonča najveći i najsmrtonosniji rat u Evropi od 1945. godine, evo nekih od ključnih pitanja – i potencijalnih odgovora. Koliko je Vašington fleksibilan po pitanju plana?Prvobitni izveštaji sugerisali su da su plan razradile SAD i Rusija bez doprinosa Ukrajine, što je izazvalo zabrinutost da se Ukrajini nameće kao nešto što je skoro svršen čin. List Fajnenšel tajms (The Financial Times) je 20. novembra citirao neimenovane ukrajinske zvaničnike koji su rekli da je Trampova administracija rekla ukrajinskom predsedniku Volodimiru Zelenskom i drugima u njegovom timu da Bela kuća radi na "agresivnom" vremenskom okviru kako bi se rat okončao pre nove godine i da američki zvaničnici očekuju da će Zelenski potpisati plan pre Dana zahvalnosti, koji je 27. novembra. "To je dobar plan" i za Rusiju i za Ukrajinu, rekla je portparolka Bele kuće Kerolin Livit (Karoline Leavitt) istog dana, dodajući: "Verujemo da bi trebalo da bude prihvatljiv za obe strane. I veoma naporno radimo na tome da se to ostvari." Istovremeno, Livit je rekla da su specijalni izaslanik Bele kuće Stiv Vitkof i državni sekretar Marko Rubio (Marco) radili na predlogu oko mesec dana i da su razgovarali i s Rusijom i s Ukrajinom "kako bi razumeli na šta bi se ove zemlje obavezale kako bi imale trajan i stabilan mir". Rubio je izgleda sugerisao da nacrt sporazuma nije uklesan u kamen, napisavši na X da "razvijamo i nastavićemo da razvijamo listu potencijalnih ideja za okončanje ovog rata na osnovu doprinosa obe strane tog sukoba". Da li ga je Ukrajina već odbila?Kratak odgovor je ne. Posle sastanka s visokim oficirima Pentagona i načelnikom američke vojske u Kijevu 20. novembra, Zelenski je rekao da je dobio američki nacrt i da namerava da o njemu razgovara s Trampom, što bi, prema izveštajima medija, moglo da se desi sledeće nedelje. "Radimo na dokumentu koji je pripremila američka strana. Ovo mora biti plan koji obezbeđuje pravi i dostojanstven mir", rekao je Zelenski u objavi na X 21. novembra. Njegova formulacija nije jasna u pogledu toga da li su delovi plana prihvatljivi Kijevu i koliko bi Ukrajina mogla da insistira na promenama, velikim ili malim. Na Savetu bezbednosti UN nedugo zatim, zamenica ukrajinskog izaslanika pri UN Kristina Hajovišin rekla je da se "o osnovnim principima Kijeva ne pregovara", pokazuje sažetak naveden u objavi na X: "Nema priznavanja privremeno okupiranih teritorija kao 'ruskih'", "Puno poštovanje suvereniteta i samoodbrane Ukrajine" i "Sloboda izbora saveza". Nacrt o kojem su mediji izvestili izgleda da prelazi sve tri crvene linije, s svojim brojčanim ograničenjem veličine vojske, zabranom članstva u NATO-u i pozivom na priznavanje Krima i Donjecke i Luganske oblasti kao "de fakto ruskih". Odredba "de fakto" može biti pokušaj da se ostavi rupa koja bi omogućila Ukrajini da izbegne formalno priznanje, ali Hajovišin je sugerisala da to neće proći. "Nikada neće biti nikakvog priznanja, formalnog ili neformalnog, ukrajinske teritorije koju je privremeno okupirala Ruska Federacija kao ruske", rekla je Savetu bezbednosti UN. Bez obzira na to kako se taj deo tumači, čini se veoma malo verovatnim da će Ukrajina prihvatiti formulaciju koja poziva na povlačenje njenih snaga iz dela Donjecke oblasti koje one još drže i brane u svakodnevnim žestokim borbama, a kamoli međunarodno priznanje te teritorije kao ruske. Dok je Zelenski izrazio spremnost da Ukrajina sprovede izbore kada se rat završi i ukine vanredno stanje, Kijev – koji je ogorčen netačnim tvrdnjama ruskog predsednika Vladimira Putina da Zelenski više nije legitimni predsednik – mogao bi da se usprotivi uslovu da se izbori održe 100 dana posle potpisivanja sporazuma. Klauzula kojom se poziva na "potpunu amnestiju" svih strana u ratu takođe bi bila teška za mnoge Ukrajince, s obzirom na široko rasprostranjene dokaze o zločinima ruskih snaga – koje je Moskva generalno negirala – i česte napade u kojima su ubijani i sakaćeni ukrajinski civili, između ostalog ponašanja ruske vlade i vojske. Putina traži Međunarodni krivični sud zbog sumnje za ratne zločine zbog ilegalnog prebacivanja ukrajinske dece u Rusiju. Šta je s bezbednosnim garancijama?Jedan od ključnih zahteva Ukrajine za pristajanje na bilo kakav mirovni sporazum bile su čvrste bezbednosne garancije. U objavljenom nacrtu plana navodi se da će Ukrajina dobiti pouzdane bezbednosne garancije i da bi nova ruska invazija na Ukrajinu dovela do "odlučnog koordinisanog vojnog odgovora", ponovnog uvođenja sankcija i povlačenja priznanja "nove teritorije". Međutim, detalji su oskudni, a zabrana stacioniranja NATO trupa u Ukrajini izgleda isključuje potencijalni plan uglavnom evropske "Koalicije voljnih" da pošalje snage kao podršku ukrajinskim trupama. "Postoji mnogo nejasnih i neotkrivenih tačaka koje treba razjasniti, jer mnogo toga zapravo zavisi od tih razjašnjenja", rekao je ukrajinski politički analitičar Petro Oleščuk za Karent tajm (Current Time – televizijska i digitalna mreža na ruskom jeziku kojom upravlja RSE). "Ono što sam video, čak i ako pretpostavimo da je tačno, više liči na nacrt napisan na salveti tokom pregovora nego na dokument koji bi neko zapravo mogao da potpiše." Zelenski je naznačio da pored Ukrajine, Evropa ne sme biti po strani u mirovnom procesu. Posle razgovora s liderima Francuske, Velike Britanije i Nemačke 21. novembra, naveo je na X da zemlje "blisko koordiniraju kako bi se osiguralo da se principijelni stavovi uzmu u obzir". Šta Rusija misli?Izveštaji o američkom nacrtu predloga, posebno kada su se prvi put pojavili, izazvali su zabrinutost da odražava dugogodišnje ruske zahteve kao što su zabrana članstva Ukrajine u NATO-u i priznavanje Krima, Luganska i Donjecka kao ruskih, i da se svodi na kapitulaciju Kijeva. Ipak, Rusija može pronaći mane u određenim aspektima plana, kao što je ograničenje veličine ukrajinske vojske na 600.000, što je daleko više od onoga što je Moskva ranije zahtevala, kao i na samoj formulaciji, za koju je analitičarka Tatjana Stanovaja rekla da "otkriva potcenjivačko i netačno razumevanje načina na koji Moskva formuliše svoje stavove". U postu na X, ona je navela da "iako ustupci Rusiji deluju značajno, plan bi takođe zahtevao od Moskve da odustane od nekih svojih ranijih uslova – na primer, radikalnijeg smanjenja ukrajinskih oružanih snaga ili delova paketa političkih reformi", referišući na poziv Moskve na političke promene u Ukrajini. "Ne sugerišem da bi Putin u potpunosti odbacio plan, ali bi gotovo sigurno insistirao na skrupuloznom radu na formulacijama i na detaljnom stavljanju svake obaveze na papir", rekla je Stanovaja, viša saradnica u Karnegi centru za Rusiju i Evroaziju. Putin nije javno komentarisao predlog, povodom kojeg je više zapadnih medija citiralo izvore koji kažu da je u velikoj meri rezultat razgovora Vitkofa i specijalnog izaslanika Putina, Kirila Dmitrijeva. Međutim, portparol Kremlja je 21. novembra rekao da bi Moskva "radije tretirala bilateralne (rusko-američke) odnose i ukrajinsko rešenje kao dva različita puta", što odražava ono što analitičari nazivaju jasnom željom Kremlja da poboljša svoje odnose sa SAD bez pravljenja ustupaka Ukrajini. "Ali nije bilo mnogo napretka po pitanju iritantnih faktora", rekao je Peskov, dodajući da SAD treba kriviti, u očima Moskve, "jer američka strana ima drugačije gledište. Oni i dalje veruju da sve treba da zavisi od toga kako ćemo napredovati u procesu rešavanja ukrajinskog problema". Mnogi analitičari kažu da Putin neće pristati ni na jedan mirovni sporazum za koji veruje da bi potkopao ruske napore da potčini Ukrajinu silom, diplomatijom ili kombinacijom to dvoje.

Iran se suočava sa ozbiljnom sušom koja je iscrpela izvore vode, zbog čega su vlasti počele da sprovode sejanje oblaka – prskanje hemikalija u atmosferu kako bi se podstakla kiša. Ti napori, koji su počeli 15. novembra, doveli su do obilnih padavina i ozbiljnih poplava u zapadnim provincijama zemlje.

Na sjeveru Kirgistana izbila je tučnjava u kojoj su učestvovali kineski radnici, otkrivajući rastuće antikinesko raspoloženje u toj centralnoazijskoj zemlji. Desetine kirgistanskih i kineskih građevinskih radnika sukobili su se u selu Konstantinovka u sjevernoj pokrajini Čuj 15. novembra nakon spora na cesti. Policija je privela 16 osoba i pozvala na ispitivanje još 44, uključujući kineske radnike. Jedan kirgistanski radnik je hospitaliziran. Vlasti su pokušale umanjiti značaj incidenta, u kojem su učestvovali vozači zaposleni u kompaniji China Road & Bridge Corporation i kirgistanskoj tvrtki Zhongzi. Međutim, tučnjava je istakla ljutnju u Kirgistanu zbog projekata koje finansira Kina i priliva kineskih radnika u siromašnu zemlju. Peking je posljednjih godina proširio svoje prisustvo u centralnoj Aziji, strateški važnoj i energetski bogatoj regiji gdje je Kina postala ključni ekonomski i politički igrač. Kirgistan je dom nekoliko infrastrukturnih projekata koje finansira Kina, uključujući željeznicu Kina-Kirgistan-Uzbekistan, megaprojekt vrijedan više milijardi dolara koji ima za cilj transformirati trgovinu Istok-Zapad, smanjujući vrijeme isporuke između Kine i Evrope do sedam dana. Pozivi na smirenostKirgistanske vlasti pozvale su na smirenost nakon tučnjave. Ministar vanjskih poslova Jenbek Kulubaev odbacio je tvrdnje da kineski radnici preplavljuju zemlju, drugu najsiromašniju u centralnoj Aziji, i oduzimaju radna mjesta lokalnom stanovništvu. "Kineski građani rade na temelju radnih viza. Imamo vizni režim. Kad im istekne viza, odlaze", rekao je Kulubaev, prema državnoj novinskoj agenciji Kabar. Dairbek Orunbekov, koji radi u predsjedničkom uredu, takođe je pokušao umanjiti važnost sukoba na sjeveru Kirgistana. "Sukobi se događaju gdje god ima ljudi -- to je ljudska priroda. Ne ovisi o etničkoj pripadnosti ili rasi", napisao je na Facebooku. "Više od 1,5 miliona naših kirgistanskih građana radi i u drugim zemljama, baš kao i Kinezi ovdje. I oni se ponekad upletu u borbe i sukobe. Stoga se nemojte dati zavarati provokatorima." Izjave zvaničnika malo su doprinijele smirivanju javnog bijesa zbog kineskih radnika u Kirgistanu. 'Društveno nezadovoljstvo'Stručnjaci kažu da antikineski osjećaji odražavaju širu zabrinutost zbog rastućeg gospodarskog uticaja Kine u Kirgistanu. Oko četvrtine od 873 miliona dolara direktnih stranih ulaganja koja su ušla u zemlju 2024. godine došlo je iz Kine. Priliv projekata koje podržava Kina povećao je broj hiljada kineskih radnika koji već rade u Kirgistanu. To je dovelo do nedostatka stambenog prostora ili povećanja cijena najma u nekim područjima. Kineske firme često zapošljavaju kineske radnike, a ne lokalno stanovništvo, za dovršetak infrastrukturnih projekata u inostranstvu, što je još jedan problem među lokalnim stanovništvom. "Postoji raširena percepcija da na velikim građevinskim projektima, od inženjerskog i tehničkog osoblja do radnika, dovode vlastite ljude iz Kine", rekla je ekonomska analitičarka Nurgul Akimova za Kirgistanski servis Radija Slobodna Evropa (RSE). Akimova je rekla da kineski državljani "čine značajan dio" radnika u područjima poput rudarstva i izgradnje puteva, što među lokalnim stanovništvom stvara dojam da stranci uzimaju njihove poslove. "Ako problem nezaposlenosti ostane akutan i jeftina kineska radna snaga nastavi ispunjavati tržište, to će pojačati društveno nezadovoljstvo", rekla je. Istaknuti advokat Nurbek Toktakunov rekao je da netransparentnost vlade takođe potiče antikineske osjećaje. "Vrlo je malo informacija o Kini, kakvu ssradnju imamo, koji su projekti u toku", rekao je za Kirgistanski servis RSE. "Kada su informacije oskudne i ljudi se ušutkaju kad god progovore, tada ksenofobija cvjeta. Jedini način da se borimo protiv nje je transparentnost." Postoji i širi bijes zbog kineskog postupanja prema Ujgurima i drugim muslimanskim manjinama, uključujući etničke Kazahstance, Kirgistance, Tadžikistance i Uzbekistance, u zapadnoj pokrajini Sinjiang. Vjeruje se da je više od milijun ljudi nestalo u ogromnoj kineskoj mreži masovnih pritvorskih logora u Sinjiangu posljednjih godina. Međutim, centralnoazijske vlade uglavnom su ostale nijeme. Incident od 15. novembra nije bio prvo žarište u Kirgistanu, gdje je posljednjih godina zabilježeno nekoliko tučnjava u koje su bili uključeni kineski državljani koji su radili na projektima koje finansira Kina. Godine 2019. deseci kineskih radnika hospitalizirani su nakon tučnjave s lokalnim stanovništvom, koje je organiziralo protest protiv kineskih rudnika zlata u Kirgistanu. Tučnjave u koje su bili uključeni kineski radnici zabilježene su i drugdje u Centralnooj Aziji, uključujući Kazahstan, koji je u prošlosti bio poprište protesta protiv Kine. Napisao Kian Sharifi na osnovu originalne priče Kirgistanskog servisa RSE

Evropska unija (EU) razmatra tri opcije za zadovoljavanje finansijskih potreba Ukrajine, uključujući kredit korištenjem zamrznute ruske imovine, za sljedeću i godinu nakon toga, dok blok pokušava ublažiti efekte smanjenja američke podrške Kijevu. Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen je 17. novembra detaljno iznijela tri opcije s kojima se blok suočava kako bi osigurao finansiranje Ukrajine za 2026. i 2027. godinu. U pismu za 27 država članica EU, u koje je Radio Slobodna Evropa (RSE) imao uvid, opcije uključuju pojedinačne kredite od država članica EU, prikupljanje novca EU na tržištu i već spomenute "kredite za reparacije" u kojima bi Brisel iskoristio 176 milijardi eura (204 milijarde dolara) zamrznute ruske državne imovine za kredit Ukrajini. Kombinacija ove tri opcije je takođe moguća, prema dokumentu u kojem se navodi da "jasno je da nema lakih opcija" jer "Evropa ne može sebi priuštiti paralizu, bilo oklijevanjem ili potragom za savršenim ili jednostavnim rješenjima koja ne postoje". Lideri EU će se sastati u BriseluLideri EU će vjerovatno odlučiti o daljnjim koracima kada se okupe u Briselu 18. decembra, nakon što nisu uspjeli postići dogovor o zajmu za reparacije kada su raspravljali o tom pitanju u oktobru, dok je Belgija, u kojoj se nalazi većina ruske suverene imovine, izrazila pravne i političke zabrinutosti. Prema procjenama Evropske komisije, novi novac mora biti dostupan početkom drugog kvartala sljedeće godine. S obzirom na to da Sjedinjene Države smanjuju vojnu i finansijsku podršku, EU se obavezala da će se angažovati i popuniti prazninu. Von der Leyen napominje da "bez održive i povećane podrške u 2026. i kasnije, Ukrajina ozbiljno rizikuje ekonomski zastoj, potkopavajući njenu sposobnost da se brani i održava osnovne državne funkcije." U dokumentu se procjenjuje da će Ukrajini sljedeće godine trebati 71,7 milijardi eura, od čega bi 51,6 milijardi bilo u obliku vojne pomoći, a 20,1 milijardi u makrofinansijskoj pomoći kao što je budžetska podrška. Za 2027. godinu, vojna podrška se procjenjuje na 31,8 milijardi eura, dok bi 32,2 milijarde eura bilo izdvojeno za makrofinansijsku pomoć, pod pretpostavkom da rat završi sljedeće godine. Prva opcija bi podrazumijevala da pojedinačne države članice EU daju dobrovoljne bilateralne doprinose, kao što su grantovi Uniji, na osnovu njihovog bruto nacionalnog dohotka (BND), a Evropska komisija bi zatim to prenijela kao nepovratnu finansijsku pomoć Kijevu. U dokumentu se navodi da, iako ovo ne bi stvorilo nove zajedničke obaveze kao što bi to učinio zajam za reparacije, uticalo bi na nacionalne budžete država članica, posebno u vrijeme kada se mnoge zemlje suočavaju sa malim ili nikakvim ekonomskim rastom i stanovništvom koje je sve više umorno od finansijske podrške Ukrajini iz vlastitog džepa. Sama činjenica da se radi o dobrovoljnom programu takođe otežava brzo prikupljanje svih potrebnih sredstava. Korištenje Evropskog mehanizma za stabilnostAlternativno, dokument takođe sugerira da EU može koristiti Evropski mehanizam za stabilnost (ESM), instrument stvoren tokom krize u eurozoni, kako bi pružila finansijsku pomoć zemljama članicama eurozone koje se bore s problemima. Međutim, to bi zahtijevalo promjenu ugovora o ESM-u kako bi se proširio opseg na Ukrajinu, stvorile pravne obaveze i troškovi kamata za zemlje eurozone, uz potrebu da se pronađe način na koji bi zemlje EU koje nisu članice eurozone mogle doprinijeti. Druga opcija je da EU osigura zajam Ukrajini zaduživanjem na finansijskim tržištima, koristeći trostruki A rejting bloka. To znači da bi Brisel zahtijevao od Ukrajine da vrati zajam, ali baš kao i kod zajma za reparacije, to bi se dogodilo tek kada Kijev dobije odštetu za ratnu štetu od Rusije. U tekstu se navodi da bi takav zajam zahtijevao od država članica EU da "obezbijede pravno obavezujuće, bezuvjetne, neopozive i garancije na zahtjev, raspoređene među državama članicama prema ključu BND-a kako bi se pokrila situacija u kojoj se zajam mora vratiti investitorima u nedostatku otplate od strane Ukrajine". Države članice bi takođe morale plaćati kamatne stope, a budući da je shema takođe dobrovoljna, veći teret bi se morao staviti na one koje učestvuju ako jedna ili više zemalja odluči da se isključi. Jedna alternativa bi bila da se zaduživanje EU može podržati zajedničkim budžetom EU. Ali trenutna pravila EU ne dozvoljavaju da se budžet koristi na ovaj način za zemlje koje nisu članice EU. A promjena pravila zahtijeva jednoglasnost, što će biti teško postići s obzirom na nevoljkost i Mađarske i Slovačke da nastave trošiti novac na Kijev. Korištenje zamrznute imovine ruske državeTo ostavlja Briselu zajam za reparacije, koji većina država članica EU smatra najpravednijom opcijom jer ne zahtijeva zaduživanje EU na tržištima niti direktne nacionalne doprinose. Ali nije bez opasnosti - kao što je Belgija istakla. Iako neće direktno konfiskovati rusku imovinu, ona će biti zamijenjena obveznicama koje izdaje Evropska komisija, a koje podržavaju države članice EU. To bi značilo "obavezni ugovor o dugu po mjeri sa centralnim depozitarima vrijednosnih papira" kao što je Euroclear sa sjedištem u Belgiji, u kojem države članice EU daju "pravno obavezujuće, bezuvjetne, neopozive i garancije na zahtjev uniji, na osnovu BND ključa". Belgija se brine da će možda morati sama vratiti novac ako Rusija tuži i pobijedi. Evropska komisija stoga želi ne samo da osigura da je ovaj poduhvat potpuno pravno ispravan, već i da osigura da se pravne obaveze rasporede među državama članicama, a ne samo da se izloži Belgija. Međutim, ovo nije jedina briga. U dokumentu se takođe ističe da bi druge treće zemlje mogle preispitati ulaganje u eurozonu jer ga ne smatraju sigurnim. "Budući da bi ova opcija bila finansijski i pravno inovativno rješenje, ne može se zanemariti da postoje potencijalni domino efekti, uključujući i za finansijska tržišta", navodi se. "Iako će dizajn ove opcije osigurati potpuno poštivanje međunarodnog prava u svim scenarijima, postoji rizik od takvih domino efekata ako drugi pogrešno shvate Zajam za reparacije kao konfiskaciju." Potpuna usklađenostIako se ne nudi nikakav lijek za ublažavanje ovog problema, dokument naglašava da bi drugi međunarodni partneri poput Velike Britanije, Japana ili Sjedinjenih Američkih Država mogli slijediti taj primjer kako bi smanjili percepciju da se ruska suverena imovina jednostavno prisvaja. Još jedno pitanje kojim se Evropska komisija nije pozabavila je da se sankcije koje imobiliziraju rusku imovinu moraju obnavljati jednoglasno dva puta godišnje. Iako se to dešava otkako su restriktivne mjere uvedene prije više od tri godine, nema garancije da će ova jednoglasnost potrajati, posebno zato što su neke prijestolnice EU dovele u pitanje korisnost sankcija, a Mađarska se ranije poigravala idejom da ne da zeleno svjetlo za prenos. Rusija bi u takvom scenariju mogla povratiti imovinu, ostavljajući države članice EU da plate račun.

Ukrajinski fizioterapeuti traže kreativne metode za lečenje ranjenih vojnika. "Unbroken", rehabilitacioni centar u zapadnoj oblasti Lavova, organizuje terapijske sesije van klinike kako bi pomogao pacijentima da povrate samostalnost i izgrade samopouzdanje obavljanjem zadataka u realnim životnim situacijama.

Evropa povećava izdvajanja za odbranu. Međutim, jedno pitanje je uglavnom zanemareno – kako što brže premestiti vojnu opremu iz jedne zemlje u drugu u slučaju sukoba. Godinama se priča o "vojnom Šengenu", području u zoni Evropske unije bez kontrola pasoša u kojem se oružje i trupe mogu slobodno kretati podjednako lako kao i civili. Ipak, takav sistem i dalje nije ostvaren i za EU i za NATO, uprkos povećanim bezbednosnim zabrinutostima izazvanim ratom u Ukrajini. Evropska komisija će 19. novembra predstaviti svoj poslednji pokušaj da to ostvari do kraja decenije. Preliminarna verzija dokumenta, u koji je RSE imao uvid, ukazuje na dva načina da se to postigne: prvo, ulaganje novca u stotine "uskih grla" širom kontinenta, kao što su železničke pruge, luke i mostovi, uključujući i u zemljama kandidatima za članstvo u EU Ukrajini i Moldaviju, za koje se u tom tekstu smatra da je ključno da budu integrisane u vojno-transportne strukture EU. I drugo, smanjenje birokratije kako bi se sprečilo da različiti nacionalni zakoni i birokratija ometaju napore za brzo i lako premeštanje vojnih sredstava iz jedne zemlje EU u drugu. Mnogo priče, malo napretkaIdeja o "vojnom Šengenu" je 2017. postala je "prioritetna oblast" i Evropska komisija je sastavljala akcione planove 2018, 2022. i 2024. godine – međutim, postignut je slab napredak. Diplomate EU, govoreći za RSE pod uslovom da im se ne navode imena, rekle su da minimalni napredak svakako nije posledica nedostatka truda. Tema, kažu, obično je pri vrhu dnevnog reda kad god se raspravlja o saradnji EU i NATO-a, ali nijedna od tih organizacija, kažu, nikada je nije zaista prihvatila. NATO se dugo nada da će EU uložiti više zakonodavne energije i novca za vojnu mobilnost, posebno sada kada su 23 od 27 zemalja članica EU takođe deo tog vojnog saveza. Rat u Ukrajini je samo povećao urgentnost da se pojačaju svi aspekti povezani s odbranom. Istovremeno, u EU je postojala frustracija što je NATO previše fokusiran na trošenje novca na skupu vojnu opremu, a mnogo manje na to kako je zapravo transportovati i učiniti dostupnom drugim članicama Alijanse. Novi cilj NATO-a da se do 2035. troši 3,5 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP) na vojnu opremu i dodatnih 1,5 odsto na nevojna ulaganja – kao što je vojna mobilnost – donekle rešava to pitanje. Međutim, to je i dalje u velikoj meri u rukama pojedinačnih zemalja, kako ističe dokument Evropske komisije. "Iako države članice ostaju slobodne da odluče da li će dozvoliti stranim oružanim snagama da prelaze preko njihove teritorije u okviru njihove nacionalne bezbednosti i odbrane, EU mora imati okvir za vojnu mobilnost koji balansira vojne i civilne potrebe", navodi se u tekstu. Cilj sadašnjeg sastava Evropske komisije, kojem mandat ističe 2029, jeste da "uspostavi zonu vojne mobilnosti širom EU do kraja 2027. kao prvi korak ka postepenom postizanju 'vojnog Šengena' u dimenzijama regulative, infrastrukture i kapaciteta". Hoće li biti dovoljno novca?Pitanje je da li će novac biti dostupan ovog puta. U poslednjem višegodišnjem budžetu EU (2021-2027), oko 1,7 milijardi evra namenjeno je za dvostruku civilno-vojnu transportnu infrastrukturu, fokusirajući se na 95 projekata u 21 zemlji. Međutim, kako dokument navodi: "potražnja za finansiranjem EU značajno je premašila raspoloživa sredstva". Za sledeći dugoročni budžet (2028-2034), Evropska komisija je stoga predložila 17,65 milijardi evra za transportnu infrastrukturu dvostruke namene, s fokusom na 500 kritičnih tačaka gde transport vojne opreme treba da bude brži i efikasniji. Ali, da li će ovo uspeti? Pogotovo što članice EU uvek razvodnjavaju početni predlog Komisije i više vole da preusmere novac EU na sektore koji više "dobijaju glasove", kao što su poljoprivreda, ribarstvo i druge vrste socijalne potrošnje. Železnica je takođe vid transporta na koji je potrošeno najviše novca kada je u pitanju vojna mobilnost. I to će se verovatno nastaviti. Ranije ove godine, EU se saglasila oko četiri prioritetna multimodalna koridora za vojnu mobilnost – severnog, južnog, istočnog i centralnog. Severni, koji uglavnom povezuje Holandiju s Nemačkom i Poljskom, i dalje s Ukrajinom, najviše je dosad urađen. Dokument Komisije ističe železničku deonicu od 22 kilometra, koja povezuje zapad Ukrajine sa Slovačkom i ostatkom centralne Evrope i koja koristi evropski standardni kolosek. Ona je puštena u rad u septembru. Takođe se napominje da su "u toku pripremni radovi za primenu evropskog nominalnog standardnog koloseka na evropskim transportnim koridorima koji povezuju Moldaviju i Ukrajinu s državama članicama EU". Ideja je da ... U velikoj meri je važno da će cela EU, uključujući zemlje kandidate, ubuduće raditi sa istim širinama železničkih koloseka. Ideja je da cela Evropska unija, uključujući zemlje kandidate, ubuduće koristi jedinstveni železnički kolosek. Evropska komisija je takođe spremna da se izdvoji novac za druge stavke koje su vitalne za vojno kretanje, kao što su vazdušni prevoz velikog tereta, trajekti dvostruke namene i vagoni s ravnom platformom za prevoz teške vojne opreme poput raketa i tenkova. Poboljšanje 'vojne mobilnosti'Ipak, na kraju, najveće promene koje bi EU mogla da napravi su u zakonima koji bi olakšali kretanje trupa i opreme. Dobijanje dozvole za vojni transport iz jedne zemlje EU u drugu može potrajati i do 45 dana. Cilj je, koji je postavio Brisel, tri dana. Ipak, iznenađujuće je što se harmonizovana pravila EU za prevoz opasnog tereta ne primenjuju na vojni transport, što znači da se često moraju dogovoriti ad hoc aranžmani. To bi se promenilo, a Evropska komisija namerava da insistira da se postigne još više. Još jedan predlog je da dozvole za premeštanje vojne opreme između država članica više neće morati da se obnavljaju na godišnjem nivou. One bi jednostavno važile dok se ne opozovu. Države koje nisu članice EU takođe mogu biti deo ove promene. Ključ za ovo bi bio takozvani "Evropski unapređeni sistem odgovora za vojnu mobilnost (EMERS)", koji se može pokrenuti u roku od 48 sati posle predloga Evropske komisije ili članice EU. Kada se aktivira, u slučaju potencijalne vojne vanredne situacije, prekogranični vojni transport zahtevaće samo obaveštenje, uz skraćeni rok za najavu vojnog kretanja. Većina standardnih procedura bi se mogla zaobići, osim carinskih formalnosti. Naravno, svi ovi predlozi moraće biti dogovoreni među članicama EU, što često zahteva jednoglasnost. S obzirom na povećanu urgentnost da EU pojača vojno prisustvo zbog rata u Ukrajini, to bi se moglo pokazati kao najbolja moguća šansa za postizanje 'vojnog Šengena'.