Vozeći se pored blistavih nebodera u centru Tel Aviva, pažnju privlači ogroman video-bilbord dok se reklama mijenja s namirnica na golemi portret američkog predsjednika uz natpis: "Hvala ti, Bože, i Donalde Trumpe!" Ova poruka svjedoči o izraelskoj zahvalnosti za ulogu Sjedinjenih Država u vojnim napadima na Iran. Izraelski zvaničnici su više puta naglašavali da su dvije zemlje usklađene. "Saradnja je istorijska između američke vojske i IDF-a (Izraelskih odbrambenih snaga) te između izraelskog ratnog zrakoplovstva i američkog ratnog zrakoplovstva", rekao je 6. marta izraelski premijer Benjamin Netanyahu, kao primjer toga koliko su dvije zemlje na istoj liniji. Zaista postoji izuzetno bliska vojna i politička koordinacija. Ali postoje i područja u kojima se prioriteti razlikuju. Kada se ovo završava?Godinama je Netanyahu zagovarao ideju promjene režima u Iranu i izgleda da je i dalje posvećen tom cilju. "Naša težnja je omogućiti iranskom narodu da zbaci jaram tiranije", rekao je 9. marta. Ali većina analitičara vjeruje da se promjena režima ne može postići brzo, pa je Trumpova izjava kasnije tog dana, da bi rat mogao biti okončan "veoma uskoro", otvorila pitanje: Šta ako SAD izaberu raniji datum završetka nego Izrael? "Sjedinjene Države su te koje određuju krajnji datum. Izrael je spreman da nastavi ove napade protiv islamskog režima. Mi smo također angažovani protiv Hezbollaha, zastupnika islamskog režima u Libanu. Mi bismo željeli nastaviti to. Ali prestat ćemo kada SAD kažu da moramo stati", rekla je za RSE 10. marta Miri Eisin, bivša zamjenica šefa Obavještajnog korpusa izraelske vojske. "Postojali su veoma jasni ciljevi promjene režima, a vi to ne vidite u stvarnosti. Ali hajdemo biti realni. Tu postoji retorika političara i realnost vojske. Za vojsku svaki dodatni dan znači više ciljeva. Za političare, oni donose svoje odluke", dodala je Eisin, danas saradnica na Međunarodnom institutu za borbu protiv terorizma (ICT) na Univerzitetu Reichman u Tel Avivu. Ciljevi rataZapravo, nije u potpunosti jasno da li je promjena režima uopšte jedan od ciljeva SAD-a. Kada je američki ministar odbrane Pete Hegseth nabrojao ciljeve rata nekoliko sati nakon što je RSE razgovarao s Eisin, nije je ni spomenuo. "Prvo: uništiti njihove zalihe raketa, njihove lansere raketa i njihovu odbrambenu industrijsku bazu, rakete i njihovu sposobnost da ih proizvode. Drugo: uništiti njihovu mornaricu. I treće: trajno uskratiti Iranu nuklearno oružje, zauvijek", rekao je Hegseth dok je prolazio kroz ciljeve sukoba. Trump je govorio o "bezuslovnoj predaji" i rekao da bi promjena režima bila "najbolja stvar koja bi se mogla desiti". On je 10. marta izjavio da je "razočaran" što je iranski režim izabrao Mojtaba Khameneija da zamijeni svog pokojnog oca na mjestu vrhovnog vođe, ali je odbio reći šta bi Sjedinjene Države mogle poduzeti tim povodom. RSE je razgovarao s više savjetnika u američkom Kongresu koji se bave nacionalnom sigurnošću u Vašingtonu, a koji su izrazili zabrinutost zbog mogućeg nesklada po ovom i drugim pitanjima. "Izgleda da jedna vlada teži kolapsu režima", rekao je jedan republikanski savjetnik pod uslovom anonimnosti. "Druga kaže da ne, osim kad kaže da da. I tu je problem. Po ključnim ciljevima, nismo u potpunosti usklađeni." U bilo kojem ratu, vremenski okvir obično zavisi od ciljeva koji se slijede. Slijedeći tri cilja koja je naveo Hegseth, pobjeda se može proglasiti i bez promjene režima. Neki analitičari tvrde da bi Sjedinjene Države mogle preferirati raniji završetak operacija nego Izrael, ako cijene nafte previše porastu, jer dvije zemlje imaju različit prag tolerancije na taj pritisak. Sarit Zehavi, čelnica telavivskog think-tanka Alma, rekla je da je iranska ratna strategija, i njeni napadi na države Zaljeva, usredsređena upravo na to. "Cilj je bio stvoriti situaciju u kojoj Amerika neće dovršiti posao. Stvoriti situaciju u kojoj će zemlje Zaljeva zatražiti od Trumpa da zaustavi operacije", rekla je. NaftaBilo je i nagovještaja razilaženja oko vojnih ciljeva, pri čemu je Vašington navodno bio nezadovoljan izraelskim napadom na jedno iransko naftno postrojenje koji je prije nekoliko dana zasuo Teheran "crnom kišom". Upitan o tome 10. marta, Hegseth je rekao da gađanje naftnih lokacija "nije nužno bio naš cilj". Ali je odbacio ideju da Izrael uvlači Sjedinjene Države u operacije koje su protivne interesima Vašingtona: "Ne vuče nas niko ni u jednom smjeru. Mi vodimo, predsjednik vodi." Na Kapitol Hilu, drugi savjetnik, koji je govorio pod uslovom anonimnosti, upozorio je: "Uništavanje naftnih polja može uzdrmati energetska tržišta. Izrael to vidi kao način da se oslabi sposobnost Irana da finansira rat, ali za SAD postoji rizik da uvučemo globalnu ekonomiju u sukob. To je taktička pobjeda sa strateškim troškovima." Uticajni republikanski senator Lindsey Graham je 1. marta to jasno poručio u objavi na društvenim mrežama. "Molim vas, budite oprezni u izboru ciljeva", napisao je, dodajući da će naftna ekonomija biti ključna za obnovu Irana. Međutim, Yoel Guzonsky, bivši član izraelskog Vijeća za nacionalnu sigurnost, rekao je da su izraelski udari na iranska naftna postrojenja zapravo bili odmjereno "upozoravajuće upozorenje". "I SAD i Izrael veoma paze da ne pogađaju glavne naftne instalacije u Iranu, jer znaju da bi iranski odgovor mogao biti usmjeren na države Zaljeva, i tada bismo vidjeli drugačiji scenario", rekao je, misleći na opasnost od budućih iranskih udara na naftnu industriju zemalja Zaljeva. "Iran nije ni 'okrznio' naftna i gasna polja u Zaljevu", dodao je. "Možda Iran time sebi štedi još jedan korak ka dužem ratu." HezbolahPitanje Hezbolaha, koji je u Sjedinjenim Državama označen kao teroristička organizacija, također ukazuje na to da Izrael i Bijela kuća imaju donekle različite prioritete u ovom ratu. Za Vašington, napad na Iran je na vrhu dnevnog reda. U Izraelu je Hezbolah prijetnja koja je mnogo bliže kući. "Ljudi često ne razmišljaju o tome da se ja vozim na sjever i živim na sjeveru, i da možete biti 100 metara, a kamoli kilometar ili dva, od lokacija s kojih Hezbolah ispaljuje projektile. Dakle, za nas je to vrlo neposredna i stvarna opasnost", rekla je Eisin za RSE. U izraelskim medijima posljednjih dana pojavile su se brojne procjene i predviđanja analitičara da se možda priprema mnogo veća kopnena ofanziva protiv Hezbolaha u Libanu. Ali Eisin je dodala da to ne odvlači pažnju Izraela od rata s Iranom. Prema njenim riječima, Izrael uglavnom koristi različite vrste snaga u Libanu i također napada iranske ciljeve na tom području. "Izrael je otvoreno napao prije nekoliko dana, u samom centru Bejruta, pripadnike Kudsa islamskog režima… Dakle, vidite tu kombinaciju. Napadamo islamski režim, različite vrste terorističkih vojnih kapaciteta, i u Libanu i u Iranu", rekla je. Ali iz perspektive Vašingtona, računica je drugačija. "Iz američke perspektive, Hezbolah je problem posrednika, a ne direktna egzistencijalna prijetnja", rekao je jedan savjetnik u Kongresu. Priredila: Elvisa Tatlić

Dva dana nakon što su Sjedinjene Države i Izrael pokrenuli masovnu zračnu kampanju protiv Irana, američka ambasada u Rijadu – 400 kilometara u unutrašnjosti, daleko od Persijskog zaliva – pogođena je s dva iranska drona. Napad nije uzrokovao povrede, a zgrada je pretrpjela "ograničen požar i manju materijalnu štetu", prema saopštenjima saudijskog Ministarstva odbrane i same ambasade. Ono što je bilo mnogo značajnije bio je očigledni cilj napada: stanica CIA-e za Saudijsku Arabiju. Od početka rata 28. februara, Iran je uzvratio gađajući sve veći broj ciljeva, napadajući američke vojne baze – u Kuvajtu i Bahreinu – dronovima i raketama, kao i visoko vidljive objekte u drugim državama, poput nebodera i aerodroma u Dubaiju te postrojenja za desalinizaciju u Bahreinu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ali tim metama je potrebna vrlo mala vojna inteligencija za precizno gađanje. Teheran je, međutim, gađao i osjetljive ciljeve koje, prema ocjenama eksperata, Iran ne bi mogao identifikovati bez konkretnih obavještajnih informacija – informacija koje bi Rusija, čini se, rado mogla podijeliti. Obim obavještajnih podataka koje Rusija navodno dostavlja Iranu nije sasvim jasan, kažu američki zvaničnici – što je prvo objavio The Washington Post. The Post je naveo da je Moskva Iranu predala lokacije američkih vojnih kapaciteta na Bliskom istoku i u regionu Zaliva, uključujući ratne brodove i avijacijske strukture. Tri američka zvaničnika u velikoj mjeri su potvrdila navode The Washington Posta za RSE, ali su odbila dati dodatne detalje. Pored američke ambasade u Rijadu, drugi osjetljivi ciljevi koje je Iran pogodio od početka kampanje 28. februara uključuju i komponente sistema THAAD (Terminal High Altitude Area Defense) koje koriste američke baze, ali i baze njihovih saveznika, poput Saudijske Arabije, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Rusija vjerovatno dijeli elektronsku obavještajnu tehnologiju – radarske signale, radio-frekvencije – i "dinamičke informacije o ciljanju u realnom vremenu", odnosno podatke koji omogućavaju brzo lansiranje dronova i projektila, rekla je Nicole Grajewski, istraživačica Irana na francuskom univerzitetu Sciences Po. Procjene štete su vjerovatno također uključene, dodala je ona – slike koje pokazuju kako lokacija izgleda nakon što je pogođena dronom ili projektilom, što omogućava vojnim strukturama da procijene uspješnost napada. Iran posjeduje samo nekoliko satelita sposobnih za proizvodnju kvalitetnih vojnih snimaka iz orbite. Rusija ima veću i tehnički napredniju mrežu satelita od Teherana, iako znatno manju i slabiju od američke. Ali Iran, kao i Rusija, može doći i do komercijalnih satelitskih snimaka, koji su posljednjih godina postali široko dostupni i izuzetno popularni. "Koliko ja razumijem, razlog zbog kojeg Rusi to rade jeste barem djelimično želja da produže američku i izraelsku patnju u borbi, da ih okupiraju", rekla je Grajewski. "Oni vide Iran u donekle sličnoj situaciji kao Rusiju u Ukrajini, gdje Sjedinjene Države i vjerovatno drugi članovi NATO-a pružaju detaljne podatke o ciljanju ukrajinskim snagama." "Oni sebe vide kao pritisnute, okružene i kažnjene od Zapada", dodala je. 'Nadam se da ne rade to'Drugim riječima, ako Rusija uspije natjerati Vašington da dodatno iscrpi vlastite zalihe oružja zbog napada na Iran, to znači i manje raspoloživih sistema naoružanja za Ukrajinu- na primjer, sisteme protivvazdušne odbrane Patriot koji su Kijevu očajnički potrebni. Tu mogućnost nije zanemarila ni Kaja Kallas, šefica evropske diplomatije, koja je povukla direktnu vezu između ruskog dijeljenja obavještajnih podataka Iranu i rata u Ukrajini. "Izvještaji da Moskva i Teheran sarađuju kako bi ubijali američke vojnike ne bi trebali nikoga iznenaditi", rekla je ona 9. marta pred EU. "Ukrajina, s druge strane, nudi pomoć u zaštiti Amerikanaca i naših partnera u Zaljevu. To samo po sebi pokazuje ko vam je prijatelj." Zvaničnici američke administracije, uključujući predsjednika Donalda Trumpa, nisu eksplicitno potvrdili ove navode. Specijalni izaslanik Bijele kuće Steve Witkoff , koji je intenzivno komunicirao s visokim ruskim zvaničnicima, uključujući predsjednika Vladimira Putina, rekao je da je upozorio svoje ruske sagovornike da ne dijele takve obavještajne podatke. "Nadam se da ne rade to", rekao je Witkoff kada su ga pitali ima li dokaze da Moskva prosljeđuje informacije o ciljevima Iranu. Rusija je to negirala tokom telefonskog razgovora između Trumpa i Putina dan ranije, rekao je Witkoff za CNBC 10. marta. Anna Borshchevskaya, istraživačica u Washington Institute for Near East Policy, rekla je da su se u periodu pred rat mnogi analitičari fokusirali na pitanje da li Rusija namjerava spasiti iranski režim. "Ali to nikada nije bio njihov plan", rekla je Borshchevskaya. "I zapravo, ne mislim da je i sam iranski režim očekivao da će to Rusija učiniti." "Ono što je bilo mnogo vjerovatnije jeste da će Rusija javno pokazivati uzdržanost i govoriti o ulozi medijatora, dok će privatno nuditi podršku Iranu i tražiti načine da profitira iz ove krize", dodala je. "To je upravo ono što Rusija sada radi- dijeljenje obavještajnih podataka." "Rusija nije namjeravala pružiti direktnu vojnu pomoć Iranu, jer ne želi rat s Sjedinjenim Državama ili Izraelom. To nije u interesu Rusije", rekla je Borshchevskaya. "Ali ono što jeste u interesu Rusije jeste da traži indirektne načine da oslabi američko‑izraelsku kampanju." Još jedan nagovještaj da Rusija možda dijeli osjetljive obavještajne podatke s Iranom nalazi se u sporazumu o strateškom partnerstvu koji su dvije zemlje potpisale prošle godine. Jedna klauzula posebno navodi obavještajnu saradnju. Pored kontinuirane razmjene obavještajnih podataka, Rusija je Iranu tokom godina isporučila i nekoliko odbrambenih sistema: uključujući PVO sistem S‑300 i Krasuhu, kopneni sistem elektronskog ratovanja i ometanja radara. A šta je s Ukrajinom?Za mnoge posmatrače, izvještaji o ruskom dijeljenju obavještajnih podataka s Teheranom u suprotnosti su sa stavom koji je Kremlj zauzeo u drugim pitanjima vanjske politike na kojima su Sjedinjene Države agresivno insistirale. Na primjer, nakon što su SAD izvele operaciju hvatanja venecuelanskog lidera Nicolasa Madura, reakcija Kremlja bila je suzdržana. To se tumačilo kao proračunat potez Moskve da ne izaziva Vašington i da ne ugrozi mirovne pregovore uz podršku SAD-a o okončanju sveobuhvatnog ruskog napada na Ukrajinu, koji sada ulazi u petu godinu. Analitičari kažu da Rusija koristi proces pregovora kako bi pokušala ostvariti svoje ratne ciljeve. Stručnjaci navode da rusko dijeljenje obavještajnih podataka, iako zabrinjavajuće za Sjedinjene Države i Izrael, vjerovatno nije prešlo "crvenu liniju" – nešto što bi izazvalo mnogo oštriju i agresivniju reakciju. Na primjer, isporuka moćnog raketnog sistema poput Iskandera bila bi crvena linija. "Mislim da ovaj izvještaj o dijeljenju obavještajnih podataka neće fatalno naštetiti ruskim pregovorima o Ukrajini", rekla je Borshchevskaya. Grajewski je dodala da je publicitet oko ovog pitanja možda postigao ono što je američka strana i željela, budući da se tempo iranskih napada posljednjih dana usporio. To može biti dijelom i zbog toga što Moskva smanjuje obim obavještajnih informacija koje dijeli, kako ne bi dodatno isprovocirala Vašington. Priredila: Elvisa Tatlić

Američki ministar odbrane Pit Hegseth izjavio je da će 10. mart biti najintenzivniji dan zračnih napada na Iran otkako je prošlog mjeseca počela američka vojna operacija protiv Islamske Republike u saradnji s Izraelom. "Danas će opet biti naš najintenzivniji dan napada unutar Irana: najviše lovaca, najviše bombardera, najviše napada, obavještajni podaci precizniji i bolji nego ikada", rekao je Hegseth na brifingu u Pentagonu, samo nekoliko sati nakon što je predsjednik Donald Trump izjavio da će napadi "uskoro biti okončani". Hegseth nije dao detalje o obimu očekivanih napada, ali je dodao da je cilj uništiti iranske rakete i kapacitete za vojnu proizvodnju, kao i uništiti iransku mornaricu. Objave na društvenim mrežama navode da su napadi u ranim satima 10. marta bili intenzivniji i šireg obima nego prethodni, uz izvještaje o eksplozijama u gradovima, uključujući Teheran, Karadž, Isfahan, Zenjan, Tabriz, Arak, Šahinšahr, Bušer, Bandar Lengeh i Kešm. Dnevni američki i izraelski zračni napadi na Iran počeli su 28. februara, a Teheran je uzvratio lansiranjem dronova i balističkih projektila širom područja Zaljeva, što je izazvalo strahovanja od izbijanja šireg rata i poguralo globalnu cijenu nafte iznad ključnog nivoa od 100 dolara po barelu. Trump je 9. marta izašao u javnost nakon što su tržišta oštro reagovala na sukob, pa je tokom konferencije za medije kasno tog dana rekao da će rat biti okončan "veoma uskoro", ne navodeći konkretan vremenski okvir. Na sastanku ministara energetike zemalja Grupe sedam (G7) 10. marta takođe se nastojalo smiriti tržišta, potvrđujući spremnost da preduzmu potrebne korake za podršku globalnom snabdijevanju energentima, uključujući i moguće zajedničko puštanje strateških rezervi nafte. Trump je također rekao da mu se "ne sviđa" odluka Irana da dužnost vrhovnog vođe preda Modžtabi Hameneiju, sinu ajatolaha Alija Hameneija, koji je poginuo u napadima prvog dana operacije, nazvavši to "velikom greškom". Tom odlukom Teheran je ignorisao Trumpov zahtjev da Sjedinjene Države imaju ulogu u imenovanju nasljednika preminulog Hameneija. Kao vrhovni vođa, Hamenei će imati konačnu riječ u svim političkim i vojnim pitanjima i, faktički, posjedovati diktatorsku moć nad zemljom. U prvim satima nakon što je novi vođa imenovan 8. marta, Iran je lansirao projektile i dronove na Izrael i arapske države Perzijskog zaljeva, koje su počele izražavati sve veće nezadovoljstvo zbog iranskih odmazdnih napada. Uprkos Trumpovim zahtjevima za "bezuslovnom predajom" Irana, mnogi američki zvaničnici naveli su da je cilj rata uništavanje iranskih raketa i nuklearnog programa. Hegseth je rekao da iranski odmazdni napadi slabe, dok je general Dan Kane, načelnik Združenog generalštaba, izjavio novinarima na istoj konferenciji 10. marta da Pentagon razmatra različite opcije ukoliko bude dobio zadatak da obezbijedi pratnju brodova kroz Hormuški moreuz, koji je sukob praktično zatvorio. Ovaj brodski pravac ključna je tačka za globalni transport nafte i ukapljenog prirodnog gasa. Rat je natjerao proizvođače nafte i gasa da obustave isporuke već više od sedmicu dana. Kane je rekao da su Sjedinjene Države izvele napade na više od 5.000 ciljeva u prvih 10 dana kampanje, uključujući i više od 50 brodova mornarice. "Oni (Iranci) se bore, i to poštujem, ali ne mislim da su snažniji nego što smo očekivali", rekao je Kane. Najmanje 1.700 ljudi, uključujući pripadnike vojske, poginulo je u Iranu od početka zajedničkih američko-izraelskih napada 28. februara, navodi organizacija za ljudska prava HRANA.

Američki predsednik Donald Tramp (Trump) naznačio je da bi sukob s Iranom mogao biti blizu kraja, nudeći optimističnu procenu rata koji je izazvao regionalne tenzije i nestabilnost na globalnim energetskim tržištima. Obraćajući se novinarima 9. marta u svom golf klubu na Floridi, Tramp je rekao da će rat "uskoro biti završen", mada nije ponudio jasan vremenski okvir i sugerisao je da bi operacije mogle da se nastave i posle ove nedelje. "Možemo stati ovde, ali ćemo ići ćemo dalje", rekao je on, tvrdeći da je američka intervencija sprečila Iran da "preuzme Bliski istok". Američki predsednik je izrazio optimizam dok se u Vašingtonu vodi debata o ciljevima, troškovima i potencijalnom kursu sukoba. Drugačiji način vođenja rataNeki bivši Trampovi zvaničnici vide predsednikov pristup kao deo šire promene u načinu na koji Vašington razmišlja o vojnoj moći. Aleksandar Grej (Alexander Gray), koji je bio član Saveta za nacionalnu bezbednost tokom Trampove prve administracije, rekao je za RSE 9. marta da predsednik izgleda dovodi u pitanje okvir koji je oblikovao debate u SAD o vojnoj intervenciji od rata u Iraku 2003-2011. Grej je rekao da su američki kreatori politike često svoje izbore uokvirivali kao binarne: ili angažovanje masovnih kopnenih snaga i dugoročne kampanje izgradnje države ili potpuno izbegavanje vojne akcije. "SAD mogu da izvode ciljane, hirurške udare ograničenog trajanja za jasne, definisane i realistične ciljeve i da ostvare nacionalne ciljeve", rekao je Grej. Ako takav pristup uspe u Iranu, dodao je on, to bi moglo doneti "ogromnu geopolitičku korist" SAD i njihovim partnerima. Prilagođavanje narativa rataDrugi analitičari su skeptičniji u pogledu poruka administracije, navodeći da bi one mogle biti oblikovane i političkim i ekonomskim razmatranjima. Pol Poast (Paul) s Univerziteta u Čikagu rekao je za RSE da suprotstavljeni signali iz Bele kuće sugerišu da zvaničnici možda pokušavaju da postignu dve stvari istovremeno: smire tržišta i predstave rat kao uspeh. Izjave da bi rat mogao da se završi "uskoro", rekao je on, mogu pomoći u uveravanju investitora i energetskih tržišta. Istovremeno, Poast primećuje da se retorika administracije o njenim ciljevima, čini se, promenila. Rane reference na promenu režima ili trajno sprečavanje Irana da nabavi nuklearno oružje sve više su ustupale mesto ograničenijim ciljevima, kao što je uništavanje raketnih kapaciteta i pomorskih snaga. Prema Poastu, to prilagođavanje bi moglo da omogući administraciji da tvrdi da je misija završena čak i ako iransko političko liderstvo ostane na vlasti. Sve veća debata u KongresuDok Bela kuća ističe vojni napredak, rat je pokrenuo sve širu političku debatu na Kapitol hilu. Grupa demokrata u Senatu obećala je da će koristiti proceduralna sredstva kako bi usporile rad Senata dok visoki zvaničnici administracije ne budu svedočili pod zakletvom o sukobu. Demokrata Kori Buker (Cory Booker) iz Nju Džerzija rekao je 9. marta da senatori žele saslušanja s državnim sekretarom Markom Rubijem (Marco) i ministrom odbrane Pitom Hegsetom (Pete Hegseth) pred ključnim odborima Senata kako bi objasnili strategiju administracije, očekivano trajanje kampanje i njene troškove. Demokratski senatori, uključujući Krisa Marfija (Chris Murphy) iz Konektikata, Tima Kejna (Kaine) iz Virdžinije, Tami Dakvort (Tammy Duckworth) iz Ilinoisa, Adama Šifa (Schiff) iz Kalifornije i Tami Boldvin (Tammy Baldwin) iz Viskonsina, podneli su više rezolucija kojima se nastoji da se zaustavi učešće SAD u sukobu prema Zakonu o ratnim ovlašćenjima, koji zahteva odobrenje Kongresa za duže vojne angažmane. U Senatu je Dik Darbin (Dick Durbin) iz Ilinoisa upozorio je da sukob rizikuje ponavljanje grešaka iz rata u Iraku, tvrdeći da je administracija ponudila različita obrazloženja za vojnu akciju i da nema jasnu dugoročnu strategiju. Republikanci staju iza TrampaMeđutim, mnogi republikanci su snažno branili Trampovu odluku da pokrene kampanju. U govoru u Senatu, republikanac Rodžer Viker (Roger Wicker) iz Misisipija, predsednik senatskog Odbora za oružane snage, tvrdio je da kritičari nepravedno dovode u pitanje Trampovu odluku da napadne Iran i da postavljaju proizvoljna ograničenja vojnoj kampanji. "Izgleda da, ako ovaj rat traje pet nedelja, trebalo bi da se složimo da ćemo spakovati šatore, vratiti se kući i ostaviti nedovršen posao", rekao je Viker. Republikanac iz Misisipija rekao je da je administracija jasno definisala svoje ciljeve: uništavanje iranskih raketnih kapaciteta, eliminisanje njegove mogućnosti da pravi rakete, neutralizacija njegovih pomorskih snaga koje se koriste za podršku militantnim grupama i sprečavanje Teherana da nabavi nuklearno oružje. Viker je takođe ukazao na, kako je naveo, početni napredak u kampanji, rekavši da su iranska protivvazdušna odbrana i raketni sistemi već teško oštećeni i da su iranske pomorske snage izbačene iz Omanskog zaliva. Vazdušni udari, rekao je, verovatno će se nastaviti "nedeljama, a ne danima" dok se ti ciljevi ne ostvare. "Ovo ne mora biti večni rat", rekao je Viker. "To nije besciljna vežba na Bliskom istoku." Na šta treba obratiti pažnjuNekoliko pokazatelja u narednim danima moglo bi pomoći da se utvrdi da li se sukob zaista smiruje ili ulazi u novu fazu, rekli su pomoćnici republikanskih i demokratskih senatora koji su govorili za RSE pod uslovom da im se ne navodi ime kako bi mogli da pričaju o osetljivim internim raspravama. Jedan ključni znak biće operativni tempo borbi. Usporavanje američkih vazdušnih udara ili pad broja presretnutih iranskih dronova mogli bi da sugerišu da Vašington veruje da su njegovi osnovni vojni ciljevi uglavnom postignuti. Još jedan faktor biće odgovor Irana. Nastavak iranskih napada raketama ili dronovima, ilii napadi njegovih regionalnih saveznika ukazali bi na to da Teheran i dalje ima sposobnost – i spremnost – da vodi borbu, potencijalno produžavajući sukob uprkos tvrdnjama Vašingtona o uspehu na bojnom polju. Konačno, analitičari kažu da će se pažljivo pratiti izdržljivost iranske vojne infrastrukture. Ako američki udari značajno degradiraju iransku proizvodnju raketa, pomorska sredstva i protivvazdušnu odbranu – što su ciljevi koje je istakao senator Viker – administracija bi mogla da tvrdi da su njeni osnovni bezbednosni ciljevi ispunjeni bez duže kampanje. Povezano pitanje je da li Vašington zadržava ograničeni obim koji je bivši Trampov zvaničnik za nacionalnu bezbednost Grej opisao kao centralnu tačku strategije. Ako američke operacije ostanu fokusirane na ciljane udare, umesto šire eskalacije ili angažovanje kopnenih snaga, to bi osnažilo argument administracije da kratke, koncentrisane vojne akcije mogu postići strateške ciljeve bez pretvaranja u dugotrajni sukob.

Za Aviada Apiriona, četrdesetogodišnjeg nastavnika u školi za djecu s posebnim potrebama, rat s Iranom znači spavanje svake noći na stanici podzemne željeznice kako bi izbjegao opasnost od iranskih balističkih raketa koje stižu. A nije ni sam. Peron blistavo nove stanice u predgrađu Tel Aviva prepun je dušeka i ljudi iz svih krajeva svijeta. "Za djecu je ovdje kao na vašaru. Za mene je prilično nezgodno, ali mi je važnije da mi djeca budu na sigurnom, zato sam ovdje s njima. Imam sigurnu sobu kod kuće, ali joj ne vjerujem, jer se radi o balističkim raketama. Ne osjećam se sigurno", rekao je Apirion za RSE. Apirion ovdje spava sa svoje dvoje djece, starih 7 i 9 godina, još od prve noći rata. Dok razgovaramo, okruženi smo drugom djecom koja zasipaju naš reporterski tim pitanjima. "Sva su se ovdje međusobno sprijateljila", rekao je Apirion, uz smijeh koji prikriva tjeskobu ratnih okolnosti. Djeca se zabavljaju igrajući se u liftovima, slobodno trčeći po stanici ili koristeći telefone. "Ovdje imate i ljude mnogih vjera. Jevreje, kršćane, muslimane, hinduiste, budiste", rekao je Apirion. Upozorenja o raketama na telefonimaNekoliko koraka dalje niz peron, grupa Indijaca sjedi oko šahovske table. Neki od njih rade u izraelskom sektoru njege, drugi u građevini. Sooriya Narayana Reddy rekao je za RSE da je u ovu zemlju stigao prije mjesec dana i nada se da će dobiti politički azil, ne želeći ulaziti u detalje. "Spavati ovdje- ima dosta prostora za nas. Zapravo smo blizu naše sobe. Zato smo i došli ovdje", rekao je, a njegove riječi prekinuo je prodorni zvuk još jednog upozorenja na raketu koje se pojavilo na aplikacijama naših telefona. Obično bi ovo bio znak da prekinemo šta radimo i odemo u sklonište. Ali već smo u jednom, pa se razgovor nastavlja. Najveća prednost spavanja ovdje, kaže Narayana Reddy, jeste neometan san. "Spavamo mirno. Isključimo telefone preko noći", rekao je. Po izraelskom zakonu, sve moderne stambene zgrade moraju imati posebno izgrađeno sklonište. Ali u Tel Avivu ima mnogo starih zgrada. Javna skloništa postoje, ali su mnogo manja i skromno uređena, često bez pristupa internetu ili signala za mobilne telefone. Nasuprot tome, mreža podzemne željeznice, poznata kao Tel Aviv Light Rail, datira iz 2023. godine i u savršenom je stanju. Svi vozovi su zaustavljeni otkako je Izrael 28. februara pokrenuo masovne zračne napade na Iran, kako bi ljudi mogli spavati na stanicama. Mreža je za ovu svrhu korištena i tokom 12-dnevnog rata koji su Izrael i Sjedinjene Države vodili protiv Irana u junu 2025. Ali ipak, to nije dom. Jedan nivo iznad perona grupa Moldavaca kampuje u holu za prodaju karata. Žena koja se predstavila samo kao Olessya bila je sa svojim partnerom i svojim kućnim papagajem, koji je skakutao između njene glave i ramena 'To je uznemirujuće i zastrašujuće za sve'"Ne spavamo baš dobro ovdje. Nije kao kod kuće. Hladno je, beton [na podu], razbolijevamo se. Ne jedemo u dobrim uslovima. Zabrinuti smo zbog onoga što se dešava napolju. To je uznemirujuće i zastrašujuće za sve", rekla je ona. "Ovdje spavamo od 28. februara jer naša kuća nema sklonište, pa moramo dolaziti ovamo", dodala je. U blizini se jedan muškarac predstavio samo kao Yousuf. Devetnaestogodišnji izbjeglica iz Obale Slonovače rekao je da je veći dio života proveo u Izraelu i da čeka državljanstvo. "Nikad ne spavam ovdje. Neki moji prijatelji spavaju", rekao je. "Ljudi spavaju ovdje zbog rata. Ne znam kada će se završiti, ali nadam se da će uskoro." To je osjećaj s kojim se mnogi slažu. "Bojim se za svoje najmilije", rekao je Apirion, nastavnik u školi za djecu s posebnim potrebama, dok smo se rastajali. "Isti je strah za sve nas, za svaku osobu. Želimo zaštititi svoju porodicu, svoj dom, svoje prijatelje, ljude koje volimo." U Izraelu, koji ima vrhunsku protivzračnu odbranu, do 9. marta zabilježeno je 14 civilnih žrtava. Devet ih je poginulo u jednom napadu iranske balističke rakete na Beit Šemeš, oko 30 kilometara zapadno od Jerusalema, nakon direktnog pogotka u stambeni blok. Dronovi i rakete ispaljuju se i iz Libana od strane Hezbolaha, militantne grupe koju podržava Iran, a koju i Izrael i Sjedinjene Države smatraju terorističkom organizacijom. Priredila: Elvisa Tatlić

Izbor Modžtabe Hamneija za novog lidera od strane Iranske skupštine stručnjaka 8. marta, nakon ubistva ajatolaha Alija Hamneija u američko-izraelskom napadu, označava prvi put da sin vrhovnog vođe nasleđuje svog oca u Islamskoj republici. Modžtaba Hamnei se retko pojavljivao u javnosti i nikada se nije obraćao javnosti van učionica, ali se na njega gleda kao na tajanstvenu silu iza kulisa sa uticajem na one koji su najbliži kancelariji vrhovnog vođe i iranskim bezbednosnim institucijama. Ali ko je Modžtaba Hamnei i kako je njegovo ime postalo jedna od najkontroverznijih opcija za očevo nasleđe? 'Gospodar' ModžtabaPedesetšestogodišnji drugi sin pokojnog vrhovnog vođe dugo je opisivan kao "čuvar kapije". Uprkos tome što nikada nije obavljao formalnu vladinu funkciju, mlađi Hamnei je proveo dve decenije u centru očeve kancelarije, Bejta, koordinirajući između kleričkog establišmenta i Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC). Ali Hamnei je jednom upozorio domaće kritičare da njegovog sina zovu samo "Aga" ili "Gospodar". Godine 2005, Mehdi Karubi, poraženi predsednički kandidat, optužio je Alija Hamneija da podržava njegovog sina Modžtabu tokom predizborne kampanje za Mohameda Bakera Kalibafa. Karubi je kasnije otkrio da je, kada je jedan od starešina rekao Aliju Hamneiju: "Sin Vašeg Visočanstva podržava tog i tog na izborima", Hamnei odgovorio: "On je gospodar, ne samo dete gospodara". Ovo je bila rečenica koja je prvi put uvela ime Modžtabe Hamneija u iransku politiku – ne samo kao jednog od sinova vrhovnog vođe, već i kao političke figure sa sopstvenim pravima. Sada, nakon što ga je Skupština stručnjaka izabrala za vrhovnog vođu Islamske republike, on je zvanično postao centar nestabilne strukture moći Islamske republike. Veruje se da Modžtabu Hamneija podržava IRGC, a njegov izbor predstavlja kontinuitet. Pristalice tvrde da ga njegova duboka bliskost sa bezbednosnim aparatom čini najsposobnijim za održavanje reda tokom aktivnog sukoba. Kritičari upozoravaju na 'naslednu vladavinu'Međutim, njegovo unapređenje nosi rizik od domaćeg besa, posebno među ključnim pristalicama Islamske republike Kritičari tvrde da kretanje ka "naslednoj vladavini" je izdaja samih antimonarhističkih korena Islamske revolucije iz 1979. godine. "Optika da sin nasledi svog oca možda podseća na optiku monarhije", rekao je za RSE 2024. godine Farzan Sabet, viši naučni saradnik na postdiplomskim studijama u Ženevi. Član Skupštine stručnjaka 2024. godine insistirao je da se stariji Hamnei protivio ideji da njegov sin preuzme vlast u razgovorima sa predstavnicima skupštine. Štaviše, relativno nizak sveštenički čin Hamneija mlađeg, Hodžatoleslam, ostaje tačka spora. Novinska agencija povezana sa verskim seminarima od 2022. godine naziva ga ajatolahom, počasnom titulom rezervisanom za visokorangirane sveštenike. Godine 2022, bivši premijer Mir Hosein Musavi, koji je u kućnom pritvoru od 2011. godine, upozorio je da Ali Hamnei priprema svog sina da preuzme vlast, efikasno oživljavajući naslednu sukcesiju koju je revolucija iz 1979. trebalo da okonča. "Da li su se dinastije od 2.500 godina vratile tako da sin nasleđuje svog oca na vlasti?", napisao je. Kao odgovor na ove kritike, Skupština stručnjaka je naglasila da se imenovanje vrhovnog vođe zasniva na zaslugama. Nedavne istrage, uključujući izveštaj Blumberga objavljen krajem januara, detaljno su opisale prostran i tajni portfolio nekretnina povezan sa mlađim Hamneijem, koji je pod sankcijama SAD od 2019. godine. Izveštaji sugerišu da je uspešno održavao i proširivao globalnu mrežu luksuzne imovine putem posrednika i fiktivnih kompanija. Supruga Modžtabe Hamneija, Zahra Hadad Adel, takođe je ubijena u istom američkom i izraelskom napadu kao i njen tast, vrhovni vođa.

Jair Lapid (Yair Lapid), lider opozicije u Izraelu, kaže da su vazdušni napadi na iranska naftna polja, koji su zasuli Teheran crnom kišom, bili neophodni da bi se presekla "žila kucavica režima" u Iranu. Govoreći za RSE na lokaciji u centru grada koju su 8. marta pogodili delovi iranskog projektila presretnutog u letu, Lapid je takođe naglasio da Izrael zadržava pravo da izvrši napad na svakog novog vrhovnog vođu koji dođe na vlast nakon smrti ajatolaha Alija Hameneija prošlog vikenda. "Zavisi ko je lider", rekao je. "Ovo je naš način da se zaštitimo od smrti i razaranja. Jer, znate, to je ono što je ovaj režim". Lapid, koji je bio premijer Izraela nekoliko meseci 2022. godine pre nego što se Benjamin Netanjahu vratio na funkciju, snažno je podržao odluku izraelske vlade da pokrene vazdušne napade na Iran 28. februara, uključujući i one u kojima je ubijen Hamnei. Telo zaduženo za izbor novog vrhovnog vođe Irana saopštilo je 8. marta da je donelo odluku o novom vođi, ali nije odmah otkrilo ime izabranog. Predsednik SAD Donald Tramp je ranije 8. marta rekao da bilo koji novi vrhovni vođa "neće dugo opstati" bez odobrenja Bele kuće. Lapidova podrška dolazi uprkos gorkim bitkama koje je vodio protiv Netanjahua po pitanju domaće politike i Pojasa Gaze. "Ne sećam se vremena kada smo bili tako ujedinjeni i tako odlučni", rekao je hvaleći "duh izraelskog naroda". RSE je kontaktirao Netanjahuovu stranku Likud za komentar. Poslednjih dana, poslanici i ministri Likuda retko su davali intervjue za medije. Netanjahuovo televizijsko obraćanjeU televizijskom obraćanju 7. marta, Netanjahu je rekao da Izrael ima "organizovani plan sa mnogo iznenađenja". Netanjahu je Izraelcima rekao da će kampanja "destabilizovati režim" i da se "trenutak istine približava". U svojoj ulozi zvaničnog lidera opozicije, Lapid dobija bezbednosne brifinge direktno od Netanjahua. Na pitanje da li Netanjahuove izjave znače da je promena režima neizbežna u Iranu, Lapid je rekao: "Teško mi je da poverujem da postoji realna mogućnost za promenu režima vazdušnim napadima". "Mislim da 'čizme na terenu' nisu neizbežne, a možda to nije ni najbolja ideja. Ono što sada radimo jeste stvaranje uslova ili omogućavanje narodu Irana da promeni svoju sudbinu", dodao je šezdesetdvogodišnji lider opozicije. Deo ovoga, rekao je, bili su udari na iransku naftnu industriju. Izrael je izvršio ono što je izgleda bio njegov prvi napad na naftna postrojenja 7. marta. Sledećeg jutra, tamni, zagađeni oblaci su prekrili nebo i crna kiša je pala na Teheran. "Odatle dolazi novac. Proveli su poslednjih.. 40 godina gradeći nuklearne objekte umesto da grade ekonomiju za sebe. Dakle, ono što imaju su ta naftna postrojenja. Dakle, njihovo uklanjanje će pomoći u presecanju 'žile kucavice' režima", rekao je Lapid. 'Potresne' smrti civila u IranuTrenutni vazdušni napadi SAD i Izraela na Iran obezglavili su klerikalno rukovodstvo zemlje i značajno oslabili njenu vojsku. Takođe su prouzrokovali civilne žrtve. Američka novinska agencija za ljudska prava (HRANA) saopštila je da je ubijeno više od 1.200 civila, uključujući skoro 200 dece. U Izraelu, koji ima najsavremeniju protivvazdušnu odbranu, bilo je 12 žrtava među civilima. Upitan o broju žrtava među civilima, Lapid je pokazao na oštećenu zgradu iza sebe. "Pogledajte oko sebe. Gde smo? Ovo nije vojni lokalitet, zar ne? Dakle, Iranci namerno pokušavaju da ubiju civile", rekao je. "Ponekad se ubijaju prolaznici i nevini, posebno kada su u pitanju deca. To je potresno. Deca ne bi trebalo da ginu u ratovima odraslih. Pa ipak, to je greška. Ovde to rade namerno".

Futuristička laserska oružja već koriste pojedine vojske, a demonstriraju ih i ukrajinski startapi. Insajderi iz industrije kažu da ova tehnologija može da parira pretnji koju predstavljaju jeftini dronovi kamikaze, ali da postoje i značajna ograničenja.

Američko-izraelska vojna kampanja protiv Irana usmerila je svetsku pažnju na Bliski istok. Takođe je podstakla debatu u Vašingtonu o tome da li bi sukob mogao da skrene resurse i političku pažnju sa Ukrajine više od četiri godine nakon početka ruske invazije u punom obimu na tu zemlju. Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski izrazio je tu zabrinutost ranije ove nedelje rekavši italijanskim novinama "Korijere dela Sera" da se nada da će "iranska kriza ostati ograničena operacija", iako postoji "rizik" da se to neće dogoditi. Ali, američki zvaničnici i zakonodavci rekli su za RSE da veruju da će iranska kampanja ostati ograničenog obima i obećali su da će potrebe Kijeva takođe držati u prvom planu. Poslanik Džejk Elzi (Jake Ellzey) iz Teksasa, član Komiteta za budžet Predstavničkog doma i komesar Helsinške komisije, rekao je da Sjedinjene Države mogu istovremeno da se bave i Iranom i Ukrajinom. U intervjuu za RSE rekao je da svet često mora da žonglira sa više bezbednosnih izazova odjednom. "Da, Iran je trenutno privukao pažnju.. Međutim, iza njega je Ukrajina", dodao je. Elzi je naglasio da međunarodna zajednica ostaje ujedinjena u podršci Ukrajini i da se logističkim pritiscima sa više frontova pažljivo upravlja. "Naš posao je bio da eliminišemo ofanzivne kapacitete Irana, a Izraelci se bave drugim elementima. Mislim da će se ovo prilično brzo završiti", rekao je. Republikanci vide stratešku vezu sa UkrajinomDrugi republikanski zakonodavci su naglasili da bi napadi na Iran mogli imati posledice na bojnom polju u Ukrajini. Senator Džon Kertis (John Curtis) iz Jute je primetio da bi američki napadi usmereni na iranske vojne objekte mogli da poremete proizvodnju dronova na koje se Rusija u velikoj meri oslanjala u svojim vazdušnim napadima na ukrajinske gradove i energetsku infrastrukturu. "Operacije usmerene na lokacije u Iranu aktivno uništavaju dronove iranske proizvodnje koje Rusija koristi za ubijanje Ukrajinaca", rekao je Kertis. Od početka invazije Rusije 2022. godine, ona je rasporedila dronove iranskog dizajna, poput Šaheda-136, protiv ukrajinskih gradova i energetske infrastrukture. Poslanik Džo Vilson (Joe Wilson) iz Južne Karoline ponovio je taj stav tokom saslušanja Helsinške komisije početkom ove nedelje tvrdeći da bi degradacija vojnih kapaciteta Teherana mogla da smanji pritisak na odbranu Ukrajine jer će to uticati na vojnu podršku Irana Moskvi. Uz to, Trampova administracija je poslala pomešane signale o tome koliko će dugo i koliko ograničena biti kampanja u Iranu. Tramp je rekao da bi mogla trajati oko 100 dana, ali takođe nije isključio mogućnost slanja američkih trupa na iransko tlo. Ta neizvesnost je podstakla neke zakonodavce da upozore da bi dugotrajne operacije mogle da iscrpe američke vojne resurse do tačke koja utiče na ukupne operacije. Kongresmen August Pfluger, republikanac iz Teksasa, upozorio je da bi kontinuirane borbe mogle da iscrpe zalihe municije, što zahteva pažljivo planiranje kako bi se osigurala spremnost za druge globalne nepredviđene situacije. "Ovo angažovanje u Iranu će iscrpeti deo naših zaliha municije.. i moraćemo to da nadoknadimo kako bismo nastavili da odvraćamo naše neprijatelje širom sveta", rekao je Pfluger publici u Fondaciji Heritidž 4. marta. Demokrate izražavaju zabrinutost zbog strateških kompromisaDemokrate su izrazile sličan skepticizam upozoravajući da bi iranska kampanja mogla da iskomplikuje napore SAD da se suoče sa istovremenim globalnim pretnjama. Senator Kris Kuns (Chris Coons) izjavio je ove nedelje da, iako je dobro dokumentovano da Teheran podržava terorizam, administracija nije dovoljno pokazala da je Iran predstavljao neposrednu pretnju Sjedinjenim Državama. Dodao je da pokretanje vojne akcije u trenutku kada se Vašington već suočava sa "značajnim pretnjama od agresivne Kine i Rusije" nosi rizik rastezanja američkog strateškog fokusa i vojnih kapaciteta. Druge demokrate su takođe postavile pitanje da li su resursi korišćeni u kampanji u Iranu mogli biti usmereni ka Ukrajini. Senator Ričard Blumental (Richard Blumenthal) iz Konektikata rekao je novinarima 5. marta da bi deo oružja korišćenog u operaciji "Epski bes", kodnom nazivu za američku operaciju, možda bolje bio raspoređen za podršku Kijevu. Dodao je da su američki zvaničnici više puta navodili ograničene zalihe kao razlog zašto Ukrajini nisu isporučene dodatne presretače "Patriot" i drugu municiju. Američka vojska i sam Tramp su odbacili takve tvrdnje rekavši da postoji dovoljno oružja za operacije u Iranu. Pentagon naglašava ciljane targeteŠef politike Pentagona Elbridž Kolbi (Elbridge Colby) je govoreći na Savetu za spoljne odnose 4. marta opisao operaciju u Iranu kao ciljani pokušaj da se umanji sposobnost Teherana da projektuje vojnu moć. Takođe je priznao da postoji širi izazov sa kojim se suočavaju američki planeri: priprema za scenarije u kojima više protivnika deluje istovremeno. "Osnovni vojni problem je mogućnost da mogući neprijatelji deluju istovremeno ili približno istovremenim vremenskim okvirima", rekao je on. Kolbi je istakao potrebu da evropski saveznici povećaju izdatke za odbranu i kapacitete kako bi podržali dugoročnu bezbednost Ukrajine, bilo kroz pregovore ili kontinuirane borbe. "Implikacije su iste", zaključio je. "Potrebno je da dođe do evropskog gomilanja vojnih snaga". Saveznici kažu da sukobi odražavaju širu borbuZa neke američke saveznike, krize u Iranu i Ukrajini nisu konkurentski prioriteti, već deo šire konfrontacije između demokratskih zemalja i autoritarnih režima. Vidmantas Verbickas, zamenik ministra spoljnih poslova Litvanije, koji je ove nedelje bio u Vašingtonu kako bi istakao regionalne izazove i transatlantske odnose, rekao je da bi razvoj događaja trebalo posmatrati u tom širem kontekstu. U razgovoru za RSE u Vašingtonu on je rekao da previranja oko Irana ne treba posmatrati kao skretanje pažnje sa ruskog rata protiv Ukrajine. "Ono što se dešava u Ukrajini je ruski agresivni rat", rekao je Verbickas. "Ono što vidimo u Iranu je takođe humanitarna katastrofa. To su režimi koji ne traže mirna rešenja. Oni nastoje da prisile, ugnjetavaju i zanemaruju međunarodno pravo". Iz te perspektive, rekao je, demokratski svet se suočava sa povezanim izazovima, umesto da pomera fokus sa jedne krize na drugu. "Ovo nije pomeranje fokusa", rekao je Verbickas. "Ovo je demokratski svet koji ima posla sa diktaturama". Na pitanje o potencijalnim implikacijama eskalacije na Bliskom istoku za Ukrajinu, Verbickas je rekao da je prerano za izvođenje čvrstih zaključaka. "Postoji mnogo spekulacija – o isporukama oružja, o cenama nafte", rekao je. "Izvesna nestabilnost na energetskim tržištima mogla bi privremeno pomoći Rusiji, ali bi mogli biti pogođeni i lanci snabdevanja".

Bidžan Bahordari ima dve zastave u izlogu svog restorana brze hrane: plavo-belu izraelsku s Davidovom zvezdom i zastavu predrevolucionarnog Irana, zeleno-belo-crvenu trobojku sa zlatnim lavom i suncem u sredini. Pošto je sipao punjene paprike, pirinač i bogati crveni sos u posudu za poneti mušteriji, zastao je da priča o tome kako je to kada njegova nova domovina u ratu sa zemljom rođenja. "Želim i nadam se da će sada okončati režim. I čekam da se vratim tamo. Sedamnaest godina sam živeo tamo. I sećam se svega", rekao je za RSE. "Ujutru proveravam telefon, radio, televizor – nebitno šta." Bahordari je otišao iz Irana kao tinejdžer da bi putovao 1978. godine. Dok je bio na putu, iranski šah je svrgnut i uspostavljena je Islamska Republika. Bahordari se nikada nije vratio. Sada je oženjen u Izraelu, ima decu i već 10 godina vodi kafić "Nova hrana života" na pijaci Levinski, oblasti ispunjenoj persijskim radnjama. Procenjuje se da u Izraelu živi 250.000 iranskih Jevreja, definisanih kao Jevreji rođeni u Iranu plus druga i treća generacija. Bahordari je donekle neobičan slučaj, pošto se doselio pre Islamske revolucije. Većina drugih je došla kasnije. Jedan takav Iranac je vlasnik prodavnice koja prodaje orašaste plodove i sušeno voće, nekoliko koraka od Bahordarijeve radnje. Predstavljajući se jednostavno kao Meir, rekao je da je došao u Izrael 1979. godine. Trenutni rat, rekao je, doneo mu je pomešana osećanja – ali i nadu. "Veoma je čudno. Sve je čudno. Napadamo jedni druge. Ali to je za dobru stvar. Iranski narod pati. Njegova vlada je zla, veoma loša za ceo svet – ne samo za Iran", rekao je Meir, prelazeći s engleskog na hebrejski kako bi jasno izneo svoju poentu. Ipak, dok je pun nade u budućnost, on takođe priznaje opasnosti trenutne situacije – ne samo što u Iranu ima civilnih žrtava, već i da bi promena režima mogla imati nepredvidive i potencijalno nasilne posledice. "Bio bih veoma razočaran i tužan ako se tako desi. Ne samo ja, mnogo ljudi širom sveta. Snažno smo povezani putem društvenih mreža. Svi se molimo. Svi aplaudiramo", rekao je on. Navodeći spisak zemalja u kojima je iranska dijaspora raštrkana, Meir je rekao da su se ranije "plašili da progovore". "Ali sada se osećaju samouvereno. Očekujemo da će režim pasti", dodao je on. Iran i dalje ima jevrejsko stanovništvo. Procene broja variraju od nekoliko hiljada ljudi do negde u rasponu od 10.000 do 20.000. Ta populacija je bila mnogo veća pre 1979. godine. Mnogi Jevreji su pobegli posle revolucije, jer su nove vlasti zauzele oštar antiizraelski stav, uključujući nepriznavanje prava Izraela na postojanje. Pogubljenje Habiba Elganijana 1979. godine, istaknute ličnosti u teheranskoj jevrejskoj zajednici, doprinelo je daljem podsticanju egzodusa u Izrael i druge zemlje, posebno u SAD. Deo tog egzodusa bila je Nikola, koja je imala devet godina kada je njena porodica napustila Iran 1979. Sada holistička terapeutkinja u Jerusalimu, seća se da joj je jedne večeri u 10 sati rečeno da će krenuti sledećeg jutra. Rekla je da joj je dozvoljeno da ponese tri stvari. Nikola je odlučila da ne kaže svoje prezime zbog zabrinutosti za bezbednost svoje majke, koja ima 77 godina i koja je još uvek u Iranu. "Jedno oko plače, a drugo je srećno", rekla je ona povodom sadašnje situacije. "Molim se da posle 47 godina režim padne... Plačem jer znam cenu koju ljudi u Iranu plaćaju", dodala je ona. Nazad u Bahordarijevom kafiću u Tel Avivu, on je pokazao na zid s fotografijama poznatih gostiju, uključujući izraelske glumce i pevače. Na zidu se nalaze i portreti pokojnog šaha i njegove supruge. Sa suzama u očima, Bahordari je otkrio svoj san. "Napraviću još jedan restoran – veoma velik – u Iranu. I staviću zastave Izraela, Sjedinjenih Država i Irana, i (sliku) šaha, zajedno. Biće veoma, veoma posebno", rekao je on.

Novinar RSE Ray Furlong posjetio je perzijsku pijacu začina u Tel Avivu gdje iranski Jevreji, koji su vlasnici radnji i prodavaci, kažu da se nalaze u "čudnoj" situaciji, ali se nadaju da će rat donijeti političke promjene u zemlji njihovog rođenja.

Sjedinjene Američke Države, prema izveštajima, razmatraju naoružavanje iranskih kurdskih opozicionih grupa koje se nalaze u susednom Iraku s ciljem podsticanja ustanka unutar Islamske Republike. Mogućnost da SAD obezbede oružje grupama u egzilu i podrže potencijalne prekogranične kopnene napade na zapadu Iranu spominje se u jeku zajedničke američko-izraelske vazdušne kampanje protiv Teherana. Predsednik SAD Donald Tramp (Trump) je 5. marta ohrabrio nekoliko grupa iranskih Kurda u egzilu da napadnu Iran. "Mislim da je divno što žele to da urade, ja bih bio potpuno za to", rekao je on. Teheran je odgovorio intenziviranjem napada na kampove i baze kojima upravljaju iranske kurdske grupe u poluautonomnom kurdskom regionu Iraka. Pratite blog uživo RSE o ratu na Bliskom istoku RSE je razgovarao s stručnjakom za kurdska pitanja koji živi Iraku, Vladimirom van Vilgenburgom (Wladimir von Wilgenburg), koji je rekao da su iranske kurdske grupe veoma oprezne u pogledu uplitanja u američko-izraelski rat protiv Irana. RSE: Šta mislite šta razmatraju ove kurdske grupe pre nego što pokrenu ofanzivu na Iran? Vladimir van Vilgenburg: Ove kurdske grupe neće pokrenuti ofanzivu ako nemaju nikakve garancije za nekakav oblik političkog priznanja. Videli smo s Kurdima u Siriji da SAD nisu dale nikakva obećanja. Nakon što više nije bilo potrebe da se bore protiv ISIS-a (ekstremističke grupe Islamska država), bili su napušteni, a administracija SAD je sarađivala s novim vlastima u Damasku. Kurdi u Iranu ne žele ponavljanje tog scenarija gde se u osnovi bore protiv IRGC-a (Korpusa islamske revolucionarne garde) i, kada se rat završi, američka administracija kaže da je to bio samo transakcioni odnos i "ćao". RSE: Da li mislite da će doći do upada? Van Vilgenburg: Nije bilo upada. Suština je da se kurdske grupe pripremaju za takvu ofanzivu i da su vodile neke razgovore s američkim zvaničnicima. Ne znam na kom nivou, da li vladinom ili vojnom, ali su tek u fazi ispitivanja odnosa. Ne mislim da je dosad doneta nekakva odluke o ulasku (u Iran). Takođe smo videli izjave zvaničnika iračkih Kurda koji kažu da ne žele da budu deo ovog regionalnog rata i pozivaju na smirenost. Danas je objavljena izjava visokog zvaničnika odbrane u Iranu u kojoj je pretio iračkom Kurdistanu, rekavši da će, ako bilo koja od tih grupa pređe granicu, odmazda biti veoma snažna. RSE: Ako eventualno pokrenu ofanzivu, koji je krajnji cilj? Da li je to promena režima ili pritisak za nezavisni Kurdistan? Van Vilgenburg: Kurdi u Iranu su istorijski uvek imali fokus na autonomiji. Nisu fokusirani na nezavisnu kurdsku državu. Ono što žele je federalni Iran s demokratijom, sekularizmom i autonomijom za iranske Kurde. Nije cilj odvajanje. Njihova ideja je da idu samo u kurdska područja – ne kao u Siriji, gde su kurdske snage otišle u nekurdska područja poput Deir ez-Zora i Rake. Ideja je da se napravi neka vrsta sigurnog utočišta za iransku opoziciju. Trenutno postoje pozivi na prebege (iz države) i protesti (protiv vlasti), ali nema sigurnog utočišta gde bi opozicija mogla da ode. Bilo bi slično načinu na koji je iračka kurdska opozicija bila smeštena u (iranskoj) provinciji Kurdistan 1990-ih. RSE: Što se tiče iračke Regionalne vlade Kurdistana (KRG), ako iranski Kurdi odluče da pokrenu invaziju, da li bi KRG imala moć ili želju da ih zaustavi? Van Vilgenburg: Većina baza ovih iranskih kurdskih partija su u (regionalnoj prestonici) Erbilu i provinciji Sulejmanija, tako da su prilično zavisne od tolerancije KRG-a. Jedan od razloga zašto se tolerišu je razumevanje da neće izvoditi oružane akcije. Takođe je postojao sporazum između Bagdada i Teherana iz 2023. o razoružavanju tih stranaka, zbog čega su neki kampovi trenutno prazni. Međutim, imate grupe koje nisu zavisne od KRG-a pošto kontrolišu svoja područja u planinama. Druge stranke su veoma blizu urbanih područja u regionu Kurdistana i imaju više ograničenja. RSE: Da li su te grupe zaista razoružane u okviru tog sporazuma iz 2023? Van Vilgenburg: Bilo je mnogo suprotstavljenih medijskih izveštaja o tome u kurdskim medijima, ali nije bilo zvanične potvrde. RSE: S obzirom na istoriju, koliko su ove grupe oprezne u pogledu saradnje sa SAD kao partnerom? Van Vilgenburg: One brinu da bi to mogao biti transakcioni odnos, tako da više žele garancije. Imaju svoje probleme s Islamskom Republikom, ali neće rizikovati borbu ako bi izgubili sve. Istorija to pokazuje: Mahabadska republika (kratkotrajna i nepriznata kurdska država) se raspala nakon što je prestala sovjetska podrška, a nakon revolucije 1979. godine, (osnivač Islamske Republike Ruholah) Homeini je pokrenuo vojnu operaciju protiv Kurda pošto su preuzeli kontrolu nad svojim oblastima. Oni strahuju da bi nova centralistička vlada u Teheranu mogla da učini isto. Žele garancije da će to biti federalna država, slično odnosu između regiona Kurdistana i centralne vlade u Bagdadu. RSE: Da li Kurdi trenutno imaju oružje da naprave značajne probleme Islamskoj Republici? Van Vilgenburg: Njihov broj nije toliko veliki, ali situacija se može brzo promeniti. U Siriji, kurdske grupe su u početku bile male i prerasle u SDF (Sirijske odbrambene snage), s više od 100.000 ljudi. Ako uđu i dobiju američku vazdušnu podršku i oružje, bilo bi veoma lako srušiti (iransku) odbranu u područjima s kurdskom većinom. Većina vojnika IRGC-a i Basidža (paravojnih jedinica) nisu iz tog područja. Ako Iran ne kontroliše vazdušni prostor, biće im veoma teško da drže ta područja, čak i sa svojim naprednim dronovima i balističkim raketama. Kurdski zvaničnici kažu da bi mogli da zauzmu ta područja u veoma kratkom roku ako SAD donesu odluku da ih podrže. RSE: Da li ima istine u izveštajima da SAD ili Izrael već naoružavaju ove grupe? Van Vilgenburg: Postoji mnogo spekulacija zasnovanih na anonimnim izvorima. Na terenu se ne vidi nikakvo novo oružje. Borci još imaju svoje stare Kalašnjikove. Još nema fizičkih ili javnih pokazatelja. Ali logično, ako bude odluke da im se pruži podrška, biće naoružani. SAD su to uradile s iračkom opozicijom, Kurdima u Siriji i preko programa CIA za druge pobunjenike. Takvi programi bi se mogli ponoviti, ali još nema naznaka da je to oružje u rukama iranskih Kurda.

Iranska Skupština stručnjaka sastaće se kako bi izabrala novog vrhovnog vođu, rekao je jedan od njenih članova 7. marta, dok je Bijela kuća saopštila da traži "prihvatljivog" kandidata za vođenje zemlje. S obzirom na to da je vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei ubijen prvog dana zajedničke američko-izraelske vojne kampanje protiv Irana 28. februara, ovo je prvi put u 36 godina da se Teheran nalazi u situaciji da mora birati novog vrhovnog vođu. Prema Farsu, poluzvaničnoj novinskoj agenciji bliskoj iranskom Korpusu islamske revolucionarne garde, Hosein Mozafari, član 88-člane Skupštine stručnjaka, rekao je da ima "snažnu nadu" da će odluka biti donesena u naredna 24 sata, prenosi RFE/RL. Istovremeno, Sjedinjene Američke Države su izrazile interes za učešće u izboru, a predsjednik Donald Tramp (Trump) je rekao da bi sljedeći lider trebao biti "ODLIČAN I PRIHVATLJIV". "Znam da postoji niz ljudi koje naše obavještajne agencije i vlada Sjedinjenih Američkih Država razmatraju, ali neću ići dalje od toga", rekla je portparolka Bijele kuće Karolin Livit (Karoline Leavitt) novinarima u Vašingtonu 6. marta. Njeni komentari uslijedili su nakon što je Tramp isključio Hameneijevog sina, Modžtabu (Mojtaba) Hameneija - tvrdolinijaša koji se smatra favoritom za nasljednika svog oca - kao nasljednika i sugerisao da bi jedini prihvatljiv ishod američke vojne kampanje u Iranu bila njena "BEZUSLOVNA PREDAJA". "Ono što predsjednik misli jeste da kada on, kao vrhovni komandant Oružanih snaga SAD-a, utvrdi da Iran više ne predstavlja prijetnju Sjedinjenim Američkim Državama i da su ciljevi Operacije Epski bijes u potpunosti ostvareni, Iran će u suštini biti u stanju bezuslovne predaje, bez obzira da li to sami kažu ili ne", rekla je Livit. "Iskreno, nemaju mnogo ljudi koji bi to rekli za njih", dodala je, rekavši da su Sjedinjene Države i Izrael ubili najmanje 50 vođa iranskog režima od početka zajedničke vojne kampanje prije sedmicu dana. Dana 7. marta, iranski predsjednik Masud Pezeškijan (Pezeshkian) odbacio je Trampov zahtjev rekavši da "Amerikanci mogu odnijeti svoj zahtjev za predaju iranskog naroda u grob". Ubrzo nakon toga, Tramp je objavio da Sjedinjene Države razmatraju proširenje spektra ciljeva unutar Irana, uključujući područja i pojedince. "Pod ozbiljnim razmatranjem za potpuno uništenje i sigurnu smrt, zbog lošeg ponašanja Irana, nalaze se područja i grupe ljudi koji nisu bili razmatrani za ciljanje do ovog trenutka", napisao je na društvenim mrežama. U informaciji objavljenoj 6. marta, američka vojska je saopštila da je tokom prve sedmice rata pogodila preko 3.000 iranskih ciljeva, uključujući teheranske centre za komandovanje i kontrolu, sisteme protivvazdušne odbrane, raketne lokacije, brodove i podmornice. Sada Vašington očekuje da će njegovi ostvarivi ciljevi u Iranu biti završeni za četiri do šest sedmica, rekla je Livit, dodajući da su Sjedinjene Države na dobrom putu ka kontroli iranskog vazdušnog prostora.

Izrael je impresivno započeo vojne operacije protiv Irana, ali možda nije mnogo bliži svojim ciljevima nego prije sedmicu dana, izjavila je bivša članica Kneseta, izraelskog parlamenta, Ksenija Svetlova za RFE/RL u intervjuu u svom domu u Tel Avivu 6. marta. Svetlova, koja je sada izvršna direktorica nevladine organizacije pod nazivom ROPES (Regionalna organizacija za mir, ekonomiju i sigurnost), rekla je da postoji malo primjera "režima koji padaju samo kao rezultat zračnih napada" i bila je skeptična prema ideji da bi iračke kurdske milicije željele da se uključe u borbu. RFE/RL: Prošla je gotovo sedmica od početka sukoba. Iz izraelske perspektive, gdje se nalazimo? Kako stvari stoje nakon sedam dana? Ksenija Svetlova: U vojnom smislu, IDF [Izraelske odbrambene snage] nas redovno obavještavaju da postoje fantastična dostignuća i da postoji manji [iranski] raketni potencijal, da je mnogo lansirnih stanica uništeno. I, zapravo, vidimo manje dejstava, manji obim dejstava ovdje u Izraelu. Apsolutno sam sigurna da postižu ciljeve koje su sebi postavili, u vojnom smislu. Da li će nas to dovesti do krajnjeg cilja [što se tiče] Izraela, krajnji cilj je pad režima. Nema tu ničega drugog. Nijedan sporazum neće biti dovoljno dobar. Nijedan alternativni iranski režim neće biti dovoljno dobar u okviru Islamske republike. Jesmo li sada bliže ovom cilju nego sedmicu prije? Nisam uopšte sigurna u to. RFE/RL: Šta vas onda navodi na razmišljanje? Šta vas čini neodlučnom u vezi s tim? Svetlova: Znam ponešto o istoriji pokušaja rušenja režima. Ovdje postoji određena zbrka oko prirode iranskog režima. Nisam sigurna da li ova zbrka proizilazi iz nedostatka stručnosti trenutno u američkoj administraciji ili iz nekog drugog razloga, ili možda iz neke oholosti da, s ovom nevjerovatnom armadom i ovom vatrenom moći, šta se još može dogoditi? Oni su [osuđeni] da padnu. Ali iranski režim, iz onoga što znamo - i opet, nisam stručnjak za Iran, ali to je višeslojni, vrlo dobro strukturirani revolucionarni režim koji se za ovaj trenutak pripremao 47 godina. I imamo vrlo [malo] primjera režima koji su pali kao rezultat samo zračnih napada. Čak ni kopnena invazija ne obećava uvijek ovakav ishod. Zato iz Bijele kuće upravo sada čujemo pomiješane signale o mogućnosti neke kopnene operacije tamo, jer oni razumiju da ne mogu postići ovaj vrlo specifičan cilj rušenja režima u ovom trenutku. Za sada, iranski režim je vjerovatno oslabljen udarima, ali oni pucaju kao ludi, uključujući sve više i više država svakim danom. I dalje kontrolišu ulice, sudeći po oskudnim informacijama koje dobijamo iz Irana. Ovdje, iz Izraela, gledajući Iran, još uvijek ne vidim nikakve znakove kolapsa režima. RFE/RL: Izraelska vlada je pokrenula ove zračne napade. Ti zračni napadi bili su prva stvar koju smo čuli o ovom ratu. Da li izraelska vlada ima strategiju za rušenje režima izvan zračnih napada? Svetlova: Ovo je kombinacija izraelske snage, stručnosti, vatrene moći i američke moći. To nije izraelska operacija per se. Dok Izraelci definitivno znaju kako izvesti prvi udar i potpuno savladati sisteme tamo i ubiti one koji su tamo ubijeni - ovo je naravno veliko dostignuće. Ali umjesto toga, mislim da se rat planira u Pentagonu, a ne u Izraelu. Da li Izrael ima vlastite planove za rušenje režima, to ne znam. RFE/RL: Čemu se onda nada Netanjahuova vlada, šta Pentagon planira? Svetlova: Mislim da se nadaju da će rat prije svega trajati dovoljno dugo, da se neće završiti za pet ili šest dana, jer će definitivno trebati mnogo više ako želite potpuno fizički uništiti osnovu režima. Ne možete uništiti institucije per se, ali možete uništiti baze Basidža [dobrovoljačke paravojne snage] i policijske stanice i sve to. Dakle, oni to rade upravo sada, svaki dan. Zatim će možda doći do početka građanskog rata u Iranu, između raznih manjinskih milicija i snaga Basidža, IRGC-a (Islamske revolucionarne garde). Naravno, iranski protesti će se nastaviti, a onda će se režim morati boriti na mnogim frontovima, a ne samo na vojnom. Na kraju će biti toliko slab da će se jednostavno srušiti možda uz neki pritisak nekih sigurnosnih agencija tu i tamo. To je realno nada. Da li je to ostvarivo ili ne, tek ćemo vidjeti. Ali barem za sada, ako je neko pomislio -- a ovo je možda malo smjelo poređenje, sa nadom [ruskog predsjednika Vladimira] Putina da preuzme Kijev za tri dana, što se očigledno nije dogodilo, a on je tamo četiri godine. Ako je neko pomislio da je samo kao rezultat vazdušnih napada, a mislim da je u Izraelu na nivou javnosti postojala ta vrsta nade -- pa, udaraju ih tako snažno, kako da se ne slome? A i Trump... bio je zapanjen, kao, vau, ne podižu bijelu zastavu... Pa, mislim da svako ko se bavi Bliskim istokom tačno razumije zašto se to ne dešava. RFE/RL: Kakve su onda implikacije svega ovoga za širu regiju, a posebno za Persijski zaliv? Svetlova: Konkretno za arapske zemlje, to je gubitak sigurnosti. One sebe predstavljaju kao sigurno središte, čudo, pustinjsko čudo. Praktično su se pozicionirale kao da nisu toliko dio Bliskog istoka: Mi smo nešto drugo, mi smo nešto drugačije. Pa ipak, Bliski istok je došao k njima, na njihov kućni prag. Ako se ovo nastavi, implikacije će biti vrlo široke za energetska tržišta, naravno, ali i za pozicioniranje ovih zemalja kao sigurnih središta. Privukle su toliko ljudskog kapitala, a i finansijskog kapitala, uz obećanje da... će biti sigurne. Više nisu sigurne. I ako iranski režim preživi - a postoje značajne šanse da će preživjeti - oni će nastaviti terorisati ove države, ne samo napadima dronovima i tako dalje, već i fizičkim terorom. Juče smo čuli da saudijski zvaničnici smanjuju svoje intervjue i javne nastupe i tako dalje iz straha da će biti meta napada. Ovo je nešto što nisu doživjeli dugo, dugo vremena. To je kao povratak u 80-te, početak 90-ih u ovom smislu. Izrael je mnogo spremniji za to, ali širi Bliski istok nije. Evropa uopšte nije spremna za to, za prekid isporuka gasa, LNG-a u Kataru i tako dalje. Bliski istok ne može tolerisati ovu međunarodnu krizu. To nije bliskoistočna kriza. RFE/RL: Ne mogu to tolerisati - ali ne mogu ništa ni učiniti povodom toga. Svetlova: Ne znam šta mogu učiniti. Gledam države Persijskog zaliva, sa svim tim novim oružjem koje su nabavile od SAD-a, Evrope i drugih zemalja. Nemaju baš vojsku, pravu vojsku. Dakle, mogu se pridružiti Donaldu Trampu (Trump) ili ne. To će možda biti značajno simbolično, ali ne u bilo kojem drugom smislu. Šta mogu učiniti? Mogu li se SAD trenutno progurati kroz Savjet bezbjednosti UN-a? Ne, odgovor je ne. Dakle, šta iko može učiniti povodom toga? Kada Donald Tramp osjeti da je [ostvario] neke od ovih ciljeva, onda će to prestati, ali ne prije toga. RFE/RL: Jedna od stvari o kojoj se dosta raspravlja posljednjih nekoliko dana je ideja da kurdske milicije iz Iraka budu efektivno kopnene snage. Kada ste bili član parlamenta, bili ste uključeni u aktivnosti informisanja, u kontaktu sa kurdskim organizacijama i kurdskim zajednicama, uključujući i one u Iraku. Kako ocjenjujete vjerovatnoću takvog scenarija? Svetlova: Moramo napraviti razliku između te dvije stvari. Možete podržati kurdsku nezavisnost, pravo na samoopredjeljenje. Ja podržavam palestinsko pravo na samoopredjeljenje. Također podržavam kurdsko pravo na samoopredjeljenje, baš kao što podržavam i pravo svog naroda, jevrejskog naroda na samoopredjeljenje. Kako se to može postići? Za sada su Kurdi više puta bili razočarani saradnjom sa Sjedinjenim Državama. Mnogi Kurdi će oklijevati da se uključe u nešto ovakvo, što bi moglo biti izuzetno rizično, s obzirom na to da se režim još ne urušava. Sasvim je druga stvar naoružavati se i učestvovati u oružanoj borbi kada imate prve znakove da je režim skoro gotov -- potreban vam je mali poticaj, ali onda će nestati. To još nije slučaj sa iranskim režimom. Ovo je prvo. Drugo, ne mislim da će samo naoružavanjem etničkih manjina... Zapad moći imati značajnu prednost u nadjačavanju iranskog režima. Mislim da će to zapravo dati Irancima više povoda da iskoriste ovo okupljanje oko zastave. A s obzirom na rastući nacionalizam među Irancima koji su Persijanci, to ih zapravo može odvratiti od borbe s ovim režimom jer će reći, pa, ovo nisu naši ciljevi.