Gašenje interneta u Iranu sada je premašilo 1.248 sati, odnosno 52 dana, što ga čini najdužim prekidom interneta na nacionalnom nivou još od gotovo šestomjesečnog nestanka mreže u Libiji tokom Arapskog proljeća 2011. godine. Međutim, samo poređenje ne pokazuje razmjere ovog slučaja: Iran ima više od 90 miliona stanovnika, što je približno 15 puta više nego što je Libija imala u to vrijeme. Zbog toga se ovo smatra vjerovatno najvećim prekidom komunikacija koji je naredila država u zabilježenoj istoriji. Organizacija NetBlocks, koja prati stanje interneta širom svijeta, opisala je situaciju kao "bez presedana po razmjerama i ozbiljnosti u jednom povezanom društvu". Gašenje interneta počelo je 28. februara, neposredno nakon američkih i izraelskih zračnih udara na Iran. Od tada, prema javno dostupnim podacima o mrežnom saobraćaju, prekogranični internet-saobraćaj ostao je ispod jedan posto prosječnog nivoa prije prekida, gotovo tokom čitavog tog perioda. Drugim riječima, za ogromnu većinu građana Irana pristup bilo kojoj web-stranici ili aplikaciji izvan zemlje bio je praktično nemoguć. Ono što ovaj prekid izdvaja u odnosu na nestanak interneta u januaru nije samo njegovo trajanje, već i arhitektura kontrole koju je Iran izgradio oko njega. Umjesto potpunog gašenja mreže, vlasti su zadržale složen sistem tzv. "bijelih lista", kojim se selektivno odobrava povezanost povlaštenim institucijama, kompanijama i pojedincima, dok je ostatak stanovništva i dalje odsječen. Posljednjih sedmica taj sistem je dodatno formalizovan kroz plaćeni program pod nazivom Internet Pro, koji vlasnicima preduzeća i akademicima omogućava da kupe pristup internetu na nivou kakav je postojao prije prekida. Kritičari su ovaj potez brzo okarakterisali kao oblik slojevitog, odnosno klasno podijeljenog interneta. Amnesty International je kritikovao iranske vlasti zbog uvođenja onoga što naziva "digitalnom tamom", navodeći da je pristup internetu "osnovno ljudsko pravo i nezamjenjiv u vrijeme sukoba". Cijena isključenostiIranska Privredna komora je 12. aprila održala zajedničku sjednicu svojih komisija, okupivši predstavnike vlade, parlamenta i privatnog sektora kako bi se suočili s, kako su učesnici opisali, rastućom ekonomskom krizom. Podaci koji su tom prilikom izneseni bili su poražavajući. Afshin Kolahi, predsjednik komisije za ekonomiju zasnovanu na znanju u okviru Komore, naveo je da se direktni dnevni gubici kreću između 30 i 40 miliona dolara, dok indirektna šteta dostiže između 70 i 80 miliona dolara dnevno. Kako bi razmjere gubitaka učinio opipljivijim, Kolahi je posegnuo za poređenjem koje je još bilo svježe u nacionalnoj svijesti: deset dana ranije, 2. aprila, američki zračni napadi djelimično su urušili most B1 u Karadžu - najviši most u Iranu, koji povezuje Teheran s njegovim zapadnim predgrađima - a u napadu je, prema navodima, poginulo osam civila. Kolahi je procijenio da je izgradnja tog mosta koštala oko 20 miliona dolara. Prema njegovim riječima, gašenje interneta svakog dana uništava vrijednost jednaku izgradnji četiri takva mosta - ili dvije elektrane, uz procijenjenu cijenu od oko tri miliona dolara po megavatu proizvodnog kapaciteta. Dodao je da je između 300.000 i 500.000 ljudi zaposlenih u malim preduzećima koja zavise od interneta u riziku da izgubi posao, pri čemu samo manji dio njih ima bilo kakav oblik osiguranja. Ti podaci se poklapaju s procjenama koje dolaze i iz samih vladinih krugova. Ministar telekomunikacija Sattar Hashemi naveo je da dnevni trošak po jezgro digitalne ekonomije iznosi oko 35 miliona dolara, uz lančane negativne efekte na širu makroekonomiju. Kolahi je gubitke predstavio terminima koji nadilaze čisto ekonomsku dimenziju. "Gašenje interneta na nacionalnom nivou stvara trajni bijes u društvu", rekao je on na sjednici, prije nego što je prisutnim zvaničnicima postavio direktno pitanje: kakva je analiza troškova i koristi uopšte bila provedena prije donošenja te odluke? Zašto selektivni pristup ne rješava ništaSjednica Komore donijela je i oštriju kritiku pristupa tzv. bijelih lista, dovodeći u pitanje ne samo gašenje interneta, već i rješenje koje vlasti zagovaraju kao alternativu. Mehdi Omidvar, portparol Iranske komore zanatlija, ocijenio je da obnavljanje pristupa internetu za preduzeća, dok potrošači ostaju offline, nema nikakvog smisla. Digitalna trgovina zavisi od toga da su oba kraja transakcije povezana - prodavac s pristupom internetu bezvrijedan je ako kupac koji pokušava da ga kontaktira nema nikakav pristup. Omidvar je internet opisao kao neodvojiv dio ekonomskog života svakog aktivnog preduzeća. Njegovo isključenje, naveo je, nije samo poremetilo trgovinu, već je zaustavilo razvojni put iranske digitalne ekonomije upravo u trenutku kada su druge zemlje u razvoju ubrzavale vlastiti napredak. Dugoročni rizici, upozorio je, nadilaze izgubljene prihode. Slojeviti pristup internetu prijeti produbljivanjem društvenih podjela, narušavanjem povjerenja u digitalni sektor i ubrzavanjem odlaska kvalifikovane radne snage iz zemlje.

Jermenski premijer Nikol Pašinijan objavio je 15. aprila da je kavkaski koridor TRIPP (Trump Route for International Peace and Prosperity – Trampova ruta za međunarodni mir i prosperitet), ušao u fazu implementacije. Predstavljen kao potencijalni preokret posle decenija sukoba između Jermenije i Azerbejdžana, projekat bi povezao Azerbejdžan s njegovom eksklavom Nahčivan preko jermenske teritorije, dok bi ruta bila pozicionirana kao deo šireg Srednjeg koridora koji povezuje Aziju s Evropom. Međutim, tajming realizacije projekta bi mogao da donese izazove. Rat SAD i Izraela protiv Irana rizikuje da potkopa mogućnosti Vašingtona da sprovede stvari na terenu. Tomas de Val (Thomas de Waal) iz Karnegi Evropa rekao je za RSE da će slanje američkog osoblja blizu iranske granice – radi studija, bezbednosti ili nadzora – biti teško sve dok traje sukob, što postavlja pitanja o tome koliko brzo projekat može da odmakne dalje od najava. RSE: S obzirom na trenutnu geopolitičku klimu, šta bi realno moglo da uspori ili ometa sprovođenje TRIPP-a u bliskoj budućnosti? Tomas de Val: Mislim da je u prvoj fazi postojala dobra energija iza TRIPP-a, jer su ga Amerikanci gurali. Zatim je usledio važan sporazum u Vašingtonu u januaru, nakon čega je usledila poseta (potpredsednika SAD) Džej Di Vensa (J.D. Vance) regionu, jačajući bilateralne odnose s obe zemlje. Dakle, sada smo na putu do faze implementacije i mislim da su glavne prepreke uglavnom uklonjene. Ambicija je da se železnica završi, ili uglavnom završi, pre kraja Trampovog drugog mandata 2028. Jasno je da postoji politička ambicija da se to uradi. Nažalost, mislim da rat u Iranu već komplikuje stvari iz dva razloga. Prvo, biće teško imati Amerikance na terenu blizu iranske granice – da rade studije ili nadgledaju radove. To je jednostavno previše opasno sve dok postoji sukob s Iranom. Drugo, žele privatni novac da doprinese TRIPP-u. Postoji početni američki doprinos od oko 400 miliona dolara, ali da bi se više uradilo, potrebna su im privatna ulaganja. Biće teže privući investitore u projekat koji je bukvalno preko reke od Irana. Tako da mislim da mnogo toga zavisi od toga kako će se sukob s Iranom odvijati, i što bude duže trajao biće više drugih ljudi sa suprotnim idejama, Rusi očigledno, videli smo početke neke vrste pomirenja između Bakua i Moskve u poslednjoj nedelji, što mislim da nije slučajnost, i očigledno je Gruzija i dalje podrazumevana tranzitna ruta. I možda nije slučajnost ni to što je (azerbejdžanski predsednik Ilham) Alijev nedavno posetio Gruziju. RSE: Iran se od samog početka protivio TRIPP-u. U praktičnom smislu, šta Teheran zapravo može da učini da omeo projekat - i da li je aktuelni rat promenio njegov uticaj ili spremnost da deluje? De Val: Videli smo posledice koje je samo nekoliko raketa u blizini aerodroma u Nahčivanu imalo na region. Potrebna vam je samo jedna ili dve rakete da biste stvorili utisak opasnosti, a to već izaziva probleme. U Iranu postoji mnogo scenarija – nastavak sukoba sa SAD ili nastavak tvrde linije režima, ili nestabilnost, čak i unutrašnji nemiri. Svi ti scenariji, mislim, zabrinuće ljude u pogledu TRIPP-a. RSE: Šta je sa Rusijom? Kakav je trenutno stav Rusije u vezi s TRIPP-om? De Val: Rusija posmatra svaki trenutak i pokušava da izvuče najbolje iz njega. Ako se TRIPP desi, Rusija će želeti da ga iskoristi i sarađuje s Amerikancima. Siguran sam da su o tome razgovarali. Ako postoje problemi, Rusija može reći: "Možete se osloniti na nas, imamo bolje odnose s Iranom. Dakle, Rusija istražuje sve opcije. RSE: Postoje izveštaji da se pažnja SAD pomera s TRIPP-a jer su zauzete Iranom. Da li mislite da slabi posvećenost SAD projektu? De Val: Ne, ne vidim to. Taj sporazum je veoma važan za Trampovu administraciju – i lično za Donalda Trampa. Nosi njegovo ime, tako da nosi prestiž. Postoji snažan američki podsticaj da se sprovede. RSE: Šta je s finansiranjem? Da li postoji rizik da TRIPP bude nedovoljno finansiran? De Val: Železnica preko juga Jermenije – od Sjunika do Nahčivana – dugačka je samo 42 kilometra. Mislim da se novac za to može naći od različitih aktera: regionalnih igrača poput Azerbejdžana i Turske, zalivskih zemalja, SAD, EU i međunarodnih banaka. Više su problematični drugi projekti van TRIPP-a. Na primer, železnica Kars-Diludžu mogla bi da košta oko 2,5 milijardi dolara, a taj iznos može da poraste zbog planinskog terena i potrebnih tunela. Dakle, tu postoje znaci pitanja, ali za samu železnicu TRIPP, prilično sam uveren da se finansiranje može pronaći. RSE: U Jermeniji bi trebalo da se održe parlamentarne izbore 7. juna, a Nikol Pašinijan će se boriti za novi mandat posle godina napetosti s Moskvom i unutrašnjih kritika zbog Nagorno-Karabaha. Da li Zapad čini dovoljno da se suprotstavi navodnom ruskom uticaju pre izbora u Jermeniji? De Val: Mislim da Zapad čini dovoljno. Veliki deo posla se dešava iza kulisa – uključujući bezbednosnu podršku Francuske i SAD, fizički štiteći Pašinijana od moguće opasnosti. Ne smatram da su ruski napori u Jermeniji veoma uspešni. Da bi bili efikasni, potrebna im je jaka opozicija s kojom će sarađivati, a to zapravo ne postoji. Tu je i zanimljivo pitanje za Azerbejdžan: da li preferira snažno jermensko rukovodstvo. Neki kažu da, drugi se brinu da bi jači Pašinijan bio nezavisniji i bliži Zapadu i stvorio nam problem. Međutim, generalno, bio bih iznenađen ako Pašinijan ne izvojuje čvrstu pobedu. Intervju je priređen zbog dužine i jasnoće.

Način na koji je Artjom Bikov završio u 273. artiljerijskoj brigadi ruske vojske već je bio dovoljno loš. U novembru 2024. godine, kaže on, sedeo je u policijskoj stanici Moskovske oblasti, slušajući policajce kako mu prete da će mu podmetnuti drogu ako ne potpiše ugovor o stupanju u vojsku. Bikov je u prošlosti bio u centru za rehabilitaciju od droge. Njegova majka, s kojom se, kako je rekao, stalno svađao oko svoje nekadašnje upotrebe droga i seksualne orijentacije, pozvala je policiju posle žestoke svađe. „Policija me je držala u šaci; moja majka je uvek mogla da me potkaže, tako da sam birao manje od dva zla", rekao je dvadesetčetvorogodišnjak za RSE. Nerado je pristao da potpiše ugovor i poslat je na poligon brigade. Kada su njegovi pretpostavljeni oficiri saznali da je biseksualac, tada su počele prave batine, rekao je on. Decenijama su sovjetske i ruske oružane snage imale muku s neformalnim institucionalizovanim sistemom maltretiranja i zlostavljanja koji se naziva "dedovščina". Taj sistem, koji je predstavljao veliki izvor zabrinutosti za rusko civilno društvo i porodice mladih vojnika, komandanti uveliko tolerišu kao sredstvo za nametanje discipline mlađim regrutima i vojnicima. Pre opšte invazije Rusije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, grupe poput Komiteta majki vojnika su godinama podizale svest o tom problemu i vršile pritisak na poslanike i komandante da ukinu tu praksu. U avgustu 2020. godine, visoki zvaničnik Ministarstva odbrane izjavio je da je "dedovščina" u oružanim snagama "potpuno iskorenjena". Prošlog septembra, predsednik Vladimir Putin je izvršio inspekciju 237. brigade, zajedno s drugim jedinicama. "Da je Putin znao za ovaj haos, brigada bi bila raspuštena i izbačena", rekao je Bikov. 'Dobar policajac, loš policajac'U seriji intervjua u martu i aprilu iz Gruzije, gde je pobegao nakon što je dezertirao iz vojske, Bikov je ispričao svoju mučnu 11-mesečnu odiseju na poligonu 273. brigade u Mulinu, u centralnom regionu Nižnjeg Novgoroda. Bikov je takođe priložio opsežnu prepisku, fotografije i audio snimke, koje su Ruski servis RSE i Sistema, ruska istraživačka jedinica RSE, koristili da potvrde mnoge detalje njegovog iskaza. Godinama njegova majka nije mogla da prihvati da je biseksualac, rekao je Bikov. Rekao je da je takođe bio zavistan od droge, za šta je krivio "svoje potisnute traume... ozbiljne psihološke probleme, uključujući kompleks inferiornosti". Majka ga je prijavila na program rehabilitacije od droge, prvo 2022, a zatim ponovo 2023. Sledećeg novembra, kada se vratio kući, on i majka su se posvađali i ona je pozvala policiju, rekavši im da je gej, da se drogira i da joj zagorčava život. Policijski službenici su ga odveli u lokalnu policijsku stanicu i ubedili ga da otključa svoj mobilni telefon, gde su, kako je rekao, pronašli lične fotografije i video zapise. Pretili su mu da će mu podmetnuti drogu ako ne potpiše ugovor za stupanje u vojsku, rekao je on, i upozorili ga da je kultura u ruskim zatvorima prema gej ili biseksualnim muškarcima neprijateljska ili otvoreno nasilna. "Počela je igra 'dobar policajac, loš policajac'. Uplašio sam se i odlučio da nemam izbora", rekao je Bikov. "Činilo mi se racionalnijim da umrem u ratu nego da idem u zatvor, gde bi me mučili i zlostavljali do smrti", rekao je on. Dobio je isplatu od dva miliona rubalja (18.000 dolara) u roku od 10 dana od potpisivanja ugovora. Taj iznos, koji je ogromna količina novca po većini standarda u Rusiji, odražava sistem koji su ruski regruteri osmislili kako bi privukli stalan priliv dobrovoljaca, izbegavajući pritom još jednu nepopularnu naredbu za mobilizaciju. Mnogi vojnici, međutim, veći deo tog novca rutinski plaćaju nadređenim oficirima kao mito. 'Izgledalo je kao pakao'Bikov se prijavio kao redov. Na poligonu brigade u Mulinu prošao je osnovnu obuku. Rekao je da se nerado borio kada su vežbali borilačke veštine, poput samba. A onda su saznali da je biseksualac. "Bio sam brutalno maltretiran. Stavili su mi pet pancira, bilo je veoma teško hodati, povraćao sam. Onesvestio sam se. Srušio sam se. Stavili su mi gas masku, terali me da trčim, puzim i tako dalje. Delovalo mi je kao pakao, ali to je bio samo početak", rekao je on. Bikov je rekao da je bio raspoređen u podjedinicu unutar brigade, jedinicu sličnu vojnoj policiji, zaduženu za održavanje reda i discipline, kao i za potragu za vojnicima koji su dezertirali ili napustili jedinicu bez dozvole. Komandant jedinice, potporučnik Eldar Dadašev, bio je poznat po sadizmu i pijanim ispadima nasilja, rekao je Bikov. "Bilo je kao u srednjem veku. Tukli su ljude štapovima. Udarali su im ruke čekićima. Bili su vezani lisicama za radijatore. Lišavali su ih vode. Bacali su ih gole u jame", rekao je Bikov. Dadaševo boravište nije poznato i on nije bio dostupan za komentar. Bikov je rekao da su mu vojnici u jedinici rekli da je komandant raspoređen u Ukrajinu. Bikovljeve tvrdnje o rutinskom premlaćivanju i nasilju delimično su potvrđene izjavom pod zakletvom koju je regionalnom vojnom tužilaštvu podneo pripadnik brigade, redov Ajdar Gafarov. U izjavi, u koju je imao uvid u RSE, Gafarov se žalio da mu je Dadašev naredio da stavi ruke na sto i više puta ga udarao čekićem za meso po prstima, a zatim ga je udarao drškom lopate u čelo, grudi i noge. Posle jednog mučnog udarca, čuo je zvuk krckanja i nije mogao da stoji na toj nozi. Kasnije je za kaznu bačen go u jamu na neodređeno vreme. Nakon što je Dadašev premešten, Gafarov je pušten, posle čega je dezertirao, i nedugo zatim podneo svoju izjavu. Silovanje i pretnja silovanjemViše potvrda institucionalizovanog sadizma u jedinici došlo je iz malog dosijea dokumentacije i izjava koje je prikupio 34-godišnji vojnik po imenu Jan Nikaškin, koji je godinama ranije služio kaznu u zatvoru. Bikov je rekao da su on i Nikaškin bili u istoj disciplinskoj jedinici; Nikaškin je rutinski odbijao naređenja da tuče druge vojnike i sam je bio pretučen. Bikov je dodao da Nikašin nije imao ništa ni protiv njegove seksualne orijentacije. Nakon što je napustio jedinicu prošlog leta, Nikaškin je prikupio svedočanstva drugih vojnika koja potvrđuju seksualno nasilje u brigadi. Bikov je rekao da su mu data ta svedočenja. U snimku telefonskog razgovora između Nikaškina i drugog vojnika koji je dostavljen RSE-u, Nikaškin je tvrdio da je komandant jedinice Dadašev prisilio drugog vojnika da obavlja oralni seks na dildu koji je korišćen kao javna pretnja za vojnike. Bikov je rekao da iako nije video da je neki vojnik sodomiziran dildom, da je to bilo opštepoznato među vojnicima. Kasnije u razgovoru, drugi vojnik, Jegor Rjazancev, takođe se mogao čuti kako prepričava drugi incident s dva Dadaševljeva podređena oficira: stariji vojnik koji je vraćen u jedinicu posle neodobrenog odsustva bio je primoran da legne na zemlju licem nadole, skinutih pantalona s rukama i nogama prikovanima za zemlju. Dva oficira su mu zatim stavila petardu u anus i zapalila je. Incident je zabeležen na video-snimku, čulo se kako Rjazancev govori tokom telefonskog razgovora, i bio je i prikazan vojnicima u jedinici. Ni Rjazancev ni Nikaškin nisu bili dostupni za komentar. Da 'idu dođavola'Negde početkom prošle jeseni, Bikov je rekao da je njegov nelagodan odnos s Dadaševim dostigao vrhunac kada je Dadašev naredio da Bikov bude silovan. Bikov je rekao da je imao sreće; drugi vojnici su odbili da ispune naređenje, iako su ga "degradirali", izopštili i podvrgli sitnim kaznama poput zabrane da se neko rukuje s njim. Bikov je podneo formalnu žalbu Dadaševljevim pretpostavljenim oficirima. On je rekao da je prebačen u jedinicu koja nije bila pod Dadaševljevom komandom. Kasnije je Bikov rekao da je saznao da je Dadašev naredio da se pretuče pukovnik – koji je daleko iznad njega po rangu. Istražitelji vojne policije su potom pokrenuli istragu i, nakon što su pronašli vojnika sa slomljenim rukama kako ga drže golog u jami za kaznu, u septembru su priveli Dadaševa i raspustili disciplinsku jedinicu. Bikov je rekao da je dezertirao iz brigade sledećeg meseca i otišao iz zemlje. Dok je bio u Gruziji, Bikov je 16. februara ponovo pričao telefonom s Nikaškinom i snimio razgovor. Nikaškin je rekao da bivši komandanti jedinica, koji su bili odgovorni za batine i maltretiranje, mogu da "idu dođavola". Ali, rekao je, Putin je izvan svake kritike. "Vrhovni komandant i svi ostali, nemojte se usuditi da ga dirate", čulo se kako govori na snimku. "Šta god da je, taj čovek je podigao Rusiju na novi nivo; toliko je promenio u zemlji da nema pitanja koja bi mu se mogla postaviti. Ne verujem da čak i imate takve misli (o Putinu)." "Izabrao si pogrešnu stranu. Zato moram da prestanem da pričam s tobom. Odluči sam na čijoj si strani", rekao je Nikaškin. "Ako si na njihovoj strani, nismo na istoj strani." "Putin je izgradio briljantan sistem: vladavinu strahom", rekao je Bikov za RSE. "Čitav njegov sistem je izgrađen na strahu. Ali Rusija će oslabiti i ljudi će tada videti da nema moći. Nikada je nije ni bilo."

Koja je vaša omiljena nijansa ulja za usne? Ruska influenserka Viktorija Bonja postavila je ove nedelje to pitanje svojim pratiocima na Instagramu, kojih ima 13 miliona, u objavi tipičnoj za njen profil. Video o ulju za usne dobio je 45.000 lajkova. Međutim, ona je izazvala mnogo veću senzaciju veoma neobičnim sadržajem 14. aprila, u kojem se lično obratila ruskom predsedniku Vladimiru Putinu. "Vladimire Vladimiroviču, oni vas se plaše. Ljudi vas se plaše; blogeri, umetnici se plaše; guverneri vas se plaše. A vi ste predsednik naše zemlje. Ne mislim da bi trebalo da vas se plašimo", rekla je Bonja u videu koji je brzo imao 20 miliona pregleda i više od milion lajkova. U zemlji u kojoj su politička debata i kritike vlasti strogo kontrolisane, skoro 20-minutni video je izazvao uzbudljivu debatu na mreži – a ubrzo je usledio još jedan. 'Šale se strogo kažnjavaju u našoj zemlji'Aiza, još jedna influenserka, rekla je svojim pratiocima, kojih ima četiri miliona, da Rusija pati od "mrtvog novinarstva, mrtvog pravosuđa (i) mrtvog humora – jer se šale strogo kažnjavaju u našoj zemlji". Poređenja radi, Bonjin video je bio blaži, fokusirajući se na pitanja kao što su poplave u Dagestanu, zagađenje na obali Crnog mora, klanje stoke i blokirane ili spore internet veze. Oba videa su izbegla direktne kritike Putina, insistirajući umesto toga da ga zvaničnici ne informišu o stvarnim problemima. Rat u Ukrajini nisu ni pomenuti. Video snimci su objavljeni u vreme kada para Putinova popularnost, na osnovu ispitivanja javnog mnjenja u Rusiji. Prošle nedelje, državni Ruski centar za istraživanje javnog mnjenja je izvestio da je Putinova popularnost pala na 67,8 odsto – najniži nivo otkako je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu 2022. To je poslednja u nizu anketa koje pokazuju pad podrške Putinu, što može biti posledica rata, uz stalne žrtve i ekonomske poteškoće. Ipak, ruski sociolog u egzilu Igor Eidman rekao je za Ruski servis RSE da su rezultati ankete verovatno povezani i s nizom ograničenja interneta, pošto ruske vlasti nastoje da dodatno uguše drugačija mišljenja. "Doneta je politička odluka da se Rusija i ruski korisnici interneta izoluju od globalnog interneta, da se sledi kurs koji su preduzeli Kina ili pak Iran", rekao je on. Portparol Kremlja Dmitrij Peskov 14. aprila je objavio da su isključenja mobilnog interneta, koja su zahvatila milione ljudi, privremena. "Jasno je da ograničenja pristupa internetu izazivaju neprijatnosti mnogim građanima, ali... kada potreba za ovim merama prođe, pristup internetu će, naravno, biti u potpunosti normalizovan", rekao je Peskov. Eidman je rekao da bi eventualna "povlačenja" verovatno bili privremeni "PR potezi". Obračun s ratnim blogerimaU međuvremenu, obračun s proratnim blogerima koji izražavaju kritike o načinu na koji se vodi ruska vojna kampanja nastavlja se nesmanjenim intenzitetom. Poslednji slučaj je bio 13. aprila, kada je Telegram kanal Aleksandra Vaskovskog objavio da je on pritvoren zbog "diskreditacije vojske" nakon što je pisao o korupciji unutar ruskih okupacionih vlasti u Donjeckoj oblasti Ukrajine. Sledećeg dana je napisao da je pušten na slobodu, ali da će se suočiti s optužbama na sudu. Prošlog meseca, Ilja Remeslo, bombastični pristalica Kremlja, pogodio je živac javnosti kada je izneo oštru kritiku o ratu i opštem stanju u zemlji. Takođe je napao i samog Putina, nazivajući ga ratnim zločincem i žaleći se da uništava Rusiju. Manje od dva dana posle objavljivanja članka, Remeslo je primljen u psihijatrijsku bolnicu. Bonja koja živi u Monaku ili Aiza koja je na Baliju, možda osećaju da su bezbedne i da neće biti uhapšene ili na udaru drugih represivnih mera. Ipak, možda da bi se osigurala, Bonja je 15. aprila objavila video u kojem je rekla da odbija sve zahteve za intervju i dodala: "Nemam više ništa da kažem. Nisam neka vrsta opozicione figure. Nikada nisam bila i ne planiram da budem." Ponovo se oglasila 16. aprila, ovog puta suzbijajući suze, kako bi svojim pratiocima prenela da je Peskov rekao da je njeno obraćanje Putinu viđeno u Kremlju i da se "radi" na problemima koje je spomenula. Sada se, možda, ponovo može fokusirati na ulje za usne.

Kada je specijalni izaslanik Kine za Bliski istok nedavno živopisno opisao opasno kopneno putovanje kroz ratnu zonu, to je odstupilo od suvoparnih formulacija i šablonskih mirovnih planova koje često koriste diplomate te zemlje. "Zatvaranje vazdušnog prostora u nekim zemljama koje smo posetili dovelo je do otkazivanja letova, primoravajući nas da putujemo automobilima. Usput smo čuli sirene za vazdušnu opasnost i bili svedoci presretanja raketa", rekao je Žaj Đun novinarima u Pekingu krajem marta, prema navodima lista Čajna dejli (China Daily), glasila Komunističke partije Kine na engleskom jeziku. Njegovi navodi nisu mogli biti nezavisno potvrđene, ali Žajevo putovanje kroz zemlje Persijskog zaliva podvuklo je intenzivno interesovanje Kine za brz kraj rata SAD i Izraela s Iranom – i neistraženu teritoriju koju on predstavlja za Peking. Od tada, američka blokada Irana je možda dodatno pojačala želju te zemlje da smiri tenzije, ponovo otvori brodsku saobraćaj i nastavi trgovinske tokove. Komentari samog američkog predsednika Donalda Trampa (Trump) sugerišu da je pritisak Kine u poslednjem trenutku doveo do odluke Irana da prihvati dvonedeljni predlog o prekidu vatre u čemu je posredovao Pakistan. Izveštaji Njujork tajmsa (The New York Times) i Vašington posta (The Washington Post), pozivajući se na iranske zvaničnike, takođe ukazuju na kineski pritisak iza kulisa da Teheran odustane od eskalacije. Ipak, iako je Kina verovatno najvažniji saveznik Irana, možda nema potpune diplomatske i ekonomske poluge uticaja da primora Teheran na ustupke, rekli su stručnjaci koji su govorili za RSE. Takođe, možda okleva da deluje kao smislen posrednik za mirovni dogovor. Poluge ne funkcionišuNa papiru, Kina ima niz poluga uticaja koje može da upotrebi na Iranu u okviru pokušaja da ga primora za pregovarački sto. Ona kupuje oko 90 odsto iranske nafte i prodaje toj zemlji mnoge proizvode. To je 2024. uključivalo motore i delove vozila, medicinsku opremu, metale, tekstil, seme suncokreta i hemikalije, pokazuje Atlas ekonomske kompleksnosti Univerziteta Harvard. Budući da je iranska ekonomija pod snažnim sankcijama, te veze su ključna ekonomska linija spasa za Iran. "Pretpostavljam da Kina vrši pritisak iza kulisa, još više nego što je to bio slučaj pre možda nedelju ili dve nedelje (pre američke blokade). Ali postoje ograničenja koliko taj pritisak može da postigne", rekao je za RSE Ali Vajn (Wyne), viši savetnik Međunarodne krizne grupe u Vašingtonu. "Kada se borite za opstanak i spoljna strana traži da budete uzdržani, traži da budete obazrivi, mislim da je vaš odgovor: 'Pa... priterani smo uza zid'", dodao je on. Andrea Đizeli (Andrea Ghiselli), stručnjak za Kinu s Univerziteta Ekseter, koji je trenutno u Šangaju, izrazio je sličan stav. On je ukazao na to da bi bilo potrebno vreme da bi se to ostvarilo. "Ako bi Kina želela da izvrši pritisak na Iran, na primer, tražeći veći popust na naftu ili smanjenjem kupovine nafte ili uskraćivanjem kakvog god drugog proizvoda koji prodaje Iranu, mogla bi", rekao je on za RSE. "Istovremeno, za tango je potrebno dvoje, zar ne? Tu su i Iranci." "U ovom trenutku, prioritet za Irance je da reše problem koji imaju pred sobom, a ne da razmišljaju o tome šta bi Kina mogla ili ne bi mogla da uradi jedan ili dva meseca kasnije", dodao je Đizeli. Tu je i diplomatska poluga. Peking je, zajedno s Moskvom, glavni saveznik Irana u Ujedinjenim nacijama i drugim međunarodnim organizacijama. Kineski ministar spoljnih poslova Vang Ji je poslednjih nedelja imao niz telefonskih razgovora sa svojim kolegama, rekla je portparolka Ministarstva spoljnih poslova Mao Ning, dok Peking hoda po tankoj liniji između korišćenja diplomatskih odnosa za postizanje dogovora i izbegavanja uplitanja u sukob. Đizeli je rekao da bi uskraćivanje takve podrške bio "ekstremni scenario". To bi imalo manji uticaj od ekonomskih mera, a Kina nije rada da naruši svoje odnose sa saveznikom s kojim, kako je istakao Vajn, deli nezadovoljstvo Vašingtonom. Kina ima vremena, ali ne zauvekKao najveća svetska izvoznica, Kina ima jasan interes da se ponovo otvori Ormuski moreuz. Njegovo zatvaranje izazvalo je ogromne poremećaje u globalnoj ekonomiji i ozbiljno bi smanjilo potražnju za kineskim proizvodima ako se dugoročno nastavi. Oko 40 odsto kineske nafte i 30 odsto njenog uvoza tečnog prirodnog gasa takođe prolazi kroz moreuz, uključujući i iz zemalja Persijskog zaliva koje je Iran poslednjih nedelja napadao raketama i dronovima. Iako Kini velike strateške rezerve nafte – nagomilane prošle godine kada su cene bile niske – kupuju vreme, ona će morati ponovo da poveća uvoz u roku od dva do tri meseca. To ističe još jedan aspekt kineske dileme. Iako je Iran koristan saveznik, odnosi s drugim igračima na Bliskom istoku su takođe izuzetno važni. "Kina želi da održi dobre odnose i sa Iranom i sa zalivskim zemljama", rekla je za RSE Erika Dauns (Erica Downs), viša istraživačica na Univerzitetu Kolumbija s fokusom na kineska energetska tržišta. "Smatram da su zalivske zemlje važnije Kini zbog ekonomskih veza Kine s njima." "Ovo uključuje ne samo uvoz nafte i tečnog prirodnog gasa, već i sve projekte obnovljivih izvora energije koje su kineske firme razvile i razvijaju u zalivskim zemljama", dodala je ona. Kina je takođe uložila ogromna sredstva u infrastrukturu u zalivske zemlje, uključujući u luke, industrijske komplekse i postrojenja za desalinizaciju. Neka od tih ulaganja su pogođena u iranskim napadima. Priča Žaj Đuna o avanturističkom putovanju kroz region podsetnik je na to kako je Kina nastojala da održi veze s tim zemljama čak i dok ih je njen saveznik bombardovao. Ove nedelje, prestolonaslednik Abu Dabija, šeik Haled bin Mohamed Zajed Al Nahjan, bio je na razgovorima u Pekingu. "Mora da je bio neprijatan sastanak", rekao je Đizeli. "UAE je veoma blizak ekonomski partner, a ipak je na suprotnoj strani... (Kinezi) ne žele da biraju." Ipak, ne izabrati stranu može postati sve teže. Kineska podrška Iranu – poput stavljanja veta na predlog rezolucije koji je Bahrein podneo Savetu bezbednosti UN 7. aprila – testira te odnose. "Što duže traje ovaj sukob, što duže traje ova energetska kriza, to više Kina rizikuje da naruši svoja partnerstva sa zalivskim zemljama", rekao je Vajn. "Već je bilo teško balansirati pre ovog rata, održavati odnose s Iranom i zalivskim zemljama, ali to balansiranje će biti samo teže." Faktor TrampJoš jedan ključni faktor koji nesumnjivo utiče na odlučivanje Kine je predstojeći samit s Trampom, koji se očekuje u Pekingu 14. i 15. maja. Zasad izgleda da je pred samit odnos između Trampa i kineskog lidera Si Đinpinga u dobrom stanju, barem prema rečima američkog predsednika. "Kina je veoma srećna što trajno otvaram Ormuski moreuz. Radim to i za njih – i za ceo svet. Ova situacija se nikada više neće ponoviti. Pristali su da šalju oružje Iranu. Predsednik Si će me snažno, srdačno zagrliti kada stignem tamo za nekoliko nedelja", napisao je na društvenim mrežama 15. aprila. Prvobitno zakazan za mart, sastanak je odložen posle vazdušnih udara SAD i Izraela koji su počeli rat s Iranom 28. februara. Dva lidera imaju o mnogo tome da razgovaraju, posebno o svojim aktuelnim trgovinskim i ekonomskim sporovima. "Kina želi da se sukob reši što pre", rekla je Dauns. "Odnos Kine sa SAD je važniji od njenog odnosa s Iranom i u interesu Pekinga da Tramp bude srećan pre njegove posete Pekingu."

Malo poznata proiranska grupa HAYI preuzela je u posljednjih mjesec dana odgovornost za seriju napada i incidenata širom Europe. Od paljevine vozila jevrejske volonterske ambulantne službe i nekoliko drugih incidenata u Londonu, napada u Nizozemskoj i Belgiji, do pokušaja bombaškog napada na filijalu Bank of America u Parizu, svi ovi incidenti povezuju se s grupom, a zajedničko im je i da su osumnjičeni "jednokratni" izvršitelji. Iako grupa preuzima odgovornost za napade, sigurnosne službe upozoravaju da njena stvarna uloga i dalje nije jasno utvrđena. Policija u Londonu istražuje posljednje zabilježene napade 15. aprila, pokušaj paljevine ispred prostorija jedne medijske organizacije na perzijskom jeziku i napad na sinagogu u Finchleyju. Grupa HAYI je na društvenim mrežama preuzela odgovornost za sve ove napade, ali iz policije kažu da se istraga vodi uz otvorene sve mogućnosti. Aktivnosti grupe počele u martuHAYI je skraćeno od Harakat Ashab al-Yamin al-Islamia ili "Islamski pokret drugova desnice ili pravednika". Sve do marta 2026. grupa je bila malo ili skoro nikako poznata i aktivna, dok nisu počeli putem Telegram naloga preuzimati odgovornost za napade u Nizozemskoj i Belgiji. "Kanal na Telegramu prvi put je uspostavljen prije dvije godine, ali je u suštini bio neaktivan. I postao je aktivan, odnosno počeo je djelovati u martu ove godine", kaže za Radio Slobodna Evropa Kacper Rekawek, istraživač Međunarodnog centra za borbu protiv terorizma (ICCT), sa sjedištem u Hagu. Na moguće napade na jevrejske i američke ciljeve u Europi upozorio je i EUROPOL, nakon što su Sjedinjene Američke Države i Izrael pokrenuli zajednički napad na Iran 28. februara. Malo poznatoIako je malo poznato i utvrđeno o vodstvu grupe ili strukturi, jedna bitna veza jeste da se videozapisi njihovih napada, kada se snimaju i prenose, gotovo odmah pojavljuju na kanalima proiranskih šiitskih milicija u Iraku. Prema Rekaweku, to sugerira određeni stupanj koordinacije. I francuski ministar unutrašnjih poslova Laurent Nuñez smatra da bi grupa mogla imati veze s Iranom, zbog sličnosti s drugim pokušajima napada u Europi za koje je proiranska skupina preuzela odgovornost. "Tipično, obavještajne službe Irana djeluju na ovaj način: koriste posrednike, niz podizvođača, često običnih kriminalaca, za provođenje visoko ciljanih akcija usmjerenih na američke interese, interese jevrejske zajednice ili osobe povezane s iranskom opozicijom", rekao je Nuñez medijima. Grupa HAYI, prema nalazima ICCT-a, tvrdnje o napadima objavljuje kroz kratke videosnimke koji prikazuju incidente, najčešće snimljene mobilnim telefonom, uz logo i naziv grupe, datum i lokaciju na arapskom jeziku. Sadržaji se potom brzo šire putem Telegram kanala povezanih s proiranskim milicijama, a onda i dalje na drugim mrežama. Incidenti u LondonuPosljednji incidenti 15. aprila u Londonu dodatno su skrenuli pažnju na ovu grupu. Policija istražuje paljevine ispred prostorija jedne medijske organizacije na perzijskom jeziku u Park Royalu, kao i ispred sinagoge u Finchleyju. Uhapšene su tri osobe, među kojima i jedan maloljetnik, osumnjičene za paljevinu s namjerom ugrožavanja života u Park Royalu. Policija je rekla da je zapaljeni predmet bačen prema objektu, ali je pao na parking i požar je brzo ugašen. Istragu i u ovom slučaju vodi antiteroristička policija iako incidenti nisu za sada označeni kao terorizam. Vlasti su upozorile i na mogućnost da su pojedinci bili nagovoreni ili plaćeni da djeluju u ime stranih aktera, javio je BBC. Vicki Evans, viša nacionalna koordinatorica za borbu protiv terorizma, izjavila je da su upoznati s grupom HAYI, kao i incidentima širom Europe. "Naravno, to je jedna od linija naše istrage, ali ih ima više. U ovoj fazi zadržavamo otvoren pristup." U drugom napadu na sinagogu Finchley Reform dvije osobe, koje su kasnije uhapšene, su bacile dvije boce prema objektu u kojima je bio benzin. Ranije su, 23. marta, u Londonu zapaljena vozila jevrejske ambulantne službe, za šta je HAYI također preuzeo odgovornost, a policija kaže da istražuju slučaj i trojicu osumnjičenih za napad. Regrutirani tinejdžeri za napad u ParizuFrancuske snage sigurnosti spriječile su napad na filijalu Bank of America u Parizu, 28. marta i uhapsile četiri osobe osumnjičene za pokušaj postavljanja eksplozivne naprave, koja je sadržavala oko 650 grama eksplozivnog materijala. Tri maloljetnika i jedna odrasla osoba suočavaju se s optužnicom, a prema navodima iz istrage francuske policije i tužiteljstava, mladići su regrutirani putem društvenih mreža. Tužitelji su utvrdili mogućnost postojanja šire i organiziranije mreže sudionika, iako je jedan od optuženih rekao da je napad motiviran "ličnim razlozima". Specijalno tužiteljstvo za borbu protiv terorizma saopćilo je da bi pokušaj napada mogao biti povezan s grupom HAYI, koja je već ranije preuzela odgovornost za napade u Nizozemskoj, Belgiji i Ujedinjenom Kraljevstvu. Otkriveno je i da je grupa nekoliko dana ranije u propagandnom videu "ciljala na francusko sjedište" Bank of Amerika, naveli su iz tužiteljstva. Veza, međutim, još nije zvanično potvrđena. "Primarni način djelovanja su u suštini napadi bombama ili napadi paljevinom na različite jevrejske ili izraelske, a sada i američke ciljeve širom Europe. To je, da kažemo, offline dio. Izgleda da koriste unajmljeno osoblje, odnosno mlade ljude, kriminalce, huligane, kako god ih želite nazvati, u Europi", kaže Rekawek. Dodaje da, nakon napada u Parizu, postaje jasnije da "postoji kontrolor, da postoji višeslojni sistem, da postoji vođa ćelije koji treba nešto da uradi, ali da je pod kontrolom. On je na telefonu s nekim, još ne znamo s kim, i dobiva materijale gotovo spremne za napad. Dakle, postoji određeni stepen koordinacije, ali i višeslojna organizacija", ocjenjuje istraživač. 'Potrošni agenti' po uzoru na rusko djelovanjeIstraga u Francuskoj pokazala je da su osumnjičeni trebali biti plaćeni između 500 i 1.400 eura za izvođenje napada, te da je riječ o "jednokratnim" operativcima. "Imamo fragmentirano znanje o sudionicima. Ali izgleda da su to 'potrošni agenti', kao u slučaju ruskih napada u Europi. I da, trebalo bi da budu plaćeni više ako urade više", kaže Rekawek. Sličan obrazac viđen je i u napadima povezanim s Rusijom, gdje su za sabotaže i paljevine korišteni lokalno regrutirani izvršioci, na šta je upozoravala i Europska unija. Rekawek kaže da su regrutirani mogli biti povezani i s organiziranim kriminalom. "Njihovi 'vojnici na terenu' dolaze iz tog miljea. Dakle, mogli bi izvršavati napade bilo gdje, ali čini mi se da je ovo trenutno uglavnom koncentrirano na Belgiju i Nizozemsku. Vidjet ćemo koliko će se UK i Francuska nastaviti u tom smislu, ali tehnički ovo može biti bilo gdje", mišljenja je Rekawek. Tvrdnje o odgovornosti za napade ne dolaze iz jednog izvora, već cirkuliraju kroz širu mrežu proiranskih Telegram kanala, a neki od njih povezani s HAYI budu vrlo brzo uklonjeni. Moguće veze s iranskom obavještajnom službomPrvi napad za koji je grupa preuzela odgovornost izveden je u belgijskom Liegeu, 9. marta, kada je u eksploziji oštećena sinagoga. Grupa je na Telegram i X kanalima kasnije dijelila kratke snimke napada, s logom grupe, a dalje su ih širili i drugi proiranski računi, posebno iračke proiranske šiitske milicije, kao i proiranski mediji, pokazalo je istraživanje ICCT-a. Poslije je grupa HAYI preuzela odgovornost i za napade na sinagogu u Rotterdamu 13. marta, jevrejsku školu 14. marta i tržni centar 16. u Amsterdamu. "Ovo je neka vrsta fantomske organizacije, predstavlja se kao nešto novo, ali je u suštini povezana s već postojećim iračkim šiitskim milicijama koje imaju veze s Iranom i možda im je jednostavno rečeno da se predstave kao nešto novo, dok oni zapravo vode operaciju", kaže Rekawek. Grupa je, kažu istraživači, i lažno preuzimala odgovornost za neke incidente u zemljama EU, vjerovatno s ciljem dezinformiranja. Je li Zapadni Balkan u fokusu ovakvog djelovanja?Govoreći o širem kontekstu, iz ICCT-a navode da su kanali povezani s proiranskim milicijama posljednjih godina proširili narativ takozvane "osovine otpora", neformalne mreže država i aktera, uključujući Iran i Hezbollah, koji se protive zapadnom utjecaju. Kad je riječ o Zapadnom Balkanu, Ambasada SAD-a u Tirani upozorila je početkom aprila da bi grupe povezane s Iranom mogle ciljati entitete povezane sa SAD ili iranske opozicione elemente u Albaniji, što su odbacile albanske vlasti, navodeći da su to "spekulacije". U saopćenju, ambasada je navela da grupe povezane s Iranom "mogu, također, ciljati uobičajena mjesta, kao što su turističke destinacije, tržni centri, hoteli, klubovi i restorani". Rekawek smatra da Zapadni Balkan zasad nije prioritet za pomenutu grupu. "Sada to treba promatrati kroz prizmu Zapadnog Balkana, gdje sve te zemlje imaju, da kažemo, dijelove ili vlade koje simpatiziraju vlade tog navodnog 'osovinskog otpora', ali i vlade koje su snažno protiv i idu u drugom smjeru." Tehnički, posebno u kontekstu rata SAD-a i Izraela protiv Irana, to bi moglo značiti da bi neki od zagovornika SAD-a mogli biti meta djelovanja ove fantomske grupe, ali u isto vrijeme postoji mnogo drugih američkih ciljeva i mnogo drugih jevrejskih ili izraelskih ciljeva širom Europe, tako da nisam siguran da je Zapadni Balkan na vrhu njihove liste prioriteta, ali to se može promijeniti", kaže istraživač. EUROPOL je u martu upozorio da bi sukob na Bliskom Istoku mogao dovesti do povećanih sigurnosnih prijetnji u Europi, uključujući i aktivnosti proiranskih aktera i posrednika. Organizacija je tada upozorila da bi njihove operacije mogle uključivati terorističke napade, kampanje zastrašivanja i financiranje terorizma, kao i cyber napade, dezinformacije ili online prevare.

U kampanji bombardovanja koju su pokrenule Sjedinjene Američke Države i Izrael uništena je iranska vojska, obezglavljen veći deo njegovog rukovodstva i uništena kritična infrastruktura. Pa ipak, Teheran i dalje veruje da pobeđuje u višenedeljnom sukobu. Činjenica da je iranska teokratija uopšte preživela u Islamskoj Republici se proglašava pobedom. Zemlja je takođe dobila nov i moćni adut: kontrolu nad Ormuskim moreuzom. Od početka rata 28. februara, Iran je praktično zatvorio jednu od ključnih svetskih arterija za globalno snabdevanje naftom i gasom, što je uzdrmalo energetska tržišta, poremetilo globalnu ekonomiju i dalo Teheranu novu polugu uticaja. Iranska percepcija pobede oblikovala je ponašanje te zemlje u sukobu, u kojem je odbila da kapitulira uprkos ogromnim materijalnim gubicima. Samopouzdanje Islamske Republike prošireno je na pregovarački sto, gde nastoji da okonča rat pod svojim uslovima. "U nekim aspektima, Iran je sada u povoljnijem položaju nego što je bio pre rata. Konačno je odigrao kartu kojom je pretio godinama – zatvaranje Ormuskog moreuza – i to se isplatilo", rekao je Araš Azizi, postdoktorand i predavač na Univerzitetu Jejl. "Iran je pokazao da može da utiče na globalnu trgovinu i naterati SAD da se znoje", dodao je on. "Takođe je zasad pokazao da može da izdrži strane napade bez rizika od kolapsa režima ili društva. Međutim, Iran je takođe pretrpeo ogromnu ekonomsku cenu i biće mu potreban kraj rata i pomoć za rekonstrukciju." 'Novi bezbednosni poredak'Cilj Irana u ratu više nije samo da preživi, kažu stručnjaci, već da iskoristi svoj uticaj da okonča svoju međunarodnu izolaciju i razorne sankcije koje su ga odsekle od globalne ekonomije. Mahdi Mohamadi, viši savetnik predsednika parlamenta Mohameda Bakera Kalibafa, naveo je na X 7. aprila da je Iran "jasno i otvoreno pobedio u ratu" i da će prihvatiti samo ishod koji uspostavlja "novi bezbednosni poredak u regionu". Vrhovni savet za nacionalnu bezbednost Irana, ključno telo za kreiranje politike u zemlji, u saopštenju 8. aprila naveo je da je cilj zemlje u mirovnim pregovorima sa SAD stvaranje "novih bezbednosnih i političkih jednačina" na Bliskom istoku koje priznaju "moć i liderstvo" te zemlje. "Iran vidi ovaj trenutak krize kao priliku da preoblikuje regionalni poredak", rekao je Azizi. "To bi mogao biti ili način da se integriše u region, tako što će ga druge zemlje priznati kao značajnu regionalnu silu, a ne kao pariju. Ili bi moglo biti da jednostavno pokazuje da će njegov revizionizam opstati i da se neće tako lako zastrašiti." Podvlačeći novu oštriju poziciju Teherana, Iran je objavio mirovni plan od 10 tačaka pre razgovora sa SAD u Pakistanu 11. aprila, koji na kraju nisu doveli do sporazuma. Mnoge od tačaka bile su maksimalistički zahtevi koji verovatno neće biti prihvatljivi za Vašington, uključujući priznavanje iranske kontrole nad Ormuskim moreuzom, povlačenje desetina hiljada američkih vojnika i zatvaranje više od deset baza na Bliskom istoku, kao i milijarde reparacija Iranu za ratnu štetu. Pre pregovora u Islamabadu, Teheran je pretio da će se u poslednjem trenutku povući iz pregovora ako SAD i druge zemlje ne odmrznu milijarde dolara iranske imovine koja se drži u stranim bankama. Zahtev je odbijen. "Iran misli da je dobio rat, pa je ušao u pregovore s više samopouzdanja", rekao je Sina Azodi, stručnjak za iransku vojsku i istoriju i vanredni profesor bliskoistočne politike na Univerzitetu Džordž Vašington. On je rekao da je Iran pokazao otpornost na bojnom polju, više puta pogodivši osetljive mete duboko u Izraelu, oštetivši snažno zaštićene američke baze i vojnu opremu na Bliskom istoku i izazvavši ozbiljne ekonomske bolove ključnim američkim saveznicima u Persijskom zalivu. "Iran smatra da može da pokaže veću otpornost i za pregovaračkim stolom", rekao je Azodi. Rizik od preigravanjaTeheran i Vašington su postigli dvonedeljni privremeni prekid vatre u poslednjem trenutku 7. aprila, nakon što je predsednik Donald Tramp (Trump) zapretio da će "čitava civilizacija večeras umreti", misleći na Iran. Međutim, krhko primirje pretilo je da se raspadne zbog spora o tome da li prekid vatre obuhvata Liban, odbijanja Irana da ponovo otvori Ormuski moreuz i odluke SAD da blokiraju moreuz s ciljem da se spreči izvoz nafte i gasa iz Irana. Ipak, strane su u indirektnim pregovorima o produženju prekida vatre i održavanju druge runde pregovora u Islamabadu. Stručnjaci kažu da su Iran i SAD zasad pokazali malo fleksibilnosti u pregovorima. Potpredsednik Džej Di Vens (J.D. Vance), koji je predvodio američku delegaciju u Islamabadu, rekao je posle neuspešnih pregovora da su Iranci "odlučili da ne prihvate naše uslove", sugerišući da je predao sporazum po principu "uzmi ili ostavi" koji su odbacili. Čak i dok stručnjaci kažu da je vreme na strani Irana i dok se Tramp suočava s pritiskom da okonča rat s obzirom na rast globalnih cena energenata i sve snažnije unutrašnje i međunarodne reakcije, Teheran je u opasnosti da dodatno učvrsti pozicije SAD i produži skup rat. "Iran u velikoj meri rizikuje da se preigra", rekao je Azizi. On je rekao da je istorija Irana od Islamske revolucije 1979. ispunjena primerima gde su vlasti preterale i nisu uspele da pretvore vojne dobitke u diplomatsku prednost. Najistaknutiji primer je razorni iransko-irački rat 1980-88. godine. Iranske snage su 1986. zauzele iračko poluostrvo Fav. Umesto da zameni svoju kontrolu nad strateškim područjem za političke dobitke, Iran je to odbio i na kraju je bio primoran da prihvati prekid vatre 1988. pod manje povoljnim uslovima.

Dešavanja oko Hormuškog moreuza odvijaju se brzo, dva dana nakon početka američke pomorske blokade. Iako je Centralna komanda SAD-a prvobitno navela da nijedan brod nije prošao blokadu iranskih luka i da se šest plovila vratilo, u kasnijim izvještajima je navedeno da je oko 20 komercijalnih brodova prošlo kroz moreuz u posljednja 24 sata. Američka blokada specifično cilja brodove koji ulaze ili izlaze iz iranskih luka. Brodovima koji prolaze ka ili iz luka koje nisu iranske i dalje je dozvoljen prolaz kroz Hormuški moreuz. Azeem Ibrahim, stručnjak za Bliski istok i direktor specijalnih inicijativa u Institutu za strategiju i politiku New Lines u Washingtonu, u intervjuu za RSE ocjenjuje da Hormuški moreuz sve više postaje više od pukog uskog grla za naftu, opisujući ga kao prostor u kojem se spajaju ekonomski pritisak, vojni rizik i geopolitičke ambicije, sa značajnim posljedicama za ono što slijedi. RSE: Sada, dva dana od početka blokade, šta vidite kao njen osnovni cilj? Da li je to pritisak ili sredstvo ucjene? Ibrahim: Teško je reći jer su se i američki ciljevi mijenjali. Oko 88 posto nafte koja prolazi kroz Hormuški moreuz nije iranska. To znači da su zemlje Zaljeva, i veliki potrošači poput Kine, koja otprilike trećinu svoje nafte dobija ovom rutom, snažno pogođeni. Već smo vidjeli signale iz Pekinga koji se protive, naglašavajući da njihovi energetski aranžmani s Iranom nisu otvoreni za vanjsko miješanje. Izvještaji ukazuju da neki brodovi, posebno kineski, u potpunosti zaobilaze blokadu. Ako brodovi mogu prolaziti, onda se postavljaju ozbiljna pitanja o tome da li je ovo blokada u bilo kojem stvarnom smislu. 'Dugoročna sposobnost podnošenja pritiska'RSE: Ali Sjedinjene Države su tražile prednost. Koliko brzo bi se to moglo pretočiti u stvarne ustupke? Ibrahim: To je jedan od ključnih izazova. Ovaj sukob neće biti odlučen time ko može nanijeti najviše štete, već time ko može najviše izdržati. Sjedinjene Države nesumnjivo imaju superiornu vojnu moć. Ali Iran je pokazao dugoročnu sposobnost podnošenja pritiska. Tokom Iransko-iračkog rata, Iran je pretrpio ogromne gubitke, uključujući hemijske napade, ali nije kapitulirao. Za Teheran je ovo egzistencijalno pitanje. Popuštanje bi moglo značiti kraj režima. Iranski lideri su proučavali američke sukobe poput Vijetnamskog rata i rata u Afganistanu. U oba slučaja, Sjedinjene Države su postigle uspjehe na bojištu, ali su se na kraju povukle. Teheran vjeruje da Washington nema strpljenja za dugotrajnu konfrontaciju. Zato će Iran vjerovatno čekati. Njegov sistem je decenijama oblikovan da izdrži upravo ovakvu vrstu pritiska. RSE: Ako Iran nastavi pružati otpor, koji je sljedeći korak za Washington, dodatni pritisak ili promjena strategije? Ibrahim: Ako bih morao nagađati, rekao bih da bi blokada mogla jednostavno izgubiti zamah. Brodovi, posebno oni koje podržavaju velike sile, nastavit će prolaziti. Na kraju bi Sjedinjene Države mogle proglasiti neku vrstu pobjede i povući se. Ali dugoročne posljedice mogle bi biti značajne. Iran je efektivno "naoružao" Hormuški moreuz, kroz koji prolazi oko 20 posto svjetske nafte. To stvara priliku za Teheran da monetizira pristup, potencijalno naplaćujući brodovima siguran prolaz. Istovremeno, svjedočimo promjeni u provođenju sankcija. Neka ranije ograničena nafta, i iranska i ruska, ponovo ulazi na tržište kako bi se stabilizirala ponuda. Možda najzabrinjavajuća je strateška lekcija koju Iran može izvući. Nakon odlaska bivšeg vrhovnog vođe Alija Hameneija i prestanka njegove vjerske zabrane nuklearnog oružja, Teheran bi mogao zaključiti da samo nuklearno odvraćanje može spriječiti buduće sukobe. Takav ishod bio bi suprotan ciljevima gotovo svih međunarodnih aktera. Može li se iranska odmazda obuzdati?RSE: Ako dođe do odmazde, koliko to može ostati ograničeno? I šta to govori o riziku šire eskalacije, da li se već približavamo tački kada bi se sukob mogao proširiti izvan Hormuškog moreuza i uključiti dodatne regionalne ili vanjske aktere? Ibrahim: Iran je već signalizirao da bi mogao ciljati postrojenja za desalinizaciju širom Zaljeva. U regiji gdje je nestašica vode akutna, to bi bilo katastrofalno. Istovremeno, američke vojne baze, dugo smatrane sigurnim zbog zračne nadmoći, sve su ranjivije na napade dronovima i raketama. Bojište se promijenilo. Tu je i vanjsko uplitanje. Podrška Rusije u obavještajnim podacima i Kine u materijalu dodatno komplikuje ravnotežu. Iran i dalje ima značajnu asimetričnu prednost. RSE: Gdje se u svemu ovome nalaze američki saveznici? Ibrahim: Problem je što zemlje koje su najviše pogođene poremećajima u Hormuškom moreuzu možda neće kriviti Iran već Washington. Sjedinjene Države su najveći proizvođač nafte na svijetu i manje su ranjive na šokove u snabdijevanju. Ali zemlje koje uveliko zavise od energije iz Zaljeva mogle bi se suočiti s ozbiljnim posljedicama. Mnoge već istražuju nezavisne diplomatske kanale s Teheranom. Vidimo znakove fragmentacije međunarodnog poretka koji su Sjedinjene Države pomogle izgraditi. Neke vlade otvoreno razmatraju zaobilaženje Washingtona u pregovorima. To je značajan pomak. RSE: Da li Kina i Rusija imaju koristi od ove situacije? Ibrahim: Da. Oni vide kako se Sjedinjene Države upliću u još jedan skup i složen bliskoistočni sukob. U međuvremenu, Washington troši ogromne resurse i iscrpljuje ključnu municiju. Ovo otkriva i ograničenja američke i evropske odbrambene industrijske baze. Održavanje dugotrajnog sukoba visokog intenziteta pokazuje se teškim. Za Kinu posebno postoje strateške prilike. Hipotetički, čak bi i blokada Tajvana mogla dramatično promijeniti globalni pritisak, posebno imajući u vidu centralnu ulogu Tajvana u proizvodnji poluprovodnika. RSE: Na kraju, kako bi izgledao uspješan ishod? Ibrahim: Idealno, to bi bio pregovarački sporazum u kojem se Iran obavezuje da odustane od ambicija vezanih za nuklearno oružje, omogući potpune inspekcije Međunarodne agencije za atomsku energiju i poduzme korake ka smanjenju regionalnih tenzija. Zauzvrat bi dobio ublažavanje sankcija i određeni stepen ekonomske reintegracije u globalni sistem. Ali, prema mom mišljenju, takav ishod izgleda sve manje vjerovatan. Iz perspektive Teherana, čak ni poštivanje sporazuma možda ne bi pružilo trajne sigurnosne garancije. Vodstvo može zaključiti da se sporazumi mogu vremenom poništiti ili potkopati, te da je konfrontacija sa Sjedinjenim Državama i njihovim partnerima praktično neizbježna. Na osnovu toga, mogli bi zaključiti da je racionalnija dugoročna strategija sada izdržati pritisak i kasnije izaći s većim kapacitetima odvraćanja, umjesto oslanjati se na sporazum koji možda neće opstati. To je izazov s kojim se Sjedinjene Države moraju suočiti u narednom periodu.

Predsjednik SAD-a Donald Trump sugerisao je da bi mirovni razgovori s Iranom mogli biti nastavljeni za dan ili dva, dok američka vojska blokira pomorsku trgovinu te zemlje u nastojanju da natjera Teheran za pregovarački sto. Trump je naredio uvođenje pomorske blokade usmjerene na brodove koji plove ka iranskim lukama ili iz njih nakon što mirovni razgovori između SAD-a i Irana, održani 11. i 12. aprila u Islamabadu, nisu rezultirali sporazumom o okončanju rata, koji je počeo američkim i izraelskim zračnim napadima na Iran 28. februara. U komentarima za New York Post 14. aprila, Trump je naznačio da bi se pregovarači mogli ponovo sastati u narednim danima. "Zaista bi trebalo da ostanete tamo, jer bi se nešto moglo dogoditi u naredna dva dana i skloniji smo da idemo tamo nego na neku drugu lokaciju", citirao je Post Trumpovu izjavu u teksta iz Islamabada. Vrijeme ističe za dvosedmično primirje koje su Sjedinjene Države i Iran dogovorili 7. aprila, a Trump je kasnije u intervjuu rekao da nema planove da produži taj dogovor. "Može se završiti na bilo koji način, ali mislim da je dogovor poželjniji jer tada oni mogu da se obnove", rekao je Trump u intervjuu za ABC News novinaru Jonathan Karl. Navodi se da Pakistan nastoji da posreduje u novoj rundi razgovora, dok je potpredsjednik SAD-a JD Vance, koji je predvodio američku delegaciju u prvoj rundi, otvorio mogućnost daljih sastanaka, rekavši da je tokom razgovora 11. i 12. aprila ostvaren "značajan napredak". "Lopta je sada na iranskoj strani", rekao je Vance, dodajući da su nesuglasice oko iranskog nuklearnog programa na kraju dovele do toga da pregovori završe bez sporazuma. Kasnije, na jednom događaju u američkoj saveznoj državi Georgiji, Vance je rekao da Trump želi postići "veliki dogovor" s Iranom, ali da između dvije zemlje postoji veliko nepovjerenje. Iranski predsjednik Masud Pezeshkian optužio je Vašington za neuspjeh razgovora, ali je istovremeno rekao da je "diplomatija preferirani put za rješavanje sporova". Jedno od najspornijih pitanja bilo je efektivno zatvaranje Hormuškog moreuza, ključnog plovnog puta kojim je prije početka rata prolazilo oko jedne petine svjetskih isporuka nafte i gasa. Nakon što su razgovori u Islamabadu završeni bez dogovora, Trump je objavio da SAD uvode blokadu brodova koji plove ka Iranu ili iz njega. Američka Centralna komanda (CENTCOM), nadležna za operacije u regionu, saopštila je u objavi na platformi X da tokom prvih 24 sata nijedan brod nije uspio da prođe američku blokadu te da je šest trgovačkih plovila postupilo po nalozima američkih snaga i okrenulo se nazad kako bi se vratilo u iransku luku u Omanskom zaljevu. "Blokada iranskih luka u potpunosti je sprovedena, dok američke snage održavaju pomorsku nadmoć na Bliskom istoku", naveo je komandant CENTCOM-a Brad Cooper u objavi na X kasno 14. aprila. "Za manje od 36 sati od uvođenja blokade, američke snage su u potpunosti zaustavile ekonomsku trgovinu morskim putem ka Iranu i iz Irana." Istovremeno, podaci servisa za praćenje plovidbe ukazuju da su najmanje četiri broda, od kojih su dva prethodno pristajala u iranskim lukama, prošla ili su prolazila kroz Hormuški moreuz, širok oko 30 kilometara, u satima nakon što je blokada stupila na snagu 13. aprila u 10 sati po istočnom američkom vremenu (14 sati po univerzalnom vremenu). Prema navodima novinske agencije AFP, pozivajući se na podatke kompanije Kpler, brod pod liberijskom zastavom koji je dopremio kukuruz u iransku luku Bandar Imam Khomeini prošao je pored iranskog ostrva Larak u moreuzu nekoliko sati kasnije. U približno isto vrijeme, tanker pod zastavom Komora, koji je prevozio metanol i napustio iransku luku Bušehr 31. marta, izašao je iz moreuza. Reuters je, takođe se pozivajući na podatke servisa za praćenje, odvojeno izvijestio da tri plovila povezana s Iranom koja su prošla kroz moreuz nisu bila na putu ka iranskim lukama i da stoga nisu bila obuhvaćena blokadom. Dva od ta tri broda nalaze se pod američkim sankcijama, a jedan od njih je u kineskom vlasništvu, navodi Reuters. Rat s Iranom, koji je doveo do efektivnog zatvaranja Hormuškog moreuza, kroz koji je prije početka sukoba prolazilo oko 20 posto svjetskog prometa nafte i gasa, izazvao je velike poremećaje na globalnim energetskim tržištima. Istovremeno, obustava isporuka drugih robe u vrijednosti više milijardi dolara koje prolaze ovim uskim pomorskim prolazom zaprijetila je ekonomijama širom svijeta. Jedna od zemalja koja je imala koristi od ograničenja isporuka nafte je Rusija, kojoj su ublažene pojedine sankcije uvedene zbog ruske invazije na Ukrajinu, s ciljem jačanja globalnog snabdijevanja energentima. Ministar vanjskih poslova Rusije Sergei Lavrov izjavio je tokom posjete Pekingu 15. aprila da je Rusija u stanju da nadoknadi manjak energije u Kini izazvan blokadom Hormuškog moreuza. "Rusija, bez ikakve sumnje, može nadoknaditi manjak resursa koji je nastao" za Kinu i "druge zemlje koje su zainteresovane za saradnju s nama", rekao je Lavrov na konferenciji za novinare. Peking nastoji da preuzme vidljiviju ulogu u diplomatiji vezanoj za rat na Bliskom istoku, u trenutku kada se odnosi i tenzije između Teherana i Vašingtona mijenjaju. Iako su pojedini izvještaji, uključujući i komentare samog Donalda Trumpa, sugerisali da je Kina imala određenu ulogu u ohrabrivanju nedavnih razgovora o primirju, i dalje nije jasno koliko je Peking bio ključan u nastojanjima da se Teheran vrati za pregovarački sto.

Posjeta generalnog sekretara NATO-a Marka Ruttea Sjedinjenim Američkim Državama 8. - 12. aprila bila je u velikoj mjeri uokvirena kao trenutak "biti ili ne biti" za vojni savez. S obzirom na to da je Washington sve ogorčeniji zbog manjka pomoći evropskih saveznika u napadu na Iran i držanju Hormuškog moreuza otvorenim, pojavile su se sugestije da će predsjednik Donald Trump pokušati povući Sjedinjene Države iz NATO-a. To se nije dogodilo kada su se lideri sastali u Bijeloj kući 8. aprila. Međutim, prijetnja ostaje, kao i američke kritike alijansi. Ipak, čini se da postoji svojevrsni put za opstanak NATO-a kao netaknute i relevantne organizacije, što uključuje nastavak potrošnje na odbranu i aktivniju ulogu Evrope na Bliskom istoku. Može se reći da je transatlantsko putovanje bivšeg nizozemskog premijera nosilo određene rizike. Trump se danima obrušavao na svoje saveznike, optužujući evropske zemlje za "veoma glupu grešku" i tvrdeći da "NATO nije uradio apsolutno ništa" kada je u pitanju Iran. Ponovo je iznio prijetnje o svojim političkim planovima za Grenland, što je dodatno uplašilo Brisel, dok je državni sekretar Marco Rubio napomenuo da će Washington "ponovo ispitati svoj odnos s NATO-om" nakon što se kampanja u Iranu završi. Kritike su nastavljene i nakon sastanka Trumpa i Ruttea, pri čemu je predsjednik na mreži Truth Social objavio: "NATO nije bio tu kada nam je trebao, i neće biti tu ako nam ponovo zatreba. Zapamtite Grenland, taj veliki, loše vođeni komad leda!!!" Pa ipak, olakšanje u Briselu bilo je opipljivo. Povlačenje ili premještanje američkih trupa?Jedan izvor upoznat s razgovorima, govoreći pod uslovom anonimnosti, rekao je da postoji "olakšanje što nakon toga nisu imali zajedničku izjavu za medije ili konferenciju na kojoj bismo dobili još više javnog šibanja". Drugi je rekao da su utisci "pomiješani". "Nije sjajno, ali moglo je biti i gore; očigledno je to bila korisna prilika za Trumpa da iskaže svoje frustracije", dodali su. Na samu činjenicu da je do sastanka došlo samo dan nakon objave dvosedmičnog primirja gleda se kao na "sretnu koincidenciju", jer se posjeta planirala već duže vrijeme. Umjesto potpunog povlačenja SAD-a iz saveza, što bi zahtijevalo teško dostižnu dvotrećinsku većinu u američkom Senatu, čini se da bi Washington mogao razmotriti premještanje trupa iz zemalja koje se smatraju "beskorisnim" u vezi s Iranom. To je, međutim, nešto što je većina evropskih saveznika ionako očekivala, jer se o daljem smanjenju broja američkih trupa u vojnom savezu raspravlja već mjesecima, iako konkretne brojke još nisu objavljene. U Evropi se nalazi oko 70.000 američkih vojnika raspoređenih u 30 baza, koje služe i kao sredstvo odvraćanja, ali i za podršku operacijama poput onih na Bliskom istoku. Ta korisnost navodi većinu evropskih prijestolnica na vjerovanje da će Amerikanci ostati, mada u smanjenom broju. "SAD neće otići, ali će igrati sporedniju ulogu u Evropi, iako na mnogo načina to već radi", rekao je jedan evropski diplomata za RSE, dodajući da problem nije toliko u "vojnicima na terenu", koliko u stručnjacima poput obavještajnih službenika, gdje "određeni jaz već postoji". Više evropski NATO?Međutim, Rutte je pokušavao pozitivno prikazati situaciju. U Briselu ga vide kao "vrhunskog šaptača Trumpu", ne uvijek u laskavom smislu, a posjeta SAD-u dala je šefu NATO-a još jednu priliku da pohvali američkog predsjednika. U intervjuu za CNN nakon sastanka u Bijeloj kući, rekao je da je to bila "veoma otvorena i iskrena diskusija, ali i diskusija između dobrih prijatelja". Priznao je i da je predsjednik "očigledno razočaran mnogim saveznicima NATO-a, i ja razumijem njegove razloge". Iako su neki evropski diplomati naveli da nisu sve članice EU bile sretne s nekim Rutteovim stavovima, posebno njegovom tvrdnjom da u organizaciji ne preovladava mišljenje da je rat ilegalan, a drugi su se osjećali nelagodno kada je odbio komentarisati Trumpovu nedavnu prijetnju o uništenju čitave civilizacije, i dalje su smatrali da je sastanak prošao najbolje što je mogao. Kasnije, u govoru u Fondaciji i institutu Ronald Reagan 11. aprila, Rutte je izložio ono što vidi kao put naprijed uoči sljedećeg samita NATO-a u Ankari u julu, odbacujući tvrdnje da savez slabi. "Da budem jasan: ovaj savez se ne zavarava da problemi ne postoje. Saveznici prepoznaju, i ja prepoznajem, da smo u periodu dubokih promjena u transatlantskom savezu. Evropa preuzima veći i pravedniji udio u zadatku osiguravanja svoje konvencionalne odbrane. I od toga nema povratka, niti ga treba biti", istakao je Rutte. Istakao je da su prošle jeseni, kada su ruski avioni narušili estonski vazdušni prostor, italijanski, finski i švedski avioni bili ti koji su ih presreli. A kada su ruski dronovi prošle godine upali na teritoriju Poljske, holandski lovac F-35 je bio taj koji je pucao na njih. Očekujte da ćete čuti mnogo više o tome kako Evropa i Kanada povećavaju izdatke za odbranu. Nedavni godišnji izvještaj NATO-a pokazao je da su svi saveznici, osim Mađarske i Slovačke, povećali svoje rashode u 2025. godini u odnosu na prethodnu. NATO na Bliskom istoku?Jedan diplomata NATO-a primijetio je da će "Ankara biti festival osmijeha i vrtit će se oko samo jedne stvari – novca, a tu nam ide dobro". Ali ubuduće neće biti riječ samo o tome koliko Evropljani troše na odbranu. Morat će dokazati svoju korisnost Washingtonu i izvan vlastitog kontinenta. Iako je veliki fokus bio na odbijanju Španije da dozvoli Sjedinjenim Državama korištenje svojih baza u kampanji protiv Irana, NATO je želio istaći da je većina drugih saveznika pokušala pomoći. Što je najvažnije, Njemačka, Portugal i Ujedinjeno Kraljevstvo dozvolili su Washingtonu korištenje baza u svojim zemljama. Francuska je dala zeleno svjetlo za prisustvo američkih aviona u misijama podrške partnerima u Zaljevu. Na primjer, bazu Souda Bay na grčkom ostrvu Krit koristio je nosač aviona USS Gerald R. Ford za popunu zaliha, goriva i popravke prije nego što je nastavio prema Splitu, u Hrvatskoj, na dalje održavanje. NATO će nastojati promovisati više ovakvih primjera u budućnosti. Iako Trump nije postavio nikakve konkretne zahtjeve na sastanku u Washingtonu, zvaničnici NATO-a priznaju da će pojedinačni saveznici morati učiniti više. Oana Lungescu, bivša glasnogovornica NATO-a, rekla je za RSE da bi konkretnije stvari mogle biti u pripremi uoči ili tokom okupljanja u Ankari. "Iako u ovoj fazi nema rasprave o NATO-ovoj misiji, Rutte igra ključnu ulogu iza kulisa u koordinaciji s britanskim premijerom Starmerom i francuskim predsjednikom Macronom, sastavljajući 'koaliciju voljnih' za osiguranje Hormuškog moreuza nakon prestanka neprijateljstava i za provođenje vojnog planiranja", rekla je ona. Šta je s Ukrajinom?Tu je i pitanje Ukrajine, za koju se mnogi evropski saveznici u NATO-u boje da će biti zaboravljena usred rata u Iranu. "Trebali smo reći 'pomozite nam oko Ukrajine, a mi ćemo pomoći oko Irana'", rekao je jedan evropski diplomata pod uslovom anonimnosti, dodajući da su tu "propustili priliku". I dalje postoji strah da bi Sjedinjene Države mogle povući ključno dijeljenje obavještajnih podataka u ovoj oblasti, ali i da će vazdušna odbrana koja je Kijevu očajnički potrebna otići negdje drugo ako dođe do nastavka ratovanja na Bliskom istoku. Linas Kojala, šef Centra za geopolitičke i sigurnosne studije u Vilniusu, rekao je da je to upravo onaj balans koji će Rutte morati izvesti kako se približava samit u Ankari, dok sjena Moskve uveliko visi nad istočnim članicama saveza. Pogled u budućnostAmbasadori EU trebali bi se sastati u Briselu kako bi odobrili novu misiju u Armeniji, koju će zvanično potvrditi ministri vanjskih poslova bloka sedmicu dana kasnije. Misija, koja počinje kasnije ove godine i uključuje do 100 državljana EU, uglavnom će pomagati Erevanu u suočavanju sa stranim uplitanjem, kao što su razne hibridne prijetnje koje dolaze iz Rusije.

Samo 48 sati pošto su Sjedinjene Američke Države i Izrael pokrenuli masovnu kampanju bombardovanja Irana, libanska militantna grupa Hezbolah se uključila u sukob i podržala svog pokrovitelja. Hezbolah, najbliži saveznik Teherana, ispalio je stotine raketa, projektila i dronova na susedni Izrael od 2. marta, otvarajući novi front u ratu i iscrpljujući izraelske vojne resurse. Hezbolah je i militantna grupa i politička stranka koja kontroliše veliki deo južnog Libana. SAD ga smatraju terorističkom organizacijom, dok je Evropska unija stavila na crnu listu samo njegovo oružano krilo. Izrael je pokrenuo kopnenu invaziju na jug Libana i razornu kampanju vazdušnih udara kao odgovor na napade Hezbolaha, ubivši više od 2.000 ljudi i raselivši više od 1,2 miliona, navode lokalne zdravstvene vlasti. Pratite BLOG UŽIVO o dešavanjima na Bliskom istokuSada, dok Teheran i Vašington pregovaraju o mogućem mirovnom sporazumu, Iran je postavio okončanje napada na svoje proksije u regionu – posebno izraelske udare na Hezbolah – kao jedan od svojih osnovnih zahteva. 'Najvredniji regionalni resurs'"Iran smatra Hezbolah za svoj najvredniji regionalni resurs – svoju liniju fronta protiv Izraela – tako da bi izostavljanje Libana značilo prihvatanje kontinuirane izraelske degradacije njegovog osnovnog sredstva odvraćanja", rekla je Sanam Vakil, direktorka Programa za Bliski istok i Severnu Afriku u londonskom tink-tenku Četam haus (Chatham House). "Za razliku od iračkih ili jemenskih grupa, Hezbolah se nalazi na izraelskoj granici s velikim raketnim arsenalom, čime ima jedinstveno centralno mesto za iranski uticaj i u ratu i u pregovorima", dodala je ona. Hezbolah je osnova takozvane ose otpora, iranske mreže naoružanih proksija i militantnih grupa koje podržava Teheran. Među njima su jemenski pobunjenici Huti i proiranske milicije u Iraku, koji su se takođe uključili u rat. Stvarana decenijama, osa otpora bila je ključni element iranske strategije odbrane – projektujući moć van svojih granica, a istovremeno smanjujući potrebu za direktnom konfrontacijom sa zakletim neprijateljima Izraelom i SAD. Taj Savez je pretrpeo niz udaraca poslednjih godina. Hezbolah, glavna vojna i politička sila u Libanu, oslabljen je posle teškog jednogodišnjeg rata s Izraelom u kojem je ubijen dugogodišnji vođa grupe Hasan Nasralah. Čak i pošto je krhko primirje okončalo sukob krajem 2024. godine, Izrael je nastavio da izvodi napade na lidere i vojni arsenal te organizacije. Hezbolah je uglavnom onesposobljen, barem se tako naširoko mislilo. Ta grupa je, međutim, iznenadila mnoge posmatrače svojim stalnim napadima na Izrael, sugerišući da i dalje ima značajan arsenal raketa i projektila. "Uprkos nedavnim gubicima, Iran i dalje tretira Hezbolah kao svoje glavno sredstvo odvraćanja i osiguranje od izraelskih udara, koji može da direktno ugrozi Izrael ako Iran bude napadnut", rekla je Vakil. Spor oko primirjaKada su Iran i SAD 7. aprila dogovorili dvonedeljni prekid vatre, primirje je gotovo odmah propalo posle spora oko toga da li uključuje Liban. Vašington je naveo da sporazum ne uključuje obustavu izraelskih napada na Hezbolah, dok je Teheran naveo da uključuje. Manje od 24 sata pošto je primirje stupilo na snagu, Izrael je izveo svoj najsmrtonosniji napade na Liban, ubivši više od 300 ljudi i ranivši više od 1.000, što je izazvalo rasprostranjeno negodovanje. Izrael je od tada smanjio napade u Libanu. Iranski predsednik Masud Pezeškijan napisao je na X da izraelski udari "signaliziraju obmanu i nepoštovanje" prekida vatre. "Iran nikada neće napustiti svoju libansku braću i sestre", dodao je on. Iran nije uzvratio udarom na Izrael, ali je Teheran odbio da ponovo otvori Ormuski moreuz – ključnu arteriju za globalno snabdevanje naftom i gasom i ključnu komponentu prekida vatre – stavljajući krhko primirje pod dodatni pritisak. Američka mornarica je potom uvela blokadu iranskih luka i saobraćaja u moreuzu s ciljem da spreči Teheran da izvozi naftu i gas. Pre mirovnih pregovora između američkih i iranskih zvaničnika u Islamabadu 11. aprila, Teheran je zapretio da će se u poslednjem trenutku povući iz pregovora zbog kontinuiranih napada Izraela na Hezbolah. Iranska delegacija je na kraju učestvovala na pregovorima, mada strane nisu uspele da postignu dogovor o okončanju rata. Pre pregovora u Islamabadu, Iran je izneo mirovni plan od 10 tačaka koji je, između ostalog, uključivao i prekid američkih i izraelskih napada na njegove naoružane saveznike u Libanu, Iraku i Jemenu. Projekcija moćiStručnjaci su rekli da će zaštita Hezbolaha i njegovo uključivanje u mirovni sporazum biti prioritet Irana. "Hezbolah je najstariji i najvažniji saveznik i proksi Irana u regionu i ušao je u novu rundu rata podrške Iranu, tako da Iran želi da uzvrati koliko god može", rekao je Farzin Nadimi, specijalista za iransku odbranu u Vašingtonskom institutu. "Oni takođe žele da održe relevantnost svog najvažnijeg proksija i da spreče njegovo dalje slabljenje", dodao je Nadimi. Iran je pomogao u osnivanju Hezbolaha 1982. kao odgovor na izraelsku invaziju te godine na Liban, koji je bio zahvaćen razornim građanskim ratom. Od osnivanja, ta šiitska politička i vojna organizacija je dobila značajnu finansijsku i političku pomoć iz Irana, zemlje sa šiitskom većinom. Najsan Rafati, viši analitičar za Iran u Međunarodnoj kriznoj grupi, rekao je da je odbrana Hezbolaha dobila na većem značaju otkako je sirijski predsednik Bašar el Asad, dugogodišnji saveznik Teherana, svrgnut s vlasti u decembru 2024. Pod Asadom, Sirija je bila jedini drugi državni akter u osovini otpora. "Tokom proteklih godinu i po dana, uticaj i projekcija moći Irana u Levantu pretrpeli su značajne udarce", rekao je Rafati. To takođe uključuje slabljenje Hezbolaha, koji se suočava sa sve većim unutrašnjim i međunarodnim pritiskom da se razoruža. Libanska vojska je takođe raspoređena na jugu zemlje, uporištu Hezbolaha, što je još jedan udarac toj grupi. Hezbolah je zbog ideologije i geografije saveznikom koga Teheran ne želi da napusti, rekao je Rafati. "Pokušavajući da ga uključe u širi prekid vatre (i mirovni sporazum), Iranci izgleda nameravaju da osiguraju da ta grupa može da preživi i bori se još jedan dan, bilo kao politički akter ili doslovnije kao vojna sila s druge strane severne granice Izraela", rekao je on. Nije jasno da li će Izrael pristati da okonča napade na Hezbolah i povuče svoje snage s juga Libana u okviru potencijalnog američko-iranskog mirovnog sporazuma. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu zavetovao se da će nastaviti napade na Hezbolah i uništiti grupu. Izraelski i libanski ambasadori u SAD sastali su se u Vašingtonu 14. aprila na razgovorima kojima je posredovao državni sekretar Marko Rubio (Marco). Liban je pozvao na prekid vatre, ali je Izrael odbacio primirje s Hezbolahom i insistira na razoružanju grupe. Šef Hezbolaha Naim Kasem pozvao je Liban da otkaže razgovore u Vašingtonu.

Američka vojska saopštila je u utorak da nijedan brod nije prošao kroz pomorsku blokadu usmjerenu na plovila koja plove prema Iranu ili iz te zemlje tokom prvih 24 sata provođenja restriktivne mjere, dok podaci o praćenju brodskog saobraćaja ukazuju na to da je nekoliko brodova povezanih s Iranom napustilo Hormuški moreuz u tom periodu. "Tokom prvih 24 sata nijedan brod nije prošao američku blokadu, a šest trgovačkih brodova poslušalo je upute američkih snaga da se okrenu i ponovo uplove u iransku luku u Omanskom zaljevu", navela je na mreži X Centralna komanda SAD-a, nadležna za operacije u regiji. "Blokada se nepristrasno provodi protiv brodova svih zemalja koji ulaze u iranske luke i priobalna područja ili iz njih isplovljavaju, uključujući sve iranske luke u Arapskom i Omanskom zaljevu", saopštila je Centralna komanda. "Snage SAD-a podržavaju slobodu plovidbe za brodove koji prolaze kroz Hormuški tjesnac prema neiranskim lukama i iz njih." Podaci službi za praćenje brodskog saobraćaja navode najmanje četiri broda, od kojih su dva nedavno pristala u iranske luke, koji su prošli ili su prolazili kroz Hormuški moreuz širok 30 kilometara u satima nakon što je blokada stupila na snagu u ponedjeljak u 15 sati po UTC-u. Brod pod liberijskom zastavom, koji je isporučio kukuruz u iransku luku Bandar Imam Homeini, prošao je pored iranskog otoka Laraka u moreuzu nekoliko sati kasnije, dok je tanker pod zastavom Komora, koji je prevozio metanol i isplovio iz iranske luke Bušer 31. marta, napustio tjesnac otprilike u isto vrijeme, izvijestila je novinska agencija AFP, pozivajući se na podatke kompanije Kpler. Također, pozivajući se na službe za praćenje, Reuters je izvijestio da tri broda povezana s Iranom koja su prošla kroz tjesnac nisu bila na putu prema iranskim lukama te da nisu bila obuhvaćena blokadom. Dva od tri broda nalaze se pod sankcijama SAD-a, a jedan od ta dva u kineskom je vlasništvu, naveo je Reuters. Američki predsjednik Donald Trump naredio je blokadu nakon što američko-iranski mirovni pregovori u Islamabadu tokom vikenda 11. i 12. aprila nisu doveli do sporazuma o okončanju rata, koji je počeo zračnim napadima SAD-a i Izraela na Iran 28. februara. Vašington i Teheran su se 7. aprila složili o dvosedmičnom prekidu vatre. Trump je u utorak nagovijestio da bi se pregovori mogli nastaviti u Islamabadu u narednih nekoliko dana. "Trebali biste zaista ostati tamo, jer bi se nešto moglo dogoditi u naredna dva dana, i mi smo skloniji da idemo tamo (nego negdje drugdje)", rekao je Trump, prema navodima lista The New York Post, novinaru koji je, kako se čini, bio u Islamabadu. Mediji su ranije izvijestili da Pakistan nastoji posredovati u novoj rundi pregovora kasnije ove sedmice. Ti izvještaji uslijedili su nakon intervjua u kojem je američki potpredsjednik J. D. Vance spomenuo mogućnost daljnjih sastanaka, rekavši da je na pregovorima 11. i 12. aprila postignut "veliki napredak". "Lopta je u iranskom dvorištu", dodao je Vance. Službena iranska novinska agencija IRNA citirala je predsjednika države Masuda Pezeškijana, koji je tokom razgovora sa svojim francuskim kolegom Emmanuelom Macronom 14. aprila ponovo okrivio Washington za neuspjeh pregovora. Međutim, prema navodima agencije IRNA, on je izjavio i da je "diplomatija preferirani put za rješavanje sporova". Macron je naveo da je u odvojenim pozivima pozvao Pezeškijana i američkog predsjednika Donalda Trumpa na obnovu razgovora. Rekordne cijene naftePortparol kineskog Ministarstva vanjskih poslova nazvao je američku blokadu "opasnom i neodgovornom". Guo Jiakun je izjavio da će to "eskalirati tenzije, potkopati postojeći krhki sporazum o prekidu vatre i dodatno ugroziti sigurnost plovidbe kroz moreuz". Međunarodna agencija za energiju (IEA) objavila je 14. aprila da će se globalna potražnja za naftom smanjiti više nego bilo kada od pandemije COVID-a 19, usred "najtežeg šoka u snabdijevanju u historiji" uzrokovanog ratom u Iranu. Razlog tome su iranski napadi i prijetnje brodarstvu kroz Hormuški moreuz, koji su gotovo potpuno zatvorili rutu kojom obično prolazi 20 posto svjetskog snabdijevanja naftom. Teheranovo gotovo potpuno zatvaranje moreuza uslijedilo je nakon američkih i izraelskih vazdušnih napada na Iran koji su počeli 28. februara. To se nastavilo uprkos prekidu vatre koji je počeo 8. aprila. "Ostaje nejasno hoće li se prekid vatre pretvoriti u trajni mir i povratak redovnih tokova brodova kroz Hormuški moreuz. Dok se nacije uvoznice nafte bore da pronađu zamjenske barele iz sve manjeg izvora zaliha, cijene sirove nafte skočile su na rekordne nivoe", saopštila je IEA. Među mjerama preduzetim za povećanje globalnog snabdijevanja naftom je bila i odluka SAD-a da dodijeli privremeno izuzeće od sankcija na rusku naftu, uvedenih nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. To izuzeće je trebalo isteći 11. aprila, ali nema naznaka o tome da li je produženo, prema riječima portparola Kremlja Dmitrija Peskova. "O tome nije bilo nikakvih izjava", rekao je on novinarima. U Washingtonu će se 14. aprila održati odvojeni razgovori između Izraela i Libana, fokusirani na tekuću izraelsku kampanju protiv Hezbolaha, iranske proksi snage u Libanu. Hezbolah, koji su Izrael i SAD proglasili terorističkom organizacijom, neće prisustvovati razgovorima te iste osuđuje. Teheran tvrdi da bi i ovaj konflikt trebao biti obuhvaćen širim prekidom vatre, ali Washington navodi da je on zaseban. Sukob je počeo kada je Hezbolah napao Izrael 2. marta kao odgovor na vazdušne napade na Iran.

Nakon skoro šest nedelja rata, vazdušni napadi na Iran su zaustavljeni, ali neizvjesnost ostaje. Dok se spremaju za ono što bi moglo da uslijedi, stanovnici Teherana zabrinuti su usred rasta cijena, gubitka radnih mjesta i stalnog nestanka Interneta.

Kada je Peter Mađar (Magyar) bio dijete, oduševljen prvim demokratskim izborima u Mađarskoj 1990. godine, zalijepio je fotografiju Viktora Orbana tadašnjeg antikomunističkog buntovnika, na zid svoje spavaće sobe. Decenijama kasnije, okončat će Orbanovu šesnaestogodišnju premijersku vladavinu na izborima koji su zabilježili rekordno visoku izlaznost i za koje se očekivalo da će uzdrmati Rusiju i šokirati desničarske krugove na Zapadu. Njegova centrističko-desna, proevropska stranka Tisza pobijedila je Orbanovu nacionalističku stranku Fidesz na parlamentarnim izborima, a djelimični rezultati pokazali su da će Tisza osvojiti 137 mjesta, odnosno dvotrećinsku većinu u parlamentu od 199 mjesta. Mađar koji je imao samo devet godina kada je pao komunizam ranije je pričao kako je zidove porodične kuće u Budimpešti ukrašavao fotografijama vodećih političkih ličnosti. Kao mladi advokat Orban je postao heroj mađarskog prodemokratskog pokreta kada je 1989. javno zatražio da sovjetske trupe napuste zemlju. "Postojao je nalet energije oko promjene režima koji me kao dijete ponio", rekao je prošle godine Mađar u podcastu Fokuszcsoport. Mađar, čije prezime je doslovno isto kao i ime države, došao je u centar pažnje prije dvije godine kada je njegova bivša supruga, bivša Orbanova ministrica pravde Judit Varga, podnijela ostavku na sve političke funkcije nakon pomilovanja u slučaju seksualnog zlostavljanja koje je izazvalo ogorčenje javnosti. Nakon toga će se distancirati od vladajuće stranke koju je optužio za korupciju i širenje propagande, rekavši da se razočarao u Fidesz. Samo četiri mjeseca nakon što je izašao iz gotovo potpune anonimnosti intervjuom na YouTube kanalu Partizan, njegova nova stranka osvojila je 30 posto na evropskim izborima u junu 2024. godine gdje su završili na drugom mjestu iza Fidesza i potisnuli ostatak opozicije. Orbanov gubitakOrbanov poraz ima značajne implikacije ne samo za Mađarsku nego i za Evropu i populistički krajnji desni politički spektar. Od 2010. godine on je nastojao da stvori takozvanu "neoliberalnu demokratiju", ograničavajući slobodu medija i aktivnosti nevladinih organizacija, te slabeći nezavisnost pravosuđa. Izgradio je dobre odnose s ruskim predsjednikom Vladimir Putin, kao i s američkim predsjednikom Donald Trump, ali se više puta sukobljavao sa Evropskom unijom koja je suspendovala milijarde eura sredstava zbog zabrinutosti za demokratske standarde u Mađarskoj. Nasuprot tome, Mađar je obećao obnoviti zapadni fokus Mađarske i okončati zavisnost od ruske energije do 2035. godine, istovremeno težeći "pragmatičnim odnosima" s Moskvom. Također je obećao deblokirati zamrznuta sredstva EU, što bi pomoglo oživljavanju stagnirajuće mađarske ekonomije. "Prvog dana moramo usvojiti mjere protiv korupcije i moramo podnijeti zahtjev za pridruživanje Kancelariji evropskog tužilaštva", rekao je Mađar nakon glasanja 12. aprila. No, tokom izborne kampanje bio je oprezan i nastojao da ne uplaši konzervativnije birače. Za razliku od Orbana, on načelno ne odbacuje pravo Ukrajine da jednog dana pristupi EU, ali program Tisze ne podržava ubrzani prijem. Kao i Fidesz, Tisza se protivi kvotama EU za prihvat migranata i također bi zadržala graničnu ogradu izgrađenu za vrijeme Orbana kako bi se spriječio ulazak ilegalnih migranata. Ali analitičari kažu da bi se tenzije između Budimpešte i EU, koje su dodatno pogoršane Orbanovim vetom na paket pomoći Kijevu od 90 milijardi eura, mogle smanjiti pod Tiszom. "Orban je izgubio vjeru u sadašnji oblik i pravac evropske integracije i vodi politiku veta i opstrukcije", kaže Botond Feledy, geopolitički analitičar u Red Snow Consultingu. "Tisza načelno nema prigovor na integraciju i svoje bi bitke vodila na praktičnom nivou." 'Sukob sa sistemom'Tokom kampanje Mađar je koristio Orbanovu strategiju, te je kampanju vodio na terenima koji su ga odveli u Fidesova uporišta. Njegovi skupovi uvijek su sadržavali mnogo nacionalnih zastava u Orbanovom stilu obraćanja patriotizmu mađarskih birača. Njegove dosljedne i jasne poruke, kao i vješto korištenje društvenih mreža, doprinijeli su njegovom brzom usponu, pojašnjava Gabor Toka, viši istraživač u Vera and Donald Blinken Open Society Archives. "Mnogi ljudi su također umireni pričom o nekome ko je nepovratno došao u sukob sa sistemom i nema povratka", rekao je, misleći na Mađarov raskid s Orbanom. Zvaničnici BiH, Crne Gore, Kosova i Srbije čestitali pobjedu stranci Tisza na izbornoj pobjedi u MađarskojČestitke evropskih lidera nakon pobjede opozicije u MađarskojRođen 1981. u porodici pravnika, Mađar je također studirao pravo. Oženio se Vargom 2006. godine, a kada je njena karijera odvela u Brisel, Mađar se pridružio mađarskoj diplomatskoj službi i radio na zakonodavstvu EU. Nakon povratka u Mađarsku, zaposlio se u državnoj banci, a potom vodio agenciju za studentske kredite. Mađar i Varga, koji su se razveli 2023. godine, imaju tri sina. Budući mađarski premijer kaže za sebe da je religiozan i da uživa u kuhanju i igranju nogometa sa prijateljima i sinovima. Upitan u decembru kako se promijenio otkako je ušao u politiku, osvrnuo se na medijske izvještaje koji ga opisuju kao naglog, rekavši: "Sada brojim do deset."