Kada je indijski tanker s tečnim naftnim gasom (LPG) nedavno prošao kroz Ormuski moreuz, njegovo kretanje je pratilo uzbuđeno uživo izveštavanje na televiziji. "Njegova pozicija je primljena pre osam minuta. Trenutno je na 12,5 čvorova pod uglom od 154 stepena. Navedeno je da je njegovo očekivano vreme dolaska u Indiju sutra u 21.30", izvestio je jedan novinar, dok je gledao aplikaciju za praćenje. Kasnije su video snimci prikazali brod s vojnom pratnjom indijske mornarice u Omanskom zalivu. Takva pažnja nije bila neopravdana. Rat u Iranu i odluka Teherana da u velikoj meri zatvori Ormuski moreuz nisu samo zaustavili isporuke sirove nafte i tečnog prirodnog gasa (LNG). Pošiljke čitavog niza druge vitalne robe su takođe skoro potpuno obustavljene. Čak i ako se rat završi, tržišta se možda neće brzo vratiti u normalu. Iranski napadi su naneli nesagledivu štetu industrijskoj infrastrukturi u regionu. Iran takođe insistira da ima "suvereno pravo" nad moreuzom, mada Vašington navodi da je ponovno otvaranje tog plovnog puta uslov za prekid vatre. LPGLPG je rafinirani proizvod koji je najviše pogođen blokadom Ormuskog moreuza, pokazuje novi mesečni izveštaj Međunarodne agencije za energiju (IEA). To je mešavina propana, butana i drugih gasova koji se koriste u uređajima za grejanje, uređajima za kuvanje, automobilskom gorivu i frižiderima. Nestašica tog proizvoda u Indiji dospela je u vesti u svetu, primoravajući ljude da kuvaju na alternativnim izvorima, uključujući ugalj, ogrevno drvo i kravlju balegu. Indija dobija oko 90 odsto uvoznog LPG-a s Bliskog istoka i nestašica je pogodila stotine miliona ljudi. Indija nije jedina koja se suočila s tim problemom. "Kina je bila drugi po veličini uvoznik LPG-a preko Ormuskog moreuza 2025. godine, odmah iza Indije, pošto je nastojala da diverzifikuje izvore snabdevanja mimo SAD u svetlu trgovinskih tenzija između njih prošle godine", rekao je za RSE Piter Vilton (Peter Wilton), analitičar u Argusu, kompaniji za podatke o robnim tržištima. Vilton je napomenuo da su cene LPG-a u Kini 1. aprila bile na 12-godišnjem maksimumu. Kina dobija veliki deo svog LPG-a iz Irana, kako za potrošnju u domaćinstvima, tako i za svoju petrohemijsku industriju. Prema analizi Argusa, Kina je "osetljiva" na globalnu krizu LPG-a. Pored SAD i zemalja Persijskog zaliva, među izvoznicima su Kanada, Argentina i Rusija – koja je preusmerila prodaju ka zemljama Centralne Azije posle sankcija Evropske unije koje su joj uvedene zbog invazije na Ukrajinu. ĐubrivoDok se neki muče s nestašicom goriva za kuvanje, moglo bi da dođe i do manjka hrane koju bi trebalo kuvati. Region Persijskog zaliva je takođe veliki snabdevač đubrivom i Svetski program za hranu UN je izneo upozorenje. "Zemlje koje se u velikoj meri oslanjaju na uvoz hrane, goriva i đubriva posebno su izložene globalnim cenovnim šokovima. U delovima podsaharske Afrike, poljoprivrednici koji ulaze u sezonu setve u opasnosti su da neće moći da tretiraju svoje useve, što će rezultirati nižim prinosima i višim cenama hrane u narednim mesecima", navodi se u izveštaju od 19. marta. "Čak i mala povećanja troškova mogu gurnuti ranjive porodice u krizu", dodaje se u izveštaju i upozorava na "rekordne nivoe gladi". UN navode da oko 30 odsto globalne trgovine đubrivom prolazi kroz Ormuski moreuz. Podaci kompanije Vinvard (Windward), koja obezbeđuje podatke o pomorstvu, pojačali su zabrinutost. Ona je ukazala da je 86 odsto brodova koji prevoze đubrivo iz Persijskog zaliva na istok Afrike prekinuo plovidbe. Analiza kompanije ING navodi da bi "nagli rast cena đubriva" doveo do smanjenja globalne proizvodnje pšenice i kukuruza. "Iako je većina proizvođača na severnoj hemisferi adekvatno snabdevena pre prolećne setve, produžena kriza bi mogla uticati na odluke o setvi kasnije tokom godine. Regioni zavisni od đubriva u Aziji i Africi su posebno ranjivi", dodaje ta kompanija. Ono što je kritično, 50 odsto svih globalnih isporuka sumpora takođe prolazi kroz Ormuski moreuz. Kao nusproizvod prerade nafte i gasa, sumpor je suštinski sastojak u proizvodnji fosfatnih đubriva. Još jedan ključni sastojak je potaša. Rusija je drugi po veličini proizvođač tog proizvoda na svetu, s petinom učešća u svetskom izvozu i želi da iskoristi priliku na tržištu koju pruža zatvaranje Ormuskog moreuza. Belorusija je treći proizvođač po veličini i Vašington je upravo ukinuo sankcije na njen potaš. Međutim, ne očekuje se da će to uticati na globalna tržišta. AluminijumIranski napadi na ogromne topionice aluminijuma u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) i Bahreinu dodatno su pojačali globalnu glavobolju sa snabdevanjem koju je već izazvala blokada Ormuskog moreuza. Obim štete nije jasan, ali povećava mogućnost kontinuiranog rizika u snabdevanju čak i ako se isporuka kroz moreuz vrati na nivoe pre rata. "Svaki produženi prekid bi dodatno zategnuo ionako ograničeno tržište, pošto je ponovno pokretanje topionica skupo, složeno i dugotrajno", navodi se u analizi ING-a od 31. marta. Aluminijum je vitalna roba koja se koristi u automobilima i ambalaži. SAD uvoze više od petine svog aluminijuma iz Persijskog zaliva. Zemlje Zaliva pokrivaju skoro 10 odsto globalne ponude. "Ne bih rekao da se taj gubitak može lako apsorbovati. Ono što morate uzeti u obzir jeste da se više od polovine globalne proizvodnje odvija u Kini i da se sav taj materijal troši u Kini. Nasuprot tome, više od 80 odsto aluminijuma iz Zaliva se izvozi, tako da je to izuzetno važan snabdevač", rekao je za RSE Ronan Merfi (Murphy), urednik časopisa Argus Non-Ferrous Markets. Cene aluminijuma su porasle za oko 11 odsto otkako su 28. februara počeli vazdušni napadi SAD i Izraela na Iran, dodao je on, "na najviši nivo od marta 2022. godine, neposredno posle izbijanja rata u Ukrajini". HelijumOtprilike trećina svetske ponude helijuma dolazi iz Katara i vitalan je kao rashladno sredstvo za proizvode poput poluprovodnika i MRI skenera. Mada su cene možda porasle, ključni azijski proizvođači zasad navode da imaju dovoljne zalihe za blisku budućnost. Južnokorejski ministar energetike Kim Jung-Kvan rekao je 31. marta da se ne očekuju prekidi u snabdevanju u naredna dva meseca. Tajvan je izneo sličnu izjavu. Međutim, problem s helijumom može biti dugoročan. Za potpuno saniranje štete od iranskog napada na katarska postrojenja za tečni prirodni gas (LNG), moglo bi da bude potrebno i do pet godina, navele su katarske vlasti. Među proizvođačima helijuma su i SAD, koji su najveći proizvođač, zatim Alžir i Rusija, čiji je izvoz pogođen sankcijama SAD i EU. Ovo su neke, ali ne sve stvari koje se isporučuju iz Persijskog zaliva na tržišta širom sveta. Među njima su i drugi rafinisani naftni proizvod koji se koristi u petrohemijskoj industriji, mlazna goriva, kao i peleti rude gvožđa.

Kina i Pakistan pokrenuli su usklađenu diplomatsku inicijativu s ciljem okončanja borbi u Iranu i stabilizovanja jednog od najvažnijih energetskih koridora u svijetu, pozicionirajući se na čelo napora za deeskalaciju rata koji je potresao globalna tržišta i pomorsku sigurnost. Inicijativa od pet tačaka, objavljena 31. marta nakon razgovora na visokom nivou u Pekingu između najvišeg kineskog diplomate Wang Yija i pakistanskog ministra vanjskih poslova Ishaqa Dara, poziva na trenutni prekid vatre, brzi početak mirovnih pregovora i hitne korake za zaštitu trgovačkih pomorskih ruta, posebno kroz strateški ključni Hormuški moreuz. U zajedničkom saopštenju, Peking i Islamabad pozvali su na "trenutni prekid neprijateljstava" i upozorili protiv daljnje eskalacije koja bi mogla proširiti sukob izvan Irana. U saopštenju se naglašava da se moraju uložiti "najveći napori" kako bi se "spriječilo širenje sukoba", što odražava strahovanja da bi se dodatni regionalni i globalni akteri mogli uvući u krizu. Prijedlog dolazi usred rastuće zabrinutosti zbog poremećaja u pomorskom saobraćaju u Zaljevu, gdje Hormuški moreuz služi kao ključna arterija za globalne zalihe nafte. Svaka dugotrajnija nestabilnost na tom mjestu nosi rizik od jačanja ekonomskih šokova daleko izvan regiona. Upitan o kinesko‑pakistanskoj inicijativi u kratkom telefonskom razgovoru za Axios 31. marta, američki predsjednik Donald Trump rekao je da diplomatski "pregovori s Iranom dobro napreduju", bez navođenja detalja. Pakistan je takođe signalizirao svoju spremnost da odigra posredničku ulogu. Tokom vikenda, Islamabad je saopštio da je spreman ugostiti pregovore između Sjedinjenih Država i Irana, nakon razgovora regionalnih diplomata usmjerenih na približavanje dvije strane pregovaračkom stolu. Darova posjeta Pekingu uslijedila je nakon odvojenog kruga razgovora koje je 29. marta održao s predstavnicima Saudijske Arabije, Egipta i Turske, kao dio šireg regionalnog napora da se obuzda sukob koji je izbio nakon američko‑izraelskih udara na Iran 28. februara. Iako Kina ostaje ključni partner Irana, izbjegava pružanje vojne podrške i dosljedno poziva na suzdržanost i pregovaračko rješenje. Tehran je, sa svoje strane, javno negirao da učestvuje u direktnim pregovorima s Washingtonom, iako neki izvještaji sugerišu da je kroz pakistanske posrednike prenio odgovor na Trumpov predloženi mirovni okvir od 15 tačaka. Dar je 26. marta rekao da Islamabad služi kao kanal za razmjenu poruka između Washingtona i Teherana. Produbljena koordinacija između Kine i Pakistana naglašava njihovo blisko strateško partnerstvo, čak i dok Peking nastavlja pozivati Islamabad na suzdržanost u vlastitim regionalnim tenzijama, uključujući odnose s Afganistanom. Odvojeno od toga, kinesko Ministarstvo vanjskih poslova potvrdilo je da je specijalni izaslanik nedavno proveo sedmicu posredujući između Pakistana i Afganistana, što odražava širi napor Pekinga da se nametne kao stabilizirajuća diplomatska sila širom regiona. Uz izvještavanje dpa, Axios-a, i AFP-a

Iran koristi taktičko odlaganje kao strategiju u pregovorima o okončanju američkih i izraelskih napada koji su desetkovali vojne kapacitete Teherana, dok se nastavlja gomilanje američkih snaga na Bliskom istoku, rekao je penzionisani general američke vojske Džozef Votel (Joseph L. Votel), koji je bio na čelu Centralne komande SAD od 2016. do 2019. Votel je u intervjuu za RSE 30. marta izložio rizike od eskalacije sukoba i upozorio da bi bez političkog rešenja koje bi sprečilo Iran da blokira Ormuski moreuz, moglo biti potrebno produženo međunarodno vojno prisustvo kako bi se ključna tranzitna ruta za naftu i gas bila otvorena. RSE: SAD su u desetodnevnoj pauzi koju je naredio američki predsednik Donald Tramp (Trump) posle pretnji udarima na iransku energetsku infrastrukturu, što je omogućilo više vremena za razgovore. Istovremeno, Iran je dozvolio brodovima prolazak kroz Ormuski moreuz. Da li to vidite kao znak da Teheran želi sporazum ili deluje u svom interesu? Džozef Votel: Znamo da Iran ima istoriju pokušaja da produžava, produžava, produžava pregovore i pokušava da odugovlači stvari. Dakle, svakako mislim da je to taktika koju je pokušao, tako da s jedne strane moramo to uzeti u obzir. Drugo, što se tiče samih pregovora, ne znam koliko smo zapravo odmakli u ovome. Mislim da verovatno trenutno koristimo treće strane da nam pomognu u našim pregovorima. Znam da su se Pakistanci angažovali i pokušavali da pomognu u ovome. Dakle, potrebno je malo vremena da se dođe do neke vrste smislene diskusije. Možda je u pitanju kombinacija dve stvari: Iranci pokušavaju da nas zavlače, ali i postoji priznanje administracije da je potrebno malo vremena da se ovi razgovori organizuju – smisleni razgovori – kako bismo mogli da idemo ka nekoj vrsti krajnjeg stanja sukoba. RSE: Istovremeno, SAD povećavaju svoje vojno prisustvo u regionu. Da li to gomilanje sugeriše nešto izvan pregovaračke taktike? Votel: Morate prepoznati, pre svega, da deo svrhe tog raspoređivanja slanje poruke Irancima. Ovo se takođe odnosi na to da se osigura da možemo da pružimo maksimalan broj opcija našim vojnim liderima i našim civilnim liderima, tako da, ako predsednik nešto odluči, ima više snaga iz kojih njegovi vojni komandanti mogu da osmisle pravce delovanja i pristupe koje bi on mogao da odobri. Te dve stvari – aspekt slanja poruka i omogućavanja fleksibilnosti – veoma, veoma su važne. I mislim da je to verovatno najvažnija stvar koju ove snage trenutno rade. Svakako mogu da urade i druge stvari, poput, na primer, odlaska na ostrvo Hark ili drugih akcija. Ali ta poruka i mogućnost da našim liderima pružimo mnogo opcija su dve glavne stvari koje trenutno radimo. RSE: Administracija je rekla da želi da osigura da Ormuski moreuz ostane otvoren. S vojnog gledišta, šta bi to zapravo podrazumevalo? Da li bi to nužno palo na američke snage ili će Izrael igrati direktnu ulogu u takvoj operaciji? Kako bi mogle da izgledaju te kopnene operacije? Votel: Ne znam da li Izraelci imaju snage spremne za to. Svakako SAD pokušavaju da to urade. Jedna od stvari o kojoj se govorilo jeste odlazak i obezbeđivanje ostrva Hark. I mislim da bi svrha toga bila da se obezbedi naftna infrastruktura i da se osigura da je u rukama SAD. To bi mogao biti adut u pregovorima s iranskim režimom. Kako bi to izgledalo jeste da se jedan od tih elemenata koji su raspoređeni – bilo da su to marinci ili vojne snage – pošalje na ostrvo, da obezbeđuju i štite, i da se osigura da mogu da ostanu tamo dok mi nastavljamo operacije. To bi nam dalo kontrolu nad glavnom lokacijom za izvoz nafte na koju se Iranci oslanjaju. To bi ih moglo naterati da deluju. Naravno, to bi moglo izazvati odgovor Iranaca – koji će verovatno reagovati – tako da bismo morali biti spremni na to. Ali mislim da tako mogao da izgleda deo toga. RSE: Državni sekretar Marko Rubio (Marco) je sugerisao da se to može postići bez kopnenih trupa. Da li se slažete? Votel: Kopnene trupe igraju važnu ulogu u ovome, šta god da odlučimo da uradimo. Biće ključne, ako ne za zauzimanje tog ostrva, onda kao snage za brzo reagovanje i spremne da odgovore na razvoj događaja kako se budu odvijali. Već smo ranije radili pratnju kroz Ormuski moreuz bez trupa, još 1980-ih. Ali tada nismo imali ovakve pretnje. Iran nije imao takve kapacitete. Tako da priroda pretnji kojim Iran danas raspolaže čini verovatnijim da će biti potrebne neke trupe. Što se tiče toga kako to izgleda i kako će se završiti, mislim da postoje tri široka cilja. Prvo, režim koji je praktično "bez zuba", koji nema kapacitete koje je imao ranije i koji ne može da preti svojim susedima. Drugo, njegovi vojni kapaciteti moraju biti smanjeni do tačke u kojoj se ne mogu praktično koristiti van njegovih granica; to uključuje rakete, dronove, iransku mornaricu, mornaricu IRGC-a (Korpusa islamske revolucionarne garde) i mogućnost zatvaranja Ormuskog moreuza ili oslanjanja na posrednike. I treće, moramo da osiguramo da nemaju načina da nastoje da dođu nuklearnog oružja. To uključuje ne samo uništavanje infrastrukture, već i stavljanje visoko obogaćenog uranijuma koji su napravili pod odgovornu kontrolu. RSE: Tokom svog nedavnog putovanja u Evropu, Rubio je razgovarao sa saveznicima iz Grupe sedam (G7) o potrebi za potencijalnim dugoročnim međunarodnim patrolama u Ormuskom moreuzu. Čak i ako aktivne borbe prestanu, da li to signalizira da SAD i njihovi partneri treba da očekuju produženo vojno prisustvo u regionu? Votel: Definitivno mislim da je to tačno. Ako otvorimo Ormuski moreuz, a ne postignemo neku vrstu političkog rešenja za rat, onda ćemo ovo raditi dugo vremena i moramo biti spremni na to. Zato će koalicioni partneri i međunarodni partneri biti ključni: da ga održe dugoročno. Bez političkog rešenja, moraćemo ovo da radimo koliko god možemo. RSE: Šta je s iranskim liderstvom? U Vašingtonu čujemo sve više diskusija o potencijalnim sagovornicima unutar trenutnog iranskog liderstva, uključujući predsednika parlamenta Mohameda Bakera Kalibafa. Da li to sugeriše da se SAD spremaju da se angažuju s elementima postojećeg režima, umesto da traže njegovu zamenu? Votel: Ono što je verovatno, i što vlada SAD počinje da uviđa, jeste da će neki oblik režima ostati na vlasti. Nadamo se da će postojati lider koji će pokazati nivo pragmatizma s kojim možemo da sarađujemo kako bismo ovu situaciju pomerili u pozitivnijem smeru i zaustavili borbe. Ja brinem da liderstvo Korpusa islamske revolucionarne garde izgleda ima veoma veliki uticaj, što znači da postoje značajni pripadnici tvrde linije koji su i dalje povezani s vladom. To može otežati stvari. Takođe je važno shvatiti da ne postoji očigledna opoziciona snaga spremna da preuzme vlast. Režim je režim i moraćemo da se nosimo s njim dok idemo napred. RSE: Kako grupe koje podržava Iran, poput Huta, utiču na situaciju? Votel: Huti bi mogli biti problem. Imaju mnogo kapaciteta i, iako je bio na snazi prekid vatre, čini se da su preduzimali mere koje bi im mogle omogućiti da izazovu stvarne probleme. Oni su značajna briga. Šiitske milicije na mestima kao što je Irak takođe bi mogle biti problem, ali snage zemlje u kojima su mogu da se nose s njima uz pomoć SAD. Huti više zabrinjavaju jer imaju mnogo veće kapacitete od mnogih drugih grupa šiitskih milicija. RSE: Sve je više izveštaja da Moskva ne samo da pruža obaveštajne podatke Iranu – uključujući potencijalno informacije o metama – već i deli tehnologiju dronova i taktike na bojnom polju usavršene tokom rata u Ukrajini. Koliko je značajna takva podrška i kako ona oblikuje i kurs i složenost sukoba? Votel: To je veliki problem i definitivno je nešto što bi SAD trebalo da reše s Rusima. Ako pružaju informacije o metama ili mogućnosti koje produžavaju ovaj sukob, to mora da prestane. To neće nužno biti vojno urađeno; moraće biti urađeno diplomatski. Moramo da izvršimo pritisak na Ruse da prestanu jer bi to moglo da produži sukob i da nam još više otežava završavanje onoga što smo već započeli. Intervju je skraćen zbog dužine i jasnoće.

Prvog dana rata Iran je ispalio stotine balističkih raketa u masovnim salvama u nameri da samom njihovom brojnošću nadvlada američke i izraelske vazdušne odbrane. Većina je presretnuta. Međutim, od 28. februara Teheran lansira manje raketa kratkog i dugog dometa – oko nekoliko desetina dnevno u proseku. Ipak, stopa pogodaka je povećana, rekli su vojni analitičari koji analiziraju podatke iz otvorenih izvora. Zašto? To je delimično posledica toga što su SAD i Izrael degradirali iranske vojne kapacitete, ali i toga što Teheran čuva svoj preostali arsenal i postaje selektivniji u onome što gađa, kažu stručnjaci. "Američki i izraelski udari su očigledno naneli značajnu štetu iranskoj infrastrukturi lansirnih sistema", rekla je Keli Grieko (Kelly Grieco), viša saradnica u Stimson centru, vašingtonskom tink-tenku. "To fizičko iscrpljivanje verovatno objašnjava značajan deo pada stope lansiranja." Pratite blog uživo RSE o sukobu na Bliskom istoku."Ipak, Iran je, čini se, takođe napravio svesnu odluku da promeni strategije", dodala je ona. "Vremenom se Iran okrenuo ka manjim, preciznijim salvama usmerenim na određene ciljeve visoke vrednosti." Međi tim metama su ključne američke vojne instalacije i radarski sistemi na Bliskom istoku, kritična naftna i gasna infrastruktura arapskih saveznika SAD u Persijskom zalivu i industrijski i energetski objekti u Izraelu. Ispaljujući relativno mali broj raketa, Iran izgleda postiže svoje osnovne ratne ciljeve – širenje bojnog polja, narušavanje globalne ekonomije i nametanje direktnih troškova Sjedinjenim Američkim Državama i njihovim saveznicima. 'Ostalo malo raketa'Eliminisanje velikog iranskog arsenala balističkih raketa bio je ključni cilj rata koji traje mesec dana, pri čemu su SAD i Izrael uništili nadzemne raketne lansere i zalihe te bliskoistočne zemlje, kao i njena podzemna postrojenja za skladištenje raketa. Predsednik SAD Donald Tramp (Trump) rekao je 26. marta da je Iranu "ostalo veoma malo raketa". Drugi američki zvaničnici tvrdili su da su uništeni balistički raketni kapaciteti Teherana. Izraelski i američki zvaničnici rekli su da je više od 10.000 meta u Iranu pogođeno od početka vazdušnih udara. Vašington je ukazao na pad od 90 odsto u iranskim lansiranjima raketa od početka rata kao dokaz svog uspeha u gotovo potpunom eliminisanju raketnog programa Teherana. Izrael je saopštio da je najmanje 70 odsto iranskih raketnih lansera i zaliha uništeno od početka rata. Ipak, sirene za vazdušnu opasnost su svakodnevna pojava širom Bliskog istoka. Islamska Republika ispaljuje 20 do 30 balističkih raketa dnevno u proseku, navode vojni analitičari koji prate iranske salve raketa. Pored toga, ta zemlja nastavlja da svakog dana lansira mnoštvo jeftinih, ali smrtonosnih dronova s razornim posledicama. To, kažu stručnjaci, sugeriše da Iran i dalje ima pristup raketnim lanserima i zalihama, uprkos snažnom američkom i izraelskom bombardovanju. Iran se takođe sve više okreće mobilnim raketnim lanserima. Izveštaj Rojtersa (Reuters) izgleda protivreči tvrdnjama SAD i Izraela da je iranski arsenal balističkih raketa praktično uništen. Ta novinska agencija je 27. marta citirala svoje izvore da SAD mogu sa sigurnošću utvrditi samo da su uništile oko trećinu arsenala raketa Teherana. Farzan Sabet, stručnjak za Iran na Ženevskom institutu za diplomske studije, rekao je da je Iran "investirao u masivne kapacitete raketa i dronova koji su relativno dobro raspoređeni, utvrđeni i skriveni širom prostrane teritorije i teškog terena te zemlje". "Verovatno je da su Trampova administracija i Izrael precenili koliko su degradirali iranske kapacitete balističkih raketa i dronova", rekao je on. "SAD i Izrael su možda takođe potcenili iranski arsenal raketa i kapacitet lansera." Procenjuje se da Iran ima samo balističke rakete kratkog dometa između 2.000 i 8.000. "U drugim slučajevima, SAD ili Izrael napadaju ulaze u iranske podzemne 'raketne gradove', tehnički ih onesposobljavajući", dodao je Sabet. "Ali znamo da je iranska vojska vežbala kako da brzo ponovo otvori ulaze u gradove s raketama, što joj omogućava da 'vrati' ono što se računa kao izgubljene zalihe raketa i kapacitet lansirnih sistema." Mete visoke vrednostiDotle, uprkos smanjenju iranskog arsenala, stopa pogađanja meta tokom rata stalno raste, navode vojni analitičari koji analiziraju podatke iz otvorenih izvora. SAD i njihovi arapski saveznici su potrošili visokokvalitetne raketne presretače kako bi blokirali iranske baražne vatre. Izrael je bio primoran da racionalizuje svoje najmoćnije odbrambeno oružje, izvestio je Volstrit žurnal (The Wall Street Journal), čime je ranjivi na dalje iranske napade. Američka vojska je, prema Vašington postu (The Washington Post), tokom rata ispalila više od 850 krstarećih raketa Tomahavk. Svake godine se proizvede samo nekoliko stotina, što dovodi do zabrinutosti oko snabdevanja. Propusti u protivvazdušnoj odbrani takođe bi mogli biti rezultat propusta u detekciji, navodi onlajn portal Risponsibl stejtkraft (Responsible Statecraft) povezan s vašingtonskim tink-tenkom Kvinsi institut. Iran je pogodio radare i senzore koji čine osnovu integrisane mreže protivvazdušne odbrane koju dele SAD, Izrael i saveznici u Persijskom zalivu. Stručnjaci kažu da je Iran takođe postao selektivniji u pogledu toga kada, gde i na šta ispaljuje svoje rakete, čuvajući svoj preostali arsenal za ciljeve visoke vrednosti. U značajnom probijanju američke protivvazdušne odbrane, iranski napad raketama i dronovima 27. marta pogodio je vazduhoplovnu bazu Princ Sultan u Saudijskoj Arabiji, ranivši najmanje 12 američkih vojnika i teško oštetivši najmanje dva aviona za dopunu gorivom KC-135. Iranske rakete su 21. marta prvi put pogodile gradove Arad i Dimona na jugu Izraela, ranivši desetine ljudi. Gradovi se nalaze blizu ključnog izraelskog nuklearnog istraživačkog postrojenja i reaktora, jednog od najzaštićenijih postrojenja u zemlji. "Koncentrišući svoje dronove i rakete na veliku, fiksnu infrastrukturu, kao što su rafinerije, aerodromi i energetska postrojenja, čak i iranski promašaj izbliza može naneti značajnu štetu", rekla je Grieko iz Stimson centra. "Svaki naredni talas je takođe doneo operativne povratne informacije koje Iran verovatno uključuje, učeći koje putanje i vremenski okviri nude najbolje šanse za prodor", dodala je ona. Grieko je rekla da očekuje da će iranska stopa pogodaka biti stabilna ili nastaviti da raste, osim ako ne dođe do prekida vatre ili dramatične promene u ratu.

Iran je objavio da su dva politička zatvorenika pogubljena 31. marta, dan pošto je smrtna kazna izvršena nad još dvojicom, što pokazuje da klerikalne vlasti pojačavaju obračun s opozicijom unutar zemlje. Muškarci, identifikovani kao Babak Alipur i Puja Gobadi, optuženi su za članstvo u Mudžahedin-e Halk (MEK), prognanoj opozicionoj grupi koja želi da svrgne Islamsku Republiku i koju Teheran smatra terorističkom organizacijom. Pogubljenja pokazuju da, uprkos američkim i izraelskim napadima koji su uništili veliki deo iranskog rukovodstva i degradirali njegove vojno-industrijske kapacitete, nema vidljivih naznaka da klerikalne vlasti gube kontrolu. U stvari, represija izgleda ponovo jača. Advokat pogubljenih Babak Paknija napisao je na društvenim mrežama da satima posle pogubljenja njegova kancelarija još nije dobila presudu sa suđenja koja je zapečatila njihovu sudbinu. "Pre nego što se kazna izvrši, neophodno je obavestiti advokate odbrane ili barem samog optuženog o njenom sadržaju. Minimalno pravo osuđenog je da može da koristi pravo na ponovno suđenje i na odlaganje pogubljenja", dodao je on. Još trojica muškaraca su pogubljena ranije ovog meseca. Mučenja, priznanjaMahmud Amiri-Mogadam, iranski aktivista za ljudska prava koji živi u Norveškoj, rekao je za Radio Farda (Iranski servis RSE) da su Alipur i Gobadi "držani u samici dugo vremena posle hapšenja". "Mučeni su i od njih su iznuđena priznanja – priznanja koja, čak i po zakonima same Islamske Republike, zapravo nisu legalna", rekao je on. MEK je u reakciji na pogubljenja naveo da "to odražava strah režima od naroda i njihovu podršku jedinicama otpora. Ovo krvoproliće će zauvek zapečatiti sramotni kraj režima". MEK je za dvojicu muškaraca naveo da su "herojski" članovi, ali njihova povezanost s tom organizacijom nije mogla biti nezavisno potvrđena. Još dvojica optuženih u istom slučaju, Vahid Bani-Amirijan i Abolhasan Montazer, mogli bi se suočiti s istom kaznom. "Glavna pretnja Islamskoj Republici – ono što zaista ugrožava njen opstanak – jeste iranski narod i narodni protesti. Cilj tih pogubljenja je da se ulije strah među stanovništvo", rekao je Amiri-Mogadam. Iran su u januaru zahvatili masovni protesti koje su snage bezbednosti brutalno ugušile. HRANA, organizacija za praćenje ljudskih prava iz SAD, saopštila je da je potvrdila skoro 7.000 smrtnih slučajeva tokom obračuna s demonstrantima u januaru i još mnogo hapšenja. Ona navodi da su 1.574 civila poginula otkako su SAD i Izrael pokrenuli vazdušne napade na Iran 28. februara. Pre nego što su napadi počeli, američki predsednik Donald Tramp (Trump) je na društvenim mrežama napisao da je "pomoć na putu" za iranske demonstrante i rekao da bi promena režima u Iranu bila "najbolja stvar koja bi mogla da se desi". Međutim, nedavne izjave američkih zvaničnika nisu navele promenu režima kao cilj kampanje, mada je ministar odbrane Pit Hegset (Pete Hegseth) 31. marta rekao novinarima u Vašingtonu da je "došlo do promene režima" i da je "primarni" fokus sada na tome da se Iran natera da sklopi dogovor. 'Sukobi' u zatvoruIranski državni mediji su izvestili o povećanom broju ljudi uhapšenih zbog toga što su "špijuni" i "plaćenici". Šef policije Ahmadreza Radan rekao je, kako su preneli mediji, da su stotine uhapšene po raznim optužbama koje se odnose na rat. To takođe pokreće pitanje uslova u zatvorima. "Pristup čak i osnovnim potrepštinama je izuzetno ograničen. Uslovi ishrane su već bili veoma loši pre rata, ali od početka rata postali su mnogo gori", rekao je 31. marta za Radio Farda Reza Junesi, čiji je otac u ozloglašenom teheranskom zatvoru Evin. "Pored toga, eksplozije u Teheranu – od kojih su se neke dogodile blizu Evina – imale su teške psihološke posledice na zatvorenike. Strah i anksioznost dominiraju zatvorskom atmosferom u ovim ratnim uslovima", dodao je on. Junesijev brat i otac su zatvoreni u različitim zatvorima, a obojica su optuženi za članstvo u MEK-u. Junesi, koji sada živi u Švedskoj, takođe je opisao nerede u iranskom zatvoru Gezel Hesar, gde je zatvoren njegov brat. Incident se dogodio 30. marta kada su dva zatvorenika tamo, Mohamed Tagavi Sangdehi i Akbar Danešvarkar, odvedena na pogubljenje. "Drugi zatvorenici su pružali otpor i došlo je do sukoba", rekao je on, dodajući da je oko 20 zatvorenika odvedeno i "najverovatnije prebačeno u samice, ali ne znamo tačno gde se nalaze". Pogubljenja četvorice muškaraca, 30. i 31. marta, usledila su posle pogubljenja trojice muškaraca 19. marta. Ta trojica su uhapšena tokom januarskih protesta, dok su oni koji su poslednji put pogubljeni bili u zatvoru od 2024. godine. Amiri-Mogadam, koji predvodi grupu pod nazivom "Iranska ljudska prava", rekao je da klerikalne vlasti u zemlji koriste rat kao pokriće za pogubljenja. "U senci rata, politička cena ovih pogubljenja je mnogo niža. Normalno, ako bi demonstrant ili politički zatvorenik bio pogubljen, Islamska Republika bi se suočila s mnogo oštrijim reakcijama međunarodne zajednice... Ali sada je pažnja usmerena na rat", rekao je on. Panel eksperata UN 30. marta je izdao saopštenje u kojem je izrazio "duboku zabrinutost" zbog pogubljenja izvršenih tog dana, kao i zbog onih početkom marta. U saopštenju se takođe osuđuje vojna akcija SAD i Izraela, i navodi da je "narod Irana napadnut spolja i iznutra". U saopštenju se takođe navodi da su iranske vlasti uvele blokadu interneta u zemlji koji sada traje 32 dana, "odsecajući ljude od informacija i nanoseći ozbiljnu ekonomsku štetu".

U maju 2022. godine, šef iranskih oružanih snaga pozirao je fotografima zajedno s tadžikistanskim ministrom odbrane na neotkrivenoj lokaciji u blizini Dušanbea, na ceremoniji na kojoj je najavljen veliki novi projekat. Radilo se, kako su tvrdili, o prvoj iranskoj fabrici dronova u inostranstvu: postrojenju za proizvodnju taktičkih izviđačkih dronova Ababil 2, s navodnim dometom od oko 200 kilometara, manjim i jeftinijim od dronova Shahed koji su postali zaštitni znak iranskog vojnog izvoza. Ni jedan od njih više nije na funkciji. Ministar odbrane Sherali Mirzo smijenjen je u kadrovskim promjenama u januaru prošle godine. General major Mohammad Bagheri poginuo je u zračnom napadu tokom 12‑dnevnog rata između Izraela i Irana u junu prošle godine. Ali 2022. godine, Bagheri je izražavao optimizam zbog, kako je govorio, svijetle budućnosti. "Danas smo došli u poziciju da, osim ispunjavanja domaćih potreba, možemo izvoziti vojnu opremu saveznicima i prijateljskim zemljama kako bismo ojačali sigurnost", rekao je. Dan kasnije, tadžikistanski predsjednik Emomali Rahmon sastao se s Bagerijem, zvanično pozdravivši "odbrambenu i vojnu saradnju" između dvije zemlje. Ali gotovo četiri godine kasnije, i dalje nije jasno da li ta fabrika zaista proizvodi dronove, i ako ih proizvodi, gdje završavaju i ko ih koristi. Da li uopšte postoji?Na upite koje je RSE poslao tadžikistanskim ministarstvima odbrane, vanjskih poslova i industrije nije bilo zvaničnog odgovora. Ali dvojica visokih zvaničnika u Dušanbeu privatno su rekli da fabrika nikada nije počela s radom. "Stvaranje postrojenja za proizvodnju dronova nije isto što i pravljenje Pepsi-Cole. Siguran sam 1.000 posto da takva fabrika ne postoji u Tadžikistanu. Apsolutno nikakva takva fabrika", rekao je jedan od njih. Sličan stav izrazio je i jedan zapadni diplomata sa sjedištem u Dušanbeu, ističući nedostatak bilo kakvih naknadnih informacija. "Čitali smo o tome u vijestima u jednom trenutku. Iskreno, nakon toga više nismo čuli ništa - ni od Amerikanaca ni od naše strane", rekao je diplomata. "Da postoji, sigurno bi pitali za nju i pokušali je provjeriti. Ali ništa se takvo nije desilo." Iranski mediji su izvještavali da se postrojenje nalazi u Dušanbeu, na periferiji grada. Neki analitičari su nagađali da fabrika možda postoji u blizini vojne baze Aini, velikog vojnog kompleksa na rubu glavnog grada u kojem se nalaze tadžikistanski, a povremeno i ruski vojni kapaciteti. Igor Semivolos, direktor Centra za studije Bliskog istoka u Kijevu, rekao je da bi se uz današnje OSINT mogućnosti - korištenje satelitskih snimaka i drugih javno dostupnih podataka - proizvodnja vrlo vjerovatno mogla otkriti. "Ako govorimo o strogo tajnoj proizvodnji, ne vjerujem da je moguće zadržati je potpuno tajnom s obzirom na trenutne OSINT kapacitete", rekao je. "Sama činjenica da se ti dronovi nisu pojavili nigdje… znači da se ovaj (projekat) sasvim razumno može tumačiti kao simulacija." Najava otvaranja fabrike stigla je samo nekoliko mjeseci nakon što je Rusija u februaru 2022. započela svoju punu invaziju na Ukrajinu. Do ljeta 2022. Iran je počeo snabdijevati Rusiju svojim dronovima Shahed za upotrebu u tom sukobu. U tom kontekstu, Semivolos kaže da vjeruje da je tema iranskih dronova postala politički osjetljiva za Tadžikistan, gdje bi saradnja s Iranom ili Rusijom u vojnoj tehnologiji mogla izazvati međunarodne reakcije, sankcije ili diplomatski pritisak, pa je Dušanbe možda promijenio planove. "Možda su tadžikistanske vlasti odlučile da sebi ne komplikuju život i da su postepeno usporile taj proces, gurnuvši ga u drugi plan", rekao je. Ababil 2: Nema dokaza da ga koriste ruske snageNajdirektniji komentar tadžikistanske vlade stigao je 30. oktobra 2022, kada je Ministarstvo vanjskih poslova izdalo saopštenje u kojem negira tvrdnje da se dronovi proizvedeni u zemlji isporučuju Rusiji za upotrebu u Ukrajini. U saopštenju nisu potvrdili niti demantovali postojanje fabrike, ali su naveli da Tadžikistan "ne izvozi vojnu opremu u treće zemlje". Semivolos je također rekao da nije bilo nikakvih tragova dronova iz te fabrike na ukrajinskim ratištima. "Ababil 2 zapravo nigdje nismo vidjeli. Ako govorimo o rusko‑ukrajinskom frontu, takvi dronovi se nisu pojavilI", rekao je. "Procijeniti obim proizvodnje i funkcionisanje te fabrike izuzetno je teško." Jedan od tadžikistanskih zvaničnika koji je anonimno govorio za RSE rekao je da je cijela ceremonija otvaranja 2022. godine bila inscenirana kako bi služila iranskoj propagandi. Nije želio detaljnije govoriti o ciljevima. Eric Lob, vanredni profesor politike i međunarodnih odnosa na Međunarodnom univerzitetu Floride, rekao je za RSE da bi, ako je ceremonija otvaranja fabrike zaista bila inscenirana, to moglo imati jasnu komunikacijsku svrhu za Iran. "Ta pompa i ceremonija oko ovakvih susreta način su da se simbolično suprotstave međunarodnoj izolaciji, da pošalju poruku da Iran nije toliko izolovan (kako se čini). A i za unutrašnju legitimaciju - to je signal da ovaj režim ima saveznike, partnere i prijatelje", rekao je.

Kirgistanski zvaničnici često ističu nagli rast trgovine sa susjednom Kinom, ali se Peking i Biškek oštro razilaze oko obima te razmjene, pokazuju analize zvaničnih podataka koje je proveo Kirgistanski servis Radija Slobodna Evropa. Kina čini otprilike jednu trećinu ukupne vanjske trgovine Kirgistana i skoro 40 posto njegovog uvoza, što naglašava duboku ekonomsku zavisnost. Ali jaz između zvaničnih statistika dvije zemlje sve je veći, što ukazuje na problem transparentnosti koji će vjerovatno potrajati. Podaci kineske carine pokazuju da je bilateralna trgovina u 2025. godini dostigla 27,2 milijarde dolara. Kirgistanski podaci taj iznos stavljaju na samo 4,97 milijardi - razlika od gotovo 23 milijarde dolara, odnosno više od pet i po puta niže. Nesklad u statistikama trgovine raste iz godine u godinu; u 2024. godini jaz je iznosio 17,1 milijardu dolara. Rastući jaz privlači pažnju analitičara i donosilaca odluka, koji kažu da on odražava strukturalne slabosti u carinskom obračunu, nadzoru tranzita i potencijalnoj korupciji duž ključnog srednjoazijskog trgovačkog koridora. To, međutim, nije spriječilo visoke kirgiske zvaničnike, uključujući predsjednika Sadyra Japarova, da se pozivaju na više kineske brojke. "Svjedočimo osmostrukom rastu trgovinske razmjene između Kirgistana i Kine posljednjih godina", rekao je Japarov tokom govora na samitu Centralna Azija–Kina u Astani u junu 2025. "Prošle godine, naš trgovinski promet dostigao je rekordnih 23 milijarde dolara." Priča o dva brojaKirgistanski carinski zvaničnici kažu da se razlika velikim dijelom može objasniti metodologijom. Kina evidentira svu robu otpremljenu prema Kirgistanu kao izvoz, uključujući i onu koja samo prolazi kroz zemlju na putu ka trećim tržištima poput Uzbekistana, Tadžikistana, Afganistana ili Pakistana. Kirgistan, nasuprot tome, računa samo robu namijenjenu domaćoj potrošnji. "Kina uključuje svu robu poslanu u ili kroz Kirgistan, dok mi evidentiramo samo uvoz namijenjen domaćoj potrošnji", rekao je za Radio Slobodna Evropa Almaz Akynbekov, zamjenik šefa odjela za prihode u Državnoj carinskoj službi Kirgistana. Dodao je da su tranzitne količine značajne, pri čemu se ukupna kineska roba koja prolazi kroz Kirgistan procjenjuje na 4,5 milijardi tona godišnje. Dodatna odstupanja proizlaze iz neevidentiranog e‑trgovinskog uvoza, pojednostavljenih carinskih procedura za individualne kupce i robe koja ulazi preko susjednog Kazahstana a nikada se formalno ne registruje u Kirgistanu. Ali trgovci i logistički stručnjaci kažu da metodologija objašnjava samo dio jaza. Kirgistan ima vodeću ulogu kao tranzitno čvorište za kinesku robu koja ulazi u Centralnu Aziju, posebno preko velikih prelaza poput Torugarta i Irkeštama, što dovodi do procvata reeksportne trgovine i rasta ilegalnih aktivnosti. Kineski izvoz činio je više od 80 posto ukupne trgovine između dvije zemlje u 2025. godini, što ostavlja još više prostora da se razlike u podacima prodube. Aibek Sarygul, poslovni čovjek koji radi u prekograničnom prijevozu tereta, opisuje široko rasprostranjene neformalne prakse u pošiljkama iz kineskih proizvodnih centara poput Guangdžoua i Jiwaa prema kirgistanskoj pijaci Dordoi, jednom od najvećih veleprodajnih bazara u Centralnoj Aziji. "U mnogim slučajevima ne postoje ispravne fakture", rekao je za RSE. "Kineske izvozne kompanije same rješavaju dokumentaciju, ali detalji poput cijena i spiskova robe često su nejasni ili nepotpuni." Korupcija i cijena netransparentnostiOvaj nesklad je privukao pažnju zbog obima neprijavljivanja i carinskih prevara u kinesko‑kirgistanskoj trgovini. Stručnjaci i zvaničnici kažu da uvoznici često umanjuju vrijednost robe ili je pogrešno klasificiraju kako bi smanjili carinske namete. Godine 2023. vlasti su razotkrile korupcijsku mrežu u koju su bili uključeni carinski službenici i privatne kompanije, a koja je lažno registrovala kinesku robu kao tranzitne pošiljke namijenjene Uzbekistanu. U stvarnosti, roba je iskrcavana i prodavana unutar Kirgistana bez plaćanja dažbina. Prema navodima, šema je prouzrokovala štetu od oko 1 milijardu soma, odnosno oko 11,4 miliona dolara, i dovela do više hapšenja. Slični incidenti zabilježeni su i 2024. godine, uključujući zapljenu krijumčarenih akciznih markica i falsifikovanih carinskih dokumenata povezanih s pošiljkama namijenjenim Uzbekistanu. Asel Moldalieva, potpredsjednica Kirgistansko‑kineske privredne komore, rekla je da takve prakse često uključuju brokerske firme odgovorne za carinsko posredovanje. "Neke kompanije manipulišu šiframa proizvoda ili prijavljuju niže cijene", rekla je za RSE. "Na primjer, roba vrijedna 3.000 dolara može biti prijavljena kao 500 dolara, čime se izbjegavaju hiljade dolara poreza." Carinski zvaničnici priznaju nepravilnosti, ali kažu da su ograničene i da se nadzor stalno pojačava. Akynbekov iz Državne carinske službe rekao je da kirgiske vlasti rade na usklađivanju statističkih metoda s Kinom i poboljšanju transparentnosti, iako nije naveden nikakav vremenski okvir. Problem nije jedinstven za Kirgistan. Ostale zemlje Centralne Azije takođe prijavljuju neslaganja s Kinom, iako u manjem obimu. U 2025. godini jaz između prijavljenih trgovinskih zapremina Kazahstana i Kine iznosio je oko 43 posto - kazahstanska carina procijenila je trgovinu s Kinom na 34,1 milijardu dolara, dok su kineski carinski podaci pokazivali 48,7 milijardi dolara.

Iranski Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) saopštio je da deca već od 12 godina mogu učestvovati u ulogama podrške odbrani. Usred tekućih američko-izraelskih napada, IRGC je najavio pokretanje široke kampanje za mobilizaciju pomoći građana u poslovima poput bezbednosnih patrola i rada na kontrolnim punktovima. Prema međunarodnom pravu, deci mlađoj od 15 godina zabranjeno je učešće u neprijateljstvima, a Međunarodni krivični sud regrutovanje dece smatra ratnim zločinom.

Fotografije iz četvrte sedmice američko‑izraelskog rata s Iranom, dok se posljedice sukoba šire Bliskim istokom.

Predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump upozorio je na moguće nove akcije protiv ostrva Kharg, ključnog iranskog naftnog terminala i važnog dijela ekonomskog sistema zemlje. Međutim, stručnjaci navode da bi još tri iranska ostrva u Persijskom zalivu takođe mogla biti dio napora Washingtona da izvrši pritisak na Teheran da ponovo otvori Hormuški moreuz, jednu od najvažnijih svjetskih ruta za izvoz nafte i gasa. Mala ostrva Abu Musa, Veliki Tunb i Mali Tunb nalaze se na ulazu u 39 kilometara širok moreuz, što im daje stratešku vrijednost. Iako su međunarodno priznati kao dio Irana, na ova ostrva polažu pravo i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE). Teheran je preuzeo kontrolu nad ovim teritorijama samo dan prije nego što je 1971. osnovan UAE, koji je dotad bio neformalni britanski protektorat. Najveće od ostrva, Abu Musa, ima oko 2.000 stanovnika. Preostala dva ostrva uglavnom su nenaseljena i na njima se nalaze pomorske i vojne instalacije. Taktika pritiskaSjedinjene Države bi, prema mišljenju stručnjaka, mogle preuzeti kontrolu nad ostrvima kako bi slomile iransku blokadu pomorskog saobraćaja kroz Hormuški moreuz. Globalne cijene nafte i gasa naglo su porasle otkako je Iran efektivno zatvorio ovaj uzak morski prolaz nakon izbijanja rata 28. februara. Zauzimanje tri strateška ostrva moglo bi Washingtonu poslužiti i kao adut u eventualnim pregovorima s Iranom o okončanju rata, navode eksperti. "Vrlo je vjerovatno da namjeravaju zauzeti ta ostrva", rekao je za Radio Farda Mohammad Farsi, bivši iranski vojni oficir koji je prije Islamske revolucije 1979. služio na ostrvu Kharg u sjevernom Persijskom zalivu. Raspoređivanje dvije američke ekspedicionarne jedinice, s hiljadama marinaca te pratećim brodovima i avionima, dodatno je podstaklo spekulacije da bi Trump mogao narediti invaziju na ostrva. Američki portal Axios je 26. marta izvijestio da Pentagon priprema niz vojnih opcija za potencijalni "konačni udar" protiv Irana, uključujući zauzimanje Abu Muse i druga dva ostrva. Predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Baker Kalibaf napisao je 25. marta na platformi X da iranska obavještajna služba ukazuje na to da se "neprijatelji Irana, uz podršku jedne zemlje u regionu, pripremaju za operaciju zauzimanja jednog od iranskih ostrva". Komentar se široko tumači kao referenca na Abu Musu i tvrdnje Teherana da bi UAE mogli pomoći Sjedinjenim Državama da ga zauzmu. Prema pisanju Axios‑a, na stolu su i opcije koje uključuju zauzimanje drugih iranskih ostrva, među njima Qeshma, Laraka, i Kharg. Iran duž svoje južne obale ima više od 400 ostrva. RSE je tražio komentar Bijele kuće, koja je proslijedila saopštenje portparolke Karoline Leavitt od 21. marta. U saopštenju Leavitt je navela: "Zadatak Pentagona je da se pripremi kako bi vrhovnom komandantu obezbijedio maksimalne opcije. To ne znači da je predsjednik donio odluku, i kao što je nedavno rekao u Ovalnoj kancelariji, on trenutno ne planira slati kopnene trupe bilo gdje." Da li bi to uopšte uspjelo?Farsi je rekao da je skeptičan da bi zauzimanje Abu Muse, Velikog Tunba i Malog Tunba postiglo svoj deklarisani cilj - osiguravanje slobodnog prolaza naftnim tankerima kroz moreuz. "Prijetnja iz Irana ne zahtijeva brodove ili plovila", rekao je. "Iran može djelovati iz daljine pomoću dronova i projektila." Sve dok Iranu ostane netaknuta infrastruktura za projektile i dronove na kopnu, dodao je Farsi, nikakva vojna posada na ostrvima niti pomorska pratnja ne mogu pouzdano garantovati bezbjedan prolazak kroz Hormuški moreuz. "Čak bi i zauzimanje tih ostrva, kao i svaka pomorska sila koja bi pokušala da obezbijedi slobodan prolaz, naišla na ogromne poteškoće", rekao je Farsi. "Po mom mišljenju, situacija na kraju ne bi bila ništa bolja, niti išta jednostavnija, nego što je sada." Zauzimanje bilo kog iranskog ostrva od strane SAD‑a, kažu posmatrači, izazvalo bi snažan odgovor Teherana i dovelo u opasnost američke kopnene snage. Farsi je takođe ukazao na ljudsku cijenu takve operacije. Na tri ostrva živi nekoliko hiljada ljudi, a svaki napad, rekao je, zahtijevao bi prethodno bombardovanje prije nego što bi kopnene snage mogle da uđu.

Ruski napad počeo je u ranim jutarnjim satima 19. marta, u ogoljenim šumarcima i livadama istočno i jugoistočno od Limana: rojovi motora, terenskih vozila i bagija; više od dvadeset oklopnih vozila, stotine vojnika i zujanje dronova iznad glava. Četverosatni napad izvršen je na sedam lokacija u blizini ukrajinskog grada i uključivao je veći mehanizovani juriš zajedno s taktikom tzv. infiltracije, gdje lako naoružani vojnici pokušavaju projuriti pored ukrajinske odbrane i dronova, zatim se ukopati i zadržati položaje dok ne stignu pojačanja. Prema Trećem armijskom korpusu Ukrajine, jednoj od njegovih najiskusnijih borbenih jedinica, to je bila "velikih razmjera neuspjela operacija". Najviši ukrajinski vojni zapovjednik, general Oleksandr Sirskij, tvrdi da je gotovo 5.000 ruskih vojnika poginulo između 18. i 19. marta. "Ovo je takozvani pokušaj munjevitog udara: brzo probiti položaje, doći do pozadine i onda uništiti naše odbrambene linije", rekao je kapetan Oleksandr Borodin, portparol Trećeg korpusa. "Teško mi je govoriti o cjelokupnoj liniji fronta. Ali za nas je ovo bio prvi napad ove vrste u više od godinu dana", rekao je za Donbas.Realities Radija Slobodna Evropa. Specifične tvrdnje jedinice Trećeg korpusa nije moguće nezavisno potvrditi; ruska vojska niti proratni blogeri na Telegramu nisu komentirali. Istraživači koji koriste otvorene izvore potvrdili su osnovne konture napada u blizini Limana. Također nije jasno da li ovaj napad predstavlja uvod u širu rusku proljetnu ofanzivu. Ukrajinski civilni i vojni zvaničnici te vanjski analitičari imaju podijeljene zaključke. Jedno je sigurno: u svojoj petoj proljetnoj sezoni, ruski rat protiv Ukrajine i dalje bjesni. "Rusi slijede isti plan kao prošle godine", kaže Konrad Muzyka, poljski vojni analitičar iz Rochan Consultinga koji je ranije ovog mjeseca posjetio ukrajinske položaje na prvoj liniji. Oni, kaže, "izvode mehanizovane napade i provjeravaju funkcionišu li. Obično ne funkcionišu, gotovo nikad ne funkcionišu, pa se vraćaju taktici infiltracije." "Očekujemo povećanje aktivnosti ruskih kopnenih snaga od kraja marta, a vjerovatno će još više rasti kada se na drveću počne pojavljivati lišće", rekao je. "Tempo borbenih operacija na frontu zaista se ubrzava zbog poboljšanja vremenskih uslova", rekao je Viktor Kevljuk, vojni stručnjak Centra za odbrambene strategije, kijevskog analitičkog centra, "prije svega zbog učvršćivanja tla, bolje vidljivosti za dronove i mogućnosti korištenja teške opreme." U video obraćanju 22. marta, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je da je više od 8.000 ruskih vojnika ubijeno ili teško ranjeno u protekloj sedmici. Osim borbi na kopnu, Rusija i Ukrajina su posljednjih dana značajno pojačale međusobne zračne napade, razmjenjujući noćne udare desetinama dronova i ruskih raketa lansiranih na mete. Ruski zračni napad 24–25. marta bio je jedan od najvećih od početka pune invazije u februaru 2022. godine, saopštile su ukrajinske vlasti, uz gotovo 1.000 ispaljenih dronova u roku od 24 sata. Topovi aprilaZa Rusiju i Ukrajinu, toplije proljetno vrijeme olakšava kretanje na terenu. Tlo se učvršćuje za teška i laka vozila. Bolji vremenski uslovi pogoduju letu dronova, a pješačkim jedinicama je teže sakriti se bez lišća na drveću i gustog rastinja. Proljeće dolazi u trenutku kada su mirovni pregovori kojima su posredovale Sjedinjene Države zastali nakon mjeseci bilateralnih i trilateralnih sastanaka ruskih, ukrajinskih i američkih pregovarača. Posmatrači krivicu pripisuju nepopustljivim ruskim zahtjevima koji uključuju povlačenje Ukrajine iz dijelova Donjecke oblasti koje još uvijek drži, kao i činjenici da je američka administracija sada u ratu s Iranom, koji ulazi u četvrtu sedmicu i dodatno se intenzivira. Rat u Iranu odgovara Moskvi jer je podigao globalne cijene energenata, a Rusija je u velikoj mjeri finansirala svoju četverogodišnju agresiju prihodima od nafte i gasa. Zapadne sankcije su umanjile te prihode, ali su tenzije na Bliskom istoku udvostručile vrijednost ruskog izvoza na prosječnih 270 miliona dolara dnevno, prema Bloombergovim podacima, najviše što je Rusija ostvarila od izvoza nafte od početka invazije 2022. godine. Rat u Iranu odgovara Kremlju i zato što je isporuka američkog oružja bila ključna za sposobnost Ukrajine da se održi u borbi. Washington sada troši svoje zalihe, uključujući i odbrambene sisteme Patriot, koji su Ukrajini prijeko potrebni. Tokom neuobičajeno oštre zime, Rusija je mjesecima provodila kampanju dronova i raketa usmjerenu na ukrajinsku energetsku infrastrukturu - elektrane, toplane, prenosne mreže, trafostanice - kako bi pokušala demoralizirati već iscrpljeno stanovništvo. Na bojištu, manje ukrajinske snage - iscrpljene, nedovoljno opremljene i popunjene - nastavljaju zadržavati znatno veću i bolje naoružanu rusku vojsku, dopuštajući joj samo minimalne pomake mjerene metrima, ne kilometrima. Ukrajina je tokom zime uspjela ostvariti određene dobitke na nekoliko lokacija, iako su ti pomaci premali da bi doveli do odlučujuće promjene zamaha, kažu analitičari. U jednoj operaciji u blizini grada Huliaipole u Zaporoškoj oblasti krajem januara, Muzyka kaže, ukrajinske snage su se uspjele brže kretati, ciljajući ruske operatere dronova i ograničavajući ruske ISR kapacitete - obavještavanje, nadzor i izviđanje. "Ukrajinci su koristili kombinaciju napada dronovima i artiljerijskih udara i imali su veoma dobro razumijevanje gdje se ruske posade dronova nalaze. Uspjeli su ih ili ubiti, ili uništiti opremu, ili koristiti dronove kako bi ih natjerali da ostanu u rovovima, nesposobni za kretanje", rekao je. Dio ukrajinskog uspjeha objašnjava se i time što su ruske snage u februaru izgubile pristup Starlinku, nakon što je vlasnik Elon Musk udovoljio ukrajinskim zahtjevima da blokira neovlaštene terminale koje je Moskva široko koristila. Satelitska internet mreža bila je ključna ne samo za komunikaciju, već i za navigacijske sisteme dronova. Liman, grad koji je bio u fokusu napada od 19. marta, nalazi se samo 30 kilometara sjeveroistočno od Slovjanska, jednog od dva tzv. "utvrđena grada" u središtu ukrajinske odbrane Donjecke oblasti. Kremlj zahtijeva da se Ukrajina odrekne preostalog teritorija Donjecke oblasti, uključujući Slovjansk i Kramatorsk. Ukrajina odbija, djelimično iz straha da bi ruska kontrola nad ta dva grada otvorila put za novu ofanzivu u budućnosti, čak i nakon završetka ovog rata. Prema pisanju Ukrainske Pravde, u posljednjoj rundi bilateralnih razgovora 21–22. marta, američki pregovarači navodno su vršili pritisak na Ukrajinu da pristane na potpuno povlačenje svojih snaga iz Donjecke oblasti, pozivajući se na neimenovane zvaničnike. U kasnijem intervjuu za Reuters, Zelenski je rekao da Sjedinjene Države povezuju pružanje sigurnosnih garancija s povlačenjem. Povećanje ruskih operacija posljednjih sedmica zaista znači početak proljetne ofanzive, tvrdi Roman Mikula, suosnivač Deep Statea, grupe koja prati borbene operacije putem otvorenih izvora i blisko sarađuje s ukrajinskom vojskom: kod Kostjantinjivke, kod Huljajpola i kod Pokrovska. Napad na Liman 19. marta, rekao je, "bio je veliki pokušaj ruskih motorističkih jedinica da potisnu front, da napadnu. Ali većina njih je poginula. I Rusi tamo nemaju nikakav uspjeh." Napad na Liman bio je jedan od najvećih u protekloj godini na tom dijelu linije fronta, kazao je Kevljuk. Ne predstavlja početak proljetne ofanzive, rekao je; ona će vjerovatno doći u maju, a Rusi će u narednim sedmicama premještati snage u okviru priprema. Ruske snage su, rekao je, "zaostale u formiranju početnih položaja za ljetnu ofanzivu ove godine, i zato sada žure na paničan način".

Neprekidni američko‑izraelski zračni napadi ostavili su dijelove Teherana u ruševinama, a živce mnogih stanovnika glavnog grada ozbiljno narušenim. Kako se navršava mjesec dana od početka rata, Centralna komanda SAD-a (CENTCOM) saopštila je da je pogođeno više od 10.000 ciljeva širom Irana. Prema iranskoj organizaciji za ljudska prava HRANA, sa sjedištem u SAD-u, najmanje 1.464 civila, uključujući najmanje 217 djece, ubijeno je u Iranu otkako su borbe počele 28. februara. Radio Farda Radija Slobodna Evropa prikupio je svjedočenja Iranaca o svakodnevnom životu usred zračnih napada. Doprijeti do običnih Iranaca i dalje je veoma teško zbog stalnog gašenja interneta od strane iranskih vlasti, koje sada traje više od 600 sati. Jedan muškarac iz Teherana kaže da su trauma i anksioznost univerzalni u sadašnjim okolnostima, ali da ipak gaji nadu u ono što naziva "konačnom pobjedom", trenutkom, kako kaže, kada će Iranci, a ne sadašnje rukovodstvo, imati prednost. On ne vjeruje u diplomatiju: "Mir i sve to? To je pusta želja. Na šamare i udarce odgovara se mecima i bombama." Druga stanovnica kaže da je osjetila trenutak olakšanja kada su vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamenei, i drugi visoki zvaničnici ubijeni 28. februara, ali onda je saznala da je istog dana u Minabu u jednom zračnom napadu poginulo više desetina školske djece. "Zemlja se uništava", napisala je. "Sve što želim jeste da rat stane. Ovi strašni zvuci eksplozija i anksioznost s kojom živimo više se ne mogu podnijeti." Dok zračni napadi sa svih strana traju - Iran svakodnevno ispaljuje rakete i dronove na Izrael i mete širom Bliskog istoka - Washington i Teheran počeli su razmjenjivati prijedloge preko posrednika, za koje Washington kaže da bi mogli dovesti do pregovora. Sjedinjene Države traže od Irana da preda obogaćeni uranij i ograniči svoj raketni program, među ostalim zahtjevima; Iran insistira na reparacijama i priznavanju svog suvereniteta nad Hormuškim moreuzom. Jaz između tih pozicija ostaje velik. Zajednički strah izrazila je jedna žena iz Teherana: Šta ako režim uspije ostati na vlasti? "Brinem da će nakon rata postati još brutalniji i pogubiti mlade ljude", napisala je. "Već su pogubili troje ljudi usred rata." Nakon svake eksplozije, žena u četrdesetim godinama, koja je kontaktirala RSE iz Teherana, poseže za telefonom da provjeri jesu li prijatelji i porodica živi. "Zaista ne znamo hoćemo li biti živi sutra, ili čak za sat vremena." "Mislim da ni oni koji su priželjkivali napade SAD-a i Izraela nisu znali šta je rat", napisala je jedna majka.

Američki zakonodavci iz obje stranke oštro su osudili masovno odvođenje ukrajinske djece u Rusiju tokom kongresnog saslušanja 25. marta, predstavljajući jedinstven stav u zagovaranju odgovornosti za ono što su svjedoci opisali kao jedan od najtežih zločina koji se i dalje dešavaju u ratu. Saslušanje, koje je održala Komisija za ljudska prava Tom Lantos - panel u Predstavničkom domu fokusiran na globalna ljudska prava - održano je istog dana kada je novi izvještaj Humanitarnog istraživačkog laboratorija Univerziteta Yale detaljno opisao navodnu uključenost ruskih energetskih giganata u mrežu kampova u kojima se drže ukrajinska djeca. Također se poklopilo sa samitom u Bijeloj kući, koji je organizirala Prva dama Melania Trump, a kojem je prisustvovala i Prva dama Ukrajine Olena Zelenska, fokusirajući se na zaštitu i osnaživanje djece. Na Kapitol Hilu, zakonodavci i stručnjaci rekli su da je vrijeme održavanja saslušanja naglasilo rastuću međunarodnu pažnju… u vezi s onim što ukrajinski zvaničnici procjenjuju kao prisilni transfer oko 20.000 djece u Rusiju od početka pune invazije. Dvostranački fokus na rusku odgovornostObraćajući se na saslušanju, demokratski kongresmen James McGovern iz Massachusettsa i republikanski kongresmen Chris Smith iz New Jerseya naglasili su da odgovornost za ruske postupke ostaje zajednički prioritet. "Nema razlike među nama", rekao je Smith, ističući dvostranački konsenzus u suočavanju s postupcima Moskve. Zakonodavci su se više puta pozivali na nalaze međunarodnih tijela da je Rusija počinila ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, posebno kroz sistematsku deportaciju i "prevaspitavanje" ukrajinske djece. Demokratski kongresmen Lloyd Doggett iz Teksasa rekao je da prisilni transfer djece "nije nuspojava rata - to je zločin", pozivajući se na međunarodno pravo i naloge za hapšenje Međunarodnog krivičnog suda protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina i Marije Lavove-Belove, povjerenice za prava djece. Kongresmen Smith opisao je otmice kao dio šire kampanje za brisanje ukrajinskog identiteta, rekavši da se djeca "ispiru mozgom" i odvajaju od svoje kulture i porodica. Demokratska kongresmenka Suzanne Bonamici iz Oregona nazvala je tu praksu "potresnom", ističući da se hiljade djece i dalje vode kao nestala i da većina njih nije vraćena. Ruski zvaničnici često prikazuju svoje aktivnosti u vezi s ukrajinskom djecom kao humanitarnu gestu - zbrinjavanje, hranjenje ili zaštitu maloljetnika od rata - ili kao nužnost zbog urušavanja usluga u okupiranim područjima. Svjedoci opisuju mehanizme otmicaSvjedočeći pred panelom, Katya Pavlevych, savjetnica za politiku u nevladinoj organizaciji Razom for Ukraine i Američkoj koaliciji za Ukrajinu, opisala je otmice kao "najveći slučaj nestale djece od Drugog svjetskog rata". Rekla je da često spominjana cifra od 20.000 deportovane djece predstavlja samo dokumentirane slučajeve, dok se čak 1,6 miliona ukrajinske djece i dalje nalazi pod ruskom okupacijom, gdje su izložena stalnoj indoktrinaciji i militarizaciji. "Ovo nisu izolirani zločini", kazala je Pavlevych. "Oni su dio državne politike usmjerene na brisanje ukrajinskog identiteta." Dodala je da je najmanje 400.000 djece uključeno u ruske paravojne omladinske programe, dok su mnoga mlađa djeca smještena u ruske porodice ili institucije. Uprkos ograničenoj saradnji Moskve, više od 2.000 djece je vraćeno, uglavnom kroz rizične operacije koje koordiniraju ukrajinske vlasti i organizacije civilnog društva. David Crane, osnivački glavni tužilac Specijalnog suda za Sijera Leone i osnivač Global Accountability Networka, rekao je zakonodavcima da otmice predstavljaju dio šireg obrasca viđenog u savremenim sukobima. "Žene i djeca plaćaju posebno visoku cijenu", rekao je, upozoravajući da korporacije i entiteti povezani s državom mogu igrati ključnu ulogu u omogućavanju takvih zločina. Crane je istakao stvaranje Specijalnog tribunala za zločin agresije protiv Ukrajine, pokrenutog 2025. godine, kao važan korak ka pozivanju ruskog rukovodstva na odgovornost za započinjanje rata. Bivši američki ambasador za ratne zločine David Scheffer rekao je da je tribunal ključan jer postojeći mehanizmi ne mogu u potpunosti procesuirati zločin agresije. Opisao je rusku kampanju kao "stalnu agresiju", pri čemu kontinuirani napadi proizvode obilje dokaza protiv visokih političkih i vojnih lidera. Scheffer je takođe napomenuo da, iako aktuelni šefovi država možda privremeno mogu izbjeći suđenje, drugi zvaničnici, uključujući vojne komandante, mogli bi se naći pred sudom mnogo ranije. "Nema mira bez pravde"Inna Liniova, direktorica Centra za ljudska prava pri Advokatskoj komori Ukrajine, opisala je širi pravni okvir. Rekla je da više mehanizama, uključujući Međunarodni krivični sud, Međunarodni sud pravde i Evropski sud za ljudska prava, već obrađuju različite aspekte ruskog ponašanja. Međutim, naglasila je da jedan ključni nedostatak ostaje: procesuiranje samog zločina agresije. "Nedavno uspostavljeni specijalni tribunal osmišljen je da popuni tu prazninu", rekla je, pozivajući na širu međunarodnu podršku i finansiranje kako bi postao operativan. Saslušanje je održano u trenutku kada je Humanitarni istraživački laboratorij Univerziteta Yale objavio nalaze koji povezuju ruske državne kompanije, uključujući Gazprom i Rosneft, s objektima gdje se, navodno, drže ukrajinska djeca i podvrgavaju ideološkoj obuci. Zakonodavci iz obje stranke pokazali su interes za dalje istraživanje uloge takvih entiteta, a neki su sugerirali dodatna saslušanja i moguće sankcije. Crane je upozorio da bi izostanak procesuiranja agresije ohrabrio druge autoritarne lidere, dok je Scheffer rekao da pravni okvir razvijen nakon Drugog svjetskog rata zahtijeva primjenu. "Bez odgovornosti", rekao je, "biće malo izgleda da se spriječe budući ratovi agresije".

Iranski državni mediji objavljuju uglađene animacije potpomognute veštačkom inteligencijom – figure u stilu Lego kockica, anime estetiku – koje prikazuju raketne napade i "podlog" Trampa. Dizajnirano je da izbegne filtere društvenih medija, širi se bez prevoda i dopire do publike od čijih se vlada traži da zauzmu stranu.