Skoro dva mjeseca, Sayed Wali, mladi afganistanski vozač kamiona, posmatrao je izlazak i zalazak sunca u čuvenom Khyberskom prolazu, koji povezuje zapadni Pakistan s istočnim Afganistanom. Ali nije tu zbog pogleda. On je zaglavljen. Wali ne može ni napustiti svoj kamion s 10 točkova i teretom, jer se boji da bi mogao biti opljačkan ili uništen. Prevozio je pošiljku iz pakistanskog južnog lučkog grada Karačija, prolazeći oko 1.800 kilometara puteva koji se protežu od Arapskog mora, preko opasnih planina Khyber, pa sve do afganistanske prijestolnice Kabula. Onda se politika umiješala. Tinjajuće tenzije između talibanske vlade Afganistana i Islamabada eskalirale su u žestoke granične sukobe početkom oktobra, nakon što je Pakistan izveo zračne napade unutar Afganistana. Islamabad je optužio Kabul da pruža utočište pobunjeničkoj grupi Tehrik-e-Taliban Pakistan (TTP), čiji su napadi u septembru ubili desetine pakistanskih vojnika. Obnavljajući strategiju pritiska na Kabul, Islamabad je 12. oktobra zatvorio pola tuceta velikih i manjih graničnih prelaza s Afganistanom. Umjesto pregovora o ponovnom otvaranju vitalnih trgovačkih ruta, talibani su uzvratili zatvaranjem granice s Pakistanom početkom oktobra. Wali nije sam; oko 8.000 vozača kamiona zaglavljeno je na dva glavna granična prelaza duž 2.640 kilometara Durandove linije, koja razdvaja dvije zemlje. "Jadni smo. Hladnoća je sada nepodnošljiva, a mi smo ovdje zaglavljeni već dva mjeseca, daleko od svojih porodica", rekao je Wali nedavno za Radio Mashaal Radija Slobodna Evropa. "Umorni smo od ove muke", dodao je. "Dvoje treba da riješe ovaj problem jednom zauvijek." U sedmicama nakon diplomatskog spora, Kabul je sklopio nove sporazume kako bi povećao trgovinu i otvorio nove rute s Iranom, Centralnom Azijom i Indijom. Talibanska vlada pozvala je afganistanske trgovce i investitore da traže nove partnere, dobavljače i proizvođače izvan Pakistana. "Ovo je jedno od najtežih i najtragičnijih zatvaranja", rekao je Imtiaz Gul, izvršni direktor Centra za istraživanje i sigurnosne studije, think-tanka u Islamabadu. "Ovo je ozbiljno pogodilo desetine hiljada ljudi s obje strane – poljoprivrednike, radnike, trgovce i vozače kamiona", dodao je. Nepopravljivi gubiciSkoro pet decenija rata i političkih previranja zaplelo je dvije zemlje u složenu mrežu kretanja stanovništva, trgovine, transporta i uglavnom slobodnog kretanja preko njihove porozne granice. Prije zatvaranja granice, bilateralna trgovina između Islamabada i Kabula iznosila je između 2 i 3 milijarde dolara godišnje, prema zajedničkoj Pak-Afgan Privrednoj komori (PAJCCI). Islamabad je bio dominantan partner. Njegovi izvoznici činili su većinu trgovine, uključujući industrijsku robu, farmaceutske proizvode, cement i hranu. Kabul je, s druge strane, slao svježe i suho voće u Pakistan. Zemlja je služila kao glavni tranzitni koridor za afganistanski uvoz, generirajući značajne prihode. Sada je problem Islamabada vidljiv. Svake zime prodavao je više od 50 miliona dolara vrijedne citruse Afganistanu i, preko svojih ruta, zapadnim susjedima u Centralnoj Aziji. Ali ovogodišnji usjevi se prodaju jeftino na domaćem tržištu. Shahid Hussain, viši potpredsjednik Privredne komore Sarhad u sjeverozapadnom gradu Pešavaru, kaže da je trgovinski rat već prouzrokovao nepopravljive gubitke trgovcima i investitorima u obje zemlje. "Nema načina da se trgovci oporave od ovih gubitaka", rekao je za Radio Mashaal Radija Slobodna Evropa. "Sve što su gradili tokom proteklih decenija je uništeno." U Pešavaru, posljedice nastavljenog zatvaranja granice vidljive su svuda. Nekada užurbano tržište dragog kamenja je tiho. Većina njegovih radnji i kancelarija je zatvorena, jer nijedan neobrađeni kamen za nakit nije stigao iz Afganistana u Pakistan. Većina minerala koji se obrađuju i rafiniraju na ovom tržištu potiče iz različitih dijelova planina Hindu Kush, koje oblikuju i dominiraju afganistanskim pejzažom. "Ako granica ostane zatvorena, to će pogoditi hiljade radnika i povezanih biznismena", rekao je Abdul Jalil, predsjednik Udruženja za drago kamenje u Pešavaru. 'Trgovci ne mogu podnijeti više gubitaka'U Kabulu, Younas Mohmand, poslovni lider, kaže da bi izolovanje trgovine od problematičnih bilateralnih odnosa između dvije zemlje moglo biti dobar početak za obnovu veza. "Poslovne veze treba obnoviti uz buduće garancije od Pakistana", rekao je za Radio Azadi, ponavljajući ključni zahtjev talibana prema Islamabadu. "Naši trgovci ne mogu podnijeti više gubitaka." Graeme Smith, autor bestselera i regionalni analitičar, kaže da će Kabulu trebati Islamabad za velike projekte koji imaju za cilj da ga transformišu u čvorište trgovine, transporta i energije između Centralne i Južne Azije. "Sviđalo se to nekome ili ne, većina velikih ekonomskih prilika zahtijevat će poslovanje s Pakistanom", rekao je. Prvobitno zamišljen prije skoro tri decenije, projekat gasovoda Turkmenistan–Afganistan–Pakistan–Indija (TAPI) i dalje ostaje neostvareni san. Slično tome, slanje obilne hidroenergije iz Centralne Azije u Pakistan i povezivanje regiona s Islamabadom željezničkom prugom zahtijevalo bi stabilnost unutar Centralne Azije i stabilne odnose između Pakistana i Afganistana.

Sigurnosne snage Irana uhapsile su više demonstranata dok su se masovni protesti nastavili šestu noć zaredom, 2. januara, u više gradova širom zemlje. Nekoliko demonstranata je poginulo nakon što su hiljade ljudi izašle na ulice zbog kolapsa iranske valute, naglog rasta inflacije i energetske krize. (Radio Farda/RSE, UGC)

Bacite pogled na neobične fotografije agencija Reuters i AFP koje su zabilježene u 2025. godini.

Nedavni posjetioci gasnog kratera Darvaza u Turkmenistanu ostali su razočarani slabim plamenovima na ovoj znamenitosti, uslijed napora vlasti da ugase vatru. Sada je Turkmenistan najavio tehnički plan za potpuno gašenje svog poznatog gasnog kratera. Dylan Harris, direktor britanske turističke kompanije Lupine Travel, rekao je za RSE da je primijetio postepeni pad intenziteta plamenova posljednjih godina, ali "posebno prošle godine, plamenovi su bili na znatno nižem nivou". Fotografije snimljene 2025. potvrđuju da sada gori samo nekoliko plamenova tamo gdje je nekada sve bilo u plamenu. Nacionalna gasna kompanija Turkmengaz objavila je 28. decembra saopštenje o "rješavanju fenomena Darvaza", u kojem je opisano bušenje nove bušotine koja će preusmjeriti gas od izvora kratera Darvaza kako bi se "potpuno eliminisale nekontrolisane emisije gasa u atmosferu". Plan za gašenje kratera dolazi nakon višemjesečnog razočaranja turista zbog oslabljenih plamenova Darvaza, fenomena koji je objašnjen na energetskoj konferenciji održanoj u Turkmenistanu u junu. Irina Luryeva, glavna istraživačica državne energetske kompanije Turkmengaz, otkrila je učesnicima konferencije da je nekoliko napuštenih gasnih bušotina nedavno ponovo otvoreno u pustinji blizu lokacije Darvaza kako bi se preusmjerili tokovi gasa od kratera. "Smanjenje [plamenova] je gotovo trostruko", rekla je Luryeva. Konferencija je imala za cilj da predstavi ekološke standarde zemlje bogate gasom. Sukru Merey, stručnjak za inženjering prirodnog gasa na Univerzitetu Batman u Turskoj, rekao je za RSE da, uprkos smanjenom dotoku gasa u krater, potpuno gašenje vatre i dalje ostaje težak inženjerski izazov. "Čak i nakon bušenja [nove bušotine], možda neće biti moguće potpuno eliminisati curenje gasa u krater", kaže on. Merey procjenjuje da bi takva sekundarna bušotina koštala milione dolara. Pozivi da se ugasi vatra u Darvazi prvi put su upućeni 2010. godine od tadašnjeg predsjednika Gurbangulyja Berdymuhamedova. No, autoritarna zemlja kasnije je izgledala kao da se koleba između prihvatanja onoga što je nazvala "Sjaj Karakuma" kao turističke atrakcije i nastojanja da izbriše neugledni ostatak nesreće iz sovjetskog doba. Vjeruje se da je krater nastao 1960-ih ili 1970-ih kada se sovjetska bušilica za gas urušila u pustinju, a metan počeo da curi iz geološke pukotine. Kako su obližnja sela bila u opasnosti od gušenja, odlučeno je da se gas zapali, koji od tada gori. Napori da se ugasi vatra možda su pokrenuti nakon nedavnih izvještaja da Turkmenistan ispušta više stakleničkih gasova iz dva svoja gasna polja nego što ih Ujedinjeno Kraljevstvo emituje tokom cijele godine. Iako krater Darvaza oslobađa samo ugljen-dioksid iz svojih plamenova – za razliku od štetnijeg metana koji curi iz drugih, nezapaljenih gasnih pukotina – on i dalje ostaje upečatljiv simbol rasipanja gasa dok traju kontroverze oko emisija stakleničkih gasova Turkmenistana. Analitičari procjenjuju da je ukupna količina stakleničkih gasova oslobođena s ove lokacije približno jednaka godišnjim emisijama 7 miliona vozila. Tržišna vrijednost decenijskog curenja gasa procjenjuje se na oko 300 miliona dolara. Turizam u Turkmenistanu mogao bi biti značajno pogođen planovima za gašenje vatre. Harris kaže da je krater "najpopularnija turistička lokacija u Turkmenistanu", dodajući da je "često glavni razlog zašto ljudi posjećuju" ovu izolovanu zemlju. Drugi iskusni turistički operater koji posluje u Turkmenistanu, ali je želio ostati anoniman, kaže: "Posmatramo kako plamenovi slabe već 15 godina, rekao bih, pa mora da se već neko vrijeme radi na obližnjim gasnim poljima. Ali nije bilo zvaničnih informacija jer su ovakve stvari uvijek tajne."

Hiljade Iranaca izašle su na ulice ove sedmice kako bi protestovali protiv rastućih troškova života i opšteg nezadovoljstva koje zahvata ekonomiju zemlje. Protesti zbog vrtoglave inflacije i pada vrijednosti lokalne valute, rijala, počeli su 28. decembra kada su trgovci u Teheranu zatvorili svoje radnje. Protest se nastavio svakog dana, šireći se na nekoliko univerziteta u glavnom gradu, kao i na druge dijelove zemlje. Iranske snage sigurnosti povremeno su reagovale rafalima suzavca i palicama, iako je predsjednik Masud Pezeshkian obećao da će vlada donijeti "nove odluke" za koje je rekao da će poboljšati ekonomsku situaciju Iranaca. Shirin Ebadi, koja je 2003. godine nagrađena Nobelovom nagradom za mir za svoje napore da uvede demokratiju i zaštiti ljudska prava u Iranu, razgovarala je telefonom s Radio Farda (Iranski servis Radija Slobodna Evropa) 1. januara o tome šta pokreće njene sunarodnike da se suprotstave vlastima i po čemu se ovi protesti razlikuju od prethodnih. Radio Farda: Koliko su po vašem mišljenju značajni protesti u Iranu i koju poruku oni šalju? Shirin Ebadi: Nedavni protesti otkrivaju jednu jasnu stvarnost: mnogi Iranci su odlučili da sadašnji režim mora okončati – po svaku cijenu i što je prije moguće – prije nego što zemlja koju vole bude dodatno uništena. Iran se suočava s ozbiljnim nestašicama čistog zraka, vode i energije, dok se ljudi bore za opstanak. Čak je i predsjednik priznao da zemlja raspolaže ogromnim bogatstvom, a ipak su njeni ljudi gladni. Odgovornost za ovu situaciju leži isključivo na režimu – od glavnih centara moći do nemoćnih zvaničnika, uključujući i samog predsjednika. Svi dijele krivicu za siromaštvo i bijedu nametnutu nekada prosperitetnoj naciji. Radio Farda: Koliko se ovi protesti razlikuju od prethodnih? Ebadi: Ono što razlikuje ovaj talas protesta od prethodnih jeste sve veća spoznaja unutar režima da represija i ubijanje više ne funkcionišu. Upotreba sile protiv ljudi koji više nemaju šta da izgube samo bi pojačala gnjev javnosti – kao da se na vatru sipa benzin. Ljudi nemaju šta da izgube, više ne mogu da izdrže. Stolovi su im prazni, a glad je toliko pritisla ljude da su odustali od života. Režim to razumije i ne želi da sipa benzin na vatru. Radio Farda: Iranski zvaničnici su rekli da su ekonomski zahtjevi građana legitimni, ali su upozorili na proteste protiv režima. Mislite li da ljudi prave razliku između to dvoje? Ebadi: Pogrešne politike Islamske Republike i korupcija stvorile su siromaštvo i bijedu za narod. Zato, kada ljudi kažu da su im stolovi prazni, to donosi sramotu ovom režimu. Kada kažemo da su ljudi gladni, to znači da se režim mora promijeniti. Već 47 godina rade na tome da od Irana, koji je nekada bio prosperitetan, naprave sadašnju situaciju. Ne zaboravite dan kada je Islamska Republika stvorena – dolar je tada vrijedio 7 tomanâ. Sada je kurs dolara preko 135.000 tomanâ. Šta je to uzrokovalo? Nesposobnost režima, korupcija političara, privilegije koje su stvorili za sebe i svoje porodice. Radio Farda: Antirežimski protesti u Iranu traju godinama, decenijama, uslijed sve većeg jaza između naroda i vlasti. Gdje mislite da će trenutni talas protesta odvesti Iran? Ebadi: Nadam se da će ovaj put ljudi pobijediti, da će režim pasti i da će narod ostvariti svoju dugogodišnju želju da odlučuje o svojoj budućnosti na referendumu pod nadzorom UN-a. Režim je izgubio moć i volju da vrši represiju jer zna da bi ubijanje ljudi, kao tokom prethodnih protesta, bilo kao sipanje benzina na vatru njihovog gnjeva. Priredila Elvisa Tatlić

Oko 1:30 ujutro, 6. decembra, eksplozija me probudila u stanu moje majke u centru mog rodnog grada, gdje sam zaspala uz zvuk sirene za zračni napad. Eksplozija je bila blizu, a zatim su uslijedili talasi novih detonacija. Otišla sam u majčinu sobu da je pitam da li treba da se sklonimo u podrum devetospratne zgrade iz sovjetskog doba, ali ona je odmahnu rukom. "To su samo Šahed dronovi. Ovako ih obaraju", rekla je. "Možemo otići u hodnik stana… ako želiš. Tamo je noseći zid", dodala je moja majka Tetjana, koja ima 50 godina. Predložila je da provjerim lokalne Telegram kanale koji prate ruske napade da vidim kuda idu dronovi. Zračna uzbuna trajala je cijelu noć, a do jutra je raketa pogodila susjedni dio grada. Sljedeća dva dana nad tim područjem su se nadvijali gusti stubovi dima dok su helikopteri gasili požare izazvane napadom. Pogođena su skladišta u kojima su se čuvali zavoji, gaze i gume, dok su ostaci druge rakete pronađeni razbacani po dječijem igralištu u parku udaljenom deset minuta hoda od našeg doma. 'Nijedno sklonište vas ne bi spasilo'Kao veliki industrijski centar i ključno čvorište za volontere koji pomažu odbrambene napore, četvrti najveći grad Ukrajine leži oko 100–120 kilometara od linija fronta na istoku i jugu. Dnjepar je dugo bio jedna od najčešćih meta ruskih zračnih napada. S obzirom na to da je ruska invazija na Ukrajinu ušla u četvrtu godinu, stanovnici Dnjepra navikli su se na stalnu prijetnju smrću i postali vješti u procjeni opasnosti, primijetila sam tokom tromjesečne posjete gradu na početku zime. Nisam bila u Dnjepru od ljeta 2022. – nekoliko mjeseci nakon invazije 24. februara – i primijetila sam neke vidljive promjene, poput betonskih nadzemnih skloništa koja sada stoje na mnogim ulicama. Ali rijetko ko zaista ulazi u te objekte, rekao mi je Danijil (21), koji je studirao turizam na lokalnom univerzitetu, dan nakon noćnog napada. "Ne možete se stvarno zaštititi od raketa. Nijedno sklonište vas ne bi spasilo od direktnog pogotka", rekao mi je dok smo sjedili u kafiću punom ljudi na lijevoj obali rijeke po kojoj Dnjepar nosi ime. Kao glavni grad pokrajine koja graniči s Donjeckom, Zaporoškom i Harkivskom oblasti – sve djelimično okupirane od ruskih snaga – Dnjepar je pod svakodnevnom prijetnjom raketa i dronova, čak i kada im je krajnja meta dublje u Ukrajini, objasnio je Danijil. "Ako lansiraju nešto s juga ili istoka, gotovo je sigurno da ćemo čuti sirenu za zračni napad. Jednostavno je nemoguće reagovati svaki put." U nekim slučajevima nema vremena za reakciju. Prvog decembra raketa je pogodila grad oko 10 sati ujutro, samo nekoliko minuta nakon što je oglašena uzbuna. Četiri osobe su poginule, a 45 je ranjeno. U trenutku udara bila sam u koloni automobila na crvenom svjetlu. Niko nije paničio, iako opasnost nije bila prošla. "Ovo je zaista ruski rulet", pomislila sam dok sam na Telegramu čitala da drugi napad može uslijediti svakog trenutka. Kad sam ubrzo ušla u zgradu u kojoj radi moja majka, ljudi su stajali ispred svojih kancelarija pokazujući jedni drugima fotografije posljedica napada koje su se pojavljivale na društvenim mrežama. Pokušavajući da shvate šta se dogodilo prije nego što stignu zvanične izjave, zvali su svoje porodice. Jedno pitanje odjekivalo je hodnicima: "Jesi li dobro?" Kad su kanali koji prate ruske napade počeli javljati da je nivo opasnosti malo opao, grupe ljudi su se razišle i svi su se vratili poslu: život se vratio u normalu – ili u ono što se danas u Dnjepru smatra normalnim. Mrak u podneDnjepar nije grad na prvoj liniji, ali svaka godina ovog rata dovela je ruske trupe bliže, pa je život ovog decembra izgledao drugačije nego 2022. godine. Zvukovi su bili drugačiji, također. Vojska koja dolazi i odlazi s fronta; bilbordi koji pozivaju na službu u najpoznatijim ukrajinskim brigadama; oštećene zgrade zatvorene šperpločom – sve to jasno pokazuje prisustvo rata. Ipak, domovi obnovljeni nakon napada stoje uz novoizgrađene moderne stambene komplekse, kao i parkove i restorane koji i dalje niču širom grada. Uprkos čestim napadima, mnogi stanovnici i dalje izlaze uveče sve do posljednjih sati prije policijskog časa, koji počinje u ponoć. Međutim, svjetla nad popularnim mjestima često su ugašena, a gradske ulice ispunjene bukom generatora postavljenih ispred većine kafića i prodavnica. Dok prolazite pored njih, jedva čujete osobu koja stoji pored vas. Usred pojačanih ruskih napada na energetsku infrastrukturu Ukrajine, Dnjepar sada prati raspored planskih isključenja struje kako bi se uštedjela električna energija – a povremeno doživljava i potpune nestanke. Hiljade stanova ostaju hladni i mračni više od 12 sati dnevno, a raspored se redovno mijenja u hodu. Bez mogućnosti da kuhaju, istuširaju se toplom vodom ili obavljaju druge svakodnevne zadatke, neki stanovnici pribjegavaju energetskim inverterima, čija cijena obično počinje od oko 1.000 dolara – što nije iznos koji svi mogu priuštiti. "Štedi dio energije dok je imamo i vraća je kad nemamo", rekao mi je Volodimir (23), radnik u fabrici, dok sam bila u posjeti njegovom stanu. "Porodica mi je poklonila inverter za Novu godinu prije par godina", dodao je. "Bio je to sjajan poklon, s obzirom na našu realnost. Iako je jedan od skupljih modela, ne može pokriti sve potrebe, ali barem imamo svjetlo zahvaljujući njemu." A buka? "Podnošljiva je", kaže Volodimir. "Zvuči kao da neko suši kosu u drugoj sobi." 'Njihove duše su još tamo'Od početka ruske vojne agresije prije više od decenije u obližnjem Donbasu – Donjeckoj i Luganskoj oblasti – Dnjepar je pružao podršku ukrajinskim snagama koje su bile brojčano i tehnički slabije, nastojeći da spriječi dalja upadanja. Sada, dok bjesni invazija punog obima, ukrajinska vojska je porasla u broju, naoružanju i iskustvu, ali uloga grada – u kojem se dominantno govori ruski jezik – nije se promijenila. Dnjepar u svakom trenutku zbrinjava hiljade izbjeglica s istoka i juga te stotine ranjenih vojnika. Lokalne volonterske organizacije rade bez prestanka kako bi pomogle raseljenima zbog rata i osigurale snabdijevanje brigada na frontu. Serhij Kramarenko, 43-godišnji volonter, rekao mi je da su posjete frontu i neprekidni telefonski pozivi od vojnika, rodbine i drugih civila – na koje je "strašno odgovoriti" – postali stalni dio njegovog života. "Ovo je postao krst koji nosimo svaki dan", napisao je Kramarenko u poruci na Telegramu. "Srećemo majke koje žive od jednog poziva do drugog. Vojnike koji gledaju kroz vas, jer njihove duše su još tamo, na prvim linijama." Dok su lijekovi, odjeća i hrana potrebni svakodnevno, stotine ljudi koji su pobjegli iz ratom razorenih regija u Dnjepar trebaju nešto još više, kaže Serhij: ljudsku bliskost. "Rad je postao tiši, teži i dublji. Jer iza svakog zahtjeva stoji stvarna ljudska bol", rekao je. "Ljudi ovdje žive između uništene prošlosti i zastrašujuće budućnosti." Iza Dnjepra, bliže prvim linijama, ljudi traže samo jedno – "da prežive", dodao je. "Tamo se ne govori o udobnosti… Ljudi samo mole da ne budu zaboravljeni, jer zaborav ubija brže od hladnoće i gladi." Iscrpljenost ne znači ravnodušnostSkoro četiri godine nakon početka rata punog obima, umor je sve više otežao prikupljanje finansijskih donacija. Ni skandali s korupcijom na visokom nivou nisu pomogli. "Niko nije očekivao da će se ovoliko odužiti", rekao mi je 45-godišnji poduzetnik iz Dnjepra koji prikuplja novac za ukrajinsku vojsku. Ali dodaje da to nije zaustavilo donacije koje osigurava za vojna vozila, dronove i sisteme elektronskog ratovanja. "Ljudi su umorni – to je očigledno", rekao je poduzetnik, koji se također zove Serhij i nije želio da mu se objavi prezime. "Istovremeno, iscrpljenost ne znači ravnodušnost." Iako je rat stalno prisutan, grad mi nekad liči na Ukrajinu u miru. A sjećanja na tu eru i dalje su me okruživala. Putokazi su pokazivali udaljenost do Donjecka i Sevastopolja na Krimskom poluostrvu – ukrajinskih gradova koje je Rusija odavno okupirala. Desetine magneta iz cijelog Krima, našeg omiljenog mjesta kada sam bila dijete, visile su na frižideru u stanu mojih djedova i baka. Mnogi drugi suveniri kupljeni tamo prije ruske okupacije bili su razasuti po sobi u kojoj sam nekada živjela. Ali, za razliku čak i od 2022. godine, stanovnici više nisu glasno govorili o vraćanju granica Ukrajine iz 1991., iako su ostali dosljedni u protivljenju zahtjevima Kremlja za dodatnom teritorijom i drugim ustupcima koji bi ugrozili njen suverenitet ili gore. "Ljudi ovdje više ne govore o bezuslovnoj pobjedi", rekao je Serhij. "Samo pokušavamo pomoći našim braniocima da sačuvaju našu zemlju." Priredila Elvisa Tatlić

Građani širom svijeta proslavili su Novu 2026. godinu uz vatromete, koncerte i razna okupljanja. Kako se slavilo širom svijeta? Pogledajte fotografije.

Od sirijskog džihadiste koji je postao državnik Ahmeda al-Šare do Virdžinije Đufre (Virginia Giuffre) koja je optužila Džefrija Epstina (Jeffrey Epstein), evo pet ličnosti po izboru agencije AFP koje su doprinele u definisanju 2025. godine. Ahmed al-ŠaraOd bivšeg džihadiste poznatog kao Abu Mohamed al-Džolani do privremenog predsednika Sirije, Ahmed al-Šara je prošao kroz zapanjujuću transformaciju otkako je svrgnuo dugogodišnjeg vladara Bašara al-Asada. Šara je 8. decembra 2024. ušao u Damask pošto je predvodio munjevitu ofanzivu svoje islamističke alijanse iz njihovog bastiona na severozapadu Sirije, okončavši skoro 14 godina građanskog rata. Skrativši bradu i zamenivši uniformu odelom, Šara se smestio u predsedničku palatu odakle su Asad – koji je pobegao u Rusiju – i njegova porodična dinastija decenijama vladali. Šara je brzo učvrstio vlast: imenovan je za predsednika na petogodišnji prelazni period i formirao je vladu u kojoj njegovi saveznici drže ključne pozicije, iako su delovi zemlje i dalje van njihove kontrole. Međunarodna zajednica ga je uglavnom dočekala raširenih ruku, uprkos izlivima sektaškog nasilja nad alavitskom i druzijskom manjinom ove godine. Zalivske države, ključni saveznik Turska i Francuska su među zemljama koje su ugostile Šaru, koji se takođe obratio Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija u septembru. Njegova poseta Beloj kući u novembru bila je najveće priznanje za čoveka za kojim su SAD nekada raspisale poternicu s nagradom od 10 miliona dolara. MrBeastU 2025. godini, najuticajniji kreator onlajn sadržaja na svetu preuzeo je ekstravagantne nove projekte, od zabavnog parka, preko animirane serije, do brenda igračaka. Broj jedan na Jutjubu (YouTube) s više od 450 miliona pratilaca, Džimi Donaldson (Jimmy) – odnosno MrBeast – predvodi carstvo izgrađeno oko njegove ličnosti, koje uključuje brend čokolade, lanac restorana, pa čak i seriju na Amazon prajmu (Amazon Prime). Amerikanac star 27 godina čak se pozicionirao i kao kandidat za akviziciju društvene mreže TikTok u SAD. Počeo je s putopisnim ili šaljivim videima, a njegov zaštitni znak sada su popularna takmičenja za često sedmocifrene iznose. U jednom slučaju, reprodukovao je koncept popularne TV serije "Squid Game". U septembru je njegov video "Da li biste rizikovali život za 500.000 dolara?" s kaskaderom u zapaljenoj zgradi, izazvao osude i optužbe da ugrožava živote radi zabave. Prema Forbsu, MrBeast – kojeg je časopis Tajm (Time) proglasio za jednog od najuticajnijih ljudi na svetu – ima bogatstvo procenjeno na oko pola milijarde dolara. Marija Korina MačadoVenecuelanska opoziciona liderka koja se krije, Marija Korina Mačado (Maria Corina Machado), neustrašiva je protivnica vlasti koje čvrsto kontrolišu zemlju, što joj je donelo Nobelovu nagradu za mir 2025. Mačado stara 58 godina nikada nije izbegavala da kritikuje predsednika Nikolasa Madura (Nicolas) – optuženog za krađu više izbora na kojima je pobedio i zatvaranje kritičara – ili njegovog socijalističkog prethodnika Uga Čaveza (Hugo Chavez). Ipak, ona se našla pod lupom zbog svojih veza s evropskom krajnjom desnicom i američkim predsednikom Donaldom Trampom (Trump). Mačado je pozdravila američko vojno prisustvo na Karibima, gde su od septembra u napadima na brodove koji navodno prenose drogu ubijene najmanje 83 osobe. Po obrazovanju inženjerka, Mačado ima harizmu rok zvezde i sposobnost da uzbudljivim govorima okupi ogromne mase. Bila je predsednička kandidatkinja opozicije na izborima u Venecueli 2024. godine, pre nego što joj je zabranjeno učešće. Umesto da se tiho povuče, ona je vodila neumornu kampanju za čoveka koji je kandidovan umesto nje: malo poznatog bivšeg diplomatu Edmunda Gonzaleza Urutiju (Urrutia). Maduro je proglasio pobedu na izborima, koju je, međutim, priznalo samo nekoliko zemalja. Gonzalez Urutija je otišao u egzil u Španiju, a Mačado je ostala da predvodi otpor iako se krije od vlasti. "Biću gde god mogu biti najkorisnija našoj zemlji", rekla je za AFP u oktobru. Oleksandar UsikUkrajinac Oleksandar Usik u 2025. je učvrstio svoje mesto kao jedan od najvećih boksera svih vremena. Sa 38 godina, Usik je postao dvostruki apsolutni svetski šampion u teškoj kategoriji u julu pošto je nokautirao Danijela Diboa (Daniel Dubois) na stadionu Vembli. On kaže da slava ne pripada samo njemu, već celoj njegovoj zemlji pod agresijom – Ukrajini i onima koji je brane od ruskih snaga. "Želim da se zahvalim celoj Ukrajini, momcima koji brane našu zemlju. Dobio sam bezbroj poruka od vojnika... trenutno na prvoj liniji fronta", rekao je on. "Momci, vi ste neverovatni; omogućavate mi da sada budem ovde." Usik, koji je pobedio u sve svoje 24 profesionalne borbe, predstavljao je Ukrajinu, bilo prikupljanjem sredstava ili javnim istupima, pošto je bio odvraćen od toga da i sam uzme oružje. Takođe je sakupio sredstva za obnovu kuće Oleksija Džunkovskog, prijatelja i bivšeg kolegu iz tima, koga su ruske snage ubile u Irpinu, predgrađu Kijeva. "Tokom protekle tri godine, moja fondacija je prikupila milione evra od raznih donatora za podršku vojsci, naporima za obnovu i humanitarnim projektima", rekao je za AFP u martu. Virdžinija ĐufreVirdžinija Đufre (Virginia Giuffre), jedna od glavnih tužiteljki osuđenog seksualnog prestupnika Džefrija Epstina i bivšeg britanskog princa Endrua (Andrew), u aprilu je oduzela sebi život u 41. godini. Skoro 15 godina je govorila o tome kako ju je finansijer silovao dok je bila maloletna i tvrdila je da su je seksualno eksploatisali neki od Epstinovih moćnih prijatelja, uključujući tadašnjeg princa Endrua. Epstin je umro u zatvorskoj ćeliji u Njujorku 2019. dok je čekao suđenje po optužbama za trgovinu ljudima u svrhu seksualnog zlostavljanja. Njegova saučesnica Gilejn Maksvel (Ghislaine Maxwell) služi 20-godišnju zatvorsku kaznu, a Endruu su oduzete sve njegove kraljevske titule. Predsednik SAD Donald Tramp, koji je nekada bio blizak Epstinu, i dalje poriče umešanost. Đufre je osnovala porodicu u Australiji i pokrenula "Speak Out, Act, Reclaim", grupu za podršku žrtvama trgovine ljudima u svrhu seksualnog zlostavljanja i seksualnog zlostavljanja. Njeni memoari su nedavno posthumno objavljeni.

Prije nego što je ogromna brana na rijeci Dnjepar probijena u onome što Ukrajina tvrdi da je čin sabotaže ruskih snaga, rezervoar Kahovka bio je velik i širok, dosezao je dubinu do 26 metara – vodena površina toliko velika da su je ljudi koji su živjeli na njenim obalama ponekad nazivali "morem". Probijanje u junu 2023., oko 16 mjeseci nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, uzrokovalo je nagli pad nivoa vode i isušilo veći dio rezervoara, koji je dio Dnjepra i linije fronta u ratu, otkrivajući njegovo korito na mnogim mjestima i ostavljajući ga prekrivenim plitkom vodom na drugim. Nizvodno od uništene brane, probijanje je izazvalo katastrofalne poplave. Uzvodno, naglo su otkriveni ostaci prošlosti – lobanja u nacističkoj kacigi, čamac za koji se vjeruje da je star 500 godina – i nastala je bujna vegetacija na tlu koje je decenijama ili duže bilo pod vodom. Sada, kako navodi ukrajinska vojska, ruske snage koriste sve gušći prirodni pokrov – brzo rastuće drveće, zapetljane grmove i visoke trske – kako bi pokušale napredovati na teritorij pod kontrolom Ukrajine južno od Zaporožja, šestog najvećeg grada u zemlji i glavnog grada jedne od pet regija za koje Rusija neutemeljeno tvrdi da su njene. Prirodni zaklon"U području naselja Primorske, okupatori pokušavaju prodrijeti na naš bok preko bivšeg Kahovka rezervoara, gdje ima bujne vegetacije i trske visoke nekoliko metara", navodi se u saopštenju Južnih odbrambenih snaga Ukrajine od 6. novembra. Dodali su da ukrajinski vojnici "uništavaju njihove pokušaje". Primorske se nalazi na zapadnoj obali bivšeg rezervoara, oko 30 kilometara jugoistočno od centra Zaporožja. Dva dana ranije, ukrajinska vojna obavještajna služba (HUR) izvijestila je da su specijalne jedinice "otkrile i eliminisale" neodređen broj ruskih vojnika u blizini grupe bivših ostrva oko 7 kilometara od obale. Naveli su da se sukob dogodio u "sivoj zoni" – terminu koji označava područja gdje je linija fronta nejasna. Na obraslom koritu rezervoara, otkrivanje neprijateljskog kretanja može biti teško. "Šikare i složen teren na koritu, poput jaruga i nasipa, pružaju prirodni zaklon, što otežava vizuelno posmatranje i upotrebu dronova za nadzor cijelog područja. Ruske trupe prilično aktivno koriste promjene u pejzažu za izviđačke i sabotažne operacije", rekao je Serhij Bratčuk, portparol Ukrajinske dobrovoljačke armije. "Njihova taktika je prvenstveno korištenje korita za zaobilaženje položaja. U 'sivim zonama' redovno dolazi do borbenih sukoba i artiljerijskog granatiranja na ostrvima i obalnim područjima, koja su sada postala pristupačnija", dodao je, naglasivši da "obe strane aktivno miniraju isušena područja, što stvara dodatne opasnosti". Strateški značajRuske snage su se okrenule koritu rezervoara nakon što nisu uspjele da se probiju prema Zaporožju duž rute dalje na istok, rekao je Oleh Tjahnjibok, komandant bataljona 128. zasebne teške mehanizovane brigade Ukrajine, za RSE u augustu. Opisivao je situaciju kod Kamjanskog, koje se nalazi južno od Primorskog, na rubu rezervoara i pod kontrolom ruskih snaga. "Za [Ruse] ovo područje je važno čak i strateški, jer je to najkraća ruta do Zaporožja. Pokušali su doći do Zaporožja preko Orekhiva – nisu uspjeli. Naše trupe su ih zaustavile", rekao je Tjahnjibok. "Shodno tome, nagomilali su ozbiljnu količinu snaga u pravcu Kamjanskog i sada pokušavaju probiti liniju." Ruske snage "ponekad uspijevaju puzati vrlo efikasno, neprimjetno, posebno kroz područje koje je nekada bilo Kahovka rezervoar, a sada se zapravo pretvorilo u neprohodne šikare", dodao je. Dok gusta vegetacija štiti vojnike od pogleda protivničkih snaga na tlu, "ništa vas ne može sakriti od dronova", rekao je Vladislav Vološin, portparol Južnih odbrambenih snaga Ukrajine, u video snimku iz novembra na kojem stoji usred trske koja ga nadvisuje, s višim, ali rijetko olistalim krošnjama iznad. Bujna vegetacija može otežati kretanje vojnicima s obje strane, sugerisao je Mihajlo Mulenko, vršilac dužnosti šefa sektora zaštite prirode Nacionalnog rezervata Hortica, koji se nalazi na zelenom riječnom ostrvu sjeverno od rezervoara. "Ako uđete u ove šikare – vrbe, topole – čovjek postaje vrlo dezorijentisan, jer je šuma zapravo veoma gusta i teško je zamisliti strane svijeta", rekao je za RSE. "A ako se uđe duboko u ovu vegetaciju, gubi se osjećaj kuda idete i vrlo je teško orijentisati se." Iako je teško provjeriti izjave ruskih i ukrajinskih vlasti o razvoju situacije na bojištu, Roman Pohorilij, suosnivač grupe DeepState, analitičkog tima otvorenih izvora povezanog s ukrajinskom vojskom, sugerisao je da ruske snage nisu ostvarile značajan napredak na koritu rezervoara. "Pokušavaju se provući, ali nisu baš uspješni", rekao je Pohorilij, dodavši da korito rezervoara "nije njihova glavna ruta prema Primorskom". "Shodno tome, nemoguće je reći da ovaj sektor predstavlja ogromnu prijetnju. To je normalan sektor gdje su pokušavali i gdje pokušavaju, ali ne uspijevaju – napreduju više kroz Plavni", dodao je, misleći na naselje koje se nalazi između Primorskog i Kamjanskog. Prijetnja koja 'postoji svuda'Ipak, slične opasnosti postoje i dalje jugozapadno, prema Bratčuku. "Potencijalno ranjiva su područja uz obalu u regijama Herson i Mikolajiv, gdje su [Dnjepar] i njegove poplavne ravnice također pretrpjele značajne promjene. Mogućnost skrivenog prelaska vodenih tokova i korištenja složenog terena povećava rizike od neprijateljskog prodora u pozadinske zone", rekao je. "Ukrajinske vojne jedinice stalno provode čišćenje ovih 'sivih zona' i ostrva kako bi minimizirale takve prijetnje." Pohorilij je rekao da prijetnja ruskog napredovanja "postoji svuda, u bilo kojem trenutku" duž više od 1.000 kilometara duge linije fronta, koja se proteže od sjeveroistoka preko Donbasa pa sve do delte Dnjepra u regiji Herson. "Potrebno je pratiti ovo i reagovati u skladu s tim: znati da se mogu provući i pripremiti se da ih odbijemo – ili ne učiniti ništa i ne uspjeti odbraniti" zemlju, rekao je. Ruske snage drže značajan dio regije Zaporožje i pokušavaju se probiti prema zapadu i sjeveru, ka regionalnom glavnom gradu, koji je česta meta ruskih zračnih napada. Napad vođenim bombama teško je oštetio stambene zgrade i povrijedio najmanje 26 osoba u gradu i okolnim područjima, saopštile su regionalne vlasti. Ruski predsjednik Vladimir Putin je u septembru 2022. godine bez osnova proglasio da su ukrajinske regije Lugansk, Donjeck, Zaporožje i Herson ruske, te je obećao da će Rusija silom preuzeti teritoriju koju smatra svojom ako to ne uspije postići putem diplomatije. Priredila Elvisa Tatlić

Nakon uspješne dvodecenijske karijere u proizvodnji interijera za vodeće svjetske automobilske brendove, Tomas, bivši viši menadžer u talijanskoj multinacionalnoj kompaniji, napustio je automobilsku industriju u jesen 2025. "Mislim da je osuđena na propast", rekao je ovaj Čeh za Radio Slobodna Evropa(RSE), objašnjavajući glavni razlog zbog kojeg je napustio posao. "Industrija je osuđena na propast." Tomas je zatražio da se njegovo prezime ne koristi u ovoj priči. Poznata evropska automobilska industrija suočava se s prijetnjom poplave visokokvalitetnih kineskih vozila s izuzetno niskim cijenama - neke čak i do 10.290 eura na određenim tržištima - koja su počela pristizati na kontinent, posebno nakon pandemije Covid-19. Stručnjaci upozoravaju da ovaj priliv ugrožava industriju koja je decenijama bila temelj evropske proizvodnje. Uprkos carinama koje je Brisel uveo 2024. godine, do 35 posto na neke kineske električne automobile (EV), uz dodatnih 10 posto carine, prodaja kineskih vozila u Evropi se gotovo udvostručila između 2024. i 2025. godine, s više od pola miliona kineskih modela prodatih u prvih devet mjeseci ove godine. Kineski EV gigant BYD prijavio je povećanje prodaje od 225 posto na godišnjem nivou, postavši vodeći proizvođač električnih vozila u EU tokom nekoliko mjeseci 2025. godine, uprkos carinama. Ostali proizvođači su zaobišli trgovinske barijere EU na EV tako što su isporučivali vozila s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem i hibride koji nisu podložni istim carinama. Automobilska industrija u Pekingu datira iz 1950-ih, ali su njeni proizvođači dugo imali reputaciju lošeg kvaliteta i nespretnog dizajna, što je ograničavalo njihov međunarodni uticaj. Sve se to nedavno promijenilo. Prije nego što je svjetska ekonomija stala 2020. godine zbog pandemije korona virusa, Tomas kaže da su tehnički stručnjaci u evropskoj automobilskoj industriji odbacivali kineske brendove, govoreći: "Oni su užasni, ne znaju praviti automobile. Trebat će im 20, 30, 40 godina da dođu na naš nivo, a mi ćemo tada biti daleko ispred." "Ono što se desilo je da su nas u osnovi za pet godina prestigli", rekao je. "Sada su njihovi automobili zaista nevjerovatni." Niz okolnostiKineski proizvođači su godinama imali troškovnu prednost zahvaljujući jeftinoj energiji, uglavnom na bazi uglja, i radnoj snazi s minimalnim pravima. Ali nedavno je niz okolnosti doveo do toga da kineski automobili postanu znatno jeftiniji od zapadnih. Kao odgovor na invaziju Kremlja na Ukrajinu 2022. godine, EU je zabranila uvoz čelika iz Rusije. Kina je, u međuvremenu, masovno povećala uvoz visokokvalitetnih metala iz te zemlje. Osim toga, kineska automobilska industrija je tokom protekle decenije iskoristila ogromnu prednost masovne proizvodnje, što joj je omogućilo značajno smanjenje troškova. Industrija automobila u zemlji već je bila najveća na svijetu do 2009. godine, ali su se proizvođači uglavnom fokusirali na prezasićeno domaće tržište. To se promijenilo kada su intenzivni cjenovni ratovi unutar Kine natjerali proizvođače da traže tržišta izvan zemlje. U 2023. godini Kina je prestigla Japan i postala najveći svjetski izvoznik automobila, proizvodeći desetine miliona vozila svake godine. Tu su i navodne subvencije. Kina negira da podržava proizvođače automobila, ali istraga EU iz 2024. godine otkrila je da je javni novac "detektovan širom cijelog lanca snabdijevanja", od rudnika koji vade sirovine do brodova koji prevoze gotova električna vozila u Evropu. Sjedinjene Američke Države su 2024. godine uvele carinu od 100 posto na kineska električna vozila nakon što je njihova istraga zaključila da je američka automobilska industrija "materijalno oštećena" zbog nekih subvencionisanih kineskih modela. Paul Bennet, partner u britanskoj konsultantskoj firmi za automobilsku industriju Madox Square, rekao je za RSE da munjeviti prodor kineskih vozila na evropsko tržište možda nije samo pitanje biznisa. "Sveukupno, iako su ekonomske koristi jasne, geopolitički aspekti ove strategije ne bi se smjeli zanemariti", rekao je. "Po mom mišljenju, vjerovatno je dio šireg napora Kine da preoblikuje globalnu ekonomsku dinamiku i ojača svoju poziciju na svjetskoj sceni." Dok neki insajderi kažu da Evropa još uvijek ima priliku da uzvrati, vrijeme ističe. Bennet je u septembru napisao da budućnost automobilske industrije na kontinentu, koja zapošljava oko 13,2 miliona ljudi i podržava milione drugih radnih mjesta u zavisnim biznisima, sada "visi o koncu". Zaobilaženje carinaPrema trenutnim tržišnim pravilima, kinesko vozilo proizvedeno unutar EU ne bi bilo podložno istim carinama kao ona uvezena izvan bloka. Kineski proizvođači brzo reaguju i koriste šansu koja im se pruža. Kineski BYD je u procesu uspostavljanja fabrike vrijedne 4,6 milijardi dolara u Mađarskoj, a u Barseloni se automobili već proizvode kroz zajednički poduhvat između španske kompanije Ebro-EV Motors i kineskog brenda Chery. U toku su pregovori o daljim proizvodnim bazama u drugim zemljama EU, uključujući Italiju i Poljsku. Osim toga, kineski automobilski brendovi već su uspostavili proizvodne pogone u Srbiji. Bennet je rekao za RSE da je Srbija vjerovatno izabrana zbog niza faktora, uključujući slobodne trgovinske sporazume Beograda s Rusijom i EU, te potencijalno buduće članstvo Srbije u Evropskoj uniji, što zemlju čini "atraktivnom dugoročnom investicijom koja potencijalno nudi lakši pristup tržištima EU u budućnosti". Mnogi evropski automobilski brendovi, u međuvremenu, suočavaju se sa smanjenjem baze potrošača za svoje automobile u Kini – nekada ključnom tržištu – kao i na domaćem tlu, usljed porasta prodaje uvezenih kineskih automobila u Evropi. Bennet je pozvao proizvođače automobila da izvrše pritisak na Evropsku komisiju kako bi se uvela obaveza da kineske firme u EU posluju kroz zajedničke kompanije u kojima bi evropski brendovi imali većinski udio. Drugi su pozvali EU i Sjedinjene Američke Države da otvore svoja tržišta jedno drugom, isključujući Kinu. Peking i Brisel su također nastavili pregovore o zagarantovanoj minimalnoj cijeni za kineska električna vozila na evropskom tržištu, s ciljem ograničavanja snižavanja cijena domaćih proizvođača. Veteran industrije Tomas brine da bi, ako se trenutni trendovi nastave, šira industrijska baza Evrope mogla biti ugrožena. On strahuje od "mnogo većih posljedica nego što sada možemo zamisliti, poput gubitka industrijske samodovoljnosti i tehničkog znanja, što bi dovelo do ogromnih sigurnosnih rizika u budućnosti". Automobilski sektor, kaže on, ostaje "najveći industrijski pokretač i kolijevka za mlade inženjere, s karijerama u odbrani, istraživanju i razvoju". Tomas kaže da mu je teško zamisliti političko rješenje za ekonomski izazov s kojim se suočavaju evropski proizvođači automobila. Ali dodaje: "Nadam se da griješim, zaista se nadam da griješim." Priredila Elvisa Tatlić

Novi dokumentarni film o poznatoj iranskoj glumici Taraneh Alidoosti, koji detaljno prikazuje njenu otvorenu podršku protestima "Žena, život, sloboda", izazvao je snažnu reakciju na društvenim mrežama na persijskom jeziku. Film Taraneh: Dokumentarac, koji je režirala Pegah Ahangarani a emitovan je 24. decembra na BBC Persian, nudi intiman portret istaknute glumice koja razmatra obavezni zakon o nošenju marame u Iranu, feminizmu, umjetničkoj odgovornosti i ličnim posljedicama političkog neslaganja. Alidoosti također govori o svom hapšenju, zatvoru i borbi s autoimunom bolešću koja ju je gotovo godinu dana udaljila iz javnog života. Alidoosti je uhapšena u decembru 2022. nakon mjeseci otvorene solidarnosti s demonstrantima poslije smrti Mahse Amini u pritvoru moralne policije i zbog osude pogubljenja demonstranata, uključujući Mohsena Shekarija. Njeno hapšenje izazvalo je široku međunarodnu osudu, a puštena je uz kauciju dvije i po sedmice kasnije. Od kada je puštena, zvijezda filma The Salesman suzdržava se od učestvovanja u iranskoj kinematografiji. U novom dokumentarcu, po prvi put se pojavljuje pred kamerom bez obavezne marame, odlučno izjavljujući da"ni pod kojim okolnostima" više neće glumiti dok nosi maramu. Njeni komentari o društvenoj odgovornosti umjetnika i kritika filmske industrije koja "zaostaje za društvom" snažno su odjeknuli na internetu. Mnogi korisnici platforme X proglasili su je simbolom hrabrosti i samostalnosti iranskih žena, naglašavajući njenu istrajnost uprkos profesionalnoj izolaciji i zdravstvenim izazovima. Korisnici društvenih mreža hvalili su njenu otvorenost, držanje i samopouzdanje pred kamerom, videći u Alidoosti odraz "samoodređene iranske žene". Jedna široko dijeljena objava na X-u navodi da je "Taraneh Alidoosti dokazala da izbor hrabrosti ima svoju cijenu", dok su drugi izrazili nadu da će takva hrabrost "jednog dana postati navika, a ne izuzetak". U jednoj upečatljivoj sceni, dokumentarac prikazuje Alidoosti kako pliva u bazenu u Teheranu noseći kupaći kostim – rijedak i vrlo simboličan čin prkosa u Islamskoj Republici. Taj trenutak podsjeća na njen neobjavljeni film Orca, o plivačici koja nastoji oboriti Guinnessov rekord, a kojem iranske vlasti nisu dale dozvolu za prikazivanje. Prisjećajući se tog zabranjenog filma, Alidoosti kaže: "Tada sam morala glumiti plivačicu koja pliva obučena. Ali to više nije prihvatljivo. Ljudi će se smijati." Istaknuta filmska novinarka Mina Akbari opisala je dokumentarac kao "istorijski čin izgovaranja ne". Drugi su pripisali Alidoostinim riječima zasluge za očuvanje sjećanja na pokret "Žene, život, sloboda" usred tekuće političke i ekonomske krize u Iranu, nazivajući njezin glas "ranjenim, ali nepokolebljivim". Nakon što je iransko Ministarstvo kulture potvrdilo da je njoj i nekoliko drugih glumica zabranjeno da rade, Alidoosti je na Instagramu napisala: "Ako više ne glumim u vašim filmovima, nemojte ni na trenutak pomisliti da je to vaša zasluga. Neću nositi odjeću koja je ubila moje sestre za vaše filmove." Priredila Elvisa Tatlić

Palestinac sa Zapadne obale pod izraelskom okupacijom ubio je muškarca i ženu u napadu nožem i udarcem automobilom na sjeveru Izraela prije nego što je u petak ranjen i upucan, saopštila je policija i spasioci. "Preliminarna istraga ukazuje na to da se radilo o terorističkom napadu koji je započeo u gradu Beit Shean, gdje je pregažen pješak", saopštila je policija, dodajući da je žrtva 68-godišnji muškarac. "Kasnije je mlada žena izbodena u blizini puta 71, a osumnjičeni je na kraju otvorena vatra u blizini raskrsnice Maonot u Afuli nakon intervencije civilnog prolaznika", navodi se u saopštenju, dodajući da je napadač prevezen u bolnicu. Obje žrtve su podlegle povredama, saopštila je izraelska hitna služba Magen David Adom (MDA). MDA je također izvijestila da je 16-godišnji tinejdžer lakše povrijeđen kada ga je "udarilo vozilo". Izraelska vojska saopštila je da se napadač "infiltrirao na izraelsku teritoriju prije nekoliko dana". Napad se dogodio dan nakon što je izraelski vojni rezervista, obučen u civilnu odjeću, svojim vozilom udario u Palestinca na Zapadnoj obali. Izvor: AFP

Smrtonosna eksplozija pogodila je džamiju u pretežno alavitskom području sirijskog Homsa u petak, saopštile su vlasti koje su prijavile najmanje šest poginulih. "Teroristička eksplozija ciljala je džamiju Ali Bin Abi Talib tokom molitve petkom u ulici Al-Khadri u naselju Wadi al-Dahab u Homsu", saopštilo je ministarstvo unutrašnjih poslova, dodajući da je šest osoba poginulo, a 21 ranjena. Homs je bio poprište teškog sektaškog nasilja tokom građanskog rata u Siriji. Sirijska državna novinska agencija SANA, koja je također izvijestila o eksploziji, saopštila je da se njen uzrok i priroda istražuju. Prema britanskoj Sirijskoj opservatoriji za ljudska prava, nije odmah jasno da li je eksploziju "izazvao samoubilački napad ili eksplozivna naprava". Lokalni sigurnosni izvor u Homsu rekao je za AFP pod uslovom anonimnosti da je eksploziju možda izazvala "eksplozivna naprava postavljena unutar džamije". Stanovnik tog područja, koji je tražio da ostane anoniman iz straha za svoju sigurnost, rekao je za AFP da su ljudi "čuli glasnu eksploziju, nakon čega je uslijedio haos i panika u naselju". "Niko se ne usuđuje izaći iz kuće, a čujemo sirene hitne pomoći", dodao je. SANA je objavila fotografije iz unutrašnjosti džamije, od kojih je jedna prikazivala rupu u zidu. Crni dim prekrio je dio džamije, a u blizini su bili razbacani tepisi i knjige. Grad Homs dom je sunitske muslimanske većine, ali ima i nekoliko pretežno alavitskih područja. Dok je većina Sirijaca sunitska, svrgnuti vladar Bashar al-Assad pripada alavitskoj zajednici, čija vjera potiče iz šiitskog islama. Od Asadovog svrgavanja 2024. godine, Opservatorija i obični Sirijci u Homsu izvještavaju o otmicama i ubistvima usmjerenim na pripadnike manjinske zajednice. U sirijskim obalnim područjima u martu se dogodio masakr alavitskih civila, a vlasti optužuju naoružane Asadove pristalice da su izazvali nasilje napadom na sigurnosne snage. Nacionalna istražna komisija saopštila je da je u tom napadu ubijeno najmanje 1.426 pripadnika manjinske zajednice, dok Sirijska opservatorija za ljudska prava procijenila je broj žrtava na više od 1.700. Izvor: AFP

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je 26. decembra da je pristao održati sastanak s američkim predsjednikom Donaldom Trampom (Tramp) "u bliskoj budućnosti", dok Vašington ubrzava napore za posredovanje u postizanju mirovnog sporazuma između Kijeva i Moskve. Zelenski je najavio planirani sastanak na društvenim mrežama, rekavši da je primio izvještaj od sekretara Savjeta za nacionalnu bezbjednost i odbranu Rustema Umerova o novim kontaktima s američkim zvaničnicima, prenosi Radio Slobodna Evropa na engleskom jeziku. "Ne gubimo ni jedan dan. Dogovorili smo se o sastanku na najvišem nivou - s predsjednikom Trampom u bliskoj budućnosti", rekao je Zelenski, dodajući da bi se "mnogo toga moglo odlučiti prije Nove godine". Tramp nije javno potvrdio planove za takav sastanak. Očekuje se da će Zelenski otputovati na Floridu već 28. decembra na razgovore u Mar-a-Lago, rekli su izvori za Kyiv Post. Objava je uslijedila dan nakon što je Zelenski rekao da je obavio telefonski razgovor s Trampovim izaslanicima Steveom Vitkofom (Witkoff) i Džaredom Kušnerom (Jared Kushner) kako bi razgovarali o "dobrim idejama za trajni mir". Prema Zelenskom, pozivu su prisustvovali i Umerov, načelnik Generalštaba Oružanih snaga Andrij Hnatov i ministar spoljnih poslova Andrij Sibiha. "Razgovarali smo o nekim ključnim detaljima rada. Postoje dobre ideje koje bi mogle pomoći u postizanju zajedničkog rezultata i trajnog mira. Prava sigurnost, pravi oporavak, pravi mir - to je ono što nam je svima potrebno", napisao je Zelenski. Ovo se dešava dok američki, ukrajinski i evropski pregovarači rade na mirovnom okviru od 20 tačaka čiji je cilj okončanje rata s Rusijom. Plan, koji je Zelenski predstavio ranije ove sedmice, uključuje odredbe o bezbjednosnim garancijama za Ukrajinu, rekonstrukciji i mapi puta za prekid neprijateljstava. Predstavnici Rusije takođe su učestvovali u diskusijama koje su SAD organizovale u Majamiju 20. i 21. decembra, iako je Kremlj kasnije upozorio da razgovore ne treba posmatrati kao proboj Bloomberg, pozivajući se na izvor blizak Kremlju, izvijestio je da Moskva namjerava tražiti izmjene trenutnog plana od 20 tačaka kako bi osigurala garancije protiv daljnjeg širenja NATO-a na istok i osigurala da će Ukrajina zadržati neutralni status ako se pridruži Evropskoj uniji. Portparol Kremlja Dmitrij Peskov potvrdio je da je predsjednik Vladimir Putin obaviješten o pregovorima u Majamiju i da Rusija planira nastaviti kontakte s Vašingtonom o svom stavu u narednim danima. U međuvremenu, prema ukrajinskim zvaničnicima, Rusija je nastavila napadati Ukrajinu posljednjih dana, eskalirajući napade na južnu regiju, u okolini grada Odese. Ruske snage su preko noći lansirale raketu Iskander-M i 99 jurišnih dronova na Ukrajinu, izvijestile su ukrajinske zračne snage. "Danas je neprijatelj ponovo napao naš grad", rekao je 26. decembra Serhij Lisak, načelnik vojne uprave Odese, dodajući da je napad dronom pogodio infrastrukturni objekat u gradu, uzrokujući požar. Ruski noćni napadi oštetili su plovila pod zastavama Slovačke, Palaua i Liberije u lukama u Odeskoj i Mikolajivskoj oblasti Ukrajine, izvijestio je na Telegramu zamjenik ukrajinskog premijera Oleksij Kuleba. Dvostranačka grupa američkih senatora osudila je ruske napade na ukrajinske civile tokom božićnih praznika. "Osuđujemo brutalne napade Rusije na Herson, Černihiv, Harkiv, Odesu, Sumi, Donjeck i Krivi Rih, izvršene nad nevinim Ukrajincima", navodi se u saopštenju objavljenom 25. decembra. "Čak i za zemlje u ratu, postoji duga istorija božićnih prekida vatre, uključujući i posebno tokom Prvog svjetskog rata. Današnja Putinova odluka da pokrene napade umjesto da obustavi vatru je otrežnjujući podsjetnik za sve nas: Putin je nemilosrdni ubica koji nema interesa za mir i ne može mu se vjerovati", dodaje se u saopštenju.