Napadi dronovima i projektilima pogodili su mete u Bagdadu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima 14. marta, dok se rat između Irana i američko‑izraelske koalicije nastavlja širiti Bliskim istokom. Istovremeno, Teheran je saopštio da se izvoz nafte sa ključnog terminala na ostrvu Harg nastavlja uprkos američkim udarima na tom području. Dron je rano 14. marta pogodio kompleks Ambasade SAD‑a u Bagdadu, saopštili su irački bezbjednosni zvaničnici, dok se dim dizao iz emiratske luke Fužajra nakon što je otpad od presretnutog drona izazvao požar u blizini energetskih postrojenja. Usred regionalnog prelijevanja sukoba, iranski državni mediji izvijestili su da se izvoz nafte sa ostrva Harg – glavnog iranskog naftnog terminala – nastavlja normalno uprkos američkim vazdušnim udarima. Zvanična iranska novinska agencija IRNA citirala je visokog pokrajinskog zvaničnika koji je rekao da se izvoz sirove nafte sa ovog strateškog terminala odvija bez prekida, uprkos tvrdnjama američkog predsjednika Donalda Trumpa da su američke snage "potpuno uništile" iranske vojne ciljeve na tom području. Udar na ostrvo Harg predstavljao je značajan razvoj u sukobu koji je počeo 28. februara nakon opsežnih američko‑izraelskih napada na iranska vojna i nuklearna postrojenja. Trump je na platformi Truth Social napisao da su američke snage izvele "jedan od najmoćnijih zračnih napada u istoriji Bliskog istoka", gađajući vojne objekte na ostrvu, dok su pritom izbjegli vitalne naftne terminale. Centralna komanda SAD‑a (CENTCOM) kasnije je saopštila da su njihove snage pogodile više od 90 iranskih vojnih ciljeva na ostrvu Harg, ali da je naftna infrastruktura ostala netaknuta. Ostrvo Harg obrađuje oko 90 posto iranskog izvoza sirove nafte, što ga čini jednim od strateški najosjetljivijih energetskih postrojenja u regionu. Trump je upozorio da bi se uzdržanost mogla okončati ako Iran bude ometao pomorski saobraćaj kroz obližnji Hormuški moreuz. Takođe je rekao da će američka mornarica uskoro početi da eskortira brodove kroz moreuz. Ovaj uski morski prolaz uobičajeno prenosi oko petine svjetskih pomorskih isporuka nafte, ali je tanker saobraćaj uglavnom obustavljen otkako je izbio sukob. Napadi širom Bliskog istokaUprkos nadmoći američke i izraelske vojne sile, Iran je nastavio sa odmazdnim napadima raketama i dronovima širom Bliskog istoka, gađajući energetska postrojenja i vojne instalacije, tvrde regionalni zvaničnici. Dim se uzdizao iz emiratske luke Fužajra 14. marta nakon što je otpad od presretnutog drona izazvao požar u blizini energetskih objekata. Vlasti su saopštile da službe civilne zaštite rade na lokalizaciji požara. Prema navodima, neke operacije utovara nafte u luci – jednom od najvećih svjetskih centara za snabdijevanje gorivom izvan Hormuškog moreuza – bile su privremeno obustavljene nakon incidenta. Iranska vojska je ranije upozorila stanovnike Ujedinjenih Arapskih Emirata da se drže podalje od lučkih područja, navodeći da bi ona mogla postati mete. Od početka rata, iranski udari gađali su energetska postrojenja širom Persijskog zaliva, uključujući Saudijsku Arabiju, Katar, Kuvajt i Ujedinjene Arapske Emirate. Hamas poziva na suzdržanostIstovremeno, palestinski islamistički pokret Hamas uputio je rijedak apel Iranu da se suzdrži od gađanja susjednih zalivskih država, uz podršku onome što naziva pravom Teherana da se brani od Izraela i Sjedinjenih Država. "Potvrđujući pravo Islamske Republike Iran da odgovori na ovu agresiju svim raspoloživim sredstvima u skladu s međunarodnim normama i zakonima, pokret poziva našu braću u Iranu da izbjegavaju gađanje susjednih zemalja", navodi se u saopštenju Hamasa. Hamas, koji su Sjedinjene Države i Evropska unija proglasile terorističkom organizacijom, pozvao je i međunarodnu zajednicu da "radi na hitnom zaustavljanju" tekućeg rata. Presretanje projektila širom regionaSukob se nastavlja prelijevati preko nacionalnih granica. Dron je pogodio kompleks Ambasade SAD‑a u Bagdadu rano 14. marta, saopštili su irački bezbjednosni zvaničnici, što predstavlja drugi napad na diplomatsku misiju od početka rata. Zvaničnici su naveli da je dron udario u heliodrom unutar snažno utvrđenog kompleksa ambasade, iako nije bilo neposrednih izvještaja o žrtvama. Eksplozije su takođe potresle više dijelova Bagdada, a napadi su bili usmjereni na grupu Kataib Hezbolah, savezničku Iranu, pri čemu su poginula dva njena pripadnika, uključujući i jednu "ključnu ličnost", rekli su bezbjednosni izvori. Nije odmah bilo jasno ko je izveo napade. Katar je 14. marta saopštio da je presreo dvije iranske rakete iznad prijestonice Dohe, nakon što su se u gradu začule eksplozije. Turska je navela da su NATO odbrane presrele balističku raketu ispaljenu iz Irana koja je nakratko ušla u turski vazdušni prostor. Saudijska Arabija je saopštila da je 13. marta oborila desetine dronova lansiranih prema kraljevini. Energetski šokRat nastavlja da remeti energetsko snabdijevanje širom Bliskog istoka. KatarEnergy je zatvorio nekoliko postrojenja za tečni prirodni gas (LNG), ostavivši oko 20 posto globalnih LNG isporuka privremeno van funkcije, prema procjenama iz industrije. Japanski ministar industrije Rjosei Akazava zatražio je 14. marta od Australije da poveća proizvodnju LNG‑a kako bi se stabilizovala globalna tržišta. "Pristupačna i stabilna isporuka LNG‑a iz Australije životna je linija energetske sigurnosti Japana i ovog regiona", rekao je Akazava. Australija obezbjeđuje oko 40 posto japanskog uvoza LNG‑a. Humanitarne posljediceU Iranu, čini se da humanitarna cijena rata raste. Američka organizacija HRANA navodi da su prve dvije sedmice rata rezultirale najmanje 4.765 žrtava, uključujući poginule i ranjene. Prema podacima ove nadzorne grupe, među njima je 1.298 poginulih civila, uključujući najmanje 205 djece, te 654 ranjena civila. HRANA je saopštila da je od 28. februara zabilježeno 5.480 napada širom Irana, koji su pogodili svih 31 provinciju i najmanje 209 gradova. Ova organizacija za ljudska prava navela je da predstavljeni podaci predstavljaju minimalne potvrđene brojke i da bi mogli rasti kako se proces provjere nastavlja. Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) procjenjuje da je oko 3,2 miliona ljudi raseljeno unutar Irana otkako je sukob počeo. Iranske vlasti tvrde da je oštećeno najmanje 56 kulturnih i historijskih lokaliteta, uključujući teheransku palatu Golestan, koja je pod zaštitom UNESCO‑a, te dijelove trga Nakš-e Džahan u Isfahanu. Uprkos intenzivnom bombardovanju, iransko rukovodstvo je signaliziralo da namjerava nastaviti borbu. Uz izvještavanje Radio Farda servisa RSE, Reutersa, dpa i AFP‑a.

TEL AVIV – Nakon nekoliko skretanja niz betonsko stepenište otkriva se živ podzemni svijet. Hitna vozila dovoze pacijente na nosilima, u nizu su postavljeni šatori poljske bolnice, radnici popravljaju kablove iznad glave, a medicinsko osoblje u raznim uniformama kreće se kroz prostor. Ovo je medicinski centar Šeba, najveća bolnica na Bliskom istoku, sa 11.000 zaposlenih, 1.700 ljekara i više od 3.000 medicinskih sestara. Većina rada sada se odvija pod zemljom kako bi bili van dometa iranskih balističkih projektila. "Ovo mjesto nije poljska bolnica. Ovo je bolnica. Samo je podzemna", rekla je za RSE pedijatrica Jardena Koppel. Nabrajući odjele koji, kako je rekla, potpuno funkcionišu, Koppel je dodala: "Svako područje je uhodano i funkcioniše samo za sebe. To je zaista nevjerovatno, nešto što nikada nisam vidjela." Bolnica je ranije prebacivala dio operacija pod zemlju tokom izraelskih sukoba, ali nikada u ovakvom obimu. Ova lokacija, dvije etaže ispod zemlje, samo je jedna od pet koje primaju stotine pacijenata – dok se neki dijelovi bolnice smatraju dovoljno zaštićenim da nastave raditi na uobičajenim mjestima. Lekcije iz prošlog rata s IranomPortparol bolnice, koji je želio ostati anoniman, rekao je za RSE da je 12-dnevni izraelsko‑američki rat s Iranom iz juna prošle godine bio ključna lekcija. U tom periodu bolnica je imala dvije podzemne lokacije. "Nakon onoga što se dogodilo u junu, shvatili smo da su projektili mnogo opasniji, pa smo počeli još više širiti kapacitete", rekao je, dodajući da je cijeli proces trajao oko 36 sati. Pripreme su, čini se, počele i prije nego što je Izrael izveo iznenadne zračne napade na Iran 28. februara. "Kad vojska procijeni da se nešto sprema, jave nam otprilike mjesec unaprijed da se počnemo pripremati", rekao je portparol. Na pitanje znači li to da je uprava bolnice znala za pripremu vojne akcije već krajem januara, portparol nije želio dati precizan odgovor. "Nije nas iznenadilo. Vidjeli smo postepeno…", rekao je, prekidajući rečenicu, pa dodao: "Čim smo dobili potvrdu da će se nešto dogoditi, rečeno nam je da se premjestimo. Sve se radi po vojnom principu. Imamo listu prioriteta, ko ide prvi pod zemlju." Tokom obilaska prostorija, Koppel nas je provela kroz pedijatriju, onkologiju za odrasle, oftalmologiju i kardiologiju. Pacijenti su ležali skriveni od gužve iza bijelih zavjesa. Na jednom monitoru doktor je pregledao zrnast snimak kucajućeg srca. Koppel je rekla da je bolnica primila i "ratne ranjenike". To uključuje dvojicu muškaraca koji su teško ranjeni od gelera nekoliko dana ranije. "Jednom od tih pacijenata morali smo otvoriti grudni koš, zapravo baš na ovom području, i nažalost nije preživio. Drugi pacijent je trenutno na intenzivnoj njezi (također pod zemljom) i u kritičnom je stanju", rekla je. "U ovom ratu pretpostavljamo da ćemo ovdje biti neograničeno dugo i jednostavno ne možemo izvoditi procedure koje smo radili iznad zemlje, s obzirom na učestalost zračnih uzbuna, uz isti nivo sigurnosti", dodala je Koppel. U Izraelu se obično nekoliko puta u toku 24 sata oglašavaju sirene, i danju i noću. Oko 900 ljudi je povrijeđeno u incidentima povezanim sa sukobom od 28. februara, prema podacima hitnih službi. Većina je povrijeđena dok su pokušavali doći do skloništa. Dvanaest civila je poginulo, kao i dvojica izraelskih vojnika u Libanu. Broj civilnih žrtava u Izraelu relativno je nizak zahvaljujući naprednim sistemima protivraketne odbrane i širokoj mreži skloništa. Više žrtava u IranuU Iranu je broj poginulih i ranjenih znatno veći, iako je teško dobiti pouzdan uvid. Američka organizacija za praćenje HRANA zabilježila je skoro 1.300 civilnih pogibija u Iranu. Iranske vlasti tvrde da je više od 15.000 ljudi ranjeno, ali se te informacije ne mogu nezavisno potvrditi. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi da je od početka američkih i izraelskih zračnih napada potvrdila 18 napada na zdravstvene ustanove u Iranu. "Eksplozije u blizini bolnice Motahari u Teheranu oštetile su dijelove zdravstvenog objekta i prisilile na evakuaciju pacijenata i zdravstvenog osoblja", napisao je na društvenim mrežama generalni direktor WHO‑a, Tedros Adhanom Ghebreyesus, navodeći i druge zdravstvene ustanove za koje se izvještava da su pogođene. "Sjedinjene Države i izraelski režim nastavljaju svoj masovni napad na Iran i iranski narod bez pauze, danju i noću", rekao je iranski ambasador pri Ujedinjenim narodima Amir Saeid Iravana 10. marta u New Yorku. "Namjerno i neselektivno gađaju civile i civilnu infrastrukturu širom moje zemlje", dodao je, tvrdeći da je pogođeno 32 "medicinska i farmaceutska objekta". RSE ne može raditi vlastito izvještavanje na terenu u Iranu jer tamošnje vlasti ne dozvoljavaju da medij djeluje u zemlji. Zvaničnici SAD-a i Izraela više puta su naveli da njihove snage gađaju isključivo vojnu i sigurnosnu infrastrukturu. Međutim, američki zvaničnici istražuju da li je jedna američka raketa slučajno pogodila školu 28. februara, pri čemu je, prema lokalnim vlastima, poginulo najmanje 175 ljudi, uključujući 168 djece. Priredila: Elvisa Tatlić

Predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump rekao je da su američke snage "u potpunosti uništile" vojne lokacije na iranskom strateškom ostrvu Kharg u "jednom od najmoćnijih bombarderskih napada" u istoriji Bliskog istoka, te je dodao da će Američka mornarica uskoro početi da prati brodove kroz Hormuški moreuz. "Maloprije je, po mom nalogu, Komanda centralnih snaga Sjedinjenih Država izvela jedan od najmoćnijih bombarderskih napada u istoriji Bliskog istoka i potpuno uništila svaku VOJNU metu na iranskom dragulju, ostrvu Kharg", napisao je Trump na društvenim mrežama. "Naše oružje je najmoćnije i najsofisticiranije koje je svijet ikada vidio, ali sam, iz razloga pristojnosti, odlučio NE uništiti naftnu infrastrukturu na ostrvu", dodao je. Ipak, upozorio je Teheran da će, ukoliko Iran "ili bilo ko drugi" pokuša ometati plovidbu kroz moreuz, on "preispitati" odluku da ne uništi naftna postrojenja na ostrvu. Iransko ostrvo Kharg glavni je izvoznik nafte u zemlji i služi kao terminal za oko 90 posto iranskog izvoza nafte. Smješteno je oko 24 kilometra od iranske obale i oko 480 kilometara sjeverno od Hormuškog moreuza. Nekoliko sati kasnije, iranski državni mediji 14. marta potvrdili su da su američke snage pogodile vojne objekte na ostrvu Kharg. Novinska agencija Fars, bliska Islamskoj revolucionarnoj gardi (IRGC), izvijestila je da se na ostrvu čulo "više od 15 eksplozija" i da se gust dim dizao iz tog područja. Medij je naveo da su Sjedinjene Države gađale vojnu opremu i tvrdi da sistemi protivzračne odbrane na Khargu nisu oštećeni. Radio Farda Radija Slobodna Evropa nije mogao nezavisno potvrditi ovaj izvještaj. Iranska vojska ranije je zaprijetila da će napasti naftne lokacije povezane sa SAD-om u regiji ukoliko bude pogođena bilo koja iranska energetska infrastruktura. Razvoj događaja uslijedio je u trenutku kada Pentagon počinje jačati svoje snage na Bliskom istoku, šaljući novi jurišni brod s marinskom ekspedicionom jedinicom nakon što je Trump najavio intenziviranje napada u narednoj sedmici. Visoki odbrambeni zvaničnici rekli su 13. marta za Radio Slobodna Evropa da Pentagon šalje kontingent marinaca, vjerovatno oko 2.500 pripadnika, na jurišnom brodu USS Tripoli. RSE je kontaktirao Bijelu kuću, ali je upućen na Komandu centralnih snaga SAD-a (CENTCOM), koja je odgovorna za američke snage na Bliskom istoku. CENTCOM se nije odmah oglasio. Portal Axios, koji je također izvijestio o raspoređivanju marinaca, navodi da Pentagon šalje i krstaricu s navođenim projektilima USS Robert Smalls i razarač s navođenim projektilima USS Rafael Peralta u regiju, zajedno s brodom Tripoli. "Udarit ćemo ih vrlo snažno tokom sljedeće sedmice", rekao je Trump. Predsjednik je kasnije u drugoj objavi na društvenim mrežama napisao da je Iran "potpuno poražen i želi dogovor, ali ne dogovor koji bih ja prihvatio". Spremni i voljni pratiti brodoveTrump je ranije rekao da su Sjedinjene Države spremne i voljne da prate brodove kroz ključni Hormuški moreuz kako bi ih zaštitile od iranskih napada - potez o kojem, kako je rekao, razmišljaju i druge zapadne zemlje. Na pitanje kada će Američka mornarica početi pratiti tankere, Trump je novinarima odgovorio: "To će se dogoditi uskoro", iako nije naveo vremenski okvir. Američka administracija pokušava zaustaviti nagli rast globalnih cijena nafte usred poremećaja izazvanih američko‑izraelskim zračnim napadima na Iran, koji su počeli 28. februara, kao i naknadnim iranskim raketnim i dronskim napadima na arapske zaljevske saveznike SAD-a i druge zemlje. Pariz također razmatra pratnju brodovaFrancuska također razvija planove za formiranje koalicije koja bi štitila Hormuški moreuz kada se sigurnosne prilike stabiliziraju, naveo je Reuters, pozivajući se na dvojicu neimenovanih francuskih zvaničnika. Usred rasta cijena energije, evropske zemlje traže načine da zaštite svoje brodove koji prolaze kroz moreuz. Francuska se pridružila Italiji u nastojanjima da postigne diplomatski dogovor s Iranom koji bi njihovim brodovima omogućio siguran prolaz, rekao je jedan zvaničnik. Reuters je, pozivajući se na izvore, javio da je Iran dopustio prolazak dva indijska broda sa ukapljenim naftnim plinom, što predstavlja rijetku iznimku od Teheranove politike ometanja pomorskog saobraćaja. Iranski lideri na ulicamaNekoliko visokih iranskih zvaničnika, uključujući predsjednika Masuda Pezečkijana, izašlo je 13. marta na ulice Teherana na godišnji skup povodom Dana Al‑Kudsa u znak podrške palestinskom pitanju, uprkos intenzivnim zračnim napadima Sjedinjenih Država i Izraela. Pokazujući prkosan ton, šef pravosuđa Golam Hosein Mohseni Ejdžei, nacionalni policijski komesar Ahmad-Reza Radan i ministar vanjskih poslova Abas Aragči također su se pridružili hiljadama Iranaca u prijestonici, prikazale su snimke državne televizije, dok se dim uzdizao iz više dijelova grada. Novi vrhovni lider Irana, Modžtaba Hamenei, koji je naslijedio svog oca ubijenog u prvim američko‑izraelskim napadima, ostao je van javnosti usred pitanja o njegovom zdravstvenom stanju. Američki ministar odbrane Pit Hegseth rekao je da je Hamenei vjerovatno ranjen i unakažen u napadu u kojem mu je ubijen otac, te je doveo u pitanje njegovu sposobnost da upravlja državom usred američkih i izraelskih udara na Iran. Rano 14. marta ponovno su se čule jake eksplozije u centralnom Teheranu, iako detalji nisu odmah bili poznati. SAD oplakuje pogibiju posade avionaSjedinjene Države također oplakuju nove žrtve među svojim vojnicima, nakon onoga što se čini sudarom dva aviona KC‑135 za dopunu gorivom u zraku iznad zapadnog Iraka. CENTCOM je 13. marta saopštio da je svih šest članova posade poginulo u incidentu, koji je uključivao još jedan avion za dopunjavanje gorivom i nije bio povezan ni s neprijateljskom ni sa savezničkom vatrom. Ovaj događaj je doveo broj potvrđenih američkih pogibija u ratu na 13, a nekoliko desetina je ranjeno, uglavnom u raznim iranskim raketnim napadima na američke baze u Zaljevu. Francuska je također potvrdila smrt jednog vojnika čija je pogibija indirektno povezana s ratom u Iranu. Francuski predsjednik Emmanuel Macron potvrdio je da je francuski vojnik poginuo u napadu dronom u autonomnoj kurdskoj regiji Iraka dok je pomagao iračkim snagama u antiterorističkim operacijama. "Rat u Iranu ne može opravdati takve napade", rekao je. Zapovjednik 42-godišnjeg vojnika isprva je rekao da je projektil ispalio iranski dron tipa Shahed. No, vojni portparol je kasnije rekao da je "prerano" utvrditi tačan model drona ili mjesto odakle je lansiran, dodajući da je istraga u toku. Francuska ne učestvuje direktno u američko‑izraelskim vojnim operacijama. Iranski napadi se nastavljajuIran je nastavio napade na Izrael, a izraelska vojska je rano 14. marta saopštila da "odbrambeni sistemi rade na presretanju prijetnji". Turska je izvijestila da je iranski projektil presretnut iznad njenog teritorija zahvaljujući NATO odbrani, treći takav incident od početka rata. Ankara je poručila da joj je "najviši prioritet" izbjeći uvlačenje u rat. "Djelujemo vrlo oprezno u odnosu na zavjere, zamke i provokacije čiji je cilj uvući našu zemlju u rat", rekao je predsjednik Recep Tayyip Erdogan, obećavši "primjeren i odmjeren" odgovor nakon lansiranja projektila. "Držati našu zemlju podalje od ove vatrene košnice naš je glavni prioritet", rekao je. U međuvremenu, rano 14. marta čule su se eksplozije i u Kataru, a Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo je da evakuiše određena ključna područja. Uz izvještavanje Reutersa, dpa i AFP-a

Radio signal je prvi put počeo da se emituje 28. februara, oko 12 sati pošto su SAD i Izrael počeli da bombarduju Iran. Na kratkotalasnom signalu skoro dva puta dnevno – rano ujutru i rano uveče po koordinisanom univerzalnom vremenu (UTC) – čuje se muški glas kako na persijskoj izgovara niz naizgled slučajnih brojeva. Brojevi se iščitaju u različitim vremenskim intervalima, posle čega sledi pauza u kojoj se reč tavadžoh – što se prevodi kao "pažnja" – izgovara tri puta. Misterija emitovanja tih brojeva zaokupila je pažnju mnogih u globalnoj zajednici amaterskih radio-detektiva, koji su razmenjivali beleške i savete o signalu, ko stoji iza njega i šta bi mogla biti njegova svrha. Pet dana kasnije, postalo je još zanimljivije. Počev od 4. marta, počelo je ometanje signala, kakofoničnim škripanjem elektronske buke koja je gotovo onemogućila da se brojevi čuju. Emitovanje je na neko vreme pauziranu, a zatim prešlo na drugu kratkotalasnu frekvenciju. "To je zanimljivo jer je počelo ometanje na prvobitnoj frekvenciji", rekao je Akin Fernandez, koji se smatra autoritetom za decenijama staru tehnologiju šifrovanog radija poznatu kao "brojčana stanica". "Neko ne želi da primalac (signala) čuje brojeve." "To je situacija s neprijateljima, dve grupe deluju jedna protiv druge. Pitanje je ko ima tehnička sredstva da ometa stanicu", rekao je Fernandez. "SAD imaju sredstva, što znači da Iran to emituje. Ili bi mogao biti Iran, što znači da su SAD izvor emitovanja." "Verovatnije je da je to operacija protiv Irana", rekao je on. 'Apsolutno neprobojna'Bez obzira na to ko emituje a ko ometa – postoji mnogo suprotstavljenih teorija – misteriozno emitovanje je povratak u drugu eru, pre pojave digitalnog šifrovanja koje se naširoko koristi u aplikacijama poput Vocapa (WhatsApp) i Signala i drugima. Emitovanje se naziva "brojčana stanica" – alat iz doba Hladnog rata koji koristi radio-prenose i staromodnu kriptologiju za slanje tajnih poruka – obično špijunima širom sveta. Koncept je sledeći: koristeći nasumični niz brojeva, generisan nekim mehaničkim ili elektronskim uređajem ili nečim moćnijim, jedna osoba može poslati šifrovanu poruku drugoj osobi koja poseduje dekoder, često nazivan "jednokratni blok". Svako može da sluša emitovanje; kratkotalasni prenosi putuju na velike udaljenosti, pošto se signali odbijaju od atmosfere. Međutim, samo osoba s ključem za dešifrovanje ključem može da ga odgonetne. Ovaj koncept se nakratko pojavio u američkoj špijunskoj drami "The Americans", čija je radnja smeštena u osamdesete godine. Šifra brojčanih stanica je "apsolutno neprobojna", rekao je Fernandez, koji je pre više od dve decenije objavio audio-zbirku na četiri CD-a sa stotinama snimaka iz celog sveta pod nazivom "Projekat Konet" (The Conet Project). Ona se smatra Biblijom za entuzijaste koji se bave brojčanim stanicama. "Brojni ključevi koji se koriste su potpuno nasumični. Ne postoje matematičke operacije koje možete primeniti na njih kako biste ih probili metodom surove sile", rekao je on. "Čak i ako se otkrije rešenje, recimo na ispravnom engleskom, ono nužno nije razumljivo." "Ne možete ništa reći o nasumičnom skupu slova ili brojeva na osnovu njihove dužini, osim same te dužine. Dužina poruke nije sadržaj informacija koje se prenose", rekao je on. "Ali je moguće doneti zaključak o svrsi stanica na osnovu vremena koje su u etru i i šuma koji emituju kada nema tekstualne poruke." Emitovanje brojeva na persijskom je prva nova brojčana stanica u poslednjih nekoliko godina, navodi Prijom (Priyom), blog koji vode radio-entuzijasti koji su prvi identifikovali, katalogizovali i analizirali signal koji su nazvali V32. Američki novinar Set Hetena (Seth Hettena) takođe je ukazao na signal u blog postu 4. marta. Ta grupa kaže da su njeni članovi koji se nalaze na velikoj međusobnoj distanci uspeli da triangulišu poreklo predajnika signala – "negde u oblasti koja obuhvata severnu Italiju, Švajcarsku, zapadnu Nemačku, istočnu Francusku, Belgiju i Holandiju". To je suzilo mogućnosti za vlasnika emitovanja V32. A onda je počelo ometanje. Mehurasti ometačTokom Hladnog rata, emisije stanica kao što su BBC, Dojče vele (Deutsche Welle) i Radio Slobodna Evropa, između ostalih, rutinski su ometale vlasti sovjetskog bloka. One su želele da odvrate građane od dobijanja necenzurisanih informacija: vesti o svojom zemljama ili, recimo, džeza i rok muzike sa Zapada. Dolazno emitovanje bi se gušilo disonantnom bukom, što je poznato kao mehurasti ometač (bubble jammer). Prema Prijomu, 4. marta je mehurasti ometač počeo da emituje šum na istoj kratkotalasnoj frekvenciji kao i originalni prenos V32, što ga je otežalo njegovo razumevanje. Emitovanja V32 su nakratko prekinuta, a zatim prebačena na drugu frekvenciju, naveo je Prijom. "U početku se za stanicu mislilo da je špijunska stanica iranskog islamskog režima, ali kada se pojavio mehurasti ometač da bi je ometao, to nam je otvorilo oči", rekao je Mauno Ritalo, administrator baze podataka u nemačkoj radio kompaniji Centar za radio podatke. "To je potpuno ista vrsta mehurastog ometača koja se koristi protiv Radija Farda, Glasa Amerike na persijskom (VOA Farsi), kratkotalasnog releja televizije Iran internešnal TV i BBC-ja na persijskom", rekao je on. "Čak je i Radio Slobodni Iran jedne noći trpeo posledice od njega." Radio Farda je servis Radija Slobodne Evrope na persijskom jeziku. Što se tiče izvora emitovanja, globalna radio zajednica ima suprotstavljene teorije; čini se da se mnogi fokusiraju na SAD kao izvor koji potencijalno šalje šifrovane poruke agentima u Iranu. Druge teorije se fokusiraju na Izrael ili čak Tursku, koja ne učestvuje u američko-izraelskoj kampanji, ali je dugogodišnji regionalni rival Teherana. Ili, kako su naveli blogeri Prijoma, to bi mogla biti psihološka operacija: "prilično uočljiva stanica na jednoj frekvenciji, koja se pojavila niotkuda pokreće za program u udarnom terminu prvog dana rata, s relativno malo pouzdanih karakteristika kako bi se osiguralo da primaoci zaista mogli da zapišu poruke u celosti i bez grešaka". Američka Centralna obaveštajna agencija (CIA) nije odmah odgovorila na upit RSE putem imejla. A onda je voda dodatno zamućena: ABC News je 9. marta izvestio da je vlada SAD poslala upozorenje agencijama za sprovođenje zakona u vezi s "presretnutim šifrovanim komunikacijama". U izveštaju nije precizirano kakvo je to tačno emitovanje, niti da li je u pitanju signal brojčane stanice. "Mada se tačan sadržaj ovih prenosa trenutno ne može utvrditi, iznenadna pojava nove stanice s karakteristikama međunarodnog reemitovanja zahteva povećan nivo svesti o situaciji", navodi ABC upozorenje.

Državni slogan Crne Gore "28 do 28" sada dobija ozbiljnog konkurenta – Island. Islandska vlada najavila je referendum o članstvu u Evropskoj uniji koji bi trebalo da se održi 29. avgusta.

U blizini provladinog skupa u centru Teherana 13. marta uočena je eksplozija. Stubovi dima podigli su se iznad zgrada dok su okupljeni obeležavali Dan Al-Kudsa, pro-palestinski događaj koji se održava tokom islamskog svetog meseca ramazana.

Razmena vatre između Irana i Izraela nastavljena je 12. marta, dok su napadi pogodili civilne lokacije u centralnom Izraelu, a izraelska vojska tvrdi da je gađala kontrolne punktove milicije Basij u Teheranu. Govoreći za RSE, izraelski predsednik Isak Hercog rekao je da njegova zemlja namerava da nastavi intenzivnu kampanju kako bi „uklonila sposobnosti [Irana] za vođenje rata“. (Ray Furlong, RFE/RL)

Sjedinjene Države i Izrael u velikoj su mjeri uništili iransku konvencionalnu mornaričku flotu u kampanji masovnog bombardiranja od 28. veljače. Međutim, prijetnja Teherana prema Hormuškom tjesnacu, jednom od najvažnijih svjetskih pomorskih trgovačkih pravaca, nije se smanjila. Iran je praktički zatvorio ovaj uski plovni put, kroz koji prolazi 20 posto svjetske opskrbe naftom, koristeći taktike asimetričnog ratovanja. Osim iranske konvencionalne mornarice, moćni Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC), elitne grane oružanih snaga zemlje, ima vlastite mornaričke jedinice koje i dalje uznemiravaju i napadaju brodove u Perzijskom zaljevu. "Iako mislim da je iranska mornarica u ovom trenutku uglavnom borbeno neučinkovita, mornarica IRGC-a i dalje može uznemiravati brodove", rekao je Sascha Bruchmann, analitičar za vojna i sigurnosna pitanja pri londonskom Međunarodnom institutu za strateške studije. "To održava osjećaj opasnosti koji većina civilnih brodarskih linija i osiguravatelja neće smatrati prihvatljivim", dodao je Bruchmann. Uništena mornaricaSjedinjene Države su od 28. veljače gotovo uništile iransku konvencionalnu mornaricu. Američka vojska je 11. ožujka objavila da je potopila 60 iranskih plovila. Satelitske snimke i javno objavljene vojne snimke navode da je većina iranske mornaričke flote oštećena ili uništena. Nestala su dva iranska ratna broda klase Mowj, fregata klase Alvand – Sabalan, kao i brod za logističku potporu Makran, koji je Teheranu davao ograničenu sposobnost projekcije moći na velikim udaljenostima. Uništene su i stotine brzih napadačkih čamaca koji su činili okosnicu asimetrične strategije mornarice IRGC-a u Perzijskom zaljevu. Dana 4. ožujka američka podmornica uništila je torpedom iranski ratni brod IRIS Dena u Indijskom oceanu blizu Šri Lanke, dok se vraćao s internacionalne vojne vježbe s oko 180 članova posade. To je bilo prvo potvrđeno potapanje ratnog broda podmornicom još od 1982. godine, kada je Velika Britanija potopila argentinsku krstaricu General Belgrano tijekom Falklandskog rata, što pokazuje domet i odlučnost američke kampanje. Međutim, stručnjaci kažu da ti gubici nisu smanjili iransku prijetnju brodarstvu u Perzijskom zaljevu. Iranski projektili pogodili su 11. ožujka civilni tanker pod tajlandskom zastavom Mayuree Naree dok je pokušavao proći kroz tjesnac. Fotografije s evakuacije posade pokazale su oštećenje neposredno iznad vodene linije stražnjeg dijela broda, tipičan trag površinskih dronova napunjenih eksplozivom. Iranska pomorska doktrinaIran je promijenio svoju pomorsku doktrinu nakon što je američka mornarica potopila oko polovice iranske konvencionalne flote u jednom danu u travnju 1988. Taj napad bio je odmazda za miniranje američkog ratnog broda nekoliko dana ranije. Stručnjaci kažu da je taj incident pokazao Teheranu da je simetrični pomorski rat protiv supersile unaprijed izgubljena bitka. Nakon toga uslijedio je višedesetljetni zaokret prema asimetričnim sredstvima kao što su: brzi napadački čamci, obalni protubrodski projektili, pomorske mine, male podmornice te u novije vrijeme besposadne površinske letjelice (USV) konfigurirane kao plutajuće bombe. Iran je taj koncept institucionalizirao stvaranjem dviju odvojenih mornarica – jedne simetrične i jedne asimetrične. Iranska mornarica, kao dio regularne vojske, zadržala je konvencionalnu flotu radi prestiža i povremenih dalekih misija, uključujući čak i transatlantsko putovanje 2021. Međutim, pravi instrument ratovanja bile su mornaričke jedinice IRGC-a, posebno dizajnirane za uznemiravanje i blokadu u plitkim vodama Perzijskog zaljeva, gdje otoci i geografske karakteristike smanjuju prednost jače konvencionalne sile. Tijekom godina mornarica IRGC-a objavljivala je snimke podzemnih skladišta u kojima se nalaze brzi napadački čamci, od kojih su neki vjerojatno konfigurirani kao besposadna plovila ili samoubilački čamci. Sličnu taktiku Ukrajina koristi protiv ruske Crnomorske flote, iako stručnjaci kažu da su iranske verzije tehnički manje sofisticirane. "Sumnjam da bi mogli nanijeti istu vrstu štete američkim ratnim brodovima kakvu je Ukrajina nanijela ruskim brodovima", rekao je Bruchmann, dodajući da je "realnija meta civilno brodarstvo koje opskrbljuje globalno tržište nafte". Američko Središnje zapovjedništvo (CENTCOM) objavilo je 10. ožujka da je "potopilo 16 iranskih brodova za polaganje mina". Međutim, bivši iranski mornarički časnik Mohammad Farsi kazao je za Iranski servis RSE, Radio Farda, da fokus na mine promašuje bit problema. "Bilo koji brod to može učiniti, čak i brzi čamci IRGC-a koji su trenutačno u Perzijskom zaljevu", rekao je. "Prema mom mišljenju kao mornaričkog časnika, Iran sada nema potrebe postavljati mine na ulazu u Perzijski zaljev. Razlog zašto brodovi ne prolaze jest to što kompanije znaju da je vjerojatnost da budu pogođeni iznimno visoka", ističe. Kao neposredniju prijetnju istaknuo je iranske mogućnosti dronova u blizini otoka Kešm, Hengam i Larak, smještenih blizu glavnih plovnih putova. Suradnja na tekstu:Hannah Kaviani, Radio Farda

Dva tankera s gorivom u Persijskom zalivu pogođena su u iranskim napadima 12. marta, saopštile su vlasti. Iranska državna televizija tvrdi da je najmanje jedno plovilo pogođeno čamcem napunjenim eksplozivom. Najmanje jedna osoba je poginula u napadima, a 38 ljudi je spaseno, uključujući 23 gruzijska mornara.

Iransko ostrvo Hark, glavni terminal za izvoz nafte te zemlje, moglo bi biti meta Sjedinjenih Američkih Država, kažu stručnjaci o potezu koji bi mogao da prekine prihode koji održavaju ekonomiju Teherana pogođenu sankcijama. Međutim, moguće zauzimanje malog ostrva u Persijskom zalivu, preko kojeg ide oko 90 odsto celokupnog iranskog izvoza nafte, označilo bi veliku eskalaciju u američko-izraelskom ratu protiv Irana. Takođe je malo verovatno da će zadati fatalan ekonomski udarac Islamskoj Republici, kažu stručnjaci. Aksios (Axios) je 7. marta izvestio da je američka administracija diskutovala o zauzimanju Harka, od koga Iran u velikoj meri zavisi za izvoz svoje nafte otkako su postrojenja na ostrvu izgrađena 1960-ih. Dubokovodna pristaništa na ostrvu mogu da prime supertankere koji prevoze naftu u velikim količinama. Izvor blizak Beloj kući rekao je za Njujork post (The New York Post) da osvajanje ostrva "nije toliko pitanje da li će se dogoditi, već kada, s obzirom na njegovu ključnu prirodu za ishod rata". Trampova administracija nije javno komentarisala to pitanje. "Iran ima druge izvozne terminale", rekao je za RSE Gregori Bru (Gregory Brew), stručnjak za iransku naftu i analitičar u Evroazijskoj grupi. "Postoji još pet, uključujući novi u Džasku, istočno od Ormuskog moreuza, povezan s glavnim iranskim naftnim poljima preko cevovoda dugog 1.000 kilometara." Naftni terminal Džask je izgrađen posebno da bi izvoz zaobišao Ormuski moreuz i scenario poput ovog, rekao je on. Ako SAD pokušaju da preuzmu kontrolu nad tim ostrvom, Iran bi mogao da odluči da uništi naftne terminale koji se nalaze na njemu. "Iranci bi vrlo lako mogli biti podstaknuti da unište infrastrukturu u Harku, umesto da dozvole da ona padne u neprijateljske ruke", rekao je Bru. Takav potez bi Vašingtonu doneo simboličnu pobedu, a Teheranu propagandnu pobedu, dok bi tržišta nafte apsorbovala šok bez obzira na to, kažu stručnjaci. Američke trupe raspoređene na Harku bile bi izloženi iranskim kontranapadima, rekao je Bru, napominjući da ostrvo nema značajnu zaštitu od raketa ili dronova. Iran je rasporedio isto to oružje širom Persijskog zaliva otkako su SAD i Izrael pokrenuli vazdušne napade na Islamsku Republiku 28. februara. Moguće američko zauzimanje HarKa moglo bi takođe doneti novom vrhovnom vođi Irana, ajatolahu Modžtabi Hamneiju, veliku propagandnu pobedu. Hamnei, koji je nasledio svog pokojnog oca na mestu vrhovnog vođe 8. marta, preuzeo je vlast pod velom kontroverzi, a njegov legitimitet je osporavan čak i unutar iranskog klerikalnog establišmenta. Strana okupacija iranskog tla bi mu pružila upravo vanrednu situaciju potrebnu da učvrsti svoj kredibilitet i ujedini narod. "To bi omogućilo režimu da promeni svrhu rata", rekao je Bru, "sa zaštite sebe od američke i izraelske agresije na zaštitu teritorijalnog integriteta Irana".

Iranski zvaničnici su 11. marta krenuli u ofanzivu kako bi odbacili glasine o zdravstvenom stanju novoimenovanog vrhovnog vođe Modžtabe Hameneija, rekavši da je povrijeđen u zračnim napadima u kojima su poginuli njegov otac i drugi članovi porodice, ali da je "živ i zdrav". Modžtaba Hamenei proglašen je novim vrhovnim vođom 8. marta, nakon smrti svog oca u bombardovanju 28. februara. Ovaj 56‑godišnjak nije viđen otkako su Sjedinjene Države i Izrael pokrenuli zračne napade na Iran, niti je dao bilo kakvu javnu izjavu, što je dovelo do nagađanja da je možda i on poginuo ili teško ranjen u napadima. "Njegova eminencija ajatolah Sejid Modžtaba Hamenei danas je nasljednik krvi svog oca mučenika, svoje majke mučenice, svoje sestre mučenice i svoje supruge mučenice", rekao je voditelj državne televizije 11. marta, koristeći Hameneijeva puna i počasna zvanja. "On, koji je janbaz Ramazanskog rata, nasljeđuje put ponosnih i postojanih šehida ove zemlje", dodao je voditelj. Janbaz je iranski termin za ranjenog ratnog veterana. Iranski zvaničnici trenutni sukob nazivaju Ramazanskim ratom jer se odvija tokom muslimanskog mjeseca posta. Državna televizija nije dala nikakve detalje o trenutnom zdravstvenom stanju Hameneija, a nije otkrivena ni lokacija tvrdolinijaša koji se smatra bliskim moćnom Korpusu islamske revolucionarne garde (IRGC). Izbor mlađeg Hameneija od strane Skupštine stručnjaka, klerikalnog tijela, mnogi su vidjeli kao pokušaj da se obezbijedi kontinuitet u Iranu u vrijeme neizvjesnosti. Istovremeno, stručnjaci kažu da je taj izbor otkrio i sistem pod snažnim unutrašnjim pritiskom - sistem u kojem je moćni IRGC, elitna grana iranskih oružanih snaga i okosnica teokratije, potisnuo politički establišment kojim dominira kler kao stvarnog kreatora vlasti u zemlji od oko 90 miliona ljudi. Kao dio napora da se pojača slika da Modžtaba Hamenei zaista drži vlast u Iranu, Jusuf Pezešijan (Yousef Pezeshkian), savjetnik vlade i sin iranskog predsjednika Masuda Pezešijanija (Masud Pezeshkian), rekao je u objavi na društvenim mrežama da je od "prijatelja s vezama" čuo da je Hamenei bio povrijeđen u napadima u kojima su ubijeni njegov otac i drugi članovi porodice, ali da je "hvala Bogu, živ i zdrav". Iranski ambasador na Kipru, Alireza Salarian, dodao je 11. marta u intervjuu za list The Guardian: "On je takođe bio tamo i ranjen je u tom bombardovanju, ali to nisam vidio u stranim vijestima." "Čuo sam da je povrijeđen po nogama, ruci i šaci… Mislim da je u bolnici jer je povrijeđen", dodao je. Objašnjavajući zašto se Hamenei još nije pojavio u javnosti niti je dao izjavu otkako je naslijedio svog oca, Salarian je rekao: "Ne mislim da je u stanju - u bilo kakvom stanju - da održi govor." Dok je mlađi Hamenei proveo dvije decenije u centru očevog ureda, Bejt‑e Rahbarija, koordinirajući između klerikalnog establišmenta i IRGC‑a, neki analitičari kažu da ga nedostatak političkog iskustva čini u potpunosti zavisnim o takozvanoj iranskoj "dubokoj državi", kojom dominira IRGC. Govoreći za RSE u Tel Avivu 11. marta, Raz Zimt (Raz Zimmt), šef programa za Iran pri Institutu za studije nacionalne sigurnosti (INSS), rekao je da je pitanje da li će Hamenei biti sposoban održavati "dnevne kontakte s političkim i sigurnosnim establišmentom" kako bi se očuvala "sposobnost režima da funkcioniše". "Potpuno je očito da iranski režim vodi borbu za opstanak. Vrlo dobro znaju da bi Modžtaba Hamenei mogao postati sljedeća meta bilo Izraela, bilo Sjedinjenih Država, i zato bi trebao biti skriven", rekao je Zimt. "Pitanje, po mom mišljenju, jeste da li je sposoban uspostaviti kontakt i nastaviti svoje dnevne komunikacije s političkim i sigurnosnim establišmentom unutar Irana, jer to je ono što je važno - da li je sposoban… očuvati određeni kontinuitet koji omogućava režimu da funkcioniše."

Satelitski snimci otkrivaju razmere štete nastale nakon američko izraelskih udara na više iranskih objekata za proizvodnju raketa i aviona. Snimci pokazuju značajna oštećenja zgrada i infrastrukture u mestima Khorgu i Kerman, kao i uništene avione F 14 i F 7 na vazduhoplovnoj bazi u Isfahanu, u poređenju sa fotografijama snimljenim pre napada.

Novi iranski vrhovni vođa Modžtaba Hamenei (Mojtaba Khamenei) vjerovatno je na čelu države uprkos tome što se od imenovanja 8. marta nije pojavio u javnosti, te usred izvještaja da je ranjen u zračnom napadu, navodi vodeći izraelski stručnjak za Iran. Govoreći za Radio Slobodna Evropa (RSE) u Tel Avivu 11. marta, Raz Zimmt, koji je na čelu programa za Iran pri Institutu za studije nacionalne sigurnosti (Institute for National Security Studies – INSS), rekao je da je pitanje da li će Hamenei biti sposoban održavati "dnevne kontakte s političkim i sigurnosnim establišmentom" kako bi se sačuvala "sposobnost režima da funkcioniše". Ovaj intervju je uređen radi dužine i jasnoće.RSE: Kako procjenjujete gdje se trenutno nalazimo u ratu? Zimmt: Vrlo je jasno da su i Izrael i Sjedinjene Države postigli veoma značajna vojna dostignuća u svojim nastojanjima da u što većoj mjeri oslabe iranske strateške kapacitete. Ako pogledate kapacitete balističkih projektila, ako pogledate sistem zračne odbrane, pa čak i neke ostatke iranskog nuklearnog programa, i svakako pokušaje da se potkopaju ili oslabe iranske sigurnosne snage, Islamska revolucionarna garda (IRGC), Basidž (Basij), iranska mornarica, sve to ide prilično dobro. Pitanje je da li će ta dostignuća omogućiti postizanje glavnih ciljeva, koji su, po mom mišljenju, sljedeći: prvo, oslabiti iranske strateške kapacitete do tačke u kojoj će biti veoma teško obnoviti nuklearni program i balističke projektile, kao što je Iran pokušao učiniti nakon 12‑dnevnog rata u junu. A drugi cilj bio bi oslabiti i potkopati iranski režim. RSE: U redu, hajde da idemo redom, počevši od efektivnog slabljenja iranskih vojnih i sigurnosnih kapaciteta. Zimmt: Što se tiče projektila, tokom 12‑dnevnog rata u junu, Izrael je uspio uništiti veliki broj lansera, a zatim blokirati ulaze i izlaze takozvanih podzemnih kompleksa koji se koriste za njihovo skladištenje. Ako se to ponovi, neće napraviti nikakvu stvarnu razliku, jer će Iran na kraju biti u stanju obnoviti proizvodnju svojih projektila, osim ako Sjedinjene Države ne uspiju gađati i pogoditi podzemne komplekse, i još važnije, pogoditi proizvodne linije. Što se tiče nuklearnog pitanja, ako rat završi s 450 kilograma obogaćenog uranija na 60 posto (napomena urednika: procjene o tome koliko Iran ima variraju; ovu brojku naveo je američki izaslanik Steve Witkoff), ako taj fisijski materijal i dalje ostane u Iranu, to će biti veoma zabrinjavajući razvoj događaja jer Iran i dalje može imati tehničko znanje i sposobnost da napravi proboj (i razvije nuklearno oružje). RSE: Pogledajmo samo novo rukovodstvo koje se pojavljuje u Iranu. I dalje nema nikakvog znaka Hameneija mlađeg. Zimmt: Tačno. Bilo je nekih izvještaja da je stvarno povrijeđen tokom prvih sati napada, ali ga je Skupština stručnjaka nominovala, tako da bismo trebali pretpostaviti da je barem sposoban obavljati svoju dužnost. RSE: Dakle, ne biste previše tumačili činjenicu da ga nismo vidjeli nigdje? Zimmt: Ne. Sasvim je očito da iranski režim vodi borbu za opstanak. Vrlo dobro znaju da bi Modžtaba Hamenei mogao postati sljedeća meta ili Izraela ili Sjedinjenih Država, te da bi se stoga trebao sakriti. Pitanje, po mom mišljenju, jeste da li je on sposoban doprijeti i nastaviti svoje dnevne kontakte s političkim i sigurnosnim establišmentom unutar Irana, jer to je ono što je važno- da li je sposoban… očuvati određenu vrstu kontinuiteta u očuvanju sposobnosti režima da funkcioniše. RSE: Može li režim preživjeti? Zimmt: Bilo kakva promjena režima u Iranu, a mi svakako priželjkujemo promjenu režima u Iranu, po mom mišljenju zavisi od tri glavna uslova. Prvi je da vidimo milione Iranaca na ulicama, jer će inače, po mom mišljenju, biti gotovo nemoguće srušiti iranski režim samo zračnim udarima odozgo. Drugi uslov bio bi stvaranje neke vrste koalicije između različitih dijelova iranskog društva, studenata, žena, vozača autobusa, radnika, etničkih manjina, koji bi djelovali zajedno. I na kraju, ali ne manje važno, rekao bih da je jedan od uslova za promjenu režima u Iranu pojavljivanje pukotina, podjela i možda prebjega unutar sigurnosnog aparata u Iranu. A to je nešto što će biti vrlo teško postići, jer, kao što znamo, Revolucionarna garda i Basidž u velikoj mjeri zavise od Islamske Republike. Oni znaju da bi, ako bi režim pao, mogli snositi posljedice. I zato će se, po mom mišljenju, boriti do kraja. RSE: Dakle, za sada nema pukotina? Zimmt: Možda vidimo određeno slabljenje komandno‑kontrolnih mreža unutar Irana. Možda vidimo neke podjele između različitih dijelova vojnog i političkog establišmenta u Iranu. Ali svakako nismo vidjeli nikakvo gubljenje kontrole. Samo jučer sam gledao informacije o kontrolnim punktovima koje su uspostavili Basidž i snage reda u Iranu. I dalje imamo izvještaje o iranskim obavještajnim službama koje hapse ljude zbog izdaje ili saradnje s Izraelom. RSE: Ako režim ipak preživi, kakav će biti? Zimmt: Bojim se da, ako režim preživi, posebno ako bude pod Modžtabom Hameneijem, možemo vidjeti još tvrđi, još rigidniji sistem, još posvećeniji ne samo nastavku ključnih strateških ciljeva Irana - što znači njegove projektile, nuklearni program, regionalne ambicije - nego bismo mogli vidjeti i režim koji je spremniji preuzimati veće rizike u poređenju s onim pod vrhovnim vođom Alijem Hamneijem. Na primjer, znamo da se Iran tokom godina pod Hamneijem svakako kretao prema dostizanju nuklearnog praga, ali Hamnei nije donio odluku o proboju. Moja zabrinutost je da bi neko poput Modžtabe mogao preuzeti rizik da napravi taj proboj, posebno nakon što shvati da bi to moglo predstavljati krajnje sredstvo odvraćanja u odnosu na Izrael i Sjedinjene Države. RSE: Ako klerikalna struktura ipak ostane na vlasti, šta će to značiti za odnose s državama Zaljeva? Zimmt: One će shvatiti da će, ako ovaj režim ostane netaknut, morati živjeti s tim. A predsjednik Trump neće biti tu zauvijek. Nisam siguran mogu li vjerovati Izraelcima, jer neki od njih Izrael smatraju destabilizirajućim faktorom. Njihov zaključak bi mogao biti sljedeći: možda ćemo morati sarađivati s Izraelom, sa Sjedinjenim Državama. Da bismo ojačali naše odbrambene sisteme prema Iranu, trebali bismo pokušati pronaći način da se prilagodimo Iranu, jer Iran tu ostaje, jer bi Islamska republika mogla ostati dugoročna realnost. Priredila: Elvisa Tatlić

Serija plavo‑bijelih štitova postavljenih na krovovima zgrada širom Irana namijenjena je kao poruka američkim i izraelskim planerima napada. Fotografije simbola postavljenih na krovovima i pored kulturno‑istorijskih lokaliteta kružile su iranskim državnim medijima 10. marta, uz navode da je "više od 120 muzeja i nekoliko istorijskih zgrada" širom Irana obilježeno ovim amblemom. Simbol, zvanično poznat kao Plavi štit, postavljen je "radi zaštite vrijednih kulturnih i istorijskih dobara", rekao je za iranske medije Mohsen Tusi, čelnik iranske službe za kulturnu baštinu. Plavi štit je nastao tokom Haške konvencije iz 1954. godine s ciljem zaštite kulturnih dobara u vrijeme sukoba. Simbol je zamišljen da označava kulturno nasljeđe na isti način kao što crveni krst označava humanitarne objekte. Iako simbol nikada nije postao rasprostranjen poput crvenog krsta, 1996. godine osnovana je organizacija Plavi štit kako bi promovisala principe zaštite kulturne baštine u ratu, koje simbol iz 1954. godine predstavlja. Predsjednik organizacije Plavi štit , Peter Stone, rekao je za RSE da je "veoma pozitivno" vidjeti da se simbol koristi u Iranu, ali je naglasio da njegova organizacija nema kontrolu nad upotrebom amblema. Također, ne postoji mehanizam koji bi potvrdio da li se simbol postavlja isključivo na legitimne kulturne objekte, a ne na mete od vojnog značaja. "U modernom ratovanju, realno gledano, prilično je besmisleno staviti veliki amblem na krov muzeja", kaže Stone, dodajući da mnoge savremene vojske imaju vlastite tajne liste objekata koje ne smiju gađati. Ipak, dodaje da ovakvo jasno označavanje kulturnih lokaliteta "dodaje dodatni sloj odgovornosti svima koji izvode napade da taj simbol i zaštitu koju pruža shvate ozbiljno". Ako se amblem postavi na autentičan kulturni lokalitet bez ikakve vojne upotrebe, britanski stručnjak za baštinu kaže da on potencijalno ima i određenu pravnu težinu, budući da mu "zaštita proizlazi iz Haške konvencije iz 1954. godine", koju su i Izrael i SAD ratifikovale. U ranijim sukobima, uključujući i tokom američke invazije na Irak 2003. godine, amblem plavog štita također se koristio, često kao veliki simbol naslikan na krovovima kako bi bio vidljiv pilotima aviona i dronova. Neki objekti označeni ovim amblemom ipak su bili oštećeni u sukobu, dok drugi nisu. Stone kaže da je bilo nemoguće utvrditi stvarni učinak amblema na terenu, budući da se odluke o ciljanju donose iza zida vojne tajnosti. Nakon sukoba, kaže Stone, pravilna upotreba amblema može predstavljati "dodatni argument u potencijalnom procesuiranju onih koji napadaju bez ikakve vojne nužnosti". Stone priznaje da je koncept međunarodnog prava na kojem se plavi štit zasniva danas u krhkom stanju, ali dodaje: "moramo ga održati u životu", jer u suprotnom, kaže on, "niko neće biti pozvan na odgovornost". Priredila: Elvisa Tatlić