Vlada novog češkog premijera Andreja Babiša signalizirala je interesovanje za obnavljanje veza sa Pekingom nakon godina zategnutih odnosa. Ali istovremeno, pažljivo razmatra naredne korake Praga u odnosu na to kako se američki predsednik Donald Trump približava Kini i koliko prostora Vašington ostavlja svojim saveznicima za manevrisanje. To je sredinom januara naglašeno u telefonskom razgovoru između češkog ministra inostranih poslova Petra Mačinke i američkog ambasadora u Češkoj, Nicholasa Merricka, prema riječima dva zvaničnika češkog ministarstva inostranih poslova koji su govorili za Radio Slobodna Evropa (RSE) pod uslovom anonimnosti. Mačinka je, rekli su, iznio rana razmišljanja Praga o Kini i, iz kurtoaznosti, prenio da Babiš, koji se vratio na dužnost u decembru kako bi zaokružio svoj politički povratak, neće putovati u Peking prije Trumpa u očekivanoj posjeti zakazanoj za april. Jedan zvaničnik češkog ministarstva inostranih poslova rekao je za RSE da vlada djeluje na osnovu pretpostavke da se globalni poredak konsoliduje oko tri glavna pola – Sjedinjenih Država, Kine i Rusije – i da je preovlađujući interes Praga da ostane čvrsto usidren u američkom taboru. "To znači, prije svega, poštovanje želja Vašingtona u vezi sa inostranom politikom", rekao je zvaničnik. "Ali to ne znači zauvijek ignorisanje Kine". Novo balansiranje odražava dublju debatu koja se odvija širom većeg dijela Evrope, gdje se vlade bore sa tim kako da obezbijede investicije, podstaknu trgovinu i održe ekonomski rast u eri zaoštravanja rivalstva između SAD i Kine. Lideri iz Velike Britanije, Kanade, Finske, Francuske, Irske, Južne Koreje, a uskoro i Njemačke, nedavno su posjetili Peking kako bi ponovo oživjeli saradnju sa Kinom nakon godina tenzija, dok razmatraju kako i koliko da osiguraju svoje veze sa Vašingtonom zbog trgovinskih i geopolitičkih trvenja. Te tenzije su posebno osjetljive u centralnoj i istočnoj Evropi gdje je stalna podrška Kine Rusiji, uprkos njenoj invaziji na Ukrajinu, narušila njen ugled u regionalnim prestonicama. Kao odgovor, Peking je pokrenuo sopstvenu ofanzivu šarma, sa željom da produbi već tople veze sa Mađarskom i Slovačkom, dok istovremeno nudi nove trgovinske mogućnosti i investicije Rumuniji i Bugarskoj. "Nije samo Prag; svi širom centralne i istočne Evrope čekaju signal sa američke strane o tome kako dalje", rekla je za RSE Katerina Prohazkova, analitičarka u Sinopsisu, praškoj organizaciji koja prati kineski uticaj širom Evrope. Češka, od kineske 'kapije' za Evropu do najbližeg evropskog partnera TajvanaZa sada, češki zvaničnici kažu da su zadovoljni da sačekaju Trumpov sljedeći potez i procijene kakav im prostor to ostavlja za angažovanje sa Pekingom. Ali želja za pragmatičnijom politikom prema Kini je snažna unutar Babišove trostranačke koalicije, koja uključuje njegovu stranku ANO, Mačinkovu populističku stranku "Motoristi za sebe" i krajnje desničarsku Slobodu i direktnu demokratiju (SPD), od kojih su neki govorili o potrebi da se odustane od bliske povezanosti prethodne vlade sa Tajvanom i da se teži toplijim vezama sa Pekingom. "Bilo bi besmisleno da budemo odsutni sa kineskog tržišta", rekao je Hinek Kmoniček, Babišov savjetnik za nacionalnu bezbjednost, za češki dnevnik iDNES.cz tokom intervjua 13. januara. "Naravno, moramo tamo ići na takav način da to bude bezbjedna verzija i korisna za nas". Kmoniček nije precizirao kakvi će biti ti planovi, ali je rekao da obnovljena saradnja sa Pekingom ne bi značila napuštanje veza sa Tajvanom, samoupravnim ostrvom koje Kina smatra svojim. "Kada je u pitanju Tajvan, ne bih očekivala veliku promjenu suštine od nove vlade", rekla je za RSE Zuzana Koskova, stručnjakinja za Kinu koja vodi program Crvena straža u Evropskom centaru za bezbjednosnu politiku. "Međutim, vidljivost Tajvana u Češkoj Republici biće manja i to će se pomjeriti sa inostrane politike zasnovane na vrijednostima, jer je Tajvan demokratija, ka pragmatičnoj o trgovinskim i investicionim mogućnostima". Odnosi između Praga i Pekinga pogoršali su se posljednjih godina pod prethodnom češkom administracijom koja je favorizovala bliske veze sa Tajvanom. U avgustu je kinesko Ministarstvo inostranih poslova saopštilo da će prekinuti saradnju sa češkim predsjednikom Petrom Pavelom, koji ima uticajnu, ali uglavnom ceremonijalnu ulogu, zbog njegove posjete Dalaj Lami u Indiji. Pavel, penzionisani visoki general NATO-a, izazvao je gnjev Pekinga nakon izbora 2023. godine kada je prekršio decenije diplomatskog protokola i prihvatio telefonski poziv tadašnje tajvanske predsjednice Cai Ing-Ven. Tokom svog mandata, Pavel je upozoravao da je Kina "asertivan" akter koji želi da rebalansira globalni poredak u svoju korist i da bi Evropa trebalo da se pokrene kako bi smanjila svoju ekonomsku zavisnost od Pekinga. To je označilo preokret u odnosu na njegovog prethodnika, Miloša Zemana, koji je bio predsjednik od 2013. do 2023. godine tokom dva petogodišnja mandata. Zeman je težio jačim vezama sa Kinom i tokom posjete Pekingu je, kako je poznato, ponudio svoju zemlju kao "kinesku kapiju ka Evropi". Kao predsjednik, zastupao je propekinški stav po mnogim pitanjima ljudskih prava u nadi da će privući veće kineske investicije. Zeman je čak imenovao Je Đianminga, bivšeg predsjednika CEFC China Energy, za svog počasnog ekonomskog savjetnika. Kineski milijarder, koji je potrošio više od milijardu dolara u poslovima u Češkoj Republici, pritvoren je 2018. godine od strane kineskih vlasti i još uvijek je nepoznato gdje se nalazi. Mnogi poslovi pod Zemanovim mandatom nisu se ostvarili ili su zastali u godinama koje su uslijedile. Tajvan, koji je ključan za globalne lance snabdijevanja, od tada je postao veći investitor od Kine u Češkoj Republici, jer tajvanske kompanije nastavljaju da šire svoje veze sa Evropom. Fokus Babiš na lokalne prilikeAnalitičari kažu da način na koji Babiš, koji je takođe bio premijer od 2017. do 2021. godine, komunicira sa Kinom može biti u velikoj mjeri pod uticajem domaćih faktora. "Ličnost Babiša je ovde veoma važna. On je veoma fokusiran na domaću politiku", rekla je Koskova. "Poslovao je sa Kinom prije nego što je ušao u politiku i to za njega nije bilo baš pozitivno iskustvo". Milijarder sa procijenjenom neto vrijednošću od 4,2 milijarde dolara, prema Blumbergovom indeksu milijardera, Babiš je usvojio populistički pristup politici koji ga je doveo do toga da prvi put postane premijer 2017. godine. Taj mandat je obiljeležila istraga o navodima da je jedna od njegovih kompanija prevarantski dobila subvencije EU. Babiš, koji je negirao bilo kakvu krivicu, na kraju je suđen i oslobođen, iako se slučaj ponovo pojavio ove godine kada je češkom opštinskom sudu naloženo da ga ponovo ispita. Pavel, koji je ubedljivo pobijedio Babiša i postao češki predsjednik 2023. godine, rekao je da bivši premijer mora da riješi pitanje vlasništva nad svojim poslovnim carstvom kako bi eliminisao sve sukobe, spor koji se intenzivirao tokom pregovora o formiranju vlade nakon parlamentarnih izbora u oktobru 2025. godine. Taj zastoj je riješen kada se Babiš u decembru javno obavezao da će svoju poslovnu grupu prebaciti u nezavisno upravljani fond. Međutim, oba lidera su se ponovo našla u sukobu usred novog skandala oko Pavelovog odbijanja da imenuje poslanika Filipa Tureka na poziciju u kabinetu i naknadnih optužbi da je Mačinka pokušao da ucijeni predsjednika zbog te odluke. Mačinka je odbacio optužbe za ucjenu, ali kriza je zahvatila češku politiku. Sa pažnjom koja je trenutno usmjerena na skandal kod kuće, Babiš bi mogao da pokuša da ostvari svoj predizborni cilj da privuče veće investicije kako bi podstakao ekonomski rast kroz putovanje u Aziju ovog ljeta, gdje njegov tim planira da uključi i posjetu Pekingu. To putovanje, koje bi moglo da uključi i posjete Singapuru i Vijetnamu, uslijedilo bi nakon potencijalnog sastanka između Trumpa i kineskog lidera Si Đinpinga u aprilu i dalo bi Babišu jasnije signale o tome kako da postupi dok se trudi da privuče nove investicije i otvori trgovinske poslove. "Kada je u pitanju Kina, Babiš nije kao Zeman", rekla je Koskova. "Naravno da bi bio otvoren za veće investicije, ali glavna stvar je da se ne uvrijede Amerikanci".

Napetosti su ponovo prisutne u regionu Andidžan na istoku Uzbekistana, gdje poljoprivrednici tvrde da su prisiljavani da "dobrovoljno" predaju svoju zemlju lokalnim vlastima – parcele poljoprivrednog zemljišta koje se u nekim slučajevima potom izdaju kineskim investitorima. Zvaničnici u Uzbekistanu tvrde da je predaja parcela na dobrovoljnoj osnovi, da je proces potpuno legalan i da se poljoprivredno zemljište ne daje u vlasništvo strancima, kineskim ili bilo kojima drugim. Ipak, poljoprivrednici na istoku zemlje koji se bave uzgojem pamuka, povrća i voća, u izjavama za Radio Slobodna Evropa su opisali prijetnje i noćne posjete lokalnih vlasti kojima se nastoji prisiliti ih da predaju svoju zemlju i izgube izvor prihoda. Prema zakonima Uzbekistana, poljoprivredno zemljište ne može biti u privatnom vlasništvu, a poljoprivrednici ga mogu iznajmiti od države na najviše 49 godina. Vlada ne može raskinuti taj ugovor, osim ako zakupnina nije plaćena ili ako poljoprivrednik zemlju dobrovoljno preda. Istraga Radija Slobodna Evropa, koja uključuje intervjue s poljoprivrednicima i zvaničnicima, kao i pregled pravnih dokumenata, pokazala je da lokalni zvaničnici u Ferganskoj dolini, na istoku zemlje, području bogatom plantažama pamuka koje graniči s Kirgistanom i Tadžikistanom, pribjegavaju zastrašivanju i tajnovitosti kako bi natjerali poljoprivrednike da napuste svoje zemljište, koje se potom izdaje za projekte u kojima učestvuju kineski investitori. "Došli su u moju kuću, prisilili mene i moju suprugu da uđemo u auto i odvezli nas u kancelariju okruga", rekao je Zoirjon Gaparov, direktor jedne od vodećih farmi u okrugu Kurgantepa, koja uglavnom proizvodi različite vrste povrća, opisujući posjetu lokalne policije kao dio, kako je naveo, vladine kampanje pritiska koja je počela u decembru 2024. godine. "Prvo su me odveli kod zamjenika guvernera za poljoprivredu, Šukrata Kamčijeva, a zatim kod guvernera okruga. Rekli su da je to predsjednička naredba da naša zemlja mora biti data Kinezima", dodao je. Gaparov je rekao da je odbio da potpiše zahtjev za predaju zemlje državi, a da su nakon tog incidenta policija i tužioci redovno obilazili njegove plantaže pamuka. Takođe je naveo da je policija pokušala zastrašiti njegove radnike da potpišu izjave kako je zemljište nezakonito dato u zakup. Kada je u septembru 2025. ponovo posjetio lokalne vlasti, rečeno mu je da je njegova zemlja već prepisana. "Rekli su mi da više nisam poljoprivrednik, da je moja zemlja data Kinezima", prisjetio se Gaparov. "Tvrdili su da nemam legalne papire, iako imam sve potrebne dokumente." Novi sistem za prebacivanje kontrole nad poljoprivrednim zemljištemUzbekistanski servis Radija Slobodna Evropa prošle godine je izvijestio da se poljoprivredno zemljište u nekoliko okruga ističnog regiona Andidžan predaje kineskim kompanijama. Nakon tog izvještaja objavljenog u aprilu, takve predaje su privremeno obustavljene, ali poljoprivrednici tvrde da se pritisak i mjesecima kasnije tiho nastavlja. Kina je najveći strani investitor u Uzbekistanu, čineći najveći dio priliva stranog kapitala i novih projekata, ali sve veće prisustvo Kine zabrinjava i domaće poljoprivrednike, posebno zbog toga što se vrijedno zemljište navodno prepušta prioritetno stranim investitorima. Dilmurod Hodžamberdijev, šef poljoprivrednog odjela okruga Kurgontepa i jedan od zvaničnika koji je rekao da će Gaparovljeva zemlja biti dodijeljena kineskim investitorima, za Radio Slobodna Evropa je izjavio da je zemljište izdato u zakup kineskim investitorima, ali da vlasništvo nije preneseno. "Prema odluci vlade, u Uzbekistanu je formirana direkcija kojoj je data zemlja", rekao je. "Zakon u Uzbekistanu ne dozvoljava prenos poljoprivrednog zemljišta na strane državljane." Na pitanje da li su kineske kompanije prošle godine uzgajale useve na tom području, Hodžamberdijev je potvrdio da jesu. "Zemlju su iznajmili od direkcije, a ne od mene ili guvernera okruga", objasnio je. "Direkcija može davati pod zakup kome god želi. Guverner o tome ne odlučuje." Prema uredbi Kabineta ministara iz maja 2025. godine, takve direkcije su formirane u Andidžan i još šest regiona – uključujući Džizak, Namangan, Taškent, Ferghana, Sirdario i Kaškadarija. Svaka direkcija, koja ima po pet članova, ovlaštena je da nadgleda korištenje zemljišta i daje pod zakup poljoprivredno zemljište lokalnim ili stranim investitorima "u skladu sa zakonom". Prema podacima Državnog komiteta za statistiku, do decembra 2024. u zemlji je registrovano 17.900 preduzeća sa stranim učešćem, uključujući 4.873 s kineskim kapitalom. Taj rast se nastavio i u 2025., s više od 1.500 novih kineskih kompanija registrovanih do kraja godine. 'Dobrovoljno' samo na papiruDrugi poljoprivrednici opisuju slična iskustva kao Gaparov. Šefica poljoprivrednog gazdinstva Azizabonu Durdonasi, koja uzgaja žitarice i pamuk, Azizakon Ergaševa, koja je pristala razgovarati za Radio Slobodna Evropa, tvrdi da su je policajci odveli iz kuće odmah nakon ponoći i tjerali da potpiše izjavu o predaji svojih 40 hektara zemljišta za uzgoj pamuka "Kinezima". "Tada sam bila bolesna i iscrpljena. Na kraju sam potpisala. Bilo je 'dobrovoljno' samo na papiru", rekla je Ergaševa. Hodžamberdijev, šef poljoprivrednog odjela okruga Kurgontepa, izjavio je da se zemlja oduzima samo poljoprivrednicima koji imaju dugove ili nisu ispunili svoje proizvodne planove. On je naveo Ergaševu kao jednu od zaduženih poljoprivrednica, ali ona tvrdi da su zvaničnici namjerno stvarali njene dugove postavljajući nerealne kvote za pamuk i pravili probleme s projektom navodnjavanja "kap po kap" koji je promovisala lokalna vlast. "Prisilili su nas da potpišemo ugovore za 40 centnara [mjera za masu] pamuka po hektaru, iako naša zemlja nije mogla toliko dati", rekla je Ergaševa. Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu UN-a (FAO), prinos od 40 centnera sirovog pamuka po hektaru smatra se izuzetno visokim u savremenom uzgoju pamuka. "Nismo mogli ostvariti tu kvotu i upali smo u dugove. Zatim je firma koju su preporučili za navodnjavanje uzela moj novac i nestala", rekla je. "Iskopali su jednu rupu i pobjegli. I pogodite šta? Okružno rukovodstvo ih je preporučilo." Orifdžon Kajumov, šef Savjeta poljoprivrednika okruga Kurgontepa, asocijacije sa snažnim vezama s vladom Uzbekistana, rekao je da trenutno nijedan strani investitor, "uključujući Kineze", ne radi na oduzetim parcelama. "Zemlja se uzima samo dobrovoljno ili na osnovu sudske odluke", rekao je. "Poljoprivrednici je predaju u zakup na vlastiti zahtjev. Regionalni guverner je osnovao poljoprivrednu direkciju, koja sada legalno upravlja zemljom. Vidjet ćemo šta će se desiti na proljeće", dodao je. Međutim, poljoprivrednici ovo osporavaju, tvrdeći da nisu dobili nikakve sudske pozive i da su potpisi iznuđeni pod pritiskom, uključujući prijetnje hapšenjem i iznenadne kućne posjete policije. Dva poljoprivrednika, koji su tražili da ostanu anonimni zbog straha od odmazde, rekli su Radiju Slobodna Evropa da su odvedeni iz svojih kuća do lokalne policijske stanice, gdje su pod pritiskom potpisali izjave o "dobrovoljnoj" predaji zemlje, pod nadzorom guvernera okruga Ališera Džalilova. Više od 20 poljoprivrednika u okrugu Ergaševe, i gotovo 50 širom regiona Andidžan, tvrdi da su izgubili novac od istog izvođača za navodnjavanje kojeg je vlast preporučila i njoj. Ergaševa kaže da su njeni 40 hektara, zvanično oduzeti "za kineske investicije", a zapravo predati bogatom lokalnom biznismenu, Bahodiru Saidalijevu. "Došao je i uništio sve što sam napravila: voćnjak, čak i dudove na kojima sam uzgajala svilene bube", istakla je. "Rekao je da će posaditi trešnje vrhunskog prinosa. Umjesto toga, posadili su divlje koje su uvenule. Sada je zemlja pusta i obrasla korovom."

Internet blokada koju je Iran uveo na vrhuncu masovnih protesta protiv režima i dalje je uglavnom na snazi — ali država sada omogućava pojedinim korisnicima, poput banaka i drugih institucija, da se ponovo povežu. Neki disidenti su, u međuvremenu, uspeli da se probiju uz pomoć satelitske tehnologije, ali je potrebno veće i trajnije rešenje, kažu stručnjaci za pristup internetu.

Dok Sjedinjene Američke Države (SAD) proširuju svoje vojno prisustvo na Bliskom istoku usred rastućih očekivanja udara na Iran, zemlje širom regiona pripremaju se za još jedan mogući sukob. Predsednik SAD Donald Tramp izdao je 28. januara do sada najstrože upozorenje Teheranu, poručivši da vreme ističe da postigne dogovor o svom nuklearnom i raketnom programu ili će se suočiti sa mnogo gorim napadom od zajedničkih izraelsko-američkih vazdušnih udara koji su ranije uništili nuklearne objekte širom Irana. Komentari dolaze u vreme kada američki ratni brodovi pristižu u vode regiona. Ministar spoljnih poslova Abas Aragči izjavio je da je njegova zemlja spremna da odmah i snažno odgovori na svaki mogući napad. „Zemlje u kojima su prisutne američke trupe, kao što su članice Saveta za saradnju zemalja Zaliva, brinu da bi mogle da budu mete neke vrste iranskog kontranaada“, rekao je Farzan Sabet, istraživač Instituta u Ženevi. Vojne baze SAD u više monarhijaSavet za saradnju zemalja Zaliva čine bogate monarhije Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), Bahrein, Kuvajt, Oman i Katar. U većini tih država Vašington ima velike vojne baze, dok ostale omogućavaju pristup i podršku američkim trupama. Ovonedeljna izjava Saudijske Arabije da neće dozvoliti da se njeni vazdušni prostor ili teritorija koriste za vojne akcije protiv Irana, nakon slične izjave UAE, analitičari vide kao potez koji za cilj ima sprečavanje američke vojne akcije. „Direktni napadi, bilo od strane Islamske Republike ili njenih proksi snaga, na energetsku infrastrukturu u regionu ometali bi globalnu ekonomiju“, rekao je Sabet. Decenijama su arapske države Zaliva ili bile rivali iranskog šiitskog klerikalnog režima ili su imale zategnute odnose sa Teheranom. Saudijska Arabija, UAE i Bahrein već su bili mete napada Irana ili njegovih saveznika, poput Huta u Jemenu. Proizvode četvrtinu svetskog 'crnog zlata'Države Saveta za saradnju zemalja Zaliva proizvode četvrtinu svetskih zaliha nafte i više od 10 odsto prirodnog gasa i, ključne su za svetsku trgovinu i transport i u njima rade milioni inostranih radnika. Pjer Kamilo Falaska, menadžer za politiku u Euro-Gulf Information Centre u Rimu, kaže da su zemlje Zaliva fokusirane na dva neposredna cilja. „Žele da spreče širenje krize i da zaštite sopstvene zemlje“, ocenio je Falaska. Smatra da, uprkos njihovim javnim stavovima, zemlje Zaliva nisu protiv promene režima u Iranu i da su svesne cene mogućeg haotičnog prelaznog perioda. „Njihov interes je upravljana i uredna tranzicija, a ne vakuum“, naveo je Falaska. Zaključio je da zemlje Zaliva intenzivno rade na jačanju bezbednosti luka, aerodroma i energetske infrastrukture, dok stanovništvo pripremaju za moguće teške dane.

Vlast u Uagaduguu saopštila je da političke partije dele građane i najavila novu registraciju partija po novim propisima.

Donald Tramp upozorio je London i Otavu na viđenje Vašingtona u vezi sa poslovima sa Pekingom.

Manje od četiri godine nakon što je pobjegao pred ruskom invazijom 2022. godine i stigao u Japan, ukrajinski sumo hrvač Danilo Javhušišin pred historijskim je uspjehom – da postane prvi Evropljanin rođen u Evropi koji će ponijeti titulu jokozuna, najviši rang u sumo hrvanju. Ovaj 21-godišnjak trenutno drži titulu ozekija, drugu najvišu u sumo hrvanju. Rođen je 2004. godine u Vinici, u centralnoj Ukrajini. Prvi susret sa sumoom imao je oko 2010. godine, kada je majka kasnila po njega nakon treninga juda. Dok je čekao u sportskoj dvorani, počeo je trening sumo hrvanja. Brzi mečevi, koji često traju svega nekoliko sekundi, i jednostavna pravila trenutno su ga očarali. Borbe u sumo hrvanju završavaju se kada jedan borac izgura drugog iz kruga prečnika 4,5 metara ili kada protivnik dodirne tlo bilo kojim dijelom tijela osim tabanima. "Kada je majka došla, rekao sam joj: 'Ne više judo – sumo je moj sport'", prisjetio se na pres-konferenciji 2025. Godine 2019. mladi Ukrajinac, koji je trenirao i hrvanje slobodnim stilom, otputovao je u Osaku na Svjetsko juniorsko prvenstvo u sumou. Taj put bio je presudan jer mu je odredio budućnost. Na turniru je upoznao japanskog sumo hrvača Aratu Yamanaku, s kojim je ostao u kontaktu putem društvenih mreža. Nakon što je Rusija u februaru 2022. pokrenula opštu invaziju na Ukrajinu, Yamanka je saznao da njegov ukrajinski prijatelj pokušava stići u Japan i započeti sumo karijeru. Yamanka i njegova porodica pomogli su mu da dobije vizu i smještaj. Javhušišin je u aprilu 2022. doputovao u Osaku. Ubrzo se pridružio poznatoj sumo grupi koja od članova zahtijeva naporne treninge i drastičnu promjenu ishrane. U sumou nema težinskih kategorija – da je sportista veći, to mu je veća prednost. Hrvači dnevno unose oko 10.000 kalorija, kroz obilne obroke i ispijanjem piva, a zatim spavaju satima odmah nakon obroka kako bi dobili na težini. Prosječna težina vrhunskih sumo hrvača iznosi oko 150 kg, zbog čega im je životni vijek u prosjeku najmanje deset godina kraći od životnog vijeka prosječnog muškarca u Japanu. Javhušišin kaže da mu je upravo dobijanje na težini najteži dio ovog načina života. Sa trenutnih skoro 140 kg priznaje da će dodatno povećanje mase biti "bolno". Kao japansko ime uzeo je Aonishiki Arata koje u japanskom jeziku sadrži referencu na plavu boju ukrajinske zastave. Debitovao je u Japanu u septembru 2023. godine i odmah se istakao niskim stavom, eksplozivnim bacanjima i saplitanjima, koje pripisuje iskustvu iz hrvanja slobodnim stilom. U martu 2025. ušao je u najvišu sumo diviziju Japana, ekvivalent fudbalskoj Premijer ligi, čime je postao jedan od svega trojice hrvača u historiji koji su taj uspon ostvarili za samo devet turnira. Na prošlogodišnjem turniru u Tokiju izborio je plasman u elitni sumo-razred s 12 pobjeda i svega tri poraza. Taj poduhvat oduševio je javnost u Japanu, a tamošnji mediji njegovu tehniku su opisali kao "na korak do savršenstva". Pobijedi li i na narednom turniru u martu, steći će titulu jokozuna, čiji su nosioci apsolutni majstori ovog sporta i dostojanstvenici izvan ringa. Time bi postao 76. jokozuna u historiji i prvi Evropljanin koji je ikada ostvario taj status. U intervjuima nevoljko priča o geopolitičkim temama. Više se fokusira na sumo, manje o ratu u domovini. Međutim, prošle godine je poručio: "Nadam se da će ljudi u Ukrajini moći gledati moj sumo i da će im to biti ohrabrenje." Na istoj pres-konferenciji izrazio je i želju da bi želio dobiti državljanstvo Japana. "Ako bi mi se ikada pružila takva prilika, prihvatio bih je", rekao je. Arata Yamanaka, japanski hrvač koji mu je pomogao u presudnom trenutku, trajno je povezan s njegovim uspjehom. Puno ime u ringu Danila Javhušišina glasi Aonishiki Arata, a drugi dio imena izabrao je u čast svom japanskom prijatelju. Priredio: Zvjezdan Živković

Američka firma za privatni kapital, Grupa Karlajl (Carlyle Group) je dogovorila kupovinu većine imovine u inostranstvu koja se nalazi u vlasništvu druge najveće ruske naftne kompanije Lukoil. Rusi su primorani da prodaju imovinu vrijednu 22 milijarde dolara zbog američkih sankcija. Planirana prodaja, koju su obje kompanije objavile u četvrtak, dolazi baš kada ruski, ukrajinski i američki pregovarači pokušavaju da postignu dogovor o okončanju rata u Ukrajini i za sada bi označila kraj pokušaja Lukoila da postane globalni igrač, prenosi Reuters. Ni Lukoil ni Karlajl nisu objavili cijenu prodane imovine. Cijeli proces još uvijek zahtijeva odobrenje američke agencije koja sprovodi sankcije. Američko Ministarstvo finansija dalo je Lukoilu rok do 28. februara da proda svoj globalni portfolio. "Karlajlov pristup LUKOIL International-u bio bi na obezbjeđivanju operativnog kontinuiteta, očuvanju radnih mjesta, stabilizaciji imovinske baze i podržavanju bezbjednog i pouzdanog rada u cijelom portfoliju primjenom posvećenog nadzora i međunarodnih operativnih kapaciteta", navodi se u saopštenju Karlajla. Lukoil, koji je takođe najavio planiranu prodaju, saopštio je da nastavlja pregovore sa drugim potencijalnim kupcima. Rusija, na koju otpada jedna desetina svjetske proizvodnje nafte, suočila se sa mnoštvom sankcija prema svojim glavnim kompanijama otkako je predsjednik Vladimir Putin poslao desetine hiljada vojnika u Ukrajinu u februaru 2022. godine. U oktobru su te sankcije proširene na Lukoil i najvećeg ruskog proizvođača nafte Rosnjeft, kao dio pokušaja američkog predsjednika Donalda Trampa da primora Moskvu da pregovara o okončanju rata. Pregovori su se intenzivirali posljednjih nedjelja, a Trampovi izaslanici su više puta isticali da bi Vašington mogao da pomogne u uklanjanju zapadnih sankcija i reintegraciji Rusije u globalnu ekonomiju, uključujući i investicije u Rusiju, ako se postigne dogovor. Rasprodaja Lukoila na globalnoj sceniLukoil je u saopštenju naveo da se dogovorio sa Karlajlom da proda svoju jedinicu LUKOIL International GmbH, koja nadgleda stranu imovinu kompanije. To uključuje operacije u Evropi, Bliskom istoku, Africi, Centralnoj Aziji i Meksiku, i kreće se od kontrolnog udjela u prostranom iračkom naftnom polju Zapadna Kurna 2 do rafinerija u Bugarskoj i Rumuniji. "Potpisani sporazum nije ekskluzivan za kompaniju i podliježe određenim prethodnim uslovima kao što je pribavljanje neophodnih regulatornih odobrenja, uključujući dozvolu Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC) Ministarstva finansija SAD za transakciju sa Karlajlom", saopštio je Lukoil. Karlajl je u saopštenju naveo da je dogovor uslovljen njegovom dužnom pažnjom i regulatornim odobrenjima. Poslovanje u SrbijiLukoil je u Evropi, između ostalog, prisutan u Bugarskoj, Rumuniji i Hrvatskoj, a na Zapadnom Balkanu benzinske stanice ima u Severnoj Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji. U Srbiji je drugi najveći maloprodajni distributer goriva, odmah posle Naftne industrije Srbije (NIS), sa 112 benzinskih pumpi i dva naftna skladišta. Deo goriva Lukoil je kupovao od NIS-a, a ugovor su raskinuli nakon što se NIS našao na listi sankcija Sjedinjenih Država zbog većinskog ruskog vlasništva. Tada su prešli na snabdevanje iz podružnica u Bugarskoj i Rumuniji. Mađarski MOL je januaru objavio plan o preuzimanju većinskog udela u NIS-u od ruskog Gasproma, a predložena transakcija je podneta američkim vlastima na odobrenje. Ko je bio zainteresovan?Razni izvori su rekli da je najmanje desetak potencijalnih kupaca izrazilo interesovanje za imovinu Lukoila, uključujući Karlajl, američke naftne gigante Ekson Mobil i Ševron, konglomerat iz Abu Dabija IHC i saudijsku kompaniju Midad Enerdži. Osnovana u Vašingtonu, kompanija Karlajl je globalna investiciona firma sa imovinom od 474 milijarde dolara i decenijama iskustva u ulaganju i upravljanju energetskim sredstvima na međunarodnim tržištima. Chevron je takođe vodio pregovore sa Irakom o akviziciji džinovskog naftnog polja West Qurna 2, jednog od najvećih na svijetu, gdje Lukoil ima 75% udela. Lukoil zadržava imovinu u KazahstanuLukoil je saopštio da sporazum ne uključuje njegovu imovinu u Kazahstanu. Kazahstan je u srijedu saopštio da je podnieo zvaničnu ponudu američkim vlastima za akviziciju Lukoilovih udjela u energetskim projektima zemlje. Ulozi uključuju Kaspijski cjevovodni konzorcijum, glavnu kapiju za izvoz kazahstanske nafte, kao i najveće naftno polje u zemlji, Tengiz. Američko Ministarstvo finansija je već isključilo CPC, Tengiz i gasno-kondenzatno polje Karačaganak sa liste imovine Lukoila koja podliježe obaveznoj prodaji. Vašington je do sada blokirao dva predložena sporazuma, prvo između Lukoila i švajcarske trgovačke grupe Gunvor u oktobru, a zatim i predloženu zamjenu akcija koju je organizovao Xtellus Partners, bivša američka filijala ruske banke VTB, u decembru. Izvor: Reuters

Istražitelji su se u četvrtak, 29. januara borili s gustom maglom u kolumbijskim planinama kako bi stigli do mjesta pada aviona u kojem je poginulo svih 15 osoba u avionu, uključujući i jednog političara. Slike podijeljene na internetu prikazuju ostatke trupa okružene grmljem i blatom, prenosi AFP. Mještani i poljoprivrednici prvi su stigli na mjesto nesreće, koje se nalazi u neravnom, gusto obraslom dijelu istočnog lanca Anda s vrlo promjenjivim vremenom, saopštilo je ministarstvo prometa. Područja okolnog sela kontroliše najveća kolumbijska gerilska grupa, Nacionalna oslobodilačka armija, poznatija po španskom akronimu ELN. Iako uzrok nesreće nije odmah poznat, kolumbijska uprava za avijaciju istakla je loše vremenske uslove. "Zabilježili smo konstantno nepovoljne vremenske uslove na mjestu pada", rekao je na konferenciji za novinare pukovnik Alvaro Belo, šef istrage nesreće u Kolumbijskoj upravi za civilno vazduhoplovstvo. Avion s dva propelera prevozio je dva člana posade i 13 putnika, uključujući 36-godišnjeg Diogenesa Kintera (Quintero), člana kolumbijskog predstavničkog doma, i Karlosa Salseda (Carlos Salcedo), kandidata na predstojećim izborima. Avion je poletio iz kolumbijskog pograničnog grada Kukute i izgubio kontakt s kontrolom vazdušnog saobraćaja neposredno prije nego što je trebao sletjeti u obližnju Okanu oko podneva po lokalnom vremenu (17:00 GMT). Let je trebao trajati 23 minute, a obavljala ga je kolumbijska državna aviokompanija Satena. Vlada je rasporedila Vazdušne snage da izvrše pretragu područja. Posljednja poznata lokacija aviona bila je u području Norte de Santander na nadmorskoj visini od 1.700 metara, prema podacima Flight Radar sistema za praćenje leta. "Znamo da se srušio u ruralnom području" zvanom Kurasika u opštini La Plaja de Belen, rekla je novinarima ministrica prometa Marija Fernanda Rohas (Maria Fernanda Rojas). Do sada je pronađeno sedam tijela, prema riječima guvernera savezne države Sjeverni Santander, Vilijama Viljamizara (William Villamizar), u razgovoru za lokalni časopis Semana. "Duboko žalim zbog ovih smrti", napisao je predsjednik Gustavo Petro na X. "Sva moja solidarnost s njihovim porodicama." Kinterova stranka opisala je zakonodavca kao "vođu posvećenog svojoj zajednici". S gustom džunglom i planinskim lancima prekrivenim snijegom, veći dio Kolumbije je teško preći kopnom. Avioni povezuju mnoge gradove koji bi u manje surovim zemljama bili povezani vozom ili autoputem. Izvor: AFP

Nešto poslije 14 sati, prvog utorka u decembru, u zgradi saveznog suda za Južni okrug New Yorka na donjem Manhattanu, 35-godišnja Ruskinja i majka male djevojčice stajala je pred saveznim sudijom i molila da ne bude poslana u zatvor. "Moj život sada izgleda kao tragedija jer skoro svakog dana dobijam prijetnje od ljudi iz mnogih zemalja koji misle da sam bila špijunka, ali ne znaju cijelu priču", rekla je Nomma Zarubina sudu, govoreći gotovo tečno na engleskom jeziku. "Niko ne zna cijelu priču", kazala je. Otprilike godinu dana ranije, Zarubina je uhapšena i optužena da je više puta lagala američkom Federalnom istražnom birou (FBI) o svojim kontaktima s glavnom ruskom obavještajnom službom – Federalnom službom bezbjednosti (FSB). Vlasti tvrde da je godinama, prema direktnim uputama ruskih obavještajaca, gradila odnose s novinarima, analitičarima iz think-tankova, akademicima, kao i s ruskim opozicionim aktivistima u Sjedinjenim Američkim Državama. Na ročištu 2. decembra sudiju je manje zanimala "cijela priča", a više činjenica da je Zarubina posljednjih mjeseci navodno slala desetine tekstualnih poruka i fotografija, često u alkoholiziranom stanju, jednom od agenata FBI-ja koji ju je ranije ispitivao. Tužioci su naveli da ga je time "provocirala". "Kako si?", napisala je u jednoj od poruka koje su uvedene u sudski spis. "Strašno sam umorna. Sve je otišlo u k****." Tokom ročišta, Zarubina je otvoreno napala FBI, uključujući i agenta kojeg je navodno uznemiravala, a koji je bio prisutan u sudnici. "FBI zapravo radi isto kao i Rusi", rekla je. "Namještaju ljude, konstruišu slučajeve, vi to znate. Stalno napuhavaju optužnice, a sada ste svi fokusirani na moje pijenje, iako ja ne pijem često." Sudija je pokazao određeno razumijevanje, ali nije bio impresioniran. Naredio je da Zarubina bude zadržana u pritvoru do početka suđenja. Njen slučaj najnoviji je u nizu sličnih koji su privukli veliku pažnju javnosti: ruske žene i muškarci u direktnim vezama s ruskim obavještajnim službama koji godinama grade kontakte u imigrantskim krugovima i mreže među zapadnim think-tankovima, novinarima i kulturnim organizacijama. Među poznatijim imenima su Marija Butina, Natalija Burlinova, Elena Branson i Aleksandr Ionov. "Zarubina je djelovala kao vrlo dobar 'ulazni resurs': uspostavljala je početne kontakte s osobama od interesa i pobrinula se da ostane upamćena, kako bi ti kontakti kasnije mogli biti iskorišteni, bilo od nje same ili od drugih, iskusnijih operativaca", rekao je Andrej Soldatov, istraživački novinar i koautor knjige o ruskim imigrantskim zajednicama i načinu na koji ih ruske obavještajne službe često infiltriraju. "To je vrlo dobra i klasična taktika", ocjenjuje. 'Jasnija slika o specifičnostima rada s ruskim i američkim institucijama'FBI je saopštio da je Zarubinu "prvi put kontaktirao" 5. oktobra 2020. godine, u okviru istrage protiv Branson, još jedne Ruskinje koja je godinama živjela i radila u New Yorku. Otprilike sedmicu dana prije nego što je FBI ispitao Zarubinu, agenti su pretresli Bransonin stan na Manhattanu, na osnovu sudskog naloga. Stan, koji je Branson stekla nakon razvoda od pokojnog ekonomiste sa Univerziteta Princeton Williama Bransona, služio je i kao kućni ured organizacije koju je vodila pod nazivom Russian Center New York. Tri sedmice nakon pretresa, Branson je pobjegla u Rusiju. U kasnijem intervjuu za državnu televiziju izjavila je da su naoružani agenti FBI-ja tokom pretresa oduzeli iPhonee, iPade, računare, dokumente i poreske prijave. Oko 18 mjeseci kasnije, u martu 2022. godine, američki tužioci podigli su krivične optužnice protiv Branson, optužujući je da je gotovo deset godina djelovala kao neregistrovani agent ruske vlade. Zarubina, porijeklom iz sibirskog grada Tomska, imigrirala je u Sjedinjene Države 2016. godine, nakon što je diplomirala na elitnom univerzitetu u Moskvi. Zaposlila se kod Branson, gdje je pomagala u vođenju web-stranice Ruskog centra, organizacije koja je promovisala ruske kulturne događaje uz finansijsku podršku i uz izričite smjernice ruskih vlasti. Branson je bila i kuma Zarubininoj kćerki, a Zarubina je izjavila da je bila bliska s Bransoninom kćerkom. U Washingtonu i drugim gradovima Zarubina je bila vrlo aktivna u umrežavanju, učestvovala je u panel-diskusijama i zagovaračkim grupama, prisustvovala promocijama knjiga i družila se s Rusima i Amerikancima. Na društvenim mrežama objavila je veliki broj fotografija. Govorila je na događajima u Washingtonu i Ottawi, uključujući i one na temu "dekolonizacije Rusije". U jesen 2022. godine, dobila je stipendiju u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS), poznatom washingtonskom think-tanku. Prema njenom profilu, "dugogodišnji boravak u inostranstvu i različiti zajednički projekti s ljudima iz različitih oblasti dali su Zarubini jasniju sliku o specifičnostima rada s ruskim i američkim državnim institucijama kroz javnu diplomatiju". Centar je taj profil uklonio nakon njenog hapšenja, navodeći da nije mogao provjeriti njenu profesionalnu biografiju. Zarubina je redovno putovala u Rusiju, a od decembra 2020. godine bila je u kontaktu s jednim oficirem FSB-a iz svog rodnog Tomska. Prema sudskim dokumentima, potpisala je sporazum kojim se obavezala da će pomagati FSB-u u takozvanom mrežnom marketingu. Njen kontakt iz FSB-a dao joj je kodno ime Alisa (Alyssa), kao i listu osoba zaposlenih u američkim think-tankovima i drugim organizacijama te joj naložio da o njima prikuplja informacije ili da s njima uspostavlja kontakt, navodi se u sudskim spisima. Zarubina se sastajala i s Branson, koja je od nje tražila informacije o statusu vlastitog slučaja. Početkom 2022. godine Branson je zatražila da Zarubina pita FBI da li je za nju sigurno da se vrati u Sjedinjene Države, rekla je Zarubina istražiteljima. Tokom naredne četiri godine, Zarubinu je najmanje pet puta ispitivao FBI. Tada je, između ostalog, govorila o svojim kontaktima s jednim oficirom FSB-a s kojim je, kako je navela, "razvila lični odnos". Prema sudskim dokumentima, FBI je dobio sudski nalog za pretres njenog mobilnog telefona, koji je bio direktno povezan s njenim odnosom s Branson. Na svom posljednjem saslušanju pred FBI-jem, 24. jula 2024., Zarubina je navodno agentima pokazala kontakt-podatke jednog od oficira FSB-a za kojeg je tvrdila da ju je manipulisao, što je, prema sudskim spisima, "na kraju dovelo do prekida njihovog odnosa". Zarubina je uhapšena 21. novembra 2024. godine. Tužioci su kasnije dodali nove optužbe, uključujući organizovanje prevoza žena širom područja New Yorka radi prostitucije, kao i davanje lažnih podataka u zahtjevu za američku imigraciju. Butina, Burlinova, Branson i drugiPostupci Nomme Zarubine, kao i optužbe da je djelovala po nalogu FSB-a, uklapaju se u obrazac sličnih slučajeva koji su se pojavili tokom protekle decenije. Njen odnos s Elenom Branson predstavlja ključni elemenat u krivičnom postupku koji protiv njih vode američke vlasti. Međutim, njih dvije suočavaju se s različitim optužbama: Zarubina je prvenstveno optužena za laganje FBI-ju, dok se Branson tereti da je djelovala kao neregistrovani strani agent. Krivični postupak protiv Branson zasniva se na tvrdnjama da je svoj rad u organizaciji Russian Center New York i povezanim grupama usko koordinirala s ruskim državnim zvaničnicima te da je za to primila "desetine hiljada dolara". U još dva slična slučaja američke vlasti su navele da su identifikovale konkretne oficire FSB-a koji su usmjeravali i koordinirali aktivnosti osoba u Sjedinjenim Državama. Prvi slučaj odnosi se na Nataliju Burlinovu, osnivačicu nevladine organizacije Creative Diplomacy, koja je u Rusiji organizovala godišnje događaje na kojima su učestvovali mladi novinari, stručnjaci za javne politike i tek diplomirani studenti iz Sjedinjenih Država i Evrope. Učesnici su prisustvovali predavanjima bivših ruskih obavještajaca. Drugi slučaj je Aleksandr Ionov, ruski biznismen koji je osnovao nevladinu organizaciju pod nazivom Anti-Globalization Movement i pokrenuo, prema navodima američkih vlasti, nerealnu kampanju za odvajanje savezne države Kalifornije od SAD-a. Prema navodima američkih zvaničnika, aktivnosti u oba ova slučaja nadzirala je jedinica FSB-a poznata kao Druga uprava, zvanično nazvana Služba za zaštitu ustavnog poretka i borbu protiv terorizma. Operacije su koordinirali šef te jedinice i jedan njegov podređeni oficir. Još jedan slučaj koji je privukao pažnju javnosti bio je onaj Marije Butine, ruske studentice na postdiplomskim studijama koja je bila vrlo aktivna u umrežavanju, posebno među američkim zagovornicima prava na nošenje oružja, kao i unutar Republikanske stranke. Uhapšena je u Washingtonu 2018. godine, priznala je krivicu za djelovanje kao neregistrovani strani agent i provela 15 mjeseci u američkom zatvoru, nakon čega je puštena i deportovana u Rusiju. Kasnije je izabrana za poslanicu u ruskom parlamentu. U intervjuu za rusku državnu televiziju u oktobru 2021. godine, u kojem je Branson govorila o detaljima pretresa FBI-ja i svojoj odluci da napusti Sjedinjene Države, novinarka koja je vodila razgovor bila je upravo Marija Butina. 'Toliko špijuna'Nakon hapšenja, Zarubina je puštena na slobodu uz kauciju od 25.000 dolara, uz ograničenje kretanja i oduzimanje pasoša. U opširnom intervjuu za Siberia Realties Radija Slobodna Evropa, koji je dala ubrzo nakon puštanja uz kauciju, Zarubina je potvrdila da je tokom svojih putovanja imala brojne kontakte s FSB-om. Navela je da je bila prisiljena na saradnju s tom službom. "Pisali su mi, ponekad i prijeteći, jer tako oni funkcionišu – u stilu: 'Mi sve vidimo, držimo te na oku, čak i tamo u New Yorku'", rekla je Zarubina za RSE. Tokom proljeća i ljeta 2025. godine većinu vremena provodila je u Brooklynu, gdje je imala stan i živjela sa svojom malom kćerkom. U septembru je, prema sudskim dokumentima, dobila dozvolu suda da provede sedmicu dana u Teksasu, gdje se u tom trenutku nalazila njena kćerka, iako nije bilo jasno zbog čega je dijete bilo tamo. Tužilaštvo navodi da je Zarubina u više navrata slala desetine poruka jednom od glavnih FBI agenata koji su vodili istragu protiv nje. Neke poruke su sadržavale fotografije na kojima stoji napolju s kaubojskim šeširom i pije ono što izgleda kao čaša crnog vina. Dio poruka poslan je kasno u noć. "Trebaš mi. Nazovi sud. Molim te. Probudi se. TI si TAKO pametan", napisala je u nizu nepovezanih poruka poslanih u 4 sata ujutro, 13. septembra. "Toliko Rusa. I prostitucije na Manhattanu." "Uhvati me, dušo. Toliko špijuna", napisala je u jednoj od poruka. U septembru su tužioci optužili Zarubinu za uznemiravanje i praćenje FBI agenta te zatražili da joj se ukine kaucija. Njen advokat, kojeg joj je dodijelio sud, rekao je da su poruke uglavnom bile posljedica toga što je bila u alkoholiziranom stanju i slala poruke dok je bila pijana. Kao dokaz naveo je nepovezan sadržaj poruka i vrijeme u koje su slane. "Iako Zarubinine tekstualne poruke svakako mogu biti smetnja za [agenta FBI-a], ove poruke ne sugerišu da ona predstavlja opasnost za njega", napisao je njen advokat Kristoff Williams u podnesku od 22. septembra. Williams nije odgovorio na upite za komentar. Sud je naložio Zarubini da prisustvuje liječenju od zloupotrebe alkohola i "intenzivnom" savjetovanju za mentalno zdravlje. Međutim, na hitnom završnom ročištu 2. decembra, tužioci su naveli da je Zarubina nastavila slati poruke uprkos prethodnim upozorenjima, optuživši je da "uporno i nezakonito uznemirava svjedoka FBI-ja". U svom obraćanju sudu, Zarubina je rekla da smatra da ju je FBI izmanipulisao i iskoristio. Navela je da je biroima dostavila dokaze i druge informacije o svojim kontaktima s FSB-om. "Iskreno, duboko u sebi sam ponosna što sam proizvela i podijelila toliko vrijednih informacija s FBI-jem, iako to nikada nisu cijenili", rekla je, prema sudskom transkriptu. "A zauzvrat sam od njih dobila paket slatkiša, čokoladne bombone, nakon svih naših sastanaka." Pokazala je sudu paket slatkiša. Sudija ju je potom prekinuo i ukinuo joj mogućnost kaucije. Suđenje je zakazano za juni.

Evropska unija i Sjedinjene Države predstavile su takozvani okvir prosperiteta za Ukrajinu, čiji je cilj da se Kijevu osigura finansijska podrška i sigurnosne garancije kako bi se zemlja stabilizirala nakon završetka rata s Rusijom. U dokumentu na 18 stranica, u koji je imao uvid Radio Slobodna Evropa, navodi se da bi do 2040. godine za Ukrajinu moglo biti mobilizirano do 800 milijardi dolara, dok je neposredni cilj da se u narednih deset godina osigura oko 500 milijardi dolara za obnovu zemlje. U početnoj fazi bi učestvovali EU, SAD i međunarodne finansijske institucije, uključujući Međunarodni monetarni fond i Svjetsku banku, koje bi osigurale 317 milijardi dolara za obnovu, 57 milijardi dolara za privatno stanovanje te oko 126 milijardi dolara za izgradnju javnih i privatnih objekata. Odšteta žrtvama bila bi riješena posebnim mehanizmom koji bi ciljao zamrznutu rusku imovinu na Zapadu. Dok se o ovom okviru raspravljalo na neformalnom sastanku članova Evropskog vijeća, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen nedavno je rekla da se njime razmatra "kako možemo povećati prosperitet Ukrajine u trenutku kada se postigne mirno primirje". "Riječ je o jedinstvenom dokumentu koji predstavlja zajedničku viziju Ukrajinaca, Amerikanaca i Evrope o poslijeratnoj budućnosti Ukrajine", kazala je Von der Leyen. Prema dokumentu, iznos od 800 milijardi dolara proizlazi iz ambicije ratom pogođene zemlje da identifikuje dodatne investicione prilike koje bi omogućile rast i razvoj ekonomije, udvostručenje BDP-a, povećanje produktivnosti i značajno unapređenje kvaliteta života građana Ukrajine. Uslovi i zahtjevi za UkrajinuVeliki dio plana zavisi od toga da se rat uskoro završi, ali dokument predviđa i niz drugih uslova. Kao ključan zahtjev ističe se brz napredak ka članstvu u Evropskoj uniji. Navodi se da su ekonomije zemalja centralne i istočne Evrope koje su ušle u EU 2004. i 2007. godine od tada gotovo utrostručile svoj BDP, te da se sličan ekonomski rast može ponoviti i u slučaju Ukrajine. Iako Ukrajina želi da postane članica EU prije kraja ove decenije, Mađarska već gotovo dvije godine blokira početak pristupnih pregovora. Budimpešta smatra da Ukrajina diskriminiše mađarsku manjinu u zemlji, a taj spor je naveo premijera Viktora Orbana da nedavno izjavi kako mađarski parlament "ni za 100 godina" neće biti spreman da odobri članstvo Ukrajine u EU. To, međutim, nije jedini uslov naveden u dokumentu. U njemu se ističe da je "obnova pristupa Ukrajine tržištima državnog duga ključni korak", uz objašnjenje da bi to omogućilo bankama da se ponovo fokusiraju na kreditiranje malih i srednjih preduzeća, čime bi se podstaklo zapošljavanje i ukupni ekonomski rast. Takođe, naglašava se potreba da Ukrajina "ponovo izgradi povjerenje globalne investicijske zajednice", što uključuje proširenje digitalne infrastrukture te jačanje nezavisnosti pravosuđa i zaštite imovinskih prava. Postavlja se i pitanje odakle će doći planiranih 800 milijardi dolara. Postoje određene konkretne finansijske najave. Evropska komisija predložila je da se u narednom višegodišnjem budžetu EU, koji bi trebao početi 2028. i trajati do 2034. godine, za Ukrajinu izdvoji 116 milijardi dolara. Međutim, sve članice EU moraju se složiti oko toga u dugotrajnim pregovorima koji će trajati narednih 18 mjeseci, a nije sigurno da će taj iznos ostati isti, s obzirom na to da mnoge prijestolnice žele općenito smanjiti izdvajanja iz budžeta EU. Za sada nema preciznog iznosa koji bi trebale osigurati Sjedinjene Američke Države. U dokumentu se navodi tek da će "Sjedinjene Države nastojati prikupiti značajan dodatni kapital (javni i privatni, kroz grantove, vlasničke udjele i dug) koji će biti transparentno i efikasno uložen u Ukrajinu". Autori takođe ističu da bi povratak 2,1 milion migranata u prve dvije godine nakon završetka rata doveo do povećanja produktivnosti od pet posto i potencijalnog rasta BDP-a po stanovniku. U dokumentu se ističe i da se dodatni javni kapital očekuje kroz "povoljne kredite međunarodnih finansijskih institucija, druge grantove i donacije filantropskih organizacija", kao i da bi Ukrajina mogla razmotriti prodaju prava na eksploataciju mineralnih resursa, kao još jedan način privlačenja privatnog kapitala, u skladu s planovima predviđenim kroz Američko-ukrajinski investicioni fond za obnovu. Ulaganje u budućnost UkrajineMeđutim, okvir kakav trenutno postoji ne navodi konkretne iznose. U prilogu dokumenta se navodi da ukrajinski "sektor minerala nudi značajne investicione mogućnosti", ali se upozorava da i dalje postoje izazovi, uključujući duge rokove realizacije projekata vezanih za litijum, potrebu usklađivanja s globalnim standardima te zahtjev za ažuriranim tehnološkim i geološkim podacima kako bi se podržale nove investicije na neistraženim lokacijama. Osim rudnog sektora, Brisel i Washington razmatraju i niz drugih oblasti za ulaganja. Jedna od njih su više od 3.000 državnih preduzeća koja bi mogla biti privatizirana. U dokumentu se navodi da je takav potez "neophodan kako bi se ključni sektori ekonomije otvorili privatnim ulaganjima, uklonile neefikasnosti te omogućile inovacije i nove investicije". Spominje se i obnova više od 25.000 kilometara puteva, kao i modernizacija luke Čornomorsk, jugozapadno od Odese. U energetskom sektoru predviđena je izgradnja šest novih nuklearnih reaktora u Hmeljničkoj i Rivanjskoj oblasti. U tekstu se navodi i da će "Sjedinjene Američke Države, a potencijalno i američke kompanije, nastojati da kroz zajednička ulaganja sarađuju s Ukrajinom na obnovi, razvoju, modernizaciji i upravljanju ukrajinskom plinskom infrastrukturom, uključujući gasovode i skladišne kapacitete".

Odluka kineskog lidera Si Đinpinga da stavi visokog generala pod istragu pokreće duboka pitanja među kineskim susedima o ambicijama Pekinga da preuzme kontrolu nad Tajvanom, dugoročnom rivalstvu sa Sjedinjenim Američkim Državama i njegovom imidžu u regionu kao stabilne sile. Iznenadnim potezom 24. januara da se pokrene istraga protiv visokog generala i nekadašnjeg saveznika Džang Jusje, Si je praktično ostao sam na vrhu vojne hijerarhije zemlje. Analitičari koji su govorili za RSE rekli su da to ima velike implikacije po sukcesiju i da će partneri i rivali Pekinga pažljivo pratiti dalja previranja u redovima Komunističke partije Kine. "Decenijama je Kina projektovala imidž da je zemlja s dugoročnim planovima da projektuje uticaj i rivalstvo sa SAD kao supersila", rekao je za RSE Temur Umarov, saradnik u Karnegi centru Rusija-Evroazija u Berlinu. "Ali ovo donosi mnoga pitanja i sumnje o tome šta se dešava u Kini i da li Si toliko kontroliše svoj unutrašnji krug koliko se čini." Šta se dogodilo i zašto je to važno?Iako kineski netrasparentni politički sistem otežava sagledavanje Sijevih tačnih motiva, Džang je priveden uoči samita u Pekingu s američkim Donaldom Trampom (Trump) u aprilu i u perioda političkog manevrisanja pred rekonstrukciju rukovodstva – jednom u pet godina – 2027. godine, za kada se očekuje da će Si tražiti četvrti mandat kao lider zemlje. Prema saopštenju Ministarstva odbrane, Džang – koji je potpredsednik Centralne vojne komisije (CVK), najvišeg vojnog rukovodstva Komunističke partije Kine – stavljen je pod istragu zbog navodnih "teških disciplinskih i zakonskih prestupa". General Liu Ženli, koji je načelnik štaba CVK-a, takođe je pod istragom zbog istih optužbi. U uredničkom komentaru objavljenom 25. januara u Dnevniku oslobodilačke vojske navodi se da su Džang i Liu "ozbiljno izdali poverenje i očekivanja" Komunističke partije i CVK-a i "podstakli političke i korupcijske probleme koji su potkopali apsolutno vođstvo partije nad vojskom i ugrozili temelje vladavine partije". Američki Volsrit džurnal (The Wall Street Journal), pozivajući se na ljude upoznate s internim brifingom na visokom nivou o optužbama, izvestio je da je Džang optužen za curenje informacija Sjedinjenim Američkim Državama o kineskom programu nuklearnog oružja i primanje mita u zamenu za unapređenje na najviše vojne položaje. RSE nije bio u mogućnosti da nezavisno potvrdi izveštaj. Pojedini analitičari kažu da su skeptični povodom tvrdnji o curenju obaveštajnih podataka. Nil Tomas (NIel Thomas), saradnik u Centru za analizu Kine pri Institutu za politiku azijskog društva, u postu na X je pitao zašto bi "u borbama prekaljeni general" poput Žanga "izdao sve što je njegovom životu davalo smisao poslednjih nekoliko decenija" da bi odao tajne glavnom rivalu Kine. Kao i Si, Džang – član elitnog Politbiroa Komunističke partije – jedan je od kineskih "prinčeva", kako se nazivaju potomci revolucionarnih veterana i visokih partijskih zvaničnika. Džangov otac se borio zajedno sa Sijevim ocem tokom Kineskog građanskog rata koji je doveo do toga da komunističke snage Mao Cedunga preuzmu vlast 1949. i obojica su kasnije došla do visokih pozicija. Džang je takođe među retkim kineskim generalima s borbenim iskustvom, pošto je učestvovao u kinesko-vijetnamskim sukobima 1980-ih. Istraga se takođe nadovezuje na širu čistku visokih kineskih vojnih zvaničnika koja je u toku poslednjih godina. Od 2023. do jeseni 2025. godine, smenjeno je oko 20 generala. Šest je bilo iz Raketnih snaga, koje kontrolišu kineski arsenal kopnenih raketa, kako nuklearnih tako i konvencionalnih. Posle tih smena i stavljanja Džang i Liua pod istragu, sedmočlani CVK je sveden na samo jednog aktivnog uniformisanog oficira i dva stalna člana, od koji je drugi sam Si. Šta to znači za kineske susede?Epizoda sa Džangom – najmoćnijim kineskim generalom, članom Politbiroa i jednom od retkih ljudi s uticajem da se suprotstavi Sijevim planovima za nasleđivanje – pokreće pitanja o nivou nezadovoljstva u redovima kineske elite. To je svakako na radaru regionalnih partnera Pekinga u centralnoj Aziji koji vide kineski politički sistem kao svetionik stabilnosti i otporan na potrese unutar elita s kojima su se vlade centralnoazijskih zemalja suočavale posle raspada Sovjetskog Saveza. "Ova čistka i osećaj nestabilnosti koji ona donosi biće na pameti donosilaca odluka u centralnoj Aziji", rekao je Umarov za RSE. Džang se redovno sastajao s najvišim liderima širom sveta, odlazio u zapažene posete u SAD i sarađivao sa zvaničnicima od Pakistana do Vijetnama. Takođe je bio kopredsedavajući Rusko-kineske međuvladine komisije za vojno-tehničku saradnju i više puta je posetio Moskvu kako bi se sastao s visokim zvaničnicima. Poslednji put je bio u Rusiji u novembru kada se sastao s ministrom odbrane Andrejem Belousovim. Umarov tvrdi da je malo verovatno da će potez s Džangom uticati na bezbednosnu saradnju s kineskim susedima. U slučaju centralne Azije, on je rekao da su te veze "institucionalizovane" tokom godina i da se bezbednosna saradnja između Pekinga i tog regiona odvija na više nivoa, od policijskog rada do prodaje oružja. Šta to znači za Tajvan?Taj potez takođe ima potencijalne implikacije na susede Kine u Pacifiku, posebno na Tajvan, ostrvo s demokratski izabranom vladom koje Kina smatra svojom teritorijom. Analitičari kažu da bi Džangovo uklanjanje moglo uticati na vojnu spremnost Kine i buduće ambicije prema Tajvanu. Si je više puta rekao da je ujedinjenje s ostrvom "nezaustavljivo" i zavetovao se da će ostrvo zauzeti silom ako bude potrebno. Kina je krajem 2025. pokrenula neke od svojih najvećih vojnih vežbi oko Tajvana i redovno šalje avione i brodove u tajvanski vazdušni prostor i vode kako bi testirala njegovu odlučnost. "Nastavićemo pažljivo da pratimo neuobičajene promene na najvišim nivoima partijskog, državnog i vojnog rukovodstva Kine", rekao je novinarima 26. januara tajvanski ministar odbrane Velington Ku. "Nećemo dozvoliti da pad bilo koje osobe spusti gard ili ublaži nivo ratne spremnosti koji bi trebalo da održavamo." Dru Tompson (Drew Thompson), bivši strateg za Aziju u Pentagonu, sada na Školi za međunarodne studije S. Radžaratnam (RSIS) na Tehnološkom univerzitetu Nanjang u Singapuru, rekao je da čistka takođe ima implikacije po Tajvan i SAD, koje su glavni pomagač Tajpeja kojem pružaju vitalnu vojnu podršku. "Da bi američka strategija odvraćanja bila efikasna, potrebno nam je da Si Đinping bude okružen kompetentnim generalima koji će mu davati objektivne savete", napisao je Tompson u svom njuzleteru. Tompson je naveo da Sijeva konsolidacija CVK-a dolazi s "operativnim rizicima da Sija savetuje i da on pokušava da komanduje vojskom od milion ljudi kroz jednočlani odbor" i da je zabrinut "zbog posledica ako neko drugi osim Džang Jusje pruži Si Đinpingu vojne savete". "Bez Džang Jusje u CVK-u, raste rizik od pogrešne procene", dodao je on.

Sjedinjene Američke Države razmeštaju borbene avione, protivvazdušnu odbranu i nosač aviona s hiljadama vojnika na Bliskom istoku, što je pojačalo tenzije s Iranom i povećalo verovatnoću vojne akcije, kažu stručnjaci. Američki predsednik Donald Tramp (Trump) zapretio je vojnim udarima na Iran nakon što su vlasti u Teheranu ubile hiljade ljudi u brutalnom suzbijanju antivladinih protesta. Tramp je nedavno odustao od takvih pretnji, premda nije isključio napad na Islamsku Republiku. Stručnjaci kažu da gomilanje vojske, kao i planirane američke pomorske vežbe u regionu, povećavaju pritisak na Iran i pružaju više ofanzivnih vojnih opcija ako Vašington odluči da napadne Iran. "To može biti poruka Iranu da smo spremni, naši kapaciteti su tu", rekao je za Radio Farda (Iranski servis RSE) Farzin Nadimi, viši saradnik Vašingtonskog instituta za bliskoistočnu politiku. Nadimi je dodao da su šanse za američke udare na Iran "veoma visoke", ukazujući na "otvoreno agresivno" raspoređivanje vojnih snaga u Persijskom zalivu. Nosač aviona USS "Abraham Linkoln" i tri prateća razarača kreću se ka Bliskom istoku, prevozeći preko 5.000 vojnika. Centralna komanda SAD saopštila je da su borbeni avioni F-15E Strajk igl (Strike Eagle) raspoređeni u regionu. Američko ratno vazduhoplovstvo saopštilo je 25. januara da će pokrenuti višednevnu vojnu vežbu širom Bliskog istoka "kako bi demonstriralo sposobnost razmeštanja, disperzije i održavanja borbene vazdušne moći" u regionu. Ta aktivnost podseća na prošlu godinu kada su SAD premestile vojnu resurse u region pre nego što su Izrael, a zatim i Vašington, izveli vazdušne napade na iranske nuklearne objekte. Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC), elitna grana iranskih oružanih snaga, odgovorila je podizanjem nivoa uzbune i pozivanjem naoružanih grupa koje podržava Iran u Iraku, Libanu i Jemenu da podrže Teheran. Puno rizikaIzveštaji američkih medija navode da Tramp razmatra niz vojnih opcija protiv Irana – od vazdušne kampanje koja bi mogla da traje nedeljama ili mesecima do skromnih i uglavnom simboličnih udara usmerenih na iranske bezbednosne snage. Razmatraju se, kako se izveštava, i nevojne opcije, uključujući dodatne ekonomske sankcije. Stručnjaci kažu da bi bilo koja američka vojna akcija protiv Irana bila prepuna rizika i da bi mogla da uvuče ceo region. Teheran je obećao da će gađati američke baze u Persijskom zalivu, kao i Izrael, ključnog saveznika SAD. "Cena je nepredvidiva – odmazda protiv američkih saveznika i napadi na brodove u Persijskom zalivu. Regionalni partneri ne žele da plate tu cenu", rekao je za Radio Farda Mehrdad Hansari, bivši iranski diplomata. Zemlje regiona su privatno pozvale Vašington na uzdržanost, zabrinute da bi sukob između SAD i Irana mogao da izazove širi sukob. Hansari je rekao da sama vazdušna kampanja, bez kopnenog upada, ne bi dovela do promene režima, ako je to uopšte krajnji cilj Vašingtona. Kopnena invazija na Iran, najveću i najmnogoljudniju zemlju na Bliskom istoku, prema oceni mnogih vojnih stručnjaka, u startu nije opcija. "To drži to pitanje otvorenim – poput Damoklovog mača koji visi nad režimom – ali sami vazdušni udari ne mogu da sruše režim niti da eliminišu njegove bezbednosne snage", rekao je on, spekulišući da bi se vladine snage tokom udara jednostavno sklonile i ponovo pojavile posle njihovog okončanja. Kako bi napad mogao biti izveden?Nadimi je rekao da bi planirane američke vojne vežbe u narednim danima mogle da pruže pokriće za stvarne operacije. On je rekao da SAD mogu da koriste elektronsko ratovanje i sajber napade da bi poremetile iranske radarske i komunikacione mreže. Stelt bombarderi i borbeni avioni bi tada mogli da prodru kroz vazdušnu odbranu u radio tišini, napadajući komandne centre i raketne lokacije. Međutim, Iran u slučaju sukoba ne bi bio bez odbrane, kažu stručnjaci. Iran poseduje krstareće rakete koje mogu da ugroze američke ratne brodove u uskim vodama Persijskog zaliva, kao i balističke rakete koje bi mogle da pogode regionalne baze. Iran je čak aludirao na to postavljanjem velikog transparenta na glavnom trgu u Teheranu tokom vikenda koji prikazuje američki nosač aviona pogođen navalom raketa. Čak i ako Vašington pribegne uglavnom simboličnom napadu, Iran će verovatno odgovoriti istom merom, rekao je Nadimi.

Ukrajinski otac u očajničkom, posljednjem pokušaju putuje u Moskvu kako bi spriječio da njegovu djecu ne usvoji neka ruska porodica. Dvanaestogodišnja djevojčica bez roditelja leži u bolničkom krevetu s ranama od gelera, nadajući se da će je djed pronaći u ukrajinskoj Donjeckoj oblasti koju je okupirala Rusija. Ukrajinska tinejdžerka pita se: "Ko sam ja?" nakon što je bila izložena ispiranju mozga tokom zatočeništva u Rusiji. Ove i slične priče bile su inspiracija za seriju pjesama kanadsko-ukrajinske pjevačice Maričke (Marichka) i 19-godišnje Lize, koja je 2022. godine silom odvedena iz Mariupolja u Rusiju. Njihova međunarodna turneja počinje u Londonu 27. januara. "Ljudi ne znaju šta rat zaista znači", ističe Marička za Radio Slobodna Evropa. "To nisu dvije strane koje se samo bore jedna protiv druge. Jedna strana je došla u Ukrajinu i čini strašne zločine, uključujući krađu hiljada ukrajinske djece s okupiranih teritorija", navodi ona. Prema podacima povjerenika za dječija prava predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog, Rusija je tokom gotovo četiri godine opšte invazije otela ili prisilno primjestila skoro 20.000 maloljetnika. Marička, poznata pjevačica koja je nastupala u dvoranama poput Carnegie Halla u New Yorku i Barbican Centra u Londonu, kaže da je sada svoj život posvetila borbi za ovu djecu. Jedna od njenih pjesama, Remember, I Believe in You (Sjeti se, vjerujem u tebe), inspirisana je pričom Ukrajinskog servisa Radija Slobodna Evropa, koja je bila dio šire istrage o otetoj djeci iz 2023. godine. Pjesma govori o Jevhenu Meževom, kojem su ruske snage nakon okupacije Mariupolja 2022. godine otele sina i dvije kćerke. Kada je uspio stupiti u kontakt s njima, sin mu je rekao da će biti usvojeni za pet dana ako on ne dođe u Moskvu po njih. "To je bila jedna od najpotresnijih priča", rekla je Marička, dodajući da se nada da će ih prvi put lično upoznati u aprilu, kada ih posjeti u baltičkim državama, gdje sada žive. Marička kaže da tokom pisanja pjesama izbjegava uznemiravati porodice mailovima i telefonskim pozivima, poštujući njihovu potrebu za mirom i oporavkom. Mnoge od tih priča već su bile prisutne u medijima. Druga pjesma, The Riddle (Zagonetka), inspirisana je pričom Kire Obedinske. I ona je iz Mariupolja, a imala je 12 godina kada su ruske snage napale njen grad. Nakon što je svjedočila kako joj je otac ubijen hicem na balkonu njihovog stana, pokušala je pobjeći iz grada, ali je ranjena u eksploziji mine. Dok je mjesec dana ležala u bolnici u Donjecku, njen djed je prošao dug i težak put: letio je iz Poljske u Tursku, zatim u Moskvu, a potom kopnom u Ukrajinu na područje koje je trenutno pod ruskom okupacijom, prolazeći brojne kontrolne tačke i ispitivanja. "Skoro je izgubila nadu da će doći [djed] i spasiti je", ističe Marička. "Znam da je bila u jako lošem stanju kada su se sreli. I čak i sada, još prolazi kroz oporavak." Obedinska, čija je majka umrla dok je bila beba, danas živi s bakom i djedom u Užgorodu, na zapadu Ukrajine. "U mojoj pjesmi, djed joj postavlja zagonetke kako bi je podsjetio da je jako voljena, da ima svoj dom i da je svi čekaju", kaže Marička. Još jedna pjesma, 4.5.0., nosi poruku nade majke njenom otetom djetetu da će se ponovo ujediniti. Marička kaže da publika često bude ganuta do suza tokom izvođenja njenih pjesama. "Emocije su vrlo jake", kaže. "Osjećaj majke koja gubi dijete... to je čista emocija." Dnevnik rataMarička neprestano traži nove priče iz kojih crpi inspiraciju za svoje pjesme. Tako je upoznala Lizu, čije puno ime Radio Slobodna Evropa neće objaviti iz sigurnosnih razloga, a koja ima vlastitu priču o ratu i zatočeništvu, zabilježenu u dnevniku koji je vodila. Sa 15 godina, Liza je pjevala u bendu s prijateljima u Mariupolju. Dana 21. februara 2022. zapisala je uzbuđeno: "Naš bend bi mogao biti pozvan da nastupi na TV-u" Tri dana kasnije, probudile su je eksplozije u 4.00 sata ujutro, kada je Rusija započela opštu invaziju. "Prozori na mom balkonu popucali su od detonacije", rekla je nedavno za Radio Slobodna Evropa. U kasnijim zapisima opisuje život pod ruskim bombardovanjem. "Mislim da je moj dečko mrtav", te opisala bijeg iz grada "s gitarom na leđima". Liza je ispričala da su ruski vojnici na jednom kontrolnom punktu razdvajali djecu od roditelja, ali je ona to uspjela izbjeći uz pomoć komšinice koja je s vojnicima odvlačila pažnju flertom. Kasnije, u tzv. filtracionom kampu, rekla je da su vojnici pokušali da je svuku kako bi provjerili ima li nacističke tetovaže, ali je insistirala da to učini žena. Njenu porodicu privremeno je prihvatila tetka po majci koja živi u Rusiji, ali su ubrzo shvatili da rođaci ne vjeruju njihovim svjedočenjima o bombardovanju Mariupolja. Kada su odlučili napustiti Rusiju, poručeno im je: "Vi nam više niste porodica". Liza danas živi u Stuttgartu u Njemačkoj i na daljinu studira marketing na Univerzitetu u Kijevu. Njen dečko ipak nije bio mrtav. Opet su zajedno. Nedavno je dobila vizu za Veliku Britaniju i nastupit će s Maričkom na koncertu u Londonu. U projektu učestvuje još pet muzičara. Nakon Londona, turneja se nastavlja u Škotskoj, Vancouveru i na festivalu WOMADelaide u Australiji, a završava se u Hagu u aprilu. Završni koncert ima posebno značenje. Hag je sjedište Međunarodnog krivičnog suda (ICC), koji je podigao optužnice protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina i Marije Lvove-Belove, ruske komesarke za prava djeteta, koje sumnjiči za ratne zločine, uključujući i nezakonitu deportaciju djece iz Ukrajine u Rusiju. Marička kaže da će taj koncert biti poseban. "Zaista zamišljam Putina i Lvovu-Belovu tamo, kako odgovaraju za sve zločine koje su počinili. Za mene je jako važno biti na tom mjestu, biti tamo s Lizom i održati koncert upravo u Hagu", ističe Liza. Marička kaže da se nada kako će Putina vidjeti na optuženičkoj klupi u Hagu, dok Liza ne dijeli njen optimizam. "Ono čega se on najviše boji jeste kazna. I mislim da će naći način da je izbjegne", ocjenjuje.