Američki predsjednik Donald Trump iskoristio je najduži govor o stanju nacije u istoriji SAD-a da ponovi prijetnju vojnom akcijom protiv Irana ako diplomatija ne uspije — i obećao da će nastaviti pregovore radi okončanja rata u Ukrajini. Govoreći skoro jedan sat i 50 minuta, Trump je iskoristio zajedničku sjednicu Kongresa da prikaže dostignuća svoje administracije kao početak "zlatnog doba". Govor je bio prilika da se fokusira na domaću politiku uoči novembarskih izbora za Kongres, ali je Trump takođe ponovio ključne prioritete u vanjskoj politici i globalnoj sigurnosti. IranTrump je nekoliko minuta govorio o Iranu, koji je predstavio kao direktnu i stalnu prijetnju, prisjetivši se i američkih vojnih udara na tu zemlju u junu prošle godine. "Nakon [operacije] Ponoćni čekićr, upozoreni su da ne pokušavaju ponovo obnoviti svoj program naoružanja, posebno nuklearno oružje. Ipak, oni ponovo počinju sve ispočetka", rekao je. "Moja je preferencija da ovaj problem riješimo kroz diplomatiju", rekao je Trump. "Ali jedno je sigurno: nikada neću dopustiti da najveći svjetski sponzor terorizma, što oni daleko jesu, ima nuklearno oružje. Ne možemo to dopustiti." Njegove riječi dolaze usred masovnog američkog vojnog raspoređivanja na Bliskom istoku i uoči novih američko-iranskih pregovora zakazanih za 26. februar. Pregovori su primarno usmjereni na iranski nuklearni program, za koji Teheran insistira da je namijenjen u mirnodopske, civilne svrhe, poput proizvodnje električne energije. "Decenijama je politika Sjedinjenih Država bila da se nikada Iranu ne dozvoli sticanje nuklearnog oružja. Mnogo decenija", rekao je Trump. Govoreći o iransko klerikalnom rukovodstvu od revolucije 1979. godine, rekao je: "Otkako su preuzeli kontrolu nad tom ponosnom nacijom prije 47 godina, režim i njegovi ubilački posrednici šire samo terorizam, smrt i mržnju." Trump je dalje naveo da su iranske vlasti tokom nedavnih domaćih nereda "ubile najmanje, izgleda, 32.000 demonstranata u svojoj zemlji". Grupe za ljudska prava evidentirale su oko 7.000 mrtvih, ali se široko vjeruje da je stvarni broj značajno veći. Trump je završio komentare o Iranu upozorenjem: "Nijedna nacija nikada ne bi trebala sumnjati u američku odlučnost. Mi imamo najmoćniju vojsku na Zemlji." Kao očigledan odgovor na Trumpov govor, glasnogovornik iranskog Ministarstva vanjskih poslova Esmail Baqaei objavio je na društvenim mrežama da američka administracija širi laži. "Šta god da tvrde u vezi s iranskim nuklearnim programom, iranskim balističkim raketama i brojem žrtava tokom januarskih nemira, to je jednostavno ponavljanje 'velikih laž''", napisao je. UkrajinaOvom dijelu njegovog govora prethodile su kratke primjedbe o Ukrajini, gdje je ruska invazija u punom obimu ušla u svoju petu godinu. Trump je rekao da njegova administracija "radi veoma naporno" da okonča rat, pozivajući se na više mjeseci pregovora koji su prošle sedmice nastavljeni trilateralnim sastancima u Ženevi u Švicarskoj. Njegov glavni izaslanik, Steve Witkoff, posmatrao je razgovore. Nakon posljednje runde pregovora rekao je da je ostvaren "značajan napredak", ne dajući detalje, te dodao da su se "obje strane saglasile… da nastave raditi na postizanju sporazuma". Trumpovi komentari nisu ulazili u mnogo detalja, ali je ponovo istakao strašnu ljudsku cijenu sukoba. "Dvadeset i pet hiljada vojnika umire svakog mjeseca. Zamislite to, 25.000 vojnika umire mjesečno", rekao je. Broj žrtava nije javno dostupan i ne može se nezavisno potvrditi. Ali jedan nedavni izvještaj navodi broj poginulih, ranjenih i nestalih na 1,2 miliona Rusa i 500.000–600.000 Ukrajinaca. Ponavljajući poznatu predizbornu tvrdnju, Trump je dodao da se rat "nikada ne bi desio da sam ja bio predsjednik". Komentari dolaze u trenutku kada su evropski lideri iskoristili četvrtu godišnjicu sukoba da potvrde podršku Kijevu, dok i dalje postoje pitanja o dugoročnoj strategiji Washingtona. Energija, carineVanjska politika bila je usko povezana s Trumpovom domaćom ekonomskom agendom. Pohvalio je povećanu proizvodnju nafte i plina pod svojom politikom "pumpaj, dušo, pumpaj", tvrdeći da bi povećanje američke proizvodnje — zajedno s onim što je opisao kao "svijetli novi početak" u Venezueli — pomoglo smanjenju globalnih cijena energije. Nazvavši Venezuelu "našim novim prijateljem i partnerom", Trump je rekao da su SAD osigurale 80 miliona barela nafte nakon svrgavanja dugogodišnjeg lidera Nicolása Madura. Govoreći o trgovini, Trump je rekao da će carine koje plaćaju strane zemlje na kraju "zamijeniti moderan sistem poreza na dohodak" i olakšati finansijski teret za Amerikance. Tokom cijelog govora, Trump se više puta vraćao centralnoj temi: američkom preporodu. Dok je Trumpov govor dočekan ovacijama i aplauzima republikanaca, demokrate su sjedile u tišini. Desetine njih bojkotovale su događaj u potpunosti, držeći zaseban skup negdje drugdje u Washingtonu, gdje su kritikovali Trumpa po raznim pitanjima. "Nisam večeras na govoru o stanju nacije jer ovo nisu normalna vremena i demokrate moraju prestati ponašati se normalno", rekao je demokratski senator Chris Murphy. Priredila: Elvisa Tatlić

Dok se američke snage okupljaju na Bliskom istoku u jeku porasta tenzija s Iranom, fotografi su snimili pomorske i vazduhoplovne jedinica u pokretu – od Krita do Azora, od Velike Britanije do Bugarske.

Iranske opozicione kurdske grupe u egzilu najavile su novu koaliciju s ciljem svrgavanja Islamske Republike, što, prema stručnjacima, označava značajnu promenu u političkom pejzažu regiona. Saveza je formiran 22. februara u trenutku kada je iranski klerikalni establišment na najslabijoj tački u poslednjih nekoliko decenija. Iranske vlasti se spremaju za vojnu akciju SAD, u nedeljama pošto su preživele najveće proteste u poslednjih nekoliko godina. Stručnjaci kažu da pet iransko-kurdskih opozicionih grupa, koje se nalaze u poluautonomnom kurdskom regionu Iraka i koje godinama vode pobunu niskog intenziteta protiv Teherana, pokušavaju da iskoriste trenutnu slabost Islamske Republike. "Kurdske grupe se spremaju za različite mogućnosti", rekao je za RSE politički analitičar Vladimir van Vilgenburg (Wladimir van Wilgenburg), koji je specijalizovan za kurdska pitanja. Te grupe, rekao je on, očekuju da će "doći do napada SAD". Kurdi čine oko 10 odsto od oko 90 miliona stanovnika Irana i uglavnom žive na zapadu zemlje duž granice s Irakom. Iran je dugo optuživan da suzbija i diskriminiše etničke manjine u zemlji, uključujući Kurde. Jačanje kurdskog jedinstvaNova koalicija obuhvata partiju slobode Kurdistana (PAK), Demokratsku partiju iranskog Kurdistana (PDKI), Partiju za slobodan život Kurdistana (PJAK), Organizaciju za borbu iranskog Kurdistana (Habat) i Komalu trudbenika Kurdistana. Mnoge od ovih grupa su ranije bile naoružane, neke su zahtevale autonomiju unutar Irana, dok su se druge borile za otcepljenje od Islamske Republike. Glavni ciljevi saveza "Koalicije političkih snaga u iranskom Kurdistanu" su svrgavanje Islamske Republike Iran i ostvarivanje samoopredeljenja Kurda, navodi se u zajedničkom saopštenju. Koalicija je izrazila snažnu podršku antivladinim protestima u Iranu i naglasila potrebu za "koordinisanim, zajedničkim političkim i terenskim naporima" kurdskih stranaka i civilnog društva i opozicionih grupa širom Irana. Lider PDKI Mostafa Hedžri rekao je za Radio Farda (Iranski servis RSE) da je trebalo oko osam meseci pregovora da se pet grupa ujedini i "ostavi po strani" međusobne razlike. On je rekao da je jedan od glavnih razloga za formiranje saveza bio da "postoji zajednički plan za upravljanje iranskim Kurdistanom tokom prelaznog perioda" u slučaju pada Islamske Republike. Iranski Kurdistan obuhvata provincije s kurdskom većinom: Kurdistan, Ilam, Kermanšah i delove Zapadnog Azerbejdžana. Kada se formira nova centralna vlada, rekao je Hedžri, "upravna tela Kurdistana biće izabrana slobodnim glasanjem naroda i preuzeće upravljanje regionom". Ideološke podeleUprkos stvaranju novog političkog saveza, koalicija se suočava sa značajnim izazovima zbog ideoloških podela među članovima i različitih regionalnih saveza, rekao je Van Vilgenburg. To uključuje osetljiva pitanja koja se tiču veze PJAK-a sa Radničkom partijom Kurdistana iz Turske, što bi moglo da izazove otpor Ankare i zakomplikuje koheziju saveza. Koalicija takođe ne uključuje nekoliko značajnih kurdskih subjekata, uključujući Komala partiju iranskog Kurdistana koju predvodi Abdulah Mohtadi, koja je odlučila da se ne pridruži savezu. U objavi na X, Mohtadi je kritikovao savez zbog "nedostatka jasne mape puta" i "izvršnih mehanizama" i opisao njegove odredbe kao previše opšte i otvorene za tumačenje. Uprkos kritikama, Mohtadi je rekao da se njegova stranka neće protiviti koaliciji i da ostaje otvorena za buduću saradnju. Hedžri je rekao da će savez prihvatiti Mohtadijevu partiju i da namerava da "stupi u dijalog s drugim iranskim političkim organizacijama i opozicionim grupama i da pokuša – ako je moguće – da stvori sveobuhvatan, jedinstven program". Distanciranje iračkog KurdistanaNajava novog saveza izazvala je oštru reakciju Kurdistanske regionalne vlade (KRG) u Iraku. Nastojeći da izbegne tenzije s Iranom, Ministarstvo unutrašnjih poslova Kurdistana izdalo je oštro upozorenje, navodeći da region Kurdistana "neće dozvoliti" da se njegova teritorija koristi protiv "susednih zemalja". Iran je godinama izvodio vojne napade na prognane kurdske grupe u iračkom Kurdistanu. Iran i Irak su 2023. potpisali bezbednosni sporazum koji je rezultirao time da je Bagdad pomerio opozicione kurdske grupe dalje od granice s Iranom. Van Vilgenburg je rekao da zvaničnici iračkih Kurda "žele da pokažu da ni na koji način nisu deo ove inicijative kurdskih partija".

Moldavski advokati, supružnici Alina i Vadim, upoznali su se, sprijateljili i vjenčali, a tek kasnije shvatili da oboje imaju prijavu na istoj fiktivnoj adresi u Rumuniji. Priča Aline i Vadima Ignatiuca pokazuje kako je veliki dio moldavskog stanovništva od oko 3 miliona ljudi došao do dokumenata susjedne Rumunije, članice Evropske unije. Sada je Rumunija odlučila poništiti te dokumente za 160.000 ljudi, uključujući 100.000 Moldavaca. Komšije s beneficijamaRumuniju i Moldaviju povezuju duboke istorijske, kulturne i jezičke veze. Moldavija je bila dio Rumunije prije Drugog svjetskog rata, 1945. je uključena u Sovjetski Savez, a nezavisnost je stekla 1991. godine. Otako je Rumunija 2007. postala članica EU, došlo je do naglog porasta Moldavaca koji su koristili rumunske zakone koji im omogućavaju relativno jednostavan put do državljanstva. Oko 900.000 Moldavaca je potpuno legalno dobilo rumunski pasoš. Ali rumunska lična karta donosi dodatne koristi, poput pristupa rumunskim bankarskim uslugama, mogućnosti dobijanja vozačke dozvole ili prava na dječiji doplatak. Za ličnu kartu je međutim potrebna adresa u Rumuniji — a te adrese su često, sasvim legalno, obezbjeđivali posrednici. Na jednoj adresi bilo prijavljeno 22.000 ljudiNeke od korištenih adresa bile su napuštene ruševine. Druge su bile postojeće kuće, ali u njih nikako nije moglo stati toliko ljudi koji su tvrdili da tamo žive. Desetine adresa imale su više od 5.000 prijavljenih osoba, rekao je Aurel-Cătălin Giulescu, direktor rumunske Generalne direkcije za registraciju stanovništva (GDPR). Jedna zgrada, nazvana "fabrika fiktivnih domova", imala je registrovanih više od 10.000 Moldavaca. Postojao je čak i slučaj gdje je 22.000 ljudi bilo prijavljeno na istoj adresi. Rumunski zakon nije imao ograničenja. "Postojao je pristanak vlasnika, a vlasnik je dao saglasnost pred službenikom za svaku osobu kojoj je omogućio prijavu", rekao je moldavski advokat Spiridon Mocanu, koji je radio kao posrednik. Alina Ignatiuc je koristila drugog posrednika, ali kao i mnogi drugi, zapravo nije živjela na adresi na kojoj je bila prijavljena u dokumentima. "Znalo se da nas je više na istoj adresi i da to nije bilo ilegalno", rekla je za RSEL. Alina i njen suprug žive u Parizu, Francuska. Tu su ih u martu 2025. dočekale neugodne vijesti kada su u rumunskom konzulatu pokušali izvaditi rumunske dokumente za svoje dijete — samo da bi saznali da su njihovi vlastiti rumunski dokumenti poništeni. Postali su žrtve izmjene rumunskog zakona iz 2023. godine, koja uvodi ograničenje da na jednoj adresi može biti prijavljeno najviše 10 nepovezanih osoba. Zakon je izmijenjen zbog bojazni da bi, nakon ruske invazije na Ukrajinu godinu ranije, Rumunija mogla biti izložena infiltraciji špijuna i sabotera. Ali tek prošle godine rumunske vlasti su počele ozbiljno primjenjivati nova pravila, nakon skandala u kojem je grupa ljudi navodno registrovala hiljade osoba ne samo iz Moldavije, nego i iz Rusije. Sudski proces još traje. Koliko je Rusa?Kako su lokalni mediji pojačali interesovanje za priču, vlasti u Bukureštu odbile su otkriti koliko je ruskih državljana steklo rumunsko državljanstvo u posljednjoj deceniji. Odgovarajući na zahtjev RSE‑a, Nacionalna uprava za državljanstvo navela je samo da je 100.000 ljudi "iz postsovjetskog prostora" — osim Moldavije — dobilo rumunski pasoš od 2010. do 2025. Problem vezan za promjenu pravila jeste i to što su se građani suočili s birokratskim kašnjenjima. Maria Chitoroaga ima 38 godina i radi u prodaji. Kupila je stan u Bukureštu nakon što je dobila rumunsko državljanstvo 2020. godine. U decembru prošle godine zatražila je novu ličnu kartu na osnovu nove adrese. "Imam svoj stan, kupila sam ga prije godinu dana, i pomislila sam da je vrijeme da dobijem ličnu kartu s novom adresom", ispričala je. Kaže da vlasti još provjeravaju gdje živi. "Koliko teško može biti provjeriti osobu u digitalizovanoj državi?" Vlasti tvrde da niko nije izgubio državljanstvo ili pasoš zbog poništene lične karte. Vozačke dozvole takođe nisu pogođene. Oko 20 posto onih kojima su karte poništene između 2023. i 2025. uspjelo ih je naknadno obnoviti, prema podacima GDPR‑a.

Od početka opšte invazije Rusije na Ukrajinu, kreatori politike na Zapadu su raspravljali su o tome da li bi diplomatski pritisak i sankcije mogli da ubede Kinu da ograniči svoju podršku Moskvi. Međutim, rat ulazi u svoju petu godinu, a podrška Kine se produbila pružajući Rusiji vitalnu ekonomsku pomoć kroz kupovinu energenata, ključne minerale za proizvodnju dronova i stalni protok robe dvostruke namene, kao što su mikroelektronika i industrijska oprema, rekli su visoki evropski zvaničnici za RSE. "Zato imamo stalni dijalog s Kinezima kako bismo ih usmerili ka toj neizbežnoj tački", rekao je diplomata EU, govoreći pod uslovom da ne bude imenovan. Zvaničnici i analitičari koji su govorili za RSE kažu da je Kina prestala da pruža direktnu vojnu pomoć, ali je stalno proširivala ekonomsku, tehnološku i diplomatsku saradnju s Moskvom. Taj produbljeni odnos, rekli su, verovatno će se dalje razviti ove godine i otežava napore evropskih vlada da utiču na Peking. Analitičari kažu da su kineski zvaničnici u početku bili zabrinuti zbog ekonomskih posledica rata, ali su u međuvremenu zaključili da sukob koristi Pekingu tako što drži fokus Evrope na Ukrajini, a ne na Aziji. Ekonomske posledice su zasad minimalne za Peking, ograničene na male nezavisne rafinerije nafte i privatne kompanije bez značajnih veza sa širom ekonomijom. "Kina ne očekuje veće posledice zato što ih zapravo još nije ni bilo", rekla je za RSE Eva Zajvert (Seiwert), viša analitičarka tink-tenka MERICS iz Berlina. "Kina zna da je Evropa verovatno neće u potpunosti sankcionisati i cilj joj je da zadrži svoju podršku ispod praga koji neće izazvati veći odgovor." Izbegavanje potpunih mera ZapadaOd februara 2022. godine, Brisel je dodavao kineske kompanije na svoje crne liste, smatrajući ih delom lanaca snabdevanja ili finansijskih tokova povezanih s naporima Rusije na bojnom polju. Očekuje se da će se lista dodatno proširiti u predstojećem 20. paketu sankcija EU, koji će biti objavljen 24. februara, na četvrtu godišnjicu početka invazije na Ukrajinu. Nacrt verzije koji je video RSE sadrži nekoliko novih kineskih entiteta. Ipak, te mere nisu ograničile kinesku podršku. Čak i pošto je Indija, najveći kupac ruske nafte, nedavno počela da smanjuje te kupovine, Peking je intervenisao da popuni prazninu. Prema podacima firme za analizu podataka Kpler, uvoz ruske nafte u Kinu dostigao je rekordan nivo u februaru, posle rasta u poslednja tri meseca. Bendžamin Šmit (Benjamin Schmitt), viši saradnik u Klajnman centru za energetsku politiku Univerziteta u Pensilvaniji i Peri vorld hausu (Perry World House), rekao je za RSE da "jednostavno nije bilo dovoljno sankcija i kontrole izvoza tehnologije da bi se ispunio navedeni politički cilj ograničavanja podrške Pekinga Moskvi". On je rekao da taj jaz odražava širi problem – sankcije su se širile brže nego što su zapadne vlade mogle da ih sprovode. "To znači da uticaj i sankcija i kontrole izvoza često znatno zaostaje za obimom sankcija koje su doneli parlamentarci s obe strane Atlantika", rekao je Šmit, bivši zvaničnik američkog Stejt departmenta. Na Kinu sada ide više od 40 odsto ruskog izvoza nafte i ta zemlja je postala glavni snabdevač robom dvostruke namene visokog prioriteta. Pored toga, kineski lider Si Đinping je pomogao u suprotstavljanju diplomatskom pritisku na ruskog predsednika Vladimira Putina tako što je sa njim komunicirao 19 puta sastancima uživo ili telefonskim razgovorima od početka invazije. Artur Haritonov, predsednik Liberalno-demokratske lige Ukrajine, rekao je za RSE da zbog dotoka robe i tehnologija iz Kine, "Rusija može da nastavi ovaj rat koliko god je potrebno". Dve zemlje su takođe pokušale da zaobiđu zapadne sankcije prebacivanjem trgovine u rublje i juane. Ruski zvaničnici kažu da su ove dve valute korišćene za 99 odsto bilateralne trgovine u 2025. EU je takođe izbegla sveobuhvatne sektorske sankcije Pekingu zbog jakih ekonomskih veza između Unije i Kine. Trgovina između EU i Kine dostigla je oko 785 milijardi dolara u 2024. godini, što naglašava zašto su evropski lideri oprezni u pogledu sveobuhvatnih sankcija Pekingu. Ministar spoljnih poslova Estonije Margus Cahkna (Tsahkna) rekao je za RSE da je time Evropa donekle zavisna od Kine i da je zato primorana da odluči između zaštite svoje ekonomije i "pucanja sebi u nogu" tako što će Kini snažnije nametnuti sankcije i kontrolu izvoza. Cahkna je posetio Peking u novembru u okviru estonske delegacije i rekao da Talin i druge evropske prestonice nastavljaju da vrše pritisak na kineske zvaničnike da utiču na Putina i njegove postupke prema Ukrajini. Kineska dilema EvropeEvropski zvaničnici tvrde da samo angažovanjem sa Sijem mogu da se nadaju da će uticati na njegov stav o bezbednosnim pitanjima. "U svim mojim dijalozima s (kineskim ministrom spoljnih poslova) Vang Jijem, našeg premijera sa Si Đinpingom, pa čak i javno, uvek smo govorili da očekujemo da (Peking) iskoristi svoj uticaj“, rekao je za RSE portugalski ministar spoljnih poslova Paulo Rangel. Međutim, u jeku trgovinskih tenzija s Vašingtonom, evropski lideri su nedavno pojačali angažman s Pekingom – francuski predsednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron) i britanski premijer Kir Starmer (Keir) idu u Kinu ove godine, dok će nemački kancelar Fridrih Merc (Freidrich Mery) posetiti Kinu ovog meseca. Očekuje se da će se američki predsednik Donald Tramp (Trump) sastati sa Sijem u Kini u aprilu. Vang je nastojao da iskoristi diplomatsku priliku kada je govorio na Minhenskoj bezbednosnoj konferenciji 14. februara i rekao da Kina direktno uključena nije strana i da "nema poslednju reč“ o političkom rešenju u Ukrajini, ali da će Peking "na svoj način dati punu podršku mirovnom procesu". Šef kineske diplomatije se sastao s više evropskih zvaničnika u Minhenu, uključujući ukrajinskog ministra spoljnih poslova Andrija Sibihu koji je za RSE rekao da je Kijev "zainteresovan za dalji razvoj ovog pravca obostrano korisne saradnje" s Pekingom. Kina je najveći pojedinačni trgovinski partner Ukrajine, s 21 milijardom dolara trgovinske razmene prošle godine. "Kina ne želi da vidi poraženu Rusiju, ali takođe ne želi da ima trijumfalnu Rusiju pored sebe" rekao je za RSE Gunar Vigand (Gunnar Wiegand), bivši visoki zvaničnik EU i saradnik Nemačkog Maršalovog fonda. "Tako da oni ne žele da se odreknu svojih veza s Ukrajinom i dalje ističu da podržavaju teritorijalni integritet Ukrajine." Odnosi Kine i Rusije su se promenili poslednjih decenija, od rivalstva iz vremena Hladnog rata do bližeg saradnje pod Sijem i Putinom. Zapadni zvaničnici su rekli da i dalje postoji nepoverenje između Pekinga i Moskve, ali da njihovo zajedničko protivljenje zapadnom pritisku prevazilazi te razlike. "Kina ne spasava Rusiju, ali istovremeno ne spasava ni Ukrajinu", rekla je za RSE Vita Holod, članica upravnog odbora Ukrajinskog udruženja sinologa. "To je neka vrsta kineske strateške neutralnosti."

Months after Russia’s language and registration rules took effect, thousands of Central Asian children remain shut out of schools, forcing families to return home and leaving education gaps behind.

Odluka Kazahstana i Uzbekistana da se pridruže američkim saveznicima u arapskom svijetu u pružanju finansijske i druge pomoći, moguće i trupa, za obnovu Gaze predstavlja još jedan korak u nastojanjima da se izgradi novi, bliski odnos s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Ovaj potez uslijedio je nakon prošlogodišnjeg sastanka formata 5+1 u Vašingtonu, na kojem su države Centralne Azije dogovorile trgovinske, diplomatske i sporazume o mineralima radi jačanja veza. Na inauguracijskom samitu "Odbora za mir" 19. februara, Kazahstan je obećao značajna finansijska sredstva koja će biti administrirana preko Fonda za rekonstrukciju i razvoj Gaze pri Svjetskoj banci. Kazahstan je takođe najavio slanje trupa u Međunarodne stabilizacione snage, uključujući bezbjednosno osoblje i poljsku bolnicu s vojnim medicinskim stručnjacima. Time se Kazahstan pridružuje malom broju država poput Indonezije, Kosova i Albanije, koje su javno obećale slanje mirovnjaka. Uzbekistan je, sa svoje strane, naglasio ranije najavljene planove za obnovu određenog dijela teritorije u Gazi. Bivši kazahstanski diplomata Dulat Baqyshev rekao je za Radio Slobodna Evropa da obje zemlje ulažu u odnos s Vašingtonom i očekuju konkretne koristi zauzvrat. "I Kazahstan i Uzbekistan trebaju američku podršku. Prošlo je 35 godina od sticanja nezavisnosti. Da li je ijedan američki predsjednik posjetio naš region? Ne", rekao je on. Od nezavisnosti 1991. godine, zemlje Centralne Azije nastoje balansirati uticaj Kine i Rusije. "Naša nezavisnost i suverenitet jačaju kada ih podrže Sjedinjene Američke Države", rekao je Baqyshev. Kazahstan donosi 'čizme i znanje'Za sada, obećanja data u Vašingtonu ostaju samo obećanja. Ali Kazahstan ima iskustvo iz mirovnih misija Ujedinjenih nacija od 2014. godine, uključujući angažman u Privremenim snagama UN‑a u Libanu, što mu daje ozbiljan međunarodni kredibilitet u stabilizacionim operacijama. Kazahstan je takođe obećao isporuke pšenice radi stabilizacije prehrambene sigurnosti u Gazi te 500 univerzitetskih stipendija za palestinske studente u narednih pet godina. Ipak, nisu objavljeni ni konkretni iznosi pomoći niti broj kazahstanskih vojnika, pa ostaje neizvjesno koliki će zaista biti njihov doprinos. Predsjednik Uzbekistana Shavkat Mirziyoev predstavio je planove za "uzbekistanski kvart" u Gazi, sa stambenim blokovima, školama, vrtićima, zdravstvenim ustanovama i društvenim centrima. Ovi planovi uklapaju se u druge američke prijedloge obnove Gaze, koji ratom razoreno područje predstavljaju kao potencijalnu luksuznu rivijeru. Uzbekistan navodi da se oslanja na iskustvo iz obnove područja pogođenih zemljotresom u Turskoj. Ni za ovaj projekat nisu objavljene finansijske brojke. Velika očekivanjaIako konkretni iznosi nisu saopšteni, Trump je jasno dao do znanja da očekuje značajne finansijske doprinose. Lideri Uzbekistana i Kazahstana uzvratili su pozitivnim tonom. Mirziyoev je Trumpov plan nazvao "hrabrim i istorijskim", dok je kazahstanski predsjednik Qasym-Zhomart Toqaev naglasio da je "saradnja na ovoj inicijativi korak ka sigurnijem i stabilnijem regionu". Toqaev je čak predložio da se ustanovi nagrada za mir koja bi nosila Trumpovo ime. "Za Kazahstan i Uzbekistan ovo je pitanje prestiža i reputacije, ali i način za jačanje odnosa sa Sjedinjenim Državama", rekao je uzbekistanski politički analitičar Alisher Ilkhamov za RSE. "Trump očekuje da oni plate za tu priliku i čini se da su spremni", dodao je. Ilkhamov je sugerisao da Kazahstan ima i konkretan kratkoročni interes: američki pritisak na Ukrajinu da zaustavi napade na rusku luku Novorosijsk, ključnu za izvoz kazahstanske nafte. Ovi napadi su posljednjih mjeseci značajno pogodili jedan od glavnih izvora prihoda kazahstanskog budžeta. "Nije slučajno da je Toqaev već drugi put posebno laskao Trumpu", rekao je Ilkhamov. Priredila: Elvisa Tatlić

Neposredno uoči četvrte godišnjice ruske invazije velikih razmera na Ukrajinu, demonstranti su se okupili u Vašingtonu kako bi izrazili solidarnost i pozvali na američku podršku u okončanju rata. Predstavnici EU i drugi učesnici zatražili su od zapadnih vlada da ne skreću pažnju sa Ukrajine, naglašavajući da je njena sudbina važna i za druge demokratske zemlje.

Ukrajinski i ruski pregovarači opisali su mirovne razgovore u Ženevi kao "teške" i "kompleksan posao". Volodimir Zelenski nije okolišao: "istorijska sranja". Ukrajinski predsjednik objavio je svoju ocjenu jutro nakon što su dvodnevni pregovori 18. februara naglo završeni. Očekivanja su ionako bila skromna, ovo je bio treći sastanak u posljednjih mjesec dana koji su posredovale SAD, i malo ko je vjerovao da bi mogao dovesti do napretka pred četvrtu godišnjicu rata sljedeće sedmice. Međutim, nediplomatska opaska Zelenskog ukazuje na jedan od ključnih razloga zašto razgovori ne napreduju – i ujedno podsjeća na jedan od glavnih motiva Kremlja da uopšte započne rat. U centru svega je istoričar i bivši ministar kulture koji je predvodio rusku delegaciju u Ženevi: Vladimir Medinski. Najprodavaniji autor (i navodni plagijator)Medinski, rođen u Ukrajini, studirao je engleski i novinarstvo na čuvenom Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose. Radio je u pres-službi ruske ambasade u Vašingtonu oko vremena raspada Sovjetskog Saveza. Nakon povratka u Moskvu pridružio se PR-agenciji, zatim postao portparol Poreske policije, a 2003. izabran je u Državnu Dumu. Tokom predsjedničkog mandata Dmitrija Medvedeva, imenovan je u Predsjedničku komisiju za borbu protiv falsifikovanja istorije. Za Vladimira Putina, koji godinama tvrdi da Zapad iskrivljuje sovjetsku i rusku historiju, Medinski je bio idealan istomišljenik. Medinski je stekao i slavu i ozloglašenost zahvaljujući seriji popularnih knjiga o istoriji, čiju su činjeničnu utemeljenost istaknuti istoričari često dovodili u pitanje. Među njegovim najkontroverznijim tvrdnjama: Pakt Molotov-Ribbentrop iz 1939, kojim su Njemačka i SSSR podijelili Poljsku, "zaslužuje spomenik".Antisemitizam u carskoj Rusiji bio je "preuveličan".Sovjetski Savez nikada nije okupirao baltičke države – samo ih je "inkorporirao". Godine 2012., kada je njegova prva knjiga Zid izašla uz žestoke kritike, Putin ga je imenovao ministrom kulture. Godine 2016. grupa ruskih akademika proglasila je njegovu doktorsku disertaciju "propagandnim pamfletom", dok su ga drugi optužili za plagijat. Nakon odlaska iz Ministarstva kulture 2020. godine, Medinski je prešao u administraciju Kremlja i počeo nadgledati prepisivanje školskih udžbenika istorije. Ti udžbenici, objavljeni 2023, po mišljenju kritičara označavali su povratak sovjetskom stilu ideološke indoktrinacije, posebno ciljanoj na omladinu koja bi u budućnosti mogla ići u vojsku. U završnom tomu nalazi se i opravdanje ruske invazije na Ukrajinu: "Zapad je bio opsjednut destabilizacijom Rusije. Cilj nije bio skriven: rasparčati Rusiju i preuzeti kontrolu nad njenim resursima." Kulturološki ratnikPozicija Medinskog stavila ga je i u centar kulturnih ratova u Rusiji, dok je Putin pojačavao politiku marginalizacije LGBT zajednice i promoviranja "tradicionalnih vrijednosti". Godine 2017. sukobio se s jednim od najpoznatijih ruskih režisera zbog baleta o Rudolfu Nurejevu, slavnom sovjetskom plesaču koji je bio otvoreno homoseksualan.Godinu ranije ustvrdio je da je Netflix američki alat za kontrolu uma.Na forumu Valdaj 2018. tvrdio je da su rap i hip-hop "izvorno ruski", a futurističkog pjesnika Vladimira Majakovskog nazvao "prvim reperom". Pregovarač za mirU julu 2021., oko sedam mjeseci prije invazije, Kremlj je objavio 5.000 riječi dugačak esej pod Putinovim imenom: O istorijskom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca, tekst koji je praktično negirao postojanje ukrajinske državnosti. Mnogi vjeruju da je Medinski bio njegov glavni autor. U sedmicama nakon invazije 2022., delegacije Rusije i Ukrajine sastale su se u Istanbulu, ali pregovori su propali, djelimično zbog ruskih zahtjeva da Ukrajina praktično odustane od suvereniteta. Medinski je bio dio tih pregovora. Prošle godine, američki predsjednik Donald Trump ponovo je pokrenuo inicijativu za rješavanje sukoba, pa su ukrajinski i ruski pregovarači opet počeli da se sastaju. Medinski je ponovo imenovan za šefa delegacije. Početkom ove godine, uz aktivno posredovanje američkih izaslanika, započela je nova runda pregovora. Rusku delegaciju je isprva vodio direktor GRU‑a, ruske vojne obavještajne službe. Ukrajinska strana, u kojoj je bio i bivši šef ukrajinske vojne obavještajne službe, Kirilo Budanov (Kyrylo Budanov), opisala je pregovore kao tehničke i konkretne. Ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiha (Andriy Sybiha) rekao je za Evropejsku Pravdu: "Vidimo kvalitativnu promjenu u sastavu. To su drugi ljudi, više nema pseudo-istorijskih predavanja." Ali nekoliko dana prije 17. februara, Kremlj je objavio da se Medinski vraća na čelo delegacije. Za iskusne analitičare Rusije to je bio znak da se Moskva opet vraća političkim zahtjevima i da bi ženevski razgovori mogli krenuti loše. Budanov je uoči sastanka poslao suptilnu poruku: "Diskutovat ćemo o lekcijama naše istorije sa našim kolegama." Budući pregovoriZelenskijev izraz, "istorijska sranja", protumačen je kao priznanje da su ženevski pregovori vjerovatno uključivali spor oko istorijskih narativa. U objavi na društvenim mrežama Zelenski je i bocnuo Putina, rekavši da on zna više o Rusiji nego Putin o Ukrajini. Do 19. februara nije bilo jasno kada će biti održani novi pregovori, pod kojim uslovima, niti da li će se Medinski vratiti za pregovarački sto. Bivši ruski diplomata pri UN-u, Boris Bondarev, koji je dao ostavku zbog rata, rekao je za Current Time: "Uloga Medinskog je ista kao i prije: da stvori privid pregovora, da iznosi zahtjeve koje Ukrajina ne može prihvatiti, i tako pokaže 'nepopustljivost ukrajinske strane'. Tu nema ničeg novog." Priredila: Elvisa Tatlić

Oko 10.000 vojnika iz 13 zemalja učestvuje u vojnim vežbama NATO-a na nemačkoj obali Baltika, koje imaju za cilj usavršavanje brze reakcije Alijanse. Zvaničnici NATO-a naveli su da te vežbe demonstriraju sposobnost Alijanse da odgovori na hibridno ratovanje i konvencionalne pretnje, kao i upotrebu napredne dron tehnologije viđene u ratu u Ukrajini.

Kada su 11. februara širom svijeta objavljene slike sa 47. godišnjice Islamske revolucije u Iranu, Hosseinu Amanatu se steglo srce. Impozantna pozadina za rakete i dronove izložene na događaju u Teheranu bila je upravo kula Azadi, koju je iranski arhitekta dizajnirao prije više od pola vijeka. "Tako mi je žao", rekao je Amanat o tome što je njegovo najdraže djelo prisvojila ista vlada koja ga je nekada stavila na listu za likvidaciju. "Toliko su podmukli da koriste sve što mogu da sebi daju legitimitet." Amanat je imao 24 godine kada je 1966. pobijedio na konkursu za dizajn monumentalnog ulaza u Teheran. Prvobitno nazvana kula Šahjad (Šahovo sjećanje), ova 45‑metarska građevina trebala je biti dovršena na vrijeme za velike proslave koje je šah Mohammad Reza Pahlavi planirao povodom 2.500 godina Persijskog carstva. Danas se ovaj spomenik široko smatra najprepoznatljivijim primjerom moderne arhitekture u Iranu, vizuelnim simbolom Teherana sličnim onome što Ajfelov toranj predstavlja za Pariz. Ali, Amanat kaže da nije bio svjestan značaja svoje građevine sve dok je nije vidio dovršenu 1971. godine. "Radio sam s jednim prijateljem u podrumu [kule]", prisjetio se 83-godišnji arhitekta. "Neko je došao i rekao: 'Skinute su skele. Hoćeš li da pogledaš?'" Dok je hodao ispod spomenika, ispričao je telefonom za RSE, "jeza me je prošla po cijelom tijelu… Obično znam šta projektujem, ali kada sam prošao ispod tog luka i pogledao gore, potpuno me je obuzelo". Kako je rekao, rezultat je nadmašio i njegovu vlastitu viziju. Kada je šah u oktobru 1971. održao ceremoniju otvaranja spomenika, njegov mladi arhitekta stajao je podalje od okupljenih stranih zvaničnika, među kojima su bili japanski car Hirohito i Imelda Marcos, prva dama Filipina. Na Amanatovo iznenađenje, iranski vladar ga je primijetio. "Kada je prišao meni, okrenuo se svim prisutnim kraljevima, posebno [carsu Etiopije] Haile Selassieu", prisjetio se Amanat, "i rekao: Ovaj mladić je izgradio ovu građevinu, i bio je pun ponosa." Nakon Islamske revolucije 1979. godine u Iranu, statue posvećene šahu uklonjene su širom zemlje, a ogromnim rušenjem uništen je i mauzolej njegovog oca. Kula Šahjad činila se kao očigledna meta za sličan tretman, ali je ipak preživjela i dobila novo ime – kula Azadi (Sloboda). Amanat vjeruje da postoje dva razloga zbog kojih toranj nije srušen, uprkos tome što su neki u novoj vlasti to željeli. "Mislim da, zbog pažnje koju je ova građevina imala, nisu mogli postupiti protiv želje naroda", rekao je. Dodatno je istakao da bi mermerno‑betonsku konstrukciju bilo "teško srušiti — morali biste upotrijebiti mnogo eksploziva". Sam Amanat bio je izvan Irana kada je revolucija 1979. zahvatila zemlju, a 1980. se nastanio u Kanadi. Danas vodi uspješan arhitektonski biro u Vankuveru i dizajnira objekte širom svijeta. Ipak, pomno prati šta se dešava s njegovom kulom. "Nanijeli su mnogo štete iz neznanja", rekao je. Ta šteta uključuje i to da su radnici, bez ikakvog objašnjenja, uklonili dio kamenih ploča u podnožju luka. Time je uništen hidroizolacijski sloj ispod ploča, što je dovelo do prodiranja kišnice u muzej ispod kule. Ironično, spomenik koji danas nosi ime "sloboda" prepun je kamera. "Ako žele postaviti kablove, uglavnom za sigurnosne kamere kojima špijuniraju vlastiti narod, zavrću vijke i šrafove direktno u izloženi beton, koji je izliven s velikom pažnjom", rekao je Amanat. Arhitekta je objasnio da je estetiku kule Azadi dijelom oblikovao istražujući drevnu persijsku arhitekturu, uključujući džamiju Vakil u Širazu. Crpiti inspiraciju iz vlastite baštine bilo je prilično neuobičajeno 1960‑ih, kada su se mladi iranski umjetnici uglavnom okretali Zapadu. Kula, kaže Amanat, "na neki način daje do znanja da je povezana s dubokom prošlošću, da. Ali misli na budućnost, jer njen oblik teži prema nebu". Kula Azadi bila je jedno od ključnih mjesta okupljanja tokom protesta 2009. godine, koji su zahvatili Iran nakon sporne predsjedničke izbora u junu te godine. Danas, isti režim koji je natjerao Amanata — pripadnika progonjene baha'i zajednice — da živi u egzilu nakon revolucije 1979. godine i dalje baca sjenu na njegov rad. Trenutno radi na svetilištu posvećenom osnivaču te religije u Akri, Izrael. Kada su Iran i Izrael 2025. razmijenili raketne udare, Amanat kaže da su strani radnici na projektu, uključujući italijanske majstore, morali biti evakuisani, što je značajno usporilo izgradnju. Na pitanje kako bi izgledao njegov prvi dan u Iranu, ako bi mogao da se vrati u zemlju u kojoj je rođen, Amanat je zastao da razmisli prije nego što je odgovorio. "Trebao bih odati počast ljudima koji su ubijeni tokom svih ovih godina dok nisam bio u Iranu. Ljudi koji su se žrtvovali za slobodu ove zemlje", rekao je. Priredila Elvisa Tatlić

Dok Evropska unija žuri da odobri novi paket sankcija Rusiji do četvrte godišnjice početka invazije Moskve na Ukrajinu sledeće nedelje, možda se pojavila nova prepreka. EU se već mučila da se usaglasi uvoz ruske nafte pomorskim putem, ali sada Mađarska i Slovačka koriste svoje pravo veta na 20. paket sankcija EU kako bi osigurale da ruska nafta i dalje teče do njih ili preko oštećenog cevovoda Družba ili preko Hrvatske. Nekoliko evropskih diplomata s kojima je RSE razgovarao pod uslovom da im se ne navode ime potvrdilo je da su Mađarska i Slovačka signalizirale da su stavile takozvanu "opštu rezervu" na paket sankcija. To znači da će Budimpešta i Bratislava zahtevati dodatne informacije ili uveravanja da će njihovi zahtevi u vezi s protokom nafte biti poštovani pre nego što daju zeleno svetlo za paket. Iako je Evropska unija uvela zabranu uvoza ruske nafte putem naftovoda zbog rata u Ukrajini, Mađarska i Slovačka su obezbedile izuzeća od tih sankcija koristeći cevovod Družba, koji prenosi rusku naftu u centralnu Evropu preko Ukrajine. Međutim, isporuke iz ovog cevovoda su obustavljene od 27. januara. Kijev je naveo da je ruski dron odgovoran za oštećenje energetske infrastrukture. I Mađarska i Slovačka su okrivile Ukrajinu za sporo ponovno pokretanje protoka nafte, a slovački premijer Robert Fico je čak optužio Kijev da to radi kako bi izvršio pritisak na Mađarsku da odustane od svog veta na buduće članstvo Ukrajine u Evropskoj uniji. Dve zemlje su 18. februara takođe navele da zaustavljaju izvoz dizela u Ukrajinu dok se protok nafte ponovo ne pokrene. Evropska komisija je u međuvremenu kontaktirala Kijev u vezi s tom situacijom i Mađarska je zvanično tražila od Hrvatske da umesto toga pumpa rusku naftu, koristeći svoju mrežu naftovoda. Hrvatska je saopštila da će udovoljiti zahtevu pod uslovom da je to kompatibilno sa zakonima o sankcijama EU i SAD. Ambasadori EU sastaće se 20. februara u nadi da će postići neophodnu jednoglasnost za zeleno svetlo za paket sankcija, ali su evropske diplomate rekle za RSE da ne isključuju mogućnost da će morati ponovo da se sastanu tokom vikenda kako bi sankcije bile spremne za političko odobrenje kada se ministri spoljnih poslova EU sastanu u Briselu 23. februara. Osim poslednjeg pokušaja blokade iz Mađarske i Slovačke, predstavnici članica EU se još nisu saglasili oko toga kakav oblik bi trebalo da ima potencijalna zabrana uvoza ruske nafte preko mora. Ideja Evropske komisije je da se kompanijama iz EU zabrani pružanje usluga brodovima koji prevozi naftu iz ruskih luka. Takva mera bi prevazišla trenutno ograničenje cene nafte – koji je nametnula Grupa sedam (G7) vodećih industrijskih zemalja i trenutno je postavljeno na 47,60 dolara po barelu – jer bi potpuno sprečila brodove pod zastavom EU da prevoze rusku naftu. Brodovi van EU bili bi izuzeti, ali ne bi mogli da se oslone na lučke usluge i osiguranje u zemljama EU. Pomorske zemlje EU, poput Kipra, Grčke i Malte, ipak su insistirale da meru prvo odobri G7. Međutim, malo ko u Briselu veruje da će se G7 ikada složiti oko takvog poteza i glavno pitanje sada je obezbeđivanje sporazuma koji će omogućiti EU da u saradnji s drugima uvede pomorsku zabranu.

Nakon što su nuklearni pregovori između SAD i Irana završeni u Ženevi pod velikim američkim pritiskom na Teheran da ograniči svoje nuklearne aktivnosti, vodeći eksperti u Vašingtonu stručnjaci kažu da je kriza sada na prekretnici sa šansama za mir ili rat "50-50". Pregovori su završeni 18. februara bez proboja. Bela kuća je saopštila da su strane i dalje "veoma udaljene" uprkos, kako je navela, ograničenom napretku. Portparolka Karolajn Livit (Karoline Leavitt) rekla je novinarima da se očekuje da će se Iran vratiti s više detalja "u narednih nekoliko nedelja". Uoči sastanka u Ženevi, Teheran je izveo vežbe s bojevom municijom, lansirajući rakete prema Ormuskom moreuzu – jednom od najvažnijih svetskih koridora za transport nafte. Vežbe su nastavljene 19. februara zajedničkim pomorskim vežbama s Rusijom. Pentagon je okupio značajnu vatrenu moć u regionu. Nosač aviona USS "Abraham Linkoln" sa borbenim avionima F/A-18 i F-35 nalazi se u obližnjim vodama. Razarači s navođenim raketama, uključujući USS "Mičer" i USS "Majkl Merfi", raspoređeni su u Persijskom zalivu. Teheran je nepokolebljiv pred pritiskom s kojim se suočava zbog svog nuklearnog programa i obogaćivanja uranijuma, insistirajući da on služi isključivo u civilne svrhe i poričući bilo kakve napore u cilju pravljenja nuklearnog oružja. Veruje se da Iran trenutno nema aktivan program nuklearnog naoružanja, iako ima istoriju istraživačkih aktivnosti na polju atomskog oružja. Podjednake šanseGovoreći u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS) 18. februara, četiri bivša američka zvaničnika s dugogodišnjim iskustvom u bliskoistočnim odnosima otvoreno su izneli ocenu situacije. Majkl Ratni (Michael Ratney), bivši specijalni izaslanik SAD za Siriju i ambasador u Saudijskoj Arabiji (2023-2025), rekao je da su izgledi podjednako uravnoteženi. "Mislim da je 50-50", rekao je ona na pitanje da li region Bliskog istoka ide ka ratu ili miru. Ratni je sugerisao da eventualni sporazum možda neće ličiti na sveobuhvatni nuklearni sporazum. Umesto toga, to bi mogao biti okvir, objava ili proces izgradnje poverenja koji bi omogućio predsedniku SAD Donaldu Trampu (Trump) da tvrdi da je obezbedio stabilnost, čak i ako ključna pitanja ne budu rešena. Džozef Farsah (Joseph Farsakh), bivši zvaničnik Ministarstva finansija SAD koji je radio na politici sankcija za Bliski istok, takođe je rekao da čak i ako razgovori na kraju donesu rezultate, sveobuhvatni sporazum deluje malo verovatan u trenutnoj klimi nepoverenja. Verovatniji ishod, rekao je on, bio bi delimični sporazum koji bi pružio ograničeno ublažavanje sankcija, dok odlaže spornija pitanja. Takav aranžman bi mogao značajno povećati izvoz iranske nafte – potencijalno ga povećavajući na oko 2,5 miliona barela dnevno i ubrizgavajući naftu vrednu između 50 i 90 milijardi dolara godišnje na globalna tržišta. U optimističnom scenariju, veća stabilnost bi mogla da otključa, kako je Farsah naveo, dividendu mira, podsticanjem spoljnih ulaganja i šire regionalne integracije. Farsah je, međutim, upozorio da bi brzi priliv iranske sirove nafte mogao da smanji globalne cene nafte, što bi stavilo pod pritisak države Zaliva koje se oslanjaju na više cene za finansiranje ambicioznih programa ekonomske transformacije. On je dodao da čak i u slučaju dogovora ne bi bio uveren da bi rizik od budućih američkih – ili eventualno izraelskih – napada potpuno nestao. Vali Nasr, bivši viši savetnik u Stejt departmentu, takođe je opisao situaciju kao podjednako podeljenu. Ni Vašington ni Teheran zaista ne žele haotičan rat, rekao je on, s obzirom na ogromne rizike koji su uključeni. Ta obostrana nevoljnost bi na kraju mogla da povuče obe strane s ivice sukoba. Istovremeno, Nasr je naglasio da će Trampov lična politička računica biti presudna. Tradicionalna spoljnopolitička analiza – fokusirana na institucije i dugoročne interese – može biti manje prediktivna u ovom slučaju. Nasr je takođe primetio da se istovremeno dešavaju višestruke globalne krize, što znači da bi događaji na drugim mestima mogli brzo da preoblikuju donošenje odluka o Iranu. Mali prostor za greškuSuzan Zijadeh (Susan Ziadeh), bivša zamenica pomoćnika državnog sekretara za Bliski istok, upozorila je da samo jačanje vojnog prisustva stvara zamah. S tolikim pomorskim i vazdušnim prisustvom, sugerisala je ona, možda neće biti lako jednostavno se povući. S obzorom na to da su ratni brodovi blizu iranskih voda, rakete ispaljene tokom vojnih vežbi a lideri s obe strane izdali oštra upozorenja, prostor za pogrešne procene je takođe mali. Ženevski pregovori usledili su posle runde u Omanu 6. februara, pokrenute pošto su regionalni akteri insistirali na deeskalaciji usled strahova od šire destabilizacije. Zijadeh je takođe ukazala na Izrael kao ključnu varijablu, napominjući da izraelski lideri mogu delovati prema drugačijoj strateškoj računici. Američki državni sekretar Marko Rubio (Marco) , prema izveštajima američkih medija, trebalo bi da ode u Izrael da se sastane s premijerom Benjaminom Netanjahuom 28. februara.

Iranci obilježavaju kraj tradicionalnog 40‑dnevnog perioda žalovanja za onima koji su ubijeni tokom najžešćeg dijela smrtonosnog državnog obračuna na masovne proteste prošlog mjeseca, uz nove javne izraze prkosa. Tokom komemoracija održanih širom Irana proteklih dana, ožalošćeni su organizovali male demonstracije i uzvikivali slogane protiv iranskih vjerskih vlasti. Snage sigurnosti pokušale su suzbiti proteste i, u pojedinim slučajevima, upotrijebile vatreno oružje da rastjeraju okupljene. Prema navodima grupa za ljudska prava, najmanje 7.000 ljudi ubijeno je tokom protesta koji su izbili krajem decembra 2025. godine, iako se vjeruje da je stvarni broj žrtava znatno veći. Većina ubistava dogodila se od 8. do 10. januara, kada je represija dostigla vrhunac. Istorijski gledano, komemoracije često dobijaju politički značaj u periodima nemira, naročito uoči Islamske revolucije 1979. godine. "Iza svake mrtve osobe stoji…"Video-snimci koje je verifikovao RSE izgleda prikazuju male proteste na komemoracijama u glavnom gradu Teheranu, te u gradovima Širaz, Abdanan, Bušehr, Čalus i Nedžafabad. U nekoliko gradova, snage sigurnosti brzo su reagovale kako bi spriječile da okupljanja prerastu u šire demonstracije. Iranci su prijavili kontrolne punktove, masovna raspoređivanja policije i paravojnih jedinica, te povremene prekide interneta. U teheranskom groblju Behešt Zahra, videosnimci od 17. februara prikazuju ožalošćene okupljene oko grobova ubijenih demonstranata kako uzvikuju antirežimske slogane. Kao znak jedinstva, čule su se mase koje skandiraju: "Iza svake mrtve osobe stoji hiljadu ljudi." U zapadnom gradu Abdananu, 17. februara održan je protest tokom ceremonije u čast 16‑godišnjeg Alireze Sejdija. Tinejdžer je ubijen dok je učestvovao u demonstracijama u Teheranu. Tokom ceremonije, videosnimci su prikazali ožalošćene kako uzvikuju "Smrt Hameneiju", misleći na vrhovnog vođu Irana, ajatolaha Alija Hameneija. Na snimcima se, čini se, vidi i kako snage sigurnosti pucaju u zrak kako bi rastjerale masu. Porodice žrtava prijavile su porast uznemiravanja i pritisaka od strane vlasti proteklih dana i sedmica. Neki su pozivani na ispitivanje, prijetilo im se i onemogućeno im je organiziranje komemoracija. Oblikovanje narativaObnovljeni nemiri dolaze u trenutku kada vlasti pokušavaju oblikovati narativ o dosad nezapamćeno smrtonosnom državnom obračunu na proteste. Vlasti su za smrt demonstranata optužile "izgrednike" i "teroriste" naoružane od strane Izraela i Sjedinjenih Država, vječitih neprijatelja Teherana. Zvaničnici su tvrdili da je oko 3.000 ljudi ubijeno, većinom pripadnika snaga sigurnosti. Međutim, u izjavama od 17. februara, Hamenei je poginule opisao kao "šehide" i rekao da "meci mogu doći od bilo koga", što se čini kao odstupanje od ranijih zvaničnih tvrdnji. Hamenei je također rekao da je "u žalosti" zbog krvoprolića, dok su se održavale državne vjerske ceremonije povodom 40 dana od ubistava. To je navelo kritičare da optuže klerikalni establišment da pokušava prisvojiti događaje žalovanja. "To je čista bezobraština", rekao je Reza Alijani, iranski analitičar sa sjedištem u Parizu, za Radio Farda RSE‑a. Alijani je rekao da je javnost odbacila "Hamenijev iskonstruisani narativ" o tome ko je ubijao demonstrante. "Sistem koji je efektivno zaplijenio volju i suverenitet iranske nacije i opljačkao njihovo bogatstvo, prirodne resurse i ekonomiju, sada želi učiniti isto i s njihovim šehidima", dodao je.