Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nedavno je nagovijestio da Evropska unija (EU) radi na novom paketu sankcija protiv Rusije, manje od mjesec dana nakon što je dogovoren novi niz mjera usmjerenih na udarac Kremlju zbog potpune invazije na njegovog susjeda. Prvo pitanje je koliko brzo bi se takav novi prijedlog mogao pojaviti. Diplomate EU s kojima je Radio Slobodna Evropa (RSE) razgovarao pod uslovom anonimnosti kažu da sumnjaju da će nove mjere biti predstavljene ove godine prije Božića. Brisel trenutno ima dva veća prioriteta: osigurati finansiranje za Ukrajinu za naredne dvije godine (pri čemu je takozvani kredit za reparacije i dalje preferirana opcija) i osigurati da se sve trenutne sankcije EU protiv Moskve obnove. Oba pitanja moraju biti riješena najkasnije u januaru. Za ovo drugo je potreban jednoglasje, dok je za prvo potrebna široka politička podrška. Zvaničnici EU su, drugim riječima, oprezni u pogledu dodavanja još jednog zadatka koji zahtijeva konsenzus i nagovijestili su da bi novi paket sankcija mogao stići oko četvrte godišnjice potpune ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2026. godine. Međutim, ovo nije spriječilo države članice EU da sastave svoje liste želja. Jedan dokument za diskusiju, u koji je RSE imao uvid, a čiji su autori baltički trio Estonija, Latvija i Litvanija, kao i Njemačka, Poljska i Švedska, jasno daje do znanja da bi sljedeći cilj trebao biti ograničavanje uvoza ruske robe u EU. Napominjući da je blok prošle godine uvezao robu iz zemlje u vrijednosti od 35 milijardi eura, šest zemalja tvrdi da klub još uvijek ima dovoljno prostora da smanji svoju ovisnost o Moskvi. Najveći dio ovog uvoza čine energija poput plina i nafte, kao i razni poljoprivredni proizvodi. Brisel se ranije ove godine već obavezao da će do 2027. godine uglavnom postepeno ukinuti uvoz ruske energije i poljoprivrede. Ruski čelik i fosfatiZemlje u suštini gledaju drugi najviše uvoženi ruski artikl: čelik. Do sada je klub ove godine uvezao ruski čelik u vrijednosti od 1,3 milijarde eura, ili 8 posto ukupnog uvoza EU iz te zemlje. Većina tih čeličnih proizvoda su takozvane čelične ploče, osnovni materijal koji se prerađuje u složenije čelične proizvode. Dok je Brisel već 2022. godine uveo zabrane uvoza dijela ruskog čelika, čelične ploče imaju izuzeće do oktobra 2028. Ovo izuzeće bi se moglo prekrižiti. Druga potencijalna meta su takozvane neorganske hemikalije iz Rusije, koje čine 3 posto ukupnog uvoza EU iz Rusije. To uključuje bezvodni amonijak i kalcijum fosfate, koji se mogu koristiti i za poljoprivredu, ali i u industriji plastike i farmaceutskoj industriji. U dokumentu za diskusiju se navodi da su Sjedinjene Države trenutno i najveći uvoznik i izvoznik ovih proizvoda i da potencijalne sankcije ne bi poremetile njihove evropske opskrbe. Slična je i priča i s kalijevim gnojivima. Iako je EU uvela trgovinska ograničenja na gnojiva na bazi dušika, uvoz onih na bazi kalija zapravo se povećao u 2024. godini u odnosu na 2023. i 2022. godinu. EU i dalje proizvodi vlastita kalijeva gnojiva, ali po višoj cijeni, uglavnom zbog strogih propisa o zaštiti okoliša. Međutim, blok bi mogao uvoziti i iz još nekih trećih zemalja poput Kanade i Izraela, što znači da sankcije na ovaj ruski uvoz ne bi nužno značile nestašicu za evropske poljoprivrednike. Ciljanje ruske 'flote u sjeni'EU takođe želi shvatiti kako ciljati rusku "flotu u sjeni" - često klimave brodove sa sumnjivim vlasništvom koje Moskva koristi kako bi zaobišla ograničenje G7 za naftu. Ograničenje je postavilo limit, trenutno na 47,60 dolara po barelu, po kojem je dozvoljeno trgovati ruskom sirovom naftom. Brisel je do sada stavio na crnu listu 562 broda koja pokušavaju smanjiti cijenu. Stavljanje na crnu listu znači da ne mogu biti servisirani ni u jednoj luci EU, ali se vjeruje da postoji još najmanje 400 koji još uvijek nisu ciljani. I dalje im je dozvoljeno da plove u vodama EU, što često izaziva strah od izlijevanja nafte i drugih opasnosti. Francuska je nedavno distribuirala dokument za diskusiju među glavnim gradovima EU o tome šta se još može učiniti u ovoj oblasti. Suština pariškog prijedloga je da se EU i zemlje istomišljenice fokusiraju na ono što se naziva "pristupom vođenim količinom". To u suštini znači regulisanje količine nafte koju brodovi smiju prevoziti. Iako ne skicira kako bi to funkcionisalo u praksi, dokument, u koji je RSE imao uvid, napominje da bi sljedeći potez Brisela trebao biti udar na "sve one koji omogućavaju rad "flote u sjeni", posebno na njihove finansijske, komercijalne i logističke mreže u trećim zemljama". Iako bi ovo očigledno moglo značiti sankcije, dokument takođe predlaže "uvođenje podsticaja za poticanje vlasnika navedenih plovila da reintegriraju legitimne trgovinske kanale" i "sprečavanje daljnjeg povećanja tonaže putem strožih kontrola i zahtjeva za dužnu pažnju pri prodaji brodova". Zatim, tu je i pitanje zaustavljanja brodova koji pripadaju "floti iz sjene" u evropskim vodama. Pariz je dospio na naslovnice ranije u septembru kada su se francuske snage ukrcale na brod Pushpa/Boracay nakon sumnje da je učestvovao u incidentima s dronovima u Danskoj ranije tog mjeseca, što je dovelo do zatvaranja aerodroma u Kopenhagenu na nekoliko sati. Francuska poziva blok da odlučnije djeluje protiv brodova koji zapravo mogu biti bez državljanstva, tvrdeći da "kada su ovi sumnjivi brodovi lažno označeni zastavom ili kada su u stvarnosti već izbrisani iz registra države zastave koju tvrde, oni su plovila bez državljanstva" i kao takvi olakšavaju evropskim nacijama ukrcavanje bez kršenja Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora.

Suzbijanje masovnih protesta, produbljivanje cenzure i prijetnje slobodi govora globalno su podstakle 15. godinu zaredom pad slobode na internetu, navodi se u novom izvještaju koji je objavila međunarodna organizacija Freedom House sa sjedištem u Washingtonu. Izveštaj, "Sloboda na mreži 2025: Neizvjesna budućnost za globalni internet", otkrio je da je internet danas kontrolisaniji i manipulisaniji nego ikada ranije, pri čemu se uslovi za prava na mreži pogoršavaju u 27 zemalja, dok 17 zemalja bilježi poboljšanja. Izvještaj prati slobode na mreži u 72 države svijeta. Kina i Mijanmar su ostale među najgorim okruženjima na svijetu za slobodu interneta, dok je Island zadržao svoje mjesto kao najslobodnije onlajn okruženje, a slijedi ga Estonija. Srbija iz 'slobodne' u 'djelimično slobodnu' na internetuOd država Zapadnog Balkana na listi se našla Srbija koja je označena kao "djelimično slobodna" u pogledu slobode interneta što je pad u odnosu na prošlogodišnju ocjenu "slobodna". U naznakama iz izvještaja za Srbiju stoji da "provladini komentatori manipulišu diskusije na mreži; korisnici uređaja za komunikaciju (najčešće mobilnog telefona) ili blogeri su hapšeni ili su dobili produženje pritvora zbog objava političkog ili socijalnog sadržaja; došlo je do fizičkog napada ili ubistva na korisnika uređaja za komunikaciju ili blogera zbog objava na mreži". Izvještaj navodi da je "reakcija srpske vlade na proteste koje su predvodili studenti dovela je do promjene statusa slobode interneta u toj zemlji". Kada su ljudi izašli na ulice širom zemlje pozivajući na pravdu i transparentnost nakon smrtonosnog urušavanja nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu u novembru 2024. godine, vlasti su privele pojedince koji su se izjasnili u znak podrške protestima na mreži i koristile Cellebrite tehnologiju za pretragu telefona novinara i aktivista. Kritični trenutak za slobodu na internetuKontrola nad informacijama na mreži postala je suštinski alat za autoritarne lidere koji žele da učvrste svoje režime. Budućnost slobode interneta zavisiće od toga kako vlade regulišu i primjenjuju naredni talas vještačke inteligencije i drugih tehnologija koje se ubrzano razvijaju. "Globalna sloboda interneta opada u kontinuitetu 15 godina, jer su autoritarni režimi produbili nadzor i cenzuru u nastojanju da ućutkaju neslaganje", rekla je Annie Boyajian, predsjednica Freedom House-a. "Ovaj trend je uporan, ali ne i nepovratan. Vidimo svijetle tačke širom svijeta i inspirisani smo hrabrim braniteljima ljudskih prava koji rizikuju svoje živote boreći se za slobodu uprkos sve intenzivnijoj represiji. Međutim, jasno je da smo došli do kritičnog trenutka i da se pogoršanje neće zaustaviti ukoliko vlade i privatni sektor ne učine više da zaštite slobodu interneta", navela je. Zabrinjavajuće tendencije u demokratijamaPored pogoršanja represije u autoritarnim državama, izvještaj je otkrio zabrinjavajuće tendencije u otvorenijim onlajn okruženjima u svijetu: polovina od 18 zemalja sa statusom slobode interneta pretrpjela je pad rezultata tokom perioda zahvaćenog praćenjem izveštavanja, od juna 2024. do maja 2025. Samo dvije od slobodnih zemalja zabilježile su poboljšanja, navodi se. Gruzija, koja je izgubila četiri poena na skali od 100 poena "slobode na mreži", doživjela je najznačajniji pad među praćenim državama, a sljede Njemačka (-3) i Sjedinjene Američke Države (-3). U Njemačkoj, faktori koji uključuju krivična gonjenja zbog memova o političarima, povećanu samocenzuru djelimično zbog prijetnji krajnje desničarskih aktera i napade hakera povezanih sa ruskom državom doprinijeli su padu od tri poena u rezultatu slobode interneta u zemlji. U Sjedinjenim Državama, rastuća ograničenja građanskog prostora prijetila su da uguše digitalni aktivizam, obilježen pritvaranjem stranih državljana zbog nenasilnog izražavanja neslaganja i mišljenja na mreži. Ključne kontrolne tačke interneta koje prati Freedom House odražavaju ograničenja u vezi sa sadržajem političke, društvene ili vjerske prirode. Tokom godina, najveći pad slobode interneta bilježi RusijaU Rusiji, koja je doživjela najveći pad slobode interneta u posljednjih 15 godina, predsjednik Vladimir Putin je pokušao da stvori "dezinfikovan" domaći internet, istovremeno gušeći neslaganje. Nakon široko rasprostranjenih antivladinih protesta između 2011. i 2013. godine i invazije na Ukrajinu 2014. godine, ruske vlasti su postavile temelje za "suvereni internet", tehnički i pravni projekat za isključivanje Rusije iz globalne mreže. Zaštitne mjere kao stimulans za slobodeU izvještaju se napominje da je vještačka inteligencija već integrisana u svakodnevni život, da satelitski internet servis proširuje povezanost i konkuriše postojećim provajderima, a tehnologija za verifikaciju identiteta mijenja pristup onlajn sadržaju i zajednicama. Talibani ograničili društvene mreže u AvganistanuAvganistanci strahuju od gubitka 'poslednje nade' dok talibani gase internetIzvještaj zaključuje da ugradnjom zaštitnih mjera za slobodu izražavanja i privatnost u ove sisteme u najranijoj mogućoj fazi razvoja, demokratska društva mogu osigurati stimulans poboljšanja za globalnu slobodu interneta, umjesto da doprinose još jednom periodu pada. Između ostalog se ukazuje da bi pravni okviri koji se bave onlajn sadržajem trebalo da poštuju međunarodno priznata ljudska prava i da se pridržavaju standarda zakonitosti, neophodnosti i proporcionalnosti. Kao i da je širom svijeta, podrška nezavisnim medijima i lokalnim organizacijama civilnog društva koje šire vjerodostojne informacije prijeko potrebna. U svijetu, prema podacima Freedom Housea navodi se da pristup internetu ima 5,5 milijardi ljudi od čega 81 posto žive u zemljama u kojima su pojedinci bili uhapšeni ili zatvoreni zbog objavljivanja sadržaja o političkim, socijalnim ili vjerskim temama.

Američka kovnica novca 12. novembra je prestala da proizvodi "penije" - novčiće od jednog centa, najmanje denominacije dolara, radi uštede i zato što je taj novčić kojim se nekada mogla kupiti užina ili slatkiš, postao sve manje upotrebljiv.

Nakon samita na visokom nivou u Washingtonu sa svih pet lidera Centralne Azije, na kojem su dogovoreni novi američki poslovi vrijedni milijarde dolara, kazahstanski predsjednik Kasim-Žomart Tokajev stigao je u Moskvu kako bi potvrdio veze s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i definisao buduću ekonomsku ulogu Rusije u ovoj centralnoazijskoj zemlji. Tokajev je stigao 11. novembra na razgovor "jedan na jedan" s Putinom, a 12. novembra održava zvanične pregovore o zajedničkim gasnim projektima i ekonomskim posljedicama američkih sankcija protiv najvećih ruskih naftnih kompanija. Predsjednik Kazahstana također će se obratiti na kazahstansko-ruskom ekonomskom forumu. Vrijeme održavanja sastanka u Moskvi nije slučajno, rekli su stručnjaci za RSE, jer se smatra najnovijim korakom u dugogodišnjoj i pažljivo balansiranoj diplomatskoj strategiji Kazahstana između Rusije – glavne vanjske sile u Centralnoj Aziji, Kine, koja je posljednju deceniju sve uticajnija, i zapadnih sila poput Sjedinjenih Država koje nastoje ojačati svoj uticaj u regionu. "Nakon samita [SAD–Centralna Azija], posjeta Moskvi može se posmatrati kao potvrda strateških veza Kazahstana s Rusijom i pokušaj da se ublaže eventualne zabrinutosti unutar ruske političke elite", rekao je Yunis Sharifli, nerezidentni saradnik projekta China Global South, za RSE. Zajedno s ostala četiri predsjednika Centralne Azije u Washingtonu prošle sedmice, Tokajev je održao razgovore s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom i najavio "početak nove ere interakcije između Sjedinjenih Država i Centralne Azije". Ruska invazija na Ukrajinu u punom obimu i naknadne zapadne sankcije Moskvi otvorile su nove ekonomske prilike za Centralnu Aziju, što je Kremlj ostavilo u poziciji da se mora prilagoditi. "[Rusija] pokušava restrukturirati i redefinisati svoju ulogu u regionu", rekao je Sharifli. "Moskva i dalje igra ključnu ulogu kao pružalac sigurnosti, koristeći svoje dugogodišnje vojne i sigurnosne veze s vladama u regionu." Koje su teme sastanka Putina i Tokajeva?Portparol Kremlja Dmitrij Peskov rekao je novinarima da je Putin spreman da čuje više o Tokajevim bilateralnim i zajedničkim sastancima s Trumpom u Washingtonu i dodao da će energetske veze Astane i Moskve biti tema razgovora između dvojice lidera. "Ako predsjednik Kazahstana smatra da je potrebno da informiše našeg predsjednika o sadržaju kontakata koje je imao u Washingtonu, naravno da će to biti izuzetno zanimljivo za rusku stranu", rekao je Peskov. LUKoil i Rosneft, dva ruska naftna giganta na koja su SAD u oktobru uvele sankcije, imaju velika ulaganja u Kazahstanu, koji većinu svoje nafte izvozi preko Rusije na druga tržišta. LUKoil također ima udjele u ogromnim kazahstanskim poljima Tengiz i Karachaganak, kojima upravljaju zapadne naftne kompanije. Prije dolaska u Moskvu, Tokajev je nastojao naglasiti tople odnose Rusije i Kazahstana te položaj zemlje na globalnoj sceni. U članku objavljenom u ruskom državnom listu Rossiyskaya Gazeta, pohvalio je "vječno prijateljstvo" Astane s Moskvom i opisao odnose Kazahstana i Rusije kao "sveobuhvatno strateško partnerstvo i savez". Tokajev je također spomenuo nedavne razgovore na visokom nivou koje je imao s kineskim liderom Xi Jinpingom, Trumpom i drugim evropskim, azijskim i afričkim predsjednicima. "Iako su mnogi od njih na suprotnim krajevima geopolitičkog spektra, svi oni prepoznaju izuzetnu ulogu Rusije i njenog lidera u rješavanju ključnih pitanja međunarodnih odnosa", rekao je Tokajev. "Drugim riječima, nemoguće je prevazići kontradikcije savremenog svijeta bez učešća Moskve." Vlad Paddack, saradnik u firmi Nightingale Intelligence koja se bavi političkim predviđanjima, rekao je za RSE da diplomatija u Moskvi, neposredno nakon samita u Washingtonu, "pokazuje uspon Kazahstana kao srednje sile, vješte u balansiranju velikih sila dok učvršćuje svoje regionalno liderstvo". Osim sankcija i energetskih veza, Tokajev je tokom razgovora s Putinom govorio i o infrastrukturi. Dok su se ovogodišnji samiti između lidera Centralne Azije i Sjedinjenih Država te Evropske unije fokusirali na izgradnju Srednjeg koridora – trgovačke rute duge oko 6.500 kilometara koja povezuje Kinu s Evropom preko Centralne Azije i Kavkaza, zaobilazeći Rusiju – Moskva nastoji otvoriti pristup trgovini prema Južnoj Aziji prolazeći kroz Kazahstan i njegove susjede. Paddack kaže da to odražava ambiciju Kazahstana "da postane glavni logistički centar Evroazije" i pozicionira se u središte regionalne trgovine.

Premijerka Litvanije izjavila je da je riječ o "hibridnom napadu" – stotine meteoroloških balona prelazile su granicu iz Bjelorusije, izazivajući haos na aerodromima. Ali incidenti također ukazuju na dugogodišnju, široku mrežu krijumčarenja koja navodno ima veze na visokom nivou u Minsku. Baloni su letjeli na visini od oko 13 kilometara (oko 43.000 stopa) i krajem oktobra ih je bilo toliko da su prouzrokovali zatvaranje nekoliko aerodroma, što je uticalo na oko 140 letova i 20.000 putnika. Dana 29. oktobra, Litvanija – članica NATO-a i Evropske unije – zatvorila je granicu s Bjelorusijom na mjesec dana, a premijerka Inga Ruginiene rekla je da se to može produžiti "koliko god bude potrebno". Ali sami baloni nisu potpuno nova pojava. Crno tržište duhanaNjihova pojava na nebu iznad dvije zemlje datira otprilike iz vremena kada su litvanske vlasti uvele strože mjere protiv kamiona koji krijumčare cigarete preko granice. Vratimo se u 2023. godinu: litvanski carinici zaplijenili su 11,9 miliona paketa cigareta. Te godine počeli su uvoditi nove rendgenske kontrolne sisteme na graničnim prijelazima. Bila je to i godina kada je litvanska granična služba prijavila tri balona s krijumčarenim cigaretama. Prošle godine brojke su pokazale drugačiju sliku: samo 2,3 miliona zaplijenjenih paketa cigareta, jer su krijumčari počeli koristiti druga sredstva, uključujući dronove, splavove i 226 prijavljenih balona. Ove godine broj balona dodatno je porastao – između januara i oktobra prijavljeno ih je 546. Graničari vjeruju da ovaj način sada čini 80 posto svih cigareta krijumčarenih preko granice. Syarhey Besarab, bjeloruski hemičar i popularizator nauke, rekao je za bjeloruski servis RSE-a da bi balon sposoban nositi teret od 40-50 kilograma koštao oko 500 eura (578 dolara). To bi iznosilo oko 1.500 paketa cigareta, čija bi vrijednost na crnom tržištu bila oko 3.450 eura. Također, postoji relativno mala šansa da baloni skrenu s kursa. "Vjetar koji puše na površini i onaj na visini su dvije potpuno različite stvari. Gore je vjetar konstantan, zbog čega se baloni podižu na toliku visinu", rekao je Besarab. Radi se o velikim helijskim balonima koji lete u velikom broju. Na primjer, u noći između 3. i 4. oktobra Litvanija je prijavila dolazak 25 balona s bjeloruske strane. "Nemoguće je masovno lansirati takve balone u Bjelorusiji a da to ne primijete specijalne [sigurnosne] službe – to je fantazija", dodao je Besarab. Njegovi komentari odražavaju izjave litvanskog predsjednika Gitanasa Nauseda, koji je prošlog mjeseca rekao: "Potpuno je očigledno da su specijalne strukture, [bjeloruski] KGB, uključene u prodaju cigareta od strane kompanija koje proizvode zvanične proizvode, kao i proizvode namijenjene ilegalnom tržištu." Bjelorusija je odavno prepoznata kao izvor međunarodnog krijumčarenja cigareta. Ko puši bjeloruske cigarete?Još 2016. godine istraživači sa Univerziteta u Milanu, u Italiji, objavili su studiju pod nazivom The Belarusian Tobacco Illicit Trade Hub. Utvrdili su da, osim falsifikovanih cigareta, postoji i velika trgovina tzv. "ilegalnim bijelim cigaretama"– "cigareta proizvedenih legalno u jednoj zemlji, ali namijenjenih za krijumčarenje u zemlje gdje nisu dostupne na legalnom tržištu". Studija je dala pregled glavnih tržišta na kojima se prodaju krijumčareni bjeloruski brendovi, uključujući: Njemačku (30 posto), Poljsku (22,6 posto), Britaniju (17,8 posto) i Italiju (9,7 posto). Gotovo deset godina kasnije, trgovina se nastavlja. Izvori koji su razgovarali s bjeloruskim servisom RSE-a prijavili su da se bjeloruski brendovi cigareta ilegalno prodaju u Litvaniji, Njemačkoj i Francuskoj. Grupe na aplikaciji Telegram koriste se za kupovinu i prodaju. U jednoj grupi, pojedinac je tražio da kupi bjeloruske cigarete marke NZ na veliko u Helsinkiju, Finska. Druge grupe fokusirane su na Španiju, Portugal, Njemačku i druge zemlje EU. Prelazak na balone i poremećaji koje su izazvali učinili su krijumčarenje vidljivijim političkim problemom. To je postalo još hitnije nakon što su dva ruska vojna aviona 23. oktobra povrijedila litvanski zračni prostor, kao i nakon što su nedavno u blizini aerodroma primijećeni nepoznati dronovi. Bjelorusija negira umiješanost u slanje balona i osudila je odluku o zatvaranju granice. Dana 11. novembra, bjeloruski autoritarni lider Aleksandar Lukašenko pozvao je na bilateralne razgovore o ponovnom otvaranju granice, ali Litvanija je rekla da će ostati zatvorena dok baloni ne prestanu letjeti. Darius Antanaitis, rezervni oficir litvanske vojske i medijski komentator, rekao je za RSE da je zatvaranje granice najbolji način da se Minsk prisili na promjenu kursa. "Mnogi Bjelorusi rade u Litvaniji i prenose novac koji zarade u Litvaniji u Bjelorusiju, dopunjavajući budžet Lukašenkovog režima", rekao je. "Kada Litvanija zatvori granične prijelaze, Lukašenkov režim osjeća društveni, politički i ekonomski pritisak."

Američki napadi na tri iranska nuklearna postrojenja u junu usporili su nuklearni program, vjerovatno uništili iranske zalihe visoko obogaćenog uranija i efektivno zaustavili aktivnosti obogaćivanja. Napadi su naveli Iran da preispita svoju nuklearnu strategiju, a nakon što je u oktobru proglasio kraj međunarodnog nadzora nad svojim nuklearnim programom zbog isteka sporazuma iz 2015. godine, Teheran – koji tvrdi da nikada nije i neće nastojati da militarizuje svoj nuklearni program – sada djeluje uz stratešku netransparentnost. Nedavne satelitske snimke koje su analizirali stručnjaci iz Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) sa sjedištem u Washingtonu sugeriraju da, iako na tri lokacije u Isfahanu, Natanzu i Fordowu gotovo da nema aktivnosti, Iran je pojačao izgradnju na lokaciji ukopanoj u planinu Pickaxe blizu Natanzu. Iran je počeo graditi postrojenje 2020. godine nakon požara u objektu za obogaćivanje u Natanzu. Isprva se smatralo da je riječ o postrojenju za sklapanje centrifuga, ali nedavni razvoj događaja sugerira da Teheran možda proširuje svoje prvobitne planove za tu lokaciju, prema riječima Josepha Rodgersa, zamjenika direktora CSIS-ovog Projekta o nuklearnim pitanjima. Rodgers je 11. novembra razgovarao za Radio Farda RSE-a. Radio Farda: Možete li ukratko objasniti šta ste vidjeli na satelitskim snimcima koje ste analizirali? Rodgers: Dakle, dobili smo nedavne satelitske snimke nakon američkih napada u junu i pratimo tri lokacije koje su SAD pogodile: Isfahan, Natanz i Fordow. Ono što vidimo jeste da na tim lokacijama nema mnogo aktivnosti. Zapravo, još uvijek ima ruševina na putevima ispred mnogih zgrada u Fordowu i Isfahanu, što ukazuje da nema opsežnih napora za oporavak i spašavanje materijala ili opreme iz zgrada, jer bi to zahtijevalo prolazak kamiona, a oni ne mogu proći kroz te ruševine. Ali ono što vidimo jeste da južno od Natanzu traje izgradnja podzemnog postrojenja. Čini se da je nakon napada u junu izgradnja na toj drugoj lokaciji, poznatoj kao Pickaxe Mountain, znatno ubrzana. Radio Farda: To je isto postrojenje o kojem smo ranije čuli, prije junskog rata? Rodgers: Tačno. Izgradnja je zaista ubrzana. Izgleda da kopaju duboko u planinu. Još uvijek se radi na podzemnim tunelima u Pickaxe Mountainu. Također se gradi sigurnosna ograda oko perimetra. To bi moglo biti motivisano sigurnosnim razlozima, kako bi se spriječilo da [izraelski] Mossad ili druge obavještajne agencije postave opremu na planinu. Možda pokušaju ubaciti seizmičku opremu ili nešto slično u postrojenje. Radio Farda: Hajde da se vratimo korak unazad. Zašto mislite da nema mnogo aktivnosti na tri lokacije pogođene u junu? Rodgers: Mislim da to vodi ka širem pitanju o statusu iranskog nuklearnog programa, koji bih, ako moram opisati jednom riječju, nazvao – limbo. Mislim da Iranci pokušavaju shvatiti šta dalje s programom. Umjesto da odmah naprave značajan napredak u obnovi postrojenja za obogaćivanje ili spašavanju opreme s lokacija koje su SAD pogodile, oni su se okrenuli izgradnji objekata poput Pickaxe Mountaina. Trenutno je Iranu lakše graditi postrojenja koja bi se u budućnosti mogla koristiti za nuklearne aktivnosti, ali bez direktnog političkog troška koji bi nastao ako odmah krenu s nuklearnim aktivnostima. Radio Farda: Spomenuli ste zaštitne mjere koje Iran poduzima na novoj lokaciji. Zar tri lokacije koje su SAD pogodile nisu imale slične mjere sigurnosti? Rodgers: Postoji mnogo načina da zaštitite postrojenje od napada, i mnogo vrsta napada od kojih se želite zaštititi. Na drugim iranskim nuklearnim lokacijama vidimo, na primjer, ograde i fortifikacije oko perimetra. To je vjerovatno zato što žele spriječiti strane špijune da postave opremu za nadzor na perimetru. Ako postavljate detektore radionuklida ili uređaje koji mogu slati podatke o onome što se dešava na lokaciji, onda vam trebaju ograde da to spriječite. Dodatno, na Pickaxe Mountainu vidimo izgradnju duboko ukopanih tunela, što štiti od mnogih penetrirajućih bombi koje bi Izrael ili SAD mogli koristiti. Mislim da na ulazima u tunele vidimo ojačane ulaze koji zapravo imaju zakrivljenje. Ta zakrivljenost može spriječiti da, ako neko pokuša urušiti tunel ili detonirati eksploziv ispred ulaza, udarni talas uđe duboko u planinu – jer će se odbiti od zida umjesto da ide direktno unutra punom snagom. Postoji mnogo različitih vrsta fortifikacija koje se koriste na vojnim lokacijama, a mnoge od tih karakteristika vidimo i na Pickaxe Mountainu. Radio Farda: Neki izvještaji kažu da je lokacija Pickaxe Mountain planirana kao novo postrojenje za obogaćivanje. Na osnovu vaših procjena, šta mislite da će biti svrha ovog objekta? Rodgers: Godine 2020., kada je Iran započeo izgradnju lokacije, iransko rukovodstvo je reklo da će se koristiti za sklapanje centrifuga. Dakle, ne kao postrojenje za obogaćivanje, već za sklapanje centrifuga koje bi se koristile na drugim lokacijama za obogaćivanje. Međutim, od napada u junu vidjeli smo mnogo više tunela unutar objekta. To bi moglo ukazivati na to da je Iran odlučio premjestiti dodatne aktivnosti dublje pod zemlju. Jedna mogućnost je da Iran premjesti dio metalurgije i izrade nekih procesa koji su se odvijali u Isfahanu. Na primjer, preradu "yellow cake" u uranijum heksafluorid – gas koji se koristi za obogaćivanje uranija u centrifugama. Mislim da je najgori mogući ishod ako Iran gradi neprijavljeno postrojenje za obogaćivanje na Pickaxe Mountainu. Ali to je zaista spekulativno. Ponovo, jedino što je Iran službeno izjavio na nivou vlade jeste da će Pickaxe Mountain biti korišten za sklapanje centrifuga. A ta aktivnost se ranije odvijala u Natanzu, ali je bila meta sabotaže 2020. godine. Radio Farda: Kao potpisnica Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT), mislite li da će Iran početi obogaćivati uranij na neprijavljenoj lokaciji? I ako to učini, šta bi to značilo za njegov status potpisnice NPT-a? Rodgers: Ako Iran odluči prijaviti ili provoditi neprijavljeno obogaćivanje uranija na tajnoj lokaciji, to bi bio vrlo jasan prekršaj NPT-a i izazvao bi snažnu međunarodnu reakciju. Mislim da, ako Iran krene s obogaćivanjem na neprijavljenom nivou, a Sjedinjene Države to otkriju, vjerovatnoća američke odmazde je vrlo visoka. Na međunarodnom nivou, u kontekstu NPT-a, samo je mali broj zemalja pokušao razviti neprijavljene lokacije za obogaćivanje i provoditi obogaćivanje. Za sve njih se to završilo vrlo loše. Zato ne mislim da je to produktivan put za Teheran trenutno. Ali ako se odluče na to, biće im vrlo teško da uspiju u tajnom programu. Vjerovatno je da bi Izrael i SAD to otkrili prilično brzo. Izraelski i američki napadi bili su toliko efikasni jer je Mossad očigledno duboko infiltriran u iranski nuklearni program. Radio Farda: Mislite li da će Iran, uprkos tajnovitosti oko ove lokacije i njenoj izgradnji odvojeno od većih postrojenja, na kraju dopustiti inspektorima da je posjete? Rodgers: Mislim da će IAEA (Međunarodna agencija za atomsku energiju) sve više vršiti pritisak na Iran da omogući pristup Pickaxe Mountainu. IAEA traži pristup godinama i uvijek dobija negativan odgovor. Ali zanimljivo je da je predsjednik Irana, kada je prije tri-četiri sedmice suočen s izvještajem Washington Posta o Pickaxe Mountainu, rekao da treba dopustiti inspektorima IAEA-e da posjete lokaciju. To je možda bilo samo političko poziranje i brz odgovor na pitanje koje nije očekivao. Ipak, mislim da postoji sve veći pritisak da se omogući pristup IAEA-i. Svaki dio budućeg dogovora između Irana i IAEA-e sigurno će uključivati razgovore o Pickaxe Mountainu, kao i o statusu bivših lokacija za obogaćivanje u Fordou i Natanzu.

U izvještaju emitovanom 11. oktobra 2020. godine, novinar ruske državne televizije uzbuđeno najavljuje gledaocima šta ih očekuje: isječci iz njegovog intervjua s predsjednikom Vladimirom Putinom i vijesti o testiranju hipersonične rakete kojom se Moskva hvali, među ostalim. "Nakon intervjua, još posla", kaže novinar, ponavljajući narativ Kremlja da Putin neprekidno radi kako bi zemlja bila sigurna i snažna. Oznaka u uglu ekrana glasi "Novo-Ogarjovo" – glavna predsjednička rezidencija u predgrađu Moskve – a snimak prikazuje Putina kako ide prema vratima svoje kancelarije i pruža ruku ka kvaki. I tu se otkriva istina: položaj kvake na vratima i još nekoliko detalja otkrivaju da snimak nije snimljen u Novo-Ogarjovu, utvrdila je istraga Radija Slobodna Evropa (RSE). U stvarnosti, snimak je nastao više od 1.500 kilometara južno, u gotovo identičnoj kancelariji u Bočarovom Ručeju, državnoj rezidenciji u Sočiju, na obali Crnog mora. Systema, ruska istraživačka jedinica Radija Slobodna Evropa (RSE), otkrila je da ne postoji samo jedna, već dvije kopije Putinove kancelarije u Novo-Ogarjovu – jedna u Sočiju i druga u Valdaju, otprilike na pola puta između Moskve i Sankt Peterburga – te da je Kremlj godinama bio neiskren u vezi s lokacijom predsjednika. U većini slučajeva koje je utvrdila Systema, sastanci za koje se tvrdilo da su održani u Novo-Ogarjovu zapravo su snimljeni u Sočiju ili u Valdaju – gradiću pored jezera čiju šumovitu lokaciju Putin preferira otkako je pokrenuo punu invaziju na Ukrajinu, što je dovelo do ukrajinskih napada dronovima na vojne i industrijske ciljeve u Rusiji. Istraga ukazuje na izrazito tajnovit Kremlj koji je redovno obmanjivao javnost o Putinovoj lokaciji tokom najmanje nekoliko posljednjih godina. Također, postavlja se pitanje o tačnom vremenu održavanja sastanaka i razgovora koje Putinova administracija objavljuje. U istraživačkom izvještaju objavljenom u augustu, Systema je otkrila da je najmanje pet sastanaka Kremlja, za koje se tvrdilo da su održani u aprilu ili maju, zapravo snimljeno mjesecima ranije. Putin je tu obmanu nastavio i ove jeseni: od augusta, Kremlj je objavio najmanje sedam starih snimaka predsjednikovih sastanaka, predstavljajući ih kao nove, otkrila je Systema. Iza vrata broj 1...Između ostalog, Systema je do svojih otkrića o tri gotovo identične kancelarije došla pažljivim pregledom oko 700 videozapisa koje je objavila Putinova administracija ili koji su prikazani na državnoj televiziji, kao i analizom slika postavljenih na zvaničnoj web stranici Kremlja. Novinari su također detaljno pregledali veliku količinu materijala, uključujući objave na društvenim mrežama i procurjele putne evidencije koje opisuju planove i stvarna putovanja osoba iz Putinovog okruženja, poput pripadnika osiguranja i novinara državne televizije koji ga prate. Izvještaj iz oktobra 2020. godine jednostavan je, ali zapanjujući primjer. U kancelariji u Novo-Ogarjovu, kvaka na vratima pored Putinovog stola postavljena je nešto niže od spoja koji razdvaja zidne panele s obje strane – što je jasno vidljivo na snimcima i fotografijama prostorije, uključujući slike kompanije koja je postavljala parket. Međutim, iako kvaka za koju Putin poseže dok izlazi iz kancelarije izgleda isto, ona je postavljena nešto više od spoja na zidu – razlika je svega nekoliko centimetara, ali je ipak neosporna. To znači da je intervju zapravo snimljen u Sočiju, a ne u blizini Moskve. Među ostalim detaljima koji otkrivaju neslaganja između lokacije koju je Kremlj najavio i stvarne lokacije brojnih sastanaka za koje se tvrdilo da su održani u Novo-Ogarjovu su: uzorci na Putinovim kravatama, oblik postolja za televizor, nijansa površine stola i struktura drvene posude za dokumente na stolu. Systema je potvrdila svoja otkrića o Putinovoj stvarnoj lokaciji u videozapisima analizirajući putne dokumente. Na primjer, televizijski intervju iz augusta 2020. godine, za koji je Kremlj tvrdio da je snimljen u Novo-Ogarjovu, zapravo je, sudeći po detaljima poput kvake na vratima, snimljen u Sočiju. I zaista, elektronska karta kupljena preko turističke agencije povezane s Kremljom, a do koje je došla Systema, pokazuje da je novinar Sergej Briljov letio iz Sočija za Moskvu 27. augusta, na dan kada je intervju emitovan na državnoj televiziji. Ovaj i drugi interni dokumenti ruske državne televizije došli su u posjed novinara Systeme zahvaljujući procurjelim e-mailovima korporacije VGTRK, koje im je dostavio Projekat za izvještavanje o organizovanom kriminalu i korupciji (OCCRP). Putovanja koja otkrivaju istinuPosebno, snimak iz septembra 2020. godine za koji se tvrdilo da je nastao u Novo-Ogarjovu, prema e-mailu koji je vidjela Systema, zapravo je bio povod da producent državne televizije zatraži od kolege da organizuje put u Soči za poznatog novinara Pavela Zarubina i nekoliko članova TV ekipe. Zarubin, jedan od autora sedmične informativne emisije na državnoj televiziji Rossija-1 koja se fokusira na Putina, često je putovao u Soči i donosio snimke koje je Kremlj potom predstavljao kao da su nastali u Novo-Ogarjovu, otkrila je Systema. Procurjeli putni dokument i kratki isječak iz jedne Zarubinove emisije otkrivaju da je član predsjedničkog obezbjeđenja zadužen za komunikacije prespavao jednu noć u Sočiju u vrijeme kada je snimljen materijal s Putinom za koji se tvrdilo da je nastao u Novo-Ogarjovu, a zapravo je snimljen u Bočarovom ručjeju u oktobru 2021. Pored kvake na vratima, postoje i drugi detalji koji razlikuju kancelariju u Novo-Ogarjovu od one u Bočarovom ručjeju – poput položaja spoja na zidu iza Putinovih leđa i nogica postolja za televizor. Korištenje Bočarovog ručeja od strane čelnika Kremlja datira još iz vremena Nikita Hruščova, sovjetskog lidera od 1953. do 1964. godine, i njegovog nasljednika Leonida Brežnjeva. Zgrada u kojoj su se tada održavali sastanci, izgrađena 1950-ih, kasnije je srušena i zamijenjena novom zgradom izgrađenom uoči Zimskih olimpijskih igara u Sočiju 2014. godine. Snimci napravljeni ubrzo nakon ceremonije otvaranja igara prikazuju prijem kojem su prisustvovale ruske kulturne ličnosti, kao i Vladimir Putin i Alina Kabajeva, olimpijska šampionka u ritmičkoj gimnastici iz 2004. godine, za koju se široko izvještava da je njegova dugogodišnja partnerica i majka najmanje dvoje njegove djece. Tokom godina, Putin je u Bočarovom ručeju ugostio mnoge druge lidere i ruske zvaničnike. Tokom pandemije COVID-19, tokom većeg dijela 2020. i 2021. godine, otprilike trećina sastanaka za koje se tvrdilo da su održani u Novo-Ogarjovu zapravo su se, prema dokazima koje je prikupila Systema, održavali u Bočarovom ručeju. Putin je također provodio mnogo vremena u Valdaju, gdje je održavao sastanke u kancelariji koja izgleda gotovo identično onoj u blizini Moskve i onoj u Sočiju. Izolacija i sigurnostPosljednjih godina, Putin sve više preferira Valdaj. Od februara 2023. godine, godinu dana nakon što je pokrenuo punu invaziju na Ukrajinu, uglavnom se povukao iz Bočarovog ručeja. Nadalje, snimci Kremlja i drugi materijali koje je analizirala Systema sugeriraju da su gotovo svi Putinovi sastanci za koje se tvrdilo da su snimljeni u Novo-Ogarjovu tokom 2025. godine zapravo održani u Valdaju. Valdaj je također mjesto gdje se nalazi državna rezidencija, a paviljon za sastanke i konferencije izgrađen je 2016. godine na mjestu nekadašnjeg teniskog terena u šumovitom dijelu kompleksa. Gradnju je izvela ista kompanija koja je radila renovacije u Novo-Ogarjovu i Bočarovom ručjeju. Kao i u slučaju Bočarovog ručeja, položaj spoja na zidu iza Putinove stolice jedan je od znakova da se ne radi o Novo-Ogarjovu. Još jedan detalj koji razlikuje Valdaj od ostale dvije kancelarije jeste termostatski prekidač postavljen tačno u sredinu zidnog panela. Na Putinovom stolu, šara na drvenoj posudi za dokumente također ima drugačiji uzorak. Na osnovu vizuelnih detalja, vremena putovanja i drugih dokaza, Systema je utvrdila da je jedan od mnogih sastanaka održanih u Valdaju bio sastanak vlade tri dana nakon požara u tržnom centru u sibirskom gradu Kemerovu u martu 2018. godine, u kojem je poginulo najmanje 60 ljudi, većinom djece – sedmicu dana nakon što je Putin osigurao svoj četvrti predsjednički mandat. Kremlj je tvrdio da je sastanak održan u Novo-Ogarjovu. Dok je Rusija gomilala trupe duž granice s Ukrajinom uoči pune invazije 24. februara 2022., Putin je 7. decembra 2021. razgovarao putem video-linka s tadašnjim američkim predsjednikom Joeom Bidenom, koji ga je upozorio na posljedice napada, dok je Putin kritikovao Kijev i NATO. Taj razgovor je održan iz Sočija. Nakon toga, Putin je otputovao u Valdaj, gdje je održao više sastanaka, prema nalazima Systeme, dok je Kremlj tvrdio da se nalazi i radi iz Novo-Ogarjova. Od 24. februara do 12. aprila, dok su ruske snage u početku napredovale na više frontova, ali su potom potisnute iz predgrađa Kijeva, ne uspjevši da pokore Ukrajinu i time otvorile put za dugotrajan rat koji i dalje traje bez jasnog kraja, Putin je održao najmanje 12 sastanaka u ili iz kancelarije u Valdaju, otkrila je Systema. Analiza snimaka i drugih dokaza također pokazuje da je 29 od 30 Putinovih pojavljivanja u toj kancelariji između januara i kraja septembra ove godine zapravo snimljeno u Valdaju – gdje je, u nekom trenutku posljednjih godina, termostatski prekidač premješten na isto mjesto kao u kancelarijama u Novo-Ogarjovu i Sočiju. Konstantin Gaaze, sociolog koji proučava ruski autoritarizam i birokratiju, kaže da, usred rata protiv Ukrajine – u kojem su ruski energetski i vojni objekti sve češće meta napada dronovima i raketama – postoji jednostavan razlog zašto Putin preferira Valdaj. "To je, naravno, stvar sigurnosti", rekao je Gaaze. Bočarov ručej je, prema njegovim riječima, relativno izložen jer se nalazi na uzvišenju u Sočiju, dok bi istaknute mjere odbrane privukle pažnju u elitnom moskovskom predgrađu gdje se nalazi Novo-Ogarjovo. Valdajska rezidencija je znatno skrovitija, a ruska redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) je u augustu izvijestila da je u njenoj okolini postavljeno 12 protivzračnih sistema, uglavnom raketni sistemi Pantsir-S1. Portparol Kremlja Dmitrij Peskov pročitao je pitanja koja mu je Systema poslala prije objave ovog članka, ali nije odgovorio. Ni pres-služba VGTRK-a nije komentarisala upite novinara. Još 2020. godine, nakon što je ruski medij Proekt prvi put izvijestio da Putin ima dvije gotovo identične kancelarije – u Novo-Ogarjovu i Bočarovom ručeju – Peskov je rekao da je izvještaj netačan i da ne postoje "identične kancelarije". Administracija predsjednika Putina nikada se nije osvrnula na dokaze da je obmanjivala rusku javnost o lokacijama na kojima su održane stotine sastanaka.

Evropska komisija priprema predstavljanje najnovijeg plana za zaštitu Evropske unije(EU) i zemalja kandidata za članstvo od stranog uplitanja i političke manipulacije. "Štit demokratije", kako se naziva, predstavlja skup prijedloga koji će se postepeno uvoditi u narednim godinama. Napredna verzija dokumenta, u koju je uvid imala redakcija Radija Slobodna Evropa, naglašava da je Rusija glavna direktna prijetnja kako za EU, tako i za zemlje koje teže članstvu u bloku. Evropska komisija će plan predstaviti 12. novembra. "Pored svog brutalnog agresorskog rata protiv Ukrajine, Rusija također pojačava hibridne napade, vodeći bitku za uticaj protiv Evrope. Taktike koje koristi zadiru duboko u tkivo naših društava, s potencijalno dugotrajnim posljedicama", navodi se u nacrtu. "Širenjem obmanjujućih narativa, ponekad uključujući manipulaciju i falsifikovanje historijskih činjenica, pokušavaju narušiti povjerenje u demokratske sisteme." Nijedna druga zemlja se ne spominje u tekstu od 30 stranica iako je EU ranije izražavala zabrinutost zbog pokušaja Kine da proširi svoj politički uticaj širom kontinenta. Doba dezinformacijaPitanje borbe protiv dezinformacija i stranog uplitanja izaziva kontroverze kako u Briselu, tako i šire. EU se još uvijek oporavlja od oštre kritike koju je američki potpredsjednik JD Vance iznio na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji u februaru, kada je tvrdio da opasnost za EU ne dolazi od Kine ili Rusije, već iznutra – kroz cenzuru i gušenje neslaganja i različitih mišljenja. Kritika je uslijedila ubrzo nakon što je Ustavni sud Rumunije u decembru 2024. poništio rezultate prvog kruga predsjedničkih izbora, samo nekoliko dana prije nego što je trebao biti održan drugi krug. Sud je presudio da je Kremlj vodio online kampanju za promociju nacionalističkog kandidata Calina Georgescua, koji je završio kao prvi. Mnogi kritičari optužili su sud za političko uplitanje u izbore i narušavanje slobode govora. Zbog toga Evropska komisija postupa oprezno. Dio tog opreza proizlazi iz činjenice da su mnoga od ovih pitanja u nadležnosti pojedinačnih država članica, ali i zato što je Brisel oprezan da ne bude dodatno antagonistički nastrojen prema velikim online platformama, posebno onima sa sjedištem u SAD-u kao što su Google, Microsoft i Meta, s obzirom na nepredvidive transatlantske odnose, trgovinske ratove i strahove da bi Sjedinjene Američke Države mogle povući još trupa s kontinenta. Ipak, nacrt sugerira da EU mora sarađivati s tim tehnološkim gigantima. Većina njih, s upadljivim izuzetkom platforme X Elona Muska, potpisala je Kodeks ponašanja EU o dezinformacijama, što znači da kompanije poput Facebooka i TikToka redovno dostavljaju izvještaje Evropskoj komisiji o tome kako se nose s tim problemom. Pozivanje na vještačku inteligencijuDokument predlaže da Evropska komisija treba dodatno pritiskati te kompanije da učine više na "demonetizaciji dezinformacija" i poboljšanju otkrivanja i označavanja sadržaja generisanog i manipulisanog pomoću vještačke inteligencije. Fokus inicijative "štit demokratije" je trostruk: poboljšanje situacione svijesti, podrška demokratskim institucijama i slobodnim medijima, te jačanje angažmana građana. Glavni prijedlog je osnivanje Evropskog centra za demokratsku otpornost. Taj centar bi bio čvorište koje "povezuje postojeće mreže i strukture koje rade na prevenciji, otkrivanju, analizi i odgovoru na obrasce prijetnji u informacijskom prostoru, te razvija zajedničke pristupe, prakse i metodologije, uz razmjenu relevantnih podataka i analiza". Evropska unija je ovo pokušala već jednom, 2019. godine, ali sistem za brzo upozoravanje nikada nije zaživio. Ovaj drugi pokušaj uključivat će institucije EU, države članice, pa čak i zemlje kandidate poput Moldavije i Ukrajine, kao i one sa Zapadnog Balkana. Međutim, Evropska komisija želi jasno staviti do znanja da ovo nije neka vrsta "Ministarstva istine". Planovi će se uvoditi postepeno, učešće će biti dobrovoljno, a centar će djelovati "uz poštivanje nadležnosti EU i nacionalnih vlasti". Pažljivo praćenje izboraOstale ideje uključuju uvođenje "EU digitalnog identitetskog novčanika" naredne godine za građane i stanovnike EU, osnivanje evropske mreže provjeravatelja činjenica koji će raditi na bazi podataka za provjeru činjenica, te "dobrovoljnu mrežu influensera za podizanje svijesti o relevantnim pravilima EU i razmjenu najboljih praksi". Podsjećajući na parlamentarne izbore u Moldaviji u septembru, u kojima je Rusija bila snažno uključena u pokušaj oblikovanja ishoda, nacrt također predlaže da se misije EU za posmatranje izbora izvan bloka ojačaju "kako bi se pomoglo nacionalnim vlastima tokom cijelog izbornog ciklusa" – što Brisel vjerovatno planira ponoviti na narednim, veoma neizvjesnim parlamentarnim izborima u Armeniji. Na isti način, predloženo je i proširenje mandata Evropskog opservatorija za digitalne medije, koji pruža istraživanja i analize o kampanjama dezinformacija. Sada će dobiti više sredstava za rad na pitanjima vezanim za izbore, ne samo u državama članicama EU, već i u partnerskim zemljama. U dokumentu se također spominje finansijska podrška nezavisnim medijima i novinarstvu u susjedstvu EU, uključujući Bjelorusiju i Rusiju. Nisu navedeni konkretni iznosi. Međutim, mnogi od programa predloženih u okviru "štita demokratije" trenutno su uključeni u prijedlog Evropske komisije za sedmogodišnji budžet EU od 2 biliona eura (2,3 biliona dolara), koji počinje 2028. godine.

Parlamentarni izbori u Iraku 11. novembra održavaju se u trenutku kada Teheran slabi u svojoj regionalnoj sferi utjecaja, a ishod bi mogao odrediti hoće li zadržati vitalno sidro u svojoj sferi utjecaja, finansiranja i odvraćanja ili će skliznuti u skuplju, fragmentiranu igru upravljanja posrednicima iz daljine. S neuspjesima u Siriji i rastućim ograničenjima Hezbolaha - kojeg su Sjedinjene Američke Države označile kao terorističku organizaciju - u Libanu, Irak je postao nezamjenjiva arena za Teheran. "Parlamentarni izbori bi zaista mogli biti značajni za Iran, jer ako kandidati koje preferira loše prođu, to je samo još jedna stvar koja bi krenula po zlu za Teheran i moglo bi dovesti do kaskadnog efekta gdje se iranska moć smatra vidno smanjenom", rekao je Colin Clarke, izvršni direktor Soufan Centra, njujorškog think tanka. Ako Iran ne uspije postići željeni rezultat, dodao je Clarke, to bi oštetilo imidž Teherana u cijeloj regiji "jer čini to da lideri izgledaju slabi". Iranska teška bitkaGodinama je Iran projicirao uticaj u susjednom Iraku podržavajući niz šiitskih stranaka i milicija - neke od kojih je osnovao Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC). Međutim, njegov uticaj je oslabio nakon što su SAD 2020. godine ubile komandanta snaga Quds, Kasema Soleimanija. Uticaj koji je Teheran nekada imao nad ovim grupama od tada je oslabio, ustupajući mjesto unutrašnjim sukobima i fragmentaciji. Šiitske frakcije unutar Koordinacijskog okvira - političkog saveza koji uključuje premijera Mohammeda Shia' al-Sudanija - sada su podijeljene oko napora koje podržavaju SAD da raspuste Narodne mobilizacijske snage (PMF), krovnu organizaciju uglavnom milicija povezanih s Iranom, integriranih u iračku vojsku 2016. godine. Nekoliko šiitskih lista koje su nekada koordinirale pod pokroviteljstvom Teherana sada se takmiče jedna protiv druge, što odražava ne samo slabljenje kohezije već i pomak prema transakcijskoj, interesno vođenoj politici, a ne prema ujedinjenim proiranskim listama. U nastojanju da obuzda ta rivalstva, Iran je ranije u oktobru poslao Soleimanijevog nasljednika, komandanta Kuds snaga Esmaila Qaanija, u Bagdad. Ostaje nejasno da li je njegova misija uspjela. "Iran nema pozitivan zamah i znatno je oslabljen", rekao je Clarke. "Način na koji je Izrael grubo postupao s Iranom i njegovim posrednicima vjerovatno je doveo do sumnje među njegovim pristalicama i pokroviteljima da su lideri možda manje pouzdani nego u prošlosti." Sprečavanje da loše postane još goreTu eroziju uticaja pogoršavaju širi regionalni neuspjesi. U protekle dvije godine, Izrael je nanio veliku štetu iranskoj mreži i kapacitetima - od desetkovanja vojnog rukovodstva palestinske grupe Hamas, koju su SAD označile, i njene infrastrukture u Gazi do ozbiljnog degradiranja Hezbollaha i napada na imovinu IRGC-a u Siriji i unutar samog Irana. Sukob je kulminirao direktnim ratom u junu, otkrivajući velike ranjivosti na iranskoj strani. Slabljenje Hezbollaha i pozicije IRGC-a u Siriji na kraju je doprinijelo padu predsjednika Bashara al-Assada, ključnog saveznika koji je omogućio Iranu da Siriju pretvori u kopneni koridor koji povezuje njegove partnere u Iraku i Libanu. Za Teheran, Irak sada predstavlja najneposrednije i nezamjenjivo sidro za regionalno odvraćanje i politički uticaj u vrijeme kada se alternative drugdje na Bliskom istoku sužavaju. Ako rezultati izbora razočaraju Teheran, Clarke očekuje upornost, a ne povlačenje. "Iran ima težak zadatak pred obnovom ovih posredničkih grupa i posveti više vremena, energije i resursa - kojih je sve malo - kako bi održao jake odnose", rekao je. Glasanje u Iraku nije samo još jedan izbor. To je test da li Iran još uvijek može utjecati na ishode u regiji u kojoj se njegova moć stalno smanjuje.

Hurmatoj provodi dane u medpunktu, jednospratnoj seoskoj zdravstvenoj stanici gde daje injekcije, proverava krvni pritisak i posećuje pacijente koji su vezani za krevet u njihovim domovima. Ovih dana, medicinska sestra je primorana da radi daleko od oko 300 stanovnika u svom delu sela u severnom regionu Sugd u Tadžikistanu. Umesto da brine o ljudima, ona bere pamuk. "Prošle nedelje, ja i nekoliko desetina drugih radnika (u javnom sektoru) proveli smo nedelju dana na poljima pamuka", rekla je Hurmatoj, koja nije želela da otkrije svoje puno ime iz straha od odmazde. "Rečeno nam je da donesemo sklopive krevete i spavali smo u improvizovanoj spavaonici blizu polja. Radili smo od ranog jutra do zalaska sunca, sa samo kratkom pauzom za ručak." Pamuk je osnova ruralnih privreda Centralne Azije. Uzbekistan je među 10 najvećih svetskih proizvođača, s oko 1,3 miliona tona godišnje, a slede ga Turkmenistan s oko 800.000 tona i Tadžikistan s otprilike 500.000 tona. Hurmatoj je jedna od hiljada zdravstvenih radnika, nastavnika i drugih javnih službenika – kao i učenika – koji su ove jeseni mobilisani za rad na poljima pamuka širom Tadžikistana, Turkmenistana i Uzbekistana, ostavljajući škole, bolnice i vladine kancelarije sa nedovoljno zaposlenih tokom sezone žetve koja traje od kraja avgusta do novembra. Vlasti u regionu optužene su da koriste javne službenike pod pretnjom otkaza s njihovih redovnih poslova, dok se učenicima preti disciplinskim merama ili izbacivanjem iz škole, naveli su radnici i grupe za ljudska prava. Oni koji to mogu sebi da priušte često podmićuju službenike da zaobiđu težak fizički posao ili plaćaju nekome drugom da bere pamuk umesto njih. U Tadžikistanu i Turkmenistanu, oni koji ne mogu da učestvuju u berbi, moraju da angažuju zamenu. Grupe za ljudska prava navode da je pod pritiskom – uključujući međunarodne sankcije – ta praksa smanjena poslednjih godina, iako se, kako pokazuje priča Hurmatoj i drugih, ona nastavlja. Hurmatoj je rekla da se troškovi obroka – doručka, ručka i večere – odbijaju od njihove plate za branje pamuka. "Dakle, na kraju dobijamo veoma malu količinu novca. To je težak posao. Sa 48 godina, prestara sam za to i imam bolove u leđima. Ali rizikujem da izgubim posao ako ne idem", rekla je za RSE. Pritisak za 'dobrovoljno' učešćeVlasti insistiraju da je učešće u berbi pamuka dobrovoljno. Međutim, lokalni izveštaji i svedočanstva koja je prikupio RSE ukazuju na suprotno. U južnom tadžikistanskom regionu Hatlon, prosvetne vlasti su naložile školama i fakultetima da šalju nastavnike i studente na polja "u slobodno vreme". Dva predavača s Državnog univerziteta Bohtar u Hatlonu rekla su za RSE da su im naloženo da beru pamuk vikendom ili rizikuju da dobiju otkaz. U Uzbekistanu, nastavnici, medicinske sestre i lokalni zvaničnici u nekoliko provincija kažu da su bili pod pritiskom da se pridruže "dobrovoljnim" akcijama branja pamuka koje organizuju lokalne vlasti. "Svi zaposleni u našim školama – nastavnici, čuvari i administrativno i tehničko osoblje – beru pamuk", rekao je za RSE nastavnik iz okruga Olot u jugozapadnom regionu Buhara. "Naređeno nam je da ako nas neko pita, kažemo da smo došli svojom voljom", rekao je nastavnik pod uslovom da mu se ne navodi ime. Predsednik Uzbekistana Šavkat Mirzijojev, koji je došao na vlast 2016. godine, obećao je da će iskoreniti prisilni i dečji rad u sektoru pamuka u toj zemlji, pošto se uzbekistanski pamuk suočio s bojkotom zapadnih maloprodajnih kompanija, kao što su H&M, Nike i Walmart, zbog korišćenja dečjeg rada. Mirzijojev je 2023. rekao Generalnoj skupštini UN da je ta praksa "potpuno eliminisana". Ipak, ove godine, grupe za ljudska prava i lokalni mediji izveštavaju o ponovnoj pojavi prisilnog rada, sada pod novim oznakama kao što je "dobrovoljno učešće". Mirzijojev je 26. septembra proglasio 10-dnevnu "vanrednu" kampanju kako bi se sprečilo kašnjenje u berbi. Ove godine, Uzbekistan je zasadio pamuk na 875.000 hektara, s ciljem da proizvede 3,7 miliona tona sirovog pamuka 2025. godine. Dok je i dalje pod snažnom međunarodnom pažnjom, vlada i dalje pokazuje da je osetljiva na kritike. Ministarstvo za zapošljavanje je 14. oktobra saopštilo da je identifikovano više od 70 slučajeva kršenja zakona o radu i naglasilo da su "svi oblici prisilnog rada strogo zabranjeni". Nekoliko lokalnih zvaničnika je kažnjeno zbog prisiljavanja stanovnika na branje pamuka. Među njima je i zamenik okružnog guvernera u provinciji Surkondarjo, kome je naređeno da plati 2,6 miliona uzbekistanskih soma (1.720 dolara) kazne zbog navodnog vređanja i pretnji članovima mesne zajednice koji nisu poslali ljude na branje pamuka. U Turkmenistanu, gde vlada otvoreno podržava masovnu mobilizaciju radne snage, kampanja je još šira. Zajedno s poljoprivrednicima i državnim službenicima, vlasti su na polja poslale vojnike, bivše osuđenike, pa čak i one koji nisu platili alimentaciju. "Za razliku od prethodnih godina, mnogim javnim službenicima se sada govori da rade besplatno. Zvaničnici to pravdaju govoreći: 'Platu primate od države'", rekao je za RSE stanovnik zapadne pokrajine Balkan pod uslovom da mu se ne navodi ime. Više novca za poljoprivrednikeAnalitičari kažu da uprkos reformama i međunarodnom pritisku, duboko ukorenjena struktura privrede pamuka u Centralnoj Aziji i dalje zavisi od prisile. "Sektor pamuka u ovim zemljama i dalje nije reformisan", rekao je Ališer Ilhamov, direktor istraživačke grupe Central Asia Due Diligence sa sedištem u Velikoj Britaniji. "Reforme Mirzijojeva su bile političke – zaustavile su masovnu mobilizaciju na neko vreme – ali centralizovani sistem se nije promenio. Dokle god vlada određuje proizvodne kvote i cene, lokalne vlasti će nastaviti da prisiljavaju ljude da ispunjavaju ciljeve." Ekonomista iz Dušanbea, koji je tražio da ne bude imenovan, rekao je da problem leži u ekonomiji proizvodnje pamuka. "Slanje studenata i državnih radnika na polja uz pretvaranje da je to dobrovoljno nije rešenje", rekao je on. "Ako bi vlada povećala isplate za berače i poljoprivrednike – koji su nedovoljno plaćeni jer država uzima većinu profita – mnogi ljudi bi se dobrovoljno pridružili."

Duboko u napuštenom rudniku u Krušnim gorama (Rudnim planinama) na sjeverozapadu Češke, Jakub Kristekov mjerač zračenja žurno pucketa dok on podiže kamen veličine šake. "Uranijumska ruda", kaže, pokazujući na mrlje zelenih minerala koje se presijavaju pod njegovom lampom prije nego što vraća kamen na gomilu. Kristek je jedan od nekolicine amaterskih mineraloga čija je potraga za rijetkim mineralima otkrila niz tajnih rudnika koji datiraju još iz vremena neutažive žeđi Sovjetskog Saveza za uranom na početku utrke u nuklearnom naoružanju. Nakon što je Amerika u avgustu 1945. godine nuklearnom bombom uništila japanski grad Hirošimu, sovjetsko rukovodstvo je označilo uranijum kao "najvažniju stratešku sirovinu" novog doba. U novembru te godine, Sovjetski Savez je potpisao tajni sporazum s Čehoslovačkom o masovnom proširenju rudarstva "ruda i koncentrata koji sadrže radijum i druge radioaktivne elemente" unutar planina bogatih mineralima Bohemskog masiva. Sovjetsko-čehoslovački poduhvat vađenja uranijuma započeo je slanjem savjetnika i tona hrane iz Kremlja kako bi se podržali čehoslovački rudari. Ali nakon što su ljevičari koje je podržavao Sovjetski Savez preuzeli vlast u Pragu 1948. godine, Staljinov Kremlj je dobio slobodu da djeluje s većom mjerom. Čehoslovačke rudare koji su bili dobro plaćeni za kopanje uranijuma ubrzo su brojčano nadmašili kriminalci i politički disidenti prisiljeni da rade to isto. Tomas Bouska je osnivač Politicti vezni, organizacije koja čuva sjećanja na češke političke zatvorenike. Izjavio je za Radio Slobodna Evropa da je usred "uranijske groznice" u Sovjetskom Savezu, historijski rudarski grad Jáchymov bio zatvoren za svakoga bez službene dozvole za ulazak, a zatim su ga "godinu dana nakon što su komunisti došli na vlast [1948.] pretvorili u pravu gulag koloniju". Desetine hiljada zatvorenika poslano je u rudnike Jáchymov, gdje su radili usred oblaka radioaktivne prašine. "Nije bilo ventilacije i nismo imali respiratore ni maske", prisjetio se jedan preživjeli, "pa smo svaki dan odlazili sivi ili crveni, ovisno o uranijumskoj rudi koja se obrađivala." Nekoliko bivših zatvorenika opisalo je zloglasne "ruske autobuse" koji ilustruju uslove u logorima. Prije smjene u rudnicima, stotine zatvorenika bi se okupljale u dvorištu svog zatvora, a zatim, kako to opisuje jedan preživjeli: "Morali smo se okupiti tako da se dodirujemo bokovima i tijelima. Zatim bi nas [stražari] okružili čeličnim užetom, koje je bilo debelo oko 5 milimetara, i zaključali ga katancem." Masa muškaraca bi se zatim vukla kao jedan prema ulazu u rudnik. Zatvorenici su koristili ručni alat, kao i eksploziv, kako bi uklonili komade radioaktivne rude. U rudniku Rudne planine, Kristek pokazuje betonski sef u kojem su, kako kaže, bili čuvani detonatori "kako zatvorenici ne bi mogli da im pristupe". Nasilje unutar rudnika bilo je uobičajeno, a neki zatvorenici se sjećaju kako su pljačkali plaćene rudare zbog njihovih zaliha radioaktivne rude kako bi dostigli dnevne kvote. Za Kristeka, istraživanje rudnika urana iz doba Hladnog rata manje se odnosi na otkrivanje sovjetske infrastrukture, a više na jedinstvene uslove unutra. Radioaktivne podzemne pećine mogu stvoriti nove minerale u roku od nekoliko decenija. Kristek, koji je objavio četiri naučna članka o svojim otkrićima minerala i čeka potvrdu drugih kroz laboratorijske testove, iz prve ruke poznaje opasnosti napuštenih rudnika. Jedan ga je skoro zdrobio kada je bio tinejdžer. "Bio sam sam i kopao sam da bih pristupio starom rudniku, a ulaz se srušio na mene", prisjeća se. "Glava i jedna ruka su mi bile slobodne pa sam se mogao iskopati, ali bilo je zaista strašno." Danas, otac jednog djeteta, samo povremeno riskira solo ekspedicije. "Prostor i tišina su mi jezivi", kaže. "Ponekad pjevam naglas kada sam dole." Mineraloška scena u Češkoj Republici je mala i čvrsto povezana, ali Kristek kaže da je poznato da neki kriminalni elementi rade pod zemljom. "Ljudi doslovno rudare u nekim napuštenim rudnicima i vrlo su neprijateljski raspoloženi prema drugim grupama." U historijskom rudarskom gradu Krupki na sjeverozapadu zemlje, kaže on, "tamo je još uvijek postojalo veliko nalazište kalaja i ovi [ilegalni rudari] su ga vadili." Nije poznato da li se uranijum ilegalno vadi, ali Kristek kaže da je to vrlo malo vjerovatno, s obzirom na ogromne zahtjeve za obradu radioaktivnog materijala. Pronalaženje ulaza u rudnike, koji u nekim slučajevima podsjećaju na velike životinjske jazbine, postiže se kombinacijom proučavanja karata i historijskih zračnih fotografija, te znanja prenesenog od bivših rudara. Unutar rudnika napuštenih 1960-ih, drveni nosači su odavno istrunuli. Urušavanja krovova mogu se vidjeti u dijelovima rudnika, što njihovo istraživanje danas čini stresnim iskustvom, čak i za iskusne istraživače. "Urušavanje je najgora stvar jer se ništa ne može učiniti povodom toga", kaže Kristek, misleći na jednog čehoslovačkog istraživača koji je zatrpan pod odronom kamenja unutar rudnika u Jáchymovu i čije tijelo nikada nije pronađeno. Kristek kaže da je sretan što je istražio toliko mjesta opsjednutih historijom dok su još uvijek dostupna. "Što više vremena prolazi, to će se više ovih rudnika urušiti i biti zauvijek izgubljeno."

Prema navodima iz Kijeva, grad Pokrovsk i dalje ostaje prioritet za Kremlj, dok ruske snage tvrde da su zauzele desetine zgrada u borbama prsa u prsa za ovo ključno uporište istočne Ukrajine. Kako je Pokrovsk postao najžešće bojište na ukrajinskoj liniji fronta ove godine, borbe za grad sada podsjećaju na neke od najkrvavijih i najdužih bitaka u ratu – posebno Bahmut 2023. i Avdijivku 2024. godine. Prije sedam dana Ukrajina je najavila pokretanje intenzivne odbrambene operacije u području Pokrovska, dok su ruske snage tvrdile da su opkolile ukrajinske trupe koje brane grad. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski opisao je situaciju kao "tešku", dodajući da se oko 314 ruskih vojnika nalazi unutar gradskih četvrti. Video koji je ukrajinski 7. korpus za brzu reakciju dostavio Radiju Slobodna Evropa prikazuje ruske vojnike u i oko Pokrovska kako ih gađaju ukrajinski dronovi. "Glavni cilj neprijatelja je da što prije zauzme Pokrovsk. Taj cilj ostaje nepromijenjen," izjavio je Zelenski 8. novembra. Andrij Hnatov, načelnik Generalštaba ukrajinskih oružanih snaga, rekao je da su ruske snage prodrle na južne periferije grada, pokušavajući uspostaviti uporište za daljnje napredovanje. Ukrajinski vojnik Andrij potvrdio je za RSE da ruske snage napreduju, ističući da Kremlj ne odustaje od pokušaja zauzimanja grada, uprkos sve većem broju žrtava. "Koriste nevjerovatan broj vojnika. Ali, svakodnevno naša brigada uništi desetine Rusa", rekao je Andrij. "U posljednja četiri mjeseca ubili smo ili ranili oko 2.000 ruskih vojnika", dodao je. Pokušavajući osvojiti Pokrovsk i susjedni Myrnohrad, ruske snage nastoje zauzeti ključne puteve koji vode dublje u Donjecku oblast, te otvoriti put ka Dnjepropetrovskoj oblasti. Iako budućnost linije fronta u Donjeckoj oblasti ostaje neizvjesna, čini se da Moskva ostvaruje barem jedan od svojih ciljeva. Kombinovanim napadima dronovima i raketama na gradove, Rusija depopulira područja uz liniju fronta, ostavljajući svojim trupama jasniji put kroz uglavnom napuštene gradove s minimalnim otporom civila. Kao rezultat toga, većina stanovnika napustila je Pokrovsk, nekadašnji industrijski grad sa 60.000 stanovnika, koji je sada uglavnom u ruševinama. Ipak, neki vojni analitičari sumnjaju da će Rusija brzo zauzeti to područje i nastaviti prema susjednim gradovima. Ukrajinski vojni ekspert Oleksij Hetman izjavio je za Radio Slobodna Evropa da, iako se situacija pogoršava, ukrajinske snage još uvijek imaju utvrđene položaje zapadno od grada, što im omogućava da odbiju daljnje ruske napade. "Nema nikakvih 'vrata' ni 'puteva' ka Slovjansku ili Kramatorsku. To su besmislice koje širi ruska propaganda", dodao je Hetman.

Mirovni pregovori u Istanbulu između Pakistana i talibanskih vlasti Afganistana, koje slijede strogu islamističku ideologiju, završeni su bez postizanja dogovora, ali primirje između susjednih zemalja će se nastaviti. Glasnogovornik talibana Zabihullah Mujahid okrivio je ZA propast pregovora "neodgovoran stav i nedostatak saradnje" pakistanske delegacije. Na društvenoj mreži X, Mujahid je optužio Islamabad da "ne pokazuje spremnost da preuzme odgovornost ni za sigurnost Afganistana, ni za vlastitu". Dodao je da primirje "do sada nije prekršeno s naše strane i da će se i dalje poštovati". Više rundi pregovora, uz posredovanje Turske i Katara, održano je u Istanbulu od prošlog mjeseca. Najnoviji razgovori održani su 6. i 7. novembra, a predvodili su ih Abdul Hak Wasiq, šef talibanske obavještajne službe, i general-pukovnik Asim Malik, šef pakistanske obavještajne službe ISI. Ranije su pakistanski zvaničnici – uključujući ministra odbrane Khawaju Asifa – također potvrdili da su pregovori u Istanbulu propali, dodajući: "Nema planova za daljnje pregovore." Asif je upozorio da će, ako se teritorija Afganistana koristi za napade na Pakistan, primirje biti prekinuto. Ranije je upozorio da bi neuspjeh u postizanju dogovora mogao dovesti do "otvorenog rata". Najnovija runda pregovora između talibana i Pakistana u Istanbulu suočila se s problemima od samog početka; na primjer, razmjena vatre 6. novembra u Spin Boldaku između talibanskih vojnika i pakistanskih snaga. Iako obje strane optužuju jedna drugu za početak pucnjave, lokalni izvještaji navode da su civili u Spin Boldaku pretrpjeli velike gubitke. Najmanje pet civila, uključujući četiri žene, ubijeno je, a šest osoba je ranjeno. Krvavi sukobi između Pakistana i talibana u oktobru, u kojima je ubijeno najmanje 50 afganistanskih civila, a oko 450 ranjeno, zaustavljeni su posredovanjem Katara i Turske, nakon čega su dvije strane objavile primirje. Pakistan je također potvrdio smrt najmanje 23 vojnika i ranjavanje još 29. Nasilje je izbilo nakon eksplozija u Kabulu 9. oktobra, za koje su talibanske vlasti okrivile Pakistan. Nekada bliski saveznici s granicom dugom 2.600 kilometara, dvije strane su se udaljile nakon što je Islamabad optužio Afganistan da pruža utočište militantnim grupama, uključujući Tehrik-e Taliban Pakistan (TTP). Pakistan tvrdi da talibanske vlasti dozvoljavaju TTP-u da koristi afganistansku teritoriju kao centar za obuku i logistiku za napade unutar Pakistana. Talibanska vlada negira te optužbe.

Vozač autobusa u ruskom gradu Habarovsku na Dalekom istoku bio je prošlog mjeseca pod istragom nakon što se molio na autobusnoj stanici dok su putnici čekali u vozilu. Muškarac, za kojeg se vjeruje da je migrant iz Centralne Azije, oslobođen je bilo kakve krivice nakon što je utvrđeno da je bio na pauzi. No, snimak njegove molitve izazvao je bijes na internetu u Rusiji. Neki vjernici se mole na ulicama i trotoarima u Rusiji, koja je dom milionima muslimana, uključujući migrante iz Centralne Azije. No praksa molitve na ulici izaziva sve veće nezadovoljstvo u Rusiji, dok neprijateljstvo i nasilje prema muslimanskim migrantima raste. Migranti iz Centralne Azije suočavaju se s pojačanim policijskim racijama, deportacijama i zlostavljanjem u Rusiji nakon smrtonosnog terorističkog napada na Crocus City Hall u martu 2024. godine. Nekoliko državljana Tadžikistana uhapšeno je zbog navodne umiješanosti u napad. Kritičari kažu da je molitva na trotoarima, parkiralištima ili u javnom prijevozu neobazriva pa čak i provokativna. No, vjernici tvrde da u mnogim dijelovima Rusije, uključujući Moskvu i Sankt Peterburg, nedostaje džamija. Muslimani također obavljaju molitvu pet puta dnevno, uključujući i tokom radnog vremena, što otežava odlazak u džamije. U martu su vlasti u ruskom pacifičkom lučkom gradu Vladivostoku poduzele disciplinske mjere protiv još jednog vozača autobusa nakon što je na društvenim mrežama objavljen snimak na kojem se vidi kako se moli ispred svog vozila. "Vozaču je savjetovano da za vjerske obrede potraži alternativne, više skrovite lokacije kako ne bi izazivao neugodnosti kod drugih", navodi se u saopštenju gradskih vlasti Vladivostoka. Pitanje muslimanskih migranata koji se mole na javnim mjestima pokrenuli su visoki ruski zvaničnici. "Iako nemam ništa protiv islamskih molitvi, mislim da je prilično čudno kada neko u metrou raširi molitveni tepih ili kada vozač minibusa počne da se moli", rekao je Valerij Fadejev, šef predsjedničkog savjeta za ljudska prava Rusije, savjetodavnog tijela, tokom posjete Uzbekistanu u oktobru. Praksa molitve na ulici je podijeljeno pitanje čak i među muslimanima. Prema islamu, vjernici mogu da se mole na mjestima poput parkova, aerodroma ili radnih mjesta ako su čista, ali treba da izaberu prikladno mjesto koje ne ometa druge. Postoje specifična mjesta gdje se molitva ne preporučuje, poput groblja i toaleta. Adham Haidarzoda, istaknuti vjerski učenjak iz Tadžikistana, rekao je za RSE da islam savjetuje vjernike da "izbjegavaju molitvu na putevima i na mjestima gdje ljudi hodaju i okupljaju se". Strah migranata od reakcijeValentina Čupik, ruska aktivistkinja za ljudska prava, izrazila je zabrinutost da bi sve veći nadzor nad islamskim vjerskim praksama mogao dodatno stigmatizirati migrante iz Centralne Azije i podstaći diskriminaciju. Čupik je upozorila da bijes na internetu zbog takvih incidenata često prelazi u stvarno neprijateljstvo, učvršćujući stereotipe i produbljujući društvene podjele. Migranti iz Centralne Azije rekli su da se boje da bi molitva na ulici mogla izazvati negativne reakcije. Daler, 34-godišnji taksista iz Tadžikistana koji je dao samo ime, rekao je da je vidio migrante kako se mole na ulicama ili "pored zgrada ili kontejnera za smeće". Većina njih, kaže, su taksisti iz Tadžikistana, Uzbekistana ili Kirgistana koji se boje da će propustiti molitvu ako čekaju da stignu do džamije. "To privlači pažnju i izaziva nezadovoljstvo prema migrantima", rekao je Daler za RSE. "Poštujem pravo ljudi na vjersku slobodu, ali mislim da ne bismo trebali dolijevati ulje na vatru neprijateljstva prema migrantima moleći se tamo gdje to smeta ljudima." Rasprava o javnoj molitvi nije ograničena samo na Rusiju. Francuska je 2011. godine zabranila molitve na ulicama Pariza. Molitva na ulici postala je političko pitanje nakon protesta krajnje desnice. U Velikoj Britaniji, ova praksa također izaziva kontroverze. Godine 2021. islamski poziv na molitvu s londonskog Tower Bridgea izazvao je široku kritiku i online raspravu o migracijama, uprkos tome što su organizatori imali zvaničnu dozvolu.