Iranski državni mediji objavljuju uglađene animacije potpomognute veštačkom inteligencijom – figure u stilu Lego kockica, anime estetiku – koje prikazuju raketne napade i "podlog" Trampa. Dizajnirano je da izbegne filtere društvenih medija, širi se bez prevoda i dopire do publike od čijih se vlada traži da zauzmu stranu.

Uhvaćeni u unakrsnoj vatri rata Sjedinjenih Američkih Država i Izraela protiv Irana, američki saveznici u Persijskom zalivu suočavaju se s teškim izborom: da zadrže svoj odbrambeni stav ili se uključe u borbu protiv Islamske Republike. Iran je ispalio hiljade dronova i raketa na američke vojne i diplomatske objekte i oštetio ključnu energetsku infrastrukturu u Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), Kataru, Bahreinu i Kuvajtu od početka rata 28. februara. Zatvaranjem Ormuskog moreuza, glavne arterije za globalne isporuke nafte i gasa, Teheran je takođe onemogućio svojim arapskim susedima izvoz njihovih ključnih proizvoda. Suočene s, kako smatraju, egzistencijalnom pretnjom, Saudijska Arabija i UAE – najveće ekonomije i vojne sile Zaliva – razmatraju prelazak na ofanzivniji stav, pokazuju izveštaji medija, za šta stručnjaci kažu da bi moglo da ih izložiti još oštrijoj iranskoj odmazdi. Pratite blog uživo RSE o sukobu na Bliskom istoku.Eksperti kažu da je malo verovatno da će se Saudijska Arabija i UAE direktno uključiti u rat, ali da bi mogli da prošire svoju logističku podršku SAD i izvršiti ekonomski pritisak na Iran. "U praksi, 'pridruživanje ratu' bi najverovatnije značilo veći pristup američkih snaga bazama i vazdušnom prostoru, strože sprovođenje mera protiv iranskih komercijalnih i finansijskih mreža u Zalivu i strogo ograničene odbrambene vojne akcije – ne neograničenu kampanju bombardovanja Irana", rekao je Kristofer Dejvidson (Christopher Davidson), stručnjak za bliskoistočnu politiku i saradnik na Univerzitetu Darem u Velikoj Britaniji. 'Ucene' iz IranaČini se da je to već u toku. Rijad je nedavno pristao da dozvoli američkim snagama da koriste vazduhoplovnu bazu Kralj Fahd, koja se nalazi blizu Crvenog mora na jugozapadu te kraljevine, objavio je 23. marta Volstrit žurnal (The Wall Street Journal). To bi označilo značajnu promenu. Saudijska Arabija, kao i njeni arapski susedi, obećala je da njen vazdušni prostor i vojni objekti neće biti korišćeni za napade na Iran. Iran je optužio zalivske države, od kojih mnoge imaju američke vojne baze, da pomažu američke ratne napore. Ministar spoljnih poslova Irana Abas Arakči rekao je 25. marta da postoje "dokazi koji pokazuju da su regionalne zemlje pružale usluge Amerikancima". Rijad je 21. marta naredio proterivanje iranskog vojnog atašea i četiri zaposlena u ambasadi, navodeći kao razlog kontinuirane iranske napade na saudijskoj teritoriji. Nekoliko dana ranije, saudijski ministar spoljnih poslova Fajsal bin Farhan rekao je novinarima da "strpljenje zemlje s iranskim napadima nije neograničeno" i dodao: "Verovanje da zemlje Zaliva nisu sposobne da odgovore je pogrešna procena." U protekle tri nedelje, Iran je dronovima i raketama gađao ključne naftne rafinerije u Saudijskoj Arabiji, najvećem svetskom izvozniku nafte. Iran je takođe pogodio američku ambasadu u Rijadu. UAE su poslednjih nedelja preduzeli mere protiv institucija povezanih s Iranom, zatvorivši bolnicu, društveni klub i nekoliko škola. Prošle nedelje, UAE su zatvorili Iransku bolnicu, državnu zdravstvenu ustanovu u Dubaiju. Bolnica, koja zapošljava oko 700 ljudi i kojom upravlja Iransko društvo Crvenog polumeseca, bila je jedna od najstarijih zdravstvenih ustanova u toj zemlji. U najoštrijoj kritici koja je stigla iz UAE, ministar spoljnih poslova šeik Abdulah bin Zajed Al Nahjan je 22. marta na X naveo da njegovu zemlji neće "ucenjivati teroristi", što je izgleda bila referenca na Iran. Njegova izajava je bila odgovor bivšem francuskom ambasadoru u SAD Žeraru Arou (Gerard Araud), koji je kritikovao izjave savetnika predsednika UAE Anvara Gargaša, koji je rekao da fokus Abu Dabija ne bi trebalo da bude na postizanju prekida vatre s Teheranom, već na obuzdavanju iranske "nuklearne pretnje, raketa, dronova i zastrašivanja moreuza". Iranski dronovi i rakete su takođe pravili haos u Kataru, Bahreinu i Kuvajtu, oštećujući naftna i gasna postrojenja i izazivajući nestanke struje. SAD i Izrael su takođe gađali iransku civilnu infrastrukturu, uključujući skladišta nafte i postrojenje za desalinizaciju. 'Veoma ranjiva' na kontranapadeUprkos eskalaciji retorike, malo je verovatno da će Saudijska Arabija i UAE rizikovati da uđu u direktan vojni sukob s Iranom, kažu stručnjaci. "Obe zemlje imaju infrastrukturu koja je veoma ranjiva na iranski napad – elektrane, postrojenja za desalinizaciju i stambene blokove", rekao je Sajmon Henderson (Simon), direktor programa Zaliv i energetska politika u Vašingtonskom institutu za bliskoistočnu politiku. "Obe zemlje takođe imaju manjinske šiitske muslimanske zajednice naklonjene Iranu ", dodao je on. "Veće uključivanje u rat samo će pogoršati njihov težak položaj." Ako Islamska Republika preživi rat sa SAD i Izraelom, zalivske države će se suočiti s još ohrabrenijim i radikalnijim Iranom, kažu stručnjaci. Ali ako dođe do kolapsa režima, to bi moglo da izazove haos i da se prelije u region. Najbolji scenario za zalivske države nije promena režima, već "uglavnom indirektna, pažljivo odmerena podrška SAD, koja ponovno uspostavlja odvraćanje od Irana, produbljuje bezbednosne veze s Vašingtonom i ograničava iranski uticaj bez izazivanja veće eskalacije po pitanju nafte u Zalivu", rekao je Dejvidson s Univerziteta u Daremu. "Najgori ishod bio bi da dublje, posebno ofanzivno, učešće Saudijske Arabije ili UAE doprinese podsticanju ciklusa iranskih i proksi napada koji oštećuju energetska postrojenja, remete plovidbu u Ormuskom moreuzu, teraju investicije i uvlače ih u dug, skup regionalni rat", dodao je on.

Fred Flajc (Fleitz), potpredsednik Centra za američku bezbednost Instituta za politiku Amerika na prvom mestu (America First Policy Institute), izjavio je za RSE da je "oprezno optimističan" u pogledu mogućih pregovora između SAD i Irana o okončanju rata, ali je rekao da Vašington jača svoju vojnu poziciju kako bi izvršio pritisak na Teheran da postigne sporazum. Flajc, bivši šef kabineta američkog Saveta za nacionalnu bezbednost, rekao je da SAD izgleda traže iranske zvaničnike koji su spremni da okončaju sukob, dok pokušavaju da zaobiđu pripadnike tvrde linije iz Korpusa islamske revolucionarne garde, moguće preko predsednika parlamenta Mohameda Bagera Kalibafa i regionalnih posrednika. Flajc, koji je razgovarao sa regionalnom direktorkom RSE Amrom Zejneli Lodža (Loxha), rekao je da prvi javni odgovor Irana na američki plan od 15 tačaka ne treba precenjivati, opisujući ga kao znak podela unutar iranskog rukovodstva. On je dodao da bi, ako diplomatija propadne i Iran nastavi da preti brodskom saobraćaju kroz Ormuski moreuz, američki predsednik Donald Tramp (Trump) mogao da eskalira napadima na iransku energetsku infrastrukturu. Pratite blog uživo RSE o sukobu na Bliskom istoku. Vašington je, prema izveštajima, poslao Iranu predlog od 15 tačaka koji uključuje prekid vatre, otvaranje Ormuskog moreuza, demontažu iranskog nuklearnog programa, okončanje podrške proksi grupama i ukidanje sankcija Iranu. Iranski mediji su izvestili da je Teheran postavio svoje uslove za okončanje rata. RSE: Gospodine Flajc, čini se da postoji ograničen zamah ka pregovorima između SAD i Irana. Da li ste optimista da bi ti razgovori mogli da dovedu do nečega? Fred Flajc: Pa, oprezno sam optimističan. I trebalo bi da dodam da je prvi izbor ili preferencija predsednika Trampa da koristi diplomatiju pre vojne sile. I mislim da traži način da pronađe odgovorne iranske lidere koji bi želeli da zaustave nasilje, želeli da zaustave rat, zaustave bombardovanje. I mislim da ono što pokušavamo da uradimo jeste da pokušamo da zaobiđemo radikale Revolucionarne garde i verovatno radikale pri vrhovnom vođi. A zaista ne znam da li vrhovni vođa vodi zemlju. Zato verujem da, kako je izvešteno, radimo s predsednikom iranskog parlamenta kako bismo videli da li se može postići dogovoreno rešenje koje bi okončalo rat i obezbedilo Ormuski moreuz. RSE: Kada predsednik Tramp kaže da SAD razgovaraju sa "pravim ljudima" u Iranu, na koga tačno misli? Da li je to predsednik parlamenta Mohamed Baker Kalibaf? Flajc: Čuo sam izveštaje da je to on. Mogli bi biti i drugi ljudi. Problem je što je ova vlada fragmentirana. Postoje elementi vlade koji su fanatici, poput Revolucionarne garde, koji mogu pokušati da ubiju zvaničnike koji žele da pregovaraju o miru. Dakle, to bi mogao biti razlog zašto je predsednik oklevao da navede s kim tačno SAD rade. RSE: Ako još uvek nije jasno ko je iranski sagovornik, koliko Vašington zaista može biti uveren da razgovara s ljudima koji zaista mogu da postignu dogovor? Flajc: Pa, nisam u vladi, ali mislim da naš Stejt department ima dosta izvora. Takođe sarađujemo s Turskom, Pakistanom, Egiptom, drugim državama koje imaju veze u Iranu. Dakle, ne mogu vam reći kako to znamo, ali verujem da je vlada SAD zapravo u kontaktu s ljudima koji mogu da govore u ime iranske vlade. RSE: Bilo je izveštaja da je Vašington poslao Iranu predlog od 15 tačaka koji uključuje prekid vatre, otvaranje Ormuskog moreuza, demontažu iranskog nuklearnog programa, okončanje podrške proksi grupama i ukidanje sankcija Iranu. Šta mislite o izgledima da taj plan od 15 tačaka može dovesti do mira? Flajc: Pa, on navodi ciljeve za koje bi SAD želele da promovišu stabilnost u regionu. I uključuje stvari na koje je iranski režim odbio da pristane. Odbio je da pregovara u dobroj veri. Želi da nastavi da obogaćuje uranijum. Neće odustati od svog raketnog programa. Sada znamo da ima ogroman raketni program koji može da pogodi zapadnu Evropu, moguće Pariz i London. To su neprihvatljive pretnje po globalnu bezbednost. I ako će doći do pregovaračkog rešenja, to će morati da se reši. RSE: Koja su neka od najspornijih pitanja, a s druge strane, i najlakše rešiva? Flajc: Pa, pretpostavljam da je sporno pitanje pokušati pronaći način da se brzo obezbedi Ormuski moreuz. Nadam se da će Iran brzo pristati da odustane od obogaćivanja uranijuma i predati zakopane kontejnere s uranijum heksafluoridom koji je skoro na nivou za oružje, koji bi mogao da se koristi za gorivo za nuklearno oružje. Nisam siguran šta bi bila najlakša moguća rešenja. Mislim da je najveći izazov naterati iranski režim da pristane na bilo šta. Mislim da smo još uvek u procesu nagovaranja da pristanu da zapravo pregovaraju. Mislim da smo postigli izvestan napredak po nekim početnim pitanjima, ali nam je potrebno da imamo iranskog predstavnika da sedne sa SAD ili s posrednikom da započnu razgovori. RSE: U kojoj meri mislite da poverenje može biti problem s obzirom na to da su u prethodnim razgovorima bili prekinuti američkim napadima? Flajc: Pa, Iran iznosi tu optužbu da ne veruje SAD, jer je bio angažovan u razgovorima sa SAD prošlog juna i onda u januaru. I usred razgovora, navodno su SAD počele – SAD ili Izrael – počele da napadaju Iran. To nije baš tačno. Iranci su odbijali da pregovaraju u dobroj veri i suočavali su se s ultimatumima SAD. Znali su to. Mislili su da mogu da odugovlače razgovore unedogled. Kada su pokušali to da urade, počele su vojne operacije. I mislim da je iranska vlada sada zabrinuta, šta god da je od nje ostalo, jer su američke trupe na putu, marinci i padobranci. Mislim da to jača američku poziciju. Ali verujem da ako počnemo da pregovaramo u dobroj veri i Iran to učini, biće dobrog sporazuma. RSE: Ako SAD idu na diplomatiju, zašto takođe pojačavaju vojno prisustvo u regionu dodatnim raspoređivanjem trupa? Flajc: Verujem da predsednik Tramp želi da pokuša diplomatiju, ali ne zna da li će to uspeti. I verujem da slanjem više trupa u region, on jača svoju poziciju i stavlja veći pritisak na iranske zvaničnike da postignu dogovor. RSE: Prve izjave sada stižu iz Irana o planu od 15 tačaka. Na osnovu izveštaja, Iran zahteva konkretne garancije kako bi sprečio ponovni rat. Pregledao je predlog i, kako je izvešteno, smatra ga preteranim. Iran kaže da će njegove odbrambene operacije biti nastavljene dok se ne ispune njegovi uslovi. Zahteva jasnu odlučnost i garantovanu isplatu ratne štete. Prvi uslov za kraj rata je "kraj napada i ubistava". Šta prvo pomislite po tom pitanju? Flajc: Ne znam koliko je to tačno. Takođe sam čuo Irance kako tvrde da nije bilo pregovora, da nisu bili u kontaktu sa SAD. Mnogo toga što čujemo odražava raskol unutar iranske vlade i ljude koji ne žele nikakve pregovore. Videćemo šta će se desiti kada dođe do razgovora između SAD i iranskog predstavnika ili iranskog predstavnika i posrednika koji pregovara u ime SAD. Dakle, ne pridajem mnogo značaja tome. I neće biti reparacija. Iran je odgovoran za ovaj sukob. RSE: Dakle, ako ovi razgovori propadnu, kako vidite razvoj situacije? Flajc: Verujem da ako ovi razgovori propadnu i ako Iran nastavi da preti brodovima u Ormuskom moreuzu, predsednik Tramp bi mogao da sprovede svoju pretnju da će uništiti iransku energetsku infrastrukturu. I mislim da iranski lideri žele to da spreče. RSE: Prošlog juna, kada smo razgovarali, rekli ste da ste zabrinuti ko bi mogao da vlada Iranom ako vrhovni vođa padne i da je to jedan od razloga zašto SAD treba da se drže podalje od promene režima u ovom slučaju. Da li i danas tako mislite? Flajc: Zabrinut sam kako će izgledati tranzicija kada ovaj režim padne. Mislim da će ovaj režim pasti. Ne znam koliko brzo. Postoje neki dobri igrači, uključujući sina pokojnog šaha (Rezu Pahlavija), za koga mislim da bi bio dobar lider, ali ne znam koliko snažnu podršku ima u zemlji. Međutim, verujem da su naš Stejt department i Izrael mnogo, mnogo razmišljali o tranziciji, ka prelaznoj vladi. Jednostavno ne znam detalje tog planiranja. RSE: Šta mislite da je pravi cilj SAD u ovom trenutku? Flajc: Mislim da su SAD postigle svoje ciljeve. U osnovi su uništile iranske težnje ka nuklearnom oružju i sprečile su ga da sastavi ono što bi bio raketni štit koji bi štitio razvoj iranskog nuklearnog oružja. I, do kraja godine, da nismo uništili iranske kapacitete za proizvodnju raketa, ne mislim da bi dalji napadi na Iran bili mogući. Iran bi imao nuklearno oružje. To su velika dostignuća. Takođe smo značajno potkopali mogućnost Irana da projektuje moć u inostranstvu, kao i njegove unutrašnje bezbednosne organizacije koje su korišćene za suzbijanje i ubijanje iranskog naroda. To su velika dostignuća. Ona će unaprediti globalnu bezbednost, nadamo se da će iranskom narodu pružiti šansu da povrati svoju zemlju. RSE: Ako se ovaj rat završi bez promene režima, kako mislite da će obični Iranci gledati na taj ishod? Flajc: Vidite, ne mislim da je iko mislio kada je ovaj rat počeo da će biti moguće promeniti režim iz vazduha. Ovo nije promena režima. To je slabljenje režima. To stvara mogućnosti iranskom narodu da povrati svoju zemlju. I to uključuje prilično agresivne napade na milicije Basidž, koje su u osnovi nacisti Irana koji se koriste za ubijanje Iranaca koji izlaze na ulice i demonstriraju. Njih progone izraelski ofanzivni dronovi. To je prosto izvanredno. Postoje slike na kojima se kriju ispod mostova i rade druge stvari kako bi nekako maltretirali iranski narod, ali se i kriju. Koliko razumem, kriju se i u taksijima. Znate, ako bude novih masovnih demonstracija, a znam da će to biti veoma, veoma rizično za iranski narod, mogućnost režima da to uguši biće značajno oslabljena.

Plan Washingtona plan za okončanje rata s Iranom ima 15 tačaka, plan Teherana ima pet, a oba prelaze crvene linije druge strane. Detalji američkog prijedloga nisu javno objavljeni, ali se o njemu mnogo izvještavalo. Vjeruje se da je u mnogim aspektima sličan prijedlozima iznesenim prije nego što je sukob počeo izraelskim i američkim zračnim napadima 28. februara. Glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt rekla je novinarima da "postoje elementi istine" u medijskim izvještajima o 15 tačaka. Smatra se da obje strane u svojim rivalnim planovima uključuju zahtjeve u vezi s Hormuškim moreuzom, vitalnom brodskom rutom za globalne isporuke nafte, gasa i druge robe koju Iran trenutno blokira. Američki zahtjeviNajvažniji zahtjev SAD-a je onaj koji je Trump više puta isticao. On također tvrdi da je Iran pristao na njega. "Oni bi željeli postići dogovor", rekao je novinarima tokom događaja u Ovalnom uredu 24. marta. "Složili su se da nikada neće imati nuklearno oružje." Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici, uključujući Izrael i glavne evropske države, godinama su zabrinuti zbog mogućnosti da Iran razvije nuklearno oružje. Iran je oduvijek negirao da to želi. Čak i da je to istina, Iran je sada pod novim vodstvom i našao se pod intenzivnim američkim i izraelskim napadima koji su pokrenuli dva rata – prvi u junu prošle godine. Namjere vrhovnog vođe Mojtabe Hamneija, koji još nije viđen otkako je njegovo imenovanje objavljeno 8. marta, i dalje nisu jasne. Također, nije sasvim jasno u kojoj mjeri on ili drugi donosioci odluka trenutno kontrolišu situaciju u Teheranu, niti koliko visoki iranski zvaničnici uopšte mogu međusobno komunicirati usred stalnih zračnih napada u kojima je ubijeno toliko visokih ličnosti. Trump je 25. marta rekao da se iranski zvaničnici "boje" priznati da komuniciraju s američkim pregovaračima "jer misle da će ih ubiti vlastiti narod". Plan od 15 tačaka navodno uključuje jednomjesečni prekid vatre dok se detalji ne razrade. Plan uključuje mnoge druge američke zahtjeve, poput demontiranja iranskih nuklearnih postrojenja, predaja zaliha obogaćenog uranijuma Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) i pristanak da u budućnosti ne obogaćuje uranij. Dalje tačke navodno ograničavaju iranske raketne kapacitete i zahtijevaju da Iran prekine podršku regionalnim posredničkim snagama, poput Hezbollaha, kojeg Washington smatra terorističkom organizacijom. Iako su mnogi od ovih zahtjeva postojali i prije rata, neki, poput ponovnog otvaranja Hormuškog moreuza i okončanja iranskih udara na regionalnu energetsku infrastrukturu, predstavljali bi odgovor na iranske ratne poteze od 28. februara. Pratite blog uživo RSE o sukobu na Bliskom istoku.Zauzvrat, Iran bi dobio ukidanje sankcija i američku pomoć u civilnom nuklearnom programu. "Navodno postavljenim parametrima američkog prijedloga ne dale ambicije: ukidanje sankcija u zamjenu za široke ustupke Irana", rekao je za RSE Naysan Rafati, viši analitičar za Iran u Međunarodnoj kriznoj grupi. "Ali ako je prošlost uvod, njegova izvodljivost bi zavisila od toga da li je Islamska Republika spremna popustiti pod pritiskom po pitanjima koja su dugo bila njene crvene linije. Kada je riječ o nuklearnom pitanju, na primjer, Teheran i dalje insistira na pravu na obogaćivanje uranija… Takođe je odbacio ideju o pregovaranju o svom raketnom programu", dodao je on. Stav IranaIranski zvaničnici ne samo da su rekli da se razgovori ne vode, već su i ismijali američke izjave o tom pitanju, a vojni glasnogovornik Ebrahim Zolfaqari rekao je da Trumpova administracija "pregovara sama sa sobom". "Niko kao mi neće sklopiti dogovor s vama. Ne sada. Nikada", dodao je u komentarima 25. marta. U međuvremenu, neki od zahtjeva Tejerana su u suprotnosti sa stavovima SAD-a. Primjeri uključuju priznavanje iranske kontrole ili jurisdikcije nad Hormuškim moreuzom, zajedno s pravom na naplatu naknada za prolaz i pravom na neograničeni raketni program. Iranski zahtjevi također jasno prelaze crvene linije SAD-a, tražeći od Washingtona da zatvori svoje vojne baze u Perzijskom zaljevu, plati ratnu odštetu i garantuje da neće ponovo napasti Iran. "Za sada, barem, obećanje ekonomskog olakšanja i bol od nastavka udara čini se malo vjerojatnim da će potaknuti iranski kompromis u obimu koji Washington traži", rekao je Rafati. "Režim u cjelini još uvijek ne smatra svoju ratnu poziciju dovoljno očajnom da pristane na američke uslove." Fred Fleitz, potpredsjednik Centra za američku sigurnost Instituta America First Policy, izneo je sličan stav. "Mislim da je najveći izazov natjerati iranski režim da pristane na bilo šta. Mislim da smo još uvijek u procesu nagovaranja da pristanu na pregovore. Mislim da smo postigli određeni napredak s nekim početnim upitima, ali moramo dobiti iranskog predstavnika, sjesti sa SAD-om ili s posrednikom da započnemo razgovore“, rekao je za RFE/RL. "Mislim da je najveći izazov natjerati iranski režim da pristane na bilo šta. Mislim da smo još uvijek u procesu nagovaranja da pristanu na pregovore. Mislim da smo postigli određeni napredak s nekim početnim upitima, ali moramo dobiti iranskog predstavnika, sjesti sa SAD-om ili s posrednikom da započnemo razgovore", rekao je on za RSE. Priredila: Elvisa Tatlić

Novi izvještaj Humanitarnog istraživačkog laboratorija pri Školi javnog zdravlja Univerziteta Yale tvrdi da su ruske državne energetske kompanije Gazprom i Rosnjeft bile direktno uključene u prebacivanje i političku indoktrinaciju hiljada ukrajinske djece, rekli su govornici na konferenciji za medije održanoj 25. marta, na kojoj je izvještaj predstavljen. Izvještaj pod nazivom Spremni saučesnici: Uloga Gazproma i Rosnjefta u transportu i indoktrinaciji ukrajinske djece zaključuje, "s visokim stepenom pouzdanosti", da su ove kompanije i njihove podružnice omogućile transport i/ili preodgajanje najmanje 2.158 djece iz područja Ukrajine pod ruskom okupacijom u periodu između 2022. i 2025. godine. U izvještaju se identifikuje šest kampova u Rusiji i na okupiranim teritorijama u koje su djeca odvođena, uključujući objekte u vlasništvu podružnica Gazproma, a navodi se i da je riječ o dijelu šire, sistematske kampanje. "Gazprom i Rosnjeft su ključni elementi industrijski organizirane kampanje predsjednika (Vladimira) Putina za deportaciju djece, njihov transport i indoktrinaciju", rekao je Nathaniel Raymond, izvršni direktor istraživačkog laboratorija. Izvještaj navodi da su djeca iz ukrajinskih oblasti Donjeck, Lugansk i Zaporožje odvođena u kampove gdje su bila izložena proruskih porukama i, u nekim slučajevima, militariziranim aktivnostima koje se opisuju kao "patriotsko obrazovanje". "Znamo da su djeca iz Ukrajine odvođena u najmanje šest kampova… ili pod pokroviteljstvom Gazproma i Rosnjefta… ili u objekte koji su direktno u vlasništvu Gazpromovih podružnica", rekla je vodeća istraživačica Paige Farrenkopf. Ona je dodala da je istraživanje potvrdilo da je "najmanje 2.158 djece… odvedeno u ove kampove", ističući da su transferi trajali "još tokom ljeta 2025. godine". Korporativna mreža, ograničene sankcijePrema izvještaju, podružnice i sindikati Gazproma pomagali su u organizaciji transporta, izdavanju vaučera za kampove i omogućavanju aktivnosti definisanih kao "preodgajanje", što uključuje promovisanje proruskih narativa i umanjivanje ukrajinskog identiteta. Izvještaj takođe naglašava razmjere korporativnog učešća, identifikujući 44 entiteta povezana s ovim naporom, uključujući podružnice i sindikate vezane za ove kompanije. Navodi se da 80 posto njih trenutno nije obuhvaćeno američkim ili evropskim sankcijama. "Od 44 entiteta koje je identifikovao naš izvještaj, 80 posto nije pod sankcijama", rekla je Farrenkopf. Prateća analiza Univerziteta Stanford upozorava da bi nedavno američko izuzeće od sankcija moglo omogućiti kompanijama da nastave generisati prihode. "Ovo je važno, jer američka vanjska politika… stavlja dolare direktno u džepove dvije ruske kompanije koje su povezane s prisilnim prebacivanjem i preodgajanjem ukrajinske djece", rekla je istraživačica Ruth Gibson. U izvještaju Univerziteta Yale navodi se da je američko Ministarstvo finansija u martu odobrilo privremenu dozvolu za određene pošiljke ruske nafte, što bi moglo koristiti Gazpromu i Rosnjeftu uprkos postojećim sankcijama. Na pitanje RSE o metodologiji, Farrenkopf je rekla da su nalazi u potpunosti zasnovani na javno dostupnim informacijama. "Naša metodologija se u potpunosti oslanjala na otvorene izvore", rekla je, dodajući da su podružnice ovih kompanija "direktno tvrdile da su učestvovale… u omogućavanju transporta i preodgajanja ukrajinske djece". Raymond je rekao da su nalazi već podijeljeni s američkim zvaničnicima. "Proslijedili smo izvještaj i Senatu i Predstavničkom domu, kao i Trumpovoj administraciji", rekao je, dodajući da je State Department dobio informaciju o početnim rezultatima. Širi kontekst ratnih zločinaIzvještaj navodi da uključenost velikih državnih kompanija i njihovih podružnica pokazuje da se radi o koordiniranom naporu koji nadilazi djelovanje državnih institucija. "Ono što ovaj izvještaj pokazuje… jeste da je ova kampanja… pristup cijelog državnog aparata… (koji) uključuje i ruske privatne kompanije", rekao je Raymond. Nalazi se nadovezuju na ranije istrage o deportaciji ukrajinske djece, koje su navele Međunarodni krivični sud da izda naloge za hapšenje Putina i Marije Lvove-Belove, povjerenice Rusije za prava djece. Istraživači Univerziteta Yale kažu da je novi izvještaj prvi koji pruža detaljne dokaze o povezanosti velikih ruskih kompanija i njihovih podružnica s ovom kampanjom.

Dok iranski napadi dronovima i raketama stavljaju na test američku odbranu na Bliskom istoku, ukrajinska delegacija u poseti Vašingtonu kaže da se Sjedinjene Američke Države sada suočavaju s realnošću bojnog polja na koju se Kijev prilagođavao od prvih meseci ruske invazije. "Masovni i obimni napad jeftinih dronova... zaista menja način na koji sistemi funkcionišu", rekla je za RSE tokom posete Vašingtonu 24. marta Marina Hricenko, izvršna direktorka Instituta Zmijsko ostrvo sa sedištem u Kijevu. Ona je iznela to upozorenje dok ukrajinski zvaničnici pokušavaju da iskustvo s fronta pretvore u strateške lekcije za zapadne partnere, tvrdeći da je rat u Ukrajini postao test izdržljivosti moderne protivvazdušne odbrane u stvarnom svet. U središtu te poruke je oštar ekonomski disbalans. Napredni sistemi poput sistema protivvazdušne odbrane Patriot su i dalje veoma efikasni, ali njihova upotreba protiv talasa jeftinih dronova vremenom postoje neodrživa. "Veoma davno smo shvatili da nije isplativo koristiti rakete Patriot od 4,5 miliona dolara da bi se oborio dron Šahed vredan 500.000 dolara", rekla je Hricenko. Rat koji Ukrajina dobro poznajePoseta ukrajinske delegacije SAD – nakon pojavljivanja na bezbednosnom forumu u Majamiju i kontinuiranih sastanaka u Vašingtonu – usledila je dok sukobi koji uključuju Iran ističu ranjivosti koje Ukrajina dokumentuje od 2022. godine. U grupa nisu samo stručnjaci za politiku i analize iz Instituta Zmijsko ostrvo, već i ljudi koji su u okviru ukrajinske vojske bili direktno uključeni u operacije protivvazdušne odbrane. Među njima su predstavnik vazdušnih snaga koji blisko sarađuje s američkim sistemima i viši oficir iz korpusa kopnenih snaga odgovoran za sprovođenje protivvazdušne odbrane duž linije fronta. Prema rečima Hricenko, njihova uloga je da pruže uvid "proveren na bojnom polju" kako zapadni sistemi funkcionišu pod kontinuiranim, velikim napadima – nešto s čime su SAD do nedavno imale ograničeno iskustvo. "Mislim da se Amerika prvi put suočila s masovnim napadom jeftinih dronova... što zaista menja način na koji sistemi funkcionišu", rekla je ona. Hricenko je rekla da Bliski istok još ne doživljava ceo spektar pretnji s kojima se Ukrajina danas suočava, ali da nedavni događaji odražavaju ranije faze rata. "Mislim da se Bliski istok ne suočava sa svim s čime se mi suočavamo upravo sada", rekla je ona, ukazujući na razlike u pomorskim kapacitetima i dinamici bojnog polja. Ipak, ona je istakla paralele u korišćenju masovnih napada dronovima i gađanje sistema za detekciju. "Nisu samo sistemi protivvazdušne odbrane važni, već i radari, zar ne? Mogućnost da se shvati odakle dolazi (ta pretnja", rekla je ona, podsećajući kako su se slični izazovi pojavili u Ukrajini nakon što su dronovi konstruisani u Iranu u velikom broju uvedeni u borbe. Ukrajinski odgovor je bio izgradnja slojevitog sistema protivvazdušne odbrane – kombinujući zapadne platforme s novim tehnologijama kao što su dronovi presretači, akustični senzori, pa čak i mreže za izveštavanje građana. Pristup je detaljno opisan u nedavnom izveštaju Instituta Zmijsko ostrvo "Holding Back the Sky", koji prati evoluciju ukrajinske protivvazdušne odbrane od sistema iz sovjetskog doba 2022. do hibridne arhitekture do početka 2026. Partnerstvo, a ne pomoćNa sastancima s Belom kućom, Kongresom, Pentagonom i tink-tenkovima, ukrajinska delegacija promoviše doslednu poruku: Ukrajinu treba tretirati kao bezbednosnog partnera, a ne samo kao primaoca pomoći. "Ne verujemo u pomoć", rekla je Hricenko. "Verujemo da se dugoročna saradnja gradi kroz partnerstvo." Ona je iznela argument da Ukrajina može pomoći SAD da se suprotstave širim strateškim izazovima – od Evrope do Indo-Pacifika – razmenom rešenja testiranih na bojnom polju i smanjenjem tereta na američke snage. "Ukrajina zapravo može biti ta snaga... koja može pomoći Americi da ostvari svoje ciljeve i smanji svoje prisustvo ako je potrebno u Evropi", rekla je ona. Ukrajinska delegacija takođe naglašava praktičnu saradnju, uključujući aktuelno testiranje ukrajinskih dronova i odbrambenih tehnologija u SAD, kao i potrebu da se obuka integriše uporedo s procesom nabavke. "Ovde se već testiraju neki od ukrajinskih sistema", rekla je ona, dodajući da je ključna implementacija – a ne samo nabavka. Podeljena pažnja, zajedničke pretnjeŠirenje sukoba koji uključuje Iran imalo mešovite implikacije po Ukrajinu, rekla je Hricenko. S jedne strane, to je pojačalo upozorenja Kijeva o sve većem pristupu ratovanju dronovima – čak i za učesnike koji nisu države. "Prag ulaska u... vojnu borbu... se zaista, zaista spustio", rekla je ona, napominjući da se komponente sada mogu jeftino nabaviti i sklapati u velikim količinama. S druge strane, preusmeravanje američke pažnje i resursa predstavlja rizik. Smanjene su zalihe presretača, posebno sistema poput Patriota, što potencijalno ograničava kratkoročne isporuke Ukrajini. "Amerikanci su iskoristili veliki deo svojih zaliha", rekla je ona, dodajući da Ukrajina nastavlja da istražuje alternative, ali da se suočava s izazovima u domaćoj proizvodnji uporedivih sistema. Ona je ukazala da istovremeno Kijev vidi kao sve koordinisanije svrstavanje među američkim protivnicima. "Mislim da veza između tih protivnika nikada nije bila jasnija", rekla je ona, navodeći saradnju između Rusije, Irana, Kine i Severne Koreje. Prema Hricenko, Rusija već podržava Iran na načine koji direktno utiču na interese SAD. "Naša vlada kaže da Rusija daje obaveštajne podatke Irancima koji imaju uticaj i bukvalno pomažu Irancima da oduzimaju američke i izraelske živote", rekla je ona. Rat i diplomatija isprepleteniNa bojnom polju, Ukrajina nastavlja da balansira vojne operacije s diplomatskim naporima. Hricenko je potvrdila da Kijev teži dobicima kako bi ojačao svoju pregovaračku poziciju, dok se prilagođava ratu u kojem dronovima sve više imaju centralnu ulogu. "Trenutno se sve više sve vrti oko dronova", rekla je ona, naglašavajući porast značaja protivvazdušne odbrane na prvoj liniji fronta. Istovremeno, Ukrajina je promenila svoj komunikacioni pristup, fokusirajući se manje na najavljivanje kontraofanziva, a više na operativno iznenađenje. "Prešli smo s priče o preduzimanju nekih kontraofanzivnih mera na njihovo sprovođenje", rekla je ona. Uprkos tekućim borbama, ona je ponovila da je Ukrajina i dalje otvorena za pregovore – ali pod uslovima oblikovanim snagom. "Rusija razume samo snagu", rekla je ona. Više od oružja: Lekcije koje treba primenitiZa Institut Zmijsko ostrvo, cilj posete Vašingtonu nije samo razmena uvida, već i uticaj na to kako se oni primenjuju. "To ide daleko od samog čitanja i saznavanja... do donošenja odluke", rekla je Hricenko. Ona je naglasila da saradnja treba da ide dalje od nabavke i da uključi obuku i integraciju ukrajinskih sistema u američke vojne strukture. "Nije dovoljno samo nabaviti ukrajinsko oružje", rekla je ona. "Ključna je… obuka, način na koji to sprovodite." To uključuje tekuću saradnju na tehnologijama dronova, elektronskom ratovanju i pomorskim sistemima – od kojih se neki već testiraju u zajedničkim okvirima. Dok se SAD suočavaju s evoluirajućim pretnjama u više regiona, ukrajinski zvaničnici kažu da njihovo iskustvo nudi pregled kako moderno ratovanje sve više izgleda – i argument za dublju saradnju zasnovanu na tom iskustvu.

Predsjednik Donald Trump rekao je da Sjedinjene Države "razgovaraju s pravim ljudima u Iranu" o sporazumu za okončanje rata, dok je Teheran pokrenuo napade na Izrael i Kuvajt, a američki mediji izvijestili da bi hiljade dodatnih vojnika mogle biti upućene u region. Trumpovi komentari 24. marta uslijedili su dan nakon što je rekao da su održani "veoma dobri i produktivni" razgovori, dok su visoki iranski zvaničnici negirali da Teheran pregovara s Washingtonom. "Mi zapravo razgovaramo s pravim ljudima i oni tako jako žele postići sporazum, nemate pojma koliko žele postići sporazum", rekao je Trump u obraćanju u Bijeloj kući. "Trenutno smo u pregovorima", rekao je. Po drugi put u dva dana rekao je da se Iran složio da nikada neće imati nuklearno oružje. Iranski nuklearni program, za koji Teheran tvrdi da je isključivo mirnodopski, nalazi se u središtu međunarodnih tenzija oko te bliskoistočne zemlje. Trump je rekao da su američki izaslanik Steve Witkoff i Jared Kushner uključeni u pregovore, zajedno s potpredsjednikom JD Vanceom i državnim sekretarom Marcom Rubiom. Nije naveo vremenski okvir za bilo kakve sastanke ili pozive. Trump nije naveo niti na drugi način identifikovao bilo koga s kim Sjedinjene Države pregovaraju. Rekao je da se "bave novom grupom ljudi" nakon ubistva dugogodišnjeg vrhovnog vođe, Alija Hameneija, i brojnih drugih visokih iranskih zvaničnika. Rekao je da mu je ta grupa dala "vrlo veliki poklon" koji je "stigao danas" i koji je povezan s naftom i gasom. Nije rekao šta je to bilo, ali je sugerisao da je povezano sa Hormuškim moreuzom, ključnom arterijom za transport nafte i gasa. Odgođeni rok u vezi sa Hormuškim moreuzomDok Iran nastavlja napade na Izrael, zemlje Persijskog zaljeva i američke ciljeve u regionu, i efektivno blokira Moreuz Hormuz, Trump je rekao da je "ovaj rat dobijen" i da je Iran "potpuno poražen". Trump je 23. marta u objavi rekao da su Sjedinjene Države i Iran vodili "vrlo dobre i produktivne" razgovore o "potpunom i sveobuhvatnom okončanju neprijateljstava na Bliskom istoku". Rekao je da odgađa za pet dana rok koji je postavio Iranu da otvori Hormuški moreuz ili će vidjeti kako će njihove elektrane biti uništene američkim udarima. Predsjednik iranskog parlamenta i drugi negirali su da su pregovori s SAD održani, ali američki mediji su izvijestili da je barem došlo do početnog kontakta između strana preko posrednika. Nakon izvještaja da bi se pregovori mogli održati u Pakistanu ove sedmice, premijer Shehbaz Sharif rekao je u objavi na društvenim mrežama 24. marta da njegova zemlja "stoji spremna i počašćena da bude domaćin kako bi olakšala smislene i konačne razgovore za sveobuhvatno rješenje tekućeg sukoba." Ali rat, koji je počeo američkim i izraelskim zračnim napadima na Iran 28. februara, nastavio se uz malo znakova smirivanja. Američki mediji, pozivajući se na neimenovane zvaničnike, izvijestili su da SAD planiraju poslati hiljade vojnika iz elitne 82. zračno‑desantne divizije na Bliski istok. The Wall Street Journal je izvijestio da Pentagon planira poslati borbeni odred od oko 3.000 vojnika iz te divizije u region. Vojnici u toj jedinici "obučeni su da se padobranom spuste u neprijateljski ili osporavani teritorij kako bi osigurali piste i zemljište", naveo je list. Iran je pokrenuo napade na Kuvajt i Izrael, gdje su zvaničnici rekli da je najmanje šest osoba povrijeđeno u Tel Avivu 24. marta nakon što su oborene nadolazeće iranske rakete i dronovi, a njihov otpad pao na grad. Kuvajt je saopštio da su njihovi protivzračni sistemi odgovorili na "raketne i dron napade" i da su prijavljeni zvukovi eksplozija bili rezultat presretanja tih projektila u vazduhu. Također 24. marta, iračka vojska okrivila je SAD i Izrael za zračne napade koji su pogodili regionalno sjedište Narodnih mobilizacionih snaga (PMF), iračkog krovnog saveza šiitskih milicija koje podržava Iran, kao i kuću koju koristi njihov vođa, pri čemu je ubijeno najmanje 15 boraca. Nejasan diplomatski napredakU međuvremenu, Financial Times je izvijestio da je Iran rekao državama članicama Međunarodne pomorske organizacije (IMO) da "neneprijateljski brodovi" mogu prolaziti kroz Hormuški moreuz ako se koordiniraju s iranskim vlastima. Financial Times se pozvao na ono što je opisao kao pismo iranskog Ministarstva vanjskih poslova koje je distribuirano među članicama IMO‑a i u kojem se navodi da brodovi povezani sa SAD‑om, Izraelom i "drugim učesnicima u agresiji… ne ispunjavaju uslove za neškodljiv ili neneprijateljski prolazak". U pismu se navodi da je Teheran "preduzeo neophodne i proporcionalne mjere kako bi spriječio agresore i njihove pristalice da koriste Hormuški moreuz za provođenje neprijateljskih operacija protiv Irana", prema pisanju Financial Timesa. Kenneth Pollack, bivši analitičar Bijele kuće i CIA‑e koji sada radi u Institutu za Bliski istok (MEI), rekao je da postoji malo dokaza koji podržavaju tvrdnje o skorom diplomatskom napretku uprkos naporima više zemalja da posreduju u pregovorima. "Koliko ja razumijem, Iranci su odgovorili ogromnim preduslovima, da SAD plate odštetu, povuku sve naše snage iz regiona, što je za Trumpa neprihvatljivo", rekao je Pollack za RSE u Washingtonu 23. marta. "Čini se da su Trumpovi komentari uglavnom usmjereni na smirivanje tržišta, a ne na odražavanje istinskog, neposrednog proboja", naglasio je. Izbijanje sukoba dovelo je do naglog skoka cijena nafte, poremetilo energetska i berzanska tržišta, podiglo troškove goriva, potaknulo globalne strahove od inflacije i uzdrmalo Bliski istok i Zapad, uz zabrinutost da će se borbe proširiti i zahvatiti cijeli region. Prijetnja napada na elektroenergetske mreže u Zaljevu izazvala je strah od masovnih poremećaja u desalinizaciji vode za piće i dodatno uzdrmala tržišta nafte. Trumpovi početni komentari o razgovorima za okončanje rata pomogli su da cijena referentne nafte Brent padne za oko 10 posto 23. marta, iako su napadi širom Bliskog istoka 24. marta ponovo podigli cijenu za oko 3 posto, na više od 102,84 dolara po barelu.

Talibanska vlada u Afganistanu saopštila je da je oslobodila Dennisa Coylea, američkog državljanina koji je bio u pritvoru više od godinu dana, nakon što je njegova majka uputila molbu za pomilovanje povodom Ramazanskog bajrama (Eid al-Fitr), koji obilježava kraj svetog mjeseca Ramazana. Američki državni sekretar Marco Rubio potvrdio je 24. marta da je Coyle "na putu kući" i zahvalio Kataru i Ujedinjenim Arapskim Emiratima na njihovoj "podršci" u ovom slučaju. Coyle, 64-godišnji akademik iz američke savezne države Kolorado, pritvoren je u januaru 2025. zbog onoga što su talibani nazvali "kršenjem važećih zakona Afganistana". Optužbe nikada nisu precizirane, što je potaknulo tvrdnje da talibanske vlasti namjerno hapse strane državljane kako bi ih koristile kao pregovarački adut. Coyleova porodica navela je da je radio legalno u zemlji "kako bi podržao afganistanske zajednice kao akademski istraživač". "Iako je ovo pozitivan korak talibana, potrebno je još mnogo toga", rekao je Rubio u saopštenju. "Još uvijek tražimo hitan povratak Mahmooda Habibija, Paula Overbyja i svih drugih nepravedno pritvorenih Amerikanaca. Talibani moraju prekinuti praksu diplomatskog uzimanja talaca." Drugi Amerikanci u pritvoruHabibi je američki državljanin koji je u Afganistanu u pritvoru od 10. avgusta 2022., nedugo nakon što je američki zračni udar ubio vođu Al-Kaide, Aymana al-Zawahirija, i to bez podizanja optužnice. Overby je američki autor koji je nestao na putu za Vaziristan, u pakistanskim Federalno administriranim plemenskim područjima blizu afganistanske granice. Njegova lokacija je nepoznata, iako mnogi vjeruju da je u pritvoru. Afganistanski ministar vanjskih poslova Amir Khan Muttaqi rekao je da je oslobađanje uslijedilo nakon što je Vrhovni sud presudio da je "period pritvora (Coylea) bio dovoljan" i donio odluku o njegovom puštanju. Muttaqi je također odbacio optužbe da talibani pritvaraju strane državljane u "političke svrhe". Coyle je na ceremoniji primopredaje na Međunarodnom aerodromu u Kabulu bio u pratnji svog brata i bivšeg američkog izaslanika Zalmaya Khalilzada. Tokom tog događaja, Mohammad Ibrahim, sin Mohammada Rahim, afganistanskog pritvorenika koji je u zatvoru Guantanamo već 19 godina bez optužnice, rekao je da je porodica predala pismo američkoj delegaciji s molbom da ga dostavi Washingtonu kako bi se zatražilo njegovo oslobađanje. Rahim se smatra posljednjim državljaninom Afganistana koji se još nalazi u tom zatvoru. Talibanski zvaničnici su ranije tražili njegovo oslobađanje u zamjenu za američke državljane.

Predsjednik Donald Trump izjavio je da su Sjedinjene Države vodile razgovore s Iranom, što je podiglo nade da bi se višesedmični rat koji potresa Bliski istok mogao približiti kraju. Ali ostaje nejasno da li su ti navodni razgovori, koje je Teheran odbacio kao "lažne vijesti", znak mogućeg iskoraka, pokušaj smirivanja preplašenih finansijskih i globalnih energetskih tržišta ili tek način da Trump kupi još vremena. Čak i da postoji ozbiljan diplomatski napor, ogroman jaz i dalje dijeli Sjedinjene Države i Iran. Iranska kontrola nad Hormuškim moreuzom, ključnom svjetskom naftnom arterijom, daje Teheranu dodatnu pregovaračku moć, kažu stručnjaci. Uprkos govoru o diplomatiji, 24. marta nije bilo znakova smirivanja sukoba. Sjedinjene Države i Izrael pokrenuli su novi talas zračnih udara na Iran, koji je ispalio rakete na Izrael i pogodio energetsku infrastrukturu u Persijskom zalivu. "Ne mislim da Trump u ovom trenutku traži izlaz iz rata", rekao je Farzan Sabet, viši istraživač na Ženevskom institutu za međunarodne i razvojne studije. Trump, kaže Sabet, i dalje ima "eskalacijske opcije kako bi pokušao ponovo otvoriti Hormuški moreuz i prisiliti Islamsku Republiku da prihvati njegove uslove", uključujući i mogućnost korištenja američkih trupa za zauzimanje iranskog ostrva Kharg, ključnog naftnog terminala, ili zauzimanje iranske teritorije kako bi se okončala iranska blokada tog uskog prolaza. Američki mediji su prošle sedmice izvijestili da su dvije američke ekspedicione jedinice, sa hiljadama marinaca te pratećim brodovima i avionima, na putu za Bliski istok. Stručnjaci kažu da je Trumpova tvrdnja o razgovorima s Teheranom omogućila američkom predsjedniku da se povuče iz prijetnje da će "sravniti sa zemljom" iranske elektrane ako Teheran ne otvori Hormuški moreuz, kroz koji prolazi 20 posto svjetske nafte i LNG‑a. Trump, koji je 21. marta dao rok od 48 sati, rekao je da odgađa napade kako bi dao prostora za uspjeh diplomatije. "Povlačenje te prijetnje vjerovatno ima više veze s rizicima takvog napada, koji bi mogao navesti Teheran da gađanjem recipročnih ciljeva u Zalivu izazove humanitarne i ekonomske posljedice katastrofalnih razmjera", rekao je Sabet. "Vjerovatno je bio pod snažnim pritiskom da ne sprovede tu prijetnju u djelo", dodao je. "A moguće je i da je pokušao manipulisati globalnim cijenama energenata tako što je stvorio privid deeskalacije, kako bi ih privremeno oborio." "Vrlo snažni razgovori"Trump je 23. marta na Truth Socialu napisao da su Sjedinjene Države i Iran vodile "vrlo dobre i produktivne" razgovore o "potpunom i sveobuhvatnom okončanju neprijateljstava na Bliskom istoku". Kasnije je rekao novinarima da su njegov specijalni izaslanik Steve Witkoff i zet Jared Kushner vodili razgovore s jednim visokim iranskim zvaničnikom proteklih dana. "Vodimo vrlo, vrlo snažne razgovore. Vidjećemo kuda vode. Imamo velike tačke saglasnosti, rekao bih, gotovo sve tačke saglasnosti", rekao je Trump. Trumpove izjave odmah su oborile cijene nafte ali su se ponovo popela iznad 100 dolara po barelu nakon što je Iran saopštio da nije bilo nikakvih direktnih razgovora s Washingtonom. "Nikakvi pregovori nisu održani sa SAD‑om, a lažne vijesti koriste se da se manipuliše finansijskim i naftnim tržištima i izbjegne ćorsokak u kojem su se našli SAD i Izrael" napisao je na X‑u Mohammad Baqer Qalibaf, moćni predsjednik iranskog parlamenta. Kasnije je Bijela kuća saopštila da je situacija "fluidna" i upozorila da nisu zakazani nikakvi formalni sastanci američkih i iranskih zvaničnika. Uprkos kontradiktornim tvrdnjama, čini se da je došlo barem do početnog kontakta između strana preko posrednika, navode američki mediji. "Trajna politička rješenja"Čak i ako postoji iskren napor da se rat okonča, jaz između Sjedinjenih Država i Irana ostaje ogroman, a vjerovatnoća napretka mala, kažu stručnjaci. Trump zahtijeva okončanje kompletnog iranskog obogaćivanja uranija i eliminaciju svih zaliha koje bi se mogle iskoristiti za izradu nuklearne bombe. Iranski zvaničnici iznijeli su svoje zahtjeve: garancije da SAD i Izrael neće ponovo napasti Iran, ukidanje američkih sankcija, zatvaranje američkih baza u Persijskom zalivu i ratne reparacije iz Washingtona i Izraela. "Iranci žele trajnije političko rješenje, a ne samo deeskalaciju ili prekid vatre", rekao je Sina Azodi, stručnjak za iransku vojsku i predavač na Univerzitetu George Washington. Zvaničnici u Teheranu kažu da ne žele ponavljanje 12‑dnevnog rata s Izraelom i SAD‑om iz juna 2025, koji se završio primirjem, da bi već 28. februara izbio novi rat. "Vjeruju da bi, ako sada stanu, Izrael i SAD ponovo napali za šest mjeseci ili godinu", rekao je Azodi. "Njihov cilj je odvraćanje budućih napada jer smatraju da se bore za vlastiti opstanak." Prema ocjenama analitičara, Iranci u pregovore ulaze uvjereni da imaju jaču pregovaračku poziciju. Američko‑izraelski udari su umanjili, ali ne i uništili iransku sposobnost da gađa Izrael i američke saveznike u Zalivu. Teheran i dalje drži čvrstu kontrolu nad Hormuškim moreuzom, a zalihe visoko obogaćenog uranija ostaju zakopane pod nuklearnim postrojenjima oštećenim udarima. "U ovom trenutku Iran ima prednost jer može spriječiti Sjedinjene Države da dođu do pobjede", rekao je Azodi.

Rat u Iranu i energetski šok koji je uslijedio mogli bi ponovo probuditi kineski interes za odavno zaustavljeni gasovod kojim bi se uvozio ruski gas, rekli su analitičari za RSE, što bi moglo preoblikovati energetsku strategiju Pekinga. Dok se zemlje suočavaju s energetskim šokom nakon što je Iran zatvorio Hormuški moreuz, zaustavivši protok nafte i tečnog prirodnog gasa (LNG) iz Zaljeva, Peking se bori s mogućim gubitkom jeftinije iranske nafte i rizikom od dugotrajnih poremećaja na tržištu, što ga primorava da preispita oslanjanje na usko grlo kojim prolazi otprilike 40 posto njegove nafte i 30 posto uvoza LNG‑a. Ti pritisci mogli bi ponovo oživjeti razgovore o projektu gasovoda Snaga Sibira‑2 – 2.600 kilometara dugoj cijevi koja bi dopremala gas sa sjevernog ruskog poluostrva Jamal u Kinu preko istočne Mongolije – dok Peking preispituje svoju zavisnost od energenata koji stižu morem. "To svakako ostavlja Snagu Sibira - 2 na stolu tokom pregovora", rekla je za RSE Erica Downs, viša istraživačica u Centru za globalnu energetsku politiku Univerziteta Columbia. "S obustavom isporuka iz Katara, vjerovatno će porasti kineska preferencija za kopneni uvoz prirodnog gasa." Katar, koji proizvodi petinu svjetskog LNG‑a i koji je 2025. godine pokrivao 28 posto kineskog uvoza, bio je primoran obustaviti izvoz nakon što je Iran blokirao Hormuški moreuz poslije američko‑izraelskih udara krajem februara. Iranske rakete su zatim pogodile ogromni katarski LNG kompleks Ras Laffan, što je dovelo do naglog rasta cijena gasa u Aziji i Evropi i izbacilo iz pogona 17 posto kapaciteta postrojenja – potencijalno i do pet godina. Gasovod Snaga Sibira‑2 već godinama je zaglavljen u nesuglasicama oko cijena i vlasničkih udjela, kao i zbog kineske zabrinutosti da bi previše zavisio od Rusije za svoje energetske potrebe. No, širenje sukoba i dugotrajni poremećaji u katarskom LNG sektoru mogli bi natjerati Peking da preispita svoju strategiju uvoza gasa. "Što duže traje prekid i što su više globalne cijene LNG‑a, to će Snaga Sibira‑2 izgledati privlačnije", rekla je Downs. Maštarija ili projekat koji se vraća u igru?Kada je Kina početkom marta objavila svoj najnoviji petogodišnji plan, dokument koji određuje ekonomske i društvene prioritete za period 2026–2030, u njemu je navedeno da Peking treba da "napreduje u pripremnom radu za centralnu rutu kinesko‑ruskog gasovoda". Neki tržišni analitičari to su protumačili kao direktnu referencu na gasovod Snaga Sibira‑2. Aleksei Chigadaev, saradnik u Centru za nove euroazijske strategije, rekao je za RSE da je ta formulacija "važno signaliziranje sa kineske strane", jer rat u Iranu pokazuje koliko je kineska sigurnost snabdijevanja gasom i dalje koncentrisana oko pomorskih ruta. Signali iz Pekinga uslijedili su nakon izvještaja The Wall Street Journala, koji se pozvao na izvore "bliske donošenju odluka u Pekingu", prema kojima je kratki rat između Irana i Izraela u junu 2025. već naveo kineske zvaničnike da gasovod iz Rusije počnu posmatrati kao realniju opciju. Budućnost gasovoda Snaga Sibira‑2 ponovo je dospjela u fokus u septembru 2025. godine, kada je Aleksei Miller, direktor ruskog energetskog giganta Gazprom, objavio da je između Pekinga i Moskve postignut pravno obavezujući memorandum o gasovodu. Ali taj dokument ne predstavlja i konačno zeleno svjetlo za ambiciozni projekat vrijedan više milijardi dolara. Mnogi ključni detalji koji će odrediti njegovu sudbinu – poput cijene gasa, količina koje bi se transportovale i toga ko će snositi troškove izgradnje – i dalje su neriješeni. Kineski zvaničnici bili su primjetno tihi nakon objave memoranduma. Državni mediji spominjali su pregovore uglavnom pozivajući se na ruske ili međunarodne izvore. Kada su se Xi Jinping, Vladimir Putin i predsjednik Mongolije Ukhnaagiin Khurelsukh sastali u Pekingu u septembru 2025. godine, kineski mediji su citirali Xija samo kako kaže da bi se "tvrda povezanost" trebala naći u fokusu budućih odnosa tri zemlje. Razgovori o projektu godinama zastaju pa se ponovo pokreću, dok Peking nastoji diverzifikovati izvore snabdijevanja i izbjeći preveliku zavisnost od jednog dobavljača. Rusija je već najveći kineski snabdjevač gasom putem gasovoda zahvaljujući projektu Snaga Sibira‑1, koji je postao operativan 2019. u okviru 30‑godišnjeg ugovora vrijednog 400 milijardi dolara, i sada je treći najveći kineski dobavljač LNG‑a, nakon Australije i Katara. Taj projekat je godinama bio prioritetniji Moskvi nego Pekingu. Rusija je izgubila svoje najveće tržište nakon što su isporuke gasa Evropi kolapsirale poslije invazije na Ukrajinu 2022. godine, a Kremlj se nadao da bi novi gasovod mogao nadoknaditi bar dio tog gubitka. Ali tekuća kriza u Hormuškom moreuzu, izazvana ratom u Iranu, mogla bi promijeniti tu računicu. Prema ocjenama analitičara, dvije stvari ostaju ključne za postizanje dogovora: Peking je tokom pregovora insistirao da plaća cijenu što bližu ruskim domaćim, visoko subvencioniranim cijenama gasa, i da se obaveže na kupovinu samo 50 posto planiranog godišnjeg kapaciteta gasovoda od 50 milijardi kubnih metara, što je znatno ispod uobičajenog praga od 80 posto. Ako Moskva popusti na oba zahtjeva, gasovod bi za Peking postao privlačnija opcija za energetsku sigurnost. Ali takvi ustupci Rusije vjerovatno bi zahtijevali da Kina preuzme veći dio troškova izgradnje u zamjenu, što bi otvorilo novo sporno pitanje jer bi Peking vjerovatno tražio i veći vlasnički udio u projektu. "Ruska ekonomija trenutno nije u dobrom stanju i nejasno je odakle bi Moskva mogla obezbijediti ogroman iznos potreban za ovaj projekat", rekao je Chigadaev. Kineska dilema oko dodatnog ruskog gasaKina je do sada uspjela izdržati najgore udare energetske krize izazvane ratom na Bliskom istoku zahvaljujući diverzifikovanim izvorima snabdijevanja, padu domaće potražnje i strateškim rezervama. Prema podacima kompanije Kpler, kineske rafinerije su do kraja 2025. nagomilale između 1,2 i 1,4 milijarde barela nafte - dovoljno za do tri mjeseca potrošnje. Očekuje se i da će manje nezavisne rafinerije posegnuti za iranskom i ruskom naftom iz plutajućih skladišta širom Azije kako bi održale redovne tokove snabdijevanja. Studija Rhodium Groupa iz jula 2025. procjenjuje da rastuća flota električnih vozila u Kini smanjuje potražnju za naftom za više od milion barela dnevno. Taj bi nivo, prema analizi, mogao porasti za dodatnih 600.000 barela dnevno tokom naredne godine. Peking će najvjerovatnije ubrzati i svoje napore ka većoj energetskoj samodovoljnosti povećanjem domaće proizvodnje nafte i gasa, ali i postepenim napuštanjem fosilnih goriva u elektroenergetskom sektoru. U međuvremenu, gas koji stiže kopnenim gasovodima nudi Kini mogući izlaz iz krize. Osim projekta Snaga Sibira‑2, Peking se okreće i Turkmenistanu. Gurbanguly Berdymukhamedov, bivši predsjednik te centralnoazijske zemlje, koji i dalje ima ključnu vlast kroz paralelnu strukturu, najavio je povećanje proizvodnje gasa tokom sastanka sa Xijem 21. marta u Pekingu. Turkmenistan je već glavni kineski snabdjevač prirodnim gasom putem kopnenog gasovoda, a Berdymukhamedov je odobrio državnoj energetskoj kompaniji Turkmengaz da angažuje podružnicu kineske China National Petroleum Corporation (CNPC) za izgradnju novog postrojenja za preradu gasa kapaciteta 10 milijardi kubnih metara godišnje. Pored planirane Snage Sibira‑2, tu je i rusko‑kineski Dalekoistočni gasovod, projektovan da transportuje do 12 milijardi kubnih metara gasa godišnje sa ostrva Sahalin, koji bi trebalo da počne s radom u januaru 2027. Time Kina dobija kratkoročne opcije dok prolazi kroz energetske poremećaje i pregovara s Moskvom. "Sve se svodi na cijenu i fleksibilnost u pogledu količina", rekla je Downs. "Ako Moskva izađe u susret Pekingu, onda bi Snaga Sibira‑2 mogla postati privlačna kao rezervni izvor snabdijevanja za Kinu."

Pakistan je ponudio da bude domaćin pregovora s ciljem okončanja sukoba s Iranom, naglašavajući jačanje svojih veza i na Bliskom istoku i s Washingtonom. Pakistanski premijer Šehbaz Šarif naveo je u objavi na društvenim mrežama 24. marta da je njegova zemlja "spremna i počastvovana da bude domaćin te olakša smislene i završne razgovore za sveobuhvatno rješenje tekućeg sukoba". Pakistan je jedna od nekoliko zemalja, uz Tursku i Egipat, koje, prema izvještajima, igraju ulogu posrednika u pokušajima okončanja borbi započetih američko-izraelskim zračnim napadima na Iran 28. februara. Neki mediji navode Islamabad kao moguću lokaciju za razgovore između Teherana i Washingtona, možda već ove sedmice. Nije jasno kada će i hoće li se ti pregovori održati, ali kao susjed Irana koji većinu nafte dobija iz Perzijskog zaljeva, Pakistan je snažno pogođen sukobom i ima veliki interes da se on okonča. "Pakistan je pojačao napore za posredovanje u prekidu vatre", rekao je visoki vojni izvor za Radio Mashaal Radija Slobodna Evropa. "Tim naporima pridružile su se i Turska i Egipat. Pakistan ima interes iz više razloga", naveo je. Trumpov 'omiljeni feldmaršal'Ključnu ulogu u svemu ima Asim Munir, načelnik pakistanske vojske, koja tradicionalno ima presudan utjecaj iza kulisa, dok politički lideri komuniciraju s javnošću. Trump je Munira opisao kao "mog omiljenog feldmaršala", a Bijela kuća je navela da su njih dvojica 23. marta telefonom razgovarali o ratu i američko-iranskim odnosima. "Pakistan svakako spada među dobitnike vanjske politike Trumpa u njegovom drugom mandatu. Asim Munir je imao najmanje dva sastanka s predsjednikom Trumpom prošle godine", rekao je Christian Wagner iz Njemačkog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove. "Bilo je prilično neočekivano da Pakistan odjednom dobije ovako visoko priznanje u američkoj vanjskoj politici. Lični odnos između Trumpa i generala Munira tome je sigurno doprinio", dodao je. Dok su Trump i Munir razgovarali telefonom, Šarif je stupio u kontakt s iranskim predsjednikom Masudom Pezeškijanom. "Razgovarali smo o ozbiljnoj situaciji u regiji Zaljeva i složili se o hitnoj potrebi za smirivanjem tenzija, dijalogom i diplomatijom", naveo je nakon toga. Pakistan pod pritiskomNekoliko dana ranije, Šarif se obratio naciji i predstavio hitne mjere zbog posljedica rata. Polovina zaposlenih u javnom i privatnom sektoru radit će od kuće, a mnoge institucije preći će na četverodnevnu radnu sedmicu radi uštede energije. Uvedene su i dodatne mjere, poput povećanja poreza na gorivo kako bi se smanjila potrošnja i spriječilo gomilanje zaliha. Prevoznici su za Radio Mashaal izjavili da više ne mogu pokrivati troškove rada. Teška situacija rezultat je velike ovisnosti Pakistana o nafti iz Perzijskog zaljeva. Više od 85 posto nafte dolazi brodovima iz Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali je Iran zatvorio rutu kroz Hormuški moreuz. Pakistan veoma ovisi o ukapljenom zemnom plinu iz Katara. Ekonomsko središte zemlje, luka Karači, gotovo je zamrlo. Ovi ekonomski pritisci jedan su od razloga zašto Pakistan želi posredovati u rješenju sukoba. Ali nisu jedini. U prvim danima rata, bijesne šijitske mase zapalile su američki konzulat u KaraČiju nakon ubistva iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija, što je pokazalo kako rat utiče i na unutrašnju sigurnost Pakistana. Pakistan je većinski sunitska zemlja, ali ima značajnu šijitsku manjinu, koja je većinska u Iranu. Istovremeno, Islamabad se suočava s pobunom u Beludžistanu i sukobima s Afganistanom pod vlašću talibana, a prošle godine vodio je i četverodnevni rat s Indijom. "Zbog svog položaja Pakistan je izuzetno ranjiv na prelijevanje sukoba. Uz napete granice s Indijom i Afganistanom, ne može sebi priuštiti novi konflikt na svojoj inače najmirnijoj granici", rekao je Michael Kugelman iz Atlantskog vijeća. "Zbog toga Pakistan ima ogroman motiv da doprinese smirivanju situacije na svaki mogući način", dodao je. S tim se slaže i vojni izvor: "Svaka nestabilnost ili nastavak sukoba u Iranu direktno utječe na Pakistan – kroz moguće prilive izbjeglica, sektaške tenzije i jačanje separatističkih pokreta u Beludžistanu", istakao je. Veza sa Saudijskom ArabijomVisoki oficir je ukazao i na još jedan faktor: odbrambeni sporazum Pakistana i Saudijske Arabije, potpisan u septembru prošle godine. Prema tadašnjem izvještaju saudijske novinske agencije, "svaki napad na jednu zemlju smatra se napadom na obje", iako detalji sporazuma nisu javno objavljeni. Iran je izveo niz napada na ciljeve u Saudijskoj Arabiji, nakon čega je saudijski ministar vanjskih poslova princ Faisal bin Farhan nagovijestio mogućnost vojnog odgovora. To je potaknulo spekulacije da bi Islamabad mogao biti obavezan stati uz Rijad. "Svako aktivno uključivanje Saudijske Arabije u sukob stavilo bi Pakistan pred dilemu – poštovati sporazum uz rizik otvorenog sukoba s Iranom i njegovih unutrašnjih posljedica", rekao je vojni dužnosnik.

Kada je raketna vatra iz Libana pogodila sjeverni izraelski grad Kirjat Šmona, oštetila je autobus i teško ranila muškarca u pedesetim godinama, koji je zadobio ozbiljnu povredu lica od gelera, saopštile su hitne službe. Samo 2 kilometra od granice, Kirjat Šmona je direktno izložen vatri Hezbollaha, grupe sa sjedištem u Libanu koju podržava Iran, a koju Izrael i Sjedinjene Države smatraju terorističkom organizacijom. Napad 23. marta nije bio prvi na grad od strane Hezbollaha otkako je grupa započela napade na Izrael prije tri sedmice, nakon što je Izrael 28. februara izveo zračne napade na Iran. Uprkos intenzivnoj izraelskoj vojnoj kampanji kao odgovor, Hezbollah ne samo da pokazuje otpornost nego čak pojačava svoju kampanju. "Otkako se Hezbollah uključio u borbe 2. marta… postoji kontinuirani porast obima napada, uz prelazak na viši i ujednačeniji nivo aktivnosti posljednjih dana", navodi izraelski analitički centar Alma u svom dnevnom izvještaju o ratu od 23. marta. Šta stoji iza Hezbollahove otpornosti?Hezbollah je ušao u trenutni rat ozbiljno oslabljen borbama s Izraelom tokom 2023–24. Međutim, analitičari su rekli da ga je Iran uspio djelimično obnoviti, dok su organizacijske promjene koje daju veću autonomiju pojedinim jedinicama pomogle grupi da lakše apsorbuje ponovljene gubitke vođa. "Hezbollahovo rukovodstvo mjesecima se tiho naoružavalo, koristeći mjesečni budžet procijenjen na oko 50 miliona dolara, dopunjavajući zalihe raketa i dronova zahvaljujući iranskom finansiranju i lokalnoj proizvodnji", napisao je 15. marta Guy Itzhaki, bivši šef antiterorizma u izraelskoj vojnoj obavještajnoj službi. Međutim, dodao je da trenutni sukob "gura organizaciju bliže iscrpljenoj pobunjeničkoj grupi nego neporaženoj 'vojsci otpora', iako zadržava značajan dio svoje operativne snage". Heiko Wimmen, analitičar sa sjedištem u Bejrutu i šef projekta Irak/Sirija/Libanska oblast Međunarodne krizne grupe, rekao je za RSE da je reorganizacija Hezbollaha "donekle ono što pokušavaju da komuniciraju ostatku svijeta nakon 2024. godine - ideju povratka korijenima otpora". "Samo stavljate do znanja neprijatelju da bi okupacija i ofanzivne operacije bile veoma, veoma skupe i ne bi dale rezultate. Dakle, time se vraćate izvornom modelu gerilskog ratovanja, u kojem su, kao što sada možete vidjeti, još uvijek veoma dobri", rekao je. Zaista, posljednji napad na Kirjat Šmonu stigao je samo nekoliko dana nakon što su četiri osobe povrijeđene kada je raketa Hezbollaha pogodila stambenu zgradu u gradu. Grupa tvrdi da je uspjela pogoditi grad, koji ima oko 25.000 stanovnika, u sedam navrata. "Hezbollah traži 'sliku pobjede' koja bi, iz njihove perspektive, bila postignuta time što bi nagnali izraelske stanovnike iz pograničnih zajednica da napuste svoje domove", navodi Alma, ističući i sposobnost grupe da nastavi napade na izraelske vojnike u Libanu. Sve se to dešava nakon trosedmične izraelske kampanje koja je, prema riječima načelnika Generalštaba IDF-a Ejala Zamira, pogodila "2.000 ciljeva, desetine skladišta oružja i eliminirala stotine terorista". Izraelski napadi, uglavnom zračni, ali i neki kopneni, ubili su više od 1.000 ljudi i raselili oko milion, prema podacima libanskih vlasti. Revolucionarna gardaIzraelski vojni odgovor uključivao je i napad na hotel s četiri zvjezdice u centru Bejruta, za koji je Izrael naveo da je 8. marta ubio pet viših komandira Iranske revolucionarne garde (IRGC). IDF je saopštio da su komandiri bili uključeni u pomoć Hezbollahu u finansiranju i obavještajnom radu, što pokazuje da Iran ne samo da finansira grupu nego i utiče na nju. Nakon toga uslijedili su izvještaji da je Rusija evakuisala više od 100 Iranaca, za koje se vjerovalo da uključuju diplomate i osoblje ambasade, specijalnim letom iz Libana. Wimmen, analitičar iz Bejruta, rekao je da je vjerovatno da su barem neki od tih ljudi također bili pripadnici IRGC-a koji bježe od budućih izraelskih napada. Nije jasno da li su drugi ostali ili sada rade na daljinu. U TV intervjuu 22. marta, libanski premijer Nawaf Salam rekao je da IRGC i dalje direktno komanduje Hezbollahom. Rekao je da IRGC "upravlj​a vojnom operacijom u Libanu" nakon što su njegovi članovi ilegalno ušli u zemlju koristeći "falsifikovane pasoše". Salamova vlada je pod pritiskom Izraela da preduzme akciju protiv Hezbollaha, ali su mogućnosti libanske vojske ograničene, a bilo kakav potez mogao bi dovesti i do rizika od unutrašnjih sukoba u zemlji. Wimmen je rekao da je teško procijeniti koliki stepen kontrole IRGC ima nad Hezbollahom, ali da se njihov uticaj sigurno povećao otkako je bivši lider grupe Hasan Nasrallah ubijen u izraelskom zračnom napadu 2024. "Mislim da je prilično jasno i vjerodostojno da su on i Hamenei razgovarali ravnopravno", rekao je, misleći na iranskog bivšeg vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hameneija, koji je ubijen u izraelskom zračnom napadu 28. februara. "Vrlo je jasno - i bilo bi besmisleno očekivati bilo šta drugo - da se ova ravnoteža, ta kazaljka tamo, značajno pomjerila ka IRGC-u nakon što su Nasrallah i svi ostali visoki lideri [Hezbollaha] ubijeni", dodao je Wimmen. Priredila: Elvisa Tatlić

WhatsApp se usporava. Telegram je pred blokadom. Vojnici su ljuti. Max, aplikacija za poruke koju podržava država, nameće se svima. Komandanti upozoravaju da Max nije siguran. Obični Rusi pokušavaju ga izbjeći. A mobilni internet se gasi gotovo svuda, pa u modernoj Moskvi 21. vijeka ne možete pozvati taksi, naručiti dostavu hrane ili čak pogledati online mapu. U ruskoj prijestonici, koja je potpuno umrežena i digitalno oslonjena na mobilni internet – da ne spominjemo mnoge druge gradove širom zemlje – internet, zajedno s aplikacijama na koje se Rusi oslanjaju u svakodnevnom životu, počinje da otkazuje. Pitate Kremlj kako se nosi s tim? "Koristimo fiksne telefonske linije", rekao je portparol Dmitrij Peskov. Pitate obične Ruse kako se nose s tim? "Oni imaju auta s posebnim policijskim rotacijama, a mi ne možemo ni pozvati taksi niti iznajmiti auto", rekao je Maksim, koji je zamolio da se navede samo njegovo ime, opisujući široko omražena trepereća svjetla koja koriste državni zvaničnici kako bi izbjegli ozloglašene moskovske gužve. Ranije ovog mjeseca, rekao je Maksim, zakasnio je na posao dok je putovao iz predgrađa Zelenograda, zbog prekida interneta u centru Moskve. "Nije bilo nikakvog signala. Pa sam išao prigradskim vozom, zatim metroom, a onda pješačio skoro 2 kilometra do našeg skladišta", rekao je za Sibir.Realii, servis RSE. "Nisam čak mogao platiti ni iznajmljivanje električnog skutera." Ruski online prostor uzdrman je nizom snažnih turbulencija, od kojih je većina rezultat pokušaja državnih regulatora i glavnih sigurnosnih agencija da uvedu strožu kontrolu nad običnim stanovnicima – nad onim što čitaju, gledaju, dijele, naručuju, kako plaćaju. Praktično nad svime što rade na internetu. "Značajan dio Moskovljana navikao je na vrlo udobno iskustvo interneta, navikli su živjeti u ugodnim Telegram kanalima i komunicirati putem vrlo praktične aplikacije. Sada se Moskovljane izbacuje iz tog prilično komfornog okruženja", rekao je ruski sociolog Igor Jakovenko za ruski servis RSE. "Kremlj pokušava ruski internet pretvoriti u zatvoreni ekosistem, gdje su sve važne usluge kontrolisane i dostupne Saveznoj službi bezbjednosti (FSB)", napisala je komentatorica Marija Kolimčenko u tekstu za berlinski Carnegie Russia Eurasia Center. "Ako još uvijek postoje strane platforme koje nisu blokirane, to je samo zato što još ne postoji održiva domaća alternativa." Šta se dešavaOve međusobno suprotstavljene struje potiču iz niza političkih poteza koje predvodi državni regulator tehnologije Roskomnadzor, uz podršku Kremlja. Prvi se odnosi na aplikacije za razmjenu poruka. Već nekoliko godina regulatori rade s liderima ruske tehnološke industrije na izgradnji zamjena za dva najpopularnija servisa za poruke u Rusiji: WhatsApp, u vlasništvu kompanije koja posjeduje Facebook, i Telegram, u vlasništvu Pavela Durova, tehnološkog preduzetnika u egzilu. Roskomnadzor je postepeno usporavao rad ove dvije aplikacije, čineći ih neupotrebljivim. Agencija preduzima slične korake i prema YouTubeu, najpopularnijoj video platformi u zemlji, u vlasništvu kompanije koja posjeduje Google. Ruski mediji navode da bi Telegram mogao biti potpuno blokiran u zemlji od 1. aprila. Istovremeno, vlasti promovišu alternativnu aplikaciju za poruke koju je razvio VK, tehnološki gigant čiji su vodeći izvršni direktori blisko povezani s Kremljom. Aplikacija, nazvana Messenger Max, predstavljena je prošle godine uz javnu podršku predsjednika Vladimira Putina. Od tada je snažno promovišu državni i provladini mediji. Lokalne vlasti takođe vrše snažan pritisak da stanovništvo pređe na ovu aplikaciju. Od septembra, svi novi mobilni telefoni kupljeni u Rusiji moraće imati Max unaprijed instaliran. Prošle sedmice jedan moskovski univerzitet najavio je da neće izdati diplome diplomantima osim ako ne instaliraju Max. "Rusija ograničava pristup Telegramu kako bi natjerala svoje građane da pređu na državnu aplikaciju napravljenu za nadzor i političku cenzuru", rekao je Durov u objavi na X-u prošlog mjeseca. Ali Rusi pružaju otpor i traže kreativne načine da izbjegnu instaliranje aplikacije na svoje telefone. Telegram, u međuvremenu, široko koriste ne samo ruski civili nego i vojnici raspoređeni u Ukrajini, kao i takozvani Z blogeri koji koriste Telegram za širenje ratne propagande i prikupljanje novca za sebe i vojne jedinice. Usporavanje Telegr​ama, dodatno pojačano izvještajima da su komandanti naredili potpuno brisanje aplikacije s telefona vojnika, izazvalo je otvoreno negodovanje među vojnicima i njihovim javnim pristalicama. "Ko usporava Telegram", rekao je Sergej Mironov, istaknuti poslanik, u oštrom govoru prošlog mjeseca. "Idite na front, u (rat). Momci tamo prolijevaju krv, njihova jedina veza s porodicama i prijateljima je preko Telegrama. Šta radite, idioti? Nazivam stvari pravim imenom. Idioti! Šta radite?" Još više frustracije izazvala je zabrana ruskih komandanata da vojnici koriste Max na telefonima, pozivajući se na bezbjednosne rizike aplikacije, prema nekoliko istaknutih proratnih Telegram kanala. "Sva ova kakofonija oko Telegrama je smiješna. Smiješna. Mi jednostavno radimo protiv vlastitog naroda, otežavamo mu život", rekao je Andrej Bezrukov, poznati bivši ruski "uspavani" agent strane obavještajne službe, koji sada predaje na moskovskom univerzitetu. "Tokom prilično teškog perioda za zemlju, mi pokušavamo, kako da kažem - iznervirati veliki dio našeg stanovništva, koje naravno želi pobjedu (u ratu u Ukrajini) i želi samo najbolje", rekao je u video intervjuu. Poslanici su u februaru usvojili novi zakon koji daje FSB-u i drugim policijskim i sigurnosnim agencijama ovlaštenje da narede mobilnim operaterima isključenje bilo kojeg korisnika ako je to potrebno. "Ne možemo se javiti najbližima"Povrh svega, tu su i prekidi mobilnog interneta, koji su počeli ometati milione Moskovljana oko 6. marta. U drugim pograničnim regionima, vlasti su privremene prekide pravdale kao neophodne mjere za ometanje ukrajinskih dronova, koji se često oslanjaju na lokalne mobilne mreže za navođenje. Nekoliko dana nakon što su počeli poremećaji u Moskvi, Peskov je rekao da su mjere "u interesu bezbjednosti", ne navodeći detalje. Neki Rusi su izrazili svoje nezadovoljstvo zbog prekida na Međunarodni dan žena, ostavljajući komentare direktno na VK stranici Roskomnadzora ispod čestitke agencije za praznik, koji se u Rusiji široko obilježava. "Hvala što ste isključili internet 8. marta - kakav poklon! Ne mogu čak ni kontaktirati voljene da im čestitam", napisao je jedan korisnik. Ekonomske posljedice prekida bile su značajne, prema listu Kommersant, koji je procijenio gubitke moskovskih biznisa na između 3 i 5 milijardi rubalja (35 do 58 miliona dolara) tokom prvih pet dana prekida. Najteže su pogođeni trgovci na malo, dostavne službe, kurirske službe i servisi za dijeljenje automobila. Rusi u drugim velikim gradovima već mjesecima doživljavaju prekide mobilnog interneta. Petropavlovsk-Kamčatski, grad na pacifičkoj obali udaljen više od 7.200 kilometara od Ukrajine, prijavio je poremećaje još u junu, kao i Irkutsk u Sibiru, čiji stanovnici nisu imali mnogo razumijevanja za Moskovljane. "E pa, sada će osjetiti naš bol", rekla je jedna žena iz Irkutska, koja je navela samo ime Natalja. "U junu su počeli usporavati naš internet, krajem godine je bila potpuna blokada, a sada je situacija takva da može biti blokiran u bilo kojem trenutku, na nekoliko dana ili sedmica", rekla je za Sibir.Realii. "Čak i kada mreža radi, brzina je veoma spora, ne možemo slati video ili audio." Zbunjenost i frustracije izazvale su ironične reakcije iz Ukrajine, gdje su Telegram, WhatsApp i internet neograničeni. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji je ranije bio komičar, iskoristio je priliku da ismijava Putina zbog prekida interneta. "Ovo je, znate, korak unazad, korak 100 godina nazad", rekao je novinarima prošle sedmice. "Mogli bi uskoro preći na poštanske pošiljke, telegrafe i konje. Takva je to civilizacija. Možda se Putinu to čak i sviđa. Možda se tako ponovo osjeća mladim." Priredila: Elvisa Tatlić

Evropske su dale sve od sebe da se ne upletu previše u rat SAD i Izraela protiv, koji je sada u četvrtoj nedelji. One su razmatrale da li da pomognu u deblokiranju Ormuskog moreuza, ali su navele da će to učiniti tek posle prekida vatre i poželjno uz mandat Ujedinjenih nacija. Međutim, 21. marta pretnja se približila kada je Iran dokazao da njegove rakete imaju potencijal da dosegnu evropske gradove. Teheran je ispalio dve balističke rakete prema Dijego Garsiji – zajedničkoj američko-britanskoj bazi u Indijskom okeanu, oko 4.000 kilometara od iranske teritorije – što je naglo privuklo pažnju zvaničnika u Briselu i šire. Iran je pod vladavinom pokojnog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija održavao ograničenje dometa svojih balističkih raketa na 2.000 kilometara. Pratite naš blog uživo u sukobu na Bliskom istoku.Hamnei je ubijen u američko-izraelskom napadu na Iran 28. februara. I, izgleda, sata tog ograničenje nema – na veliku nelagodu Evrope. Brisel je već upleten u rat bliže kući – opštu rusku invaziju na Ukrajinu, koja je sada u petoj godini. Evropska unija je dosad poslaa više od 70 milijardi evra vojne pomoći. "To je za nas nova dimenzija iranskog rata", rekao je jedan visoki zvaničnik EU za RSE pod uslovom da mu se ne navodi ime. "Budimo iskreni, naše protivvazdušne odbrane su trenutno prilično iscrpljene." Mnoge evropske zemlje su doprinele protivvazdušnoj odbrani Kijeva, ali su takođe shvatile da postoje značajne praznine u protivvazdušnoj odbrani na kontinentu ako bi ikada bila stavljene na test. Iako poseduju visokokvalitetnu tehnologiju kao što su Patriot, SAMP/T i IRIS-T raketni sistemi, nekoliko evropskih ministarstava odbrane otvoreno priznaje da postoji značajan nedostatak presretača. Evropa bi se takođe mučila protiv takozvanih napada zasićenja koje Rusija koristi u Ukrajini, u kojima su sistemi protivvazdušne odbrane preopterećuju naletom ometanja, sajber napada, dronova i različitih tipova raketa. Evropa se i dalje u velikoj meri oslanja na SAD kad je reč o zaštiti od pretnji raketa dugog dometa. Upravo tu dolazi do izražaja potencijalna pretnja Irana Evropi. Komentarišući napade na Dijego Garsiju, izraelski vojni komandant Ejal Zamir je primetio da "Te rakete nisu namenjene gađanju Izraela. Njihov domet doseže evropske prestonice; Berlin, Pariz i Rim su svi u direktnom dometu pretnje." Majkl Horovic, nezavisni stručnjak za odbranu koji živi u Izraelu, rekao je 21. marta za RSE da se "Iran više ne može posmatrati kao pretnja koja je ograničena na Bliski istok". "On pravi kapacitete namenjene povećanju troškova i za udaljenije protivnike", rekao je Horovic, dodajući da "sam Evropljanin, bio bih zabrinut". Član britanske vlade Stiv Rid (Steve Reed) rekao je 22. marta da je jedna raketa lansirana ka Dijegu Garsiji "podbacila", dok je druga raketa "presretnuta". Takođe je odbacio izraelske tvrdnje da bi Evropa mogla biti meta, dodajući da "nije bilo procene koja bi potkrepila tvrdnje da Iran planira da napadne evropske gradove balističkim raketama ili da ima kapacitet da to učini". Iranski dronovi su dosad presretnuti iznad britanskih vojnih baza na Kipru, dok je članica NATO-a Turska početkom marta presrela tri balističke rakete. Mada NATO nije dao novu izjavu za RSE od napada na Dijega Garsiju, zapadni vojni savez je uputio na saopštenje kada je Turska uspešno presrela te napade. "Dosad je NATO BMD (odbrana od balističkih raketa) bio efikasan protiv iranskih raketa u Turskoj, što je upravo ono za šta je i osmišljen", rekla je za RSE Oana Lungesku (Lungecu), bivša portparolka NATO-a i sada saradnica u Kraljevskom institutu ujedinjenih službi za za odbrambene i bezbednosne studije (RUSI). Zvaničnik NATO-a koji je govorio za RSE pod uslovom da mu se ne navodi ime takođe je napomenuo da je NATO BMD osmišljen upravo da izdrži i iranske rakete – ne nužno ruske – kada je prvi put konstruisan početkom 2000-ih i postao operativan 2012. godine. Komandni centar se nalazi u Nemačkoj u vazduhoplovnoj bazi Ramštajn, dok se stvarna raketna odbrana nalazi u poljskim i rumunskim bazama. U Turskoj se nalaze radari, a Španiji ima četiri broda s kapacitetima za BMD u svojoj pomorskoj bazi Rota. Međutim, ne treba se zavaravati: NATO BMD ima značajan američki pečat što čime je Evropa zavisna od američke vojne zaštite. Robert Pščel (Pszczel), bivši zvaničnik NATO-a i sada stručnjak za bezbednost u varšavskom tink-tenku Centar za istočne studije, rekao je za RSE da je "radna pretpostavka da je sistem operativan i da radi tačno ono što treba da radi". "Naravno, to je poseban sistem s ključnim elementima koje su obezbedile SAD", dodao je on.