Američki predsjednik Donald Trump rekao je da je promjena režima "najbolja stvar koja bi se mogla desiti" u Iranu, te je potvrdio da će se uskoro drugi nosač aviona pridružiti "masivnoj" američkoj armadi u Arabijskom moru, dok su tenzije između ogorčenih rivala i dalje visoke. "Čini se da bi to bila najbolja stvar koja bi se mogla desiti", rekao je Trump novinarima 13. februara u vojnoj bazi u Sjevernoj Karolini, kada su ga pitali da li želi "promjenu režima" u Teheranu. "Već 47 godina pričaju i pričaju i pričaju. U međuvremenu smo izgubili mnogo života dok oni pričaju", dodao je, u svom dosad najdirektnijem pozivu na pad tvrdolinijaškog iranskog klerikalnog režima. Trump nije rekao koga bi želio vidjeti na vlasti ako bi vlada pala, samo je poručio da "ima ljudi". Reza Pahlavi, prognani sin posljednjeg iranskog šaha, jedan je od mnogih koji se bore za uticaj među podijeljenom iranskom opozicijom u egzilu. Iranski teokratski režim je na vlasti od 1979. godine, kada je Islamska revolucija, koju su predvodili klerici lojalni ajatolahu Ruhollahu Homeiniju, svrgnula šaha Mohameda Rezu Pahlavija, kojeg su podržavale SAD. Dvije zemlje nemaju diplomatske odnose od 1980. godine. Vašington i Teheran vode indirektne razgovore o iranskom nuklearnom programu. Zapadne zemlje sumnjaju da Iran pokušava razviti nuklearno oružje, dok Teheran insistira da je program isključivo civilne prirode. Trump je također zaprijetio novim vojnim udarom na iransku vladu ako izvrši smrtnu kaznu nad bilo kojim demonstrantom uhapšenim tokom nedavnih masovnih antivladinih protesta. 'Teški' nuklearni pregovoriTrump je vojnicima u bazi rekao da je Teheran bio "težak" u nuklearnim pregovorima i sugerisao da je potreban dodatni pritisak na Irance. "Bili su teški za postizanje dogovora", rekao je. "Ponekad morate izazvati strah. To je jedina stvar koja će zaista riješiti situaciju." Trump je također pohvalio 12-dnevni rat u junu, kada su Izrael i Sjedinjene Države pokrenuli kampanju bombardovanja iranskih nuklearnih i vojnih lokacija. Njegovi najnoviji komentari dolaze usred jedne od najvećih američkih vojnih mobilizacija u Persijskom zaljevu. Stručnjaci kažu da je raspoređivanje vojske usmjereno na to da Trumpu pruži vojne opcije, ako odluči djelovati u skladu sa svojim prijetnjama da napadne Iran zbog neuspjeha u sklapanju nuklearnog sporazuma i zbog nasilnog suzbijanja protesta. Iranske snage sigurnosti ubile su hiljade demonstranata u januaru, nakon što su protesti izbili krajem decembra 2025. godine, isprva zbog ekonomskih problema, a zatim prerastajući u opšti bijes protiv režima. Više od 53.000 ljudi je uhapšeno, navode grupe za ljudska prava. "Okupljanje snaga predstavlja vid pritiska koji Sjedinjene Države primjenjuju na Iran kako bi ga dovele za pregovarački sto", rekao je Amin Tarzi, profesor strateških studija na Ratnom koledžu Marinskog korpusa. Tarzi je dodao da je, nakon vojnog gomilanja, američka vojna pozicija u Zaljevu "robustna", sa „"pomorskim i odbrambenim vazdušnim kapacitetima, plus ofanzivnim zračnim komponentama". Reuters je 13. februara citirao dvojicu neimenovanih američkih zvaničnika koji su rekli da se vojska priprema za mogućnost višesedmične operacije protiv Irana, ako Trump naredi napad. Najveći ratni brod na svijetuAmerička vojska je ranije rasporedila nosač aviona Abraham Lincoln u region Persijskog zaljeva kako bi se pridružio onome što je Trump nazvao "masivnom armadom" blizu Irana. Trump je 13. februara potvrdio da još jedan nosač aviona, Gerald R. Ford, zajedno sa svojim pratećim brodovima, napušta Karibe i da će se uskoro pridružiti američkim snagama u regionu, vjerovatno u roku od oko sedam dana. Nosač aviona Gerald R. Ford smatra se najvećim ratnim brodom na svijetu, dugim 337 metara, s mogućnošću nošenja nekih od najnaprednijih vojnih tehnologija. Na pitanje zašto šalje drugi ratni brod, Trump je odgovorio: "U slučaju da ne postignemo dogovor, trebat će nam… Ako nam zatreba, biće spreman." Pregovarači su se prošle sedmice sastali u Muskatu na razgovorima uz posredovanje omanske vlade, a nastavak pregovora nije jasan, iako je Reuters citirao izvore koji kažu da je novi krug razgovora zakazan za Ženevu 17. februara. Izvor je naveo da će američku delegaciju činiti izaslanici Steve Witkoff i Jared Kushner i da će omanski predstavnici služiti kao posrednici. Witkoff i Kushner će potom učestvovati u trilateralnim razgovorima SAD–Rusija–Ukrajina kasnije tokom dana, dodao je izvor. Teheran je izrazio spremnost da razgovara o svom nuklearnom programu, ali je odbacio mogućnost pregovora o balističkim raketama i drugim povezanim pitanjima. Sankcije pogađaju iransku ekonomijuIran je teško pogođen zapadnim finansijskim sankcijama koje su dodatno urušile ekonomiju zemlje. Iran je 2015. godine pristao na istorijski nuklearni sporazum, Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja (JCPOA), sa svjetskim silama, kojim se nastojalo spriječiti razvoj nuklearnog oružja u zamjenu za ublažavanje ekonomskih sankcija. Međutim, počeo je povlačiti svoje obaveze nakon što je Trump tokom svog prvog mandata 2018. godine povukao Sjedinjene Države iz sporazuma i ponovo uveo sankcije Teheranu. Priredila Elvisa Tatlić
Rustama Rahimdžanoviča Muminova, uzbekistanskog biznismena koji posjeduje rusko i britansko državljanstvo, već su sankcionisali Evropska unija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Ukrajina zbog isporuke pamučne pulpe ruskim vojnim postrojenjima. Međutim, to nije spriječilo njegove kompanije da nastave proizvoditi materijale ključne za vojnu industriju Rusije. Prema nacrtu dokumenta o sankcijama EU, u koji je Radio Slobodna Evropa imao uvid, kompanije Fargona Kimyo Zavodi LLC i Raw Materials Cellulose LLC, koje kontroliše Muminov, isporučuju pamučnu pulpu ruskim fabrikama baruta u Kazanju, Permu i Tambovu. U nacrtu EU navodi se da obje firme "podržavaju ruski vojni i industrijski kompleks kroz učešće u isporuci vojne tehnologije i opreme", zbog čega su uvrštene na predstojeću crnu listu EU. Sankcije se takođe odnose na dva ruska kupca uzbekistanskih proizvoda od pamuka, Dmitrija Maljutu i Denisa Šiškina. U nacrtu EU oni se opisuju kao vlasnici udjela u firmi LLC Bina Invest, putem koje kontrolišu kompanije koje uvoze pamučnu pulpu iz Uzbekistana i Kazahstana za ruske fabrike baruta. Obojica posjeduju i udjele u firmi LLC Aleksinskiye Kraski-Ural, koja isporučuje robu ruskim fabrikama baruta. Ti materijali koriste se u širokom spektru vojnih proizvoda, uključujući municiju. 'Kralj pamučne celuloze'Istraživački izvještaji Vazhnyye Istorii, Vlast.Kz i OCCRP-a pokazuju da mreža Rustama Rahimdžanoviča Muminova kontroliše oko 85 posto izvoza uzbekistanske pamučne celuloze u Rusiju, koji je naglo porastao nakon invazije na Ukrajinu 2022. godine. Izvoz je 2022. iznosio oko pet miliona dolara, a u prvih devet mjeseci 2023. godine 8,7 miliona dolara, gotovo 70 puta više nego u 2021. Podaci o trgovini i carini pokazuju da su tokom 2024. - 2025. neki uzbekistanski dobavljači prešli na izvoz pamučnih vlakana pod HS kodom 5601219000 umjesto celuloze. Izvoz pod tom klasifikacijom 2024. godine vrijedio je oko 9,8 miliona dolara, prema podacima do kojih je došao Uzbekistanski servis Radija Slobodna Evropa. Stručnjaci smatraju da je to možda omogućilo nastavak isporuka ruskim vojnim postrojenjima uz djelimično zaobilaženje sankcija EU. Prema ukrajinskim vlastima, kompanije Muminova su restrukturisane nakon sankcija uvedenih u maju 2025. godine. Mercury Renaissance i Fargona Kimyo Zavodi LLC nanovo su registrovane, dok je Raw Materials Cellulose LLC krajem 2024. obustavio izvoz u Rusiju. Ipak, prema navodima Savjeta za ekonomsku bezbjednost Ukrajine (ESCU), Muminov je i dalje blisko povezan s ruskim vojnim nabavkama. Ukrajina je u maju 2025. godine uvela sankcije protiv više kompanija pod njegovom kontrolom, Fargona Kimyo Zavodi LLC, Raw Materials Cellulose LLC i Mercury Renaissance, kao i protiv samog Muminova, na osnovu uredbe koju je potpisao predsjednik Volodimir Zelenski, a koja ostaje na snazi deset godina. Ujedinjeno Kraljevstvo je 18. decembra 2025. dodalo Muminova i ove firme povezane s Uzbekistanom na svoju listu sankcija protiv Rusije, uvodeći zamrzavanje imovine i finansijska ograničenja u sklopu šireg paketa sankcija. Dominacija Rustama Rahimdžanoviča Muminova u izvoznom procesu uzbekistanske pamučne pulpe ukazuje na njegove bliske veze s državnim institucijama koje regulišu ovaj strateški važan sektor. Pamuk i proizvodi od pamuka, uključujući celulozu i pulpu s potencijalnom dvostrukom namjenom, tradicionalno su pod strogom kontrolom uzbekistanske vlade, uz nadzor bezbjednosnih agencija, kao važan izvor državnih prihoda. Do sada se vlasti Uzbekistana nisu javno oglasile povodom sankcija usmjerenih protiv Muminova i njegovih kompanija, što ostavlja otvorena pitanja o domaćem nadzoru nad izvozom pamučne pulpe u Rusiju. Očekuje se da će 20. paket sankcija Evropske unije biti formalno usvojen do kraja februara.
Ruski oficir Jevgenij Korobov učestvovao u invaziji na Ukrajinu. U prvim danima rata, njegova jedinica imala je zadatak da zauzme Kijev. Odlučivši da se povuče, pucao je sebi u nogu i završio u bolnici. Korobov je shvatio da ne želi da se vrati u rat i pobegao u prestonicu Kazahstana, Astanu. Ali, tamošnji zvaničnici odbili su da mu daju azil, uprkos tome što ga Rusija traži zbog dezerterstva.
Kada je američki potpredsednik Džej Di Vens (J.D. Vance) došao na Minhensku bezbednosnu konferenciju prošle godine, zapanjio je svoje domaćine rekavši im da je suzbijanje slobode govora u evropskim zemljama – saveznicima SAD – veći bezbednosni rizik od ruske vojne agresije. Ove godine, pošto američku delegaciju predvodi državni sekretar Marko Rubio (Marco), Evropljani se mogu nadati blažem pristupu – dok će Rusija i Kina pažljivo pratiti ne bi li videle nove naznake pukotina u zapadnom savezu. "Sekretar Rubio i potpredsednik drugačije prenose poruke i imaju različite lične stilove. Ali mislim da su 100 odsto usklađeni po pitanju politike", rekao je za RSE Aleksandar Grej (Alexander Gray), koji je bio član Saveta za nacionalnu bezbednost tokom Trampovog prvog mandata u Beloj kući. "Mislim da će poruka izgledati kao Strategija nacionalne bezbednosti: jasna u vezi s našim interesima i gde se oni preklapaju s Evropom, ali koja se ne usteže da ukaže na oblasti gde postoje zabrinjavajuća neslaganja", dodao je on. Nova Strategija nacionalne bezbednostiStrategija nacionalne bezbednosti, objavljena u decembru 2025, u velikoj meri je u duhu Vensovog govora, s kritikom, kako se navodi, "civilizacijskog brisanja", što je referenca na evropsku politiku o govoru mržnje na internetu i imigraciji. Ona je izmamila pohvale iz Moskve zbog priče o obnavljanju "strateške stabilnosti" s Rusijom. Taj govor je bio jedan u nizu trenutaka koji su okarakterisali burnu godinu u transatlantskim odnosima, od žestokog spora u Ovalnom kabinetu između američkog predsednika Donalda Trampa (Trump) i ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog do evropskog otpora američkom pritisku na Dansku da preda Grenland. U međuvremenu, višestruke Trampove izjave da Evropa treba manje da se oslanja na Vašington i za sopstvenu odbranu i za odbranu Ukrajine izazvale su strah od povlačenja SAD sa Starog kontinenta. "Sjedinjene Države više ne vide Evropu kao naše glavno područje geopolitičkog angažovanja. A za to postoji jednostavan razlog. Rusija je sila u opadanju, terminalnom opadanju. Ona nije najveća pretnja Sjedinjenim Državama", rekao je Grej. "Ne mislim da Evropa razume fundamentalne civilizacijske zabrinutosti... Postoji jednostavno fundamentalno neslaganje između američke konzervativne politike i mejnstrim evropske političke ekonomije", dodao je on. Uoči konferencije, američki ambasador pri NATO-u Metju Vitaker (Matthey Whitaker) je zauzeo sličan stav. SAD i Evropa su sarađivale na odbrani – ali se nisu slagale oko vrednosti. Govoreći na događaju u Berlinu 9. februara, Vitaker je rekao da je Vens održao "provokativan govor" koji je izneo "legitimne kritike" o pitanjima kao što su energetska politika, imigracija i sloboda govora. "Ali, istovremeno, to ne znači da se razvodimo", dodao je on. "Mnogi naši saveznici mogu kritikovati Sjedinjene Američke Države, ali mi smo i dalje vaš najbolji prijatelj i saveznik." Napeto partnerstvo SAD i EvropeNa pitanje o Grenlandu, za koji je Tramp prvobitno rekao da neće isključiti upotrebu sile pre nego što je povukao tu mogućnost posle razgovora s generalnim sekretarom NATO-a Markom Ruteom (Rutte) u januaru, Vitaker je rekao da se "sve svodi na to da li je na Grenlandu Danska odgovarajuće investirala po pitanju bezbednosti" i upozorio na "maligni uticaj Kine ili Rusije". Uznemireni evropski lideri pokušali su da smire Vašington obećavajući da će masovno povećati izdatke za odbranu u skladu s Trampovim zahtevima za većom raspodelom tereta u NATO-u. Takođe su se pobrinuli da više puta hvale Trampovo liderstvo u međunarodnim odnosima, ističući zajedničku istoriju i vrednosti. Verovatno će u Minhenu biti prikazano više ovakvog ponašanja. "Očekujem neku vrstu kontradiktornog raspoloženja", rekao je za RSE Karlo Masala (Carlo) sa Univerziteta Bundesvera (Nemačke oružane snage) u Minhenu. "Evropljani i Amerikanci će sebe uveravati da su, nekako, i dalje partneri. Ali iza zatvorenih vrata, Evropljani će se u osnovi mučiti kako da postanu nezavisniji od SAD", dodao je on. Masala, koji je prošle godine objavio uticajnu knjigu "Ako Rusija pobedi", o ruskom upadu u članicu NATO-a Estoniju, rekao je da je ceo transatlantski odnos sada "uokviren oko Ukrajine". Vašington je dramatično smanjio podršku Kijevu otkako je Tramp stupio na dužnost u januaru 2025. Međutim, i dalje igra ključnu ulogu u pružanju obaveštajnih podataka ukrajinskim oružanim snagama i dalje snabdeva Kijev oružjem koje plaćaju evropske zemlje. "Ako bi se ova administracija povukla čak i od ovih stvari, onda bi slika za Ukrajince naravno bila potpuno drugačija. Dakle, ceo način na koji se Evropa odnosi prema SAD u osnovi je fokusiran na održavanje angažovanja SAD po pitanju Ukrajine", rekao je Masala. Zelenski je koristio sličnu strategiju na nekoliko sastanaka s Trampom i drugim zvaničnicima administracije posle sporenja u Ovalnom kabinetu. Međutim, on je takođe više puta pozivao Evropljane da urade više, a ne da čekaju Vašington. Na prošlogodišnjoj konferenciji, on je pozvao na stvaranje evropske vojske. To je poruka koju bi mogao da ponovi u Minhenu ove godine. Govoreći na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu u januaru, Zelenski je ponovo pomenuo tu ideju, izražavajući frustraciju zbog, kako je rekao, Dana mrmota u kojem snažne reči nisu praćene odlučnim delovanjem. "Baš prošle godine ovde u Davosu, završio sam svoj govor rečima: 'Evropa mora da zna kako da se brani'. Prošlo je godina dana i ništa se nije promenilo", rekao je on. S time se slaže i Ričard Širef (Richard Shirreff), bivši zamenik vrhovnog komandanta NATO-a u Evropi. "Možete isključiti Sjedinjene Države. Sada je red na Evropu i Kanadu", rekao je on za RSE. "Neće biti trajnog prekida vatre u Ukrajini dok Rusija ne bude poražena u Ukrajini, a da bi se to dogodilo, potrebno je da Evropa i Kanada osmisle i sprovedu strategiju kako bi Ukrajini pružili svu potrebnu podršku." Širef, koji je sada član saveta za bezbednost i odbranu u GlobSecu, međunarodnom tink-tenku, rekao je da ključni lideri NATO-a ne dele ovaj stav. "Mislim da Karni (kanadski premijer Mark Carney) to razume. Mislim da svi ostali samo pričaju. Ne shvataju. Ne mislim da postoji ta prava kičma u ovom trenutku. Budimo jasni: Poljska, Litvanija, Estonija, Letonija, Finska – one apsolutno shvataju. Ali bojim se da mislim da su (drugi) zapadni lideri politički prilično jadni i neadekvatni što se toga tiče", rekao je on. "Pokušaji ljudi poput Rutea, (britanskog premijera Kira) Starmera i (francuskog predsednika Emanuela) Makrona da umire Tramp, doveo je do toga da ih Tramp prezire", dodao je on. Fokus na UkrajinuUkrajina je često tokom prošle godine otkrivala razlike između Vašingtona i njegovih evropskih saveznika u NATO-u i biće deo mnogih debata u Minhenu. Evropski lideri su javno podržali Trampove napore da posreduje u postizanju mira, ali su takođe izjavili da ne veruju da je Rusija iskrena u želji da okonča invaziju koju je pokrenula u februaru 2022. Godišnji izveštaj obaveštajne službe Estonije, objavljen 10. februara, poslednji je izraz te zabrinutosti – navodeći da je saradnja Moskve u mirovnim pregovorima bila "varka" usmerena na "proširivanje onoga što Moskva doživljava kao postojeće razdore između SAD i Evrope". U međuvremenu, u još jednom pokazatelju transatlantskih tenzija, evropski mediji su citirali Makrona koji je rekao da je Tramp "otvoreno antievropski" i da želi "raspad" Evropske unije. Makronov intervju označio je obnovljeni pokušaj da se Evropi obezbedi uloga u pregovorima o okončanju rata u Ukrajini. On je, kako je izvešteno, rekao da Evropa treba da traži svoj dijalog s Rusijom "kako ne bi zavisila od trećih strana u ovoj diskusiji". Šefica EU za spoljnu politiku i bezbednost Kaja Kalas (Kallas) se nadovezala na to rekavši: "Svi za stolom, uključujući Ruse i Amerikance, moraju da shvate da su vam potrebni Evropljani." Bivši Trampov savetnik Grej, sada izvršni direktor kompanije American Global Strategies LLC, rekao je da to ne mora biti veliki problem. "Mislim da Evropa svakako ima ulogu da odigra. Nisam siguran da je ta uloga nužno u svakodnevnim razgovorima, ali mislim da će Evropa očigledno imati veliku ulogu u diskusiji o tome... kako izgleda buduće bezbednosno rešenje u istočnoj Evropi", rekao je on.
Ukrajinski skeletonista Vladislav Heraskevič diskvalifikovan je nekoliko sati pre takmičenja na Zimskim olimpijskim igrama 2026. nakon što je odbio da skine kacigu u čast sportista poginulih u ruskom ratu protiv Ukrajine. Organizatori su mu ranije zabranili da nosi kacigu na kojoj se nalaze portreti više od 20 ukrajinskih sportista ubijenih od početka ruske invazije 2022. godine.
Taha Hošjar Bagbanani (12) iz Irana ubijen je dok se sa roditeljima vraćao kući iz prodavnice, saopštila je njegova porodica. On je među najmanje 200 dece ubijene tokom nasilnog obračuna vlasti u januaru, prema podacima iranskog sindikata nastavnika. Druga žrtva, šesnaestogodišnji Sina Ašgbusi, bio je poznat kao veliki fan Harija Potera. Autorka knjiga, Dž. K. Rouling, izrazila je saučešće na društvenim mrežama.
Ministri odbrane NATO-a sastaju se u Briselu 12. februara na svom poslednjem zvaničnom okupljanju pre samita alijanse u Ankari početkom jula. Ne očekuju se da će u belgijskoj prestonici biti donete konkretne odluke – umesto toga, sastanak se vrti oko dve stvari. Prva je pokušaj da se zakrpi, kako izgleda, sve veći jaz između evropskih saveznika i SAD, koji je ogoljen tokom nedavnih diskusija o političkoj budućnosti Grenlanda. Druga stvar – i ne baš potpuno nepovezana s prvim pitanjem – jeste smisliti kako ostvariti odluku donetu u Hagu prošle godine da svih 32 saveznika treba da troše pet odsto BDP-a na odbranu do 2035. godine. Kontroverza oko Grenlanda se i dalje u velikoj meri nadvija nad skupom iako nije deo zvanične diskusije. Dok je jedan evropski zvaničnik NATO-a rekao da je došlo do "fundamentalnog narušavanja poverenja" unutar alijanse po tom pitanju, većina diplomata s kojima je RSE razgovarao izgleda se slaže da je najbolje da se to pitanje zasad ne pokreće. Arktički stražarNada je da će misija Arktički stražar koju je pokrenuo vojni savez samo dan pre ministarskog sastanka dokazati da su svi na istoj strani u ozbiljnom shvatanju bezbednosti na dalekom severu i da će to ućutkati svaki razgovor o potencijalnom američkom preuzimanju danske teritorije. Govoreći o operaciji Arktička straža uoči ministarskog sastanka, generalni sekretar NATO-a Mark Rute (Rutte) je napomenuo da "ćemo prvi put sve što radimo na Arktiku staviti pod jednu komandu". "Ne samo da ćemo iskoristiti sve što preduzimamo, već ćemo videti i gde postoje praznine i popunićemo ih", izjavio je Rute, dodajući: "To radimo zato što imamo jasan osećaj da Rusi i Kinezi postaju sve aktivniji tamo". Izvori s kojima je RSE razgovarao pod uslovom da im se ne navodi ime kažu da u alijansi postoje otprilike dva tabora o tome kako bi evropske zemlje trebalo da reaguju na nedavne događaje. Neke zemlje, na čelu s Francuskom, još su pod utiskom pritiska SAD i žele da se evropske drže brže diverzifikuju i udalje od američkog bezbednosnog kišobrana. U drugoj grupi su zemlje, posebno na istočnom krilu, koje su zaključile da evropske države ne mogu mnogo da urade u neposrednoj budućnosti i da bi stoga u narednim godinama trebalo da se oslanjaju na američku zaštitu i dobru volju. Te zemlje se slažu s Ruteovim stavom da Evropa ne bi mogla da se brani bez Amerike, čak i ako zemlje troše znatno više od pet odsto BDP-a. To uključuje američke nuklearne kapacitete koji se ne mogu lako zameniti, ali i satelitsku tehnologiju, vojnu obaveštajnu službu i druge strateške faktore. Nada je i dalje da će ti tabori pokazati jedinstveni front tokom ministarskog sastanka i da će se to nastaviti kada većina učesnika pojuri u Minhen na godišnju konferenciju o bezbednosti 13. i 14. februara, gde će većina želeti da spreči sličan transatlantski razdor poput onoga koji se potpuno pokazao u Davosu prošlog meseca. Odbrambena potrošnjaMeđutim, da bi se to dogodilo, evropske države i Kanada moraju da se pokažu po drugom pitanju – povećanju izdvajanja na odbranu. Kako je jedan evropski vojni zvaničnik rekao za RSE: "U 2026. je sve skroz u implementaciji, implementaciji, implementaciji." Budući da je većina zemalja skoro dostigla dva odsto za odbranu u prošloj godini, to bi bio veliki poduhvat. Međutim, to je jedina stvar za koju znaju da će američki predsednik Donald Tramp (Trump) i njegova administracija nastaviti da napadaju Evropu i Kanadu. Pre ministarskog sastanka, Rute je pokušao da prikaže situaciju u pozitivnom svetlu ističući naglu potrošnju u Nemačkoj, jednoj od ključnih evropskih članica alijanse, za koju je rekao da su u njoj investicije "porasle za desetine milijardi". "Nemačka će do 2029. potrošiti 152 milijarde evra na odbranu", rekao je on. "To je više nego dvostruko više nego što su trošili 2021. Dakle, za osam godina će udvostručiti svoje izdatke za odbranu. To je samo jedan primer od mnogih." Sve članice NATO-a bi pre ministarskog sastanka trebalo da predaju svoje Izveštaje o strateškom nivou (SLR), u kojima će biti navedeni vojni izdaci za narednih pet godina. To zabrinjava neke zemlje jer ne planiraju da troše previše u narednim godinama pre nego što potencijalno povećaju potrošnju bliže postavljenom datumu, kako bi ispunile zahteve tačno na vreme, što je "računovodstveni trik" poznat kao "metoda hokejaške palice" u NATO svetu. To je nešto za šta su američki zvaničnici jasno stavili do znanja da neće tolerisati i Vašington će upozoriti Evropljane da će morati da predstave kredibilnu i postepeni progresivni rast potrošnje za odbranu pre nego što odu na samit u Ankari kako bi on bio uspešan. Američki ministar odbrane Pit Hegset (Pete Hegseth) neće učestvovati na sastanku u Briselu, već će ga umesto toga predstavljati njegov zamenik Elbridž Kolbi (Elbridge Colby). Pošto se za njega smatra da bi mogao biti još tvrđi po pitanju potrošnje od svog šefa, Evropljani će se postarati da mu se ne zamere. Očekuje se da će se njegov govor fokusirati na potrebu za "evropeizacijom NATO-a". To u suštini znači tri stvari – veću potrošnju, borbenu spremnost evropskih zemalja i potrebu za jačanjem različitih kapaciteta. Očekuje se da će malo ko to osporiti. Ukrajinsko 'čudo od deteta'Iako će najveća pažnja biti usmerena na Kolbija, deo ministarskog sastanka biće posvećen i jednom novajliji čije obraćanje mnogi očekuju. Na sednici Saveta NATO-Ukrajina, novopečeni ukrajinski ministar odbrane Mihailo Fedorov prvi put će se pojaviti u vojnom savezu u svojoj novoj ulozi. U Briselu vlada prilično uzbuđenje povodom ovog tridesetpetogodišnjeg "tehnološkog momka" i političkog "čuda od deteta" koji je prethodno nekoliko godina radio kao ministar za digitalnu transformaciju Zvaničnici su posebno zainteresovani da vide kako će se Fedorov, koji je jedan od najbližih saradnika ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog, snaći u reformisanju i modernizaciji još uvek veoma centralizovanog ukrajinskog Ministarstva odbrane. Međutim, zvaničnici NATO-a se zapravo nadaju da će on takođe podeliti svoje znanje o najsavremenijem ratovanju dronovima i sajber kapacitetima. "On je verovatno najveći stručnjak u prostoriji za sve moderne tehnologije", rekao je jedan diplomata. Šta je s finansiranjem za Ukrajinu?Inicijativa PURL koju predvodi NATO, u kojoj evropski saveznici obećavaju novac za oružje proizvedeno u SAD koje ide u Ukrajinu, dostigla je skoro pet milijardi dolara u 2025. godini. U alijansi postoji inicijativa da se to ponovi na proleće dok Rusija nastavlja svakodnevno da napada tu zemlju raketama. Međutim, indikativno je što NATO više javno ne objavljuje kada se dogovore novi PURL paketi, posle zahteva članica saveza da ostanu anonimni i strateški. Neki izvori, međutim, strahuju da je to pre odraz i smanjenog apetita za kupovinom američke robe u mnogim evropskim zemljama i sve većeg zamora od finansiranja rata koji uskoro ulazi u petu godinu.
Iranci u različitim gradovima uzvikivali su antivladine slogane na godišnjicu Islamske revolucije iz 1979. godine, kao odgovor na državne, zvanične svečanosti. Kada je pao mrak, mogli su se čuti povici "Smrt diktatoru" i "Smrt Hameneiju". Ovaj bes dolazi nakon brutalnog obračuna države s demonstrantima, u kome su ubijene hiljade ljudi.
Dvogodišnja koalicija američkih zakonodavaca nastoji pojačati pravni i finansijski pritisak na globalnu mrežu ruskih plaćeničkih grupa, uvodeći 10. februara prijedlog zakona kojim bi se preimenovane proruske paravojne snage označile kao strane terorističke organizacije (FTO). Ova mjera predstavlja značajnu eskalaciju nastojanja Washingtona da proširi ovlasti sankcionisanja organizacija povezanih s Kremljom, uključujući one koje su nastale nakon raspada ozloglašene grupe Wagner. Inicijativu predvodi kongresmen Joe Wilson (R‑SC), a uz njega su i zastupnici Steve Cohen (D‑TN), Pat Fallon (R‑TX), Jimmy Panetta (D‑CA), Maria Salazar (R‑FL), Mike Lawler (R‑NY) i Zach Nunn (R‑IA). Zajedno su predstavili prijedlog zakona nazvan Holding Accountable Russian Mercenaries Act 2.0 – HARM Act 2.0. "Ruske paravojne formacije šire haos gdje god se pojave i predstavljaju ozbiljan izazov za nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država", rekao je Wilson za RSE 10. februara. "Moramo osigurati da budu ispravno označene i poražene — ovaj zakon daje predsjedniku Trumpu sredstva da to učini." Zatvaranje 'preimenovanog' propustaZakonodavna inicijativa dolazi usred rastuće zabrinutosti da ruske privatne vojne formacije ne samo da preživljavaju međunarodne sankcije, već čak šire svoje globalno prisustvo. Zakonodavci su posebno istakli aktivnosti na području Zapadne hemisfere kao zabrinjavajuće. Prošle jeseni, ukrajinska obavještajna služba tvrdila je da više od 120 ruskih pripadnika djeluje u Venezueli, obučavajući militante u pješačkim taktikama, operacijama specijalnih snaga i upotrebi dronova. Ranijih godina bilo je i medijskih izvještaja o prisustvu Wagnerovih plaćenika u toj zemlji. Ove tvrdnje i izvještaji nisu mogli biti potvrđeni od strane RSE-a. U središtu zakona HARM Act 2.0 nalazi se pokušaj da se ukloni ono što njegovi sponzori smatraju strukturnom slabošću u postojećem zakonodavstvu, koje je Wagner već proglasilo terorističkom organizacijom. Međutim, pravna situacija značajno se promijenila nakon smrti vođe Wagnera, Jevgenija Prigožina, 2023. godine. Nakon Prigožinove smrti, koja je uslijedila nakon neuspjele pobune njegovih snaga protiv Kremlja, Wagner je reorganiziran pod direktnim nadzorom ruskog Ministarstva odbrane. Nekada jedinstvena plaćenička formacija raspala se na nasljedničke entitete, uključujući Africa Corps i Redut PMC. Zakonodavci tvrde da je ova reorganizacija omogućila Moskvi da izbjegne sankcije i oznake za terorističke organizacije tako što je preimenovala, preraspodijelila i prestruktuirala svoje resurse, dok je istovremeno zadržala operativni kontinuitet. Novi prijedlog zakona zahtijevao bi od State Departmenta da ove nasljedničke organizacije proglasi stranim terorističkim organizacijama (FTO), te uvodi obavezu redovnih revizija kako bi se spriječilo da buduće verzije ovih grupa iskoriste pravne rupe. Zakonski prijedlog poziva i na pojačano godišnje izvještavanje o finansiranju ruskih plaćeničkih grupa, njihovim operacijama eksploatacije resursa i prisustvu u strateški osjetljivim regionima poput Venezuele. Suočavanje s ' posredničkim terorizmom 21. vijeka'Stručnjaci navode da prijedlog zakona odražava sve šire priznanje da ruska upotreba privatnih vojnih kompanija nije izuzetak, nego trajni dio njenog spoljnopolitičkog arsenala. Glen Howard, predsjednik Saratoga fondacije i dugogodišnji analitičar ruske strategije, opisao je predložene oznake kao neophodnu reakciju na ono što naziva moderniziranim oblikom indirektnog ratovanja. "Wagner je savršen primjer posredničkog terorizma 21. vijeka, gdje države prebacuju nasilje na negirane kvazidržavne aktere, a i dalje čuvaju stratečku kontrolu nad njihovim operacijama", rekao je Howard za RSE. U državama poput Malija i Centralnoafričke Republike, snage povezane s Wagnerom duboko su se ugradile u strukture vlasti, pružajući sigurnosne usluge u zamjenu za pristup mineralnim resursima. Takvi aranžmani, ističe Howard, omogućavaju Moskvi da finansira operacije uticaja i osigura strateške resurse, dok istovremeno štiti rusku državu od formalne odgovornosti. Oznaka FTO, tvrdi on, bila bi "odlučujući korak" u narušavanju tih finansijskih i logističkih mreža. Ciljajući izvore prihoda koji održavaju ove aranžmane, Sjedinjene Države bi mogle otežati Moskvi pretvaranje sigurnosne podrške u geopolitički uticaj. Pristalice zakona također tvrde da bi ograničavanje pristupa Moskve resursnim sporazumima u Africi i drugim regionima moglo imati posljedice i na globalne lance snabdijevanja, uključujući pristup rijetkim mineralima ključnim za napredne tehnologije. Cilj, kako je to formulirao Wilson, jeste da se osigura da Washington više ne reaguje na poteze Moskve, već da ih preduhitri — djelujući odlučno kako bi ublažio, a na kraju i ograničio, globalni domet Kremlja. Priredila Elvisa Tatlić
Bosna i Hercegovina i Srbija su među najkorumpiranijim državama Evrope u novom izvještaju Transparency Internationala o Indeksu percepcije korupcije (CPI). U Indeksu percepcije korupcije za 2025. koji rangira 182 zemlje i teritorije na ljestvici od 0 (visoko korumpirani) do 100 (izrazito nizak stepen korupcije), globalni prosjek je pao na novi minimum sa indeksom 42 od mogućih 100, međutim, države regije Zapadnog Balkana ostaju daleko ispod ovog prosjeka. Najgora je iz regije je Srbija koja se našla na 116. mjestu između Paname i Tajlanda sa indeksom 33. Bosna i Hercegovina sa rezultatom 34 zauzima 109. mjesto na svjetskoj listi. Crna Gora je na 65. mjestu sa indeksom 46, Kosovo na 76. mjestu sa indeksom 43, a Sjeverna Makedonija ima 40 bodova i zauzima 84. mjesto. Srbija i Bosna i Hercegovina su tako među najkorumpiranijim državama Evrope u kategoriji u kojoj se nalaze i Albanija sa 39 bodova. Od država u susjedstvu Zapadnog Balkana Mađarska je na 84. mjestu, Hrvatska je ostala na istom mjestu kao u prošlom izvještaju za 2024. godinu sa 47 bodova na 63. mjestu, dok je Slovenija na 44. mjestu. Generalno gledano u izvještaju se ističe da istočna Evropa i centralna Azija ostaju regije sa najlošijim rezultatima u svijetu i sa raširenom nekažnjivošću. Koncentracija moći, prekomjerni uticaj na pravosuđe i pritisak na civilno društvo dovode do demokratskog nazadovanja slabljenjem sistema kontrole i ravnoteže i smanjenjem javnog nadzora. Širom Zapadnog Balkana, netransparentnost odluka o skupim investicionim projektima je uobičajena slabost, istakao je Transparency International. Nedostatak konkurentskih procedura doveo je do nekontrolisane eksploatacije prirodnih resursa u Bosni i Hercegovini (sa indeksom 34) i omogućio vladi Srbije (sa indeksom 33) da potpiše tajni ugovor sa stranim investitorom i da nezakonito ukine zaštitu kulturnog spomenika, kako bi ga zamijenila luksuznim hotelom, piše u izvještaju. U nekoliko zemalja Zapadnog Balkana, slab pravosudni odgovor jedna je od glavnih prepreka za uspješnu borbu protiv korupcije, a ipak, sudije i tužioci su sve češće mete vladinih napada, navodi izvještaj. Takođe se ukazuje da nakon istrage navodnih zloupotreba od strane članova vlade, Tužilaštvo za organizovani kriminal u Srbiji se suočava sa sve većim pritiskom, uključujući vladine kampanje blaćenja, ometanje policijske saradnje i zakonske promjene koje slabe sposobnost da se istražuje organizovani kriminal i korupciju na visokom nivou. Izmene pravosudnih zakona u Srbiji pale alarm u BriseluU Bosni i Hercegovini politički uticaj na imenovanja pravosuđa je toliko duboko ukorijenjen da brojni pokušaji da se efikasno reguliše nisu uspjeli, uprkos činjenici da to stoji na putu integracije zemlje u Evropsku uniju. Korupcija ozbiljna prijetnja širom svijetaNovi izvještaj Transparency Internationala o Indeksu percepcije korupcije (CPI) pokazuje da korupcija ostaje ozbiljna prijetnja širom svijeta. Ovaj Indeks nevladina organizacija sa sjedištem u Berlinu objavljuje od 1995. godine na osnovu podataka privatnih kompanija i organizacija, između ostalog i Svjetske banke. U izvještaju se upozorava da je "globalni poredak pod pritiskom zbog rivalstva između velikih sila i opasnog nepoštovanja međunarodnih normi". "Oružani sukobi i klimatska kriza imaju smrtonosan uticaj. Društva takođe postaju sve polarizovanija. Da bi se suočio sa ovim izazovima, svijetu su potrebni principijelni lideri i jake, nezavisne institucije koje djeluju sa integritetom kako bi zaštitile javni interes. Ipak, prečesto vidimo neuspjeh dobrog upravljanja i odgovornog vođstva", navodi se u izvještaju. Najbolje kotirane tri države svijeta su Danska, Finska i Singapur, dok su zadnje tri na listi Južni Sudan, Somalija i Venecuela. Uloga generacije Z protiv korupcijeU ovogodišnjem izvještaju Transparency International piše da u vremenu protesta generacije Z protiv korupcije i opasnog nepoštovanja međunarodnih normi Indeks pokazuje zabrinjavajuću sliku dugotrajne degradacije borbe vlasti protiv korupcije. Šta se dešava u Nepalu?"Širom svijeta korupcija se pogoršava, pa čak i etablirane demokratije bilježe rast", upozorava Transparency, dodajući da je 2025. veću "ocjenu" od 80 dobilo samo pet država, iako ih je prije deset godina bilo 12. Listu s 89 bodova predvodi Danska, a slijede Finska, Singapur, Novi Zeland i Norveška. Najkorumpiraniji je Južni Sudan, a slijede ga Somalija, Venecuela, Jemen i Libija. Rusija pri dnu liste, Ukrajina pokazala da su promjene nabolje mogućeRusija (sa indeksom 22) ostaje blizu dna liste, sa potpuno centralizovanim, netransparentnim upravljanjem koje potiskuje medije, civilno društvo i političku opoziciju. Njen autoritarni pristup guši nezavisne glasove, ograničava građansko angažovanje i širi koruptivne prakse širom regiona, potkopavajući susjedne demokratske institucije, istaknuto je. Uprkos ovim izazovima, neke zemlje pokazuju da je promjena moguća kada se brane građanski prostor i nezavisne institucije, kaže se i izvještaju navodeći da se u Ukrajini (sa indeksom 36) vrši kontinuirani pritisak nevladinih organizacija, javnosti i novinara što je pomoglo u pokretanju reformi upravljanja. Šef ukrajinske antikorupcijske agencije upozorava na pritisak s visokog nivoa dok se produbljuje skandal u energeticiMobilizacija civilnog društva zaštitila je u 2025. godini ključne institucije za borbu protiv korupcije, omogućavajući im da djeluju nezavisno. Ukrajinski specijalizovani sistem za borbu protiv korupcije povećao je istrage i obezbijedio presude, uključujući i u politički osjetljivim slučajevima javnih nabavki i odbrane. Međutim, izvještaj ukazuje da su potrebne dalje reforme kako bi se zaštitila sredstva za odbranu i obnovu od zloupotrebe. Upozorenja na stagniranje borbe protiv korupcijeTransparency International upozorava kako su Sjedinjene Države pale na najnižu ocjenu od početka objavljivanja Indeksa. Upozorava se i na zastoj borbe protiv korupcije u mnogim evropskim državama. Od 2021. stanje se pogoršalo u 13 država dok se u sedam poboljšalo. Transparency takođe navodi i da dobra ocjena za neku državu ne mora da znači njihov uticaj na koruptivne prakse u drugim državama, gdje navodi Švajcarsku (7. mjesto) i Singapur (3. mjesto), koje su kritikovane zbog omogućavanja transakcija "prljavog" novca. "Vidimo zabrinjavajuću sliku dugoročnog pada liderstva u borbi protiv korupcije. Čak i uspostavljene demokratije, poput Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije i Novog Zelanda, bilježe pad. Odsustvo smjelog liderstva dovodi do slabijih standarda i sprovođenja zakona, smanjujući ambicije u naporima za borbu protiv korupcije širom svijeta", navodi izvještaj. Cvjetanje korupcije, prema navodima Transparency International-a, podstiče se time što se građanima, nevladinim organizacijama i novinarima onemogućava da se bore protiv zloupotrebe moći te se tako smanjuje transparentnost i odgovornost. Kako suzbiti dalji rast korupcije?Kao preporuke za suzbijanje daljeg rasta korupcije Transparency International navodi sljedeće: Obezbijediti nezavisne, transparentne pravosudne institucije;Suzbiti neprimjereni uticaja na donošenje političkih odluka;Osigurati pristup pravosudnim institucijama za one koji su oštećeni korupcijom;Poticati prostor za građanske inicijative i izvještavanje u borbi protiv korupcije;Poboljšati transparentnost o nadzor u javnim službama i upravljanju javnim finansijama;Spriječiti, otkrivati i kažnjavati korupciju velikih razmjera i nezakonite finansijske tokove.
Potresen masovnim demonstracijama, iranski teokratski vladari nastoje povratiti tradicionalni simbol Lava i Sunca, koji su prigrlili antirežimski demonstranti. Ali Akbar Salehi, direktor vladine Fondacije za iranologiju, izjavio je 8. februara da Islamska Republika posjeduje simbol Lava i Sunca — te je osudio njegovo korištenje od strane "drugih". Simbol Lava i Sunca već dugo je jedan od trajnih nacionalnih simbola Irana i korišten je sve do Islamske revolucije 1979. godine. Njegovo porijeklo vodi do astrologije — predstavlja sunce u sazviježđu Lava — ali je od 12. vijeka duboko ukorijenjen u iranskoj umjetnosti i kulturi. Od 15. vijeka nadalje, simbol se povremeno pojavljivao na iranskim zastavama. Ali nakon Islamske revolucije, Lav i Sunce su zabranjeni i osuđeni kao ostatak represivne, prozapadne monarhije. Kao zamjena, režim je iransku zeleno-bijelo-crvenu trobojnicu ukrasio sa četiri polumjeseca i mačem, iznad kojih se nalazi tačka koja zajedno čine stiliziranu verziju arapske riječi "Allah". Govoreći na Prvom nacionalnom kongresu o vanjskoj politici i istoriji vanjskih odnosa, Salehi je insistirao da Islamska Republika Iran posjeduje ovaj simbol i rekao da on ima jasne vjerske korijene. 'Mi smo im dali simbol Lava i Sunca'"Filozofija Lava i Sunca potiče od Alije (bliskog saputnika poslanika Muhammeda), od Boga i od religije. Mi smo im dali simbol Lava i Sunca, a sada ga koriste drugi, iako pripada nama", rekao je Salehi. Na "druge" koje Salehi spominje odnose se antirežimski demonstranti koji su posljednjih sedmica na ulicama nosili zastavu s Lavom i Suncem — simbolom nacionalnog ponosa, sekularizma i prkosa teokratskoj vlasti. Protesti u Iranu izbili su 28. decembra zbog ekonomskih problema, uključujući kolaps valute, ali su se ubrzo pretvorili u antirežimske demonstracije, na koje je odgovoreno smrtonosnom silom, pri čemu je ubijeno na hiljade ljudi. Lav i Sunce takođe su postali istaknut simbol za Irance u inostranstvu koji demonstriraju protiv režima. Kao znak podrške demonstrantima, platforma društvenih mreža X najavila je 9. januara da mijenja trenutni emotikon iranske zastave i zamjenjuje ga simbolom Lava i Sunca. Prema Salehijevim riječima, iranska država i dalje ima međunarodno pravno pravo na simbol Lava i Sunca. Godine 1922. osnovano je društvo Crveni Lav i Sunce, iranski ekvivalent humanitarnih organizacija Crveni krst i Crveni polumjesec. A prema Ženevskim konvencijama iz 1929. godine, Lav i Sunce su priznati kao jedan od tri zvanična amblema — uz Crveni krst i Crveni polumjesec — za zaštitu medicinske pomoći. Nakon Islamske revolucije 1979. godine, Iran je svog crvenog Lava i Sunce zamijenio simbolom Crvenog polumjeseca, u skladu s drugim muslimanskim državama. Međunarodna federacija društava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca, međutim, i dalje priznaje isključivo pravo Irana na tradicionalni amblem i njegovo pravo da ga koristi kad god to želi. Stalna raspravaSalehi, koji ima obrazovanje iz nuklearnog inženjerstva i koji je nekada bio na čelu Iranske organizacije za atomsku energiju, nije stran kontroverzama. Kada je 2025. godine imenovan za direktora Fondacije za iranologiju, akademici sa Univerziteta u Teheranu napisali su otvoreno pismo u kojem su njegovo imenovanje nazvali "neprimjerenim" zbog nedostatka stručnosti. Rasprava o simbolu Lava i Sunca nije nova. U maju 2020. godine, parlamentarni zastupnik Qolam Hajdar Ebrahim Bajsalam izjavio je: "Postoji mogućnost da se crveni simbol Lava i Sunca vrati u Iran preko Ministarstva vanjskih poslova." Dodao je i da je "Crveni polumjesec osmanski simbol, a zamjena crvenog Lava i Sunca Crvenim polumjesecom bila je istorijska greška". Šest godina ranije, u maju 2014. godine, Ali Junesi, visoki savjetnik za etničke i vjerske manjine u mandatu umjerenog predsjednika Hasana Rohanija, rekao je da su Lav i Sunce na bivšoj iranskoj zastavi "simboli Alija i Muhammeda" te sugerisao da bi taj motiv trebalo da zamijeni Crveni polumjesec. U to vrijeme, Junesijeve izjave izazvale su oštre reakcije nekih članova iranskog parlamenta. Kao odgovor, tvrdolinijski portal Mašrek ponovo je objavio dio govora ajatolaha Ruholaha Homeinija, utemeljitelja Islamske Republike, u kojem je osudio "nesretnog 'Lava i Sunce'." "Iranska zastava ne smije biti imperijalna zastava, iranski simboli ne smiju biti imperijalni simboli. Oni moraju biti islamski simboli", rekao je Homeini. "Djelo tiranina mora nestati. Ovo je djelo tiranina… Treba da budu djela islama."
U junu 2025. godine, ruski satelit je oslobodio manju sondu koja se nalazila unutar njega, koja je potom počela prilaziti američkom satelitu. Bivša zapovjednica Američkih svemirskih snaga govori što se dogodilo potom.
Kada je ruski "babuška" satelit manevrisao u neposrednoj blizini američkog satelita prošlog juna, to je bio poslednji u nizu poteza u opasnoj igri mačke i miša u svemiru. Kosmos 2558 je primećen kako prati USA 326 još od lansiranja 2022. Međutim, tada je doneo iznenadio ispuštanjem manjeg modula koji je počeo da se približava američkom satelitu. "To je bio drugi put da smo videli da to radi ruska strana", rekla je Diena Bert (DeAnna Burt), koja je u vreme tog incidenta bila šefica operacija u američkim Svemirskim snagama. "Imate satelit koji onda ima drugi satelit u sebi za koji verujemo da je KK ili kinetičko ubojito sredstvo (Kinetic Kill vehicle) koje bi izašlo i susrelo se s drugim satelitom i potencijalno ga oštetilo, fotografisalo ili uradilo nešto drugo", dodala je ona. Bert, koja se penzionisala u oktobru 2025, govorila je za RSE tokom posete Pragu u organizaciji Instituta Aspen. U opširnom intervjuu 30. januara, ona je govorila o pretnjama satelitima iz Rusije, Kine, Irana i Severne Koreje, kao i o sukobu u senci koji traje od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. Bliski susret u svemiru"Videli smo, kako to nazivamo, operacijama bliskog susreta, što znači... let kod drugog satelita i njegovo posmatranje ", rekla je Bert na pitanje o incidentu prošlog juna. Zabrinutost se ticala, dodala je ona, toga "da li će pustili ubojito sredstvo" ili je to bilo "čisto osmatranje i izviđanje". Ispostavilo se da je u pitanju bilo to drugo. Međutim, i dalje je bilo alarmantno, ne samo zbog rizika od sudara. "Ono što vidite u toj situaciji, sve su to testovi koji izgradnji kapaciteta... hipotetički, ako bih pokrenula protivsvemirski kapacitet, prvo bih želela da osiguram da mogu da dođem do meta pre nego što bih mogla da ih napadnem". Bert nije prva koja je upozorila na takve ruske pretnje. Prethodni incident je ukratko razmotrio tadašnji šef svemirskih operacija američkih Svemirskih snaga, general Džon Rejmond (John Raymond), u izjavi za časopis Tajm (Time) 2020. "Ja to u mojoj glavi zamišljam kao ruske lutke koje se uklapaju", rekao je on. "Drugi satelit je izašao iz prvog satelita." Rejmondov naslednik, general Čens Salcman (Chance Saltzman) 2024. je upozorio na "nulti dan" ako Rusija postavi nuklearno oružje u svemiru kako bi uništila satelitske kapacitete. Te godine, Kremlj je negirao tvrdnju Pentagona da je Rusija "verovatno" postavila antisatelitsko oružje u svemir. Skorije, u izveštaju Atlantskog saveta 21. januara navedeno je da su SAD "neprihvatljivo ranjive" na takve pretnje, uz poziv na prelazak na "otporne satelitske arhitekture". Bert je rekla da je to nešto što je već bio značajan prioritet SAD: "Imati mogućnost da se primi udarac i oporavi... sa satelitima spremnim za lansiranje". Vežba iz 2023. pod kodnim nazivom "Viktus Noks" (Victus Knox), zabeležila je, prema saopštenju Svemirskih snaga, novi rekord za lansiranje satelita, "iz skladišta do kapaciteta u orbiti za nedelju dana". Bert je, međutim, rekla da to nije dovoljno. "Kako to radite u velikim razmerama? To smo uradili u pojedinačnom smislu. Kako da to postignemo u velikim razmerama da bismo mogli da napravimo tu otpornost", rekla je ona. To je, međutim, najgori mogući scenario koji je Bert jednom u predavanju opisala kao "Perl Harbor u svemiru". Bilo koji takav napad velikih razmera bio bi i čin samopovređivanja, jer bi napravio štetu bez razlike – takođe uništavajući ili onesposobljavajući satelite koji pripadaju Rusiji, Kini i drugim zemljama. Ometanje, laseri i robotske rukePostoje mnogi drugi, sofisticiraniji načini za onesposobljavanje satelita od njihovog dizanja u vazduh u stilu Ratova zvezda. "Videli smo u Ukrajini, gde je jedan od prvih napada bio sajber napad na satelitsku komunikacionu mrežu... I nastavili smo da primećujemo ometanje GPS-a i satelitske komunikacije tokom cele te borbe", rekla je Bert. To su direktni ruski napadi na američke satelitske kapacitete. "Efekat tih napada je bio veoma lokalizovan i nisu bili kinetički, što znači da je reč o ometanju, onesposobljavanju na određeno vreme i (sistem) se vraća kada je van ometanog područja. Dakle, sasvim je jasno da je trebalo da ima regionalni ili lokalni efekt, a ne globalan. Dakle, to viđamo prilično redovno", rekla je Bert. "Naši protivnici prepoznaju važnost svemira, te ultimativne visine koja je uvek iznad, kako mi zovemo, semper supra", dodala je ona. Drugi antisatelitski kapaciteti uključuju lasere na Zemlji da se onemogući satelitska komunikacija. Bert je rekla da manje sile poput Irana i Severne Koreje takođe imaju "protivosvemirske kapacitete", ali da glavne pretnje dolaze od Rusije i Kine. "Mnogo alarmantnija je kineska (tehnologija) hvataljka. Dakle, mogućnost da se dođe do satelita i da se on zgrabi, pa da prebaci iz funkcionalne orbite u nefunkcionalnu orbitu, u suštini ubija svrhu satelita i stavlja ga van upotrebe", dodala je ona. Uticaji na ZemljuBezbednost satelita ima očigledne posledice po život na Zemlji. Sve, od civilnog GPS-a i vremenskih prognoza do bankarstva i komunikacija, zavisi od toga. Vojni uticaji ometanja satelita idu od toga da vojnici ne mogu da komuniciraju, prekid satelitskog snimanja i drugih obaveštajnih operacija, do oslepljivanja sistema protivraketne odbrane. "Svi su ranjivi na to", upozorila je Bert. "Ne kažem nužno da je to naša Ahilova peta. Mislim da svi zavise od toga. I da, to bi otežavalo borbu. Ali bih takođe rekla da bi naši ratnici nastavili, ostatak združenih snaga bi nastavio da se bori... Ali to će svakako otežati i mislim da će biti više izgubljenih života ako svemir ne bi bio dostupan u združenoj borbi."
Pakistanska prostrana i mineralima bogata pokrajina Baludžistan svjedočila je najvećim do sada koordiniranim napadima separatističkih militanata, koji vode sve snažniju pobunu protiv Islamabada. Neviđeni napadi ukazali su na neuspjeh pakistanske politike koja se oslanja na nasilje i političku represiju kako bi ugušila višedecenijsku pobunu u strateški važnoj regiji koja graniči s Afganistanom i Iranom i u kojoj živi marginalizirana manjina Baludža, navode stručnjaci. Prema analitičarima, naoružane grupe iskoristile su rastući bijes prema državi — koju lokalno stanovništvo optužuje za eksploataciju prirodnih resursa regije i teška kršenja ljudskih prava — kako bi proširile regrutaciju. Separatisti i militanti također su usvojili smrtonosnije taktike i nabavili sofisticiranije oružje. Za neke Baludže, "oružana borba je jedini preostali način da se suprotstave političkoj marginalizaciji i represiji", rekao je Kiyya Baloch, pakistanski novinar i komentator sa sjedištem u Norveškoj koji prati militantne aktivnosti u regiji. "Vlada se mora udaljiti od politika koje su samo produbile ogorčenost." Najveći napadi do sadaDana 31. januara, Oslobodilačka armija Baludžistana (BLA), separatistička militantna grupa koja se bori za otcjepljenje Baludžistana od Pakistana, izvela je desetine istovremenih napada u gradovima i mjestima širom pokrajine, upadajući u policijske stanice, vojne objekte i banke. Neki od napada trajali su danima. Vlada je saopštila da je u napadima poginulo najmanje 30 civila i 18 vojnika. Vlasti su navele da je ubijeno više od 170 boraca BLA. Pobunjenici su saopštili da su ubili više od 200 pripadnika državnih sigurnosnih snaga i da su izgubili 34 borca. Radio Slobodna Evropa (RSE) nije mogao nezavisno provjeriti oprečne tvrdnje dviju strana u slabo naseljenoj regiji koja je nedostupna novinarima. Vlada je također uvela prekid internetskih usluga u pokrajini, što je dodatno otežalo provjeru informacija. Pakistanske sigurnosne snage su 4. februara, nakon trodnevnih borbi, ponovo uspostavile kontrolu nad Nushkijem, gradom s oko 50.000 stanovnika, koji je bio pod kontrolom separatističkih militanata. Vlasti su saopštile da je vojska protiv militanata koristila dronove i helikoptere. Obim i razmjeri napada "ranije nisu viđeni" u Baludžistanu, gdje su se separatisti i militanti obično oslanjali na klasične gerilske taktike brzih napada i povlačenja, rekao je Baloch. "Ovakav nivo operativnih sposobnosti pobunjenika predstavlja dramatičnu eskalaciju", dodao je. Tinjuća pobunaOslobodilačka armija Baludžistana (BLA) vodi pobunu protiv pakistanske države već više od 20 godina, uglavnom izvodeći napade manjeg obima na državne snage. Međutim, grupa je posljednjih godina postala organiziranija i sve snažnija borbena sila. BLA se smatra najvećom naoružanom grupom koja djeluje u Baludžistanu, najvećoj i najsiromašnijoj pakistanskoj pokrajini. Stručnjaci vjeruju da BLA ima nekoliko hiljada članova. Za ovu grupu, koju su Sjedinjene Američke Države označile kao terorističku, vjeruje se da je došla u posjed američkog oružja i vojne opreme koju su američke i međunarodne snage ostavile nakon povlačenja iz susjednog Afganistana 2021. godine. BLA, koja je sekularna grupa, također je usvojila smrtonosnije taktike kakve koriste islamističke militantne grupe, uključujući samoubilačke napade, improvizirane eksplozivne naprave (IED) te takozvane složene napade koji uključuju više napadača i vozila napunjena eksplozivom. Stručnjaci navode da je BLA bila uspješna u regrutiranju omladine. Oko 65 posto od 15 miliona stanovnika Baludžistana mlađe je od 30 godina. "Godine sporova oko kontrole resursa, političke isključenosti i represivnih mjera ostavile su prostor da nasilje opstane", rekao je Imtiaz Baloch, istraživač iz oblasti Baludžistana sa sjedištem u Islamabadu. Promjena kursa?Stručnjaci navode da rastuća snaga naoružanih grupa Baludža razotkriva ograničenja grubog pristupa Islamabada u rješavanju pobune u Baludžistanu. Pakistanska moćna vojska često je optuživana za primjenu brutalnih metoda, uključujući prisilne nestanke, vansudska ubistva političkih aktivista i osumnjičenih separatista, proizvoljna hapšenja i torturu, u nastojanju da pacificira regiju. "Dijalog je jedini način da se ovo pitanje riješi", rekao je Ishaq Baloch, lider Nacionalne stranke, baludžke nacionalističke parlamentarne političke stranke, za Radio Mashaal Radija Slobodna Evropa (RSE). "Lokalno stanovništvo mora biti uključeno u takav proces jer politički, ekonomski i društveno pati", dodao je. Sarfaraz Bugti, glavni ministar Baludžistana i najviši izabrani zvaničnik u pokrajini, čini se da je isključio mogućnost pregovora s BLA. "Oni žele nametnuti svoju ideologiju kroz cijev puške i nastoje gurnuti baludžki narod u beskoristan rat", rekao je novinarima 1. februara. Priredila Elvisa Tatlić