Iranci obilježavaju kraj tradicionalnog 40‑dnevnog perioda žalovanja za onima koji su ubijeni tokom najžešćeg dijela smrtonosnog državnog obračuna na masovne proteste prošlog mjeseca, uz nove javne izraze prkosa. Tokom komemoracija održanih širom Irana proteklih dana, ožalošćeni su organizovali male demonstracije i uzvikivali slogane protiv iranskih vjerskih vlasti. Snage sigurnosti pokušale su suzbiti proteste i, u pojedinim slučajevima, upotrijebile vatreno oružje da rastjeraju okupljene. Prema navodima grupa za ljudska prava, najmanje 7.000 ljudi ubijeno je tokom protesta koji su izbili krajem decembra 2025. godine, iako se vjeruje da je stvarni broj žrtava znatno veći. Većina ubistava dogodila se od 8. do 10. januara, kada je represija dostigla vrhunac. Istorijski gledano, komemoracije često dobijaju politički značaj u periodima nemira, naročito uoči Islamske revolucije 1979. godine. "Iza svake mrtve osobe stoji…"Video-snimci koje je verifikovao RSE izgleda prikazuju male proteste na komemoracijama u glavnom gradu Teheranu, te u gradovima Širaz, Abdanan, Bušehr, Čalus i Nedžafabad. U nekoliko gradova, snage sigurnosti brzo su reagovale kako bi spriječile da okupljanja prerastu u šire demonstracije. Iranci su prijavili kontrolne punktove, masovna raspoređivanja policije i paravojnih jedinica, te povremene prekide interneta. U teheranskom groblju Behešt Zahra, videosnimci od 17. februara prikazuju ožalošćene okupljene oko grobova ubijenih demonstranata kako uzvikuju antirežimske slogane. Kao znak jedinstva, čule su se mase koje skandiraju: "Iza svake mrtve osobe stoji hiljadu ljudi." U zapadnom gradu Abdananu, 17. februara održan je protest tokom ceremonije u čast 16‑godišnjeg Alireze Sejdija. Tinejdžer je ubijen dok je učestvovao u demonstracijama u Teheranu. Tokom ceremonije, videosnimci su prikazali ožalošćene kako uzvikuju "Smrt Hameneiju", misleći na vrhovnog vođu Irana, ajatolaha Alija Hameneija. Na snimcima se, čini se, vidi i kako snage sigurnosti pucaju u zrak kako bi rastjerale masu. Porodice žrtava prijavile su porast uznemiravanja i pritisaka od strane vlasti proteklih dana i sedmica. Neki su pozivani na ispitivanje, prijetilo im se i onemogućeno im je organiziranje komemoracija. Oblikovanje narativaObnovljeni nemiri dolaze u trenutku kada vlasti pokušavaju oblikovati narativ o dosad nezapamćeno smrtonosnom državnom obračunu na proteste. Vlasti su za smrt demonstranata optužile "izgrednike" i "teroriste" naoružane od strane Izraela i Sjedinjenih Država, vječitih neprijatelja Teherana. Zvaničnici su tvrdili da je oko 3.000 ljudi ubijeno, većinom pripadnika snaga sigurnosti. Međutim, u izjavama od 17. februara, Hamenei je poginule opisao kao "šehide" i rekao da "meci mogu doći od bilo koga", što se čini kao odstupanje od ranijih zvaničnih tvrdnji. Hamenei je također rekao da je "u žalosti" zbog krvoprolića, dok su se održavale državne vjerske ceremonije povodom 40 dana od ubistava. To je navelo kritičare da optuže klerikalni establišment da pokušava prisvojiti događaje žalovanja. "To je čista bezobraština", rekao je Reza Alijani, iranski analitičar sa sjedištem u Parizu, za Radio Farda RSE‑a. Alijani je rekao da je javnost odbacila "Hamenijev iskonstruisani narativ" o tome ko je ubijao demonstrante. "Sistem koji je efektivno zaplijenio volju i suverenitet iranske nacije i opljačkao njihovo bogatstvo, prirodne resurse i ekonomiju, sada želi učiniti isto i s njihovim šehidima", dodao je.

Nakon što su 17. februara u Ženevi završili posljednji nuklearni pregovori, Sjedinjene Države razmatraju pojačani pritisak na iranski izvoz sirove nafte u Kinu s popustom, koji se smatra ključnim za ekonomski opstanak Teherana. Više od 80 posto iranskog izvoza nafte ide u Kinu. Prema izvještaju Axios-a koji se poziva na američke zvaničnike, američki predsjednik Donald Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu saglasili su se da će Washington raditi na smanjenju iranske prodaje nafte Kini, što bi moglo značajno povećati pritisak na Teheran. Upitani o izvještaju iz kineskog Ministarstva vanjskih poslova su 16. februara saopćili da je "normalna saradnja između zemalja koja se odvija u okviru međunarodnog prava razumna i legitimna, te da je treba poštovati i štititi". Spor naglašava koliko je Kina postala centralna za sposobnost Irana da izdrži zapadni pritisak. Peking je najveći trgovinski partner Teherana i sve važniji izvor tehnologije i sigurnosne saradnje, što kineske kupovine nafte čini privlačnom metom za preoblikovanje pregovaračkog okruženja. Ali, rastući američki pritisak i suzdržana reakcija Kine ističu komplikovanu ulogu Pekinga. Dok se Iran suočava s američkim vojnim gomilanjem snaga u regiji i obnovljenim diplomatskim pritiskom nakon smrtonosnog gušenja protesta, Kina je zadržala oprezan javni stav, pozivajući na stabilnost uz izbjegavanje direktnog sukoba sa Washingtonom. Istovremeno, godine produbljivanja veza, od obuke policije do naprednog nadzora, pomogle su Teheranu da suzbije neslaganje i prebrodi jedan od najozbiljnijih izazova klerikalnoj vlasti posljednjih godina. "To je nacrt u kojem Kina briljira i koji je usavršila kod kuće", kaže za Radio Slobodna Evropa Michael Caster, šef globalnog programa za Kinu u Article 19, britanskoj organizaciji za zaštitu ljudskih prava. "Državama poput Irana nije potrebno ohrabrenje da budu autoritarne, ali svakako mogu gledati prema efikasnijem i sposobnijem autoritarnom utjecaju koji Kina primjenjuje." Izvoz priručnikaNafta posljednjih godina čini temelj kinesko-iranskih veza. Američke sankcije osmišljene da obuzdaju nuklearne ambicije Teherana djelimično su ublažene kupovinom snižene sirove nafte od strane Pekinga. Velik dio te trgovine odvija se kroz barter aranžmane, pri čemu se snižena iranska nafta razmjenjuje za kinesku robu, tehnologiju i infrastrukturu. Sistem je preplavio iranska tržišta kineskim proizvedenim proizvodima, dok je istovremeno pomogao održati državne prihode. Trump je 6. februara potpisao izvršnu naredbu koja će omogućiti Washingtonu da poveća ekonomski pritisak na Iran i potencijalno cilja kineske kupovine nafte. Takvi koraci mogli bi također utjecati na protok kineske opreme koja podupire iranski sistem cenzure koji se širi, a koji je omogućio vlastima da tokom januarskih protesta isključe veliki dio zemlje. "Digitalna domena je mjesto gdje civilno društvo pronalazi pukotine u infrastrukturi kontrole kako bi se okupilo, izrazilo i dokumentovalo", kaže Caster, koautor nedavnog izvještaja za Article 19 koji detaljno opisuje kako je Kina pomogla Teheranu da proširi digitalnu represiju unutar zemlje. "Sticanjem potpune kontrole nad digitalnom domenom kroz nove tehnologije i taktike iz Kine, Iran je u stanju da uspostavi novi nivo kontrole." Ta saradnja bila je očigledna dok su Iranci izlazili na ulice zbog sve dublje ekonomske krize u zemlji. Vlasti su isključile pristup internetu neviđenom brzinom, izolirajući građane od vanjskog svijeta i ograničavajući širenje informacija. Očevici su rekli da su dronovi korišteni za potiskivanje demonstranata i, u nekim slučajevima, za pucanje na mase. Drugi su izvijestili da je tehnologija korištena za identifikaciju demonstranata na ulicama i u njihovim domovima nakon skandiranja slogana protiv vlade. Izvještaj organizacije Article 19 navodi da se tehnologije nadzora koje su prvo primijenjene u kineskoj regiji Xinjiang protiv ujgurske populacije sada koriste u Iranu, što, prema Casteru, pokazuje kako Teheran preuzima iz "digitalnog autoritarnog priručnika" Pekinga. "Vidjeli smo dokumentaciju koja seže unazad deceniju i po o transferima tehnologije između Kine i Irana", kaže Caster. "Ali jedan od ključnih dijelova priče koji se često zanemaruje jesu odredbe normativnog okvira, ili strategija primjene ovih tehnologija u zaista sofisticirane digitalno-autoritarne svrhe." Dublje sigurnosno partnerstvoPartnerstvo se razvijalo postepeno, pri čemu su kineski tehnološki giganti poput Huaweija, ZTE-a, Tiandyja i Hikvisiona potpisivali sporazume o snabdijevanju Teherana opremom i znanjem. Te razmjene su nastavljene uprkos američkim sankcijama i pomogli su unaprijediti iransku Nacionalnu informacionu mrežu (NIN), državno kontrolirani i strogo nadzirani domaći internet koji je skoro spreman. Iranske sigurnosne snage počele su primati obuku od kineskih kolega u taktikama kontrole mase i tehnologijama nadzora još 2005. godine, a saradnja se produbila kroz decenije razmjena i sporazuma. Iran se 2023. godine pridružio Šangajskoj organizaciji za saradnju (SCO), regionalnom sigurnosnom i trgovinskom bloku, uz podršku Kine. U decembru je bio domaćin vojnicima iz Kine, Rusije i još sedam zemalja na protuterorističkim vježbama organiziranim pod okriljem SCO-a. Nekoliko sedmica kasnije, 25. decembra, samo nekoliko dana prije nego što su u Iranu izbili protesti, iranski ambasador u Kini posjetio je Narodni univerzitet javne sigurnosti u Pekingu, gdje je obećao nastavak "pragmatične saradnje u provođenju zakona i sigurnosti". Iran i Kina su 2021. godine objavili 25-godišnji sporazum o ekonomskoj saradnji s ciljem jačanja tehničke saradnje i izgradnje opsežne infrastrukture poput novih autoputeva i brzih željeznica. Soheil Azadi, član uredničkog odbora kanadske perzijske stranice za provjeru činjenica FactNameh, za Radio Slobodna Evropa kaže da procurjele verzije sporazuma pokazuju klauzule posebno osmišljene za sigurnosnu saradnju i transfere tehnologije. Kaže i da se neka od tih područja preklapaju sa usvajanjem kineske opreme za nadzor u Iranu i sa konsultacijama o izgradnji NIN-a. Taj sporazum je do sada donio ograničene rezultate, pri čemu su kineske investicije uglavnom ostale ograničene unutar Irana pod teškim sankcijama. Studija o kinesko-iranskim odnosima koju su krajem januara objavili iz Brookings Institution u Washingtonu nazvala je sporazum "nastojanjem da se iranska ekonomija održi na površini uprkos američkim sankcijama", što je u skladu s pragmatičnim pristupom Pekinga prema Iranu dok se nastavlja nositi s američkim pritiskom i nestabilnošću kod kuće. "Kina je mnogo važnija Iranu nego obrnuto", navodi se u izvještaju. "Za Kinu će njeni interesi u Iranu biti usmjereni na očuvanje stabilnosti, osiguravanje kontinuiranog pristupa iranskom izvozu nafte i nastojanje da se spriječi pojava proameričkog režima u Teheranu."

Riba. Piletina. Tjestenina. Meso. Sve je znatno skuplje u centralnom ruskom gradu Ufi, a Vera je vrlo nezadovoljna. "Ništa nije pojeftinilo, sve postaje skuplje, pomalo svaki dan", kaže ova 63-godišnja penzionerka u izjavi za Tatarsko-baškirski servis Radija Slobodna Evropa. Ističe da svoju mjesečnu penziju od 25.000 rubalja (323 dolara) dopunjuje honorarnim poslom kako bi preživjela. "[Krastavci] sad koštaju 300, 400 rubalja po kilogramu. Ranije su bili mnogo jeftiniji", kaže ona. Vera nije u krivu. Prema podacima ruske državne agencije za statistiku Rosstat, cijene su porasle za 2,1 posto u prva dva mjeseca tekuće godine. Na pragu pete godine sveopšteg rata protiv susjedne Ukrajine, Kremlj se suočava s još jednim tvrdoglavim neprijateljem kod kuće: visokim cijenama potrošačkih dobara i rastućim nezadovoljstvom među običnim Rusima. Ratne godine su teške za mnoge Ruse. Uprkos snažnom pritisku zapadnih sankcija uvedenih zbog invazije na Ukrajinu, ruska ekonomija pokazala se znatno otpornijom nego što su mnogi stručnjaci, kako u zemlji tako i u inostranstvu, predviđali. Vlada je odriješila kesu za vojsku i vojno-industrijski kompleks, kako bi hranila i naoružavala rat. Izuzetno visoke plate i beneficije za dobrovoljce koji su se prijavljivali za borbu transformisale su mnoge ruske oblasti, posebno siromašnije, a udovice i preživjeli takođe su imali koristi od državne velikodušnosti. To je funkcionisalo sve dok bujica novca nije počela narušavati ekonomiju, dižući plate za poslove u civilnom sektoru: zamislite radnike u fabrikama koji sastavljaju artiljerijske granate ili šiju taktičke prsluke. To je, zauzvrat, podiglo inflaciju, koja je 2024. dosegnula skoro deset posto. Centralna banka Rusije povećala je kamatne stope kako bi ukrotila inflaciju i "spustila ekonomiju na zemlju". Pitanje je hoće li prizemljenje biti tvrdo ili mekano. "Generalno, ekonomija stagnira, čak doživljava stagflaciju", rekao je prošlog mjeseca Dmitrij Belousov, ekonomista i zamjenik direktora Centra za makroekonomske analize i kratkoročne prognoze u Moskvi. "Ukoliko se ne dogodi neviđena finansijska katastrofa, ekonomija vjerovatno neće kolabirati", rekao je Aleksandr Koljandr, bivši bankar i finansijski novinar, a sada analitičar Centra za evropsku politiku i analize, think-tanka sa sjedištem u Washingtonu. "Međutim, situacija će se nastaviti pogoršavati, a prostor za manevrisanje Putinovog režima je sve manji", ističe on. Stagnacija ili stagflacijaMjesecima i kreatori politika i ekonomisti upozoravaju da je zabavi ratne ekonomije došao kraj. Neki istaknuti poslovni lideri, poput Germana Grefa, čelnika državne banke nekada poznate kao Sberbank, upozorili su na "stagnaciju", stanje sporog ekonomskog rasta praćenog visokom nezaposlenošću ili visokom inflacijom. Uz Putinovo prešutno odobrenje, guvernerka centralne banke Elvira Nabiullina krenula je u suzbijanje inflacije podizanjem kamatnih stopa na kredite. Podaci koje je Rosstat objavio prošlog mjeseca pokazali su da je taj potez dao rezultate, pa je rast cijena u 2025. usporio na 5,6 posto. Rosstat sada prognozira da će privreda u 2026. rasti skromnih 1,1 posto, u poređenju s 4,9 posto prije dvije godine. Istovremeno, poslovni ljudi su se požalili da posrću pod teretom velikih kredita. Zabrinuta zbog pada prihoda potrebnih za finansiranje rata u Ukrajini, vlada je povećala porez na dodatnu vrijednost (PDV) za dva procentna boda, dodatno pojačavajući pritisak na cijene. Rezultat je, početkom 2026. godine, niz suprotstavljenih ekonomskih tokova koji opterećuju finansije prosječnih Rusa, poput Alekseja, 55-godišnjeg radnika u sektoru kulture koji posjeduje kuću u predgrađu Ufe. Poput Vere, i on je zamolio da bude predstavljen pseudonimom, kako bi izbjegao pažnju policije. "Novca je sve manje", rekao je za Radio Slobodna Evropa. "Računi za komunalije vrtoglavo rastu. Stalno ih preračunavaju i to ne u korist potrošača." "I hrana je postala veoma skupa pa moramo tražiti jeftinije alternative", dodao je. Ruski mediji su to isto primijetili. "Krastavci po cijeni avokada", napisao je moskovski tabloid Moskovski Komsomolec, pozivajući se na zvanične podatke prema kojima su cijene krastavaca od 1. januara porasle za 43 posto. Cijena paradajza je skočila za 21 posto. Ekonomska neizvjesnost dovela je i do rasta ekonomske zabrinutosti među sve većim brojem Rusa, pokazuju istraživanja javnog mnijenja. "Rast cijena i osiromašenje stanovništva glavni su problem u Rusiji", piše list Nezavisimaja Gazeta, pozivajući se na stavove obrazovanih građana. "Rusija se suočava sa sve ozbiljnijim ekonomskim izazovima i zanemaruje gotovo sve nevojne sektore dok se rat u Ukrajini odugovlači", navodi se u godišnjem izvještaju estonske vojne obavještajne službe o procjeni prijetnji. "Kao rezultat toga, rizik od ekonomske i društvene nestabilnosti će porasti tokom 2026. godine", navodi se. U ovo možete biti sigurniJedan od glavnih suprotstavljenih tokova koji dodatno potresaju ekonomiju je pad prihoda od nafte i gasa, na koje se Kremlj oslanja kako bi finansirao rat. Nove sankcije Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije konačno su ograničile sposobnost Moskve da izvozi svoje energente, uključujući i prema svoja dva glavna kupca: Kini i Indiji. Prema zvaničnim podacima, prihodi su pali za gotovo dvije trećine - sa 1,12 biliona rubalja (14,5 milijardi dolara) u januaru 2025. na 393 milijarde rubalja (5,1 milijardu dolara) prošlog mjeseca. "To će imati snažan uticaj, jer ruski budžet ne čine samo manji državni izdaci i ogromni troškovi rata", rekao je za Current Time Igor Lipsic, ruski ekonomista koji živi van zemlje. "To je ogroman izvor prihoda za cjelokupnu ekonomiju. Ruska ekonomija u velikoj mjeri zavisi od državnih nabavki", ocjenjuje on. Neki stručnjaci, uključujući Lipsica, kao i Centar za makroekonomske analize i kratkoročne prognoze, smatraju da je bankarski sektor sada u krizi jer preduzeća, opterećena visokim dugovima, nisu u stanju otplaćivati kredite i ulaze u kašnjenja ili neizvršenje obaveza. "Finansijska kriza koja trenutno zahvata Rusiju brzo će dovesti do toga da mnogi zaposleni u javnom sektoru redovno ostaju bez plata. A zatim će se to preliti i na penzije", rekao je on za Current Time. Pitanje penzija je veoma osjetljivo za Kremlj. Reforme nacionalnog penzionog sistema, uključujući podizanje starosne granice za odlazak u penziju, izazvale su masovne proteste širom zemlje 2018. godine. Novi podaci Rosstata pokazuju da su penzije pale na ispod 24 posto prosječne zarade, što je znatno ispod ciljanog nivoa koji je postavila vlada.

Uoči novih pregovora sa Sjedinjenim Državama, Iran je ponudio potencijalne investicione prilike u svojoj unosnoj industriji nafte i gasa kako bi privukao predsjednika Donalda Trumpa na novi nuklearni sporazum koji bi ukinuo teške američke ekonomske sankcije Teheranu. Iranski i američki pregovarači trebalo bi da se sastanu u Ženevi 17. februara s ciljem postizanja sporazuma čiji je cilj ograničavanje nuklearnog programa Teherana i sprečavanje rata, dok Vašington istovremeno nastavlja jačati svoje vojno prisustvo na Bliskom istoku. Zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova za ekonomsku diplomatiju Hamid Qanbari rekao je 15. februara da su potencijalni energetski, rudarski i avioposlovni ugovori na stolu u razgovorima sa Sjedinjenim Državama. "Da bi sporazum bio održiv, ključno je da i Sjedinjene Države ostvare korist u sektorima sa visokim i brzim ekonomskim povratom", rekao je Qanbari Privrednoj komori Irana. Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araqchi koristio je sličnu strategiju u aprilu 2025. godine kada je iransku ekonomiju pogođenu sankcijama predstavio kao investicijsku priliku vrijednu "bilion dolara" tokom pregovora s Vašingtonom. Ali samo nekoliko sedmica kasnije, Sjedinjene Države su se pridružile izraelskoj kampanji bombardiranja Irana, gađajući tri ključna nuklearna postrojenja. Ali Vaez, direktor Iran Projecta pri briselskoj organizaciji International Crisis Group, rekao je da postoji ozbiljan nesrazmjer između iranskih ekonomskih podsticaja i Trumpovog pristupa vanjskoj politici. Govoreći za Radio Farda RSE-a, rekao je da Trump nije posebno zainteresovan za američke kompanije koje investiraju u inostranstvu. Umjesto toga, on preferira priliv stranog kapitala u Sjedinjene Države — kao kada su arapske države iz Persijskog zaljeva prošle godine obećale velika ulaganja u američku ekonomiju. "Iran je pokušao odigrati tu kartu i prošle godine, ali se pokazalo da ne razumije u potpunosti Trumpov stil", rekao je. "Korištenje ekonomskih investicija kao poluge moglo bi biti privlačno Trumpu, ali ne na način na koji mu se Islamska Republika obraća." Nova iranska ponuda dolazi usred izvještaja da su se Sjedinjene Države i Izrael složili da pojačaju ekonomski pritisak na Teheran, posebno dodatnim stezanjem obruča oko njegovih energetskih prodaja Kini, koja kupuje gotovo 80 posto iranskog izvoza nafte. Raz Zimmt, koji vodi Iran Program pri Institutu za studije nacionalne sigurnosti u Tel Avivu, rekao je da bi Iran morao sprovesti "značajne ekonomske i političke reforme" da bi bilo kakve američke investicije bile uopšte moguće. Pored korupcije i duboke uključenosti Islamske revolucionarne garde (IRGC), koja je na američkoj crnoj listi, iranska ekonomija trpi i zbog nedostatka transparentnosti, rekao je. Iran je među samo tri zemlje na crnoj listi globalnog tijela za borbu protiv pranja novca, Financial Action Task Force (FATF). "Nema razloga da iranska investicijska ponuda naiđe na pozitivan odjek" u Sjedinjenim Državama, zaključio je Zimmt.

Samo dan nakon obraćanja na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji, američki državni sekretar Macko Rubio iskoristio je kratku posjetu slovačkoj prijestonici, Bratislavi, kako bi otklonio strahove od povlačenja SAD iz NATO saveza, rekavši novinarima da Vašington ostaje čvrsto posvećen Alijansi. Pored slovačkog premijera Roberta Fica 15. februara, Rubio je odbacio zabrinutost izazvanu nedavnim prilagođavanjem rasporeda američkih trupa u Evropi. "Ne napuštamo NATO. Ne odlazimo... Možda ćemo premjestiti nekoliko hiljada vojnika iz jedne zemlje u drugu, ali to je uvijek bio slučaj", rekao je Rubio, ublažavajući spekulacije da preraspoređivanje signalizira širu promjenu. Broj američkih trupa u Evropi obično varira između 80.000 i 100.000, u zavisnosti od operacija, vježbi i rotacionog raspoređivanja. U jesen 2025. godine, SAD su objavile da će vojnici iz 101. vazdušno-desantne divizije, od kojih je većina bila raspoređena u Rumuniji, biti preraspoređeni bez zamjene. Rubio je takođe kritikovao ono što je opisao kao alarmantna tumačenja Vašingtonovog poziva na veća evropska izdvajanja za odbranu. "Svaki put kada ovo kažemo, ljudi polude. Misle da to znači da ćete napustiti NATO, da ćete napustiti svoje saveznike", rekao je Rubio, dodajući: "Poenta koju iznosimo je da što su naši saveznici jači, to smo mi kolektivno jači". Umjesto napuštanja, Rubio je svoj poziv evropskim saveznicima da troše više na odbranu predstavio kao priznanje da je NATO trajniji kada su njegove evropske članice vojno sposobnije. "Nismo ugroženi niti smatramo da je neprijateljski gledati kako NATO raste u sopstvenim kapacitetima, ne nezavisno od Sjedinjenih Država, [već] u saradnji sa Sjedinjenim Državama", rekao je. 'Želimo da budemo vaš partner'Rubio je eksplicitno rekao da Vašington ne želi da Evropa ostane zavisna. "Ne tražimo od Evrope da bude vazal Sjedinjenih Država. Želimo da budemo vaš partner", rekao je. Ova poruka je odjekivala temama koje je državni sekretar iznio dan ranije u Minhenu, gdje je kombinovao oštru kritiku unutrašnje putanje Evrope sa potvrdom da Sjedinjene Države i Evropa dijele zajedničku sudbinu. U tom govoru, upozorio je da Evropa mora da preokrene ono što je opisao kao kulturni i ekonomski pad i da povrati kontrolu nad masovnim migracijama, istovremeno potvrđujući transatlantsko jedinstvo. U Bratislavi, Rubiov ton je bio više transakcioni nego doktrinarni. On je prikazao centralnu Evropu kao žarište za dublji angažman SAD, ističući zajedničke interese u oblasti odbrane i energetske saradnje. Takođe je umanjio neslaganja, uključujući slovačke kritike nedavne američke operacije u Venecueli, kao neizbježna među suverenim nacijama. "Mnogim zemljama se nije dopalo ono što smo uradili u Venecueli. To je u redu. To je bilo u našem nacionalnom interesu. Siguran sam da će jednog dana uraditi nešto što se nama neće dopasti, i reći ćemo, hej, nije nam se dopalo ono što ste uradili. Pa šta? To ne znači da nećemo biti prijatelji", rekao je Rubio. Rubiova posjeta Slovačkoj trajala je samo nekoliko sati prije nego što je otputovao u Budimpeštu, gdje bi 16. februara trebalo da se sastane sa mađarskim premijerom Viktorom Orbanom. Niz pojavljivanja, od Minhena do Bratislave, pa do Budimpešte, podvlači dvostruki smjer Rubiove diplomatije: potvrđivanje posvećenosti SAD NATO-u čak i dok Vašington vrši pritisak na Evropu da postane jača i manje zavisna i produbljivanje veza sa ključnim vladama centralne Evrope za koje se smatra da su usklađene sa pristupom administracije transatlantskim odnosima.

Drugog dana Minhenske sigurnosne konferencije, američki državni sekretar Marco Rubio nastojao je smiriti tenzije i dodatno usmjeriti fokus: Ukrajina i sigurnost, poručio je, i dalje ostaju središte američke transatlantske politike. Iako u jutarnjem obraćanju nije direktno spominjao Ukrajinu, izostavljanje je trajalo kratko. Čim su otvorena pitanja, rat – i američka uloga u pronalaženju rješenja – našli su se u prvom planu. Taj fokus dodatno se pojačao u intervjuu za Bloomberg TV odmah nakon govora, u kojem je Rubio dao svoju najjasniju procjenu dosad o tome kako bi se ovaj iscrpljujući sukob mogao okončati. Kazao je da ne očekuje da će se rat završiti onim što bi mnogi smatrali "tradicionalnim porazom" za bilo koju stranu, tvrdeći da Rusija vjerovatno neće ostvariti svoje prvobitne, široko postavljene ciljeve. Umjesto toga, sugerisao je da se ambicije Moskve sada svode na konsolidaciju otprilike 20 posto Donjecke oblasti koju još uvijek ne kontroliše — cilj koji bi, kako je priznao, zahtijevao "teške" ustupke Kijeva, i taktički i politički. Pronaći formulu prihvatljivu za Ukrajinu, a podnošljivu za Rusiju, rekao je, ostaje glavni izazov. "Možda neće uspjeti", upozorio je Rubio, ali je dodao da će SAD nastaviti insistirati na dogovoru. Ukazao je na povremene znakove napretka posljednjih sedmica i istakao da će američki pregovarači Steve Witkoff i Jared Kushner nastaviti razgovore u narednim danima. Maraton savezništavaOd tog trenutka, dan se nastavio kao niz intenzivnih diplomatskih aktivnosti. Rubio se prvo sastao sa svojim kolegama iz G7, uključujući i ukrajinskog ministra vanjskih poslova. Razgovaralo se o širokom spektru tema — od sukoba koji destabiliziraju Afriku i Bliski istok do rastućih sigurnosnih pritisaka u Indo-Pacifiku i zapadnoj hemisferi. Ipak, Ukrajina je ostala tema u pozadini kojoj se stalno vraćalo. Rubio je "ponovio opredijeljenost SAD-a stabilizaciji situacije u Venezueli i pronalaženju rješenja za okončanje rata Rusije i Ukrajine", rekao je portparol State Departmenta Tommy Pigott, dok su ministri obećali jaču G7 koordinaciju u suočavanju s globalnim prijetnjama. Na marginama konferencije, Rubio je imao oko 40 minuta razgovora s predsjednikom Volodimirom Zelenskim. U izjavi objavljenoj na Telegramu, Zelenski je rekao da je Rubija informisao o "situaciji na frontu, aktuelnim ruskim napadima i posljedicama napada na energetski sistem". Njih dvojica su detaljno razmotrili i diplomatski proces, uključujući i predstojeće trilateralne pregovore u Ženevi. "Važno je da planirani pregovori u Ženevi budu produktivni, i zahvalan sam Sjedinjenim Državama na konstruktivnom pristupu", poručio je Zelenski. Konsultacije nisu bile ograničene samo na državnog sekretara. Zelenski se takođe sastao s Trumpovim izaslanicima Witkoffom i Kushnerom uoči sljedeće runde pregovora, razgovarajući o dešavanjima nakon njihovih prethodnih susreta u Abu Dhabiju. Neki detalji, dodao je oprezno, još ne mogu biti objavljeni. Zelenski ih je također informisao o svom razgovoru s Rubiom i izrazio zahvalnost za kontinuiranu američku podršku. Obje strane napustile su Minhen s osjećajem napretka. Međutim, diplomatija koja se odvija iza zatvorenih vrata bila je samo jedan dio priče. Pozornica konferencije poslužila je i kao platforma za širu raspravu o budućnosti zapadnog saveza — i ulozi Amerike u njemu. Govor o 'slobodnom svijetu' i signali kontinuitetaRanije tokom dana, Rubio je u strateškim crtama opisao šta je u igri, prikazujući "slobodni svijet" kao trajan i sposoban za obnovu, a ne u padu. Iskusni američki diplomata Daniel Fried, koji je imao ključnu ulogu u oblikovanju američke politike u Evropi nakon pada Sovjetskog Saveza, ocijenio je govor kao konstruktivan. "Bio je to pozitivan govor o 'slobodnom svijetu', u kojem se naglašavaju vrijednosti ujedinjenog Zapada i poziva na reformu, a ne razgradnju njegovih ključnih institucija poput NATO-a", rekao je Fried za RSE 14. februara, opisujući ga kao "prepoznatljivu varijantu američke velike strategije još od Pearl Harbora". Fried je primijetio da je Rubio mogao direktnije imenovati protivnike poput Rusije i Kine i posvetiti više eksplicitne pažnje ruskom ratu protiv Ukrajine. Ipak, smatra da je ukupna poruka nagovijestila stabilniji kurs. Nakon perioda obilježenog oštrom retorikom i neizvjesnošću, ton u Minhenu bio je primjetno smirujući. Taj osjećaj dvostranačkog kontinuiteta pojavio se ponovo kasnije u "Ukraine House" u Minhenu, tokom prijema koji je organizovao Atlantski savjet. Supredsjedavajući Senatske grupe za nadzor NATO-a, demokratkinja Jeanne Shaheen iz New Hampshirea i republikanac Thom Tillis iz Sjeverne Karoline, naglasili su da podrška NATO-u u Washingtonu ostaje snažna. Shaheen je istakla da savez opstaje zato što služi ključnim američkim interesima. Tillis je to izrazio još direktnije: "Naše su sudbine suštinski povezane i tako će biti zauvijek." Za Alexa Wonga, bivšeg glavnog zamjenika savjetnika za nacionalnu sigurnost SAD‑a tokom Trumpove administracije, sam Minhen nosio je simboličnu težinu. Samo okupljanje, rekao je, odražava trajni značaj transatlantskog saveza — dokaz da "slobodni svijet" nije samo slogan, već i dalje uživa političku podršku s obje strane Atlantika. Rubio 15. februara putuje u Slovačku i Mađarsku — zemlje koje su geografski blizu ratu, ali politički mnogo ambivalentnije kada je riječ o suprotstavljanju Moskvi. Za zapadne zvaničnike koji pomno prate situaciju, ta ruta predstavlja dio šire strategije: ojačati istočno krilo saveza, stabilizirati politički centar i držati Ukrajinu u središtu transatlantske agende — bilo da se to eksplicitno spomene ili ne. Priredila Elvisa Tatlić

U sali ispunjenoj političkim i vojnim liderima iz cijele Evrope i šire, američki državni sekretar Marco Rubio održao je govor koji je uspio postići dvije stvari odjednom: umiriti zabrinute saveznike i uputiti oštar poziv na promjene. Nakon mjeseci neizvjesnosti oko kursa Washingtona pod predsjednikom Donaldom Trumpom – te uz još svježa sjećanja na prošlogodišnji konfrontacijski ton JD-a Vancea – olakšanje se moglo jasno primijetiti u prostoriji. "Gotovo se mogao čuti uzdah", rekao je jedan visoki evropski diplomata za RSE nakon govora. "Sadržaj je žestok. Ali ton? To je ono što je važno." "Dijete Evrope"Rubio je više puta naglasio američku vezanost za Evropu, opisujući Sjedinjene Države kao duhovno i kulturno povezane s kontinentom. "Mi ćemo uvijek biti dijete Evrope", rekao je, ukazujući na zajedničku istoriju, jezik, vjeru i žrtvu. Nesuglasice je predstavio ne kao ukore, već kao izraz brige. Ako SAD ponekad zvuče "direktno i hitno", rekao je, to je zato što "nam je duboko stalo – do vaše budućnosti i naše". Amerika želi snažnu Evropu, dodao je, jer je evropska sudbina neraskidivo povezana s američkom nacionalnom sigurnošću. Kako bi naglasio civilizacijsku povezanost, Rubio je evocirao niz evropskih kulturnih velikana – Mozarta, Beethovena, Dantea, Shakespearea, Michelangela, Da Vincija – uz The Beatlese i The Rolling Stonese, te znamenitosti poput Sikstinske kapele i Katedrale u Kelnu. Oni, rekao je, svjedoče ne samo o veličini prošlosti, već i o obećanju budućnosti. Rubijev pristup očito je naišao na odobravanje. Državni sekretar dobio je dugotrajan aplauz i djelomične ovacije – što je, primijetilo je više učesnika, izrazit kontrast prijemu koji je prošle godine dočekao Vancea. Govoreći u kasnijoj sesiji pitanja i odgovora na sigurnosnoj konferenciji, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen izjavila je: "Bila sam veoma ohrabrena obraćanjem državnog sekretara. Mi ga poznajemo. On je dobar prijatelj i snažan saveznik. Znamo da neki u administraciji imaju oštriji ton o ovim temama." "Opasna iluzija"Ipak, ispod toplog tona krila se oštra kritika. Prisjećajući se istorije konferencije, osnovane 1963. na vrhuncu Hladnog rata, Rubio je evocirao vrijeme kada je "hiljadugodišnja zapadna civilizacija visila o koncu". Zapad je pobijedio, rekao je – ali je pogrešno protumačio vlastiti trijumf. "Euforija tog trijumfa dovela nas je do opasne iluzije", ustvrdio je: iluzije da je istorija završena, da će se liberalna demokratija neizbježno širiti i da će trgovina i globalna pravila zamijeniti nacionalne interese i granice. Rubio je rekao da je ta vizija ignorisala "ljudsku prirodu" i lekcije stečene kroz milenije. Dovela je do deindustrijalizacije, prepuštanja suvereniteta međunarodnim institucijama i, kako je naveo, "neviđenog talasa masovnih migracija" koji prijeti društvenoj koheziji. Američki državni sekretar pažljivo je naglasio da to nisu isključivo evropski propusti, već zajedničke greške Zapada. "Te greške smo napravili zajedno", rekao je, i "zajedno dugujemo našim narodima da se suočimo s tim činjenicama i krenemo naprijed". Migracije, industrija i suverenitetRubio je ustvrdio da deindustrijalizacija "nije bila neizbježna", nego rezultat političkih odluka utemeljenih na, kako je rekao, posthladnoratovskoj "iluziji". Kritizirao je ono što je nazvao dogmatskom slobodnom trgovinom, koja je ispraznila industrije i dala prednost rivalima. Govoreći o migracijama, odbacio je ideju da je kontrola granica ksenofobna. Ponovno uspostavljanje kontrole nad nacionalnim granicama, rekao je, "osnovni je čin nacionalnog suvereniteta". Neuspjeh u tome, upozorio je, predstavlja "hitnu prijetnju tkivu naših društava". Također je kritikovao određene ekološke politike, rekavši da su nastojanja da se "udovolji klimatskom kultu" osiromašila zapadna društva, dok konkurenti i dalje koriste fosilna goriva. Nekoliko evropskih zvaničnika u privatnim razgovorima nije krilo nelagodu zbog takvog načina izražavanja, ali su priznali da će šira poenta imati odjeka među dijelovima njihovih domaćih biračkih tijela. "On opisuje rasprave koje već vodimo kod kuće", rekao je jedan diplomata iz Zapadne Evrope. "Razlika je u tome što on poručuje: prestanite upravljati padom i počnite ga preokretati." Nema interesa za "kontrolisani pad"Rubio je insistirao da Washington ne želi oslabiti saveze, već "oživjeti staro prijateljstvo". Sjedinjene Države ne žele saveznike koji "racionaliziraju nefunkcionalni status quo", rekao je, nego partnere spremne da ponovo izgrade snagu. Pad, tvrdi on, predstavlja izbor. Baš kao što je Zapad odbacio fatalizam nakon Drugog svjetskog rata, mora ga odbaciti i danas. Sjedinjene Države "nemaju nikakav interes da budu pristojni i uredni upravitelji zapadnog 'kontrolisanog pada'." Ta rečenica izazvala je jednu od najjačih reakcija u sali. "On nas izaziva", rekao je jedan visoki diplomata iz Sjeverne Evrope. "Ali u taj izazov uključuje i sebe. To je razlika." UN, Ukrajina i teška pitanjaRubio je takođe pozvao na reformu — ne demontažu — međunarodnih institucija, uključujući Ujedinjene narode, za koje je rekao da imaju "ogroman potencijal", ali da nisu uspjeli riješiti sukobe poput onih u Ukrajini i Gazi. "U savršenom svijetu", rekao je, diplomatija i rezolucije bi bile dovoljne. "Ali mi ne živimo u savršenom svijetu." Govoreći o Ukrajini, Rubio je rekao da su se pitanja koja je potrebno riješiti kako bi se okončao rat "suzila" — ali na "najteža pitanja na koja se mora odgovoriti". Naveo je da će Washington nastaviti provjeravati da li je Moskva zaista ozbiljna u pogledu pregovora, uz održavanje sankcija i vojne podrške Kijevu. Pravedan i održiv sporazum postignut pregovorima ostaje cilj, dodao je. U kratkoj sesiji pitanja i odgovora nakon govora, Rubio je bio oprezan u odgovoru na pitanje da li je Rusija istinski zainteresirana za mir: "Oni kažu da jesu." SAD, rekao je, nastaviće ispitivati koji bi uslovi mogli biti prihvatljivi objema stranama. Govoreći o Kini, priznao je da se interesi SAD-a i Kine "često neće poklapati", ali je naglasio važnost upravljanja razlikama i izbjegavanja sukoba. Rubijevom obraćanju uslijedili su komentari kineskog ministra vanjskih poslova Wang Yija, koji je branio multilateralizam i upozorio protiv blokovskih podjela — naglašavajući geopolitički značaj debate. Ipak, upravo je Rubio dominirao razgovorima u hodnicima konferencije. Poruke o suverenitetu, granicama, industriji i reformama odjekivale su temama odavno povezanim s Trampovim političkim pokretom. Ipak, prenoseći te poruke kroz isticanje zajedničkog naslijeđa i zajedničkih žrtava, Rubio je postigao znatno drugačiji ton od ranijih američkih nastupa. "Nije ublažio suštinu", rekao je jedan visoki zvaničnik EU. "Ali jeste ublažio način na koji ju je iznio. A to olakšava slušanje." Za sada, čini se, Washingtonovi saveznici osjećaju određenu sigurnost u tome da otvoren govor ne mora značiti i narušene odnose.

Američki predsjednik Donald Trump rekao je da je promjena režima "najbolja stvar koja bi se mogla desiti" u Iranu, te je potvrdio da će se uskoro drugi nosač aviona pridružiti "masivnoj" američkoj armadi u Arabijskom moru, dok su tenzije između ogorčenih rivala i dalje visoke. "Čini se da bi to bila najbolja stvar koja bi se mogla desiti", rekao je Trump novinarima 13. februara u vojnoj bazi u Sjevernoj Karolini, kada su ga pitali da li želi "promjenu režima" u Teheranu. "Već 47 godina pričaju i pričaju i pričaju. U međuvremenu smo izgubili mnogo života dok oni pričaju", dodao je, u svom dosad najdirektnijem pozivu na pad tvrdolinijaškog iranskog klerikalnog režima. Trump nije rekao koga bi želio vidjeti na vlasti ako bi vlada pala, samo je poručio da "ima ljudi". Reza Pahlavi, prognani sin posljednjeg iranskog šaha, jedan je od mnogih koji se bore za uticaj među podijeljenom iranskom opozicijom u egzilu. Iranski teokratski režim je na vlasti od 1979. godine, kada je Islamska revolucija, koju su predvodili klerici lojalni ajatolahu Ruhollahu Homeiniju, svrgnula šaha Mohameda Rezu Pahlavija, kojeg su podržavale SAD. Dvije zemlje nemaju diplomatske odnose od 1980. godine. Vašington i Teheran vode indirektne razgovore o iranskom nuklearnom programu. Zapadne zemlje sumnjaju da Iran pokušava razviti nuklearno oružje, dok Teheran insistira da je program isključivo civilne prirode. Trump je također zaprijetio novim vojnim udarom na iransku vladu ako izvrši smrtnu kaznu nad bilo kojim demonstrantom uhapšenim tokom nedavnih masovnih antivladinih protesta. 'Teški' nuklearni pregovoriTrump je vojnicima u bazi rekao da je Teheran bio "težak" u nuklearnim pregovorima i sugerisao da je potreban dodatni pritisak na Irance. "Bili su teški za postizanje dogovora", rekao je. "Ponekad morate izazvati strah. To je jedina stvar koja će zaista riješiti situaciju." Trump je također pohvalio 12-dnevni rat u junu, kada su Izrael i Sjedinjene Države pokrenuli kampanju bombardovanja iranskih nuklearnih i vojnih lokacija. Njegovi najnoviji komentari dolaze usred jedne od najvećih američkih vojnih mobilizacija u Persijskom zaljevu. Stručnjaci kažu da je raspoređivanje vojske usmjereno na to da Trumpu pruži vojne opcije, ako odluči djelovati u skladu sa svojim prijetnjama da napadne Iran zbog neuspjeha u sklapanju nuklearnog sporazuma i zbog nasilnog suzbijanja protesta. Iranske snage sigurnosti ubile su hiljade demonstranata u januaru, nakon što su protesti izbili krajem decembra 2025. godine, isprva zbog ekonomskih problema, a zatim prerastajući u opšti bijes protiv režima. Više od 53.000 ljudi je uhapšeno, navode grupe za ljudska prava. "Okupljanje snaga predstavlja vid pritiska koji Sjedinjene Države primjenjuju na Iran kako bi ga dovele za pregovarački sto", rekao je Amin Tarzi, profesor strateških studija na Ratnom koledžu Marinskog korpusa. Tarzi je dodao da je, nakon vojnog gomilanja, američka vojna pozicija u Zaljevu "robustna", sa „"pomorskim i odbrambenim vazdušnim kapacitetima, plus ofanzivnim zračnim komponentama". Reuters je 13. februara citirao dvojicu neimenovanih američkih zvaničnika koji su rekli da se vojska priprema za mogućnost višesedmične operacije protiv Irana, ako Trump naredi napad. Najveći ratni brod na svijetuAmerička vojska je ranije rasporedila nosač aviona Abraham Lincoln u region Persijskog zaljeva kako bi se pridružio onome što je Trump nazvao "masivnom armadom" blizu Irana. Trump je 13. februara potvrdio da još jedan nosač aviona, Gerald R. Ford, zajedno sa svojim pratećim brodovima, napušta Karibe i da će se uskoro pridružiti američkim snagama u regionu, vjerovatno u roku od oko sedam dana. Nosač aviona Gerald R. Ford smatra se najvećim ratnim brodom na svijetu, dugim 337 metara, s mogućnošću nošenja nekih od najnaprednijih vojnih tehnologija. Na pitanje zašto šalje drugi ratni brod, Trump je odgovorio: "U slučaju da ne postignemo dogovor, trebat će nam… Ako nam zatreba, biće spreman." Pregovarači su se prošle sedmice sastali u Muskatu na razgovorima uz posredovanje omanske vlade, a nastavak pregovora nije jasan, iako je Reuters citirao izvore koji kažu da je novi krug razgovora zakazan za Ženevu 17. februara. Izvor je naveo da će američku delegaciju činiti izaslanici Steve Witkoff i Jared Kushner i da će omanski predstavnici služiti kao posrednici. Witkoff i Kushner će potom učestvovati u trilateralnim razgovorima SAD–Rusija–Ukrajina kasnije tokom dana, dodao je izvor. Teheran je izrazio spremnost da razgovara o svom nuklearnom programu, ali je odbacio mogućnost pregovora o balističkim raketama i drugim povezanim pitanjima. Sankcije pogađaju iransku ekonomijuIran je teško pogođen zapadnim finansijskim sankcijama koje su dodatno urušile ekonomiju zemlje. Iran je 2015. godine pristao na istorijski nuklearni sporazum, Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja (JCPOA), sa svjetskim silama, kojim se nastojalo spriječiti razvoj nuklearnog oružja u zamjenu za ublažavanje ekonomskih sankcija. Međutim, počeo je povlačiti svoje obaveze nakon što je Trump tokom svog prvog mandata 2018. godine povukao Sjedinjene Države iz sporazuma i ponovo uveo sankcije Teheranu. Priredila Elvisa Tatlić

Rustama Rahimdžanoviča Muminova, uzbekistanskog biznismena koji posjeduje rusko i britansko državljanstvo, već su sankcionisali Evropska unija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Ukrajina zbog isporuke pamučne pulpe ruskim vojnim postrojenjima. Međutim, to nije spriječilo njegove kompanije da nastave proizvoditi materijale ključne za vojnu industriju Rusije. Prema nacrtu dokumenta o sankcijama EU, u koji je Radio Slobodna Evropa imao uvid, kompanije Fargona Kimyo Zavodi LLC i Raw Materials Cellulose LLC, koje kontroliše Muminov, isporučuju pamučnu pulpu ruskim fabrikama baruta u Kazanju, Permu i Tambovu. U nacrtu EU navodi se da obje firme "podržavaju ruski vojni i industrijski kompleks kroz učešće u isporuci vojne tehnologije i opreme", zbog čega su uvrštene na predstojeću crnu listu EU. Sankcije se takođe odnose na dva ruska kupca uzbekistanskih proizvoda od pamuka, Dmitrija Maljutu i Denisa Šiškina. U nacrtu EU oni se opisuju kao vlasnici udjela u firmi LLC Bina Invest, putem koje kontrolišu kompanije koje uvoze pamučnu pulpu iz Uzbekistana i Kazahstana za ruske fabrike baruta. Obojica posjeduju i udjele u firmi LLC Aleksinskiye Kraski-Ural, koja isporučuje robu ruskim fabrikama baruta. Ti materijali koriste se u širokom spektru vojnih proizvoda, uključujući municiju. 'Kralj pamučne celuloze'Istraživački izvještaji Vazhnyye Istorii, Vlast.Kz i OCCRP-a pokazuju da mreža Rustama Rahimdžanoviča Muminova kontroliše oko 85 posto izvoza uzbekistanske pamučne celuloze u Rusiju, koji je naglo porastao nakon invazije na Ukrajinu 2022. godine. Izvoz je 2022. iznosio oko pet miliona dolara, a u prvih devet mjeseci 2023. godine 8,7 miliona dolara, gotovo 70 puta više nego u 2021. Podaci o trgovini i carini pokazuju da su tokom 2024. - 2025. neki uzbekistanski dobavljači prešli na izvoz pamučnih vlakana pod HS kodom 5601219000 umjesto celuloze. Izvoz pod tom klasifikacijom 2024. godine vrijedio je oko 9,8 miliona dolara, prema podacima do kojih je došao Uzbekistanski servis Radija Slobodna Evropa. Stručnjaci smatraju da je to možda omogućilo nastavak isporuka ruskim vojnim postrojenjima uz djelimično zaobilaženje sankcija EU. Prema ukrajinskim vlastima, kompanije Muminova su restrukturisane nakon sankcija uvedenih u maju 2025. godine. Mercury Renaissance i Fargona Kimyo Zavodi LLC nanovo su registrovane, dok je Raw Materials Cellulose LLC krajem 2024. obustavio izvoz u Rusiju. Ipak, prema navodima Savjeta za ekonomsku bezbjednost Ukrajine (ESCU), Muminov je i dalje blisko povezan s ruskim vojnim nabavkama. Ukrajina je u maju 2025. godine uvela sankcije protiv više kompanija pod njegovom kontrolom, Fargona Kimyo Zavodi LLC, Raw Materials Cellulose LLC i Mercury Renaissance, kao i protiv samog Muminova, na osnovu uredbe koju je potpisao predsjednik Volodimir Zelenski, a koja ostaje na snazi deset godina. Ujedinjeno Kraljevstvo je 18. decembra 2025. dodalo Muminova i ove firme povezane s Uzbekistanom na svoju listu sankcija protiv Rusije, uvodeći zamrzavanje imovine i finansijska ograničenja u sklopu šireg paketa sankcija. Dominacija Rustama Rahimdžanoviča Muminova u izvoznom procesu uzbekistanske pamučne pulpe ukazuje na njegove bliske veze s državnim institucijama koje regulišu ovaj strateški važan sektor. Pamuk i proizvodi od pamuka, uključujući celulozu i pulpu s potencijalnom dvostrukom namjenom, tradicionalno su pod strogom kontrolom uzbekistanske vlade, uz nadzor bezbjednosnih agencija, kao važan izvor državnih prihoda. Do sada se vlasti Uzbekistana nisu javno oglasile povodom sankcija usmjerenih protiv Muminova i njegovih kompanija, što ostavlja otvorena pitanja o domaćem nadzoru nad izvozom pamučne pulpe u Rusiju. Očekuje se da će 20. paket sankcija Evropske unije biti formalno usvojen do kraja februara.

Ruski oficir Jevgenij Korobov učestvovao u invaziji na Ukrajinu. U prvim danima rata, njegova jedinica imala je zadatak da zauzme Kijev. Odlučivši da se povuče, pucao je sebi u nogu i završio u bolnici. Korobov je shvatio da ne želi da se vrati u rat i pobegao u prestonicu Kazahstana, Astanu. Ali, tamošnji zvaničnici odbili su da mu daju azil, uprkos tome što ga Rusija traži zbog dezerterstva.

Kada je američki potpredsednik Džej Di Vens (J.D. Vance) došao na Minhensku bezbednosnu konferenciju prošle godine, zapanjio je svoje domaćine rekavši im da je suzbijanje slobode govora u evropskim zemljama – saveznicima SAD – veći bezbednosni rizik od ruske vojne agresije. Ove godine, pošto američku delegaciju predvodi državni sekretar Marko Rubio (Marco), Evropljani se mogu nadati blažem pristupu – dok će Rusija i Kina pažljivo pratiti ne bi li videle nove naznake pukotina u zapadnom savezu. "Sekretar Rubio i potpredsednik drugačije prenose poruke i imaju različite lične stilove. Ali mislim da su 100 odsto usklađeni po pitanju politike", rekao je za RSE Aleksandar Grej (Alexander Gray), koji je bio član Saveta za nacionalnu bezbednost tokom Trampovog prvog mandata u Beloj kući. "Mislim da će poruka izgledati kao Strategija nacionalne bezbednosti: jasna u vezi s našim interesima i gde se oni preklapaju s Evropom, ali koja se ne usteže da ukaže na oblasti gde postoje zabrinjavajuća neslaganja", dodao je on. Nova Strategija nacionalne bezbednostiStrategija nacionalne bezbednosti, objavljena u decembru 2025, u velikoj meri je u duhu Vensovog govora, s kritikom, kako se navodi, "civilizacijskog brisanja", što je referenca na evropsku politiku o govoru mržnje na internetu i imigraciji. Ona je izmamila pohvale iz Moskve zbog priče o obnavljanju "strateške stabilnosti" s Rusijom. Taj govor je bio jedan u nizu trenutaka koji su okarakterisali burnu godinu u transatlantskim odnosima, od žestokog spora u Ovalnom kabinetu između američkog predsednika Donalda Trampa (Trump) i ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog do evropskog otpora američkom pritisku na Dansku da preda Grenland. U međuvremenu, višestruke Trampove izjave da Evropa treba manje da se oslanja na Vašington i za sopstvenu odbranu i za odbranu Ukrajine izazvale su strah od povlačenja SAD sa Starog kontinenta. "Sjedinjene Države više ne vide Evropu kao naše glavno područje geopolitičkog angažovanja. A za to postoji jednostavan razlog. Rusija je sila u opadanju, terminalnom opadanju. Ona nije najveća pretnja Sjedinjenim Državama", rekao je Grej. "Ne mislim da Evropa razume fundamentalne civilizacijske zabrinutosti... Postoji jednostavno fundamentalno neslaganje između američke konzervativne politike i mejnstrim evropske političke ekonomije", dodao je on. Uoči konferencije, američki ambasador pri NATO-u Metju Vitaker (Matthey Whitaker) je zauzeo sličan stav. SAD i Evropa su sarađivale na odbrani – ali se nisu slagale oko vrednosti. Govoreći na događaju u Berlinu 9. februara, Vitaker je rekao da je Vens održao "provokativan govor" koji je izneo "legitimne kritike" o pitanjima kao što su energetska politika, imigracija i sloboda govora. "Ali, istovremeno, to ne znači da se razvodimo", dodao je on. "Mnogi naši saveznici mogu kritikovati Sjedinjene Američke Države, ali mi smo i dalje vaš najbolji prijatelj i saveznik." Napeto partnerstvo SAD i EvropeNa pitanje o Grenlandu, za koji je Tramp prvobitno rekao da neće isključiti upotrebu sile pre nego što je povukao tu mogućnost posle razgovora s generalnim sekretarom NATO-a Markom Ruteom (Rutte) u januaru, Vitaker je rekao da se "sve svodi na to da li je na Grenlandu Danska odgovarajuće investirala po pitanju bezbednosti" i upozorio na "maligni uticaj Kine ili Rusije". Uznemireni evropski lideri pokušali su da smire Vašington obećavajući da će masovno povećati izdatke za odbranu u skladu s Trampovim zahtevima za većom raspodelom tereta u NATO-u. Takođe su se pobrinuli da više puta hvale Trampovo liderstvo u međunarodnim odnosima, ističući zajedničku istoriju i vrednosti. Verovatno će u Minhenu biti prikazano više ovakvog ponašanja. "Očekujem neku vrstu kontradiktornog raspoloženja", rekao je za RSE Karlo Masala (Carlo) sa Univerziteta Bundesvera (Nemačke oružane snage) u Minhenu. "Evropljani i Amerikanci će sebe uveravati da su, nekako, i dalje partneri. Ali iza zatvorenih vrata, Evropljani će se u osnovi mučiti kako da postanu nezavisniji od SAD", dodao je on. Masala, koji je prošle godine objavio uticajnu knjigu "Ako Rusija pobedi", o ruskom upadu u članicu NATO-a Estoniju, rekao je da je ceo transatlantski odnos sada "uokviren oko Ukrajine". Vašington je dramatično smanjio podršku Kijevu otkako je Tramp stupio na dužnost u januaru 2025. Međutim, i dalje igra ključnu ulogu u pružanju obaveštajnih podataka ukrajinskim oružanim snagama i dalje snabdeva Kijev oružjem koje plaćaju evropske zemlje. "Ako bi se ova administracija povukla čak i od ovih stvari, onda bi slika za Ukrajince naravno bila potpuno drugačija. Dakle, ceo način na koji se Evropa odnosi prema SAD u osnovi je fokusiran na održavanje angažovanja SAD po pitanju Ukrajine", rekao je Masala. Zelenski je koristio sličnu strategiju na nekoliko sastanaka s Trampom i drugim zvaničnicima administracije posle sporenja u Ovalnom kabinetu. Međutim, on je takođe više puta pozivao Evropljane da urade više, a ne da čekaju Vašington. Na prošlogodišnjoj konferenciji, on je pozvao na stvaranje evropske vojske. To je poruka koju bi mogao da ponovi u Minhenu ove godine. Govoreći na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu u januaru, Zelenski je ponovo pomenuo tu ideju, izražavajući frustraciju zbog, kako je rekao, Dana mrmota u kojem snažne reči nisu praćene odlučnim delovanjem. "Baš prošle godine ovde u Davosu, završio sam svoj govor rečima: 'Evropa mora da zna kako da se brani'. Prošlo je godina dana i ništa se nije promenilo", rekao je on. S time se slaže i Ričard Širef (Richard Shirreff), bivši zamenik vrhovnog komandanta NATO-a u Evropi. "Možete isključiti Sjedinjene Države. Sada je red na Evropu i Kanadu", rekao je on za RSE. "Neće biti trajnog prekida vatre u Ukrajini dok Rusija ne bude poražena u Ukrajini, a da bi se to dogodilo, potrebno je da Evropa i Kanada osmisle i sprovedu strategiju kako bi Ukrajini pružili svu potrebnu podršku." Širef, koji je sada član saveta za bezbednost i odbranu u GlobSecu, međunarodnom tink-tenku, rekao je da ključni lideri NATO-a ne dele ovaj stav. "Mislim da Karni (kanadski premijer Mark Carney) to razume. Mislim da svi ostali samo pričaju. Ne shvataju. Ne mislim da postoji ta prava kičma u ovom trenutku. Budimo jasni: Poljska, Litvanija, Estonija, Letonija, Finska – one apsolutno shvataju. Ali bojim se da mislim da su (drugi) zapadni lideri politički prilično jadni i neadekvatni što se toga tiče", rekao je on. "Pokušaji ljudi poput Rutea, (britanskog premijera Kira) Starmera i (francuskog predsednika Emanuela) Makrona da umire Tramp, doveo je do toga da ih Tramp prezire", dodao je on. Fokus na UkrajinuUkrajina je često tokom prošle godine otkrivala razlike između Vašingtona i njegovih evropskih saveznika u NATO-u i biće deo mnogih debata u Minhenu. Evropski lideri su javno podržali Trampove napore da posreduje u postizanju mira, ali su takođe izjavili da ne veruju da je Rusija iskrena u želji da okonča invaziju koju je pokrenula u februaru 2022. Godišnji izveštaj obaveštajne službe Estonije, objavljen 10. februara, poslednji je izraz te zabrinutosti – navodeći da je saradnja Moskve u mirovnim pregovorima bila "varka" usmerena na "proširivanje onoga što Moskva doživljava kao postojeće razdore između SAD i Evrope". U međuvremenu, u još jednom pokazatelju transatlantskih tenzija, evropski mediji su citirali Makrona koji je rekao da je Tramp "otvoreno antievropski" i da želi "raspad" Evropske unije. Makronov intervju označio je obnovljeni pokušaj da se Evropi obezbedi uloga u pregovorima o okončanju rata u Ukrajini. On je, kako je izvešteno, rekao da Evropa treba da traži svoj dijalog s Rusijom "kako ne bi zavisila od trećih strana u ovoj diskusiji". Šefica EU za spoljnu politiku i bezbednost Kaja Kalas (Kallas) se nadovezala na to rekavši: "Svi za stolom, uključujući Ruse i Amerikance, moraju da shvate da su vam potrebni Evropljani." Bivši Trampov savetnik Grej, sada izvršni direktor kompanije American Global Strategies LLC, rekao je da to ne mora biti veliki problem. "Mislim da Evropa svakako ima ulogu da odigra. Nisam siguran da je ta uloga nužno u svakodnevnim razgovorima, ali mislim da će Evropa očigledno imati veliku ulogu u diskusiji o tome... kako izgleda buduće bezbednosno rešenje u istočnoj Evropi", rekao je on.

Ukrajinski skeletonista Vladislav Heraskevič diskvalifikovan je nekoliko sati pre takmičenja na Zimskim olimpijskim igrama 2026. nakon što je odbio da skine kacigu u čast sportista poginulih u ruskom ratu protiv Ukrajine. Organizatori su mu ranije zabranili da nosi kacigu na kojoj se nalaze portreti više od 20 ukrajinskih sportista ubijenih od početka ruske invazije 2022. godine.

Taha Hošjar Bagbanani (12) iz Irana ubijen je dok se sa roditeljima vraćao kući iz prodavnice, saopštila je njegova porodica. On je među najmanje 200 dece ubijene tokom nasilnog obračuna vlasti u januaru, prema podacima iranskog sindikata nastavnika. Druga žrtva, šesnaestogodišnji Sina Ašgbusi, bio je poznat kao veliki fan Harija Potera. Autorka knjiga, Dž. K. Rouling, izrazila je saučešće na društvenim mrežama.

Ministri odbrane NATO-a sastaju se u Briselu 12. februara na svom poslednjem zvaničnom okupljanju pre samita alijanse u Ankari početkom jula. Ne očekuju se da će u belgijskoj prestonici biti donete konkretne odluke – umesto toga, sastanak se vrti oko dve stvari. Prva je pokušaj da se zakrpi, kako izgleda, sve veći jaz između evropskih saveznika i SAD, koji je ogoljen tokom nedavnih diskusija o političkoj budućnosti Grenlanda. Druga stvar – i ne baš potpuno nepovezana s prvim pitanjem – jeste smisliti kako ostvariti odluku donetu u Hagu prošle godine da svih 32 saveznika treba da troše pet odsto BDP-a na odbranu do 2035. godine. Kontroverza oko Grenlanda se i dalje u velikoj meri nadvija nad skupom iako nije deo zvanične diskusije. Dok je jedan evropski zvaničnik NATO-a rekao da je došlo do "fundamentalnog narušavanja poverenja" unutar alijanse po tom pitanju, većina diplomata s kojima je RSE razgovarao izgleda se slaže da je najbolje da se to pitanje zasad ne pokreće. Arktički stražarNada je da će misija Arktički stražar koju je pokrenuo vojni savez samo dan pre ministarskog sastanka dokazati da su svi na istoj strani u ozbiljnom shvatanju bezbednosti na dalekom severu i da će to ućutkati svaki razgovor o potencijalnom američkom preuzimanju danske teritorije. Govoreći o operaciji Arktička straža uoči ministarskog sastanka, generalni sekretar NATO-a Mark Rute (Rutte) je napomenuo da "ćemo prvi put sve što radimo na Arktiku staviti pod jednu komandu". "Ne samo da ćemo iskoristiti sve što preduzimamo, već ćemo videti i gde postoje praznine i popunićemo ih", izjavio je Rute, dodajući: "To radimo zato što imamo jasan osećaj da Rusi i Kinezi postaju sve aktivniji tamo". Izvori s kojima je RSE razgovarao pod uslovom da im se ne navodi ime kažu da u alijansi postoje otprilike dva tabora o tome kako bi evropske zemlje trebalo da reaguju na nedavne događaje. Neke zemlje, na čelu s Francuskom, još su pod utiskom pritiska SAD i žele da se evropske drže brže diverzifikuju i udalje od američkog bezbednosnog kišobrana. U drugoj grupi su zemlje, posebno na istočnom krilu, koje su zaključile da evropske države ne mogu mnogo da urade u neposrednoj budućnosti i da bi stoga u narednim godinama trebalo da se oslanjaju na američku zaštitu i dobru volju. Te zemlje se slažu s Ruteovim stavom da Evropa ne bi mogla da se brani bez Amerike, čak i ako zemlje troše znatno više od pet odsto BDP-a. To uključuje američke nuklearne kapacitete koji se ne mogu lako zameniti, ali i satelitsku tehnologiju, vojnu obaveštajnu službu i druge strateške faktore. Nada je i dalje da će ti tabori pokazati jedinstveni front tokom ministarskog sastanka i da će se to nastaviti kada većina učesnika pojuri u Minhen na godišnju konferenciju o bezbednosti 13. i 14. februara, gde će većina želeti da spreči sličan transatlantski razdor poput onoga koji se potpuno pokazao u Davosu prošlog meseca. Odbrambena potrošnjaMeđutim, da bi se to dogodilo, evropske države i Kanada moraju da se pokažu po drugom pitanju – povećanju izdvajanja na odbranu. Kako je jedan evropski vojni zvaničnik rekao za RSE: "U 2026. je sve skroz u implementaciji, implementaciji, implementaciji." Budući da je većina zemalja skoro dostigla dva odsto za odbranu u prošloj godini, to bi bio veliki poduhvat. Međutim, to je jedina stvar za koju znaju da će američki predsednik Donald Tramp (Trump) i njegova administracija nastaviti da napadaju Evropu i Kanadu. Pre ministarskog sastanka, Rute je pokušao da prikaže situaciju u pozitivnom svetlu ističući naglu potrošnju u Nemačkoj, jednoj od ključnih evropskih članica alijanse, za koju je rekao da su u njoj investicije "porasle za desetine milijardi". "Nemačka će do 2029. potrošiti 152 milijarde evra na odbranu", rekao je on. "To je više nego dvostruko više nego što su trošili 2021. Dakle, za osam godina će udvostručiti svoje izdatke za odbranu. To je samo jedan primer od mnogih." Sve članice NATO-a bi pre ministarskog sastanka trebalo da predaju svoje Izveštaje o strateškom nivou (SLR), u kojima će biti navedeni vojni izdaci za narednih pet godina. To zabrinjava neke zemlje jer ne planiraju da troše previše u narednim godinama pre nego što potencijalno povećaju potrošnju bliže postavljenom datumu, kako bi ispunile zahteve tačno na vreme, što je "računovodstveni trik" poznat kao "metoda hokejaške palice" u NATO svetu. To je nešto za šta su američki zvaničnici jasno stavili do znanja da neće tolerisati i Vašington će upozoriti Evropljane da će morati da predstave kredibilnu i postepeni progresivni rast potrošnje za odbranu pre nego što odu na samit u Ankari kako bi on bio uspešan. Američki ministar odbrane Pit Hegset (Pete Hegseth) neće učestvovati na sastanku u Briselu, već će ga umesto toga predstavljati njegov zamenik Elbridž Kolbi (Elbridge Colby). Pošto se za njega smatra da bi mogao biti još tvrđi po pitanju potrošnje od svog šefa, Evropljani će se postarati da mu se ne zamere. Očekuje se da će se njegov govor fokusirati na potrebu za "evropeizacijom NATO-a". To u suštini znači tri stvari – veću potrošnju, borbenu spremnost evropskih zemalja i potrebu za jačanjem različitih kapaciteta. Očekuje se da će malo ko to osporiti. Ukrajinsko 'čudo od deteta'Iako će najveća pažnja biti usmerena na Kolbija, deo ministarskog sastanka biće posvećen i jednom novajliji čije obraćanje mnogi očekuju. Na sednici Saveta NATO-Ukrajina, novopečeni ukrajinski ministar odbrane Mihailo Fedorov prvi put će se pojaviti u vojnom savezu u svojoj novoj ulozi. U Briselu vlada prilično uzbuđenje povodom ovog tridesetpetogodišnjeg "tehnološkog momka" i političkog "čuda od deteta" koji je prethodno nekoliko godina radio kao ministar za digitalnu transformaciju Zvaničnici su posebno zainteresovani da vide kako će se Fedorov, koji je jedan od najbližih saradnika ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog, snaći u reformisanju i modernizaciji još uvek veoma centralizovanog ukrajinskog Ministarstva odbrane. Međutim, zvaničnici NATO-a se zapravo nadaju da će on takođe podeliti svoje znanje o najsavremenijem ratovanju dronovima i sajber kapacitetima. "On je verovatno najveći stručnjak u prostoriji za sve moderne tehnologije", rekao je jedan diplomata. Šta je s finansiranjem za Ukrajinu?Inicijativa PURL koju predvodi NATO, u kojoj evropski saveznici obećavaju novac za oružje proizvedeno u SAD koje ide u Ukrajinu, dostigla je skoro pet milijardi dolara u 2025. godini. U alijansi postoji inicijativa da se to ponovi na proleće dok Rusija nastavlja svakodnevno da napada tu zemlju raketama. Međutim, indikativno je što NATO više javno ne objavljuje kada se dogovore novi PURL paketi, posle zahteva članica saveza da ostanu anonimni i strateški. Neki izvori, međutim, strahuju da je to pre odraz i smanjenog apetita za kupovinom američke robe u mnogim evropskim zemljama i sve većeg zamora od finansiranja rata koji uskoro ulazi u petu godinu.