Iran je objavio da su dva politička zatvorenika pogubljena 31. marta, dan pošto je smrtna kazna izvršena nad još dvojicom, što pokazuje da klerikalne vlasti pojačavaju obračun s opozicijom unutar zemlje. Muškarci, identifikovani kao Babak Alipur i Puja Gobadi, optuženi su za članstvo u Mudžahedin-e Halk (MEK), prognanoj opozicionoj grupi koja želi da svrgne Islamsku Republiku i koju Teheran smatra terorističkom organizacijom. Pogubljenja pokazuju da, uprkos američkim i izraelskim napadima koji su uništili veliki deo iranskog rukovodstva i degradirali njegove vojno-industrijske kapacitete, nema vidljivih naznaka da klerikalne vlasti gube kontrolu. U stvari, represija izgleda ponovo jača. Advokat pogubljenih Babak Paknija napisao je na društvenim mrežama da satima posle pogubljenja njegova kancelarija još nije dobila presudu sa suđenja koja je zapečatila njihovu sudbinu. "Pre nego što se kazna izvrši, neophodno je obavestiti advokate odbrane ili barem samog optuženog o njenom sadržaju. Minimalno pravo osuđenog je da može da koristi pravo na ponovno suđenje i na odlaganje pogubljenja", dodao je on. Još trojica muškaraca su pogubljena ranije ovog meseca. Mučenja, priznanjaMahmud Amiri-Mogadam, iranski aktivista za ljudska prava koji živi u Norveškoj, rekao je za Radio Farda (Iranski servis RSE) da su Alipur i Gobadi "držani u samici dugo vremena posle hapšenja". "Mučeni su i od njih su iznuđena priznanja – priznanja koja, čak i po zakonima same Islamske Republike, zapravo nisu legalna", rekao je on. MEK je u reakciji na pogubljenja naveo da "to odražava strah režima od naroda i njihovu podršku jedinicama otpora. Ovo krvoproliće će zauvek zapečatiti sramotni kraj režima". MEK je za dvojicu muškaraca naveo da su "herojski" članovi, ali njihova povezanost s tom organizacijom nije mogla biti nezavisno potvrđena. Još dvojica optuženih u istom slučaju, Vahid Bani-Amirijan i Abolhasan Montazer, mogli bi se suočiti s istom kaznom. "Glavna pretnja Islamskoj Republici – ono što zaista ugrožava njen opstanak – jeste iranski narod i narodni protesti. Cilj tih pogubljenja je da se ulije strah među stanovništvo", rekao je Amiri-Mogadam. Iran su u januaru zahvatili masovni protesti koje su snage bezbednosti brutalno ugušile. HRANA, organizacija za praćenje ljudskih prava iz SAD, saopštila je da je potvrdila skoro 7.000 smrtnih slučajeva tokom obračuna s demonstrantima u januaru i još mnogo hapšenja. Ona navodi da su 1.574 civila poginula otkako su SAD i Izrael pokrenuli vazdušne napade na Iran 28. februara. Pre nego što su napadi počeli, američki predsednik Donald Tramp (Trump) je na društvenim mrežama napisao da je "pomoć na putu" za iranske demonstrante i rekao da bi promena režima u Iranu bila "najbolja stvar koja bi mogla da se desi". Međutim, nedavne izjave američkih zvaničnika nisu navele promenu režima kao cilj kampanje, mada je ministar odbrane Pit Hegset (Pete Hegseth) 31. marta rekao novinarima u Vašingtonu da je "došlo do promene režima" i da je "primarni" fokus sada na tome da se Iran natera da sklopi dogovor. 'Sukobi' u zatvoruIranski državni mediji su izvestili o povećanom broju ljudi uhapšenih zbog toga što su "špijuni" i "plaćenici". Šef policije Ahmadreza Radan rekao je, kako su preneli mediji, da su stotine uhapšene po raznim optužbama koje se odnose na rat. To takođe pokreće pitanje uslova u zatvorima. "Pristup čak i osnovnim potrepštinama je izuzetno ograničen. Uslovi ishrane su već bili veoma loši pre rata, ali od početka rata postali su mnogo gori", rekao je 31. marta za Radio Farda Reza Junesi, čiji je otac u ozloglašenom teheranskom zatvoru Evin. "Pored toga, eksplozije u Teheranu – od kojih su se neke dogodile blizu Evina – imale su teške psihološke posledice na zatvorenike. Strah i anksioznost dominiraju zatvorskom atmosferom u ovim ratnim uslovima", dodao je on. Junesijev brat i otac su zatvoreni u različitim zatvorima, a obojica su optuženi za članstvo u MEK-u. Junesi, koji sada živi u Švedskoj, takođe je opisao nerede u iranskom zatvoru Gezel Hesar, gde je zatvoren njegov brat. Incident se dogodio 30. marta kada su dva zatvorenika tamo, Mohamed Tagavi Sangdehi i Akbar Danešvarkar, odvedena na pogubljenje. "Drugi zatvorenici su pružali otpor i došlo je do sukoba", rekao je on, dodajući da je oko 20 zatvorenika odvedeno i "najverovatnije prebačeno u samice, ali ne znamo tačno gde se nalaze". Pogubljenja četvorice muškaraca, 30. i 31. marta, usledila su posle pogubljenja trojice muškaraca 19. marta. Ta trojica su uhapšena tokom januarskih protesta, dok su oni koji su poslednji put pogubljeni bili u zatvoru od 2024. godine. Amiri-Mogadam, koji predvodi grupu pod nazivom "Iranska ljudska prava", rekao je da klerikalne vlasti u zemlji koriste rat kao pokriće za pogubljenja. "U senci rata, politička cena ovih pogubljenja je mnogo niža. Normalno, ako bi demonstrant ili politički zatvorenik bio pogubljen, Islamska Republika bi se suočila s mnogo oštrijim reakcijama međunarodne zajednice... Ali sada je pažnja usmerena na rat", rekao je on. Panel eksperata UN 30. marta je izdao saopštenje u kojem je izrazio "duboku zabrinutost" zbog pogubljenja izvršenih tog dana, kao i zbog onih početkom marta. U saopštenju se takođe osuđuje vojna akcija SAD i Izraela, i navodi da je "narod Irana napadnut spolja i iznutra". U saopštenju se takođe navodi da su iranske vlasti uvele blokadu interneta u zemlji koji sada traje 32 dana, "odsecajući ljude od informacija i nanoseći ozbiljnu ekonomsku štetu".

U maju 2022. godine, šef iranskih oružanih snaga pozirao je fotografima zajedno s tadžikistanskim ministrom odbrane na neotkrivenoj lokaciji u blizini Dušanbea, na ceremoniji na kojoj je najavljen veliki novi projekat. Radilo se, kako su tvrdili, o prvoj iranskoj fabrici dronova u inostranstvu: postrojenju za proizvodnju taktičkih izviđačkih dronova Ababil 2, s navodnim dometom od oko 200 kilometara, manjim i jeftinijim od dronova Shahed koji su postali zaštitni znak iranskog vojnog izvoza. Ni jedan od njih više nije na funkciji. Ministar odbrane Sherali Mirzo smijenjen je u kadrovskim promjenama u januaru prošle godine. General major Mohammad Bagheri poginuo je u zračnom napadu tokom 12‑dnevnog rata između Izraela i Irana u junu prošle godine. Ali 2022. godine, Bagheri je izražavao optimizam zbog, kako je govorio, svijetle budućnosti. "Danas smo došli u poziciju da, osim ispunjavanja domaćih potreba, možemo izvoziti vojnu opremu saveznicima i prijateljskim zemljama kako bismo ojačali sigurnost", rekao je. Dan kasnije, tadžikistanski predsjednik Emomali Rahmon sastao se s Bagerijem, zvanično pozdravivši "odbrambenu i vojnu saradnju" između dvije zemlje. Ali gotovo četiri godine kasnije, i dalje nije jasno da li ta fabrika zaista proizvodi dronove, i ako ih proizvodi, gdje završavaju i ko ih koristi. Da li uopšte postoji?Na upite koje je RSE poslao tadžikistanskim ministarstvima odbrane, vanjskih poslova i industrije nije bilo zvaničnog odgovora. Ali dvojica visokih zvaničnika u Dušanbeu privatno su rekli da fabrika nikada nije počela s radom. "Stvaranje postrojenja za proizvodnju dronova nije isto što i pravljenje Pepsi-Cole. Siguran sam 1.000 posto da takva fabrika ne postoji u Tadžikistanu. Apsolutno nikakva takva fabrika", rekao je jedan od njih. Sličan stav izrazio je i jedan zapadni diplomata sa sjedištem u Dušanbeu, ističući nedostatak bilo kakvih naknadnih informacija. "Čitali smo o tome u vijestima u jednom trenutku. Iskreno, nakon toga više nismo čuli ništa - ni od Amerikanaca ni od naše strane", rekao je diplomata. "Da postoji, sigurno bi pitali za nju i pokušali je provjeriti. Ali ništa se takvo nije desilo." Iranski mediji su izvještavali da se postrojenje nalazi u Dušanbeu, na periferiji grada. Neki analitičari su nagađali da fabrika možda postoji u blizini vojne baze Aini, velikog vojnog kompleksa na rubu glavnog grada u kojem se nalaze tadžikistanski, a povremeno i ruski vojni kapaciteti. Igor Semivolos, direktor Centra za studije Bliskog istoka u Kijevu, rekao je da bi se uz današnje OSINT mogućnosti - korištenje satelitskih snimaka i drugih javno dostupnih podataka - proizvodnja vrlo vjerovatno mogla otkriti. "Ako govorimo o strogo tajnoj proizvodnji, ne vjerujem da je moguće zadržati je potpuno tajnom s obzirom na trenutne OSINT kapacitete", rekao je. "Sama činjenica da se ti dronovi nisu pojavili nigdje… znači da se ovaj (projekat) sasvim razumno može tumačiti kao simulacija." Najava otvaranja fabrike stigla je samo nekoliko mjeseci nakon što je Rusija u februaru 2022. započela svoju punu invaziju na Ukrajinu. Do ljeta 2022. Iran je počeo snabdijevati Rusiju svojim dronovima Shahed za upotrebu u tom sukobu. U tom kontekstu, Semivolos kaže da vjeruje da je tema iranskih dronova postala politički osjetljiva za Tadžikistan, gdje bi saradnja s Iranom ili Rusijom u vojnoj tehnologiji mogla izazvati međunarodne reakcije, sankcije ili diplomatski pritisak, pa je Dušanbe možda promijenio planove. "Možda su tadžikistanske vlasti odlučile da sebi ne komplikuju život i da su postepeno usporile taj proces, gurnuvši ga u drugi plan", rekao je. Ababil 2: Nema dokaza da ga koriste ruske snageNajdirektniji komentar tadžikistanske vlade stigao je 30. oktobra 2022, kada je Ministarstvo vanjskih poslova izdalo saopštenje u kojem negira tvrdnje da se dronovi proizvedeni u zemlji isporučuju Rusiji za upotrebu u Ukrajini. U saopštenju nisu potvrdili niti demantovali postojanje fabrike, ali su naveli da Tadžikistan "ne izvozi vojnu opremu u treće zemlje". Semivolos je također rekao da nije bilo nikakvih tragova dronova iz te fabrike na ukrajinskim ratištima. "Ababil 2 zapravo nigdje nismo vidjeli. Ako govorimo o rusko‑ukrajinskom frontu, takvi dronovi se nisu pojavilI", rekao je. "Procijeniti obim proizvodnje i funkcionisanje te fabrike izuzetno je teško." Jedan od tadžikistanskih zvaničnika koji je anonimno govorio za RSE rekao je da je cijela ceremonija otvaranja 2022. godine bila inscenirana kako bi služila iranskoj propagandi. Nije želio detaljnije govoriti o ciljevima. Eric Lob, vanredni profesor politike i međunarodnih odnosa na Međunarodnom univerzitetu Floride, rekao je za RSE da bi, ako je ceremonija otvaranja fabrike zaista bila inscenirana, to moglo imati jasnu komunikacijsku svrhu za Iran. "Ta pompa i ceremonija oko ovakvih susreta način su da se simbolično suprotstave međunarodnoj izolaciji, da pošalju poruku da Iran nije toliko izolovan (kako se čini). A i za unutrašnju legitimaciju - to je signal da ovaj režim ima saveznike, partnere i prijatelje", rekao je.

Kirgistanski zvaničnici često ističu nagli rast trgovine sa susjednom Kinom, ali se Peking i Biškek oštro razilaze oko obima te razmjene, pokazuju analize zvaničnih podataka koje je proveo Kirgistanski servis Radija Slobodna Evropa. Kina čini otprilike jednu trećinu ukupne vanjske trgovine Kirgistana i skoro 40 posto njegovog uvoza, što naglašava duboku ekonomsku zavisnost. Ali jaz između zvaničnih statistika dvije zemlje sve je veći, što ukazuje na problem transparentnosti koji će vjerovatno potrajati. Podaci kineske carine pokazuju da je bilateralna trgovina u 2025. godini dostigla 27,2 milijarde dolara. Kirgistanski podaci taj iznos stavljaju na samo 4,97 milijardi - razlika od gotovo 23 milijarde dolara, odnosno više od pet i po puta niže. Nesklad u statistikama trgovine raste iz godine u godinu; u 2024. godini jaz je iznosio 17,1 milijardu dolara. Rastući jaz privlači pažnju analitičara i donosilaca odluka, koji kažu da on odražava strukturalne slabosti u carinskom obračunu, nadzoru tranzita i potencijalnoj korupciji duž ključnog srednjoazijskog trgovačkog koridora. To, međutim, nije spriječilo visoke kirgiske zvaničnike, uključujući predsjednika Sadyra Japarova, da se pozivaju na više kineske brojke. "Svjedočimo osmostrukom rastu trgovinske razmjene između Kirgistana i Kine posljednjih godina", rekao je Japarov tokom govora na samitu Centralna Azija–Kina u Astani u junu 2025. "Prošle godine, naš trgovinski promet dostigao je rekordnih 23 milijarde dolara." Priča o dva brojaKirgistanski carinski zvaničnici kažu da se razlika velikim dijelom može objasniti metodologijom. Kina evidentira svu robu otpremljenu prema Kirgistanu kao izvoz, uključujući i onu koja samo prolazi kroz zemlju na putu ka trećim tržištima poput Uzbekistana, Tadžikistana, Afganistana ili Pakistana. Kirgistan, nasuprot tome, računa samo robu namijenjenu domaćoj potrošnji. "Kina uključuje svu robu poslanu u ili kroz Kirgistan, dok mi evidentiramo samo uvoz namijenjen domaćoj potrošnji", rekao je za Radio Slobodna Evropa Almaz Akynbekov, zamjenik šefa odjela za prihode u Državnoj carinskoj službi Kirgistana. Dodao je da su tranzitne količine značajne, pri čemu se ukupna kineska roba koja prolazi kroz Kirgistan procjenjuje na 4,5 milijardi tona godišnje. Dodatna odstupanja proizlaze iz neevidentiranog e‑trgovinskog uvoza, pojednostavljenih carinskih procedura za individualne kupce i robe koja ulazi preko susjednog Kazahstana a nikada se formalno ne registruje u Kirgistanu. Ali trgovci i logistički stručnjaci kažu da metodologija objašnjava samo dio jaza. Kirgistan ima vodeću ulogu kao tranzitno čvorište za kinesku robu koja ulazi u Centralnu Aziju, posebno preko velikih prelaza poput Torugarta i Irkeštama, što dovodi do procvata reeksportne trgovine i rasta ilegalnih aktivnosti. Kineski izvoz činio je više od 80 posto ukupne trgovine između dvije zemlje u 2025. godini, što ostavlja još više prostora da se razlike u podacima prodube. Aibek Sarygul, poslovni čovjek koji radi u prekograničnom prijevozu tereta, opisuje široko rasprostranjene neformalne prakse u pošiljkama iz kineskih proizvodnih centara poput Guangdžoua i Jiwaa prema kirgistanskoj pijaci Dordoi, jednom od najvećih veleprodajnih bazara u Centralnoj Aziji. "U mnogim slučajevima ne postoje ispravne fakture", rekao je za RSE. "Kineske izvozne kompanije same rješavaju dokumentaciju, ali detalji poput cijena i spiskova robe često su nejasni ili nepotpuni." Korupcija i cijena netransparentnostiOvaj nesklad je privukao pažnju zbog obima neprijavljivanja i carinskih prevara u kinesko‑kirgistanskoj trgovini. Stručnjaci i zvaničnici kažu da uvoznici često umanjuju vrijednost robe ili je pogrešno klasificiraju kako bi smanjili carinske namete. Godine 2023. vlasti su razotkrile korupcijsku mrežu u koju su bili uključeni carinski službenici i privatne kompanije, a koja je lažno registrovala kinesku robu kao tranzitne pošiljke namijenjene Uzbekistanu. U stvarnosti, roba je iskrcavana i prodavana unutar Kirgistana bez plaćanja dažbina. Prema navodima, šema je prouzrokovala štetu od oko 1 milijardu soma, odnosno oko 11,4 miliona dolara, i dovela do više hapšenja. Slični incidenti zabilježeni su i 2024. godine, uključujući zapljenu krijumčarenih akciznih markica i falsifikovanih carinskih dokumenata povezanih s pošiljkama namijenjenim Uzbekistanu. Asel Moldalieva, potpredsjednica Kirgistansko‑kineske privredne komore, rekla je da takve prakse često uključuju brokerske firme odgovorne za carinsko posredovanje. "Neke kompanije manipulišu šiframa proizvoda ili prijavljuju niže cijene", rekla je za RSE. "Na primjer, roba vrijedna 3.000 dolara može biti prijavljena kao 500 dolara, čime se izbjegavaju hiljade dolara poreza." Carinski zvaničnici priznaju nepravilnosti, ali kažu da su ograničene i da se nadzor stalno pojačava. Akynbekov iz Državne carinske službe rekao je da kirgiske vlasti rade na usklađivanju statističkih metoda s Kinom i poboljšanju transparentnosti, iako nije naveden nikakav vremenski okvir. Problem nije jedinstven za Kirgistan. Ostale zemlje Centralne Azije takođe prijavljuju neslaganja s Kinom, iako u manjem obimu. U 2025. godini jaz između prijavljenih trgovinskih zapremina Kazahstana i Kine iznosio je oko 43 posto - kazahstanska carina procijenila je trgovinu s Kinom na 34,1 milijardu dolara, dok su kineski carinski podaci pokazivali 48,7 milijardi dolara.

Iranski Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) saopštio je da deca već od 12 godina mogu učestvovati u ulogama podrške odbrani. Usred tekućih američko-izraelskih napada, IRGC je najavio pokretanje široke kampanje za mobilizaciju pomoći građana u poslovima poput bezbednosnih patrola i rada na kontrolnim punktovima. Prema međunarodnom pravu, deci mlađoj od 15 godina zabranjeno je učešće u neprijateljstvima, a Međunarodni krivični sud regrutovanje dece smatra ratnim zločinom.

Fotografije iz četvrte sedmice američko‑izraelskog rata s Iranom, dok se posljedice sukoba šire Bliskim istokom.

Predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump upozorio je na moguće nove akcije protiv ostrva Kharg, ključnog iranskog naftnog terminala i važnog dijela ekonomskog sistema zemlje. Međutim, stručnjaci navode da bi još tri iranska ostrva u Persijskom zalivu takođe mogla biti dio napora Washingtona da izvrši pritisak na Teheran da ponovo otvori Hormuški moreuz, jednu od najvažnijih svjetskih ruta za izvoz nafte i gasa. Mala ostrva Abu Musa, Veliki Tunb i Mali Tunb nalaze se na ulazu u 39 kilometara širok moreuz, što im daje stratešku vrijednost. Iako su međunarodno priznati kao dio Irana, na ova ostrva polažu pravo i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE). Teheran je preuzeo kontrolu nad ovim teritorijama samo dan prije nego što je 1971. osnovan UAE, koji je dotad bio neformalni britanski protektorat. Najveće od ostrva, Abu Musa, ima oko 2.000 stanovnika. Preostala dva ostrva uglavnom su nenaseljena i na njima se nalaze pomorske i vojne instalacije. Taktika pritiskaSjedinjene Države bi, prema mišljenju stručnjaka, mogle preuzeti kontrolu nad ostrvima kako bi slomile iransku blokadu pomorskog saobraćaja kroz Hormuški moreuz. Globalne cijene nafte i gasa naglo su porasle otkako je Iran efektivno zatvorio ovaj uzak morski prolaz nakon izbijanja rata 28. februara. Zauzimanje tri strateška ostrva moglo bi Washingtonu poslužiti i kao adut u eventualnim pregovorima s Iranom o okončanju rata, navode eksperti. "Vrlo je vjerovatno da namjeravaju zauzeti ta ostrva", rekao je za Radio Farda Mohammad Farsi, bivši iranski vojni oficir koji je prije Islamske revolucije 1979. služio na ostrvu Kharg u sjevernom Persijskom zalivu. Raspoređivanje dvije američke ekspedicionarne jedinice, s hiljadama marinaca te pratećim brodovima i avionima, dodatno je podstaklo spekulacije da bi Trump mogao narediti invaziju na ostrva. Američki portal Axios je 26. marta izvijestio da Pentagon priprema niz vojnih opcija za potencijalni "konačni udar" protiv Irana, uključujući zauzimanje Abu Muse i druga dva ostrva. Predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Baker Kalibaf napisao je 25. marta na platformi X da iranska obavještajna služba ukazuje na to da se "neprijatelji Irana, uz podršku jedne zemlje u regionu, pripremaju za operaciju zauzimanja jednog od iranskih ostrva". Komentar se široko tumači kao referenca na Abu Musu i tvrdnje Teherana da bi UAE mogli pomoći Sjedinjenim Državama da ga zauzmu. Prema pisanju Axios‑a, na stolu su i opcije koje uključuju zauzimanje drugih iranskih ostrva, među njima Qeshma, Laraka, i Kharg. Iran duž svoje južne obale ima više od 400 ostrva. RSE je tražio komentar Bijele kuće, koja je proslijedila saopštenje portparolke Karoline Leavitt od 21. marta. U saopštenju Leavitt je navela: "Zadatak Pentagona je da se pripremi kako bi vrhovnom komandantu obezbijedio maksimalne opcije. To ne znači da je predsjednik donio odluku, i kao što je nedavno rekao u Ovalnoj kancelariji, on trenutno ne planira slati kopnene trupe bilo gdje." Da li bi to uopšte uspjelo?Farsi je rekao da je skeptičan da bi zauzimanje Abu Muse, Velikog Tunba i Malog Tunba postiglo svoj deklarisani cilj - osiguravanje slobodnog prolaza naftnim tankerima kroz moreuz. "Prijetnja iz Irana ne zahtijeva brodove ili plovila", rekao je. "Iran može djelovati iz daljine pomoću dronova i projektila." Sve dok Iranu ostane netaknuta infrastruktura za projektile i dronove na kopnu, dodao je Farsi, nikakva vojna posada na ostrvima niti pomorska pratnja ne mogu pouzdano garantovati bezbjedan prolazak kroz Hormuški moreuz. "Čak bi i zauzimanje tih ostrva, kao i svaka pomorska sila koja bi pokušala da obezbijedi slobodan prolaz, naišla na ogromne poteškoće", rekao je Farsi. "Po mom mišljenju, situacija na kraju ne bi bila ništa bolja, niti išta jednostavnija, nego što je sada." Zauzimanje bilo kog iranskog ostrva od strane SAD‑a, kažu posmatrači, izazvalo bi snažan odgovor Teherana i dovelo u opasnost američke kopnene snage. Farsi je takođe ukazao na ljudsku cijenu takve operacije. Na tri ostrva živi nekoliko hiljada ljudi, a svaki napad, rekao je, zahtijevao bi prethodno bombardovanje prije nego što bi kopnene snage mogle da uđu.

Ruski napad počeo je u ranim jutarnjim satima 19. marta, u ogoljenim šumarcima i livadama istočno i jugoistočno od Limana: rojovi motora, terenskih vozila i bagija; više od dvadeset oklopnih vozila, stotine vojnika i zujanje dronova iznad glava. Četverosatni napad izvršen je na sedam lokacija u blizini ukrajinskog grada i uključivao je veći mehanizovani juriš zajedno s taktikom tzv. infiltracije, gdje lako naoružani vojnici pokušavaju projuriti pored ukrajinske odbrane i dronova, zatim se ukopati i zadržati položaje dok ne stignu pojačanja. Prema Trećem armijskom korpusu Ukrajine, jednoj od njegovih najiskusnijih borbenih jedinica, to je bila "velikih razmjera neuspjela operacija". Najviši ukrajinski vojni zapovjednik, general Oleksandr Sirskij, tvrdi da je gotovo 5.000 ruskih vojnika poginulo između 18. i 19. marta. "Ovo je takozvani pokušaj munjevitog udara: brzo probiti položaje, doći do pozadine i onda uništiti naše odbrambene linije", rekao je kapetan Oleksandr Borodin, portparol Trećeg korpusa. "Teško mi je govoriti o cjelokupnoj liniji fronta. Ali za nas je ovo bio prvi napad ove vrste u više od godinu dana", rekao je za Donbas.Realities Radija Slobodna Evropa. Specifične tvrdnje jedinice Trećeg korpusa nije moguće nezavisno potvrditi; ruska vojska niti proratni blogeri na Telegramu nisu komentirali. Istraživači koji koriste otvorene izvore potvrdili su osnovne konture napada u blizini Limana. Također nije jasno da li ovaj napad predstavlja uvod u širu rusku proljetnu ofanzivu. Ukrajinski civilni i vojni zvaničnici te vanjski analitičari imaju podijeljene zaključke. Jedno je sigurno: u svojoj petoj proljetnoj sezoni, ruski rat protiv Ukrajine i dalje bjesni. "Rusi slijede isti plan kao prošle godine", kaže Konrad Muzyka, poljski vojni analitičar iz Rochan Consultinga koji je ranije ovog mjeseca posjetio ukrajinske položaje na prvoj liniji. Oni, kaže, "izvode mehanizovane napade i provjeravaju funkcionišu li. Obično ne funkcionišu, gotovo nikad ne funkcionišu, pa se vraćaju taktici infiltracije." "Očekujemo povećanje aktivnosti ruskih kopnenih snaga od kraja marta, a vjerovatno će još više rasti kada se na drveću počne pojavljivati lišće", rekao je. "Tempo borbenih operacija na frontu zaista se ubrzava zbog poboljšanja vremenskih uslova", rekao je Viktor Kevljuk, vojni stručnjak Centra za odbrambene strategije, kijevskog analitičkog centra, "prije svega zbog učvršćivanja tla, bolje vidljivosti za dronove i mogućnosti korištenja teške opreme." U video obraćanju 22. marta, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je da je više od 8.000 ruskih vojnika ubijeno ili teško ranjeno u protekloj sedmici. Osim borbi na kopnu, Rusija i Ukrajina su posljednjih dana značajno pojačale međusobne zračne napade, razmjenjujući noćne udare desetinama dronova i ruskih raketa lansiranih na mete. Ruski zračni napad 24–25. marta bio je jedan od najvećih od početka pune invazije u februaru 2022. godine, saopštile su ukrajinske vlasti, uz gotovo 1.000 ispaljenih dronova u roku od 24 sata. Topovi aprilaZa Rusiju i Ukrajinu, toplije proljetno vrijeme olakšava kretanje na terenu. Tlo se učvršćuje za teška i laka vozila. Bolji vremenski uslovi pogoduju letu dronova, a pješačkim jedinicama je teže sakriti se bez lišća na drveću i gustog rastinja. Proljeće dolazi u trenutku kada su mirovni pregovori kojima su posredovale Sjedinjene Države zastali nakon mjeseci bilateralnih i trilateralnih sastanaka ruskih, ukrajinskih i američkih pregovarača. Posmatrači krivicu pripisuju nepopustljivim ruskim zahtjevima koji uključuju povlačenje Ukrajine iz dijelova Donjecke oblasti koje još uvijek drži, kao i činjenici da je američka administracija sada u ratu s Iranom, koji ulazi u četvrtu sedmicu i dodatno se intenzivira. Rat u Iranu odgovara Moskvi jer je podigao globalne cijene energenata, a Rusija je u velikoj mjeri finansirala svoju četverogodišnju agresiju prihodima od nafte i gasa. Zapadne sankcije su umanjile te prihode, ali su tenzije na Bliskom istoku udvostručile vrijednost ruskog izvoza na prosječnih 270 miliona dolara dnevno, prema Bloombergovim podacima, najviše što je Rusija ostvarila od izvoza nafte od početka invazije 2022. godine. Rat u Iranu odgovara Kremlju i zato što je isporuka američkog oružja bila ključna za sposobnost Ukrajine da se održi u borbi. Washington sada troši svoje zalihe, uključujući i odbrambene sisteme Patriot, koji su Ukrajini prijeko potrebni. Tokom neuobičajeno oštre zime, Rusija je mjesecima provodila kampanju dronova i raketa usmjerenu na ukrajinsku energetsku infrastrukturu - elektrane, toplane, prenosne mreže, trafostanice - kako bi pokušala demoralizirati već iscrpljeno stanovništvo. Na bojištu, manje ukrajinske snage - iscrpljene, nedovoljno opremljene i popunjene - nastavljaju zadržavati znatno veću i bolje naoružanu rusku vojsku, dopuštajući joj samo minimalne pomake mjerene metrima, ne kilometrima. Ukrajina je tokom zime uspjela ostvariti određene dobitke na nekoliko lokacija, iako su ti pomaci premali da bi doveli do odlučujuće promjene zamaha, kažu analitičari. U jednoj operaciji u blizini grada Huliaipole u Zaporoškoj oblasti krajem januara, Muzyka kaže, ukrajinske snage su se uspjele brže kretati, ciljajući ruske operatere dronova i ograničavajući ruske ISR kapacitete - obavještavanje, nadzor i izviđanje. "Ukrajinci su koristili kombinaciju napada dronovima i artiljerijskih udara i imali su veoma dobro razumijevanje gdje se ruske posade dronova nalaze. Uspjeli su ih ili ubiti, ili uništiti opremu, ili koristiti dronove kako bi ih natjerali da ostanu u rovovima, nesposobni za kretanje", rekao je. Dio ukrajinskog uspjeha objašnjava se i time što su ruske snage u februaru izgubile pristup Starlinku, nakon što je vlasnik Elon Musk udovoljio ukrajinskim zahtjevima da blokira neovlaštene terminale koje je Moskva široko koristila. Satelitska internet mreža bila je ključna ne samo za komunikaciju, već i za navigacijske sisteme dronova. Liman, grad koji je bio u fokusu napada od 19. marta, nalazi se samo 30 kilometara sjeveroistočno od Slovjanska, jednog od dva tzv. "utvrđena grada" u središtu ukrajinske odbrane Donjecke oblasti. Kremlj zahtijeva da se Ukrajina odrekne preostalog teritorija Donjecke oblasti, uključujući Slovjansk i Kramatorsk. Ukrajina odbija, djelimično iz straha da bi ruska kontrola nad ta dva grada otvorila put za novu ofanzivu u budućnosti, čak i nakon završetka ovog rata. Prema pisanju Ukrainske Pravde, u posljednjoj rundi bilateralnih razgovora 21–22. marta, američki pregovarači navodno su vršili pritisak na Ukrajinu da pristane na potpuno povlačenje svojih snaga iz Donjecke oblasti, pozivajući se na neimenovane zvaničnike. U kasnijem intervjuu za Reuters, Zelenski je rekao da Sjedinjene Države povezuju pružanje sigurnosnih garancija s povlačenjem. Povećanje ruskih operacija posljednjih sedmica zaista znači početak proljetne ofanzive, tvrdi Roman Mikula, suosnivač Deep Statea, grupe koja prati borbene operacije putem otvorenih izvora i blisko sarađuje s ukrajinskom vojskom: kod Kostjantinjivke, kod Huljajpola i kod Pokrovska. Napad na Liman 19. marta, rekao je, "bio je veliki pokušaj ruskih motorističkih jedinica da potisnu front, da napadnu. Ali većina njih je poginula. I Rusi tamo nemaju nikakav uspjeh." Napad na Liman bio je jedan od najvećih u protekloj godini na tom dijelu linije fronta, kazao je Kevljuk. Ne predstavlja početak proljetne ofanzive, rekao je; ona će vjerovatno doći u maju, a Rusi će u narednim sedmicama premještati snage u okviru priprema. Ruske snage su, rekao je, "zaostale u formiranju početnih položaja za ljetnu ofanzivu ove godine, i zato sada žure na paničan način".

Neprekidni američko‑izraelski zračni napadi ostavili su dijelove Teherana u ruševinama, a živce mnogih stanovnika glavnog grada ozbiljno narušenim. Kako se navršava mjesec dana od početka rata, Centralna komanda SAD-a (CENTCOM) saopštila je da je pogođeno više od 10.000 ciljeva širom Irana. Prema iranskoj organizaciji za ljudska prava HRANA, sa sjedištem u SAD-u, najmanje 1.464 civila, uključujući najmanje 217 djece, ubijeno je u Iranu otkako su borbe počele 28. februara. Radio Farda Radija Slobodna Evropa prikupio je svjedočenja Iranaca o svakodnevnom životu usred zračnih napada. Doprijeti do običnih Iranaca i dalje je veoma teško zbog stalnog gašenja interneta od strane iranskih vlasti, koje sada traje više od 600 sati. Jedan muškarac iz Teherana kaže da su trauma i anksioznost univerzalni u sadašnjim okolnostima, ali da ipak gaji nadu u ono što naziva "konačnom pobjedom", trenutkom, kako kaže, kada će Iranci, a ne sadašnje rukovodstvo, imati prednost. On ne vjeruje u diplomatiju: "Mir i sve to? To je pusta želja. Na šamare i udarce odgovara se mecima i bombama." Druga stanovnica kaže da je osjetila trenutak olakšanja kada su vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamenei, i drugi visoki zvaničnici ubijeni 28. februara, ali onda je saznala da je istog dana u Minabu u jednom zračnom napadu poginulo više desetina školske djece. "Zemlja se uništava", napisala je. "Sve što želim jeste da rat stane. Ovi strašni zvuci eksplozija i anksioznost s kojom živimo više se ne mogu podnijeti." Dok zračni napadi sa svih strana traju - Iran svakodnevno ispaljuje rakete i dronove na Izrael i mete širom Bliskog istoka - Washington i Teheran počeli su razmjenjivati prijedloge preko posrednika, za koje Washington kaže da bi mogli dovesti do pregovora. Sjedinjene Države traže od Irana da preda obogaćeni uranij i ograniči svoj raketni program, među ostalim zahtjevima; Iran insistira na reparacijama i priznavanju svog suvereniteta nad Hormuškim moreuzom. Jaz između tih pozicija ostaje velik. Zajednički strah izrazila je jedna žena iz Teherana: Šta ako režim uspije ostati na vlasti? "Brinem da će nakon rata postati još brutalniji i pogubiti mlade ljude", napisala je. "Već su pogubili troje ljudi usred rata." Nakon svake eksplozije, žena u četrdesetim godinama, koja je kontaktirala RSE iz Teherana, poseže za telefonom da provjeri jesu li prijatelji i porodica živi. "Zaista ne znamo hoćemo li biti živi sutra, ili čak za sat vremena." "Mislim da ni oni koji su priželjkivali napade SAD-a i Izraela nisu znali šta je rat", napisala je jedna majka.

Američki zakonodavci iz obje stranke oštro su osudili masovno odvođenje ukrajinske djece u Rusiju tokom kongresnog saslušanja 25. marta, predstavljajući jedinstven stav u zagovaranju odgovornosti za ono što su svjedoci opisali kao jedan od najtežih zločina koji se i dalje dešavaju u ratu. Saslušanje, koje je održala Komisija za ljudska prava Tom Lantos - panel u Predstavničkom domu fokusiran na globalna ljudska prava - održano je istog dana kada je novi izvještaj Humanitarnog istraživačkog laboratorija Univerziteta Yale detaljno opisao navodnu uključenost ruskih energetskih giganata u mrežu kampova u kojima se drže ukrajinska djeca. Također se poklopilo sa samitom u Bijeloj kući, koji je organizirala Prva dama Melania Trump, a kojem je prisustvovala i Prva dama Ukrajine Olena Zelenska, fokusirajući se na zaštitu i osnaživanje djece. Na Kapitol Hilu, zakonodavci i stručnjaci rekli su da je vrijeme održavanja saslušanja naglasilo rastuću međunarodnu pažnju… u vezi s onim što ukrajinski zvaničnici procjenjuju kao prisilni transfer oko 20.000 djece u Rusiju od početka pune invazije. Dvostranački fokus na rusku odgovornostObraćajući se na saslušanju, demokratski kongresmen James McGovern iz Massachusettsa i republikanski kongresmen Chris Smith iz New Jerseya naglasili su da odgovornost za ruske postupke ostaje zajednički prioritet. "Nema razlike među nama", rekao je Smith, ističući dvostranački konsenzus u suočavanju s postupcima Moskve. Zakonodavci su se više puta pozivali na nalaze međunarodnih tijela da je Rusija počinila ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, posebno kroz sistematsku deportaciju i "prevaspitavanje" ukrajinske djece. Demokratski kongresmen Lloyd Doggett iz Teksasa rekao je da prisilni transfer djece "nije nuspojava rata - to je zločin", pozivajući se na međunarodno pravo i naloge za hapšenje Međunarodnog krivičnog suda protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina i Marije Lavove-Belove, povjerenice za prava djece. Kongresmen Smith opisao je otmice kao dio šire kampanje za brisanje ukrajinskog identiteta, rekavši da se djeca "ispiru mozgom" i odvajaju od svoje kulture i porodica. Demokratska kongresmenka Suzanne Bonamici iz Oregona nazvala je tu praksu "potresnom", ističući da se hiljade djece i dalje vode kao nestala i da većina njih nije vraćena. Ruski zvaničnici često prikazuju svoje aktivnosti u vezi s ukrajinskom djecom kao humanitarnu gestu - zbrinjavanje, hranjenje ili zaštitu maloljetnika od rata - ili kao nužnost zbog urušavanja usluga u okupiranim područjima. Svjedoci opisuju mehanizme otmicaSvjedočeći pred panelom, Katya Pavlevych, savjetnica za politiku u nevladinoj organizaciji Razom for Ukraine i Američkoj koaliciji za Ukrajinu, opisala je otmice kao "najveći slučaj nestale djece od Drugog svjetskog rata". Rekla je da često spominjana cifra od 20.000 deportovane djece predstavlja samo dokumentirane slučajeve, dok se čak 1,6 miliona ukrajinske djece i dalje nalazi pod ruskom okupacijom, gdje su izložena stalnoj indoktrinaciji i militarizaciji. "Ovo nisu izolirani zločini", kazala je Pavlevych. "Oni su dio državne politike usmjerene na brisanje ukrajinskog identiteta." Dodala je da je najmanje 400.000 djece uključeno u ruske paravojne omladinske programe, dok su mnoga mlađa djeca smještena u ruske porodice ili institucije. Uprkos ograničenoj saradnji Moskve, više od 2.000 djece je vraćeno, uglavnom kroz rizične operacije koje koordiniraju ukrajinske vlasti i organizacije civilnog društva. David Crane, osnivački glavni tužilac Specijalnog suda za Sijera Leone i osnivač Global Accountability Networka, rekao je zakonodavcima da otmice predstavljaju dio šireg obrasca viđenog u savremenim sukobima. "Žene i djeca plaćaju posebno visoku cijenu", rekao je, upozoravajući da korporacije i entiteti povezani s državom mogu igrati ključnu ulogu u omogućavanju takvih zločina. Crane je istakao stvaranje Specijalnog tribunala za zločin agresije protiv Ukrajine, pokrenutog 2025. godine, kao važan korak ka pozivanju ruskog rukovodstva na odgovornost za započinjanje rata. Bivši američki ambasador za ratne zločine David Scheffer rekao je da je tribunal ključan jer postojeći mehanizmi ne mogu u potpunosti procesuirati zločin agresije. Opisao je rusku kampanju kao "stalnu agresiju", pri čemu kontinuirani napadi proizvode obilje dokaza protiv visokih političkih i vojnih lidera. Scheffer je takođe napomenuo da, iako aktuelni šefovi država možda privremeno mogu izbjeći suđenje, drugi zvaničnici, uključujući vojne komandante, mogli bi se naći pred sudom mnogo ranije. "Nema mira bez pravde"Inna Liniova, direktorica Centra za ljudska prava pri Advokatskoj komori Ukrajine, opisala je širi pravni okvir. Rekla je da više mehanizama, uključujući Međunarodni krivični sud, Međunarodni sud pravde i Evropski sud za ljudska prava, već obrađuju različite aspekte ruskog ponašanja. Međutim, naglasila je da jedan ključni nedostatak ostaje: procesuiranje samog zločina agresije. "Nedavno uspostavljeni specijalni tribunal osmišljen je da popuni tu prazninu", rekla je, pozivajući na širu međunarodnu podršku i finansiranje kako bi postao operativan. Saslušanje je održano u trenutku kada je Humanitarni istraživački laboratorij Univerziteta Yale objavio nalaze koji povezuju ruske državne kompanije, uključujući Gazprom i Rosneft, s objektima gdje se, navodno, drže ukrajinska djeca i podvrgavaju ideološkoj obuci. Zakonodavci iz obje stranke pokazali su interes za dalje istraživanje uloge takvih entiteta, a neki su sugerirali dodatna saslušanja i moguće sankcije. Crane je upozorio da bi izostanak procesuiranja agresije ohrabrio druge autoritarne lidere, dok je Scheffer rekao da pravni okvir razvijen nakon Drugog svjetskog rata zahtijeva primjenu. "Bez odgovornosti", rekao je, "biće malo izgleda da se spriječe budući ratovi agresije".

Iranski državni mediji objavljuju uglađene animacije potpomognute veštačkom inteligencijom – figure u stilu Lego kockica, anime estetiku – koje prikazuju raketne napade i "podlog" Trampa. Dizajnirano je da izbegne filtere društvenih medija, širi se bez prevoda i dopire do publike od čijih se vlada traži da zauzmu stranu.

Uhvaćeni u unakrsnoj vatri rata Sjedinjenih Američkih Država i Izraela protiv Irana, američki saveznici u Persijskom zalivu suočavaju se s teškim izborom: da zadrže svoj odbrambeni stav ili se uključe u borbu protiv Islamske Republike. Iran je ispalio hiljade dronova i raketa na američke vojne i diplomatske objekte i oštetio ključnu energetsku infrastrukturu u Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), Kataru, Bahreinu i Kuvajtu od početka rata 28. februara. Zatvaranjem Ormuskog moreuza, glavne arterije za globalne isporuke nafte i gasa, Teheran je takođe onemogućio svojim arapskim susedima izvoz njihovih ključnih proizvoda. Suočene s, kako smatraju, egzistencijalnom pretnjom, Saudijska Arabija i UAE – najveće ekonomije i vojne sile Zaliva – razmatraju prelazak na ofanzivniji stav, pokazuju izveštaji medija, za šta stručnjaci kažu da bi moglo da ih izložiti još oštrijoj iranskoj odmazdi. Pratite blog uživo RSE o sukobu na Bliskom istoku.Eksperti kažu da je malo verovatno da će se Saudijska Arabija i UAE direktno uključiti u rat, ali da bi mogli da prošire svoju logističku podršku SAD i izvršiti ekonomski pritisak na Iran. "U praksi, 'pridruživanje ratu' bi najverovatnije značilo veći pristup američkih snaga bazama i vazdušnom prostoru, strože sprovođenje mera protiv iranskih komercijalnih i finansijskih mreža u Zalivu i strogo ograničene odbrambene vojne akcije – ne neograničenu kampanju bombardovanja Irana", rekao je Kristofer Dejvidson (Christopher Davidson), stručnjak za bliskoistočnu politiku i saradnik na Univerzitetu Darem u Velikoj Britaniji. 'Ucene' iz IranaČini se da je to već u toku. Rijad je nedavno pristao da dozvoli američkim snagama da koriste vazduhoplovnu bazu Kralj Fahd, koja se nalazi blizu Crvenog mora na jugozapadu te kraljevine, objavio je 23. marta Volstrit žurnal (The Wall Street Journal). To bi označilo značajnu promenu. Saudijska Arabija, kao i njeni arapski susedi, obećala je da njen vazdušni prostor i vojni objekti neće biti korišćeni za napade na Iran. Iran je optužio zalivske države, od kojih mnoge imaju američke vojne baze, da pomažu američke ratne napore. Ministar spoljnih poslova Irana Abas Arakči rekao je 25. marta da postoje "dokazi koji pokazuju da su regionalne zemlje pružale usluge Amerikancima". Rijad je 21. marta naredio proterivanje iranskog vojnog atašea i četiri zaposlena u ambasadi, navodeći kao razlog kontinuirane iranske napade na saudijskoj teritoriji. Nekoliko dana ranije, saudijski ministar spoljnih poslova Fajsal bin Farhan rekao je novinarima da "strpljenje zemlje s iranskim napadima nije neograničeno" i dodao: "Verovanje da zemlje Zaliva nisu sposobne da odgovore je pogrešna procena." U protekle tri nedelje, Iran je dronovima i raketama gađao ključne naftne rafinerije u Saudijskoj Arabiji, najvećem svetskom izvozniku nafte. Iran je takođe pogodio američku ambasadu u Rijadu. UAE su poslednjih nedelja preduzeli mere protiv institucija povezanih s Iranom, zatvorivši bolnicu, društveni klub i nekoliko škola. Prošle nedelje, UAE su zatvorili Iransku bolnicu, državnu zdravstvenu ustanovu u Dubaiju. Bolnica, koja zapošljava oko 700 ljudi i kojom upravlja Iransko društvo Crvenog polumeseca, bila je jedna od najstarijih zdravstvenih ustanova u toj zemlji. U najoštrijoj kritici koja je stigla iz UAE, ministar spoljnih poslova šeik Abdulah bin Zajed Al Nahjan je 22. marta na X naveo da njegovu zemlji neće "ucenjivati teroristi", što je izgleda bila referenca na Iran. Njegova izajava je bila odgovor bivšem francuskom ambasadoru u SAD Žeraru Arou (Gerard Araud), koji je kritikovao izjave savetnika predsednika UAE Anvara Gargaša, koji je rekao da fokus Abu Dabija ne bi trebalo da bude na postizanju prekida vatre s Teheranom, već na obuzdavanju iranske "nuklearne pretnje, raketa, dronova i zastrašivanja moreuza". Iranski dronovi i rakete su takođe pravili haos u Kataru, Bahreinu i Kuvajtu, oštećujući naftna i gasna postrojenja i izazivajući nestanke struje. SAD i Izrael su takođe gađali iransku civilnu infrastrukturu, uključujući skladišta nafte i postrojenje za desalinizaciju. 'Veoma ranjiva' na kontranapadeUprkos eskalaciji retorike, malo je verovatno da će Saudijska Arabija i UAE rizikovati da uđu u direktan vojni sukob s Iranom, kažu stručnjaci. "Obe zemlje imaju infrastrukturu koja je veoma ranjiva na iranski napad – elektrane, postrojenja za desalinizaciju i stambene blokove", rekao je Sajmon Henderson (Simon), direktor programa Zaliv i energetska politika u Vašingtonskom institutu za bliskoistočnu politiku. "Obe zemlje takođe imaju manjinske šiitske muslimanske zajednice naklonjene Iranu ", dodao je on. "Veće uključivanje u rat samo će pogoršati njihov težak položaj." Ako Islamska Republika preživi rat sa SAD i Izraelom, zalivske države će se suočiti s još ohrabrenijim i radikalnijim Iranom, kažu stručnjaci. Ali ako dođe do kolapsa režima, to bi moglo da izazove haos i da se prelije u region. Najbolji scenario za zalivske države nije promena režima, već "uglavnom indirektna, pažljivo odmerena podrška SAD, koja ponovno uspostavlja odvraćanje od Irana, produbljuje bezbednosne veze s Vašingtonom i ograničava iranski uticaj bez izazivanja veće eskalacije po pitanju nafte u Zalivu", rekao je Dejvidson s Univerziteta u Daremu. "Najgori ishod bio bi da dublje, posebno ofanzivno, učešće Saudijske Arabije ili UAE doprinese podsticanju ciklusa iranskih i proksi napada koji oštećuju energetska postrojenja, remete plovidbu u Ormuskom moreuzu, teraju investicije i uvlače ih u dug, skup regionalni rat", dodao je on.

Fred Flajc (Fleitz), potpredsednik Centra za američku bezbednost Instituta za politiku Amerika na prvom mestu (America First Policy Institute), izjavio je za RSE da je "oprezno optimističan" u pogledu mogućih pregovora između SAD i Irana o okončanju rata, ali je rekao da Vašington jača svoju vojnu poziciju kako bi izvršio pritisak na Teheran da postigne sporazum. Flajc, bivši šef kabineta američkog Saveta za nacionalnu bezbednost, rekao je da SAD izgleda traže iranske zvaničnike koji su spremni da okončaju sukob, dok pokušavaju da zaobiđu pripadnike tvrde linije iz Korpusa islamske revolucionarne garde, moguće preko predsednika parlamenta Mohameda Bagera Kalibafa i regionalnih posrednika. Flajc, koji je razgovarao sa regionalnom direktorkom RSE Amrom Zejneli Lodža (Loxha), rekao je da prvi javni odgovor Irana na američki plan od 15 tačaka ne treba precenjivati, opisujući ga kao znak podela unutar iranskog rukovodstva. On je dodao da bi, ako diplomatija propadne i Iran nastavi da preti brodskom saobraćaju kroz Ormuski moreuz, američki predsednik Donald Tramp (Trump) mogao da eskalira napadima na iransku energetsku infrastrukturu. Pratite blog uživo RSE o sukobu na Bliskom istoku. Vašington je, prema izveštajima, poslao Iranu predlog od 15 tačaka koji uključuje prekid vatre, otvaranje Ormuskog moreuza, demontažu iranskog nuklearnog programa, okončanje podrške proksi grupama i ukidanje sankcija Iranu. Iranski mediji su izvestili da je Teheran postavio svoje uslove za okončanje rata. RSE: Gospodine Flajc, čini se da postoji ograničen zamah ka pregovorima između SAD i Irana. Da li ste optimista da bi ti razgovori mogli da dovedu do nečega? Fred Flajc: Pa, oprezno sam optimističan. I trebalo bi da dodam da je prvi izbor ili preferencija predsednika Trampa da koristi diplomatiju pre vojne sile. I mislim da traži način da pronađe odgovorne iranske lidere koji bi želeli da zaustave nasilje, želeli da zaustave rat, zaustave bombardovanje. I mislim da ono što pokušavamo da uradimo jeste da pokušamo da zaobiđemo radikale Revolucionarne garde i verovatno radikale pri vrhovnom vođi. A zaista ne znam da li vrhovni vođa vodi zemlju. Zato verujem da, kako je izvešteno, radimo s predsednikom iranskog parlamenta kako bismo videli da li se može postići dogovoreno rešenje koje bi okončalo rat i obezbedilo Ormuski moreuz. RSE: Kada predsednik Tramp kaže da SAD razgovaraju sa "pravim ljudima" u Iranu, na koga tačno misli? Da li je to predsednik parlamenta Mohamed Baker Kalibaf? Flajc: Čuo sam izveštaje da je to on. Mogli bi biti i drugi ljudi. Problem je što je ova vlada fragmentirana. Postoje elementi vlade koji su fanatici, poput Revolucionarne garde, koji mogu pokušati da ubiju zvaničnike koji žele da pregovaraju o miru. Dakle, to bi mogao biti razlog zašto je predsednik oklevao da navede s kim tačno SAD rade. RSE: Ako još uvek nije jasno ko je iranski sagovornik, koliko Vašington zaista može biti uveren da razgovara s ljudima koji zaista mogu da postignu dogovor? Flajc: Pa, nisam u vladi, ali mislim da naš Stejt department ima dosta izvora. Takođe sarađujemo s Turskom, Pakistanom, Egiptom, drugim državama koje imaju veze u Iranu. Dakle, ne mogu vam reći kako to znamo, ali verujem da je vlada SAD zapravo u kontaktu s ljudima koji mogu da govore u ime iranske vlade. RSE: Bilo je izveštaja da je Vašington poslao Iranu predlog od 15 tačaka koji uključuje prekid vatre, otvaranje Ormuskog moreuza, demontažu iranskog nuklearnog programa, okončanje podrške proksi grupama i ukidanje sankcija Iranu. Šta mislite o izgledima da taj plan od 15 tačaka može dovesti do mira? Flajc: Pa, on navodi ciljeve za koje bi SAD želele da promovišu stabilnost u regionu. I uključuje stvari na koje je iranski režim odbio da pristane. Odbio je da pregovara u dobroj veri. Želi da nastavi da obogaćuje uranijum. Neće odustati od svog raketnog programa. Sada znamo da ima ogroman raketni program koji može da pogodi zapadnu Evropu, moguće Pariz i London. To su neprihvatljive pretnje po globalnu bezbednost. I ako će doći do pregovaračkog rešenja, to će morati da se reši. RSE: Koja su neka od najspornijih pitanja, a s druge strane, i najlakše rešiva? Flajc: Pa, pretpostavljam da je sporno pitanje pokušati pronaći način da se brzo obezbedi Ormuski moreuz. Nadam se da će Iran brzo pristati da odustane od obogaćivanja uranijuma i predati zakopane kontejnere s uranijum heksafluoridom koji je skoro na nivou za oružje, koji bi mogao da se koristi za gorivo za nuklearno oružje. Nisam siguran šta bi bila najlakša moguća rešenja. Mislim da je najveći izazov naterati iranski režim da pristane na bilo šta. Mislim da smo još uvek u procesu nagovaranja da pristanu da zapravo pregovaraju. Mislim da smo postigli izvestan napredak po nekim početnim pitanjima, ali nam je potrebno da imamo iranskog predstavnika da sedne sa SAD ili s posrednikom da započnu razgovori. RSE: U kojoj meri mislite da poverenje može biti problem s obzirom na to da su u prethodnim razgovorima bili prekinuti američkim napadima? Flajc: Pa, Iran iznosi tu optužbu da ne veruje SAD, jer je bio angažovan u razgovorima sa SAD prošlog juna i onda u januaru. I usred razgovora, navodno su SAD počele – SAD ili Izrael – počele da napadaju Iran. To nije baš tačno. Iranci su odbijali da pregovaraju u dobroj veri i suočavali su se s ultimatumima SAD. Znali su to. Mislili su da mogu da odugovlače razgovore unedogled. Kada su pokušali to da urade, počele su vojne operacije. I mislim da je iranska vlada sada zabrinuta, šta god da je od nje ostalo, jer su američke trupe na putu, marinci i padobranci. Mislim da to jača američku poziciju. Ali verujem da ako počnemo da pregovaramo u dobroj veri i Iran to učini, biće dobrog sporazuma. RSE: Ako SAD idu na diplomatiju, zašto takođe pojačavaju vojno prisustvo u regionu dodatnim raspoređivanjem trupa? Flajc: Verujem da predsednik Tramp želi da pokuša diplomatiju, ali ne zna da li će to uspeti. I verujem da slanjem više trupa u region, on jača svoju poziciju i stavlja veći pritisak na iranske zvaničnike da postignu dogovor. RSE: Prve izjave sada stižu iz Irana o planu od 15 tačaka. Na osnovu izveštaja, Iran zahteva konkretne garancije kako bi sprečio ponovni rat. Pregledao je predlog i, kako je izvešteno, smatra ga preteranim. Iran kaže da će njegove odbrambene operacije biti nastavljene dok se ne ispune njegovi uslovi. Zahteva jasnu odlučnost i garantovanu isplatu ratne štete. Prvi uslov za kraj rata je "kraj napada i ubistava". Šta prvo pomislite po tom pitanju? Flajc: Ne znam koliko je to tačno. Takođe sam čuo Irance kako tvrde da nije bilo pregovora, da nisu bili u kontaktu sa SAD. Mnogo toga što čujemo odražava raskol unutar iranske vlade i ljude koji ne žele nikakve pregovore. Videćemo šta će se desiti kada dođe do razgovora između SAD i iranskog predstavnika ili iranskog predstavnika i posrednika koji pregovara u ime SAD. Dakle, ne pridajem mnogo značaja tome. I neće biti reparacija. Iran je odgovoran za ovaj sukob. RSE: Dakle, ako ovi razgovori propadnu, kako vidite razvoj situacije? Flajc: Verujem da ako ovi razgovori propadnu i ako Iran nastavi da preti brodovima u Ormuskom moreuzu, predsednik Tramp bi mogao da sprovede svoju pretnju da će uništiti iransku energetsku infrastrukturu. I mislim da iranski lideri žele to da spreče. RSE: Prošlog juna, kada smo razgovarali, rekli ste da ste zabrinuti ko bi mogao da vlada Iranom ako vrhovni vođa padne i da je to jedan od razloga zašto SAD treba da se drže podalje od promene režima u ovom slučaju. Da li i danas tako mislite? Flajc: Zabrinut sam kako će izgledati tranzicija kada ovaj režim padne. Mislim da će ovaj režim pasti. Ne znam koliko brzo. Postoje neki dobri igrači, uključujući sina pokojnog šaha (Rezu Pahlavija), za koga mislim da bi bio dobar lider, ali ne znam koliko snažnu podršku ima u zemlji. Međutim, verujem da su naš Stejt department i Izrael mnogo, mnogo razmišljali o tranziciji, ka prelaznoj vladi. Jednostavno ne znam detalje tog planiranja. RSE: Šta mislite da je pravi cilj SAD u ovom trenutku? Flajc: Mislim da su SAD postigle svoje ciljeve. U osnovi su uništile iranske težnje ka nuklearnom oružju i sprečile su ga da sastavi ono što bi bio raketni štit koji bi štitio razvoj iranskog nuklearnog oružja. I, do kraja godine, da nismo uništili iranske kapacitete za proizvodnju raketa, ne mislim da bi dalji napadi na Iran bili mogući. Iran bi imao nuklearno oružje. To su velika dostignuća. Takođe smo značajno potkopali mogućnost Irana da projektuje moć u inostranstvu, kao i njegove unutrašnje bezbednosne organizacije koje su korišćene za suzbijanje i ubijanje iranskog naroda. To su velika dostignuća. Ona će unaprediti globalnu bezbednost, nadamo se da će iranskom narodu pružiti šansu da povrati svoju zemlju. RSE: Ako se ovaj rat završi bez promene režima, kako mislite da će obični Iranci gledati na taj ishod? Flajc: Vidite, ne mislim da je iko mislio kada je ovaj rat počeo da će biti moguće promeniti režim iz vazduha. Ovo nije promena režima. To je slabljenje režima. To stvara mogućnosti iranskom narodu da povrati svoju zemlju. I to uključuje prilično agresivne napade na milicije Basidž, koje su u osnovi nacisti Irana koji se koriste za ubijanje Iranaca koji izlaze na ulice i demonstriraju. Njih progone izraelski ofanzivni dronovi. To je prosto izvanredno. Postoje slike na kojima se kriju ispod mostova i rade druge stvari kako bi nekako maltretirali iranski narod, ali se i kriju. Koliko razumem, kriju se i u taksijima. Znate, ako bude novih masovnih demonstracija, a znam da će to biti veoma, veoma rizično za iranski narod, mogućnost režima da to uguši biće značajno oslabljena.

Plan Washingtona plan za okončanje rata s Iranom ima 15 tačaka, plan Teherana ima pet, a oba prelaze crvene linije druge strane. Detalji američkog prijedloga nisu javno objavljeni, ali se o njemu mnogo izvještavalo. Vjeruje se da je u mnogim aspektima sličan prijedlozima iznesenim prije nego što je sukob počeo izraelskim i američkim zračnim napadima 28. februara. Glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt rekla je novinarima da "postoje elementi istine" u medijskim izvještajima o 15 tačaka. Smatra se da obje strane u svojim rivalnim planovima uključuju zahtjeve u vezi s Hormuškim moreuzom, vitalnom brodskom rutom za globalne isporuke nafte, gasa i druge robe koju Iran trenutno blokira. Američki zahtjeviNajvažniji zahtjev SAD-a je onaj koji je Trump više puta isticao. On također tvrdi da je Iran pristao na njega. "Oni bi željeli postići dogovor", rekao je novinarima tokom događaja u Ovalnom uredu 24. marta. "Složili su se da nikada neće imati nuklearno oružje." Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici, uključujući Izrael i glavne evropske države, godinama su zabrinuti zbog mogućnosti da Iran razvije nuklearno oružje. Iran je oduvijek negirao da to želi. Čak i da je to istina, Iran je sada pod novim vodstvom i našao se pod intenzivnim američkim i izraelskim napadima koji su pokrenuli dva rata – prvi u junu prošle godine. Namjere vrhovnog vođe Mojtabe Hamneija, koji još nije viđen otkako je njegovo imenovanje objavljeno 8. marta, i dalje nisu jasne. Također, nije sasvim jasno u kojoj mjeri on ili drugi donosioci odluka trenutno kontrolišu situaciju u Teheranu, niti koliko visoki iranski zvaničnici uopšte mogu međusobno komunicirati usred stalnih zračnih napada u kojima je ubijeno toliko visokih ličnosti. Trump je 25. marta rekao da se iranski zvaničnici "boje" priznati da komuniciraju s američkim pregovaračima "jer misle da će ih ubiti vlastiti narod". Plan od 15 tačaka navodno uključuje jednomjesečni prekid vatre dok se detalji ne razrade. Plan uključuje mnoge druge američke zahtjeve, poput demontiranja iranskih nuklearnih postrojenja, predaja zaliha obogaćenog uranijuma Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) i pristanak da u budućnosti ne obogaćuje uranij. Dalje tačke navodno ograničavaju iranske raketne kapacitete i zahtijevaju da Iran prekine podršku regionalnim posredničkim snagama, poput Hezbollaha, kojeg Washington smatra terorističkom organizacijom. Iako su mnogi od ovih zahtjeva postojali i prije rata, neki, poput ponovnog otvaranja Hormuškog moreuza i okončanja iranskih udara na regionalnu energetsku infrastrukturu, predstavljali bi odgovor na iranske ratne poteze od 28. februara. Pratite blog uživo RSE o sukobu na Bliskom istoku.Zauzvrat, Iran bi dobio ukidanje sankcija i američku pomoć u civilnom nuklearnom programu. "Navodno postavljenim parametrima američkog prijedloga ne dale ambicije: ukidanje sankcija u zamjenu za široke ustupke Irana", rekao je za RSE Naysan Rafati, viši analitičar za Iran u Međunarodnoj kriznoj grupi. "Ali ako je prošlost uvod, njegova izvodljivost bi zavisila od toga da li je Islamska Republika spremna popustiti pod pritiskom po pitanjima koja su dugo bila njene crvene linije. Kada je riječ o nuklearnom pitanju, na primjer, Teheran i dalje insistira na pravu na obogaćivanje uranija… Takođe je odbacio ideju o pregovaranju o svom raketnom programu", dodao je on. Stav IranaIranski zvaničnici ne samo da su rekli da se razgovori ne vode, već su i ismijali američke izjave o tom pitanju, a vojni glasnogovornik Ebrahim Zolfaqari rekao je da Trumpova administracija "pregovara sama sa sobom". "Niko kao mi neće sklopiti dogovor s vama. Ne sada. Nikada", dodao je u komentarima 25. marta. U međuvremenu, neki od zahtjeva Tejerana su u suprotnosti sa stavovima SAD-a. Primjeri uključuju priznavanje iranske kontrole ili jurisdikcije nad Hormuškim moreuzom, zajedno s pravom na naplatu naknada za prolaz i pravom na neograničeni raketni program. Iranski zahtjevi također jasno prelaze crvene linije SAD-a, tražeći od Washingtona da zatvori svoje vojne baze u Perzijskom zaljevu, plati ratnu odštetu i garantuje da neće ponovo napasti Iran. "Za sada, barem, obećanje ekonomskog olakšanja i bol od nastavka udara čini se malo vjerojatnim da će potaknuti iranski kompromis u obimu koji Washington traži", rekao je Rafati. "Režim u cjelini još uvijek ne smatra svoju ratnu poziciju dovoljno očajnom da pristane na američke uslove." Fred Fleitz, potpredsjednik Centra za američku sigurnost Instituta America First Policy, izneo je sličan stav. "Mislim da je najveći izazov natjerati iranski režim da pristane na bilo šta. Mislim da smo još uvijek u procesu nagovaranja da pristanu na pregovore. Mislim da smo postigli određeni napredak s nekim početnim upitima, ali moramo dobiti iranskog predstavnika, sjesti sa SAD-om ili s posrednikom da započnemo razgovore“, rekao je za RFE/RL. "Mislim da je najveći izazov natjerati iranski režim da pristane na bilo šta. Mislim da smo još uvijek u procesu nagovaranja da pristanu na pregovore. Mislim da smo postigli određeni napredak s nekim početnim upitima, ali moramo dobiti iranskog predstavnika, sjesti sa SAD-om ili s posrednikom da započnemo razgovore", rekao je on za RSE. Priredila: Elvisa Tatlić

Novi izvještaj Humanitarnog istraživačkog laboratorija pri Školi javnog zdravlja Univerziteta Yale tvrdi da su ruske državne energetske kompanije Gazprom i Rosnjeft bile direktno uključene u prebacivanje i političku indoktrinaciju hiljada ukrajinske djece, rekli su govornici na konferenciji za medije održanoj 25. marta, na kojoj je izvještaj predstavljen. Izvještaj pod nazivom Spremni saučesnici: Uloga Gazproma i Rosnjefta u transportu i indoktrinaciji ukrajinske djece zaključuje, "s visokim stepenom pouzdanosti", da su ove kompanije i njihove podružnice omogućile transport i/ili preodgajanje najmanje 2.158 djece iz područja Ukrajine pod ruskom okupacijom u periodu između 2022. i 2025. godine. U izvještaju se identifikuje šest kampova u Rusiji i na okupiranim teritorijama u koje su djeca odvođena, uključujući objekte u vlasništvu podružnica Gazproma, a navodi se i da je riječ o dijelu šire, sistematske kampanje. "Gazprom i Rosnjeft su ključni elementi industrijski organizirane kampanje predsjednika (Vladimira) Putina za deportaciju djece, njihov transport i indoktrinaciju", rekao je Nathaniel Raymond, izvršni direktor istraživačkog laboratorija. Izvještaj navodi da su djeca iz ukrajinskih oblasti Donjeck, Lugansk i Zaporožje odvođena u kampove gdje su bila izložena proruskih porukama i, u nekim slučajevima, militariziranim aktivnostima koje se opisuju kao "patriotsko obrazovanje". "Znamo da su djeca iz Ukrajine odvođena u najmanje šest kampova… ili pod pokroviteljstvom Gazproma i Rosnjefta… ili u objekte koji su direktno u vlasništvu Gazpromovih podružnica", rekla je vodeća istraživačica Paige Farrenkopf. Ona je dodala da je istraživanje potvrdilo da je "najmanje 2.158 djece… odvedeno u ove kampove", ističući da su transferi trajali "još tokom ljeta 2025. godine". Korporativna mreža, ograničene sankcijePrema izvještaju, podružnice i sindikati Gazproma pomagali su u organizaciji transporta, izdavanju vaučera za kampove i omogućavanju aktivnosti definisanih kao "preodgajanje", što uključuje promovisanje proruskih narativa i umanjivanje ukrajinskog identiteta. Izvještaj takođe naglašava razmjere korporativnog učešća, identifikujući 44 entiteta povezana s ovim naporom, uključujući podružnice i sindikate vezane za ove kompanije. Navodi se da 80 posto njih trenutno nije obuhvaćeno američkim ili evropskim sankcijama. "Od 44 entiteta koje je identifikovao naš izvještaj, 80 posto nije pod sankcijama", rekla je Farrenkopf. Prateća analiza Univerziteta Stanford upozorava da bi nedavno američko izuzeće od sankcija moglo omogućiti kompanijama da nastave generisati prihode. "Ovo je važno, jer američka vanjska politika… stavlja dolare direktno u džepove dvije ruske kompanije koje su povezane s prisilnim prebacivanjem i preodgajanjem ukrajinske djece", rekla je istraživačica Ruth Gibson. U izvještaju Univerziteta Yale navodi se da je američko Ministarstvo finansija u martu odobrilo privremenu dozvolu za određene pošiljke ruske nafte, što bi moglo koristiti Gazpromu i Rosnjeftu uprkos postojećim sankcijama. Na pitanje RSE o metodologiji, Farrenkopf je rekla da su nalazi u potpunosti zasnovani na javno dostupnim informacijama. "Naša metodologija se u potpunosti oslanjala na otvorene izvore", rekla je, dodajući da su podružnice ovih kompanija "direktno tvrdile da su učestvovale… u omogućavanju transporta i preodgajanja ukrajinske djece". Raymond je rekao da su nalazi već podijeljeni s američkim zvaničnicima. "Proslijedili smo izvještaj i Senatu i Predstavničkom domu, kao i Trumpovoj administraciji", rekao je, dodajući da je State Department dobio informaciju o početnim rezultatima. Širi kontekst ratnih zločinaIzvještaj navodi da uključenost velikih državnih kompanija i njihovih podružnica pokazuje da se radi o koordiniranom naporu koji nadilazi djelovanje državnih institucija. "Ono što ovaj izvještaj pokazuje… jeste da je ova kampanja… pristup cijelog državnog aparata… (koji) uključuje i ruske privatne kompanije", rekao je Raymond. Nalazi se nadovezuju na ranije istrage o deportaciji ukrajinske djece, koje su navele Međunarodni krivični sud da izda naloge za hapšenje Putina i Marije Lvove-Belove, povjerenice Rusije za prava djece. Istraživači Univerziteta Yale kažu da je novi izvještaj prvi koji pruža detaljne dokaze o povezanosti velikih ruskih kompanija i njihovih podružnica s ovom kampanjom.