Tadžikistan i afganistanski talibani su posljednjih mjeseci poduzeli niz diplomatskih akcija kako bi ublažili tenzije i spriječili oružane sukobe duž svoje duge, zajedničke granice. Zvaničnici Tadžikistana i talibana nastojali su produbiti saradnju u oblasti energetike i trgovine tokom razgovora. Ali uprkos postignutim uspjesima, i dalje postoji duboko nepovjerenje i nepomirljive razlike s obje strane, kažu stručnjaci. "Vidim nastavak trenutne dinamike 'hladne saradnje'", rekao je Edward Lemon, stručnjak za Centralnu Aziju na Univerzitetu Texas A&M. Lemon je rekao da očekuje da će Dušanbe i Kabul djelovati pragmatično u oblastima od obostrane koristi, uključujući zajedničke ekonomske projekte, ali ne vidi da će dvije zemlje riješiti sve svoje sporove. Diplomatski kontaktiDelegacija visokih diplomata i sigurnosnih zvaničnika iz Tadžikistana stigla je 15. novembra u Kabul na razgovore s talibanskim zvaničnicima. Novinska agencija Bakhtar, kojom upravljaju talibani, izvijestila je da su strane razgovarale o diplomatskoj i ekonomskoj saradnji, kao i regionalnoj sigurnosti tokom višednevne posjete. Razgovori su održani nekoliko sedmica nakon što je Mohammad Yousaf Wafa, talibanski guverner sjeverne provincije Balkh, koja graniči s Tadžikistanom, posjetio Dušanbe. Tokom posjete krajem oktobra, Wafa se sastao s generalom Saimuminom Yatimovim, šefom tadžikistanske tajne službe. Razgovarali su o načinima sprječavanja naoružanih grupa da pređu granicu njihovih zemalja dugu 1.357 kilometara, prema tadžikistanskim medijima. Nedavni diplomatski sukobi poklopili su se sa sukobima tadžikistanskih i talibanskih graničnih snaga. U posljednjem incidentu, 25. oktobra, strane su razmijenile vatru u blizini rudnika zlata duž rijeke Panj koja razdvaja Afganistan i Tadžikistan. Jedan talibanski borac je ubijen u ranijem sukobu u avgustu. Spor oko naoružanih grupaOtkako su talibani preuzeli vlast u Afganistanu 2021. godine, Dušanbe i Kabul se međusobno optužuju za pružanje utočišta naoružanim grupama. Tadžikistan je bio jedina susjedna zemlja koja se javno protivila povratku talibana na vlast, nazivajući militantnu grupu prijetnjom regionalnoj stabilnosti. Takođe je bilo izvještaja da Dušanbe ugošćuje ili je u kontaktu s nekim od vođa Nacionalnog fronta otpora (NRF), antitalibanske grupe otpora koju uglavnom čine etnički Tadžikistanci iz Afganistana. Tadžikistan je negirao tu tvrdnju. Afganistanskom ambasadom u Dušanbeu upravlja ambasador kojeg je imenovala bivša afganistanska vlada, a za kojeg se vjeruje da simpatizira NRF. Međutim, talibani kontroliraju afganistanski konzulat u istočnom tadžikistanskom gradu Khorogu. U međuvremenu, Tadžikistan optužuje talibane da podržavaju Jamaat Ansarullah, islamističku militantnu grupu sa sjedištem u Afganistanu. Grupa, koju uglavnom čine tadžikistanski državljani, nastoji svrgnuti sekularnu vladu Tadžikistana. Talibani su 2021. godine rasporedili stotine boraca Jamaat Ansarullah duž afganistanske granice s Tadžikistanom nakon što je Dušanbe izveo zajedničke vojne vježbe s Rusijom u blizini granice. Obaidullah Baheer, afganistanski akademik sa sjedištem u Kabulu, rekao je da su talibani zahtijevali od Tadžikistana da preda kontrolu nad afganistanskom ambasadom u Dušanbeu. Talibani su takođe zahtijevali zatvaranje navodnih ureda NRF-a u Tadžikistanu, rekao je. Status quoUprkos razlikama, Tadžikistan i talibani poduzimaju korake za jačanje saradnje. Afganistan trenutno uvozi većinu svoje električne energije iz Tadžikistana, kao i susjednog Uzbekistana. Strane takođe razgovaraju o novim ekonomskim projektima i ublažavanju viznih ograničenja. Ali postoje ograničenja u njihovoj saradnji, kažu stručnjaci. "Malo je vjerovatno da će ovi odnosi prerasti u predaju afganistanske ambasade u Dušanbeu talibanima jer je to osjetljivo pitanje na domaćem terenu za Tadžikistan", rekao je tadžikistanski politički analitičar Shirali Rezaian za Radio Azadi, program Radija Slobodna Evropa (RSE). Lemon sa Univerziteta Texas A&M rekao je da je i dalje malo vjerovatno da će Tadžikistan priznati talibansku vladu. "Tadžikistanska strana ima malo podsticaja da prekine status quo", rekao je. Uz izvještavanje Radio Azadija i Tadžikistanskog servisa RSE

Predsednik Volodimir Zelenski izjavio je u petak da se Ukrajina suočava s "jednim od najtežih trenutaka" u svojoj istoriji, dok SAD vrše pritisak na Kijev da pristane na kontroverzni plan za okončanje rata koji je pokrenula Rusija. Zelenski je u snimljenom obraćanju naciji upozorio da Ukrajina rizikuje da "izgubi ključnog partnera", ali poručio da zemlja neće "izdati" sopstvene interese. On je rekao da će njegova vlada "mirno sarađivati s Amerikom i svim partnerima" i zavetovao se da će voditi "konstruktivnu potragu za rešenjima" s Vašingtonom, koji mu je dan ranije predao nacrt plana od 28 tačaka. "Izneću argumente, ubeđivaću, nudiću alternative, ali definitivno nećemo dati neprijatelju razlog da kaže da Ukrajina ne želi mir", rekao je Zelenski, sugerišući da će Kijev tražiti značajne izmene američkog predloga, koji podrazumeva velike ustupke od Kijeva, pošto se nacrt iznenada pojavio ove nedelje. "Sada se Ukrajina može naći pred veoma teškim izborom. Ili gubitak dostojanstva ili rizik od gubitka ključnog partnera (SAD)", rekao je Zelenski, obučen u crno i pozivajući na jedinstvo u obraćanju sumornog tona. Plan je došao u teškom trenutku dok korupcijski skandal potresa administraciju Zelenskog. "Ili teških 28 tačaka ili izuzetno teška zima – najteža – i dalji rizici. Život bez slobode, bez dostojanstva, bez pravde", rekao je Zelenski. Američki predsednik Donald Tramp (Trump) rekao je da smatra da je Dan zahvalnosti, 27. novembar, "prikladan" rok da ukrajinsko rukovodstvo donese odluku o planu. Ruski predsednik Vladimir Putin, sa svoje strane, izjavio je da je Moskva spremna da pregovara o planu, smatrajući ga potencijalnom "osnovom" za mirno rešenje. Ipak, on je upozorio da je Rusija i dalje zadovoljna trenutnom dinamikom rata u Ukrajini. Šta je u planu?Nacrti predloga koje su dobili RSE i drugi mediji ukazuju na to da bi, ako bi bio odobren u sadašnjoj formulaciji, Ukrajina morala da ustupi više od 20 odsto svoje teritorije, barem de fakto, i da napravi druge velike ustupke, uključujući ograničavanje veličine svoje vojske i ustavnu zabranu ulaska u NATO. Takođe bi uveo ograničenja i NATO-u, obavezujući Alijansu da se dalje ne širi ili stacionira trupe u Ukrajini, i okončao bi izolaciju Rusije na Zapadu, otvarajući put za ukidanje sankcija s pozivom Moskvi da se ponovo pridruži klubu poznatom kao G-7, pošto je isključena iz te grupe 2014. zbog aneksije Krima. Ni SAD ni Ukrajina nisu potvrdile formulaciju nacrta predloga s 28 tačaka, dok je Rusija slabo komentarisala to pitanje. Nacrt iz medijskih izveštaja i komentari zvaničnika o predlogu pokrenuli su mnoga pitanja. Kako se oblikuje najnoviji napor američkog predsednika Donalda Trampa (Trump) da okonča najveći i najsmrtonosniji rat u Evropi od 1945. godine, evo nekih od ključnih pitanja – i potencijalnih odgovora. Koliko je Vašington fleksibilan po pitanju plana?Prvobitni izveštaji sugerisali su da su plan razradile SAD i Rusija bez doprinosa Ukrajine, što je izazvalo zabrinutost da se Ukrajini nameće kao nešto što je skoro svršen čin. List Fajnenšel tajms (The Financial Times) je 20. novembra citirao neimenovane ukrajinske zvaničnike koji su rekli da je Trampova administracija rekla ukrajinskom predsedniku Volodimiru Zelenskom i drugima u njegovom timu da Bela kuća radi na "agresivnom" vremenskom okviru kako bi se rat okončao pre nove godine i da američki zvaničnici očekuju da će Zelenski potpisati plan pre Dana zahvalnosti, koji je 27. novembra. "To je dobar plan" i za Rusiju i za Ukrajinu, rekla je portparolka Bele kuće Kerolin Livit (Karoline Leavitt) istog dana, dodajući: "Verujemo da bi trebalo da bude prihvatljiv za obe strane. I veoma naporno radimo na tome da se to ostvari." Istovremeno, Livit je rekla da su specijalni izaslanik Bele kuće Stiv Vitkof i državni sekretar Marko Rubio (Marco) radili na predlogu oko mesec dana i da su razgovarali i s Rusijom i s Ukrajinom "kako bi razumeli na šta bi se ove zemlje obavezale kako bi imale trajan i stabilan mir". Rubio je izgleda sugerisao da nacrt sporazuma nije uklesan u kamen, napisavši na X da "razvijamo i nastavićemo da razvijamo listu potencijalnih ideja za okončanje ovog rata na osnovu doprinosa obe strane tog sukoba". Da li ga je Ukrajina već odbila?Kratak odgovor je ne. Posle sastanka s visokim oficirima Pentagona i načelnikom američke vojske u Kijevu 20. novembra, Zelenski je rekao da je dobio američki nacrt i da namerava da o njemu razgovara s Trampom, što bi, prema izveštajima medija, moglo da se desi sledeće nedelje. "Radimo na dokumentu koji je pripremila američka strana. Ovo mora biti plan koji obezbeđuje pravi i dostojanstven mir", rekao je Zelenski u objavi na X 21. novembra. Njegova formulacija nije jasna u pogledu toga da li su delovi plana prihvatljivi Kijevu i koliko bi Ukrajina mogla da insistira na promenama, velikim ili malim. Na Savetu bezbednosti UN nedugo zatim, zamenica ukrajinskog izaslanika pri UN Kristina Hajovišin rekla je da se "o osnovnim principima Kijeva ne pregovara", pokazuje sažetak naveden u objavi na X: "Nema priznavanja privremeno okupiranih teritorija kao 'ruskih'", "Puno poštovanje suvereniteta i samoodbrane Ukrajine" i "Sloboda izbora saveza". Nacrt o kojem su mediji izvestili izgleda da prelazi sve tri crvene linije, s svojim brojčanim ograničenjem veličine vojske, zabranom članstva u NATO-u i pozivom na priznavanje Krima i Donjecke i Luganske oblasti kao "de fakto ruskih". Odredba "de fakto" može biti pokušaj da se ostavi rupa koja bi omogućila Ukrajini da izbegne formalno priznanje, ali Hajovišin je sugerisala da to neće proći. "Nikada neće biti nikakvog priznanja, formalnog ili neformalnog, ukrajinske teritorije koju je privremeno okupirala Ruska Federacija kao ruske", rekla je Savetu bezbednosti UN. Bez obzira na to kako se taj deo tumači, čini se veoma malo verovatnim da će Ukrajina prihvatiti formulaciju koja poziva na povlačenje njenih snaga iz dela Donjecke oblasti koje one još drže i brane u svakodnevnim žestokim borbama, a kamoli međunarodno priznanje te teritorije kao ruske. Dok je Zelenski izrazio spremnost da Ukrajina sprovede izbore kada se rat završi i ukine vanredno stanje, Kijev – koji je ogorčen netačnim tvrdnjama ruskog predsednika Vladimira Putina da Zelenski više nije legitimni predsednik – mogao bi da se usprotivi uslovu da se izbori održe 100 dana posle potpisivanja sporazuma. Klauzula kojom se poziva na "potpunu amnestiju" svih strana u ratu takođe bi bila teška za mnoge Ukrajince, s obzirom na široko rasprostranjene dokaze o zločinima ruskih snaga – koje je Moskva generalno negirala – i česte napade u kojima su ubijani i sakaćeni ukrajinski civili, između ostalog ponašanja ruske vlade i vojske. Putina traži Međunarodni krivični sud zbog sumnje za ratne zločine zbog ilegalnog prebacivanja ukrajinske dece u Rusiju. Šta je s bezbednosnim garancijama?Jedan od ključnih zahteva Ukrajine za pristajanje na bilo kakav mirovni sporazum bile su čvrste bezbednosne garancije. U objavljenom nacrtu plana navodi se da će Ukrajina dobiti pouzdane bezbednosne garancije i da bi nova ruska invazija na Ukrajinu dovela do "odlučnog koordinisanog vojnog odgovora", ponovnog uvođenja sankcija i povlačenja priznanja "nove teritorije". Međutim, detalji su oskudni, a zabrana stacioniranja NATO trupa u Ukrajini izgleda isključuje potencijalni plan uglavnom evropske "Koalicije voljnih" da pošalje snage kao podršku ukrajinskim trupama. "Postoji mnogo nejasnih i neotkrivenih tačaka koje treba razjasniti, jer mnogo toga zapravo zavisi od tih razjašnjenja", rekao je ukrajinski politički analitičar Petro Oleščuk za Karent tajm (Current Time – televizijska i digitalna mreža na ruskom jeziku kojom upravlja RSE). "Ono što sam video, čak i ako pretpostavimo da je tačno, više liči na nacrt napisan na salveti tokom pregovora nego na dokument koji bi neko zapravo mogao da potpiše." Zelenski je naznačio da pored Ukrajine, Evropa ne sme biti po strani u mirovnom procesu. Posle razgovora s liderima Francuske, Velike Britanije i Nemačke 21. novembra, naveo je na X da zemlje "blisko koordiniraju kako bi se osiguralo da se principijelni stavovi uzmu u obzir". Šta Rusija misli?Izveštaji o američkom nacrtu predloga, posebno kada su se prvi put pojavili, izazvali su zabrinutost da odražava dugogodišnje ruske zahteve kao što su zabrana članstva Ukrajine u NATO-u i priznavanje Krima, Luganska i Donjecka kao ruskih, i da se svodi na kapitulaciju Kijeva. Ipak, Rusija može pronaći mane u određenim aspektima plana, kao što je ograničenje veličine ukrajinske vojske na 600.000, što je daleko više od onoga što je Moskva ranije zahtevala, kao i na samoj formulaciji, za koju je analitičarka Tatjana Stanovaja rekla da "otkriva potcenjivačko i netačno razumevanje načina na koji Moskva formuliše svoje stavove". U postu na X, ona je navela da "iako ustupci Rusiji deluju značajno, plan bi takođe zahtevao od Moskve da odustane od nekih svojih ranijih uslova – na primer, radikalnijeg smanjenja ukrajinskih oružanih snaga ili delova paketa političkih reformi", referišući na poziv Moskve na političke promene u Ukrajini. "Ne sugerišem da bi Putin u potpunosti odbacio plan, ali bi gotovo sigurno insistirao na skrupuloznom radu na formulacijama i na detaljnom stavljanju svake obaveze na papir", rekla je Stanovaja, viša saradnica u Karnegi centru za Rusiju i Evroaziju. Putin nije javno komentarisao predlog, povodom kojeg je više zapadnih medija citiralo izvore koji kažu da je u velikoj meri rezultat razgovora Vitkofa i specijalnog izaslanika Putina, Kirila Dmitrijeva. Međutim, portparol Kremlja je 21. novembra rekao da bi Moskva "radije tretirala bilateralne (rusko-američke) odnose i ukrajinsko rešenje kao dva različita puta", što odražava ono što analitičari nazivaju jasnom željom Kremlja da poboljša svoje odnose sa SAD bez pravljenja ustupaka Ukrajini. "Ali nije bilo mnogo napretka po pitanju iritantnih faktora", rekao je Peskov, dodajući da SAD treba kriviti, u očima Moskve, "jer američka strana ima drugačije gledište. Oni i dalje veruju da sve treba da zavisi od toga kako ćemo napredovati u procesu rešavanja ukrajinskog problema". Mnogi analitičari kažu da Putin neće pristati ni na jedan mirovni sporazum za koji veruje da bi potkopao ruske napore da potčini Ukrajinu silom, diplomatijom ili kombinacijom to dvoje.

Iran se suočava sa ozbiljnom sušom koja je iscrpela izvore vode, zbog čega su vlasti počele da sprovode sejanje oblaka – prskanje hemikalija u atmosferu kako bi se podstakla kiša. Ti napori, koji su počeli 15. novembra, doveli su do obilnih padavina i ozbiljnih poplava u zapadnim provincijama zemlje.

Na sjeveru Kirgistana izbila je tučnjava u kojoj su učestvovali kineski radnici, otkrivajući rastuće antikinesko raspoloženje u toj centralnoazijskoj zemlji. Desetine kirgistanskih i kineskih građevinskih radnika sukobili su se u selu Konstantinovka u sjevernoj pokrajini Čuj 15. novembra nakon spora na cesti. Policija je privela 16 osoba i pozvala na ispitivanje još 44, uključujući kineske radnike. Jedan kirgistanski radnik je hospitaliziran. Vlasti su pokušale umanjiti značaj incidenta, u kojem su učestvovali vozači zaposleni u kompaniji China Road & Bridge Corporation i kirgistanskoj tvrtki Zhongzi. Međutim, tučnjava je istakla ljutnju u Kirgistanu zbog projekata koje finansira Kina i priliva kineskih radnika u siromašnu zemlju. Peking je posljednjih godina proširio svoje prisustvo u centralnoj Aziji, strateški važnoj i energetski bogatoj regiji gdje je Kina postala ključni ekonomski i politički igrač. Kirgistan je dom nekoliko infrastrukturnih projekata koje finansira Kina, uključujući željeznicu Kina-Kirgistan-Uzbekistan, megaprojekt vrijedan više milijardi dolara koji ima za cilj transformirati trgovinu Istok-Zapad, smanjujući vrijeme isporuke između Kine i Evrope do sedam dana. Pozivi na smirenostKirgistanske vlasti pozvale su na smirenost nakon tučnjave. Ministar vanjskih poslova Jenbek Kulubaev odbacio je tvrdnje da kineski radnici preplavljuju zemlju, drugu najsiromašniju u centralnoj Aziji, i oduzimaju radna mjesta lokalnom stanovništvu. "Kineski građani rade na temelju radnih viza. Imamo vizni režim. Kad im istekne viza, odlaze", rekao je Kulubaev, prema državnoj novinskoj agenciji Kabar. Dairbek Orunbekov, koji radi u predsjedničkom uredu, takođe je pokušao umanjiti važnost sukoba na sjeveru Kirgistana. "Sukobi se događaju gdje god ima ljudi -- to je ljudska priroda. Ne ovisi o etničkoj pripadnosti ili rasi", napisao je na Facebooku. "Više od 1,5 miliona naših kirgistanskih građana radi i u drugim zemljama, baš kao i Kinezi ovdje. I oni se ponekad upletu u borbe i sukobe. Stoga se nemojte dati zavarati provokatorima." Izjave zvaničnika malo su doprinijele smirivanju javnog bijesa zbog kineskih radnika u Kirgistanu. 'Društveno nezadovoljstvo'Stručnjaci kažu da antikineski osjećaji odražavaju širu zabrinutost zbog rastućeg gospodarskog uticaja Kine u Kirgistanu. Oko četvrtine od 873 miliona dolara direktnih stranih ulaganja koja su ušla u zemlju 2024. godine došlo je iz Kine. Priliv projekata koje podržava Kina povećao je broj hiljada kineskih radnika koji već rade u Kirgistanu. To je dovelo do nedostatka stambenog prostora ili povećanja cijena najma u nekim područjima. Kineske firme često zapošljavaju kineske radnike, a ne lokalno stanovništvo, za dovršetak infrastrukturnih projekata u inostranstvu, što je još jedan problem među lokalnim stanovništvom. "Postoji raširena percepcija da na velikim građevinskim projektima, od inženjerskog i tehničkog osoblja do radnika, dovode vlastite ljude iz Kine", rekla je ekonomska analitičarka Nurgul Akimova za Kirgistanski servis Radija Slobodna Evropa (RSE). Akimova je rekla da kineski državljani "čine značajan dio" radnika u područjima poput rudarstva i izgradnje puteva, što među lokalnim stanovništvom stvara dojam da stranci uzimaju njihove poslove. "Ako problem nezaposlenosti ostane akutan i jeftina kineska radna snaga nastavi ispunjavati tržište, to će pojačati društveno nezadovoljstvo", rekla je. Istaknuti advokat Nurbek Toktakunov rekao je da netransparentnost vlade takođe potiče antikineske osjećaje. "Vrlo je malo informacija o Kini, kakvu ssradnju imamo, koji su projekti u toku", rekao je za Kirgistanski servis RSE. "Kada su informacije oskudne i ljudi se ušutkaju kad god progovore, tada ksenofobija cvjeta. Jedini način da se borimo protiv nje je transparentnost." Postoji i širi bijes zbog kineskog postupanja prema Ujgurima i drugim muslimanskim manjinama, uključujući etničke Kazahstance, Kirgistance, Tadžikistance i Uzbekistance, u zapadnoj pokrajini Sinjiang. Vjeruje se da je više od milijun ljudi nestalo u ogromnoj kineskoj mreži masovnih pritvorskih logora u Sinjiangu posljednjih godina. Međutim, centralnoazijske vlade uglavnom su ostale nijeme. Incident od 15. novembra nije bio prvo žarište u Kirgistanu, gdje je posljednjih godina zabilježeno nekoliko tučnjava u koje su bili uključeni kineski državljani koji su radili na projektima koje finansira Kina. Godine 2019. deseci kineskih radnika hospitalizirani su nakon tučnjave s lokalnim stanovništvom, koje je organiziralo protest protiv kineskih rudnika zlata u Kirgistanu. Tučnjave u koje su bili uključeni kineski radnici zabilježene su i drugdje u Centralnooj Aziji, uključujući Kazahstan, koji je u prošlosti bio poprište protesta protiv Kine. Napisao Kian Sharifi na osnovu originalne priče Kirgistanskog servisa RSE

Evropska unija (EU) razmatra tri opcije za zadovoljavanje finansijskih potreba Ukrajine, uključujući kredit korištenjem zamrznute ruske imovine, za sljedeću i godinu nakon toga, dok blok pokušava ublažiti efekte smanjenja američke podrške Kijevu. Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen je 17. novembra detaljno iznijela tri opcije s kojima se blok suočava kako bi osigurao finansiranje Ukrajine za 2026. i 2027. godinu. U pismu za 27 država članica EU, u koje je Radio Slobodna Evropa (RSE) imao uvid, opcije uključuju pojedinačne kredite od država članica EU, prikupljanje novca EU na tržištu i već spomenute "kredite za reparacije" u kojima bi Brisel iskoristio 176 milijardi eura (204 milijarde dolara) zamrznute ruske državne imovine za kredit Ukrajini. Kombinacija ove tri opcije je takođe moguća, prema dokumentu u kojem se navodi da "jasno je da nema lakih opcija" jer "Evropa ne može sebi priuštiti paralizu, bilo oklijevanjem ili potragom za savršenim ili jednostavnim rješenjima koja ne postoje". Lideri EU će se sastati u BriseluLideri EU će vjerovatno odlučiti o daljnjim koracima kada se okupe u Briselu 18. decembra, nakon što nisu uspjeli postići dogovor o zajmu za reparacije kada su raspravljali o tom pitanju u oktobru, dok je Belgija, u kojoj se nalazi većina ruske suverene imovine, izrazila pravne i političke zabrinutosti. Prema procjenama Evropske komisije, novi novac mora biti dostupan početkom drugog kvartala sljedeće godine. S obzirom na to da Sjedinjene Države smanjuju vojnu i finansijsku podršku, EU se obavezala da će se angažovati i popuniti prazninu. Von der Leyen napominje da "bez održive i povećane podrške u 2026. i kasnije, Ukrajina ozbiljno rizikuje ekonomski zastoj, potkopavajući njenu sposobnost da se brani i održava osnovne državne funkcije." U dokumentu se procjenjuje da će Ukrajini sljedeće godine trebati 71,7 milijardi eura, od čega bi 51,6 milijardi bilo u obliku vojne pomoći, a 20,1 milijardi u makrofinansijskoj pomoći kao što je budžetska podrška. Za 2027. godinu, vojna podrška se procjenjuje na 31,8 milijardi eura, dok bi 32,2 milijarde eura bilo izdvojeno za makrofinansijsku pomoć, pod pretpostavkom da rat završi sljedeće godine. Prva opcija bi podrazumijevala da pojedinačne države članice EU daju dobrovoljne bilateralne doprinose, kao što su grantovi Uniji, na osnovu njihovog bruto nacionalnog dohotka (BND), a Evropska komisija bi zatim to prenijela kao nepovratnu finansijsku pomoć Kijevu. U dokumentu se navodi da, iako ovo ne bi stvorilo nove zajedničke obaveze kao što bi to učinio zajam za reparacije, uticalo bi na nacionalne budžete država članica, posebno u vrijeme kada se mnoge zemlje suočavaju sa malim ili nikakvim ekonomskim rastom i stanovništvom koje je sve više umorno od finansijske podrške Ukrajini iz vlastitog džepa. Sama činjenica da se radi o dobrovoljnom programu takođe otežava brzo prikupljanje svih potrebnih sredstava. Korištenje Evropskog mehanizma za stabilnostAlternativno, dokument takođe sugerira da EU može koristiti Evropski mehanizam za stabilnost (ESM), instrument stvoren tokom krize u eurozoni, kako bi pružila finansijsku pomoć zemljama članicama eurozone koje se bore s problemima. Međutim, to bi zahtijevalo promjenu ugovora o ESM-u kako bi se proširio opseg na Ukrajinu, stvorile pravne obaveze i troškovi kamata za zemlje eurozone, uz potrebu da se pronađe način na koji bi zemlje EU koje nisu članice eurozone mogle doprinijeti. Druga opcija je da EU osigura zajam Ukrajini zaduživanjem na finansijskim tržištima, koristeći trostruki A rejting bloka. To znači da bi Brisel zahtijevao od Ukrajine da vrati zajam, ali baš kao i kod zajma za reparacije, to bi se dogodilo tek kada Kijev dobije odštetu za ratnu štetu od Rusije. U tekstu se navodi da bi takav zajam zahtijevao od država članica EU da "obezbijede pravno obavezujuće, bezuvjetne, neopozive i garancije na zahtjev, raspoređene među državama članicama prema ključu BND-a kako bi se pokrila situacija u kojoj se zajam mora vratiti investitorima u nedostatku otplate od strane Ukrajine". Države članice bi takođe morale plaćati kamatne stope, a budući da je shema takođe dobrovoljna, veći teret bi se morao staviti na one koje učestvuju ako jedna ili više zemalja odluči da se isključi. Jedna alternativa bi bila da se zaduživanje EU može podržati zajedničkim budžetom EU. Ali trenutna pravila EU ne dozvoljavaju da se budžet koristi na ovaj način za zemlje koje nisu članice EU. A promjena pravila zahtijeva jednoglasnost, što će biti teško postići s obzirom na nevoljkost i Mađarske i Slovačke da nastave trošiti novac na Kijev. Korištenje zamrznute imovine ruske državeTo ostavlja Briselu zajam za reparacije, koji većina država članica EU smatra najpravednijom opcijom jer ne zahtijeva zaduživanje EU na tržištima niti direktne nacionalne doprinose. Ali nije bez opasnosti - kao što je Belgija istakla. Iako neće direktno konfiskovati rusku imovinu, ona će biti zamijenjena obveznicama koje izdaje Evropska komisija, a koje podržavaju države članice EU. To bi značilo "obavezni ugovor o dugu po mjeri sa centralnim depozitarima vrijednosnih papira" kao što je Euroclear sa sjedištem u Belgiji, u kojem države članice EU daju "pravno obavezujuće, bezuvjetne, neopozive i garancije na zahtjev uniji, na osnovu BND ključa". Belgija se brine da će možda morati sama vratiti novac ako Rusija tuži i pobijedi. Evropska komisija stoga želi ne samo da osigura da je ovaj poduhvat potpuno pravno ispravan, već i da osigura da se pravne obaveze rasporede među državama članicama, a ne samo da se izloži Belgija. Međutim, ovo nije jedina briga. U dokumentu se takođe ističe da bi druge treće zemlje mogle preispitati ulaganje u eurozonu jer ga ne smatraju sigurnim. "Budući da bi ova opcija bila finansijski i pravno inovativno rješenje, ne može se zanemariti da postoje potencijalni domino efekti, uključujući i za finansijska tržišta", navodi se. "Iako će dizajn ove opcije osigurati potpuno poštivanje međunarodnog prava u svim scenarijima, postoji rizik od takvih domino efekata ako drugi pogrešno shvate Zajam za reparacije kao konfiskaciju." Potpuna usklađenostIako se ne nudi nikakav lijek za ublažavanje ovog problema, dokument naglašava da bi drugi međunarodni partneri poput Velike Britanije, Japana ili Sjedinjenih Američkih Država mogli slijediti taj primjer kako bi smanjili percepciju da se ruska suverena imovina jednostavno prisvaja. Još jedno pitanje kojim se Evropska komisija nije pozabavila je da se sankcije koje imobiliziraju rusku imovinu moraju obnavljati jednoglasno dva puta godišnje. Iako se to dešava otkako su restriktivne mjere uvedene prije više od tri godine, nema garancije da će ova jednoglasnost potrajati, posebno zato što su neke prijestolnice EU dovele u pitanje korisnost sankcija, a Mađarska se ranije poigravala idejom da ne da zeleno svjetlo za prenos. Rusija bi u takvom scenariju mogla povratiti imovinu, ostavljajući države članice EU da plate račun.

Ukrajinski fizioterapeuti traže kreativne metode za lečenje ranjenih vojnika. "Unbroken", rehabilitacioni centar u zapadnoj oblasti Lavova, organizuje terapijske sesije van klinike kako bi pomogao pacijentima da povrate samostalnost i izgrade samopouzdanje obavljanjem zadataka u realnim životnim situacijama.

Evropa povećava izdvajanja za odbranu. Međutim, jedno pitanje je uglavnom zanemareno – kako što brže premestiti vojnu opremu iz jedne zemlje u drugu u slučaju sukoba. Godinama se priča o "vojnom Šengenu", području u zoni Evropske unije bez kontrola pasoša u kojem se oružje i trupe mogu slobodno kretati podjednako lako kao i civili. Ipak, takav sistem i dalje nije ostvaren i za EU i za NATO, uprkos povećanim bezbednosnim zabrinutostima izazvanim ratom u Ukrajini. Evropska komisija će 19. novembra predstaviti svoj poslednji pokušaj da to ostvari do kraja decenije. Preliminarna verzija dokumenta, u koji je RSE imao uvid, ukazuje na dva načina da se to postigne: prvo, ulaganje novca u stotine "uskih grla" širom kontinenta, kao što su železničke pruge, luke i mostovi, uključujući i u zemljama kandidatima za članstvo u EU Ukrajini i Moldaviju, za koje se u tom tekstu smatra da je ključno da budu integrisane u vojno-transportne strukture EU. I drugo, smanjenje birokratije kako bi se sprečilo da različiti nacionalni zakoni i birokratija ometaju napore za brzo i lako premeštanje vojnih sredstava iz jedne zemlje EU u drugu. Mnogo priče, malo napretkaIdeja o "vojnom Šengenu" je 2017. postala je "prioritetna oblast" i Evropska komisija je sastavljala akcione planove 2018, 2022. i 2024. godine – međutim, postignut je slab napredak. Diplomate EU, govoreći za RSE pod uslovom da im se ne navode imena, rekle su da minimalni napredak svakako nije posledica nedostatka truda. Tema, kažu, obično je pri vrhu dnevnog reda kad god se raspravlja o saradnji EU i NATO-a, ali nijedna od tih organizacija, kažu, nikada je nije zaista prihvatila. NATO se dugo nada da će EU uložiti više zakonodavne energije i novca za vojnu mobilnost, posebno sada kada su 23 od 27 zemalja članica EU takođe deo tog vojnog saveza. Rat u Ukrajini je samo povećao urgentnost da se pojačaju svi aspekti povezani s odbranom. Istovremeno, u EU je postojala frustracija što je NATO previše fokusiran na trošenje novca na skupu vojnu opremu, a mnogo manje na to kako je zapravo transportovati i učiniti dostupnom drugim članicama Alijanse. Novi cilj NATO-a da se do 2035. troši 3,5 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP) na vojnu opremu i dodatnih 1,5 odsto na nevojna ulaganja – kao što je vojna mobilnost – donekle rešava to pitanje. Međutim, to je i dalje u velikoj meri u rukama pojedinačnih zemalja, kako ističe dokument Evropske komisije. "Iako države članice ostaju slobodne da odluče da li će dozvoliti stranim oružanim snagama da prelaze preko njihove teritorije u okviru njihove nacionalne bezbednosti i odbrane, EU mora imati okvir za vojnu mobilnost koji balansira vojne i civilne potrebe", navodi se u tekstu. Cilj sadašnjeg sastava Evropske komisije, kojem mandat ističe 2029, jeste da "uspostavi zonu vojne mobilnosti širom EU do kraja 2027. kao prvi korak ka postepenom postizanju 'vojnog Šengena' u dimenzijama regulative, infrastrukture i kapaciteta". Hoće li biti dovoljno novca?Pitanje je da li će novac biti dostupan ovog puta. U poslednjem višegodišnjem budžetu EU (2021-2027), oko 1,7 milijardi evra namenjeno je za dvostruku civilno-vojnu transportnu infrastrukturu, fokusirajući se na 95 projekata u 21 zemlji. Međutim, kako dokument navodi: "potražnja za finansiranjem EU značajno je premašila raspoloživa sredstva". Za sledeći dugoročni budžet (2028-2034), Evropska komisija je stoga predložila 17,65 milijardi evra za transportnu infrastrukturu dvostruke namene, s fokusom na 500 kritičnih tačaka gde transport vojne opreme treba da bude brži i efikasniji. Ali, da li će ovo uspeti? Pogotovo što članice EU uvek razvodnjavaju početni predlog Komisije i više vole da preusmere novac EU na sektore koji više "dobijaju glasove", kao što su poljoprivreda, ribarstvo i druge vrste socijalne potrošnje. Železnica je takođe vid transporta na koji je potrošeno najviše novca kada je u pitanju vojna mobilnost. I to će se verovatno nastaviti. Ranije ove godine, EU se saglasila oko četiri prioritetna multimodalna koridora za vojnu mobilnost – severnog, južnog, istočnog i centralnog. Severni, koji uglavnom povezuje Holandiju s Nemačkom i Poljskom, i dalje s Ukrajinom, najviše je dosad urađen. Dokument Komisije ističe železničku deonicu od 22 kilometra, koja povezuje zapad Ukrajine sa Slovačkom i ostatkom centralne Evrope i koja koristi evropski standardni kolosek. Ona je puštena u rad u septembru. Takođe se napominje da su "u toku pripremni radovi za primenu evropskog nominalnog standardnog koloseka na evropskim transportnim koridorima koji povezuju Moldaviju i Ukrajinu s državama članicama EU". Ideja je da ... U velikoj meri je važno da će cela EU, uključujući zemlje kandidate, ubuduće raditi sa istim širinama železničkih koloseka. Ideja je da cela Evropska unija, uključujući zemlje kandidate, ubuduće koristi jedinstveni železnički kolosek. Evropska komisija je takođe spremna da se izdvoji novac za druge stavke koje su vitalne za vojno kretanje, kao što su vazdušni prevoz velikog tereta, trajekti dvostruke namene i vagoni s ravnom platformom za prevoz teške vojne opreme poput raketa i tenkova. Poboljšanje 'vojne mobilnosti'Ipak, na kraju, najveće promene koje bi EU mogla da napravi su u zakonima koji bi olakšali kretanje trupa i opreme. Dobijanje dozvole za vojni transport iz jedne zemlje EU u drugu može potrajati i do 45 dana. Cilj je, koji je postavio Brisel, tri dana. Ipak, iznenađujuće je što se harmonizovana pravila EU za prevoz opasnog tereta ne primenjuju na vojni transport, što znači da se često moraju dogovoriti ad hoc aranžmani. To bi se promenilo, a Evropska komisija namerava da insistira da se postigne još više. Još jedan predlog je da dozvole za premeštanje vojne opreme između država članica više neće morati da se obnavljaju na godišnjem nivou. One bi jednostavno važile dok se ne opozovu. Države koje nisu članice EU takođe mogu biti deo ove promene. Ključ za ovo bi bio takozvani "Evropski unapređeni sistem odgovora za vojnu mobilnost (EMERS)", koji se može pokrenuti u roku od 48 sati posle predloga Evropske komisije ili članice EU. Kada se aktivira, u slučaju potencijalne vojne vanredne situacije, prekogranični vojni transport zahtevaće samo obaveštenje, uz skraćeni rok za najavu vojnog kretanja. Većina standardnih procedura bi se mogla zaobići, osim carinskih formalnosti. Naravno, svi ovi predlozi moraće biti dogovoreni među članicama EU, što često zahteva jednoglasnost. S obzirom na povećanu urgentnost da EU pojača vojno prisustvo zbog rata u Ukrajini, to bi se moglo pokazati kao najbolja moguća šansa za postizanje 'vojnog Šengena'.

Muškarci u uniformama u kancelarijama. Najave o raspoređivanju "sistema protiv dronova". Izvanredne najave Vijeća ministara o uključivanju Agencije za nacionalnu sigurnost, Ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva odbrane u osiguravanje lokacija u vlasništvu Lukoila u Bugarskoj i dijela kritične infrastrukture zemlje. Ovo je slika nakon objave da su predstavnici službi, Ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva odbrane "preduzeli dodatne mjere kako bi obezbijedili sigurnost, uključujući i putem vode i zraka, u području Lukoilovih lokacija". Namjeru jačanja sigurnosti uz pomoć Ministarstva unutrašnjih poslova i službi najavio je ministar pravde Georgi Georgiev prvog dana nakon što su Sjedinjene Države uvele sankcije ruskom Lukoilu i svim njegovim podružnicama, uključujući i one u Bugarskoj. Kao razlog naveo je incidente "na sličnim objektima" u Evropi. U ponedjeljak, 10. novembra, je premijer Rosen Željazkov potvrdio da je intervencija službi, Ministarstva unutrašnjih poslova i vojske bila upravo zbog incidenata. Obojica su govorili o dvije eksplozije - u rafineriji u Mađarskoj i u rafineriji u Rumuniji. Međutim, oba incidenta su lokalne kompanije najavile kao tehnički kvar koji nije povezan s potencijalnom sabotažom. Istovremeno, uprkos posvećenosti jačanju mjera, ispostavilo se da bi moglo doći do curenja tona goriva iz naftovoda Lukoil u Bugarskoj. Šta znamo o incidentima u Mađarskoj, Rumuniji i Bugarskoj i kako Rusija pokušava to iskoristiti? Šta se dogodilo u Mađarskoj i Rumuniji?Ono što je neobično u vezi s incidentima u rafinerijama u Mađarskoj i Rumuniji jeste to što su se dogodili u roku od nekoliko sati. U Mađarskoj je došlo do eksplozije i požara u najvećoj rafineriji u zemlji u Szasalombatu, koja se nalazi na Dunavu, 30 km od centra Budimpešte. Istraga je u toku od tada, a mađarske vlasti nisu objavile uzrok incidenta. Rafinerija je dio mađarskog MOL-a i najveći je takav objekt u zemlji. Rafinerija uglavnom prerađuje rusku naftu, koju prima putem naftovoda Družba. "Istraga je još uvijek u toku. Ne znamo da li se radilo o nesreći, kvaru ili vanjskom napadu", rekao je premijer Viktor Orbán. Dodao je da se nada da slučaj nije povezan s riječima poljskog ministra vanjskih poslova Radoslawa Sikorskog, koji je rekao da se nada da će Ukrajina deaktivirati Družbu. MOL kategorički odbacuje verziju o sabotaži. Kompanija je uvjeravala da svi sistemi koji nisu pogođeni požarom rade i da se rad rafinerije, iako smanjen, nastavlja. Sve se ovo dogodilo neposredno prije posjete Viktora Orbana Sjedinjenim Američkim Državama. U Washingtonu se sastao s Donaldom Trumpom i uspio osigurati izuzeća od američkih sankcija za plinovod Turski tok, kao i za Družbu. Gotovo istovremeno s eksplozijom u Mađarskoj, sličan incident se dogodio i u Rumuniji. Tamo je, u rafineriji Petrotel kompanije Lukoil u Ploiestiju, 58-godišnji muškarac povrijeđen u eksploziji koja je, prema prvim izvještajima, uzrokovana nakupljanjem plina nastalog otpadom koji je probio okno. Lokalna policija i službe zaštite na radu pokrenule su istragu o navodnim kršenjima radnih propisa. Čak i prije incidenta, rafinerija je najavila zatvaranje zbog modernizacije svoje baze, koje bi trebalo trajati do 30. novembra. Poput Bugarske, Rumunija se suočava s poteškoćama u vezi s time kako nastaviti Lukoilovu imovinu u zemlji, posebno u vezi s rafinerijom Ploiesti. Informacije o njenoj mogućoj prodaji postoje od 2016. godine. Kako je Rusija iskoristila incidente i izmislila još jedan?Ruska štampa izvještavala je detaljno o obje eksplozije. Ruski list Kommersant povezao je dva incidenta i naglasio da je glavna sličnost bila korištenje ruske nafte u oba kompleksa. Dva dana nakon incidenata, priča o sličnom incidentu u najvećoj slovačkoj rafineriji, koja se nalazi u blizini Budimpešte, proširila se na brojnim češkim društvenim mrežama. To su kategorički negirale i lokalna kompanija i slovačke vlasti. Objave je proslijedila grupa za dezinformacijsku kampanju Letsdata rusko-ukrajinskoj web stranici CZNews Info, izvještava Kievindependent. U ruskim medijima i na društvenim mrežama, ova nepostojeća eksplozija povezana je i sa riječima Sikorskog i sa napadima ukrajinskih snaga na ruske energetske infrastrukturne objekte, izvještava Kievindependent. Da se "izvuče" 7 tona goriva iz kritične infrastruktureIako je 24. oktobra Vijeće ministara najavilo pojačane mjere sigurnosti vezane za infrastrukturu Lukoila u Bugarskoj, početkom novembra policija u Staroj Zagori objavila je da je privela četiri muškarca osumnjičena za direktno vađenje dizela iz naftovoda u blizini Stare Zagore kojim upravlja Lukoil. Iz optužnica koje su kasnije podnesene jasno je da je izvađeno gorivo u količini od oko 7 tona i da su optuženi na tome radili mjesec dana. Ostalo je nejasno kako se to moglo dogoditi u tom periodu, budući da sve količine i kretanje goriva mora biti strogo kontrolisano od strane države. Optužba za krađu u posebno velikim razmjerima mogla bi četvoricu osumnjičenih dovesti u zatvor do 20 godina. Tokom godina, poslovanje Lukoila u Bugarskoj i stepen kontrole nad onim što se događa u rafineriji, bazi Rozenec i način na koji kompanija plaća poreze bili su predmet skandala, novinarskih istraga i brojnih inspekcija. Godinama Komisija za zaštitu konkurencije (KZK) nije pronašla dokaze o dominantnom položaju Lukoila, ali se to promijenilo nakon pada trećeg kabineta stranke Građani za evropski razvoj Bugarske (GERB) pod premijerom Bojkom Borisovim 2021. godine.

Afganistan nastoji značajno povećati trgovinu s naftom bogatim zemljama Centralne Azije dok pokušava okončati ekonomsku zavisnost od Pakistana, koji je istorijski bio najveći trgovinski partner Kabula. Ali stručnjaci upozoravaju da će geografija, visoki troškovi i politička ograničenja otežati napore neprepoznate i finansijski iscrpljene talibanske vlade da prebaci trgovinu na Centralnu Aziju. Pokušaji Kabula da pronađe nove trgovinske partnere dolaze nakon najgoreg izbijanja neprijateljstava s Islamabadom u posljednjih nekoliko godina. Susjedi su prošlog mjeseca razmijenili vojne napade, pri čemu je poginulo na desetine ljudi, a Pakistan zatvorio granicu s Afganistanom. Mjesec dana zatvaranja granice nanijelo je oko 200 miliona dolara gubitaka afganistanskim trgovcima, koji se oslanjaju na pakistanske morske luke za pristup međunarodnim tržištima. "Trgovinske alternative"Visoki talibanski zvaničnici pozvali su afganistanske trgovce i investitore da okončaju svoje aktivnosti u Pakistanu i pronađu nove poslovne i trgovinske prilike u Centralnoj Aziji. "Aktivno radimo s našim sjevernim susjedima kako bismo pronašli pouzdane trgovinske alternative", rekao je 12. novembra talibanski ministar trgovine Nurudin Azizi. Abdul Gani Baradar, zamjenik premijera Talibana, optužio je Islamabad da koristi trgovinu kao "alat političkog pritiska" i ocijenio da je aktuelno zatvaranje granice dokaz da Kabul mora smanjiti oslanjanje na istočnog susjeda. Švicarski ekspert za Afganistan Torek Farhadi rekao je da je novi talibanski naglasak na trgovini s Centralnom Azijom "uglavnom političko poziranje", dodajući da i dalje postoje duboke strukturne prepreke za širenje ekonomskih veza. Centralna Azija nema izlaz na more, a Afganistan se mora oslanjati na dugolinijske kopnene koridore kako bi došao do tržišta. Tarifne strukture u regionu nameću visoke troškove za mnoge afganistanske izvoze, posebno poljoprivredne proizvode. Logistika rukovanja, skladištenja i transporta kvarljivih proizvoda poput voća i povrća ostaje nerazvijena. "Da bi sjeverna ruta bila komercijalno održiva, Afganistan bi morao ukinuti tarife i ponuditi poticaje svojim partnerima u Centralnoj Aziji", rekao je Farhadi za RSE. "Ali za vladu u Kabulu, carinski prihodi su jedan od glavnih izvora prihoda." U međuvremenu, nekoliko željezničkih projekata, ključnih za povećanje prekogranične trgovine, ostaje nedovršeno ili bez finansiranja. Nedostatak međunarodnog priznanja talibana također ih sprječava da pristupe fondovima globalnih institucija poput Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, što ograničava ulaganja u infrastrukturu potrebnu za podršku trgovini prema sjeveru, rekao je Farhadi. Ti faktori osigurali su da trgovina Afganistana s Centralnom Azijom, iako raste, ostane skromna. Trgovina između Afganistana i pet država Centralne Azije – Uzbekistana, Kazahstana, Turkmenistana, Kirgistana i Tadžikistana – stalno raste, dosegnuvši gotovo 1,7 milijardi dolara, prema afganistanskim zvaničnicima. Većinu tog obima čini uvoz iz Afganistana, uključujući brašno, gorivo, ulje za kuhanje i građevinski materijal. Izvoz iz Afganistana u Centralnu Aziju ostaje ograničen, ali polako raste. Kazahstan se pojavio kao važan trgovinski partner Afganistanu. U 2024. godini Astana i Kabul potpisali su mapu puta koja predviđa cilj povećanja bilateralne trgovine na 3 milijarde dolara u narednim godinama. Uzbekistan ostaje jedan od najaktivnijih trgovinskih partnera Afganistana. Bilateralna trgovina u 2024. dostigla je 1,1 milijardu dolara, prema zvaničnim uzbekistanskim podacima. Taškent i Kabul planiraju povećati trgovinu na 2 milijarde dolara u 2025. godini. Afganistanski izvoz preko graničnog prelaza Torghundi u Turkmenistanu više je nego udvostručen u odnosu na prethodnu godinu. U međuvremenu, Kirgistan i Tadžikistan službeno su inaugurisali ključnu komponentu projekta CASA-1000, namijenjenog izvozu električne energije u Afganistan i Pakistan. Uloga Pakistana i dalje ključnaUprkos rastu trgovine Afganistana s Centralnom Azijom, Kabul ostaje zavisan od Pakistana. Islamabad je dugo pružao Afganistanu najbrži i najpovoljniji pristup globalnim tržištima. Granični prelazi Torkham i Chaman ostaju okosnica trgovinskih veza Afganistana, ali je Islamabad u posljednjim godinama više puta zatvarao granicu, ometajući trgovinu i kretanje ljudi. To se poklopilo s padom trgovine Afganistana s Pakistanom – sa oko 5 milijardi dolara godišnje na vrhuncu 2011. na nešto više od 1 milijarde dolara u 2024. Najnovije zatvaranje granice 12. oktobra, nakon oružanih sukoba između pakistanskih i talibanskih snaga, ostavilo je hiljade kamiona blokirane sedmicama. Ali za afganistanske trgovce, malo je alternativa koje mogu parirati blizini Pakistana ili njegovoj lučkoj infrastrukturi. Preusmjeravanje trgovine s tih ruta znači veće troškove transporta, duže vrijeme tranzita i povećane logističke rizike, kažu stručnjaci. "Realnost je da je najkraća i najjeftinija ruta Afganistana do morskih luka, kao i do Indije i drugih južnoazijskih tržišta, preko Pakistana", rekao je Azarakhsh Hafizi, bivši predsjednik Afganistanske privredne komore. "Potrebno je da svi tranzitni putevi ostanu otvoreni. To bi koristilo ne samo Afganistanu i Pakistanu, već je važno i za regionalnu ekonomsku integraciju", dodao je Hafizi, koji je ranije bio član Privredne komore i industrije Južnoazijske asocijacije za regionalnu saradnju.

Otkako je Ujedinjeno Kraljevstvo u junu zabranilo jednokratne elektronske cigarete zbog zdravstvenih i ekoloških razloga, Vjačeslav Semenjuki ima pune ruke posla izvlačeći hiljade baterija iz tih uređaja kako bi ih poslao u Ukrajinu, gdje se od njih prave prenosivi punjači za vojnike na frontu. Ukrajinski volonter, koji već deset godina živi u Leedsu, gradu na sjeveru Engleske, kaže da proizvođači e-cigareta u Ujedinjenom Kraljevstvu "više ne mogu prodavati te uređaje, pa mi zapravo pomažemo da [proizvođačima i trgovcima] olakšamo život, jer moraju nešto učiniti s njima". Nedavna isporuka četiri palete potpuno novih jednokratnih e-cigareta Udruženju ukrajinske zajednice u Leedsu, koje je Semenjuki suosnovao 2022. godine, znači više od 10.000 pojedinačnih uređaja koje on i mala grupa volontera trenutno rastavljaju. "Okupljamo se kod mene ili kod nekoga drugog, pa sjedimo, možda gledamo film ili pijemo vino", kaže Semenjuki o sesijama rastavljanja e-cigareta. "To je kao porodična večer." Na drugom mjestu u Ujedinjenom Kraljevstvu, preduzetnik Tom Nabielec prikupio je neželjene e-cigarete kako bi ih donirao Ukrajinskom društvenom klubu u Londonu, koji također šalje baterije u Ukrajinu. Potvrdio je za RSE da je jednokratne e-cigarete sada relativno lako nabaviti besplatno iz prodavnica. "Inače ih košta novca da ih recikliraju, a ovdje u UK to moraju po zakonu." Nabielec kaže da je dobio e-cigarete od jednog maloprodajnog objekta, koji je ubrzo "proširio vijest na druge prodavnice u svom malom lancu" o mogućnosti doniranja zaliha ukrajinskim humanitarnim organizacijama. Semenjuki kaže da se e-cigarete rastavljaju u Ujedinjenom Kraljevstvu kako bi se izbjegle carinske takse prilikom prolaska kroz Evropu i ulaska u Ukrajinu, lekcija naučena na teži način kada je jedna pošiljka e-cigareta koja nije bila rastavljena vraćena na nizozemskoj granici. Vozač je "morao da se vrati iz Nizozemske u Leeds da ih istovari, a zatim ponovo krene nazad", kaže Ukrajinac. Međunarodni transport e-cigareta koji se potencijalno mogu ponovo prodati zahtijeva plaćanje poreza i opsežnu uvoznu dokumentaciju. Međutim, "otpadni" proizvodi, poput kutija s odvojenim baterijama koje Semenjuki i drugi volonteri izvlače, mogu se prenositi preko granica bez takvih birokratskih prepreka. Baterije se obljepljuju trakom za putovanje preko Evrope kako bi se smanjio rizik od požara koji može nastati kada se izloženi kontakti baterija dodirnu i izazovu kratki spoj. Kada stignu u Ukrajinu, baterije se lijepe u 3D-printana kućišta za prenosive punjače od strane timova s kojima Semenjuki sarađuje u Lavovu. Gotov proizvod je izdržljiv, punjiv i ima više izlaza za napajanje. Vojnici na frontu koriste prenosive punjače za "sve uređaje koji se napajaju putem USB-a", kaže Semenjuki. Na ruskoj strani u toku rata u Ukrajini, korisnici e-cigareta pozivaju se da doniraju uređaje zbog baterija i žica. "Jedna e-cigareta = jedan pad s drona na neprijatelja!" stoji na jednom plakatu na univerzitetu u jugozapadnom ruskom gradu Samara. Mali servomotori koji se koriste za ispuštanje municije s dronova mogu se napajati jednom baterijom iz jednokratne e-cigareta. Upotreba elektronskih cigareta eksplodirala je u posljednjoj deceniji, s procijenjenih 100 miliona korisnika širom svijeta. Uređaji, koji zagrijavaju tečnost s nikotinom kako bi proizveli paru, smatraju se manje štetnim od cigareta, ali i dalje nose značajne zdravstvene rizike. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva istaknula je ekološke probleme jednokratnih elektronskih cigareta kao glavni faktor zabrane.

Decenije lošeg upravljanja, pogoršane dugotrajnom sušom, dovele su Iran na rub onoga što stručnjaci nazivaju vodnim bankrotom. S praznim rezervoarima i rekordno niskim padavinama, vlasti su počele racionalizirati zalihe vode u iranskoj prijestonici Teheranu, gradu s oko 10 miliona stanovnika. Predsjednik Masud Pezeškijan upozorio je da bi vodna kriza mogla dovesti do evakuacije dijelova Teherana i otišao je toliko daleko da je razmatrao mogućnost preseljenja glavnog grada. Upozorenja vlasti nisu bila dovoljno relevantna, ocjenjuje Kaveh Madani, direktor Univerzitetskog instituta za vodu, okoliš i zdravlje UN-a sa sjedištem u Kanadi. "Nivo njihovih upozorenja je prenizak u poređenju sa stvarnošću na terenu", rekao je Madani, koji je prethodno bio zamjenik šefa iranskog Ministarstva okoliša. On je za Radio Farda program Radija Slobodna Evropa (RSE) kazao kako je "vlada previše oprezna jer ne želi dodatno stresirati javnost i uznemiriti ljude". Vodni bankrot je kada potrošnja premaši ponudu i iscrpljivanje resursa je nepovratno. Često je to vođeno onim što stručnjaci nazivaju pogrešnim vladinim politikama namijenjenim podsticanju poljoprivrede i razvoja. Koliko je kriza ozbiljna?Iran se trenutno nalazi usred najgore suše u posljednjih 60 godina. "Ako ne bude kiše, moraćemo početi s racionalizacijom vode u (novembru). Ako nedostatak padavina potraje i nakon toga, jednostavno nećemo imati vode i morat ćemo evakuirati Teheran", rekao je Pezeškijan ranije ovog mjeseca, iako su drugi zvaničnici pokušali umanjiti potrebu za preseljenjem glavnog grada. Od prošle sedmice, snabdijevanje vodom u Teheranu prekida se u večernjim satima. Vlasti su takođe pozvale ljude da smanje potrošnju tokom dana. Redukcije vode još nisu zabilježene u drugim dijelovima Irana. Pet glavnih rezervoara koji snabdijevaju Teheran vodom su na historijski niskim nivoima, trenutno držeći samo 11 posto ukupnog kapaciteta. U Mašhadu, drugom najvećem iranskom gradu sa četiri miliona stanovnika, rezervoari su pali ispod tri posto kapaciteta, a tri od četiri brane koje snabdijevaju grad sada su van funkcije. Širom zemlje, 19 glavnih brana - koje čine 10 posto iranskih rezervoara - potpuno je presušilo, a više od 20 brana drži manje od 5 posto svog kapaciteta. Kakav je plan vlasti?Iranski zvaničnici još nisu predstavili konkretan plan za rješavanje vanredne situacije. Vlasti u Iranu obično umanjuju značaj kriza kako bi skrenule krivicu i izbjegle širenje panike. Ali zvaničnici koji su pokrenuli mogućnost evakuacije Teherana naglasili su ozbiljnost - i hitnost - situacije. Obraćajući se parlamentu ranije ove sedmice, Pezeškijan je rekao svojim kritičarima iz parlamentarnih klupa da će "onima koji tvrde da mogu riješiti problem s vodom dati puna ovlaštenja" da se uhvate u koštac s nestašicom vode. Madani za RSE kaže da stvari dodatno otežava nedostatak povjerenja javnosti u vlasti. "Društvo nije svjesno koliko je situacija strašna, a vlada se boji tražiti od ljudi da smanje potrošnju", rekao je. Nestašica vode je posljednjih godina više puta izazvala proteste širom Irana, a posebno u provinciji Kuzestan, gdje su demonstracije u julu 2021. godine rezultirale smrtonosnim obračunom. Kratkoročna rješenja postoje, ali stručnjaci kažu da su potrebne fundamentalne reforme i teške političke odluke kako bi se spriječila katastrofa. Azam Bahrami, stručnjakinja za održivi razvoj sa sjedištem u Italiji, izjavila je za Radio Farda da je potrebno planiranje i procjena o tome gdje se voda rasipa kako bi se problem dugoročno riješio. "Potrošili smo mnogo vode pokušavajući postati samodostatni u proizvodnji mnogih stvari", rekla je. Iran navodno proizvodi 85 posto svojih prehrambenih potreba u zemlji -- to je strategija samodovoljnosti do koje je došlo zbog decenija međunarodnih sankcija i koja je usmjerena na smanjenje ovisnosti o globalnim tržištima žitarica. Ali stručnjaci godinama upozoravaju da Iran, koji je uglavnom sušan, nema vodne resurse da to održi. Na tekstu sarađivale Hannah Kaviani i Roya Karimi Majd iz Radio Farde

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nedavno je nagovijestio da Evropska unija (EU) radi na novom paketu sankcija protiv Rusije, manje od mjesec dana nakon što je dogovoren novi niz mjera usmjerenih na udarac Kremlju zbog potpune invazije na njegovog susjeda. Prvo pitanje je koliko brzo bi se takav novi prijedlog mogao pojaviti. Diplomate EU s kojima je Radio Slobodna Evropa (RSE) razgovarao pod uslovom anonimnosti kažu da sumnjaju da će nove mjere biti predstavljene ove godine prije Božića. Brisel trenutno ima dva veća prioriteta: osigurati finansiranje za Ukrajinu za naredne dvije godine (pri čemu je takozvani kredit za reparacije i dalje preferirana opcija) i osigurati da se sve trenutne sankcije EU protiv Moskve obnove. Oba pitanja moraju biti riješena najkasnije u januaru. Za ovo drugo je potreban jednoglasje, dok je za prvo potrebna široka politička podrška. Zvaničnici EU su, drugim riječima, oprezni u pogledu dodavanja još jednog zadatka koji zahtijeva konsenzus i nagovijestili su da bi novi paket sankcija mogao stići oko četvrte godišnjice potpune ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2026. godine. Međutim, ovo nije spriječilo države članice EU da sastave svoje liste želja. Jedan dokument za diskusiju, u koji je RSE imao uvid, a čiji su autori baltički trio Estonija, Latvija i Litvanija, kao i Njemačka, Poljska i Švedska, jasno daje do znanja da bi sljedeći cilj trebao biti ograničavanje uvoza ruske robe u EU. Napominjući da je blok prošle godine uvezao robu iz zemlje u vrijednosti od 35 milijardi eura, šest zemalja tvrdi da klub još uvijek ima dovoljno prostora da smanji svoju ovisnost o Moskvi. Najveći dio ovog uvoza čine energija poput plina i nafte, kao i razni poljoprivredni proizvodi. Brisel se ranije ove godine već obavezao da će do 2027. godine uglavnom postepeno ukinuti uvoz ruske energije i poljoprivrede. Ruski čelik i fosfatiZemlje u suštini gledaju drugi najviše uvoženi ruski artikl: čelik. Do sada je klub ove godine uvezao ruski čelik u vrijednosti od 1,3 milijarde eura, ili 8 posto ukupnog uvoza EU iz te zemlje. Većina tih čeličnih proizvoda su takozvane čelične ploče, osnovni materijal koji se prerađuje u složenije čelične proizvode. Dok je Brisel već 2022. godine uveo zabrane uvoza dijela ruskog čelika, čelične ploče imaju izuzeće do oktobra 2028. Ovo izuzeće bi se moglo prekrižiti. Druga potencijalna meta su takozvane neorganske hemikalije iz Rusije, koje čine 3 posto ukupnog uvoza EU iz Rusije. To uključuje bezvodni amonijak i kalcijum fosfate, koji se mogu koristiti i za poljoprivredu, ali i u industriji plastike i farmaceutskoj industriji. U dokumentu za diskusiju se navodi da su Sjedinjene Države trenutno i najveći uvoznik i izvoznik ovih proizvoda i da potencijalne sankcije ne bi poremetile njihove evropske opskrbe. Slična je i priča i s kalijevim gnojivima. Iako je EU uvela trgovinska ograničenja na gnojiva na bazi dušika, uvoz onih na bazi kalija zapravo se povećao u 2024. godini u odnosu na 2023. i 2022. godinu. EU i dalje proizvodi vlastita kalijeva gnojiva, ali po višoj cijeni, uglavnom zbog strogih propisa o zaštiti okoliša. Međutim, blok bi mogao uvoziti i iz još nekih trećih zemalja poput Kanade i Izraela, što znači da sankcije na ovaj ruski uvoz ne bi nužno značile nestašicu za evropske poljoprivrednike. Ciljanje ruske 'flote u sjeni'EU takođe želi shvatiti kako ciljati rusku "flotu u sjeni" - često klimave brodove sa sumnjivim vlasništvom koje Moskva koristi kako bi zaobišla ograničenje G7 za naftu. Ograničenje je postavilo limit, trenutno na 47,60 dolara po barelu, po kojem je dozvoljeno trgovati ruskom sirovom naftom. Brisel je do sada stavio na crnu listu 562 broda koja pokušavaju smanjiti cijenu. Stavljanje na crnu listu znači da ne mogu biti servisirani ni u jednoj luci EU, ali se vjeruje da postoji još najmanje 400 koji još uvijek nisu ciljani. I dalje im je dozvoljeno da plove u vodama EU, što često izaziva strah od izlijevanja nafte i drugih opasnosti. Francuska je nedavno distribuirala dokument za diskusiju među glavnim gradovima EU o tome šta se još može učiniti u ovoj oblasti. Suština pariškog prijedloga je da se EU i zemlje istomišljenice fokusiraju na ono što se naziva "pristupom vođenim količinom". To u suštini znači regulisanje količine nafte koju brodovi smiju prevoziti. Iako ne skicira kako bi to funkcionisalo u praksi, dokument, u koji je RSE imao uvid, napominje da bi sljedeći potez Brisela trebao biti udar na "sve one koji omogućavaju rad "flote u sjeni", posebno na njihove finansijske, komercijalne i logističke mreže u trećim zemljama". Iako bi ovo očigledno moglo značiti sankcije, dokument takođe predlaže "uvođenje podsticaja za poticanje vlasnika navedenih plovila da reintegriraju legitimne trgovinske kanale" i "sprečavanje daljnjeg povećanja tonaže putem strožih kontrola i zahtjeva za dužnu pažnju pri prodaji brodova". Zatim, tu je i pitanje zaustavljanja brodova koji pripadaju "floti iz sjene" u evropskim vodama. Pariz je dospio na naslovnice ranije u septembru kada su se francuske snage ukrcale na brod Pushpa/Boracay nakon sumnje da je učestvovao u incidentima s dronovima u Danskoj ranije tog mjeseca, što je dovelo do zatvaranja aerodroma u Kopenhagenu na nekoliko sati. Francuska poziva blok da odlučnije djeluje protiv brodova koji zapravo mogu biti bez državljanstva, tvrdeći da "kada su ovi sumnjivi brodovi lažno označeni zastavom ili kada su u stvarnosti već izbrisani iz registra države zastave koju tvrde, oni su plovila bez državljanstva" i kao takvi olakšavaju evropskim nacijama ukrcavanje bez kršenja Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora.

Suzbijanje masovnih protesta, produbljivanje cenzure i prijetnje slobodi govora globalno su podstakle 15. godinu zaredom pad slobode na internetu, navodi se u novom izvještaju koji je objavila međunarodna organizacija Freedom House sa sjedištem u Washingtonu. Izveštaj, "Sloboda na mreži 2025: Neizvjesna budućnost za globalni internet", otkrio je da je internet danas kontrolisaniji i manipulisaniji nego ikada ranije, pri čemu se uslovi za prava na mreži pogoršavaju u 27 zemalja, dok 17 zemalja bilježi poboljšanja. Izvještaj prati slobode na mreži u 72 države svijeta. Kina i Mijanmar su ostale među najgorim okruženjima na svijetu za slobodu interneta, dok je Island zadržao svoje mjesto kao najslobodnije onlajn okruženje, a slijedi ga Estonija. Srbija iz 'slobodne' u 'djelimično slobodnu' na internetuOd država Zapadnog Balkana na listi se našla Srbija koja je označena kao "djelimično slobodna" u pogledu slobode interneta što je pad u odnosu na prošlogodišnju ocjenu "slobodna". U naznakama iz izvještaja za Srbiju stoji da "provladini komentatori manipulišu diskusije na mreži; korisnici uređaja za komunikaciju (najčešće mobilnog telefona) ili blogeri su hapšeni ili su dobili produženje pritvora zbog objava političkog ili socijalnog sadržaja; došlo je do fizičkog napada ili ubistva na korisnika uređaja za komunikaciju ili blogera zbog objava na mreži". Izvještaj navodi da je "reakcija srpske vlade na proteste koje su predvodili studenti dovela je do promjene statusa slobode interneta u toj zemlji". Kada su ljudi izašli na ulice širom zemlje pozivajući na pravdu i transparentnost nakon smrtonosnog urušavanja nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu u novembru 2024. godine, vlasti su privele pojedince koji su se izjasnili u znak podrške protestima na mreži i koristile Cellebrite tehnologiju za pretragu telefona novinara i aktivista. Kritični trenutak za slobodu na internetuKontrola nad informacijama na mreži postala je suštinski alat za autoritarne lidere koji žele da učvrste svoje režime. Budućnost slobode interneta zavisiće od toga kako vlade regulišu i primjenjuju naredni talas vještačke inteligencije i drugih tehnologija koje se ubrzano razvijaju. "Globalna sloboda interneta opada u kontinuitetu 15 godina, jer su autoritarni režimi produbili nadzor i cenzuru u nastojanju da ućutkaju neslaganje", rekla je Annie Boyajian, predsjednica Freedom House-a. "Ovaj trend je uporan, ali ne i nepovratan. Vidimo svijetle tačke širom svijeta i inspirisani smo hrabrim braniteljima ljudskih prava koji rizikuju svoje živote boreći se za slobodu uprkos sve intenzivnijoj represiji. Međutim, jasno je da smo došli do kritičnog trenutka i da se pogoršanje neće zaustaviti ukoliko vlade i privatni sektor ne učine više da zaštite slobodu interneta", navela je. Zabrinjavajuće tendencije u demokratijamaPored pogoršanja represije u autoritarnim državama, izvještaj je otkrio zabrinjavajuće tendencije u otvorenijim onlajn okruženjima u svijetu: polovina od 18 zemalja sa statusom slobode interneta pretrpjela je pad rezultata tokom perioda zahvaćenog praćenjem izveštavanja, od juna 2024. do maja 2025. Samo dvije od slobodnih zemalja zabilježile su poboljšanja, navodi se. Gruzija, koja je izgubila četiri poena na skali od 100 poena "slobode na mreži", doživjela je najznačajniji pad među praćenim državama, a sljede Njemačka (-3) i Sjedinjene Američke Države (-3). U Njemačkoj, faktori koji uključuju krivična gonjenja zbog memova o političarima, povećanu samocenzuru djelimično zbog prijetnji krajnje desničarskih aktera i napade hakera povezanih sa ruskom državom doprinijeli su padu od tri poena u rezultatu slobode interneta u zemlji. U Sjedinjenim Državama, rastuća ograničenja građanskog prostora prijetila su da uguše digitalni aktivizam, obilježen pritvaranjem stranih državljana zbog nenasilnog izražavanja neslaganja i mišljenja na mreži. Ključne kontrolne tačke interneta koje prati Freedom House odražavaju ograničenja u vezi sa sadržajem političke, društvene ili vjerske prirode. Tokom godina, najveći pad slobode interneta bilježi RusijaU Rusiji, koja je doživjela najveći pad slobode interneta u posljednjih 15 godina, predsjednik Vladimir Putin je pokušao da stvori "dezinfikovan" domaći internet, istovremeno gušeći neslaganje. Nakon široko rasprostranjenih antivladinih protesta između 2011. i 2013. godine i invazije na Ukrajinu 2014. godine, ruske vlasti su postavile temelje za "suvereni internet", tehnički i pravni projekat za isključivanje Rusije iz globalne mreže. Zaštitne mjere kao stimulans za slobodeU izvještaju se napominje da je vještačka inteligencija već integrisana u svakodnevni život, da satelitski internet servis proširuje povezanost i konkuriše postojećim provajderima, a tehnologija za verifikaciju identiteta mijenja pristup onlajn sadržaju i zajednicama. Talibani ograničili društvene mreže u AvganistanuAvganistanci strahuju od gubitka 'poslednje nade' dok talibani gase internetIzvještaj zaključuje da ugradnjom zaštitnih mjera za slobodu izražavanja i privatnost u ove sisteme u najranijoj mogućoj fazi razvoja, demokratska društva mogu osigurati stimulans poboljšanja za globalnu slobodu interneta, umjesto da doprinose još jednom periodu pada. Između ostalog se ukazuje da bi pravni okviri koji se bave onlajn sadržajem trebalo da poštuju međunarodno priznata ljudska prava i da se pridržavaju standarda zakonitosti, neophodnosti i proporcionalnosti. Kao i da je širom svijeta, podrška nezavisnim medijima i lokalnim organizacijama civilnog društva koje šire vjerodostojne informacije prijeko potrebna. U svijetu, prema podacima Freedom Housea navodi se da pristup internetu ima 5,5 milijardi ljudi od čega 81 posto žive u zemljama u kojima su pojedinci bili uhapšeni ili zatvoreni zbog objavljivanja sadržaja o političkim, socijalnim ili vjerskim temama.

Američka kovnica novca 12. novembra je prestala da proizvodi "penije" - novčiće od jednog centa, najmanje denominacije dolara, radi uštede i zato što je taj novčić kojim se nekada mogla kupiti užina ili slatkiš, postao sve manje upotrebljiv.