Većinom popodneva posle nastave, studentkinja prve godine grafičkog dizajna šeta ulicama u centru Teherana i ponekad svrati u kafić u popularnoj Iranšahr ulici da se vidi s prijateljima.
"Na našim druženjima uglavnom pričamo o svojoj bedi", rekla je studentkinja za Radio Farda (Iranski servis RSE). "Ne samo da ne možemo da kupimo auto, ne možemo ni da izvadimo vozačku dozvolu".
Studentkinja je, poput mnogih sagovornika Radija Farda, tražila da ne bude imenovana iz straha od odmazde vlasti. Ona je rekla da bi izdavanje vozačke dozvole koštalo gotovo celu njenu mesečnu platu od oko 87 evra.
Svih sedam prijatelja u grupi, starosti od 18 do 22 godine, naučilo je da vozi, ali nijedno ne može da priušti dozvolu. Sada je pod pritiskom i njihova jedina prava razonoda.
Kultura kafićaUpitani šta rade za zabavu, članovi grupe naveli su samo kafiće, gde slave rođendane, dele tanjire s hranom i razgovaraju uz čaj i kafu. Devojke među njima ne nose obavezni hidžab u kafićima i na ulici, iako na fakultetu moraju da nose mantil i maramu.
Poslednjih meseci policija i pravosuđe usredsredili su se na ulice Sanai i Iranšahr, poznate po brojnim kafićima. U julu su vlasti zapečatile sedam kafića u dva centralna okruga, zamerajući, između ostalog, to što se gosti okupljaju na trotoarima i na ulici. U oktobru je načelnik teheranske policije za javna mesta prisustvo mladih tamo kritikovao kao "besciljno krstarenje".
Uveče 30. oktobra, dok su se mladi okupljali u Iranšahr ulici zbog Noći veštica, suočili su se s pripadnicima milicije Basidž i agentima u civilu, a kafići su na kraju morali da se zatvore.
Portal Mizan koji prati pravosuđe je 10. novembra izvestio o hapšenjima u Iranšahr ulici, ne navodeći koliko ih je bilo. Uhapšene je optužio za "otvoreno promovisanje skidanja vela i bestidnosti". Teheransko tužilaštvo saopštilo je da će se nastaviti delovanje protiv, kako navodi, "promovisanja golotinje i razvrata".
Grad pod pritiskomRepresija se sprovodi u gradu u kojem je vazduh veći deo godine nepodnošljiv, zelene površine se stalno smanjuju, a stanovnici se, posle dve runde rata sa SAD i Izraelom 2025. i 2026, plaše ponovnih borbi.
Teheran je zauzeo 164. mesto od 173 grada na ovogodišnjoj listi pogodnosti za život koju pravi Economist Intelligence Unit, dva mesta niže nego prošle godine. U kategoriji kulture i životne sredine, koja uzima u obzir društvena i verska ograničenja, cenzuru i dostupnost slobodnih aktivnosti, dobio je samo 37 od 100 poena.
Prema teheranskoj Kompaniji za kontrolu kvaliteta vazduha, glavni grad je u iranskoj godini koja se završila u martu imao samo šest dana čistog vazduha i 178 nezdravih. Ova jesen je bolja, s pet nezdravih dana u prvih 45 dana sezone, naspram 28 godinu dana ranije.
Nedavna studija pokazala je da su izgradnja i zamena bašti zgradama uništile oko 27 odsto ispitane vegetacije u Teheranu između 2006. i 2016.
Manikirka stara 36 godina koja živi na jugoistoku, a radi na severu grada, kaže da svake druge večeri šeta u parku Pardisan na severozapadu, jer u blizini njenog doma nema mesta za mirne šetnje.
Ona kaže da do 3,5 sata dnevno provede putujući na posao kroz "beskrajnu" saobraćajnu gužvu. Posle posla šeta sat ili dva kako bi se putevi ispraznili pre nego što krene kući.
Cena zabaveOpuštanje posle posla, a često i dugog putovanja, košta.
Višegodišnje međunarodne sankcije, uporna inflacija i rijal koji stalno slabi razorili su iransku privredu. Ekonomske teškoće bile su glavni pokretač januarskih protesta, koje su vlasti ugušile smrtonosnom represijom. Ekonomski pritisak samo je povećan otkako su SAD i Izrael 28. februara pokrenuli rat protiv Irana.
Minimalna zarada nekvalifikovanog radnika, prema Ministarstvu rada, iznosi 75 evra mesečno, uključujući beneficije, dok državni službenici u proseku zarađuju od 78 do 83 evra.
Ove jeseni je azerbejdžanska muzička grupa svirala u kulturnom centru na jugu Teherana, uz cene karata od 70 centi do 3,4 evra. Jedna posetiteljka koncerta, državna službenica koja je došla s porodicom sa severozapada grada, platila je 2,7 evra po sedištu.
Ona je došla bez obaveznog hidžaba i rekla da je među publikom bilo više žena bez vela nego s velom. Kaže da se na poslu pokriva, ali obično ne i na drugim javnim mestima.
U planinama na severu, skijalište Točal nudi bekstvo od smoga.
Dvadesetšestogodišnjak koji je ove godine počeo da skija potrošio je oko 270 evra na snoubord, cipele, odeću, naočare i rukavice. Svaka poseta košta 6,1 evra, bez hrane i pića, a Točal je najjeftinije skijalište. Druga naplaćuju i do 10 evra.
"Zabava je skupa", rekao je on.
'Nema vremena za predah'Na Havaran putu na jugu Teherana teški kamioni zgušnjavaju vazduh. Tridesetosmogodišnji mehaničar deset godina je radio u iznajmljenoj radionici, sve dok posao nije presahnuo posle dvanaestodnevnog rata u junu 2025. Prvo je otpustio šegrte, a nekoliko meseci kasnije, kad nije mogao da plati kiriju, odrekao se zakupa.
Sada radi iz montažne kabine dimenzija tri s tri metra, koju je kupio, a za zemljište na kojem stoji plaća 120 evra mesečno.
"Kao da je Havaran posut mrtvom zemljom. Nema mušterija, nema para", rekao je on. "Trepneš i kirija je opet na redu. Nema vremena za predah".
Reč je o inženjerskom poduhvatu vrednom četiri milijarde dolara, koji se proteže 19 kilometara preko Crnog mora i učvršćuje kontrolu Moskve nad Krimom – ukrajinskim poluostrvom koje je Rusija okupirala 2014.
Sada više od 200 metara Krimskog mosta leži na dubini od devet metara, u polju ostataka asfalta i čelika koje je zakrčilo plovni put u Kerčkom moreuzu, dok istovremeno otvara veliku rupu u naporima Rusije da održi okupaciju i funkcionisanje Krima.
Napad izveden raketama i dronovima nije prvi u kojem je Ukrajina gađala ovaj objekat tokom rata s Rusijom, kojem petogodišnjica biti u februaru.
Uništena je samo drumska deonica, dok je nastavljen železnički saobraćaj, mada nije jasno u kojoj meri.
Međutim, ovaj napad – koji se odvijao u nekoliko talasa 16. i 17. novembra – bio je ubedljivo najrazorniji.
"Mislim da je šteta prilično velika", rekao je Brajan Klark (Brian Clark), bivši oficir američke mornarice i stručnjak za pomorske operacije pri Institutu Hadson, tink tenku u Vašingtonu. "Čini se da je ova šteta možda ugrozila strukturni integritet mosta. I vrlo je moguće da prelazak preko njega više nije bezbedan."
"Ovaj napad se upadljivo drugačiji (od prethodnih) jer je bio usmeren na mnogo veći raspon znatno složenije konstrukcije", rekao je Sem Rigbi (Sam Rigby), profesor inženjerstva na Univerzitetu u Šefildu, u Engleskoj.
"Umesto da se ceo raznese, što je nemoguće, na most se može udariti gađanjem njegovih slabih tačaka... odnosno spojnih elemenata koji povezuju dve strane mosta", rekao je ukrajinski vazduhoplovni inženjer Konstantin Krivolap za Karent tajm (Current Time - televizijska i digitalna mreža na ruskom jeziku kojom upravlja RSE).
"Mesta gde su ti lukovi pričvršćeni predstavljaju najslabije tačke mosta."
"Rusija je napravila mit (oko mosta) kao simbola da je Krim 'zauvek ruski'", navodi se u saopštenju vojne komande Ukrajine. "Sada se deo te konstrukcije nalazi pod vodom".
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov obećao je da će most biti obnovljen i da će biti "bolji nego ikada pre".
Prelazak na drumski saobraćaj (pod pretnjom)Železničko-drumski most završen 2018. godine – u javnosti poznat i kao Kerčki most – predstavljao je, sve do početka invazije u februaru 2022. godine, jedinu kopnenu vezu preko koje su ljudi i zalihe mogli direktno stići na Krim s teritorije Rusije.
Predsednik Vladimir Putin lično je seo za volan teškog kamiona i u maju 2018. prešao preko mosta, čime ga je zvanično pustio u saobraćaj.
Pre toga, prevoz preko moreuza odvijao se isključivo trajektima, čiji su kapaciteti bili ograničeni i zavisili od vremenskih prilika. Vlasti su saopštile da je 18. novembra sav trajektni saobraćaj obustavljen zbog lošeg vremena.
Bomba u kamionu koju je aktivirala ukrajinska vojna obaveštajna služba 2022. je oštetila kolovoz na mostu, ali je u potpunosti popravljen za manje od pet meseci. Ukrajinski podvodni dron 2025. je udario u potporne stubove u nivou linije mora, ali je strukturna šteta bila mala.
Posle zauzimanja Marijupolja – najveće ukrajinske luke na Azovskom moru – u proleće 2022. ruske snage su učvrstile kontrolu nad ukrajinskom obalom. Auto-put M-14 postao je još jedna važna ruta za snabdevanje koja vodi direktno iz Rusije.
Međutim, od početka ove godine, ukrajinske snage su intenzivirale kampanju napada dronovima, usmeravajući ih na teretne kamione koji se kreću obalskim putem, kao i na pojedine železničke kompozicije.
Zbog toga je Krimski most postao još važniji za snabdevanje dva miliona stanovnika poluostrva hranom – a da se ne pominju stotine hiljada pripadnika vojske kojima su potrebni oružje i zalihe za napade na Ukrajinu.
Sada će, u doglednoj budućnosti, isključivo vozovi prevoziti ljude i robu na Krim i s njega. Ruski vojni komandanti će sada takođe biti primorani da se oslone na kopnenu rutu – obalski auto-put M-14 – koji je izložen ukrajinskim dronovima, izjavio je David Gendelman, izraelski vojni stručnjak.
Štaviše, dodao je on, taj put ima ograničen kapacitet za saobraćaj, kako civilni, tako i vojni.
"Ako preusmere saobraćaj tuda, to će, pre svega, usporiti i zakomplikovati vojnu logistiku, uključujući onaj deo koji se već odvijao kopnenim koridorima, a ne preko Krimskog mosta", rekao je on. "U svakom slučaju, iz ugla vojne logistike, ovaj napad na Krimski most otežava snabdevanje celokupne južne grupacije ".
Kopnena ruta se suočava s dodatnim problemima: ukrajinske snage su 17. novembra, prema izveštajima, oštetile još jedan važan most koji obezbeđuje direktnu drumsku vezu između Krima i Rostova na Donu – ključne tačke za okupljanje vojnih snaga blizu ukrajinske granice – koja vodi preko luke Taganrog.
'Biće potrebni veoma značajni inženjerski radovi'U najboljem slučaju za popravku drumskog dela mosta biće potrebno oko godinu dana, rekli su građevinski inženjeri za RSE.
"Biće potrebni veoma značajni inženjerski radovi", rekao je Krivolap. "Mislim da se to ne može uraditi za manje od šest meseci, a najverovatnije će biti potrebno više od godinu dana".
"Novi raspon će morati da se sklopi na obali Azovskog mora, zatim dopremi vodenim putem do lokacije i podigne na svoje mesto", naveo je u imejlu Dejvid Mekenzi (David MacKenzie), viši tehnički direktor u britanskoj inženjerskoj konsultantskoj kući COWI. "To je zato što se drumski most nalazi unutar železničkog mosta, što onemogućava transport kompletnog raspona preko Crnog mora".
Celokupna obala Azovskog mora nalazi se na manje od 300 kilometara od teritorije pod kontrolom Ukrajine, što znači da bi svaki projekat izrade lučne konstrukcije – koji bi trajao mesecima – bio relativno laka meta za ukrajinske dronove i rakete.
Mekenzi je rekao da bi se ostaci koje trenutno blokiraju pomorski saobraćaj kroz Kerčki moreuz mogle ukloniti za nedelju ili dve – pod uslovom da loše vreme ili ukrajinske pretnje ne ometu rad bagera i plovnih dizalica – ali će Kremlj morati da odluči da li će prvo uspostaviti pomorski ili drumski saobraćaj.
"Neće biti izvodljivo da se istovremeno obezbedi privremeni drumski pristup preko mosta i omogućiti prolazak brodova", rekao je on.
Majk Petersen (Mike), bivši viši pomorski savetnik SAD i stručnjak za rusku vojsku pri Centru za pomorske analize (Center for Naval Analyses), tink tenku u Vašingtonu, rekao je da je teško proceniti koliko će vremena biti potrebno za ponovno otvaranje plovnog puta.
"Ukrajina bi mogla da omete svaki pokušaj raščišćavanja kanala, što bi moglo da produži blokadu gotovo u nedogled", rekao je on za RSE.
Kao primer, dodao je on, američkim vlastima je 2024. posle rušenja mosta Fransis Skot Ki u Baltimoru, bilo potrebno 76 dana da raščiste kanal.
"Geografija, hidrografija i klimatski uslovi – sve to otežava brzu operaciju uklanjanja ostataka, a da ne pominjemo činjenicu da će ta operacija verovatno biti napadana", rekao je on.
Što se tiče ukupnog pomorskog saobraćaja kroz Kerčki moreuz, uticaj će svakako biti ograničen: Rusija je već preusmerila veliki deo tog saobraćaja ka Baltičkom moru ili Pacifiku, usled sve učestalijih ukrajinskih napada na brodove i luke, rekao je Petersen.
"Jedna od najznačajnijih ekonomskih posledica ovog rata jeste to što je Rusija masovno preusmerila svoj izvoz – udaljila ga je od zapadnih i južnih terminala ka ruskom Dalekom istoku, čime je azijsko-pacifički region postao daleko važniji za ruske ekonomske interese", rekao je on.
Na samom Krimu zabeleženi su pojedinačni izveštaji o paničnoj kupovini u pojedinim prodavnicama prehrambene robe, kao i o stvaranju redova automobila na benzinskim pumpama.
Tokom letnje turističke sezone, poluostrvo se suočilo s ozbiljnim nestašicama hrane i goriva; u jednom trenutku, lokalne vlasti su čak uvele sistem racionalizacije benzina putem bonova.
"Otkud tolika panika, je…te? Objasnite mi, molim vas", navela je jedna žena, koja se predstavila kao Vlada Iljinična, u videu objavljenom na Instagramu. "Na benzinskim pumpama su je...ni redovi. Ljudi su počeli da je…no razgrabljuju hranu. Zašto? Pa šta ako su digli most u vazduh? Nije kao da niste navikli na ovo, zar ne?"
S druge strane, jedna druga žena, identifikovana kao Viktorija Baturinakazbanova, umanjila je značaj panične kupovine, navodeći da jesu zabeleženi redovi na pojedinim benzinskim pumpama, ali da "ništa nije kritično".
"Sve je u redu", rekla je ona u videu na Instagramu. "Cene hrane se nisu promenile. Svi su mirni; sve je sasvim u redu. I svi su uvereni da će novi raspon mosta biti lepši i čvršći od starog".
Kasno uveče 18. novembra, Sergej Aksjonov, guverner Krima koga je postavila Rusija, izvestio je da je Krimski most napadnut po treći put u roku od nedelju dana.
Predsednik SAD Donald Tramp (Trump), kineski lider Si Điping i ruski predsednik Vladimir Putin održali su istorijski sastanak na marginama samita Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APEC) u Šenženu, koji je doneo skromne dobitke za svu trojicu, ali nikakve sporazume koji bi značajno promenili situaciju.
Samit s visokim ulozima 19. novembra bio je prvi put da su aktuelni šefovi država tri najveće nuklearne sile na svetu održali trilateralni sastanak bez prisustva drugih lidera, mada su se Putin i Si dosad sastajali oko 50 puta.
Iako je samit više bio stvar stila nego sadržaja, on ipak ima važne posledice po spoljnu politiku SAD, Kine i Rusije, pošto ističe njihov uticaj na svetskoj sceni, ali i dokle dopire njihova moć.
Imajući to u vidu, evo četiri zaključka o samitu na osnovu razgovora koje je RSE vodio s akademicima i analitičarima.
Putin dobio najvišePutin je, uglavnom u međunarodnoj izolacije od početka opšte ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022, na APEC stigao s najnižom polaznom osnovom za uspeh od sve trojice lidera. Samim dolaskom na događaj, prvi put od 2017, i direktnim razgovorom o globalnoj bezbednosti s Trampom i Sijem, Putin se vratio na pozornicu.
"Putin je odneo mnogo. Bio je najveći pobednik na ovom sastanku", rekla je za RSE Elizabet Višnik (Elizabeth Wishnick), ekspertkinja za kinesko-ruske odnose u CNA Corporation, odbrambenom tink-tenku iz Virdžinije.
Izolacija ruskog lidera je "izuzetno smanjena u pogledu slike u javnosti, ali možda i u stvarnosti, zahvaljujući zajedničkoj 'mirovnoj deklaraciji' posle sastanka", rekla je Sari Aho Havren, pridružena saradnica Kraljevskog instituta za združene službe (RUSI), britanske organizacije za bezbednosna istraživanja.
Zajednička deklaracija poziva na smanjenje nuklearnih rizika i jačanje međunarodne stabilnosti, ali sadrži malo konkretnih obaveza.
Havren je primetila da su tri zemlje dovele u pitanje legitimitet Međunarodnog krivičnog suda (MKS), koji je u martu 2023. izdao nalog za hapšenje Putina zbog navodnih ratnih zločina u Ukrajini. Prema saopštenju, tri lidera su "prepoznala da su princip državne saglasnosti i poštovanje imuniteta državnih zvaničnika od najveće važnosti i složila se da Međunarodni krivični sud i slična tela ne smeju zloupotrebljavati svoju jurisdikciju".
U javnom delu sastanka, Tramp je MKS nazvao "odmetnutom globalističkom organizacijom”.
U saopštenju se dalje navodi da SAD, Kina i Rusija planiraju da "povećaju proizvodnju i snabdevanje rafinisanim naftnim derivatima u korist svih nacija", čime se faktički podržava ruski naftni sektor koji je u poteškoćama.
Sijev 'dobro režiran' samit isplatio se KiniU poređenju s Putinom, Si Điping je imao manje da dobije od trilateralnog samita. Kina se ne suočava s uporedivim diplomatskim ili ekonomskim problemima. Iako postoje tenzije u odnosima sa SAD, Si je uspeo da odredi sadašnju putanju američko-kineskih odnosa svojim okvirom bilateralnih odnosa "konstruktivne strateške stabilnosti".
Ipak, Si je morao da dokaže da Kina može da organizuje sastanak s visokim ulozima na marginama vodećeg azijskog ekonomskog samita, a da pritom ne zaseni glavni događaj.
Samit je bio "istaknut i dobro režiran. Može se reći da je uspeh" za Kinu, rekla je za RSE Jun Sun, direktorka Programa za Kinu u vašingtonskom Stimson centru.
Ona je navela da "nije lako pregovarati o trilateralnoj zajedničkoj izjavi oko koje se sve strane mogu složiti. Ali cena je to što rezultati ne pokrivaju mnogo detalja o ovim pitanjima".
"Mislim da je Si Điping u velikoj meri dobio ono što je želeo, pokazavši da je za volanom u globalnim pitanjima", kaže Havren.
Kineski lider je rekao da je sastanak bio "pozitivan, konstruktivan i plodan", navela je kineska državna novinska agencija Sinhua.
Značajno je da je Si izašao u susret Trampovom interesovanju za razgovor o nuklearnom razoružanju, a da se nije obavezao na konkretne korake. S procenjenih 620 bojevih glava, naspram više od 5.000 koliko i SAD i Rusije imaju, Peking smatra da bi njegovo učešće u razgovorima o razoružanju bilo preuranjeno i potencijalno štetno po nacionalnu bezbednost.
U zajedničkom saopštenju, Si, Tramp i Putin "potvrdili su da se nuklearni rat ne može dobiti i da se nikada ne sme voditi", što je uobičajena formulacija koju kineski lider koristi godinama. Njihovo obećanje da će "voditi dijalog o smanjenju nuklearnih rizika i sprečavanju širenja nuklearnog oružja" dotle je nejasno i neobavezujuće.
Tramp ispunio svoja očekivanjaAmerički predsednik je pred samit postavio skromna očekivanja i ispunio ih je, kažu analitičari.
"Predsednik Tramp je želeo da bude zabeležen, s pažnjom sveta fokusiranom na njega, da radi na kontroli nuklearnog naoružanja s druge dve velike nuklearne sile, i to je postigao", rekao je za RSE Ros Darel Fejngold (Ross Darrell Feingold), pravnik i politički analitičar za rizike iz Tajpeja.
Što se tiče rata s Iranom, o kome je Tramp pre samita rekao da želi da razgovara, zajednička izjava tri lidera nije spomenula sukob. Ni Putin ni Si nisu javno pominjali rat s Iranom na APEC-u.
"Kina i Rusija ne mogu, niti će, pomoći Trampu da okonča sukob s Iranom. Niti će se zalagati da Iran vodi borbu protiv SAD", rekao je Fejngold. "Siguran pristup za Kinu i Rusiju (koji oni nastavljaju da slede) jeste da pozivaju na mir".
Uprkos nedostatku suštinskih diplomatskih pobeda, Tramp ipak može da predstavi samit kao uspeh, rekao je za RSE bivši visoki zvaničnik američkog Ministarstva trgovine koji se bavio pitanjima Kine.
Uz uslov da ne bude imenovana da bi mogla da govori otvoreno, ta osoba je rekla da je "Si Điping uspeo da potpuno šarmira predsednika Trampa. Čak ga je i dočekao na aerodromu zagrljajem. To je ono do čega je Trampu zaista stalo".
Tramp je Sijev zagrljaj opisao kao "veliku pobedu za nas" i znak "velikog poštovanja".
Prijateljski odnosi s Trampom dobrodošla su promena za Sija posle turbulencija kroz koja su američko-kineski odnosi prolazili tokom Bajdenovog (Joe Biden) i prvog Trampovog mandata. Manji pritisak iz Vašingtona dao je Pekingu više prostora za ostvarivanje strateških spoljnopolitičkih ciljeva.
"Si mora da je prilično zadovoljan rezultatima, čak i ako zna da ovo ne može večno da traje", rekao je zvaničnik.
Diplomatija velikih sila ima svoje graniceNa kraju, trilateralni samit će možda biti upamćen koliko po onome što nije postigao, toliko i po upečatljivim slikama, kažu analitičari.
Kada je Putin prošlog meseca prvi put predložio samit, Ukrajina i Evropa izrazile su zabrinutost da će ruski lider pokušati da pregovara o mirovnom sporazumu bez njihovog učešća.
Ipak, to nikada nije bio realan ishod s obzirom na nespremnost Pekinga da naruši odnose s Evropom. "Kini je Evropa i dalje potrebna (ekonomski) i pokušava da se predstavi kao neutralna sila", rekla je Havren. Odbijanje da se Ukrajina stavi na dnevni red "bio je strateški izbor" Pekinga, dodala je ona.
Nije slučajnost što je Ukrajina pokrenula napade dronovima i raketama na Krimski most – usled kojih se srušio deo njegovog kolovoza – neposredno pre APEC samita, rekla je Višnik.
"To šalje poruku da svetski lideri ne mogu da okončaju ovaj sukob bez učešća Ukrajine i evropskih lidera", dodala je ona.
S druge strane, Iran je 18. novembra izveo napade na zalivske države. Napadi dronovima i raketama na Bahrein i Kuvajt bili su prvi u otprilike dva meseca.
A severnokorejski lider Kim Džong Un, koji je Rusiji obezbedio i oružje i trupe za rat u Ukrajini, otišao je s APEC bez sastanka s Trampom. Američki predsednik je ranije rekao da bi ta dva lidera mogla da se sastanu.
"Velike sile imaju veliki uticaj, ali ne mogu da kontrolišu događaje na terenu", rekla je Višnik. "Dani kada su lideri sedeli za stolom i odlučivali o sudbini sveta su prošli. Moraće da se šire angažuju s drugim državama da bi se problemi rešili".
Prvi trilateralni sastanak između američkog predsjednika Donalda Trumpa, kineskog lidera Si Đinpinga i ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji će se održati na marginama ovogodišnje konferencije Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APEC) u Šenženu, mogao bi da razočara, uprkos svojoj simbolici koja privlači veliku pažnju.
Ovaj trilateralni samit, koji je prvi predložio Putin u oktobru, a koji je Bijela kuća potvrdila 13. novembra, poredi se sa konferencijom na Jalti iz 1945. godine, održanom u završnici Drugog svjetskog rata. U tom ljetovalištu na Krimu, pobjedničke sile – SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sovjetski Savez – iza zatvorenih vrata su uspostavile posljeratne sfere uticaja, praktično odlučujući o sudbini mnogih manjih država širom Evrope i Azije.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, oprezan zbog Putinovih pokušaja da ga isključi iz procesa određivanja ishoda rata protiv Ukrajine koji je Rusija pokrenula 2022. godine, izjavio je za CNN: "Ne želimo 'Jaltu 2.0'".
Nije nova JaltaAli, više stručnjaka izjavilo je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da će se sastanak SAD, Kine i Rusije 19. novembra značajno razlikovati od epohalne konferencije održane prije 81 godinu.
"Mislim da ta analogija nije prikladna", rekla je Elizabeth Wishnick, stručnjakinja za kinesko-ruske odnose pri korporaciji CNA u Virginiji. "Čak i kad bi imali moć donošenja takvih odluka, ne bi ih mogli provesti jer se svijet od tada promijenio. Toliko je nezavisnih aktera sposobno osujetiti velike sile. Pogledajte, na primjer, Perzijski zaliv".
Bobo Lo, vanjski saradnik australskog instituta Lowy, ističe da se Kina pokušava pozicionirati kao predvodnica Globalnog juga, navodno stavljajući naglasak na demokratizaciju međunarodnih odnosa.
"Ideja da tri svjetska lidera donose ključne odluke o globalnom upravljanju protivi se stalnom narativu Pekinga, a Kinezi su jako oprezni prema takvoj ideji", rekao je za RSE.
Putin bi mogao najviše profitirati od ovog susreta, čak i ako sam samit ne donese nikakve značajne rezultate, izjavila je u intervjuu Tsiporah Fried, gostujuća viša saradnica na institutu Hudson u Washingtonu.
"To će mu pomoći da obnovi svoj međunarodni ugled i izađe iz izolacije u kojoj se Rusija našla. Može prikazati Rusiju kao veliku silu koja pregovara o budućnosti Ukrajine, a da pritom ne mora razmišljati o porazu na ratištu", rekla je.
Upravljanje scenom za SijaZa Si Đinpinga, koji nije inicirao ovaj sastanak, vješto upravljanje samim događajem od presudne je važnosti.
Sijev je prioritet "uspješan skup i prikazivanje slike stabilizacije odnosa među velikim silama. Kina će se fokusirati na simboliku, a ne na konkretne postignute dogovore", izjavila je za RSE Yun Sun, direktorica Programa za Kinu pri centru Stimson (Stimson Center) u Washingtonu.
U početku ni Peking ni Washington nisu prihvatili Putinovu ideju o samitu, koju je on iznio tokom telefonskog razgovora s Trumpom 9. oktobra. Ali, 19. oktobra Trump je novinarima u Bijeloj kući rekao da je spreman održati sastanak, pod uslovom da Si na to pristane.
Kina je postojanje razgovora o trilateralnom sastanku potvrdila tek 4. novembra.
List The Wall Street Journal kasnije je izvijestio da se Peking i Washington nisu mogli složiti oko formata sastanka. Kina ne želi ništa prepustiti slučaju te insistira na strogo isplaniranom događaju s unaprijed određenim ishodom, dok Washington preferira fleksibilniji format koji uključuje otvorenu raspravu.
Prema riječima Elizabeth Wishnick iz korporacije CNA, Peking je posebno fokusiran na pomno planiranje i kontrolu toka sastanka jer ne želi da on zasjeni glavni događaj u okviru APEC-a.
Treba naglasiti da se Kina oduprla Putinovom pozivu na razgovor o okončanju rata u Ukrajini. Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier, koji se nedavno sastao sa Sijem tokom državne posjete Kini, izjavio je u intervjuu za njemački javni servis ARD da mu je Si rekao kako svaki pregovor o sukobu mora uključivati evropsko učešće, budući da rat direktno utiče na evropsku sigurnost.
U Evropi se "Kina doživljava kao akter koji omogućava ruski rat protiv Ukrajine", stoga ona mora postupati oprezno, rekla je Wishnick. Organiziranje trilateralnog samita na kojem bi Washington, Moskva i Peking raspravljali o okončanju rata, bez učešća Ukrajine i Evrope, "samo bi zakomplikovalo kinesku diplomatiju prema Evropi".
Kinezi "žele širi okvir koji bi uključivao i Ukrajince i Evropljane", dodala je.
Trumpov fokus: Kontrola nuklearnog naoružanjaU poređenju s ciljevima Sija i Putina, Trumpovi ciljevi za ovaj sastanak su najskromniji. Američki predsjednik ne mora preuzeti ulogu domaćina, kao Si, niti se mora truditi prikazati kao ravnopravan vodećim svjetskim silama, što je slučaj s Putinom.
Umjesto toga, Trump namjerava razgovarati o nuklearnom razoružanju, temi za koju pokazuje snažan interes još od 1980-ih. Trump je novinaru lista Washington Post još 1984. godine rekao da želi, u ime Sjedinjenih Država, pregovarati sa Sovjetskim Savezom o kontroli nuklearnog naoružanja.
Trumpova administracija usmjerila je američku nuklearnu strategiju 2019. dalje od tradicionalne bilateralne kontrole naoružanja s Rusijom, prema trilateralnom okviru koji uključuje Moskvu i Peking.
U intervjuu za Newsmax 15. oktobra, Trump je izjavio: "Sve je to prava šteta, jer bih volio postići denuklearizaciju, ako je to moguće; o tome zapravo razgovaramo i s Rusijom i s Kinom".
Glasnogovornica Bijele kuće Olivia Wales izjavila je 13. novembra: "Razgovaraće o smanjenju broja nuklearnog oružja u svijetu, za čije širenje predsjednik Trump smatra da je vrlo opasno".
Kina, međutim, ostaje oprezna u pogledu pokretanja pregovora o kontroli nuklearnog naoružanja sa Sjedinjenim Državama i Rusijom.
"Kineski stav o nuklearnom oružju je jasan: Rusija i SAD prvo bi trebale smanjiti svoje mnogo veće arsenale" prije nego što započnu bilo kakvi trilateralni razgovori, rekao je Fried iz Hudson Instituta.
Sjedinjene Države i Rusija zajedno posjeduju više od 90 posto svjetskog nuklearnog oružja, prema Federaciji američkih naučnika sa sjedištem u Washingtonu. Rusija ima 5.459 komada nuklearnog oružja, dok Sjedinjene Države imaju 5.177. Nasuprot njima, Kina ima samo 600.
Uz to, Peking povećava svoj nuklearni arsenal. Pentagon procjenjuje da će Kina do 2035. imati 1.500 bojevih glava.
Peking tvrdi da je njegovo nuklearno širenje odbrambena mjera za osiguranje vjerodostojne sposobnosti drugog udara. Održava nuklearnu politiku "Ne prve upotrebe" (NFU) i obvezuje se da neće koristiti ili prijetiti upotrebom atomskog oružja protiv država koje ga nemaju ili zona bez nuklearnog oružja.
"Postoje ogromne prepreke svakom trilateralnom sporazumu o kontroli naoružanja, posebno s obzirom na asimetrije između tri nuklearne sile i njihove različite strateške prioritete. Ipak, dijalog među njima bio bi značajan", rekla je Fried.
Izazov je, kaže ona, prevesti taj dijalog u konkretne pregovore, s jasno definisanim ciljevima, recipročnim obavezama i dogovorenim okvirom sposobnim za stvaranje smislenih i provjerljivih ograničenja nuklearnih arsenala tri države.
Talibanske vlasti zabranile su radio-stanicama u Kandaharu da emituju sadržaje o kriketu, najpopularnijem sportu u Avganistanu, uključujući vesti, komentare i prenose utakmica uživo, saznaje RSE od više izvora u toj zemlji.
Tri glavna urednika i menadžera privatnih radio-stanica u Kandaharu, uporištu talibana, rekla su za RSE da su dobili usmena uputstva pokrajinskog Odeljenja za informisanje i kulturu kojima se zabranjuju sva emitovanja povezana s kriketom.
Izvor unutar vlade koju predvode talibani takođe je za RSE 16. novembra potvrdio zabranu.
Svi izvori, uključujući talibanskog zvaničnika, govorili su pod uslovom da im se ne navode imena zbog straha za bezbednost.
"Pozvali su nas telefonom iz regionalnog Odeljenja za informisanje i kulturu 14. novembra i rekli da više ne smemo da emitujemo nikakve vesti o kriketu, komentare ni prenose uživo", rekao je za RSE jedan od urednika radija.
"Pitali smo koji je razlog, ali je zvaničnik koji nas je pozvao rekao: 'To je sada uputstvo za vas' i odbio da objasni razlog", naveo je on.
Drugi menadžer radija rekao je da bi zabrana mogla odmah da se odrazi na prihode lokalnih emitera, kojima je izveštavanje o kriketu važan izvor prihoda od reklama.
"To će nas boleti finansijski. Naši prenosi kriketa uživo obično imaju ogromnu slušanost i interakciju. Ljudi u ruralnim područjima oslanjaju se na radio da prate utakmice", rekao je za on RSE.
Urednici su rekli da je kriket najvažniji sport za privlačenje oglašivača na njihove stanice zbog popularnosti, naročito među mlađom publikom. Oni su izrazili strah da bi gubitak izveštavanja o kriketu mogao brzo da im oduzme slušaoce i finansiranje.
Zabrana ograničena na KandaharZasad se čini da je zabrana emitovanja kriketa ograničena na Kandahar. Dvoje novinara koji rade za ugledne medije u glavnom gradu Kabulu rekli su RSE da nisu dobili slična naređenja.
"Znamo za uputstvo izdato našim kolegama u Kandaharu, ali mi nismo dobili slično naređenje", rekao je jedan od njih. "Uzgred, o tome nisu izveštavali domaći mediji. Za to smo saznali samo od avganistanskih medija koji rade van zemlje".
Zabrana je saopštena usmeno i nijedan pisani dekret nije javno izdat.
Lokalni novinari rekli su i da je emitovanje kriketa ranije zabranjeno na televiziji u Kandaharu, pa je radio ostao jedini način da ljudi tamo prate taj sport.
Kriket ima veliki broj pristalica u Avganistanu i posebno je popularan među mladima.
Taj sport su pre više od dve decenije u zemlju doneli izbeglice koje su se vratile iz susednog Pakistana, gde je kriket izuzetno popularan. Prethodna avganistanska vlada, koju je podržavao Zapad, uložila je milione dolara u njegovu promociju, uključujući izgradnju kriket-stadiona u većim gradovima i često organizovanje regionalnih i nacionalnih turnira.
Muška reprezentacija Avganistana postaje je konkurentna na međunarodnom nivou, a stigla je i do polufinala Svetskog prvenstva u T20 kriketu za muškarce 2024. u organizaciji Međunarodnog kriket saveza (ICC), svetskog upravnog tela za taj sport.
Avganistanski igrači postali su i istaknute ličnosti međunarodnog kriketa.
Rašid Kan koji je na poziciji leg-spinnera trenutno je na prvom mestu ICC rang-liste kuglaša za muškarce, i u formatu jednodnevnih međunarodnih utakmica (ODI) i u formatu Tventi20 (T20I).
U oktobru se po osmi put u karijeri vratio na vrh T20I rang-liste, posle šestomesečnog perioda na prvom mestu ranije tokom godine. ICC navodi da je Kan na vrhu T20I rang-liste proveo više nego dvostruko duže od bilo kog drugog kuglaša.
Među drugim istaknutim avganistanskim igračima su višestrani igrač Mohamed Nabi, wicketkeeper-batter Rahmanulah Gurbaz i višestrani igrač Azmatulah Omarzai, koji su igrali u Indijskoj premijer ligi, koja se smatra najbogatijom i najprestižnijom T20 ligom na svetu.
Nova zabrana stupila je na snagu u trenutku kada je muška reprezentacija Avganistana počela drugi test-meč protiv Zimbabvea u Šardži.
Zabrana u Kandaharu je uvedena uprkos javnoj podršci talibana muškoj nacionalnoj kriket-reprezentaciji, koja je od povratka te grupe na vlast 2021. nastavila da se takmiči na međunarodnom nivou.
Talibani su, međutim, uveli sveobuhvatna ograničenja širokim slojevima avganistanskog društva, naročito ženama i devojčicama, uključujući zabranu bavljenja sportom.
Svežnjevi dolara padali su s balkona u luksuznom stambenom kompleksu u prestonici Kazahstana, dok su dva giganta ekonomije te zemlje potresla hapšenja njihovih šefova pa optužbama za korupciju. Sutradan je kazahstanski predsednik Kasim-Žomart Tokajev sazvao vanrednu sednicu Saveta bezbednosti i proglasio korupciju "Ahilovom petom" državnih kompanija.
Događaji 12. i 13. novembra pokrenuli su vihor vesti u Kazahstanu, mada su detalji i dalje nejasni. Nema jasne veze između kiše dolara i hapšenja, ali o tome više kasnije.
Niko nije iznad zakonaLjudi uhapšeni 12. novembra su na čelu dve državne institucije koje su među najmoćnijim u Kazahstanu.
Nurlan Žakupov je predsednik Samruk-Kazine, suverenog fonda bogatstva.
U svom godišnjem izveštaju za 2021. godinu, taj fond u državnom vlasništvu je naveo da kontroliše "gotovo sva strateška sredstva" korporativnog sektora Kazahstana, što čini skoro 40 odsto BDP-a. Njegova ukupna imovina dostigla je oko 87,5 milijardi dolara krajem 2025.
Jelžas Otinšijev je na čelu Kazahstan temir žolija (KTZ), državnog železničkog operatera, koji se, prema saopštenju Samruk-Kazine, priprema za izlazak na berzu sa do 20 odsto svojih akcija na berzama u Londonu, Hongkongu i Kazahstanu, s potencijalnom vrednošću do pet milijardi dolara.
Obojica su na visoke funkcije postavljeni tokom mandata Tokajeva, posle uspešnih karijera u velikim zapadnim kompanijama.
Tokajev je za hapšenja rekao da su "izuzetno ozbiljan signal raširene korupcije u državnim kompanijama" i naveo da ih treba posmatrati kao deo šireg napora da se obezbedi jednakost pred zakonom, posle ustavnih promena koje je progurao ranije ove godine.
Kritičari tvrde da su te promene više usmerene na učvršćivanje njegove vlasti nego na bilo šta drugo. Usledili su izbori u avgustu, koje su međunarodni posmatrači oštro kritikovali, a na kojima je nova stranka posvećena sprovođenju Tokajevljevog političkog programa osvojila 70 odsto glasova.
Tokajev se 13. novembra usredsredio na oštru antikorupcijsku retoriku. On je naveo više od 3.100 koruptivnih dela otkrivenih između 2023. i 2025. godine, u vrednosti od oko 560 miliona dolara, i insistirao da nijedan zvaničnik, bez obzira na položaj ili veze, ne sme biti iznad zakona.
"Naravno, neće biti razlike između 'naših', 'ne baš naših' i, pogotovo, 'drugih'. Naš ustav utvrđuje načelo da su svi građani jednaki pred zakonom. Moramo da poštujemo taj zahtev", rekao je on.
Samruk-Kazina, osnovana 2008. za vreme tadašnjeg predsednika Nursultana Nazarbajeva, takođe je ključna za velike poslove koje podržava država sa stranim kompanijama i međunarodnim kreditorima. Nekoliko njenih podružnica, uključujući proizvođača urana Kazatomprom, naftnog giganta KazMunajGas i avio-kompaniju Air Astana, već je na berzama.
Očekivalo se da će izlazak na berzu kompanije KTZ finansirati modernizaciju železnica Kazahstana i proširiti kapacitete širom ogromne zemlje, uključujući duž Transkaspijskog koridora koji povezuje Kinu i Evropu. Ostaje nejasno da li će izlazak na berzu biti kako je planirano.
Finansijski analitičar Rasul Rismambetov rekao je za RSE da pojedini potencijalni investitori vest o hapšenjima prihvataju mirno, pod uslovom da računi kompanije ostanu pouzdani.
"Izlazak na berzu kompanije KTZ može i treba da bude odložen, ali više iz finansijskih nego iz reputacionih razloga", rekao je Rismambetov. "Ako se ispostavi da je reč o mitu, a ne o novcu ukradenom direktno iz projekata, investitori će to primiti prilično neutralno. Oni koji su već uložili u Kazahstan kažu: 'Glavno je da finansijski izveštaji nisu namešteni'".
Tokajev je rekao da su neki sporazumi i ugovori nedavno preispitani jer su, po njegovom mišljenju, potpisani greškom. On nije naveo detalje niti ih je povezao s aktuelnom istragom.
'Crna kutija' pod lupomPolitički analitičar Dosim Satpajev kaže da Samruk-Kazina i veći deo šireg kazahstanskog kvazijavnog sektora dugo funkcioniše kao "crna kutija". On navodi da zamena rukovodilaca neće rešiti osnovne probleme.
"Parafrazirajući vodoinstalatera iz starog vica: Ne treba samo slavina da se popravi – mora da se promeni ceo sistem u fondu", napisao je on, uz pitanje zašto Samruk-Kazina nije postala vrsta državne investicione institucije kakva je prvobitno zamišljena, po uzoru na singapursku državnu globalnu investicionu kompaniju Temasek Holdings.
Ekonomista Oljas Hudajbergenov, bivši ekonomski savetnik Tokajeva, vidi hapšenja u KTZ-u kao priliku za suočavanje s ukorenjenom korupcijom. Navodne mreže unutar železničkog operatera opisao je ovim rečima:
"Postoje legende da tamo deluje čitava mafija, sposobna da sabotira naloge, pa čak i da izbaci iz šina voz s putnicima kako bi posle skandala bio smenjen pošten menadžer".
On je postavio pitanje da li će privođenje tri ili četiri rukovodioca biti dovoljno da se takve mreže razbiju i da li će iko biti spreman da se uhvati u koštac s otporom koji čišćenje kompanije nosi.
Hapšenja su ponovo otvorila i raspravu o tome da li Samruk-Kazinu treba reformisati ili razbiti. Tokajev nije ponudio konkretan plan, ali je naložio vladi i nadzornim organima da do 24. novembra podnesu predloge za smanjenje korupcije i poboljšanje rada kompanija iz kvazijavnog sektora.
Kiša novcaIstog dana kada je Komitet nacionalne bezbednosti Kazahstana (KNB) izdao saopštenje o hapšenjima, na internetu je počeo da kruži snimak na kojem se naizgled vide koferi i svežnjevi novca rasuti ispred luksuznog stambenog kompleksa Atlant u centru Astane.
Na snimku se vide uniformisani policajci u reflektujućim prslucima kako ograđuju prostor, zajedno sa zvaničnicima u civilu. Zgrada se nalazi blizu sedišta i KTZ-a i Samruk-Kazine. Vlasti nisu potvrdile da li je incident povezan s hapšenjima, niti da li su novčanice autentične.
Neki blogeri tvrde da je jedan od uhapšenih zvaničnika živeo u zgradi i da je osam kofera i torbi punih novčanica od 100 dolara bačeno s balkona kad su stigli agenti KNB-a. Lokalni mediji i komentatori na internetu spekulisali su da je tu bilo između 15 i 40 miliona dolara, mada nije zvanično objavljeno koliko je tu bilo para.
KNB nije odgovorio na upit RSE o tome da li je incident povezan s hapšenjima, koliko je novca bilo u pitanju i šta se dogodilo s tim novcem.
Za Irance koji žele da studiraju ili rade u inostranstvu, prva prepreka sada je jednostavno pronaći mesto na ispitu iz engleskog jezika.
Međunarodni testovi jezika tokom protekle godine gotovo da su nestali u Iranu.
Kandidati plaćaju odlazak u susedne zemlje, dok oni koji ne mogu da priušte put ostaju na cedilu. Avganistanci koji žive u Iranu suočavaju se s još većim preprekama.
Problemu su počeli testom znanja engleskog jezika IELTS krajem decembra 2025, kada je IDP Education, australijska kompanija koja test zajednički sprovodi s Britanskim savetom, saopštila da će prestati da nudi ispit u Iranu, navodeći finansijske i regulatorne probleme.
Zatim je krajem avgusta Vašington suspendovao licencu koja je od 2014. omogućavala američkim obrazovnim institucijama da pružaju usluge ljudima u Iranu, čime su isključeni testovi TOEFL i GRE, koje organizuje američka Služba za obrazovno testiranje (ETS). Pristup Duolingovom testu engleskog jezika takođe je ograničen.
ETS navodi da ne može da obradi prijave ni uplate od bilo koga ko živi u Iranu, čak i ako planira da polaže test u drugoj zemlji.
Iranci zahvaćeni ograničenjima rekli su za Radio Farda (Iranski servis RSE) da su mere poremetile njihove planove o obrazovanju i emigraciji.
Zatvorena vrata i u inostranstvuPrema pravilima Britanskog saveta, stanovnici Irana ne mogu da polažu njegov IELTS ispit čak ni u susednoj Turskoj ili Jermeniji. Pravo na to imaju samo osobe s legalnim boravkom van Irana.
Studentkinja master studija dramske književnosti, koja je dve godine stalno učila engleski radi planirane selidbe u Kanadu, izabrala je Jermeniju pošto je IELTS obustavljen u njenoj zemlji. Njeno ime, kao i imena ostalih sagovornika, nije navedeno iz bezbednosnih razloga.
"Od dva centra koja sam mogla da izaberem u Jermeniji, onaj Britanskog saveta nije mi dozvolio da se prijavim niti da polažem, tako da sam imala samo jednu opciju", rekla je ona za Radio Farda.
U oktobru je, povrh oko 300 dolara kao naknadu za polaganje, platila još 300 dolara za put i turistički aranžman – ukupno oko 600 dolara, što je više od šest puta od prosečne plate u Iranu. Vizni režimi i troškovi putovanja, rekla je ona, određivali su kuda može da ode.
Dugovi, rat i nestanci strujeIzvor upućen u rad IELTS-a u Iranu rekao je za Radio Farda da su problemi počeli 2025, kada je IDP zahtevao da test centri plaćaju iz njihove zemlje. Sankcije bankama onemogućile su transfere iz Irana, dok je rast dugova centara prema IDP-u doveo do smanjenja broja prijava.
Dvanaestodnevni rat s Izraelom u junu 2025, isključenja interneta koja je nametnula država i ponovno uvođenje sankcija UN u septembru te godine, nakon što su Velika Britanija, Francuska i Nemačka optužile Iran za kršenje nuklearnog sporazuma iz 2015, dodatno su pogoršali stvari. Posle objave obustave, samo kandidati koji su već bili prijavljeni mogli su da polažu ispit do marta.
Međutim, blokada interneta na nacionalnom nivou u januaru toliko je usporila veze da je kapacitet u jednom trenutku pao na tri kandidata dnevno, rekao je izvor. Rat SAD i Izraela protiv Irana, koji je počeo krajem februara, i dalji prekidi poremetili su preostale termine.
"Otkazani ispiti, prekidi interneta i zatvorene ambasade značili su da su mnogi kandidati propustili upis na univerzitete i početak semestra", rekao je izvor.
Diplomac računarstva platio je oko 265 dolara za četvorodnevnu ispitnu turu u jednu arapsku zemlju, odletevši 26. februara.
"Putovao sam u strahu da će rat ponovo početi, da će letovi biti ograničeni i da ću propustiti ispit", rekao je on. "Rezultat je bio odlučujući za moj imigracioni predmet".
Test je polagao sledećeg dana. Dan kasnije, dok se spremao da ode kući, izbio je rat i letovi su obustavljeni. Nikada se nije vratio i u međuvremenu je emigrirao u Kanadu.
Škole se muče, turistički operateri zarađujuNekada razvijeno iransko tržište pripreme za ispite sada je u padu, pošto su usled rasta troškova života časovi mnogima nedostupni.
"S obustavom jezičkih ispita, finansije škola teško su pogođene", rekao je za Radio Farda osnivač škole specijalizovane za IELTS i TOEFL kurseve. Broj privatnih i poluprivatnih časova koje nudi pao je za oko 80 odsto.
Diplomkinja laboratorijskih nauka, koja je honorarno radila dok je završavala tezu, rekla je da nije mogla da uštedi dovoljno za put i da je odložila planove o emigraciji.
Turističke agencije, s druge strane, sada prodaju "IELTS ture" u Dohu, Istanbul, Ankaru, Van na istoku Turske, Dubai, Jerevan i Tbilisi, objedinjujući naknadu za polaganje, letove, hotele, prevoz i vizne usluge.
Međutim, prepreke za polaganje jezičkih testova prevazilaze granice Irana i pogađaju i Irance koji već žive u inostranstvu.
Duolingo ne prihvata kandidate čija su jedina lična dokumenta izdata u Iranu. Njegova služba podrške potvrdila je za Radio Farda da "korišćenje iranskog pasoša za polaganje testa nije dozvoljeno", čak ni za one sa stranim boravkom ili radnom ili studentskom dozvolom.
Imigracioni advokati sada usmeravaju klijente ka alternativnim testovima.
I drugi jeziciDok je pristup Iranaca testovima engleskog jezika ograničen zbog američkih sankcija, iranske vlasti su pogoršale situaciju ograničavanjem pristupa i drugim jezicima.
U septembru, ubrzo posle novih američkih sankcija, Francuski jezički centar u Teheranu, kojim upravlja kulturno odeljenje francuske ambasade, zatvoren je, naveo je portal Mizan koji prati pravosuđe. Zvaničnici su ga optužili da koristi status jezičke škole kako bi identifikovao pripadnike iranske elite i pomogao im da odu iz zemlje.
Francusko ministarstvo spoljnih poslova ocenilo je da je taj potez "neopravdan", navodeći za Euronews da je to "jednostrana eskalacija" pritiska na francusko kulturno prisustvo u Iranu. Vlasti su još 2024. zatvorile nemački jezički centar u Teheranu.
Za razliku od Iranaca, Avganistanci koji žive u Iranu moraju unapred da pribave vize za ulazak u Tursku i Jermeniju, zbog čega su im ispiti još manje dostupni.
Dvadesettrogodišnja Avganistanka koja se nadala studiranju u inostranstvu rekla je da je započela razgovore s krijumčarem kako bi je, uprkos rizicima, prebacio u Pakistan da tamo polaže jezički test.
"Da pobegnem odavde", rekla je ona, "koji mi drugi izbor preostaje?"
Projekat brane Rogun iz sovjetskog doba preživeo je decenije neizvesnosti i protivljenja. Međutim, čini se da je sad velikim transferima sredstava projekat na putu da transformiše energetski pejzaž Centralne Azije i raseli desetine hiljada tadžikistanskih seljana.
Predlog kazahstanskog predsednika Kasim-Žomarta Tokajeva da se Rusiji odobri status posmatrača u Organizaciji turkijskih zemalja (OTZ) iznenadio je mnoge, osim možda Moskvu.
Predlog otvara suštinsko pitanje: može li država koja ne ispunjava tehničke uslove za takav status i koja uz to ograničava prava i autonomiju sopstvenih turkijskih naroda, polagati pravo na mesto u organizaciji koja okuplja nezavisne turkijske države?
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov brzo je pozdravio predlog, rekavši da bi učešće Rusije bilo "potpuno razumljivo i prikladno".
Međutim, to učešće bi trebalo da bude učešće Ruske Federacije "kao celine", a ne pojedinačnih ruskih regiona, što je aluzija na ruske republike u kojima se govore turkijski jezici, poput Tatarstana i Baškortostana.
Tokajevljev predlog i Peskovljev odgovor izazvali su raspravu širom OTZ-a o tome da li Rusija ispunjava uslove za status posmatrača.
Halil Akindži, prvi generalni sekretar OTZ-a i penzionisani turski diplomata, rekao je za RSE da je Tokajevljeva inicijativa odstupila od utvrđene diplomatske prakse organizacije.
"Obično se takva pitanja nikada ne iznose na sastanku na visokom nivou bez prethodnih razgovora. Postoje odbori, postoje odbori ministarstava spoljnih poslova, zatim se o tome raspravlja, pa se tek onda iznosi pred šefove država. Dakle, to je bilo iznenađenje za sve", rekao je Akindži.
Akindži je rekao da veruje da bi Tokajevljev predlog mogao biti povezan s posebnim odnosom Kazahstana i Rusije i njegovom potrebom da održava miroljubive odnose s moćnim susedom. Ovo balansiranje je posebno delikatno u severnim regionima Kazahstana u kojima živi znatan broj etničkih Rusa i koji su povremeno bili predmet teritorijalnih pretenzija ruskih nacionalista.
"Zato je bolje biti u dobrim odnosima s Rusijom", rekao je Akindži. "Opet, Rusija je velika sila, i dalje velika sila. A velike sile želite za prijatelje, a ne za neprijatelje".
'Pravila se ne mogu menjati'Posle predloga, Kuršad Zorlu, zamenik predsednika vladajuće turske Stranke pravde i razvoja (AKP) i zadužen za odnose s turkijskim državama, izneo je stav Ankare.
U izjavi za tursku državnu novinsku agenciju Anadolija, Zorlu je rekao da je to pitanje "osetljivo" i naglasio važnost održavanja kulturnog dijaloga s Rusijom, s obzirom na milione ljudi turkijskog porekla koji tamo žive. On je, međutim, ukazao da Rusija ne ispunjava kriterijume OTZ-a za status posmatrača, navodeći pravila usvojena na samitu organizacije u Istanbulu 2021.
"Samo države koje su neki od turkijskih jezika ili srodnih jezika usvojile kao državni ili službeni jezik – to jest, kao jezik službene prepiske u celoj zemlji, a ne samo u nekom određenom regionu – mogu podneti zahtev za status posmatrača u Organizaciji turkijskih zemalja", rekao je on.
Akindži je takođe naglasio da je zajednički jezik na državnom nivou osnivački princip OTZ-a.
"Ovo je porodični klub. Primate samo svoje rođake", rekao je on. "A jedini objektivan kriterijum za rođake je jezik."
"Još jedna stvar. Organizacija turkijskih zemalja osnovana je na principu članstva nezavisnih i suverenih zemalja", dodao je Akindži. "Mi ne okupljamo ljude – mi okupljamo države. Nezavisne države zajedno. Ta pravila se ne mogu menjati".
Prema oba uslova, Rusija ne bi ispunjavala kriterijume za status posmatrača, pošto turkijski jezici poput tatarskog i baškirskog imaju službeni status u pojedinim republikama, a ne u celoj Ruskoj Federaciji.
Ipak, Zorlu je predložio alternativu: sastanke na visokom nivou s trećim zemljama, uz učešće ministara spoljnih poslova ili šefova država, u okviru formata OTZ+, uspostavljenog 2025. radi olakšavanja saradnje sa zemljama izvan organizacije bez davanja članstva ili statusa posmatrača. Takvi sastanci zahtevaju jednoglasno odobrenje država članica OTZ-a.
Zorlu je dodao i da bi, ako Kremlj želi da produbi odnose s OTZ-om, trebalo da razmotri obnavljanje saradnje s Međunarodnom organizacijom turkijske kulture (TURKSOY).
Napori Moskve da 'čvrsto drži uzde'TURKSOY, osnovan u Ankari 1993, bio je jedna od najranijih inicijativa Turske za institucionalizaciju kulturne saradnje s novim nezavisnim turkijskim državama bivšeg Sovjetskog Saveza. Često se opisuje kao "UNESKO turkijskog sveta" i promoviše zajedničke jezike, nasleđe i tradicije.
Posle osnivanja OTZ-a 2009, TURKSOY je postao jedna od njegovih pridruženih institucija.
Šest republika unutar Ruske Federacije – Tatarstan, Baškortostan, Altaj, Saha (Jakutija), Tuva i Hakasija – potom se pridružilo TURKSOY-u kao posmatrači.
Međutim, posle rusko-turske diplomatske krize u novembru 2015, koja je izbila kada je Turska oborila ruski avion Su-24 blizu sirijsko-turske granice, Moskva je naložila da svih šest republika obustave kontakte s tom organizacijom.
Stručnjaci koje je intervjuisao Tatarsko-baškirski servis RSE postavili su pitanje zašto Moskva sada traži bliže veze s OTZ-om, dok istovremeno nastavlja da ograničava međunarodne kulturne kontakte sopstvenih turkijskih zajednica.
Jedan tatarski analitičar, koji je govorio uz uslov da mu se ne navodi ime usled bojazni od mogućih posledica od ruskih vlasti, opisao je ono što vidi kao namerne napore Moskve da spreči direktne veze između Turske i ruskih turkijskih republika.
"Ruske vlasti nikada nisu blagonaklono gledale na saradnju Turske s Tatarstanom ili Baškortostanom", rekao je on. "Plaše se da ove veze ne ojačaju. Turci mogu da sarađuju s Moskvom, Sankt Peterburgom i Jekaterinburgom, ali ne bi trebalo da idu u (glavni grad Tatarstana) Kazanj i (glavni grad Baškortostana) Ufu. To je ono što vlasti zaista žele".
On je dodao da Moskva i kulturnu i obrazovnu saradnju vidi kao pretnju, plašeći se da bi bliže veze s Turskom mogle ojačati Tatare i Baškire.
"Bilo im je zgodno da iskoriste izmišljeni povod za obustavu aktivnosti organizacije TURKSOY", rekao je analitičar. "Njen rad je mogao biti nastavljen u bilo kom trenutku od 2015, ali Moskvi treba da čvrsto drži uzde u rukama. Danas je Rusija izolovana i nema mnogo zemalja koje žele da se angažuju ili sarađuju s njom".
'Specijalna operacija Kremlja'U saopštenju izdatom kao odgovor na Tokajevljev predlog, predstavnici baškirskih, tatarskih i sahanskih organizacija koje pripadaju Ligi slobodnih naroda – koaliciji pokreta koji se zalažu za nezavisnost etničkih republika i drugih regiona unutar Rusije – pozvali su države članice OTZ-a da odbace učešće Rusije, bilo kao posmatrača ili kroz format OTZ+. Saopštenje su podržali i predstavnici čuvaških, tuvinskih i hakaskih pokreta.
"Pravo turkijskih naroda Rusije na nezavisan glas ne može biti zamenjeno pravom Moskve da govori u njihovo ime", navodi se u saopštenju.
Potpisnici su ukazali na, kako navode, ograničenja koje je postavila Moskva u pogledu obrazovanja na maternjem jeziku, progon nacionalnih aktivista i eroziju političke i kulturne autonomije u ruskim turkijskim republikama.
Refat Čubarov, predsednik Medžlisa krimskotatarskog naroda – predstavničkog tela autohtone tatarske zajednice na Krimu, koje je Rusija zabranila kao "ekstremističku" organizaciju 2016. posle nezakonite aneksije ukrajinskog poluostrva – takođe je oštro kritikovao Tokajevljevu inicijativu. On je to opisao kao "specijalnu operaciju Kremlja".
Ukazujući na Peskovljevu podršku predlogu, Čubarov je rekao da je Tokajev izrekao upravo ono što Moskva želi. On je osudio inicijativu u kontekstu rata Rusije protiv Ukrajine i okupacije Krima, gde, kako je rekao, Moskva ubija ukrajinske državljane i uništava krimskotatarski narod u njegovoj istorijskoj domovini.
"Ubeđen sam da članice Organizacije turkijskih zemalja ne bi trebalo da podrže ovaj predlog", rekao je on.
Američki predsednik Donald Tramp (Trump) sastaće se s ruskim predsednikom Vladimirom Putinom i kineskim liderom Si Đinpingom na trilateralnom samitu sledeće nedelje. Na dnevnom redu će biti Iran i kontrola nuklearnog oružja, dok su američki zvaničnici rekli da se o ratu Rusije protiv Ukrajine neće izričito razgovarati.
Bela kuća je 13. novembra potvrdila da će se trojica lidera sastati 19. novembra na marginama samita Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APEC) u Šenženu, na jugoistoku Kine. Tramp i Putin se neće zasebno sastati tokom te posete.
Portparolka Bele kuće Olivija Vejls (Olivia Wales) rekla je da Tramp namerava da razgovara o smanjenju nuklearnog oružja širom sveta, navodeći da je njegovo širenje posebno opasno. Visoki američki zvaničnici upozorili su da se ne očekuje dogovor, karakterišući skup kao početni razgovor za otvaranje diskusija o kontroli naoružanja.
Iran u fokusuPlanirani trilateralni razgovor će se održati dok Trampova administracija sprovodi ekonomski pritisak na Teheran i preti daljim vojnim akcijama, a Rusija i Kina održavaju bliske veze s iranskom vladom.
Visoki američki zvaničnik potvrdio je da Tramp namerava da pokrene pitanje Irana na trilateralnom sastanku, ali nije izneo detalje o tome da li će Vašington tražiti pomoć Moskve i Pekinga u okončanju sukoba ili ograničavanju regionalnih aktivnosti Teherana.
Mark Kac (Katz), profesor emeritus na Univerzitetu Džordž Mejson i viši saradnik Atlantskog saveta, rekao je za RSE da bi Tramp mogao da se nada da će ubediti Putina i Sija da izvrše pritisak na Iran da zaustavi napade Teherana i Huta, militanata koje podržava Iran i koji kontrolišu veći deo severnog Jemena.
Kac je, međutim, doveo u pitanje da li će neko od njih dvojice sarađivati. "Ne mislim da će Putin ili Si uopšte biti spremni da izvrše pritisak na Iran", rekao je on, navodeći da iranske aktivnosti odvlače američku pažnju od suprotstavljanja ruskim i kineskim interesima.
Državni sekretar SAD Marko Rubio (Marco) potvrdio je stav Vašingtona na Nacionalnoj konvenciji pravnika Federalističkog društva u Vašingtonu 13. novembra.
Na pitanje šta bi predstavljalo američku pobedu u Iranu, Rubio je rekao da "pobeda znači da (Iran) ne može imati nuklearno oružje. Na ovaj ili onaj način".
Rubio je optužio iransko klerikalno rukovodstvo da sledi ekspanzionističku ideološku agendu, sponzoriše terorizam i podržava naoružane grupe širom Bliskog istoka, uključujući Hezbolah u Libanu i milicije u Iraku.
On je naveo da su iranski razvoj raketa i obogaćivanje uranijuma Teheran približili kapacitetima potrebnim za pravljenje nuklearnog oružja, uprkos poricanjima vlasti u Iranu da to žele.
Rubio je rekao da je ekonomski pritisak oslabio iransku vladu i smanjio trenutnu potrebu za daljom vojnom akcijom. On je, međutim, insistirao da je i dalje neophodno da se Iran sprečava da dođe do nuklearnog oružja.
"Ništa više nije na pola sveta udaljeno", rekao je on, upozoravajući da bi iranski nuklearni kapacitet ugrozio SAD i njihove regionalne partnere.
Nuklearne preprekeOčekuje se da će se na trilateralnom sastanku razmatrati i kontrola nuklearnog oružja.
Novi START sporazum, poslednji preostali sporazum o kontroli nuklearnog oružja između Vašingtona i Moskve, istekao je u februaru, čime su ukinuta ograničenja za dva najveća svetska nuklearna arsenala prvi put za više od pet decenija.
Tramp je odbacio ruski predlog da se sporazum produži za još godinu dana, umesto toga pozivajući na novi, modernizovani aranžman koji bi uključivao Kinu.
Međutim, ta ambicija se suočava sa značajnim preprekama. Pentagon procenjuje da Kina ima više od 600 bojevih glava, u poređenju s više od 5.000 u američkom i ruskom arsenalu. Peking je pokazao da nije puno zainteresovan da prihvati ograničenja na svoje znatno manje zalihe.
"Mislimo da je vreme da Kina pređe za sto odraslih, ako hoćete, i da vodi odrasle razgovore o odraslim stvarima", rekao je visoki američki zvaničnik za RSE.
Zvaničnik je priznao težinu zadatka, rekavši: "Ne očekujemo da ćemo postići bilo kakav dogovor". On je sastanak opisao kao "početak" kako se nadaju SAD "razgovora koji može biti produktivan u budućnosti".
Luk Kofi (Luke COffez), viši saradnik Instituta Hadson, rekao je za RSE da je sastanak nudi ograničene praktične koristi za Vašington.
"U stvarnosti, ovo će biti manje trilateralni, a više bilateralni sastanak, sa SAD na jednoj strani i Kinom i Rusijom na drugoj, iako s Moskvom kao mlađim partnerom", rekao je Kofi.
On je dodao da ne može da zamisli da će išta suštinsko izaći sa sastanka osim što će Pekingu i Moskvi doneti geopolitičku validaciju.
Kac je izneo slične sumnje. "Lično, ne očekujem da će se na trilateralnom samitu postići značajan sporazum", rekao je za RSE. "To će uglavnom pružiti priliku za fotografisanje svakom od tri lidera".
Ukrajina isključenaOdluka da se Ukrajina izostavi s dnevnog reda doneta je dok Vašington radi na odvojenim diplomatskim kontaktima s Moskvom zbog skoro petogodišnje ruske invazije.
Visoki američki zvaničnik rekao je da administracija ima "potpuno drugi kolosek" za razgovore o ratu i da u njima učestvuju Vašington, Moskva i Kijev, a da Kina nije deo toga.
"Nedavno smo imali mnogo sastanaka s Rusima, ali Kina nije baš deo tog koloseka, tako da ne deluje prikladno da se tamo vodi diskusija o Ukrajini", rekao je zvaničnik.
Očekuje se da će milijarder Ilon Mask (Elon Kusk) pratiti Trampa tokom dela posete Šenženu zbog svojih velikih poslovnih interesa u Kini. Zvaničnici su rekli da Mask neće učestvovati na formalnom sastanku sa Sijem ili na trilateralnom samitu.
To se dešava u vreme dok Kongres SAD s povećanom pažnjom prati ulogu Maskove kompanije SpaceX u ukrajinskim telekomunikacijama za potrebe rata.
Demokratski senatori Džin Šahin (Jeanne Shaheen) i Kris Kuns (Chris Coons) zahtevali su da Mask i SpaceX sačuvaju dokumenta o poremećajima u pristupu Ukrajine satelitskim uslugama Starlink i Starshield u oktobru i ponovo 12. novembra.
U pismu Masku 13. novembra senatori su naveli da su prekidi uticali na komunikacije koje koriste ukrajinske snage, uključujući sisteme koji podržavaju dronove presretače koji brane civilne populacione centre od ruskih napada.
Oni su takođe doveli u pitanje protivrečna objašnjenja Maska i visokih zvaničnika administracije o tome ko je imao ovlašćenje da uvede ograničenja, tražeći potpuno razjašnjenje odluka i veći nadzor Vlade nad kritičnim kapacitetima nacionalne bezbednosti.
Trampova azijska turneja počinje u Manili, gde će prisustvovati samitu ASEAN-a i sastati se s predsednikom Filipina Ferdinandom Markosom Mlađim pre nego što otputuje u Šenžen na APEK i bilateralni sastanak sa Sijem.
Mohsen Rezai, bivši glavnokomandujući iranskog Korpusa islamske revolucionarne garde, vratio se u središte bezbednosnog establišmenta zemlje u jednom od najvažnijih trenutaka u njenoj istoriji.
Pošto je 16 godina, tokom i posle iransko-iračkog rata, veći deo 80-ih godina bio na čelu IRGC-a i skoro četvrt veka proveo u još jednoj ključnoj državnoj instituciji, Rezai je sada sekretar Vrhovnog saveta za nacionalnu bezbednost, čime je u srži odlučivanja o ratu, nuklearnim pregovorima i odnosima sa stranim silama.
Posle ubistva vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija i dolaska njegovog sina Modžtabe na njegovo mesto, Rezaijevo imenovanje vraća u prvi plan ličnost čija karijera obuhvata skoro celu istoriju Islamske Republike.
Od aktiviste u borbi protiv šaha do komandanta IRGC-aRođen 1954. u jugozapadnom gradu Mesdžed Soleiman u porodici Bahtijara, Rezai se još kao tinejdžer uključio u opozicione aktivnosti protiv šaha Mohamada Reze Pahlavija.
Početkom 1970-ih uhapsila ga je šahova obaveštajna služba SAVAK i zatvorila u Ahvaz. Bio je i član Mansuruna, ilegalne islamističke militantne grupe čiji su članovi kasnije imali ulogu u formiranju revolucionarnog bezbednosnog establišmenta.
Posle Islamske revolucije 1979. Rezai je učestvovao u osnivanju IRGC-a, ušao u njegov centralni savet i učestvovao u pisanju osnivačke povelje.
Vrhovni vođa ajatolah Ruholah Homeini, osnivač Islamske Republike, u septembru 1981. postavio je Rezaija, koji je tada imao samo 27 godina, za glavnokomandujućeg IRGC-a.
Godine u IRGC-uRezai je komandovao IRGC-om od 1981. do 1997. nadgledajući njegove operacije tokom većeg dela osmogodišnjeg rata s Irakom.
Pod njegovim rukovodstvom IRGC se razvio iz revolucionarne vojne snage u širu vojnu i bezbednosnu instituciju, proširivši svoje organizacione kapacitete i uticaj.
Rezai je postao jedna od glavnih figura u donošenju vojnih odluka tokom rata, radeći uz najviše komandante i političke zvaničnike, među kojima je bio i tadašnji predsednik Ali Akbar Hašemi Rafsandžani.
Njegov vojni učinak je, međutim, kontroverzan.
Jedna od najspornijih epizoda je operacija Karbala-4, pokrenuta u decembru 1986. Iranska ofanziva, čiji je cilj bio da probije iračku odbranu kod Basre, završila se velikim iranskim gubicima pošto su iračke snage očigledno predvidele napad.
Rezai je 2018. za operaciju rekao da je bila obmana s ciljem da pripremi teren za kasniju ofanzivu Karbala-5. Njegove izjave izazvale su kritike veterana, porodica poginulih i bivših vojnika. Kasnije je pojasnio da je Karbala-4 prvobitno bila prava operacija, pa je potom iskorišćena za obmanjivanje iračkih snaga.
Zamena uniforme politikomRezai se povukao s mesta komandanta IRGC-a 1997. i nasledio ga je Jahja Rahim Safavi. Međutim, odlazak s vojnog vrha nije značio i izlazak iz establišmenta.
Hamnei ga je postavio za sekretara Savet za procenu celishodnosti, državne institucije zadužene za rešavanje sporova između parlamenta i Saveta čuvara, ustavnog tela koje nadzire zakonitost u Iranu, i za savetovanje o široj politici zemlje.
Tu funkciju obavljao je skoro 24 godine, do 2021.
U tom periodu Rezai je pokušavao da se afirmiše i kao politička ličnost na nacionalnom nivou. Četiri puta se kandidovao za predsednika, 2005, 2009, 2013. i 2021, ali nikada nije pobedio.
Uprkos dugogodišnjim pozicijama u establišmentu, Rezai nije uspeo da izgradi značajnu biračku bazu. Na glasanju 2021. dobio je oko 3,4 miliona glasova, iza pobednika Ebrahima Raisija, koji je dobio više od 18 miliona, na izborima koji su imali jednu od najnižih izlaznosti u istoriji Islamske Republike.
Posle pobede Raisija, Rezai je postavljen za potpredsednika za ekonomska pitanja i na toj poziciji je bio do 2023. Njegov relativno kratak mandat nije ga afirmisao kao značajnog kreatora ekonomske politike, s čim se dugo mučio.
Još 2015. predložio je jednu čudnu strategiju: ako Amerika napadne, Iran bi u prvoj nedelji uzeo 1.000 talaca i za svakog tražio milijarde dolara. On je tvrdio da bi ta šema "rešila naše ekonomske probleme". Ideja da Iran može jednostavno da se otkupninom izvuče iz finansijske krize ubrzo je postala izvor podsmeha.
Optužbe za bombaški napad na AMIAU zemlji je Rezai poznata ličnost već decenijama. Međunarodno, međutim, njegov profil oblikuje navodna povezanost s bombaškim napadom 1994. na jevrejski centar Argentinsko-izraelskog udruženja (AMIA) u Buenos Ajresu, u kom je poginulo 85 ljudi, dok su stotine ranjene.
Argentinski tužioci optužili su za umešanost nekoliko visokih iranskih zvaničnika, među njima i Rezaija, koji je u to vreme bio komandant IRGC-a.
Interpol je 2007. na zahtev Argentine izdao crvenu poternicu protiv njega i još pet osumnjičenih. Poternica je i dalje na snazi. Rezai i iranske vlasti odbacuju optužbe.
Crvena poternica je međunarodni zahtev za lociranje i privremeno hapšenje osobe do okončanja sudskog postupka; ona ne predstavlja osudu niti međunarodni nalog za hapšenje.
Povratak u bezbednosni establišmentRezaijev povratak u središte moći ubrzan je posle ubistva Alija Hamneija u američko-izraelskim udarima u februaru 2026. i imenovanja Modžtabe Hamneija za novog vrhovnog vođu Irana.
U martu je novi vrhovni vođa imenovao Rezaija za svog vojnog savetnika.
Značajnija imenovanja usledila su u avgustu. Modžtaba Hamnei je Rezaija odredio za svog predstavnika u Vrhovnom savetu za nacionalnu bezbednost. Dan kasnije, predsednik Masud Pezeškijan imenovao ga je za sekretara Saveta, umesto Mohameda Bagera Zolkadra.
Vrhovnog saveta za nacionalnu bezbednost koordinira iransku odbrambenu i bezbednosnu politiku, okupljajući visoke vojne, političke i vladine zvaničnike. Da bi njegove odluke stupile na snagu, mora da ih odobri vrhovni vođa.
Iako predsednik formalno predsedava Savetom, njegov sekretar ima centralnu ulogu u oblikovanju dnevnog reda, koordinaciji rada i nadzoru nad sprovođenjem odluka. U praksi, sekretar može imati znatan operativni uticaj, naročito kada je ujedno i jedan od predstavnika vrhovnog vođe u Savetu.
Rezai je imenovan u trenutku kada je Iran stajao pred presudnim odlukama o ratu, Ormuskom moreuzu i budućnosti pregovora s Vašingtonom.
Rezaijeva nova funkcija brzo je prerasla koordinaciju unutrašnje bezbednosti.
Krajem oktobra, potpredsednik SAD Džej Di Vens (JD Vance) mu je poslao pismo kojim je želeo da ispita mogućnost ponovnog pokretanja pregovora s Iranom. Vens je navodno naglasio da bi svaki diplomatski proces morao da obuhvati i iranski nuklearni program.
Izbor primaoca izazvao je podozrenje. Umesto da pismo uputi predsedniku parlamenta Mohamedu Bageru Kalibafu, koji se tokom rata nametnuo kao glavni iranski pregovarač, Vašington se obratio Rezaiju, koji je neposredno institucionalno povezan s Modžtabom Hamneijem.
Rezai se ujedno pojavio kao centralna figura u nuklearnoj diplomatiji Teherana, pošto se to pitanje sve više rešava u okviru Vrhovnog saveta za nacionalnu bezbednost.
Njegovo međunarodno angažovanje proširilo se i na Moskvu. Posle telefonskog razgovora s ruskim predsednikom Vladimirom Putinom, Rezai je 5. novembra otišao u Moskvu, preneo poruku vrhovnog vođe i razgovarao o regionalnoj bezbednosti i bilateralnoj saradnji.
Rezai naspram KalibafaRezaijev uspon otvorio je pitanja o položaju Kalibafa, koji je u ranoj fazi rata bio jedna od najistaknutijih iranskih političkih figura.
Obojica imaju vojnu prošlost, iako Rezai pripada starijoj generaciji komandanata IRGC-a. On je bio je glavni komandant te snage dok je Kalibaf napredovao kroz njene redove.
Kalibaf je zadržao funkciju predsednika parlamenta i ulogu u vođenju iranske pregovaračke delegacije u razgovorima sa SAD o okončanju rata, koji je sada u devetom mesecu. Međuti, Rezai je imenovanjem na funkciju dobio poseban kanal vlasti, naročito u koordinaciji bezbednosne politike i komunikaciji s vrhovnim vođom.
Hamidreza Azizi iz Krizrne grupe rekao je za Radio Farda (Iranski servis RSE) da su Rezaija podržali ljudi bliski Modžtabi Hamneiju koji nisu bili zadovoljni Kalibafovim vođenjem pregovora i želeli su nekoga ko može da ujedini različite grupe, naročito vojsku.
Rezaijev povratak stoga ukazuje na rast značaja bezbednosnog establišmenta u oblikovanju političkog i diplomatskog pravca Irana tokom rata.
Ostaje nejasno da li će on postati glavni strateški donosilac odluka u zemlji. Međutim, posle decenija kretanja između vojne komande, političkih institucija i vlade, Rezai je još jednom obezbedio mesto u središtu strukture moći Islamske Republike.
Nakon što su američki diplomatski napori da se okonča ruska invazija na Ukrajinu posustali s početkom rata s Iranom, oni se ponovo intenziviraju: prvi razgovori SAD, Ukrajine i Rusije od februara zakazani su za 10. i 11. novembar u Abu Dabiju.
Američki predsednik Donald Tramp (Trump) uoči razgovora rekao je u emisiji "60 minuta" na televiziji CBS da veruje da "smo veoma blizu dogovora" i da će se rat "uskoro završiti".
Ipak, očekivanja da na pregovorima ove nedelje dođe do proboja su niska. Evo pet razloga zašto.
Sredstvo do ciljaJedna od prepreka značajnom napretku može se sažeti u jednu reč: Rusija.
Mada je tvrdnja da Rusija može da okonča rat u trenu nešto poput truizma, ona je takođe tačna: predsednik Vladimir Putin pokrenuo je invaziju u februaru 2022. i mogao bi da zaustavi borbe, barem tako što bi pristao na ono što traže Kijev i Zapad: primirje kojim bi front ostao na trenutnim linijama.
On, međutim, ne daje nikakve naznake da će to učiniti i analitičari upozoravaju da je Moskva ranije koristila pregovore da dobije na vremenu i da održi nade u mir, uz odbijanje bilo kakvih ustupaka.
"Za Zapad su pregovori sredstvo za okončanje rata; za Putina su oni potencijalno sredstvo za njegovo dobijanje", napisao je na blogu 8. novembra Sem Grin (Greene), profesor na Institutu za Rusiju na Kings koledžu u Londonu i autor knjige o Putinu.
Zapadni kreatori politike moraju da razumeju "razliku između toga da Putin želi pregovore i da Putin želi da pregovara", napisao je on.
DonbasPokretanjem invazije Putin je želeo da podjarmi Ukrajinu i oslabi Zapad, a stručnjaci kažu da je njegova želja za osvajanjem teritorije sporedna u odnosu na te ciljeve. Uoči razgovora u Abu Dabiju, jedna od najvećih prepreka napretku je deo teritorije u Donjeckoj oblasti – delu Donbasa – koji ruske snage nisu uspele da zauzmu u godinama izuzetno krvavih borbi.
Kremlj tvrdi da je ruska kontrola nad celim Donbasom preduslov za mirovni sporazum, a ne predmet pregovora, i da će nastaviti nastojanja da preostali deo zauzme silom ako diplomatija ne preda taj deo u ruke Moskve.
Tramp je izgleda nagovestio da je takav ishod moguć kada je rekao za CBS da će rat da se završi "s malo drugačijim oblikom Ukrajine", iako nije precizirao koji deo zemlje bi Kijev možda morao da ustupi, niti da li misli da će se kontrola Moskve formalizovati – što Kijev smatra neprihvatljivim. Rusija sada drži oko 20 odsto Ukrajine, uključujući Krimsko poluostrvo, koje je okupirala 2014.
Što se Donbasa tiče, ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski više puta je rekao da Rusiji ne sme da se preda teritorija koju su snage Kijeva uspele da odbrane i nema naznaka promene tog stava.
Motivaciju Kijeva dodatno pojačava činjenica da je deo Donjecke oblasti koji Ukrajina i dalje drži "utvrđeni pojas" odbrambene infrastrukture, a odustajanjem od njega Ukrajina bi bila ranjivia na buduće napade.
'Veliki, lepi sporazum'Tramp nastoji da posreduje u postizanju mirovnog sporazuma od početka aktuelnog mandata u januaru 2025, pošto je više puta rekao da može da okonča rat za dan-dva. SAD su s vremena na vreme tražile potpuno primirje kao prvi korak – što je Rusija dosledno odbijala, tvrdeći da borbe mogu prestati kada se postigne sveobuhvatan mirovni sporazum.
Međutim, Tramp je 5. novembra predložio nešto mnogo šire: "veliki, lepi sporazum" koji će "obuhvatiti više od Ukrajine".
Njegov zet i specijalni savetnik Džared Kušner (Jared Kushner), koji će u Abu Dabiju predstavljati SAD zajedno sa Stivom Vitkofom (Steve Witkoff), razradio je tu ideju u objavi na mreži X, pišući o "potrebi za širom evropskom bezbednosnom arhitekturom koja može pomoći u stvaranju uslova za trajni mir".
Kušner je izneo uveravanja da bilo kakav novi aranžman "mora u potpunosti poštovati suverenitet, teritorijalni integritet i nezavisno odlučivanje svake države. Svaka zemlja će zadržati vlast nad sopstvenom bezbednošću i savezima, i nijedna zemlja neće imati veto nad suverenim izborima druge".
Kušner je 9. novembra na X naveo da će on i Vitkof pre trilateralnih razgovora "sastati s našim partnerima iz Ukrajine, EU, NATO-a, Nemačke, Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva i Italije kako bi nastavili blisku konsultaciju i koordinaciju koju smo preduzeli u vezi s evropskom bezbednošću i budućnošću Ukrajine nakon rata".
On je napisao da će "postizanje sveobuhvatnog i trajnog sporazuma zahtevati i direktan angažman Rusije i naših evropskih partnera oko šireg bezbednosnog uređenja koje ih se tiče".
Izjave Trampa i Kušnera izazvale su uzbunu u Kijevu i šire, delimično zato što neki delovi formulacije podsećaju na dugogodišnje zahteve Kremlja za snažnim uticajem Rusije na evropsku bezbednosnu arhitekturu, decenijama posle povlačenja Sovjetskog Saveza iz istočne Evrope i raspada SSSR-a.
To je pojačalo bojazni da bi Evropa – koja, kako Rusija insistira, neće biti direktno uključena u razgovore u Abu Dabiju – mogla biti izostavljena iz razgovora o sopstvenoj budućnosti.
"Već imamo evropsku bezbednosnu arhitekturu", rekla je novinarima šefica diplomatije EU Kaja Kalas (Kallas), dodajući: "Da bi bilo koji sporazum bio sproveden, biće potrebno da Evropska unija bude deo njega".
Kalas je 9. novembra rekla da Rusija "bombarduje civile" i "pravi se da pregovara", dodajući da "nismo videli nikakvu dobru volju s ruske strane".
U svakom slučaju, Ukrajina i EU biće oprezne i pogledu razgovora koji prete da isključe Evropu ili preskoče ono što vide kao urgentnije ciljeve, poput okončanja borbi i obezbeđivanja bezbednosti Ukrajine. A pritisak za sporazum koji bi obuhvatio kontinent mogao bi da oteža ostvarivanje manjih koraka ka miru.
Zimski ratRazgovori se održavaju nedelju dana pošto su američki birači naneli veliki poraz Trampovoj partiji na izborima na sredini predsedničkog mandata, pri čemu su demokrate preuzele kontrolu nad Senatom i Predstavničkim domom od republikanaca.
Novi saziv Kongresa, međutim, neće biti konstituisan do 3. januara, što ostavlja prozor od nekoliko nedelja u kojem Bela kuća možda želi da zaključi sporazum.
Postizanje sporazuma značilo bi da od nečega mora da se odustane. Tramp je možda nagovestio šta bi to, prema njegovom viđenju, moglo biti, sugerišući da će Ukrajina morati da ustupi teritoriju.
Ipak, moć SAD da pritisnu Kijev na velike ustupke je ograničena i predstojeća promena u Vašingtonu – kao i uspesi na bojnom polju i u kampanji udara na rusku energetsku i vojnu infrastrukturu – mogli bi biti podsticaj Ukrajini da izdrži možda i najsuroviјu zima dosad.
S druge strane, veliki novi pritisak na Rusiju zasad ne deluje puno verovatno i analitičari kažu da će Moskva verovatno nastaviti nemilosrdne napade na ukrajinske elektrane i drugu vitalnu infrastrukturu – kao i udare u kojima stradaju civili – tokom zime, u nadi da će Kijev gurnuti ka kompromisima u 2027.
"Svakako ne mislim da ćemo imati mir pre proleća", rekao je britanski analitičar i autor Mark Galeoti (Galeotti) u svom podkastu krajem prošlog meseca. "Putin će, ako ništa drugo, misliti 'Hajde da još jednu zimu udaramo po Ukrajincima'".
Grin je u svom blogu napisao da će Rusija računati na to da Ukrajincima nanese "katastrofalnu" zimu i da se nada da će prolećni izbori u Francuskoj i Nemačkoj potkopati evropsku podršku Kijevu.
Do maja ili juna, "Moskva će verovatno osećati da je njen položaj u najvišoj tački i nastojaće da učvrsti svoje dobitke", napisao je on, dodajući da je, što se tiče ovonedeljnih razgovora, "moja osnovna pretpostavka... da Abu Dabi neće doneti ništa suštinsko".
Užasna istorijaZa naznake da Rusija nije spremna na ustupke dovoljno je pogledati izjave Putina i drugih zvaničnika u tom pogledu.
Drugi mogući pokazatelj je, međutim, činjenica da će moskovsku delegaciju na razgovorima predvoditi savetnik Kremlja Vladimir Medinski, istoričar i bivši ministar kulture, koji je i delio i oblikovao Putinove stavove o Ukrajini, za koju ruski predsednik više puta tvrdi da nema pravo na potpuni suverenitet.
Medinski, koji ponavlja Putinov revizionizam o ukrajinskoj istoriji i drugim pitanjima, prema raširenim izveštajima imao je ključnu ulogu u pisanju članka iz jula 2021, koji je, barem retrospektivno, ogolio Putinove planove prema Ukrajini sedam meseci pre početka opšte invazije.
On je predvodio delegaciju Moskve na nekim ranijim rundama razgovora s Ukrajinom u poslednje dve godine, uključujući i poslednji trilateralni sastanak, u Ženevi u februaru. On se i u Kijevu i na Zapadu smatra sredstvom za ponavljanje zahteva Rusije, pokazujući malo fleksibilnosti na razgovorima koji su se završili bez napretka ka miru.
"Ako želite ozbiljne pregovore, šaljete ozbiljne ljude", rekao je za RSE Boris Bondarev, bivši ruski diplomata koji je dao ostavku u znak protesta zbog invazije na Ukrajinu i koji živi u inostranstvu. "Medinski? On je u amaterskom timu, drugog, trećeg ranga, ne treba ga shvatati ozbiljno".
Dva tigra sada lutaju kazahstanskom divljinom, skoro 80 godina pošto su ovi predatori poslednji put viđeni u toj zemlji.
Kada se Andrej Ilinbajev poslednji put javio rođacima 3. oktobra, rekao je da je prošao lekarski pregled i da se sprema da ide u rat u Ukrajini. A onda je prestao da odgovara na njihove poruke.
Komšije su kasnije porodici rekle da je otišao da se prijavi u Ufi, glavnom gradu regiona Baškortostan na jugozapadu Rusije.
Ilinbajev, koji potiče iz jednog sela u Baškortostanu, od detinjstva živi s invaliditetom izazvanim teškom mentalnom bolešću, rekli su njegovi rođaci. Posle očeve smrti ostao je s majkom koja ima demenciju.
Njegovi rođaci kažu da ne veruju da je mogao da razume posledice potpisivanja vojnog ugovora.
"Kada mi je prvi put rekao da ide na lekarski pregled, mislila sam da se šali. Ko bi njega uzeo? On je veoma naivan i lakoveran", rekla je za RSE rođaka koja se predstavila kao Marina.
Ilinbajevljevo mesto boravka i okolnosti pod kojima je regrutovan nisu poznati.
Njegov slučaj ukazuje na ljudsku cenu sistema regrutacije u Rusiji, koji se sve više oslanja na privatne kompanije i posrednike, koji često posluju na ivici zakona, kako bi se popunili redovi vojske iscrpljene ratom protiv Ukrajine, u kojem je, prema procenama zapadnih obaveštajnih službi, poginulo ili ranjeno najmanje 1,5 miliona ljudi.
Regionalne i lokalne vlasti isplaćuju bonuse onima koji dovedu vojnike po ugovoru. Neki regruteri mogu da zarade i do 1,25 miliona rubalja (oko 13.600 evra) po regrutu, navodi nezavisni ruski medija The Insider, što je potencijalno veoma unosna zarada u zemlji u kojoj prosečna mesečna plata iznosi oko 113.000 rubalja (1.230 evra).
Ogromni finansijski podsticaji pomogli su razvitak industrije regrutacije u kojoj neki od najranjivijih ljudi u zemlji mogu postati mete, navode borci za ljudska prava i bivši regruteri.
Biznis napravljen na regrutacijiRegionalne vlade izdvajaju sredstva organizacijama koje angažuju podizvođače i pojedinačne agente. Regruteri se uglavnom isplaćuju kada kandidat potpiše vojni ugovor.
Najmanje osam milijardi rubalja (87,3 miliona evra) je potrošeno na podsticaje za regrutaciju iz državnih sredstava otkako je sistem počeo krajem 2024, pokazuje računica nezavisnog ruskog istraživačkog medija Important Stories. Taj iznos se smatra konzervativnom procenom.
U Nižnjem Tagilu, u Sverdlovskoj oblasti na Uralu, vlasti su navodno izdvojile 100 miliona rubalja (1,1 miliona evra) za nagrade za regrutaciju u 2026. godini, nudeći 400.000 rubalja (oko 4.300 evra) preko regionalnog programa za svaku regrutovanu osobu.
U zapadnom gradu Penzi, prema zvaničnim podacima, potrošnja na nagrade za regrutaciju porasla je s oko tri miliona rubalja (32.800 evra) u 2024. na skoro 31 milion rubalja (338.600 evra) u 2025.
Neka pravila isplate su poverljiva, što otežava da se utvrditi ko prima novac.
Tužilac u Nižnjem Tagilu u septembru je predložio ukidanje bonusa, navodeći da oni podstiču kriminalne grupe i regrutaciju ljudi sa zdravstvenim stanjima koja ih diskvalifikuju.
Grad je odbio predlog, uz obrazloženje da isplate pomažu ispunjavanju regrutnih kvota. Krajem oktobra zabranio je zaposlenima u vojnim odsecima, kao i državnim i opštinskim službenicima da primaju bonuse, ali je zadržao program.
Ranjive meteBorci za ljudska prava kažu da se regruteri usmeravaju na ljude podložne pritisku, uključujući one s psihijatrijskim stanjima, zavisnostima, ozbiljnim dugovima ili ljude koji imaju malo rođaka koji bi mogli da intervenišu.
Informacije o potencijalnim regrutima mogu poticati od zaposlenih u medicinskim ustanovama, bankama, agencijama za naplatu dugova, službama sudskih izvršitelja i komunalnim organizacijama, navode borci za ljudska prava i bivši regruteri s kojima je razgovarao RSE. Ove tvrdnje nisu nezavisno potvrđene.
Borac za ljudska prava pod pseudonimom Semjon rekao je da je dobio desetine pritužbi na to da se osobe s mentalnim smetnjama odvode u regrutni centar u Ufi.
U jednom slučaju, mladić s umerenom intelektualnom smetnjom, kojeg je sud proglasio poslovno nesposobnim, navodno je odveden iz svog doma u centar, rekao je Semjon.
Prema članu 20 ruskog Spiska bolesti, umerena intelektualna smetnja nalaže kategoriju D, čime je ta osoba potpuno nesposobna za vojnu službu.
Semjon tvrdi da je psihijatar proglasio mladića sposobnim za službu i da je neko drugi potpisao ugovor u njegovo ime.
"Regruteri su ga namamili iz kuće", rekao je Semjon.
Ugovor se osporava na sudu. Navodno falsifikovanje nije utvrđeno.
Centar spaja zvaničnike za regrutaciju, lekare i predstavnike banaka, omogućavajući kandidatima da u jednom danu prođu lekarske preglede, završe papirologiju i dobiju bankovne kartice.
Interna dokumentacija regrutne kompanije Agencija za komunikacione strategije, koju je The Insider objavio u oktobru, navodi socijalno ugrožene grupe među potencijalnim metama.
Među njima su ljudi suočeni s bankrotom, klijenti mikrofinansijskih organizacija, bivši zatvorenici, stanovnici siromašnijih krajeva i ljudi sa zavisnošću od alkohola, droge ili kockanja.
Kako lagatiRegrutne kompanije takođe oglašavaju poslove vozača, transportnih radnika, kuvara ili operatera dronova, ponekad obećavajući besplatan smeštaj, obroke i pomoć oko papirologije.
Nikolaj, bivši regruter koji je rekao da je oko 18 meseci radio za regrutni centar Vojvoda, rekao je za RSE da su novi zaposleni imali kratke kurseve o tome kako da ubede kandidate.
Obuka je uključivala uputstva o tome "kako ubedljivo lagati ljude", rekao je Nikolaj.
On je naveo oglase koji obećavaju kandidatima da će biti obučeni za operatere dronova umesto da budu poslati u jurišne jedinice.
"Najverovatnije će ih poslati u jurišne jedinice", rekao je Nikolaj.
On je rekao je da regruteri ciljaju ljude koji su finansijskim okolnostima zbog kojih takve ponude teško odbijaju.
Regruteri ne dobiju novac uvekPosrednici takođe mogu biti iskorišćeni. Nikolaj je rekao da su kompanije 2025. počele da odlažu isplate agentima, zbog čega su regruteri počeli da tuže.
U novembru 2025. nezavisni ruski medij Verstka izvestio je da je najmanje pet regrutera tužilo vojnu regrutnu kompaniju Ekspert, tražeći između 1,2 i 5,4 miliona rubalja (13.100 i 59.000 dolara) neisplaćenih provizija.
Kompanija je krivila za kašnjenja regionalne naručioce koji joj nisu preneli novac koji joj duguju.
Regruterima može biti teško da dokažu da je kandidat potpisao ugovor. Kada se kandidat preda na lekarski pregled, regruter može imati malo pristupa dokumentima potrebnim za potraživanje provizije.
Nikolaj je ovaj aranžman sažeo rečima: "Prevariš ljude, a onda prevare tebe".