Sjeverna Koreja je pojačala kampanju retorike protiv jačanja vojske Japana i njegovih bezbjednosnih veza sa Sjedinjenim Državama i Južnom Korejom, rekavši da oni ugrožavaju regionalnu stabilnost. Kritike su se pojavile u više od desetak napada državnih medija od početka jula a poklopile su se sa neobičnom tišinom o lansiranju raketa Sjeverne Koreje, što je pokrenulo pitanja o širim strateškim porukama Pjongjanga. Zašto Sjeverna Koreja više govori o Japanu?Sjeverokorejske izjave su se odnosile na sticanje japanskih kapaciteta za kontranapade, testiranje krstareće rakete Tomahavk proizvedene u SAD, rastuće izdatke za odbranu i godišnju bijelu knjigu Tokija o odbrani. Prošle nedelje, Kim Jo Džong, uticajna sestra lidera Kim Džong Una, upozorila je na "dodatne vojne opcije" kao odgovor na ono što je opisala kao transformaciju Japana u vojnu silu. U utorak, 11. avgusta, komentar Centralne informativne agencije Koreje (KCNA) je opisao japansku bijelu knjigu o odbrani iz 2026. godine kao dokument "orijentisan na ponovnu invaziju" koji ima za cilj da opravda vojnu ekspanziju. Najnovija kritika stigla je u petak, kada je Sjeverna Koreja kritikovala godišnje vojne vježbe SAD i Južne Koreje pod nazivom "Ulchi Freedom Shield" i optužila vojnu saradnju SAD, Japana i Južne Koreje da se razvija u "nuklearni savez". Vašington i Seul kažu da su vježbe odbrambene. Još jedan komentar KCNA optužio je Vašington da slijedi strategiju koja snižava prag za upotrebu nuklearnog oružja i naveo proširene obaveze SAD prema Južnoj Koreji i Japanu u vezi sa odvraćanjem. Kako je Japan pomijenio odbrambeni stav?Japan je 2022. godine najavio planove da udvostruči izdatke za odbranu na dva posto BDP-a kako bi se suprotstavio rastućim sigurnosnim prijetnjama iz Kine, Rusije i Sjeverne Koreje. Veliki dio tog proširenja uključuje izdatke za rakete dugog dometa, kao što je američki Tomahavk, koji može da pogodi ciljeve udaljene više od 1.000 kilometara. Očekuje se da će vlada premijerke Sanae Takaiči ove godine revidirati japansku strategiju nacionalne bezbjednosti, potez koji će neki analitičari vjerovatno dovesti do daljeg povećanja izdataka za odbranu, uključujući i izdatke za dronove i proizvodnju oružja. Koliko se zaista kritike tiču Japana?Analitičari kažu da je Japan samo dio priče. Pak Von-gon, profesor na Ženskom univerzitetu Iva u Seulu, rekao je da je primarni cilj predstaviti sjeveroistočnu Aziju kao prostor takmičenja među rivalskim taborima. "Najveći cilj je stvaranje okvira SAD-Južna Koreja-Japan naspram Sjeverne Koreje-Kine-Rusije", rekao je Park. On je rekao da Pjongjang želi snažniju podršku Pekinga i Moskve kako bi učvrstio svoj izlazak iz diplomatske izolacije i pojačao argumente da je njegov nuklearni arsenal "neophodan". Ministarstvo za ujedinjenje Južne Koreje izrazilo je sličan stav u četvrtak nakon što je prvi zamjenik ministra inostranih poslova Sjeverne Koreje Jang Kum-čol kritikovao planove Seula za nabavku nuklearnih podmornica i optužio Južnu Koreju, Sjedinjene Države i Japan da pripremaju "drugi AUKUS" u sjeveroistočnoj Aziji. AUKUS je trilateralno sigurnosno partnerstvo između Australije, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država, formirano u septembru 2021. godine. Ministarstvo je saopštilo da Sjeverna Koreja, čini se, gleda na planove Južne Koreje za podmornice, evoluirajući bezbjednosni stav Japana i trilateralnu vojnu saradnju, kao prijetnju regionalnom balansu snaga, jer se sve više usklađuje sa Kinom i Rusijom. Profesor severnokorejskih studija na Univerzitetu Kjungnam, Lim Eul-čul, rekao je da poruke Sjeverne Koreje sve više odražavaju zabrinutost Kine zbog vojne ekspanzije Japana. Zašto Sjeverna Koreja ćuti o svojim testiranjima raketa?Pojačana retorika poklopila se sa neobičnom tišinom o nedavnim lansiranjima raketa Sjeverne Koreje, koja su osudili Južna Koreja, Japan i Sjedinjene Države. Uprkos sprovođenju balističkih raketnih testova prošle nedelje i ponovo ove nedelje, državni mediji još uvijek nisu izvijestili ni o jednom, odstupajući od svog uobičajenog obrasca objavljivanja vijesti o testovima u roku od jednog dana. Analitičari kažu da su lansiranja možda uključivala nadogradnje postojećih raketnih sistema, a ne novo oružje, smanjujući njihovu propagandnu vrijednost. Šin Džong-vu iz Korejskog foruma za odbranu i bezbjednost rekao je da su testovi možda uključivali poboljšane balističke rakete kratkog dometa razvijene uz rusku tehničku pomoć i potencijalno namenjene Rusiji. Kim Jong-hjun, profesor na Univerzitetu Donguk, rekao je da Sjeverna Koreja možda izbjegava publicitet ako su lansiranja povezana sa potencijalnim vojnim izvozom. Šta Rusija ima s tim?Rastuća vojna saradnja Sjeverne Koreje sa Rusijom postala je centralni faktor u procjenama njenih programa naoružanja. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je više puta rekao da Rusija nastavlja da koristi sjevernokorejske rakete protiv Ukrajine i optužio je Pjongjang da Moskvi obezbjeđuje rakete, municiju i dodatno obećanje o trupama za ratne napore. Analitičari kažu da su povratne informacije sa ratišta i ruska pomoć možda pomogli Sjevernoj Koreji da poboljša preciznost i performanse nekih raketnih sistema. Šin je rekao da su nedavna lansiranja mogla biti testovi nadograđenih varijanti prije raspoređivanja ili izvoza. Šta Sjeverna Koreja pokušava da postigne?Analitičari kažu da Sjeverna Koreja nastoji da predstavi region kao konkurentski blok, sa Pjongjangom, Pekingom i Moskvom na jednoj strani i Vašingtonom, Seulom i Tokiom na drugoj. Prikazivanje saradnje SAD, Južne Koreje i Japana kao prijetećeg vojnog i nuklearnog saveza pomaže Pjongjangu da opravda svoje programe naoružanja, ojača kinesku i rusku podršku i tvrdi da je njegov nuklearni arsenal neophodan odgovor na pogoršanje sigurnosnog okruženja, navode analitičari.

Slike hiljada migranata koji su krajem jula stigli do španske enklave Ceuta u Severnoj Africi natjerale su Evropsku uniju, već uspavanoj jednomesečnom ljetnjom pauzom, da se uključi u akciju. Ambasadori bloka pri EU pozvani su sa svojih odmora na onlajn sastanak 3. avgusta kako bi se pripremili za još jedan onlajn sastanak 27 ministara unutrašnjih poslova kluba sljedećeg dana. Do tada je kriza već bila uglavnom izbjegnuta, jer je Španija, koju su u početku žestoko kritikovale druge države članice, pozvala pojačanje i saopštila da je već vratila skoro 70.000 od 72.000 ljudi koji su stigli u Ceutu. Skoro 90 ljudi je poginulo u haotičnim uslovima koji su preplavili špansku obalsku stražu. Smatra se da nijedan od migranata nije stigao do kontinentalne Evrope. Iako je Ceuta, zajedno sa svojom sestrinskom eksklavom Melillom, zvanično do Šengenske zone EU bez pasoša, te dvije regije podliježu posebnim pravilima koja predviđaju da se provjere identiteta moraju izvršiti prilikom polaska odatle ka destinacijama u kontinentalnoj Evropi, što čini gotovo nemogućim ulazak na trajekte koji prelaze Gibraltarski moreuz. Krijumčarska mrežaPa šta je onda ili ko stajao iza ogromnog priliva migranata? U zajedničkom saopštenju objavljenom nakon sastanka početkom avgusta, ministri unutrašnjih poslova bloka su krivicu pripisali "mrežama krijumčarenja migranata" i takođe nagovijestili da EU treba da poboljša "zajedničku svijest o situaciji, što bi se moglo postići daljim razvojem sistema ranog upozoravanja, kao što su obavještajne službe prije granice i praćenje društvenih medija". Prije nego što su migranti počeli da stižu u Ceutu, na internetu su se proširile glasine da će Španija dočekati ljude raširenih ruku. Tražeći uzrok, neki evropski političari su istakli i odluku Madrida da reguliše migrante i nedavnu presudu Vrhovnog suda Španije. Prva, šema pravnog statusa, međutim, u velikoj mjeri se odnosila na španske latinoameričke radne migrante i primjenjivala se na ljude koji su mogli da pokažu dokaz o boravku pet uzastopnih mjeseci prije početka ove godine. A drugi predloženi uzrok priliva bila je veoma tehnička sudska presuda od početka jula koja je propisala da se procedura Madrida za hitno vraćanje migranata ne primjenjuje na ljude presretnute dok su pokušavali da preplivaju teritoriju Maroka do Ceute i Melille. Prema presudi, ona se primjenjivala samo ako migranti probiju fizičku barijeru, što znači da bi oni koji pokušaju da plivaju prošli kroz mnogo sporiji pravni proces umjesto da budu odmah vraćeni. Međutim, sudska presuda jedva da je dospjela u vijesti u Španiji 8. jula kada je donesena. Pomoć Maroka?Šta je onda bio faktor privlačenja? Iako se čini da su mreže krijumčarenja do sada preferirani službeni odgovor u Briselu, neki evropski zvaničnici pitali su se, barem privatno, o ulozi Maroka u tom procesu. (Takođe brzo ističu da Španija otvoreno i stalno govori, i javno i iza zatvorenih vrata, da Rabat nema nikakve veze s tim i da je zemlja bila vrlo korisna kada je u pitanju vraćanje migranata.) Odnos između Maroka i Španije je delikatan. Maroko je 2021. dopustio 8.000 migranata da stignu do dvije španske enklave nakon što je Madrid dopustio vođi pokreta za nezavisnost Zapadne Sahare da se liječi u zemlji. Zapadna Sahara pripadala je Španiji do 1975., ali Maroko polaže pravo na tu teritoriju i de facto kontroliše njen veći dio. Dok je Madrid prethodno zauzeo stav da bi status trebao riješiti referendum pod pokroviteljstvom UN, zemlja se okrenula nakon migrantske krize 2021. izjavivši da Zapadna Sahara treba biti autonomna teritorija pod kontrolom Rabata. Neki posmatrači rekli su da je Maroko usprotivio potezu Španije ranije u julu da poboljša političke odnose s Alžirom, jednim od velikih regionalnih rivala Rabata koji se zalaže za nezavisnost Zapadne Sahare. S obzirom na to da Španija, a time i EU, nerado upire prstom u Maroko, zajednička izjava ministara unutrašnjih poslova završila je intrigantnom notom: "komunikacija u trenucima krize mogla bi se dodatno ojačati pravovremenom koordinacijom i trebala bi biti koherentnija, posebno kako bi se suprotstavili zlonamjernim vanjskim akterima koji se bave manipulacijom i uplitanjem stranih informacija". Bjeloruski scenarioAli ko bi mogli biti ti "zlonamerni spoljni akteri"? Jedan očigledan izbor u Briselu je Rusija, koja ima istoriju podsticanja migranata na granicu EU. Kriza u Ceuti je imala neke sličnosti sa pokušajem Bjelorusije i Rusije, uglavnom 2021-2022., da hiljade ljudi, uglavnom iz Afganistana, Iraka i Sirije, uguraju u Letoniju, Litvaniju i Poljsku. (Ovaj pokušaj priliva se nastavlja i danas, a Letonija je nedavno bila primorana da privremeno zatvori svoju granicu sa Bjelorusijom nakon porasta pokušaja prelaska granice.) Tada je Brisel brzo uperio prstom u režim Aleksandra Lukašenka i podršku Kremlja, kako logistički tako i putem manipulacije i miješanja stranih informacija (FIMI). Okviri sankcija su prošireni tako da uključuju djela "instrumentalizacije migranata", a zabrane viza i zamrzavanje imovine su uvedeni zvaničnicima koji su olakšavali rute migranata do granica EU, turističkim operaterima i hotelima koji su korišćeni na putovanju, pa čak i Belaviji, bjeloruskom nacionalnom avio-prevozniku, za prevoz ljudi do Bjelorusije. Međutim, ova situacija sa Ceutom djeluje drugačije. Zvaničnici EU, upoznati sa incidentima u Ceuti i Bjelorusiji, rekli su za RSE da je ovaj drugi bio složena hibridna operacija koju su pokrenuli Moskva i Minsk, koja je bila dugoročna i očigledno politička. Ono što se dogodilo u Ceuti, prema riječima zvaničnika EU, djeluje iznenadnije i spontanije. I dok zvaničnici EU kažu da ne vide dokaze da je Rusija podstakla priliv, Moskva ga je iskoristila na mreži, ciljajući odvojene publike u Evropi, Africi i Latinskoj Americi. Diplomate EU koje prate ruski FIMI rekle su za RSE da je "digitalni otisak" Moskve očigledno bio svuda po incidentu u Ceuti. Opisali su takozvanu operaciju "borbe na portalu" u kojoj su razne web stranice ruske Pravde na različitim jezicima i sa povezanim Telegram nalozima pojačavali alarmantne priče o prilivu migranata. Narativ ruskih medija dotakao se poznatih, dobro istrošenih tema: posebno da Zapad propada, djelimično zbog nesrećnih evropskih elita; migranti su bili osvajači i okupatori; a Sjedinjene Države i Izrael su stajali iza incidenta kako bi kaznili špansku ljevičarsku vladu zbog njene podrške Palestini. Ove narative takođe rutinski promovišu razni evropski krajnje desničarski populisti, od kojih neki imaju direktne političke veze sa Kremljem. Ograničen uspjeh, osim podjela u EUIako su diplomate EU sa kojima je RSE razgovarao rekle da je pokušaj manipulacije Rusije bio značajan, oni su takođe doveli u pitanje koliki je uticaj to zapravo imalo. U stvari, glavna posljedica je možda bila izazivanje većih podjela u EU, jer se činilo da su se mnoge države članice udružile protiv Španije. Italija, čija je desničarska vlada borbu protiv neevropske imigracije učinila centralnim prioritetom, brzo i privremeno je obustavila pomorske i vazdušne veze sa Španijom i bila je pokretač pisma, koje je potpisala još 21 država članica EU (mada, što je ključno, ne neposredni susedi Španije - Francuska i Portugal), koje je zauzelo prilično oštar stav prema Španiji. Do trenutka kada su se ministri unutrašnjih poslova sastali i Madrid stavio situaciju pod kontrolu, blok je zbio redove, hvaleći Španiju, a zvaničnici iz ranije kritičnih zemalja privatno su priznali da su njihovi početni odgovori bili previše histerični i usmjereni na domaću publiku. I uprkos tome što je ukrajinski ministar inostranih poslova Andrij Sibiha javno kritikovao Kremlj, čini se da diplomate EU ne žele da daju Rusiji previše zasluga. "Kremlj želi da dobije publicitet za razne akcije, koje mogu preuveličati značaj ruskog FIMI-ja", rekao je jedan EU diplomata za RSE.

Šest vojnih imenovanja za 48 sati otkriva kako vrhovni vođa Modžtaba Hamnei zatvara praznine u komandi koje je ostavio rat koji je zbrisao iranski vojni ešalon.

Avganistan ima jednu od najviših stopa smrtnosti majki pri porođaju u svetu, u velikoj meri zbog siromaštva, loše infrastrukture i nedovoljne zdravstvene zaštite. Posle pet godina talibanske vlasti, međunarodne organizacije upozoravaju da su rizici za majke i bebe veći nego ikad. Nevladine organizacije i strano finansiranje, koji su nekada podržavali zdravstveni sistem, u međuvremenu su nestali, a ženama je uskraćeno obrazovanje neophodno za rad lekara i babica. Zbog toga mnoge žene nemaju pristup ni najosnovnijoj zdravstvenoj nezi.

Human rights watch (HRW) pozvao je talibanske vladare u Afganistanu da oslobode nekoliko međunarodnih humanitarnih radnika koji su "nasilno nestali" iz svojih kancelarija prošlog mjeseca i još uvijek se vode kao nestali bez informacija o njihovoj lokaciji ili stanju. HRW je u saopštenju naveo da talibani, koji su preuzeli vlast prije pet godina, nisu pružili nikakve informacije o tome gdje se nalazi rukovodeći tim nevladine grupe Fondacija za pravna istraživanja žena i djece (WCLRF), koji su uhapšeni u Kabulu 18. jula. Talibanske snage bezbjednosti su 21. juna upale u kancelariju nevladine organizacije, koja pruža programe pomoći i sprovodi istraživanja i zastupanje prava žena i djece, i oduzele laptopove i telefone od zaposlenih. Kasnije su zapečatili kancelariju i pokrenuli istragu protiv zaposlenih. HRW je saopštio da su talibanski zvaničnici 18. jula naredili šestorici muških zaposlenika da se vrate u kancelariju kako bi pokupili svoje oduzete uređaje. Umjesto toga, svih šestoro je privedeno. "Talibani izgleda smatraju svaki pokušaj da se pomogne ženama i djevojčicama prijetnjom svojoj nasilnoj vladavini", rekla je u saopštenju direktorka za prava žena Hzman Rights Watcha Makarena Saez. "Trebalo bi odmah da dostave informacije o tome gdje se nalazi šest članova osoblja i da ih oslobode ako su nezakonito držani". Odvojeno, Ujedinjene nacije su potvrdile pritvaranje dvoje svojih zaposlenih ranije ove nedelje, rekavši da nisu obaviještene ni o kakvim optužbama, niti im je odobren pristup dvojici pritvorenih humanitarnih radnika. Politička misija UN u Afganistanu, UNAMA, uključena je u praćenje ljudskih prava i prikupljanje podataka. Prilikom zauzimanja Kabula 15. avgusta 2021. godine, talibani su, između ostalog, obećali da će "žene biti veoma aktivne u društvu", iako je klauzula kojom se dodaje "u okviru islama" izazvala izvjesnu skepsu u pogledu toga koliko će se taj okvir strogo ili restriktivno tumačiti. Od tada, talibani su oštro ograničili prava žena, uključujući zabranu većine poslova i javnih nastupa. Oko 2,4 miliona djevojčica u Avganistanu je zabranjeno da pohađaju srednju školu, prema podacima kulturne agencije Ujedinjenih nacija, UNESCO. Afganistan je jedina zemlja na svijetu koja zabranjuje ženama da pohađaju srednje škole i univerzitete, što dovodi do onoga što su UN nazvale "rodnim aparthejdom". Citirajući Zarku Jaftalija, direktora WCLRF-a, koji je rekao da porodice nestalih članova osoblja "žive u stalnom strahu i neizvjesnosti". Talibani su takođe stegli omču oko nezavisnih medija i organizacija za prava novinara otkako su zauzeli Kabul prije pet godina. Nai Supporting Open Media u Afganistanu (Nai SOMA), tijelo za prava novinara, kaže da su talibani pretvorili Afganistan u otvoreni zatvor za medije i slobodu izražavanja. U svom izvještaju koji obuhvata petogodišnju vladavinu talibana, organizacija navodi da je najmanje šest novinara ubijeno u incidentima nasilja koji se odnose na članove militantne grupe "Islamska država" i talibane. Sidikulah Tavidi, visoki zvaničnik Nai SOMA, rekao je za Azadi radio RSE da je u posljednjih pet godina registrovano 700 incidenata nasilja nad novinarima. Talibani su takođe oduzeli licence nekoliko medijskih kuća u Kabulu i drugim provincijama u posljednjih pet godina, optužujući ih za "neprofesionalno" novinarstvo.

U sredu, 12. avgusta, širom sveta ljudi su posmatrali pomračenje Sunca. Dok se u većini zemalja moglo videti delimično pomračenje, potpuna faza pomračenja bila je vidljiva iznad delova istočnog Grenlanda, zapadnog Islanda i severne Španije.

Mjeseci ukrajinskih napada na energetsku infrastrukturu i onlajn prodavnica duboko u Rusiji, podstakli su pokušaje da se potraži olakšanje preseljenjem nekih postrojenja u Kazahstan, koji je pokušao da uravnoteži svoje veze sa Moskvom željom da ostane neutralan u ratu u Ukrajini.

Teheranske frakcije rekonstrukciju vlasti tumače kao dokaz da novi vođa nikada nije u potpunosti prihvatio Islamabadski memorandum.

Vrhovni sud Rusije zabranio je liberalnoj stranci Jabloko učešće na parlamentarnim izborima sljedećeg mjeseca, blokirajući jedinu grupa koja poziva na okončanje rata Moskve protiv Ukrajine. Odluka od 10. avgusta, na saslušanju održanom ispred suda sa stotinama uglavnom mladih Rusa, ugasila je nade protivnika rata da će imati gdje da iskažu svoje stavove na izborima 18-20. septembra. Ovakav razvoj je naglasio obim netolerancije Kremlja prema neslaganju, koja je postala još ozbiljnija otkako je predsjednik Vladimir Putin pokrenuo potpunu invaziju na Ukrajinu u februaru 2022. godine. Centralna izborna komisija je neočekivano registrovala Jabloko krajem prošlog mjeseca za prve izbore za Državnu dumu, donji dom parlamenta sa 450 mjesta, od početka totalnog rata. Nacionalistička stranka Rodina podnijla je tužbu prošle nedelje tražeći poništenje registracije Jabloka, navodeći niz kršenja, uključujući nepravilno finansiranje, rukovanje autorskim pravima i ekstremizam. Na saslušanju, predsjednik Jabloka Nikolaj Ribakov odbacio je optužbe i rekao da stranka brani interese većine, "jer je očuvanje ljudskih života u interesu većine ruskih građana". Ribakov je rekao da će Jablok učiniti sve što može da Rusiju učini "prosperitetnom demokratskom državom". Stranka je najavila da će se žaliti, rekavši "ne očajavajmo". Vjeruje se da sudske presude u slučajevima visokog profila donosi Kremlj ili da su usko koordinisane sa njim, a sudija Vrhovnog suda koji je saslušao tužbu protiv Jabloka, Vjačeslav Kirilov, autor je drugih tvrdokornih presuda, poput odluke da se ugledna grupa za ljudska prava Memorijal ranije ove godine označi kao "ekstremistička". Ali analitičari sugerišu da događaji oko Jabloka, prvo registrovanog, a zatim isključenog sa glasačkog listića, mogu odražavati unutrašnje borbe između interesnih grupa u ruskoj eliti: grubo govoreći, bezbjednosnih zvaničnika i drugih jastrebova čiji je instinkt da uguše neslaganje, posebno protivljenje ratu, i onih koji se nadaju da će se on uskoro završiti. Ankete pokazuju da većina Rusa želi pregovore o okončanju rata, u kojem su ubijene stotine hiljada ruskih vojnika. Nedavni ukrajinski napadi na naftnu i gasnu infrastrukturu i druge ciljeve, ponekad daleko od granice sa Ukrajinom, izazvali su civilne žrtve i približili rat mnogim građanima. Putin je odbacio ukrajinske i američke pozive na prekid vatre koji bi zamrznuo linije fronta, umjesto toga zahtijevajući od Ukrajine da preda teritoriju koju Rusija nije uspjela da zauzme u borbi. Više puta se zavjetovao da će svoje ciljeve postići diplomatijom ili silom. Jabloko se pojavilo 1990-ih i bilo je značajna snaga u Dumi. Ali Putin je usporio demokratski napredak Rusije nakon što je prvi put postao predsjednik 2000. godine, a stranka nije osvojila nijedno mjesto na izborima održanim od 2003. godine, koji su sve više obiljeleženi dokazima o prevari u korist stranke Jedinstvena Rusija, koju kontroliše Kremlj.

Čini se da je američki predsjednik Donald Trump odustao od prijetnji trenutnom vojnom akcijom protiv Irana, uprkos tekućim sporovima sa Teheranom oko Ormuskog moreuza, sugerišući da će dozvoliti da ekonomski pritisak primora Islamsku Republiku da sklopi mirovni sporazum koji je teško postići. "Mi to radimo uzdržano", rekao je Trump novinskoj kući Axios u kratkom telefonskom razgovoru 9. avgusta, koristeći termin koji se generalno odnosi na uzdržanu akciju. "Samo djelimično pregovaramo sa njima. Samo posmatramo Iran sa njegovom ogromnom inflacijom i činjenicom da nemaju novca", citiran je. Axios je dodao da Trump nije iznio nikakve dalje vojne prijetnje tokom intervjua. Trump je rekao da je Iran "u veoma lošem stanju" ekonomski, da nema novca da plati svoje trupe i da je američka pomorska blokada pojačala ekonomsku krizu koju trpi vlada zemlje. Prema Axiosu, rekao je da, sa padom cijena nafte sa nedavnih maksimuma, američki narod osjeća manje bola zbog rata, koji je, prema mnogim anketama, i dalje veoma nepopularan među američkom javnošću. "Ispuniće. Uvijek ispuni. To je kao partija šaha", rekao je Trump o povremenom procesu pregovora sa režimom u Teheranu. Od početka američko-izraelskog rata sa Iranom, Trump je prelazio između prijetnji masovnim vojnim udarima i potencijalnog dugoročnog mirovnog sporazuma. Često je insistirao da je trajni mirovni sporazum neizbježan, samo da bi Teheran poricao takav napredak, što je dovelo do napada oko za oko sa obje strane. 'Oružje na gotovs'Trump je 1. avgusta izjavio da je odlučio da "odustane" od bilo kakvih novih napada na Iran, rekavši da je dogovor sa Teheranom blizu. "SAD su naoružane i spremne da krenu protiv Islamske Republike Iran, na nivoima vojnog terora, snage i moći kakve nisu viđene od Drugog svjetskog rata. Uprkos tome, Iran i druge zemlje Bliskog istoka su nas upravo zamolile da obuzdamo bilo kakav napad, s obzirom na to da su granice dogovora dogovorene", objavio je Trump na mreži Truth Social. "Ovo bi uključivalo hitno, potpuno otvaranje Ormuskog moreuza i kraj iranske nuklearne prijetnje." "Na osnovu ovog zahtjeva, pristao sam, za buduću korist SVIJETA i, takođe, opstanak uspješnog i prosperitetnog Irana, da otkažem napad, pod uslovom da budem u mogućnosti da brzo postignem DOGOVOR", napisao je, dodajući da mu se Izrael pridružio u ovoj "obavezi". Prema iranskim medijima, vojni izvori u Iranu negirali su Trumpovu tvrdnju da je Teheran zatražio od Vašingtona da se uzdrži od pokretanja novih napada. Usred američkih izjava 9. avgusta da je dogovor blizu postizanja otvaranja Ormuskog moreuza, moćna elitna vojna grana Irana saopštila je da plovni put neće biti ponovo otvoren dok SAD ne prihvate sve zahtjeve Teherana. Iran je zatvorio ključni plovni put, ograničavajući glavni izvor saobraćaja tankera za naftu za globalna tržišta. Teheran je koristio zatvaranje kao neophodnu kartu u pregovorima sa Vašingtonom. Iako je Trump u početku rekao da je eliminacija nuklearne prijetnje Teherana glavni cilj američko-izraelskog rata sa Iranom, koji je počeo 28. februara, posljednjih nedelja se fokusirao na slobodan protok saobraćaja kroz važan Ormuski moreuz, kroz koji je prije rata tranzitiralo oko 20 procenata svejtskih zaliha nafte i prirodnog gasa.

Ruski zvaničnici ne kriju šta novi zakon koji je potpisao predsjednik Vladimir Putin ima za cilj da uradi: da mnogim Rusima koji žive van zemlje oduzme osnovna zakonska prava i da ih zastraši i ušutka.

Dok regionalne sigurnosne napetosti i dalje rastu usred dugotrajnog sukoba između Irana i Sjedinjenih Država, lideri Saudijske Arabije, Pakistana i Turske okupili su se 7. avgusta kako bi potpisali zajednički odbrambeni sporazum s ciljem "jačanja kolektivnog odvraćanja od bilo kakvog čina agresije". Sporazum o zajedničkoj odbrani iz Meke propisuje da će se "svaki oružani napad na bilo koju od tri države smatrati napadom na sve njih", saopštilo je pakistansko ministarstvo inostranih poslova 7. avgusta. Trilateralni sporazum, koji su u saudijskom gradu Meki potpisali saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i pakistanski premijer Shehbaz Sharif, dolazi u vrijeme rastuće neizvjesnosti na Bliskom istoku, bez neposrednog kraja sukoba između Teherana i Washingtona. Sporazum odražava zajedničku predanost triju država daljnjem jačanju kolektivne sigurnosti i "proovisanju mira, sigurnosti i stabilnosti u regiji i šire u nastojanju da se postigne sigurna i prosperitetna budućnost", navodi se u izjavi ministarstva. Rasprave o sporazumu trajale su gotovo godinu dana. Masoud Alfak, analitičar sa sjedištem u Rijadu, opisao je sporazum kao "veliki razvoj u sigurnosnoj arhitekturi regije". Rat na Bliskom istoku "stvorio je novo regionalno sigurnosno okruženje i vjerujem da je to novo okruženje jedan od glavnih razloga za formiranje ovog saveza", rekao je Alfak za Radio Farda Radija Slobodna Evropa. "Ove zemlje vjeruju da se suočavaju sa zajedničkim prijetnjama i misle da ovo partnerstvo može poslužiti kao odvraćanje", rekao je Alfak, dodajući da vjeruje da je "primarni cilj promovisanje regionalne sigurnosti i stabilnosti, a ne traženje sukoba ili pridruživanje ratovima". Nazivajući sporazum "konvergentnom vizijom", turske dnevne novine Sabah u svom su uvodniku od 1. februara napisale da je takav pakt bio nužan s obzirom na izraelske akcije u Gazi i na Golanskoj visoravni, pogoršanje odnosa između glavnih gradova Zaljeva i Washingtona, separatističke aktivnosti, terorizam i posrednike u regiji. "Sva tri aktera čvrsto se protive separatizmu i terorizmu u regiji i sve više održivu dobrambeno-industrijsku saradnju smatraju strateškom nužnošću, a ne komercijalnim luksuzom", napisao je turski list, dodajući da će dugoročna partnerstva obuhvatati koprodukciju, transfer tehnologije i izgradnju kapaciteta, kao i sigurnost. Analitičari ističu zajedničke stavove Rijada, Islamabada i Ankare o separatističkim tendencijama i pokretima unutar njihovih granica ili susjedstava kao jedan od ključnih faktoraa u njihovom okupljanja. Saudijska Arabija, na primjer, podržava jemensku vladu protiv Huta koje podržava Iran. Rijad je takođe produbio saradnju s Egiptom i Somalijom kako bi se suprotstavio separatističkom pokretu u Somalilandu. Pakistan se, s druge strane, suočava s pobunom niske razine u kojoj se etnički Baloči bore za nezavisnost od Islamabada. "Zajedničke percepcije prijetnji i konvergentne vizije prirodno zbližavaju istomišljenike", napisao je Sabah. Prošlog mjeseca, mala država Kuvajt ratificirala je sporazum o odbrambenoj saradnji s Pakistanom, koji su dvije strane izvorno potpisale u junu 2023. Prema sporazumu, Kuvajt i Pakistan započet će vojnu saradnju, uključujući obuku, razmjenu obavještajnih podataka i zajedničke vojne vježbe. Otkad su Sjedinjene Države i Izrael pokrenuli prve napade na Iran 28. februara, Kuvajt, zajedno s drugim susjednim zaljevskim državama, bio je česta meta raketnih i napada dronovima koje je Iran pokrenuo kao odmazdu. Potpisivanjem pakta s Pakistanom, vojno snažnom zemljom, Kuvajt bi mogao tražiti zaštitu. U septembru 2025. Saudijska Arabija takođe je potpisala sporazum s Pakistanom. Prema uslovima Sporazuma o strateškoj uzajamnoj obrani (SMDA), dvije su se strane složile da će se "svaka agresija protiv bilo koje zemlje smatrati činom agresije protiv obje". SMDA omogućuje Saudijskoj Arabiji da ojača svoju odbranu uz pomoć pakistanskih trupa i njihove stručnosti u modernim tehnologijama poput dronova, dok bi Pakistan imao velike koristi od saudijskog finansiranja svoje krhke ekonomije i vojne industrije. Za Tursku, pridruživanje trilateralnom sporazumu "osiguralo bi saudijski kapital za vlastitu vojnu proizvodnju, a istovremeno bi težila zajedničkoj proizvodnji s Pakistanom ili prodaji Pakistanu", kaže bivši pakistanski ambasador u Sjedinjenim Državama Hussain Haqqani. "Turska ne napušta NATO. Umjesto toga, njeguje paralelno partnerstvo kako bi poboljšala stratešku fleksibilnost i pregovaračku moć." Kako bi stabilizirala svoje devizne rezerve, Saudijska Arabija je u aprilu najavila paket finansijske podrške Pakistanu od 8 milijardi dolara. Dnevne novine Saudi Gazette sa sjedištem u Jeddahu izvijestile su da je finansijska potpora namijenjena jačanju pakistanske ekonomske stabilnosti. Za Pakistan koji se suočava s finansijskim problemima, kaže Haqqani, odbrambene veze sa Saudijskom Arabijom i potencijalno Turskom način su monetizacije njegove vojne stručnosti, pretvarajući obuku, raspoređivanje i prodaju oružja u devizno i budžetsko olakšanje.

Ovo nije bio prvi put tokom ruske invazije da su ukrajinski zvaničnici došli u Washington tražeći oružje, municiju i finansijsku podršku. Ali poruka je bila znatno drugačija. Prema riječima zastupnika, organizatora i učesnika koje je intervjuisao Radio Slobodna Evropa (RSE), dva ukrajinska komandira dronova na prvoj liniji fronta posjetila su Capitol Hill 29. jula ne kako bi tražili više pomoći, već kako bi objasnili šta Sjedinjene Države mogu naučiti iz gotovo pet godina borbe u prvom velikom ratu dronovima na svijetu. Ručak Republikanskog upravnog odbora Senata, iza zatvorenih vrata, kojim je predsjedavao senator Rick Scott iz Floride, okupio je gotovo sve republikanske senatore na neobično iskrenom brifingu o promjenjivoj prirodi ratovanja koja se vidjela u više od četiri godine borbi u Ukrajini. Sastanak se poklopio s posjetom predsjednika Volodimira Zelenskog Washingtonu i dogodio se u trenutku kada Kijev i Washington pregovaraju o širem sporazumu o saradnji u području bespilotnih letjelica nakon što su ranije ovog ljeta potpisali početni okvir. RSE je saznao da se otprilike 30-minutna prezentacija manje usredotočila na specifično oružje nego na operativne lekcije koje je Ukrajina naučila kroz stalno prilagođavanje na ratištu. Zapovjednici su opisali kako su bespilotni sistemi transformisali borbu, objasnili kako su dronovi izolovali Krim bez većih kopnenih ofanziva, istaknuli ulogu Irana, Sjeverne Koreje, Kine i drugih aktera koji podržavaju Rusiju te tvrdili da ukrajinsko iskustvo ima implikacije daleko izvan trenutnog rata, uključujući i za američku nacionalnu sigurnost i buduće sukobe u koje su uključeni Iran ili Tajvan. Nekoliko učesnika reklo je za RSE da najvažnija stvar sa sastanka nije bila sama ukrajinska tehnologija dronova, već vojno razmišljanje koje stoji iza nje. "Pozvao sam dva ukrajinska komandira ovdje da objasne šta su učinili sa svojom tehnologijom dronova i svojim ratovanjem, i zaista im se morate diviti", rekao je Scott za RSE, dodajući da je kvaliteta njihovih operatera impresivna. Scott se prisjetio kako je jedan zapovjednik opisao kako je snaga od otprilike 2.000 ljudi uništila rusku vojnu opremu vrijednu gotovo 15 milijardi dolara. Drugi zapovjednik, koji je vodio jedinicu koja je činila samo mali dio ukrajinskog odbrambenog budžeta, rekao je da su njegove snage nanijele otprilike 30 posto ruskih gubitaka na ratištu putem autonomnih sistema, visoko obučenih operatera i neumoljivog prilagođavanja. "Ljudi koji upravljaju dronovima direktno razgovaraju s ljudima koji grade tehnologiju", rekao je Scott. "Postoji postepeno poboljšanje iz dana u dan." Primjedba da najveća komparativna prednost Ukrajine nije proizvodnja, već ljudski kapital, odražava širu promjenu koja se događa u Washingtonu. Godinama se rasprava fokusirala na to koliko brzo Sjedinjene Države mogu naoružati Ukrajinu. Sve više neki zakonodavci vjeruju da Sjedinjene Države takođe moraju usvojiti lekcije iz ukrajinskog iskustva na bojnom polju. Scott je napravio oštro poređenje između proizvodnih kapaciteta dronova dviju zemalja. "Ukrajina će ove godine izgraditi preko pet miliona dronova. A mi manje od 100.000." Izazov, tvrdio je, podjednako je institucionalni koliko i tehnološki. "Moramo brže donositi odluke u našem vojno-industrijskom kompleksu... Moramo se fokusirati na ono što je važno sada, a ne za pet godina." Ta je promjena bila namjerna, prema Aliku Kasmanu, glavnom direktoru za strategiju u Institutu Mir kroz snagu, koji je pomogao u organizaciji sastanka Senata. "Ovo putovanje nije bilo zbog slanja zahtjeva", rekao je Kasman za RSE. "Više se radilo o tome što Ukrajina može doprinijeti." Kasman je priznao da sastanci nisu donijeli nikakve formalne obaveze. "Dobiti obavezu od bilo kojeg političara je kao da će se nešto dogoditi", našalio se. Umjesto toga, rekao je, cilj delegacije bio je uvjeriti kreatore politike da se prema Ukrajini više ne treba odnositi samo kao prema nekome ko samo prima vojnu pomoć. "Moja lična vizija je da se, u petoj godini rata, Ukrajina ne bi trebala smatrati prosjakom koji traži pomoć", rekao je. "Ukrajinu treba smatrati partnerom." Ukrajinska revolucija dronova, rekao je Kasman, ubrzala se nakon što su kašnjenja u američkoj vojnoj pomoći krajem 2023. i početkom 2024. prisilila je Kijev da pronađe jeftinije alternative konvencionalnom oružju. Naknadno rusko prihvatanje dronova uprkos posjedovanju velikih zaliha tradicionalne municije pokazuje, tvrdio je, da su autonomni sistemi postali centralni, a ne komplementarni modernom ratovanju. Implikacije se protežu izvan Ukrajine. Kasman je tvrdio da su nedavne američke operacije na Bliskom istoku istaknule slabosti u strukturi američkih snaga. Korištenje presretača Patriot vrijednih više miliona dolara protiv dronova koji koštaju desetine hiljada dolara, rekao je, ekonomski je neodrživo: "Matematika ne funkcionira." Ukrajina, tvrdio je Kasman, može ponuditi nešto vrijednije od pojedinačnih tehnologija. "Nije samo tehnologija. To je znanje, ekosistem oko nje - sve to." Bill Cole, osnivač Instituta za mir kroz snagu i još jedan organizator sastanka, rekao je da je brifing Senata bio uokviren oko jednog koncepta: "Doktrine". "Moderno ratovanje nije o dronu", rekao je Cole za RSE. "Radi se o promjeni vaše doktrine." Prema Coleu, ukrajinski zapovjednici naglasili su da je današnje ratište zasićeno s otprilike 10.000 letova dronova svaki dan, što prisiljava vojsku da napusti cikluse nabave koji se mjere godinama i usvoje operativne modele koji se razvijaju u sedmicama. Zapovjednici su opisali gotovo kontinuiranu povratnu spregu koja povezuje operatere na prvoj liniji s programerima i proizvođačima softvera, omogućujući modifikaciju sistema u stvarnom vremenu kako se ruska taktika razvija. Taj model, umjesto bilo koje pojedinačne platforme, predstavljen je kao najvrjedniji ukrajinski izvoz. Cole je tvrdio da mnoge zapadne vojske ostaju fokusirane na kupovinu nove opreme, dok bi trebale redizajnirati način na koji se njihove snage bore. "Možda ćete morati kupiti nešto znajući da će biti zastarjelo za tri mjeseca", rekao je. Rasprave su se odvijale dok Rusija pojačava pritisak izvan ukrajinskih granica. Predsjednik Odbora za oružane snage Senata Roger Wicker upozorio je 6. avgusta da ruski incidenti s projektilima i dronovima koji uključuju Poljsku i Rumunsku odražavaju namjerne napore zastrašivanja NATO-a, tvrdeći da Moskva "razumije samo nametanje snage i troškova". Drugi republikanci ponovili su argument da je saradnja s Kijevom doista postala recipročna. "Ukrajina je bila vrlo impresivna... posebno u tehnologiji dronova", rekao je senator John Curtis iz Utaha za RSE. "Činjenica da imamo priliku podijeliti to s njima i učiti pokazuje kako vrijedni saveznici mogu sarađivati i biti obostrano korisni." Kasman je upozorio da bi kašnjenja u provođenju šireg partnerstva SAD i Ukrajine o dronima imala posljedice daleko izvan istočne Evrope. "Svako kašnjenje je vrlo štetno", rekao je Kasman.

Dvostranačka koalicija u američkom Senatu radi na očuvanju zamaha iza sveobuhvatnog paketa sankcija protiv Rusije i Irana, a zastupnici obje stranke tvrde da bi zakon poslao širu poruku o američkoj odlučnosti protiv autoritarnih sila.