Potresen masovnim demonstracijama, iranski teokratski vladari nastoje povratiti tradicionalni simbol Lava i Sunca, koji su prigrlili antirežimski demonstranti. Ali Akbar Salehi, direktor vladine Fondacije za iranologiju, izjavio je 8. februara da Islamska Republika posjeduje simbol Lava i Sunca — te je osudio njegovo korištenje od strane "drugih". Simbol Lava i Sunca već dugo je jedan od trajnih nacionalnih simbola Irana i korišten je sve do Islamske revolucije 1979. godine. Njegovo porijeklo vodi do astrologije — predstavlja sunce u sazviježđu Lava — ali je od 12. vijeka duboko ukorijenjen u iranskoj umjetnosti i kulturi. Od 15. vijeka nadalje, simbol se povremeno pojavljivao na iranskim zastavama. Ali nakon Islamske revolucije, Lav i Sunce su zabranjeni i osuđeni kao ostatak represivne, prozapadne monarhije. Kao zamjena, režim je iransku zeleno-bijelo-crvenu trobojnicu ukrasio sa četiri polumjeseca i mačem, iznad kojih se nalazi tačka koja zajedno čine stiliziranu verziju arapske riječi "Allah". Govoreći na Prvom nacionalnom kongresu o vanjskoj politici i istoriji vanjskih odnosa, Salehi je insistirao da Islamska Republika Iran posjeduje ovaj simbol i rekao da on ima jasne vjerske korijene. 'Mi smo im dali simbol Lava i Sunca'"Filozofija Lava i Sunca potiče od Alije (bliskog saputnika poslanika Muhammeda), od Boga i od religije. Mi smo im dali simbol Lava i Sunca, a sada ga koriste drugi, iako pripada nama", rekao je Salehi. Na "druge" koje Salehi spominje odnose se antirežimski demonstranti koji su posljednjih sedmica na ulicama nosili zastavu s Lavom i Suncem — simbolom nacionalnog ponosa, sekularizma i prkosa teokratskoj vlasti. Protesti u Iranu izbili su 28. decembra zbog ekonomskih problema, uključujući kolaps valute, ali su se ubrzo pretvorili u antirežimske demonstracije, na koje je odgovoreno smrtonosnom silom, pri čemu je ubijeno na hiljade ljudi. Lav i Sunce takođe su postali istaknut simbol za Irance u inostranstvu koji demonstriraju protiv režima. Kao znak podrške demonstrantima, platforma društvenih mreža X najavila je 9. januara da mijenja trenutni emotikon iranske zastave i zamjenjuje ga simbolom Lava i Sunca. Prema Salehijevim riječima, iranska država i dalje ima međunarodno pravno pravo na simbol Lava i Sunca. Godine 1922. osnovano je društvo Crveni Lav i Sunce, iranski ekvivalent humanitarnih organizacija Crveni krst i Crveni polumjesec. A prema Ženevskim konvencijama iz 1929. godine, Lav i Sunce su priznati kao jedan od tri zvanična amblema — uz Crveni krst i Crveni polumjesec — za zaštitu medicinske pomoći. Nakon Islamske revolucije 1979. godine, Iran je svog crvenog Lava i Sunce zamijenio simbolom Crvenog polumjeseca, u skladu s drugim muslimanskim državama. Međunarodna federacija društava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca, međutim, i dalje priznaje isključivo pravo Irana na tradicionalni amblem i njegovo pravo da ga koristi kad god to želi. Stalna raspravaSalehi, koji ima obrazovanje iz nuklearnog inženjerstva i koji je nekada bio na čelu Iranske organizacije za atomsku energiju, nije stran kontroverzama. Kada je 2025. godine imenovan za direktora Fondacije za iranologiju, akademici sa Univerziteta u Teheranu napisali su otvoreno pismo u kojem su njegovo imenovanje nazvali "neprimjerenim" zbog nedostatka stručnosti. Rasprava o simbolu Lava i Sunca nije nova. U maju 2020. godine, parlamentarni zastupnik Qolam Hajdar Ebrahim Bajsalam izjavio je: "Postoji mogućnost da se crveni simbol Lava i Sunca vrati u Iran preko Ministarstva vanjskih poslova." Dodao je i da je "Crveni polumjesec osmanski simbol, a zamjena crvenog Lava i Sunca Crvenim polumjesecom bila je istorijska greška". Šest godina ranije, u maju 2014. godine, Ali Junesi, visoki savjetnik za etničke i vjerske manjine u mandatu umjerenog predsjednika Hasana Rohanija, rekao je da su Lav i Sunce na bivšoj iranskoj zastavi "simboli Alija i Muhammeda" te sugerisao da bi taj motiv trebalo da zamijeni Crveni polumjesec. U to vrijeme, Junesijeve izjave izazvale su oštre reakcije nekih članova iranskog parlamenta. Kao odgovor, tvrdolinijski portal Mašrek ponovo je objavio dio govora ajatolaha Ruholaha Homeinija, utemeljitelja Islamske Republike, u kojem je osudio "nesretnog 'Lava i Sunce'." "Iranska zastava ne smije biti imperijalna zastava, iranski simboli ne smiju biti imperijalni simboli. Oni moraju biti islamski simboli", rekao je Homeini. "Djelo tiranina mora nestati. Ovo je djelo tiranina… Treba da budu djela islama."

U junu 2025. godine, ruski satelit je oslobodio manju sondu koja se nalazila unutar njega, koja je potom počela prilaziti američkom satelitu. Bivša zapovjednica Američkih svemirskih snaga govori što se dogodilo potom.

Kada je ruski "babuška" satelit manevrisao u neposrednoj blizini američkog satelita prošlog juna, to je bio poslednji u nizu poteza u opasnoj igri mačke i miša u svemiru. Kosmos 2558 je primećen kako prati USA 326 još od lansiranja 2022. Međutim, tada je doneo iznenadio ispuštanjem manjeg modula koji je počeo da se približava američkom satelitu. "To je bio drugi put da smo videli da to radi ruska strana", rekla je Diena Bert (DeAnna Burt), koja je u vreme tog incidenta bila šefica operacija u američkim Svemirskim snagama. "Imate satelit koji onda ima drugi satelit u sebi za koji verujemo da je KK ili kinetičko ubojito sredstvo (Kinetic Kill vehicle) koje bi izašlo i susrelo se s drugim satelitom i potencijalno ga oštetilo, fotografisalo ili uradilo nešto drugo", dodala je ona. Bert, koja se penzionisala u oktobru 2025, govorila je za RSE tokom posete Pragu u organizaciji Instituta Aspen. U opširnom intervjuu 30. januara, ona je govorila o pretnjama satelitima iz Rusije, Kine, Irana i Severne Koreje, kao i o sukobu u senci koji traje od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. Bliski susret u svemiru"Videli smo, kako to nazivamo, operacijama bliskog susreta, što znači... let kod drugog satelita i njegovo posmatranje ", rekla je Bert na pitanje o incidentu prošlog juna. Zabrinutost se ticala, dodala je ona, toga "da li će pustili ubojito sredstvo" ili je to bilo "čisto osmatranje i izviđanje". Ispostavilo se da je u pitanju bilo to drugo. Međutim, i dalje je bilo alarmantno, ne samo zbog rizika od sudara. "Ono što vidite u toj situaciji, sve su to testovi koji izgradnji kapaciteta... hipotetički, ako bih pokrenula protivsvemirski kapacitet, prvo bih želela da osiguram da mogu da dođem do meta pre nego što bih mogla da ih napadnem". Bert nije prva koja je upozorila na takve ruske pretnje. Prethodni incident je ukratko razmotrio tadašnji šef svemirskih operacija američkih Svemirskih snaga, general Džon Rejmond (John Raymond), u izjavi za časopis Tajm (Time) 2020. "Ja to u mojoj glavi zamišljam kao ruske lutke koje se uklapaju", rekao je on. "Drugi satelit je izašao iz prvog satelita." Rejmondov naslednik, general Čens Salcman (Chance Saltzman) 2024. je upozorio na "nulti dan" ako Rusija postavi nuklearno oružje u svemiru kako bi uništila satelitske kapacitete. Te godine, Kremlj je negirao tvrdnju Pentagona da je Rusija "verovatno" postavila antisatelitsko oružje u svemir. Skorije, u izveštaju Atlantskog saveta 21. januara navedeno je da su SAD "neprihvatljivo ranjive" na takve pretnje, uz poziv na prelazak na "otporne satelitske arhitekture". Bert je rekla da je to nešto što je već bio značajan prioritet SAD: "Imati mogućnost da se primi udarac i oporavi... sa satelitima spremnim za lansiranje". Vežba iz 2023. pod kodnim nazivom "Viktus Noks" (Victus Knox), zabeležila je, prema saopštenju Svemirskih snaga, novi rekord za lansiranje satelita, "iz skladišta do kapaciteta u orbiti za nedelju dana". Bert je, međutim, rekla da to nije dovoljno. "Kako to radite u velikim razmerama? To smo uradili u pojedinačnom smislu. Kako da to postignemo u velikim razmerama da bismo mogli da napravimo tu otpornost", rekla je ona. To je, međutim, najgori mogući scenario koji je Bert jednom u predavanju opisala kao "Perl Harbor u svemiru". Bilo koji takav napad velikih razmera bio bi i čin samopovređivanja, jer bi napravio štetu bez razlike – takođe uništavajući ili onesposobljavajući satelite koji pripadaju Rusiji, Kini i drugim zemljama. Ometanje, laseri i robotske rukePostoje mnogi drugi, sofisticiraniji načini za onesposobljavanje satelita od njihovog dizanja u vazduh u stilu Ratova zvezda. "Videli smo u Ukrajini, gde je jedan od prvih napada bio sajber napad na satelitsku komunikacionu mrežu... I nastavili smo da primećujemo ometanje GPS-a i satelitske komunikacije tokom cele te borbe", rekla je Bert. To su direktni ruski napadi na američke satelitske kapacitete. "Efekat tih napada je bio veoma lokalizovan i nisu bili kinetički, što znači da je reč o ometanju, onesposobljavanju na određeno vreme i (sistem) se vraća kada je van ometanog područja. Dakle, sasvim je jasno da je trebalo da ima regionalni ili lokalni efekt, a ne globalan. Dakle, to viđamo prilično redovno", rekla je Bert. "Naši protivnici prepoznaju važnost svemira, te ultimativne visine koja je uvek iznad, kako mi zovemo, semper supra", dodala je ona. Drugi antisatelitski kapaciteti uključuju lasere na Zemlji da se onemogući satelitska komunikacija. Bert je rekla da manje sile poput Irana i Severne Koreje takođe imaju "protivosvemirske kapacitete", ali da glavne pretnje dolaze od Rusije i Kine. "Mnogo alarmantnija je kineska (tehnologija) hvataljka. Dakle, mogućnost da se dođe do satelita i da se on zgrabi, pa da prebaci iz funkcionalne orbite u nefunkcionalnu orbitu, u suštini ubija svrhu satelita i stavlja ga van upotrebe", dodala je ona. Uticaji na ZemljuBezbednost satelita ima očigledne posledice po život na Zemlji. Sve, od civilnog GPS-a i vremenskih prognoza do bankarstva i komunikacija, zavisi od toga. Vojni uticaji ometanja satelita idu od toga da vojnici ne mogu da komuniciraju, prekid satelitskog snimanja i drugih obaveštajnih operacija, do oslepljivanja sistema protivraketne odbrane. "Svi su ranjivi na to", upozorila je Bert. "Ne kažem nužno da je to naša Ahilova peta. Mislim da svi zavise od toga. I da, to bi otežavalo borbu. Ali bih takođe rekla da bi naši ratnici nastavili, ostatak združenih snaga bi nastavio da se bori... Ali to će svakako otežati i mislim da će biti više izgubljenih života ako svemir ne bi bio dostupan u združenoj borbi."

Pakistanska prostrana i mineralima bogata pokrajina Baludžistan svjedočila je najvećim do sada koordiniranim napadima separatističkih militanata, koji vode sve snažniju pobunu protiv Islamabada. Neviđeni napadi ukazali su na neuspjeh pakistanske politike koja se oslanja na nasilje i političku represiju kako bi ugušila višedecenijsku pobunu u strateški važnoj regiji koja graniči s Afganistanom i Iranom i u kojoj živi marginalizirana manjina Baludža, navode stručnjaci. Prema analitičarima, naoružane grupe iskoristile su rastući bijes prema državi — koju lokalno stanovništvo optužuje za eksploataciju prirodnih resursa regije i teška kršenja ljudskih prava — kako bi proširile regrutaciju. Separatisti i militanti također su usvojili smrtonosnije taktike i nabavili sofisticiranije oružje. Za neke Baludže, "oružana borba je jedini preostali način da se suprotstave političkoj marginalizaciji i represiji", rekao je Kiyya Baloch, pakistanski novinar i komentator sa sjedištem u Norveškoj koji prati militantne aktivnosti u regiji. "Vlada se mora udaljiti od politika koje su samo produbile ogorčenost." Najveći napadi do sadaDana 31. januara, Oslobodilačka armija Baludžistana (BLA), separatistička militantna grupa koja se bori za otcjepljenje Baludžistana od Pakistana, izvela je desetine istovremenih napada u gradovima i mjestima širom pokrajine, upadajući u policijske stanice, vojne objekte i banke. Neki od napada trajali su danima. Vlada je saopštila da je u napadima poginulo najmanje 30 civila i 18 vojnika. Vlasti su navele da je ubijeno više od 170 boraca BLA. Pobunjenici su saopštili da su ubili više od 200 pripadnika državnih sigurnosnih snaga i da su izgubili 34 borca. Radio Slobodna Evropa (RSE) nije mogao nezavisno provjeriti oprečne tvrdnje dviju strana u slabo naseljenoj regiji koja je nedostupna novinarima. Vlada je također uvela prekid internetskih usluga u pokrajini, što je dodatno otežalo provjeru informacija. Pakistanske sigurnosne snage su 4. februara, nakon trodnevnih borbi, ponovo uspostavile kontrolu nad Nushkijem, gradom s oko 50.000 stanovnika, koji je bio pod kontrolom separatističkih militanata. Vlasti su saopštile da je vojska protiv militanata koristila dronove i helikoptere. Obim i razmjeri napada "ranije nisu viđeni" u Baludžistanu, gdje su se separatisti i militanti obično oslanjali na klasične gerilske taktike brzih napada i povlačenja, rekao je Baloch. "Ovakav nivo operativnih sposobnosti pobunjenika predstavlja dramatičnu eskalaciju", dodao je. Tinjuća pobunaOslobodilačka armija Baludžistana (BLA) vodi pobunu protiv pakistanske države već više od 20 godina, uglavnom izvodeći napade manjeg obima na državne snage. Međutim, grupa je posljednjih godina postala organiziranija i sve snažnija borbena sila. BLA se smatra najvećom naoružanom grupom koja djeluje u Baludžistanu, najvećoj i najsiromašnijoj pakistanskoj pokrajini. Stručnjaci vjeruju da BLA ima nekoliko hiljada članova. Za ovu grupu, koju su Sjedinjene Američke Države označile kao terorističku, vjeruje se da je došla u posjed američkog oružja i vojne opreme koju su američke i međunarodne snage ostavile nakon povlačenja iz susjednog Afganistana 2021. godine. BLA, koja je sekularna grupa, također je usvojila smrtonosnije taktike kakve koriste islamističke militantne grupe, uključujući samoubilačke napade, improvizirane eksplozivne naprave (IED) te takozvane složene napade koji uključuju više napadača i vozila napunjena eksplozivom. Stručnjaci navode da je BLA bila uspješna u regrutiranju omladine. Oko 65 posto od 15 miliona stanovnika Baludžistana mlađe je od 30 godina. "Godine sporova oko kontrole resursa, političke isključenosti i represivnih mjera ostavile su prostor da nasilje opstane", rekao je Imtiaz Baloch, istraživač iz oblasti Baludžistana sa sjedištem u Islamabadu. Promjena kursa?Stručnjaci navode da rastuća snaga naoružanih grupa Baludža razotkriva ograničenja grubog pristupa Islamabada u rješavanju pobune u Baludžistanu. Pakistanska moćna vojska često je optuživana za primjenu brutalnih metoda, uključujući prisilne nestanke, vansudska ubistva političkih aktivista i osumnjičenih separatista, proizvoljna hapšenja i torturu, u nastojanju da pacificira regiju. "Dijalog je jedini način da se ovo pitanje riješi", rekao je Ishaq Baloch, lider Nacionalne stranke, baludžke nacionalističke parlamentarne političke stranke, za Radio Mashaal Radija Slobodna Evropa (RSE). "Lokalno stanovništvo mora biti uključeno u takav proces jer politički, ekonomski i društveno pati", dodao je. Sarfaraz Bugti, glavni ministar Baludžistana i najviši izabrani zvaničnik u pokrajini, čini se da je isključio mogućnost pregovora s BLA. "Oni žele nametnuti svoju ideologiju kroz cijev puške i nastoje gurnuti baludžki narod u beskoristan rat", rekao je novinarima 1. februara. Priredila Elvisa Tatlić

Potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) JD Vance posjetiće Armeniju i Azerbejdžan kako bi ojačao mirovni sporazum uz posredovanje SAD‑a i unaprijedio strateški tranzitni koridor koji Washington vidi kao ključan za preoblikovanje trgovine, energetike i političkog uticaja na Južnom Kavkazu. Vance će u Armeniju stići 9. februara, gdje će se fokus njegove posjete odnositi na trgovinu, investicije i infrastrukturu u regionu. U središtu posjete nalazi se inicijativa Trumpova ruta za međunarodni mir i prosperitet (TRIPP) – predloženi drumsko‑željeznički koridor dug 43 kilometra kroz Armeniju, koji bi povezao Azerbejdžan s njegovom eksklavom Nahčivan, ali i otvorio novu istočno‑zapadnu trgovinsku arteriju koja zaobilazi Rusiju i Iran. Tranzitna ruta dio je mirovnog sporazuma postignutog uz posredovanje Washingtona u augustu 2025. između armenskog premijera Nikol Pashinyana i azerbejdžanskog predsjednika Ilham Aliyeva, s ciljem okončanja višedecenijskog rata između dvije zemlje. "Vanceova posjeta trebala bi poslužiti kao potvrda posvećenosti SAD‑a realizaciji Trumpove rute", izjavio je za Radio Slobodna Evropa Joshua Kucera, viši analitičar za Južni Kavkaz u International Crisis Group. "Mnogi u regionu također će pratiti hoće li Vance signalizirati produbljivanje američkog angažmana u rješavanju konflikta." Iako je uoči posjete objavljeno malo detalja, američki predsjednik Donald Trump naveo je krajem januara u objavi na društvenim mrežama da će Vanceova turneja "ojačati naše strateško partnerstvo s Azerbejdžanom, donijeti prelijep sporazum o miroljubivoj nuklearnoj saradnji s Armenijom, dogovore za naše velike proizvođače poluprovodnika te prodaju američke vojne opreme, poput pancira i čamaca, Azerbejdžanu – i još mnogo toga". Mirovni sporazum ojačao je poziciju Washingtona u regionu u trenutku kada je ruski uticaj oslabljen u Bakuu i Jerevanu. Vanceov dolazak također se poklapa s drugim regionalnim dešavanjima – uključujući napetosti između SAD‑a i Irana usred mirovnih pregovora u Omanu te novu američku inicijativu za kritične minerale – za koje analitičari tvrde da su Južni Kavkaz stavili u neočekivano središte američkih političkih prioriteta. TRIPP, koji bi mogao otvoriti nove trgovinske veze između Centralne Azije i Evrope, zaobilazeći Rusiju i Iran, također bi omogućio nove puteve za izvoz centralnoazijskih kritičnih minerala i metala na zapadna tržišta. To je bilo u fokusu samita održanog u novembru 2025. između Trumpa i lidera Centralne Azije. "Značajno je što je upravo Vance na ovom putovanju", rekao je za RSE Joseph Epstein, direktor Yorktown Institute’s Turan Research Center u Washingtonu. "On predstavlja izolacionističkiji dio Bijele kuće, ali će na ovom putu zagovarati dogovore koji slabe ruski i iranski uticaj – a zajednička nit su kritični minerali." Washington fokusiran na Južni KavkazVance će biti najviši američki zvaničnik koji je ikada posjetio Armeniju i prvi koji je posjetio Azerbejdžan još od dolaska bivšeg potpredsjednika SAD‑a Dick Cheney 2008. godine. "Ovakvog angažmana SAD‑a u regionu nije bilo još od administracije George W. Busha, i tada je on uglavnom bio fokusiran na Gruziju", rekao je Epstein. Cheney je te godine posjetio i Gruziju, dok je bivši američki predsjednik George W. Bush posjetio Tbilisi 2005. godine. Joe Biden je Gruziju posjetio kao potpredsjednik 2009. godine. Sporazum iz augusta 2025., koji je Washington postigao s Aliyevim i Pashinyanom, uslijedio je nakon gotovo 40 godina sukoba Armenije i Azerbejdžana oko planinskog regiona Nagorno‑Karabakh. Prema sporazumu, obje zemlje su se odrekle teritorijalnih pretenzija jedna prema drugoj, obavezale se da neće koristiti silu i da će poštovati međunarodno pravo. TRIPP je proizašao kao ekonomska komponenta tog šireg sporazuma, s ciljem jačanja mira kroz ekonomsku međuzavisnost i integraciju, ali i kao mehanizam izgradnje povjerenja. TRIPP je također ponudio rješenje za ključno pitanje iz sporazuma o prekidu vatre iz 2020. godine – neometan tranzit Azerbejdžana do njegove eksklave Nakhchivan, uz zadržavanje suverenog nadzora Armenije nad teritorijom kroz koji ruta prolazi. Do nedavno je bilo malo javnih informacija o načinu realizacije projekta, ali su američki državni sekretar Marco Rubio i armenski ministar vanjskih poslova Ararat Mirzoyan 13. januara objavili detaljan okvir. Najavili su osnivanje nove kompanije za razvoj TRIPP‑a (TRIPP Development Company – TDC), koja će graditi početne dionice pruge i puta, pri čemu će Sjedinjene Američke Države imati kontrolni udio od 74 posto tokom prvih 49 godina. Nakon toga, ukoliko se projekat produži, američki udio bi iznosio 51 posto u narednih 50 godina. "U regionu poput Kavkaza, čak i mala količina američke pažnje može imati značajan uticaj", rekao je Kucera. Po završetku, TRIPP će se povezati s drugim infrastrukturnim projektima u Azerbejdžanu, Nahčivanu i Turskoj, te služiti kao važna tačka povezivanja sa Srednjim koridorom – trgovinskom rutom dugom 6.500 kilometara koja povezuje Kinu i Evropu preko Centralne Azije i Kavkaza, zaobilazeći Rusiju. TRIPP bi također zaobišao Gruziju, čiji su odnosi sa SAD‑om i Evropom pogoršani posljednjih godina, nakon što je vladajuća stranka Gruzijski san zauzela sve izraženiji anti‑zapadni kurs, uz približavanje Rusiji i Kini. Povezivanje mira i lanaca snabdijevanjaUoči Vanceove posjete, Armenija je također signalizirala da razmatra izbor američke kompanije za izgradnju novog nuklearnog reaktora koji bi zamijenio zastarjelu elektranu Metsamor, izgrađenu u sovjetsko vrijeme. Iako se odluka ne očekuje prije 2026. ili 2027. godine, armenski ministar teritorijalne uprave i infrastrukture David Khudatyan izjavio je da će nova elektrana imati modularni dizajn – tehnologiju u kojoj se američke kompanije smatraju liderima. To se uklapa u ciljeve američke politike pod Trumpovom administracijom, usmjerene na osiguravanje pristupa strateškim resursima Evroazije i integraciju metala i kritičnih minerala u američke lance snabdijevanja. Dana 4. februara, Vance je predstavio planove za okupljanje američkih partnera u povlašteni trgovinski blok za kritične minerale, predlažući koordinirane minimalne cijene, dok Washington pojačava napore da smanji kinesku dominaciju nad materijalima ključnim za naprednu industriju. Malo je pitanja koja su više oblikovala agendu Bijele kuće od povratka Donalda Trumpa na vlast nego kritični minerali – grupa od oko 50 mineralnih sirovina koje Američki geološki zavod smatra ključnim za nacionalnu i ekonomsku sigurnost SAD‑a. Među njima su i rijetki zemni elementi, 17 elemenata koji se koriste u svemu, od vjetroturbina i pametnih telefona do mlaznih motora borbenih aviona. Predstavnici Armenije, Azerbejdžana i Kazakhstana bili su među 55 zemalja prisutnih na događaju u Washingtonu povodom pokretanja nove američke inicijative. Eldaniz Gusseinov, šef istraživanja u firmi Nightingale Intelligence, izjavio je za RSE da bi TRIPP, otvaranjem zatvorene granice između Armenije i Azerbejdžana, doprinio tim širim ciljevima omogućavajući lakši transport centralnoazijskih minerala na zapadna tržišta. "Logistika je ključno pitanje u svemu ovome", rekao je. "Trenutno većina sirovina iz Centralne Azije ide prema Kini, ali TRIPP bi mogao stvoriti nove poticaje za ulaganja i ponuditi alternativne pravce."

U eksploziji u šiitskoj džamiji u pakistanskoj prestonici Islamabadu poginula je najmanje 31 osoba. Policija i vladini zvaničnici saopštili su da je napad 6. februara bio samoubilački bombaški napad tokom džuma namaza, te da je gotovo 170 ljudi povređeno.

Porodica iranskog bodibildera Mehdija Čugadaija kaže da su ga bezbednosne snage upucale 9. januara u gradu Šahreza tokom obračuna sa demonstrantima širom zemlje. Njegove rane ukazuju na to da je pogođen s leđa nakon što se velika grupa ljudi okupila na ulicama — mnogi drugi takođe su ubijeni dok su pokušavali da pobegnu od snajperista, prema svedocima koji su govorili za Radio Farda Radija Slobodna Evropa.

Iran je saopštio da je ova runda razgovora sa Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) u Omanu bila dobar početak, dok dvije strane nastoje prevazići "zid nepovjerenja" i smanjiti rastuće tenzije koje su izazvale strah od velike vojne eskalacije u Perzijskom zaljevu. "Bio je to dobar početak pregovora. Postoji i razumijevanje o nastavku razgovora. Koordinacija o tome kako dalje postupati biće odlučena u glavnim gradovima", rekao je ministar vanjskih poslova Abbas Aragči iranskoj državnoj televiziji nakon indirektnog sastanka održanog u omanskoj prijestonici Muskatu, 6. februara. Američka delegacija, na čijem je čelu bio izaslanik Steve Witkoff, koji predvodi pregovore za predsjednika Donalda Trumpa s ciljem okončanja sukoba od Pojasa Gaze do Ukrajine, putem omanskih posrednika razgovarala je o otvorenim pitanjima s Aragčijem, glavnim licem Teherana na međunarodnoj diplomatskoj sceni, kao i s nekoliko drugih visokih iranskih zvaničnika. Američki zvaničnici se još nisu oglasili povodom razgovora, a Aragči je dao malo detalja, osim što je naveo da je sastanak bio isključivo fokusiran na pitanje iranskog nuklearnog programa. "Dalji koraci zavisiće od naših konsultacija u glavnim gradovima", rekao je Aragči. Razgovori su održani u trenutku kada su Sjedinjene Američke Države posljednjih dana rasporedile ratne brodove u vode Bliskog istoka. "Dok se ovi pregovori odvijaju, podsjetila bih iranski režim da predsjednik ima na raspolaganju mnogo opcija, osim diplomatije, kao vrhovni komandant najmoćnije vojske u istoriji svijeta", izjavila je portparolka Bijele kuće Karoline Leavitt novinarima 5. februara. Trenutna konfrontacija potaknuta je nakon dvosedmičnih nemira u Iranu, tokom kojih su vlasti pokrenule smrtonosni obračun za koji organizacije za ljudska prava tvrde da je odnio živote hiljada civila i šokirao svijet. Kako su iz Irana pristizali izvještaji o krvavom obračunu, dok je zemlja bila gurnuta u digitalni mrak nakon što su vlasti u potpunosti isključile internet, Trump je zaprijetio napadom na Iran ukoliko bilo koji od desetina hiljada uhapšenih demonstranata bude pogubljen. Trump je nastavio držati vojne opcije otvorenima, iako se istovremeno fokusirao na ograničavanje iranskog nuklearnog programa, za koji Zapad strahuje da je usmjeren na izradu nuklearnog oružja, uprkos tvrdnjama Teherana da ima isključivo civilnu namjenu. Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei "trebao bi biti veoma zabrinut", rekao je Trump u srijedu u intervjuu za američku televizijsku mrežu NBC News. Nakon spora oko mjesta i dnevnog reda, pri čemu je Teheran insistirao na bilateralnom sastanku u Omanu, a Washington isprva zahtijevao multilateralni samit uz učešće regionalnih sila u Turskoj, Trumpova administracija je nakratko otkazala razgovore. Međutim, nakon niza "visokorangiranih" poruka od najmanje devet regionalnih partnera, uključujući Saudijsku Arabiju i Egipat, Bijela kuća je popustila. Iako su Sjedinjene Države pristale da se razgovori održe u Muskatu, visoki zvaničnici su naglasili da promjena lokacije ne znači i promjenu odlučnosti. Državni sekretar Marco Rubio, govoreći iz Washingtona u srijedu, jasno je poručio da Sjedinjene Države nisu zainteresovane za uski razgovor ograničen isključivo na nuklearna pitanja. Rubio je potvrdio da je Bijela kuća spremna na angažman, ali da je postavila visoke kriterije za ono što se smatra uspješnim sastankom. "Da bi razgovori doveli do nečeg zaista značajnog, moraju uključivati raspon njihovih balističkih projektila, njihovo sponzorstvo terorističkih organizacija i način na koji se odnose prema vlastitom narodu", rekao je Rubio novinarima. Portparol iranskog Ministarstva vanjskih poslova izjavio je da Iran ima "odgovornost da ne propusti nijednu priliku da koristi diplomatiju kako bi... očuvao mir i stabilnost u regiji". Rubio je povukao jasnu razliku između iranskog rukovodstva i stanovništva, posebno nakon prošlomjesečnog krvavog gušenja protesta koji su započeli nezadovoljstvom trgovaca u Teheranu zbog rastuće inflacije i strmoglavog pada vrijednosti domaće valute, a potom prerasli u nacionalne nemire zbog pogoršanja životnog standarda. "Vjersko-političko rukovodstvo Irana ne odražava volju iranskog naroda", rekao je. "Ne znam za nijednu drugu zemlju u kojoj postoji veća razlika između onih koji vode državu i ljudi koji u njoj žive." 'Čudna' zemlja za pregovoreAmerički potpredsjednik J.D. Vance ponovio je Rubijev skepticizam, ističući inherentne poteškoće pregovaranja sa zemljom u kojoj krajnji donosilac odluka ostaje skriven iza zavjese vjerske vlasti. U srijedu u intervjuu za emisiju The Megyn Kelly Show, Vance je diplomatski proces opisao kao "apsurdan", naglašavajući da, za razliku od drugih svjetskih sila, Sjedinjene Države ne mogu jednostavno pozvati osobu koja zaista donosi odluke. "To je vrlo čudna zemlja za vođenje diplomatije kada ne možete ni razgovarati s osobom koja je na vlasti", rekao je Vance, misleći na Hameneija. Otkako je naslijedio ajatolaha Ruholaha Homeinija, osnivača Islamske Republike, na mjestu vrhovnog vođe Irana, Hamenei nije napuštao zemlju i gotovo se isključivo sastajao s liderima država koje su prijateljski nastrojene prema Teheranu ili se barem ne smatraju otvoreno neprijateljskim. Dok se Witkoff priprema za sastanak s Aragčijem, atmosfera ostaje zapaljiva. Sjedinjene Države nastavljaju jačati svoje vojno prisustvo u regiji, dok Iran upozorava da bi svaki napad rezultirao regionalnim ratom. Vance je upozorio da, iako Trump preferira rješenje koje ne uključuje upotrebu vojske, vrijeme ističe. "Ako [Trump] procijeni da je vojska jedina opcija, na kraju će izabrati tu opciju", rekao je.

U dramatičnom preokretu koji je držao globalna tržišta i regionalne saveznike u neizvjesnosti, Sjedinjene Američke Države (SAD) i Iran potvrdili su da će nastaviti s visokorizičnim pregovorima u Muscatu 6. februara. Razgovori, za koje se činilo da su se raspali kasno 4. februara, u velikoj mjeri se smatraju posljednjom šansom da se spriječi ozbiljna vojna eskalacija u Perzijskom zaljevu. Put ka glavnom gradu Omana bio je sve samo ne jednostavan. Nakon spora oko mjesta održavanja i dnevnog reda — pri čemu je Teheran insistirao na bilateralnom sastanku u Omanu, dok je Washington u početku zahtijevao multilateralni samit s regionalnim akterima u Turskoj — administracija predsjednika Donalda Trumpa nakratko je obustavila angažman. Međutim, nakon niza "visokorangiranih" poruka najmanje devet regionalnih partnera, uključujući Saudijsku Arabiju i Egipat, Bijela kuća je popustila. Iako su Sjedinjene Države pristale na promjenu lokacije i dolazak u Muscat, visoki zvaničnici naglasili su da promjena mjesta ne znači i promjenu odlučnosti. Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araqchi napisao je 4. februara da će se "nuklearni pregovori" održati u Muscatu u 10 sati po lokalnom vremenu. Zvaničnik Bijele kuće kasnije je za Radio Slobodna Evropa potvrdio da će se sastanak održati. Državni sekretar Marco Rubio, govoreći iz Washingtona 4. februara, jasno je stavio do znanja da Sjedinjene Američke Države nisu zainteresirane za uske razgovore koji bi se odnosili isključivo na nuklearna pitanja. Rubio je potvrdio da je Bijela kuća spremna na dijalog, ali da je postavila visoke kriterije za ono što bi se smatralo uspješnim sastankom. "Da bi razgovori doveli do nečega smislenog, morali bi obuhvatiti i njihov balistički raketni program, njihovo sponzorstvo terorističkih organizacija, kao i način na koji se odnose prema vlastitom narodu", rekao je Rubio novinarima. Rubio je također povukao jasnu liniju između iranskog političkog vrha i iranske javnosti, posebno nakon prošlomjesečnog krvavog gušenja protestā protiv vlasti širom zemlje. "Iransko klerikalno rukovodstvo ne odražava volju naroda Irana", rekao je. "Ne znam za nijednu drugu zemlju u kojoj postoji tolika razlika između onih koji vode državu i onih koji u njoj žive." "Čudna" zemlja za pregovoreAmerički potpredsjednik JD Vance nadovezao se na Rubijev skepticizam, ističući inherentne poteškoće u pregovorima sa zemljom u kojoj krajnji donosilac odluka ostaje skriven iza vela klerikalne vlasti. U intervjuu za emisiju The Megyn Kelly Show 4. februara, Vance je diplomatske manevre opisao kao "apsurdne", naglašavajući da, za razliku od drugih svjetskih sila, Sjedinjene Države ne mogu jednostavno stupiti u kontakt s osobom koja zaista donosi odluke. "To je veoma čudna zemlja za vođenje diplomatije kada ne možete ni razgovarati s osobom koja je zapravo na čelu države", rekao je Vance, misleći na vrhovnog vođu, ajatolaha Alija Khameneija. Od kada je naslijedio ajatolaha Ruhollaha Khomeinija, osnivača Islamske Republike, na mjestu vrhovnog vođe, Khamenei nije napuštao Iran i gotovo isključivo se sastajao s liderima zemalja koje su prijateljski nastrojene prema Teheranu ili se barem ne smatraju otvoreno neprijateljskim. Dok se američki izaslanik Steve Witkoff priprema za susret s Araqchijem, atmosfera ostaje izuzetno zapaljiva. Sjedinjene Američke Države nastavljaju jačati svoje vojno prisustvo u regiji, dok Iran upozorava da bi svaki napad doveo do regionalnog rata. Vance je upozorio da, iako Trump preferira nemilitarno rješenje, vrijeme ističe. "Ako [Trump] procijeni da je vojna opcija jedino rješenje, na kraju će se za tu opciju i odlučiti", rekao je.

Otac oplakuje svog sina, ubijenog u ruskom napadu dronom na Zaporožje, u kojem je poginula i devojka mladića. Najmanje 12 ljudi, uključujući četvoro dece, povređeno je u napadu. Rusija je izvela jedan od najvećih napada 2026. godine na energetsku infrastrukturu, gađajući objekte u Kijevskoj i Harkovskoj oblasti. Ambasadori EU posetili su jedno od oštećenih energetskih postrojenja u Kijevu.

Američki Kongres odobrio je 200 miliona dolara sigurnosne pomoći baltičkim državama, u trenutku kada se ruske aktivnosti duž istočnog krila NATO-a pojačavaju. Sredstva su odobrena ove sedmice u okviru Zakona o odbrambenim aproprijacijama za fiskalnu 2026. godinu i osiguravaju nastavak američke podrške Estoniji, Latviji i Litvaniji kroz Baltičku sigurnosnu inicijativu (BSI). Odbrambeni paket vrijedan 838,7 milijardi dolara, koji je predsjednik Donald Trump potpisao 3. februara, potvrđuje finansiranje sigurnosne saradnje s tri baltičke države, uprkos ranijim pokušajima unutar Pentagona da se ta sredstva ukinu. Dodatnih 10 miliona dolara dodijeljeno je Estoniji kroz program Stranog vojnog finansiranja (Foreign Military Financing) u okviru budžeta za inostrane misije. Ta sredstva je Tallinn ranije koristio za nabavku HIMARS municije, projektila Javelin i artiljerijskih granata velikog kalibra. "Ovo je veoma važno za odvraćanje i sigurnost naših baltičkih saveznika", izjavio je za RSE republikanski kongresmen Don Bacon, penzionisani brigadni general Ratnog vazduhoplovstva SAD-a i kopredsjedavajući Kongresnog baltičkog kluba. Istakao je da je ovo pitanje postalo prioritet nakon što je Ministarstvo odbrane signaliziralo namjeru da ukine finansiranje programa. "Kongres je posvećen snažnom NATO savezu i svjesni smo da je potreban poseban fokus na Baltik", rekao je Bacon, ističući da historija pokazuje opasnosti povlačenja iz globalnog angažmana. "Većina u Kongresu je posvećena NATO-u i zna da su nam potrebni saveznici kako bismo se suprotstavili Kini, Rusiji i Iranu. Ne možemo to učiniti sami. Amerika sama znači slabiju Ameriku", rekao je Bacon. Tri baltičke zemlje, sve članice NATO-a i snažni podržavaoci Ukrajine, posljednjih mjeseci zabilježile su povrede svog vazdušnog prostora od strane ruskih aviona ili dronova. Kao ilustraciju povećanih tenzija, tri ruska lovca MiG-31 ušla su u estonski vazdušni prostor iznad Finskog zaliva u septembru i zadržala se tamo oko 12 minuta. Taj incident naveo je Tallinn da zatraži vanrednu sjednicu Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija i aktiviranje 4. člana Sjevernoatlantskog ugovora, koji predviđa konsultacije među saveznicima u slučaju prijetnje jednoj od članica. Bacon je naglasio da ruski rat protiv Ukrajine, koji se približava četvrtoj godišnjici, predstavlja prijetnju i izvan granica Ukrajine. Ishod tog sukoba, najvećeg i najsmrtonosnijeg u Evropi od Drugog svjetskog rata, direktno će oblikovati sigurnosno okruženje baltičkih država i drugih ranjivih susjeda. "Ako Ukrajina padne", istakao je, "trebamo sa sigurnošću znati da će Moldavija biti sljedeća", nakon čega bi uslijedio sve veći pritisak na Baltik i Gruziju na Kavkazu. "Ne bismo trebali biti neutralni", rekao je Bacon. "Trebamo stati na stranu slobode... i protiv diktatorskog nasilnika." 'Izrazito politička odluka'Za baltičke lidere, glasanje u Kongresu kojim su odobrena sredstva više je od obične budžetske odluke. Litvanski ministar spoljnih poslova Kestutis Budrys, govoreći za RSE tokom posjete Washingtonu 4. februara, naglasio je da je taj region prva linija NATO-a. "Ova odluka je u svojoj suštini vrlo politička", rekao je Budrys, opisujući je kao dokaz snažnih transatlantskih veza i opredijeljenosti Baltika da ulaže u odbrambene kapacitete američke proizvodnje. Budrys je ukazao i na šire sigurnosno okruženje, uključujući ruske i bjeloruske hibridne operacije. Rekao je da Litvanija i njeni susjedi stiču iskustvo u suprotstavljanju taktikama koje uključuju cyber i informaciono ratovanje, instrumentalizaciju migracija i ometajuće aktivnosti protiv civilnog vazduhoplovstva. "Trebamo da očekujemo da će se to sutra ili prekosutra pojaviti u novim oblicima", upozorio je, opisujući hibridni pritisak kao trajnu karakteristiku nove sigurnosne realnosti Zapada. Dvostranačka porukaKristen Taylor, zamjenica direktorice Transatlantske sigurnosne inicijative pri Atlantskom vijeću, izjavila je za RSE da zakon dolazi u trenutku pojačane hitnosti, dok se ruske aktivnosti duž istočnog krila NATO-a intenziviraju. "Ova sredstva su namijenjena jačanju interoperabilnosti i unapređenju vojnih sposobnosti baltičkih saveznika", rekla je Taylor. Još važnije, dodala je, ona pružaju određenu dozu sigurnosti saveznicima koji su postali zabrinuti zbog posvećenosti Washingtona evropskim partnerima. Zakon o odbrambenim aproprijacijama usvojen je u Predstavničkom domu tijesnom većinom od 217 prema 214 glasova, dok je u Senatu prošao uvjerljivije, sa 71 prema 29, prije nego što ga je predsjednik Donald Trump potpisao i time stupio na snagu.

Specijalni izaslanik Bijele kuće Steve Witkoff i iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araqchi sastaće se 6. februara u posljednjem pokušaju da postignu sporazum s ciljem sprječavanja rata. Američki predsjednik Donald Trump rasporedio je značajne vojne snage u Perzijskom zaljevu dok njegova administracija razmatra moguće napade na Teheran. Iran pokušava ograničiti obim pregovora isključivo na svoj nuklearni program. Sjedinjene Američke Države, međutim, traže sporazum koji bi također ograničio iranski program balističkih raketa i okončao podršku Teherana naoružanim grupama na Bliskom istoku. Trump želi sporazum jer ga, kako kaže Damon Golriz sa Univerziteta primijenjenih nauka u Hagu,"više preferira nego rat s velikom zemljom poput Irana". "Ako se postigne dogovor, to će biti u interesu Islamske Republike – čak i ako se u javnosti stekne utisak da se Islamska Republika predala", dodao je. Da bi postigli sporazum, američki i iranski izaslanici morat će prevazići nekoliko spornih tačaka koje su ranije dovele do propasti pregovora. Bez obogaćivanja, bez zalihaSjedinjene Države zahtijevaju da Iran u potpunosti obustavi obogaćivanje uranija i da se odrekne svojih zaliha od oko 400 kilograma visoko obogaćenog uranija, čime bi se Teheranu onemogućila izgradnja nuklearnog oružja. Iran je ranije odbijao ove zahtjeve, ali bi sada mogao napraviti ustupke zbog svoje slabe pregovaračke pozicije, smatraju stručnjaci. Iranski klerikalni establišment nalazi se na najslabijoj tački u posljednjih nekoliko decenija, suočen s dosad nezabilježenim nemirima i ekonomskim kolapsom u zemlji, kao i snažnim gomilanjem američkih vojnih snaga u neposrednoj blizini. Iranski nuklearni program također je ozbiljno narušen. Sjedinjene Države bombardovale su ključne podzemne pogone za obogaćivanje uranija u Fordowu i Natanzu tokom 12-dnevnog rata između Irana i Izraela u junu. Jedan od mogućih problema je izvlačenje iranskih zaliha visoko obogaćenog uranija, koji je, prema riječima Tariqa Raufa, bivšeg šefa za verifikaciju u Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA), "pomiješan s ruševinama" nakon američkih zračnih napada na podzemne nuklearne objekte prošle godine. Rauf je također istakao da jedna od američkih bombi za probijanje bunkera, korištenih u napadu, nije eksplodirala. "Još uvijek se tamo, u Natanzu, nalazi više od 2.000 kilograma visokog eksploziva… što može biti veoma nestabilno i moglo bi eksplodirati ako se poremeti", rekao je za Radio Fardu (Iranski servis Radija Slobodna Evropa). Jedan od načina da se riješi pitanje obogaćivanja uranija jeste povratak prijedlogu iz maja 2025. godine – regionalnom konzorciju za obogaćivanje, koji bi Iranu omogućio da nastavi obogaćivati uranij, ali samo do niskih nivoa pogodnih za civilne energetske potrebe. Takvi konzorciji se obično osnivaju u zemlji koja već ima nuklearni program. Jedina država na Bliskom istoku s formalnim nuklearnim programom su Ujedinjeni Arapski Emirati, ali su oni odustali od prava na obogaćivanje uranija i nuklearno gorivo uvoze iz inostranstva. Rakete i savezniciSjedinjene Države također žele uvesti ograničenja na domet i broj iranskih balističkih raketa, čime bi se Teheranu onemogućilo da pogodi Izrael. Iran trenutno ima ograničenje dometa raketa od 2.000 kilometara. Njegove rakete srednjeg dometa mogu pogoditi Izrael, dok rakete kratkog dometa mogu gađati američke vojne baze u regiji Perzijskog zaljeva. Tačan broj iranskih raketa srednjeg dometa nije poznat. Izrael je tokom rata u junu gađao iranska postrojenja za proizvodnju raketa i lansirne sisteme. Ipak, vjeruje se da Iran još uvijek posjeduje nekoliko hiljada balističkih raketa kratkog dometa. Iran je kategorički odbio bilo kakva ograničenja svog raketnog programa, koji smatra ključnim za svoju odbranu. Islamska Republika također je odbacila mogućnost napuštanja naoružanih saveznika i militantnih grupa koje podržava u Libanu, Iraku i Jemenu. Iran takozvanu "osovinu otpora" smatra ključnim dijelom svoje strategije odvraćanja od izraelske i američke agresije. Ova mreža uglavnom je ostala po strani tokom izraelske zračne kampanje u junu, ali analitičari smatraju da bi mogla stati uz Iran ako pregovori propadnu i izbije rat sa Sjedinjenim Američkim Državama. Priredila Elvisa Tatlić

Obnavljanje kampanje vazdušnih ruskih udara na energetsku infrastrukturu Ukrajine pokrenuo je snažne dvostranačke pozive u američkom Kongresu za hitnu akciju u podršci Kijevu, ali i umereniji odgovor Bele kuće. Napadi 3. februara dogodili su se uoči predviđenog nastavka pregovora u kojima posreduju SAD, naglašavajući, kako navode članovi Kongresa i ukrajinski zvaničnici, poznatu taktiku Kremlja: korišćenje diplomatije za kupovinu vremena dok se pojačavaju udari u najkrvavijem sukobu u Evropi od Drugog svetskog rata. U napadima tokom noći pogođena je energetska infrastruktura u više regiona, usled čega su isključeni grejanje i struja u jednoj od najhladnijih zima. Ukrajinski zvaničnici su rekli da se zbog napada ljudi u gradovima smrzavaju, dok je u Vašingtonu pojačana zabrinutost da pregovori bez mehanizama prinude nose rizik od dodatnog ohrabrivanja Moskve, umesto da je obuzdaju. Portparolka Bele kuće Karolajn Livit (Karoline Leavitt) rekla je da predsednika Donalda Trampa (Trump) nisu iznenadili obnovljeni napadi, opisujući krah neformalne pauze u napadima kao predvidljiv. Livit je ukazala da je ograničena obaveza Rusije da obustavi napade na energetske ciljeve istekla ranije ovog meseca i da Moskva nikada nije obećala širi prekid neprijateljstava. Ona je za razvoj događaja rekla da je u skladu s Trampovim dugogodišnjim stavom da Rusija reaguje samo na silu, a ne na dobru volju. "Njegova reakcija, nažalost, nije bila iznenađujuća. To su dve zemlje koje su već nekoliko godina u veoma brutalnom ratu", rekla je Livit povodom Trampove reakcije. Privatno, zvaničnici administracije za očekivanja od predstojećih razgovora – u kojima će, kako se očekuje, učestvovati i američki izaslanik Stiv Vitkof (Steve Witkoff) – rekli da su svesno uzdržana, naglašavajući da je fokus sada na testiranju da li će Rusija prihvatiti ikakva značajna ograničenja u svom delovanju. Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski je rekao da je vreme udara promišljeno izabrano, optužujući Moskvu da koristi pauzu "ne da bi podržala diplomatiju, već da bi nagomilala rakete i sačekala najhladnije dane u godini, kada temperature u velikim delovima Ukrajine padnu ispod -20 stepeni Celzijusa". "Ovo mnogo govori o ruskim obećanjima. Ako njihova reč ne vredi ni sada, šta se može očekivati kasnije", rekao je Zelenski. "Oni u Moskvi su nepopravljivi – pokušavaju da iskoriste hladnoću, jer ne mogu da pokore Ukrajinu napadima. Rusko klađenje na rat mora dobiti odgovor", dodao je on. Taj argument je u Vašingtonu pojačala ukrajinska ambasadorka Olga Stefanišina, koja se u utorak obratila američkim poslanicima i zagovornicima tokom otvaranja Nedelje Ukrajine 2026. Ona je opisala napad kao najjasniji mogući odgovor Rusije na pitanje s kojim se suočavaju diplomate. Angažovanje je, rekla je, moguće – ali poverenje nije. Pregovori, kako je navela, nisu ublažili ponašanje Moskve, niti smanjili obim nasilja. Stefanišina je naglasila da okončanje borbi ne može doći na štetu odgovornosti, upozoravajući da bi rešenje bez pravde samo zamrznulo sukob umesto da ga reši. Dok je dvostranački zakon o Ukrajini na čekanju u oba doma, ukrajinska ambasadorka je tražila od Kongresa da pređe s reči na dela i pozvala ukrajinsko-američke zajednice širom zemlje da izvrše pritisak na zakonodavce da iznude glasanje. Na Kapitol Hilu, članovi Kongresa iz obe partije rekli su da su napadi izbrisali svaku preostalu sumnju povodom namera Moskve. Članovi dvostranačkog Kongresnog ukrajinskog kokusa okupili su se kako bi pokrenuli Nedelju Ukrajine 2026, a pridružili su im se ukrajinski zvaničnici, veterani, verski lideri i porodice Amerikanaca poginulih boreći se zajedno s ukrajinskim snagama. Kopredsedavajuća kokusa iz redova demokrata Marsi Kaptur (Marcy Kaptur), rekla je da je ruska strategija sada nedvosmislena: napadanje civila i energetske infrastrukture kako bi se hladnoća i mrak iskoristili kao oružje. Ona je navela svedočenja koja pokazuju da je uništeno više od 80 odsto ukrajinskih termoelektrana, zbog čega su milioni bez grejanja. "To je humanitarna katastrofa", rekla je Kaptur, tvrdeći da Moskva koristi odlaganja i proceduralne blokade u Vašingtonu. Kopredsedavajući kokousa iz redova republikanaca Džo Vilson (Joe Wilson) predstavio je rat kao širi sukob između demokratija kojima vlada zakon i autoritarnih režima kojima vlada sila, optužujući ruskog predsednika Vladimira Putina da koristi pregovore za vojno pregrupisanje. On je rekao da Putin razume samo silu i upozorio da diplomatija bez pritiska poziva na dalju agresiju. Taj pritisak u Kongresu se sada suočava s jednom proceduralnom preprekom. Demokrate u Predstavničkom domu prikupile su 217 potpisa za peticiji kako bi iznudile glasanje o dvostranačkom predlogu Zakona o podršci Ukrajini, kojim bi se uvele nove sankcije i odblokirale milijarde dolara bezbednosne pomoći. Jedan dodatni potpis bi primorao na hitno delovanje. Dok se pregovarači spremaju za ponovni sastanak u inostranstvu a zima se produbljuje u Ukrajini, diplomatija se nastavlja. Međutim, strpljenje na Kapitol Hilu je na izmaku. Dok rakete padaju, civili se smrzavaju a jedan potpis stoji između pukog angažovanja i primene zakona, članovi Kongresa su rekli da matematiku – kao i sam trenutak – nije moguće ignorisati.

Masivan požar zahvatio je bazar u Teheranu 3. februara. Snimci koji su se pojavili pokazuju kako vatrena stihija guta bazar dok vatrogasci pokušavaju da obuzdaju plamen. Ogroman stub dima bio je vidljiv iz raznih delova Teherana, a prema iranskoj državnoj televiziji, izgorelo je više od 100 tezgi. Uzrok požara nije bio poznat do podneva.