Predsjednik Donald Trump rekao je da Sjedinjene Države "razgovaraju s pravim ljudima u Iranu" o sporazumu za okončanje rata, dok je Teheran pokrenuo napade na Izrael i Kuvajt, a američki mediji izvijestili da bi hiljade dodatnih vojnika mogle biti upućene u region.
Trumpovi komentari 24. marta uslijedili su dan nakon što je rekao da su održani "veoma dobri i produktivni" razgovori, dok su visoki iranski zvaničnici negirali da Teheran pregovara s Washingtonom.
"Mi zapravo razgovaramo s pravim ljudima i oni tako jako žele postići sporazum, nemate pojma koliko žele postići sporazum", rekao je Trump u obraćanju u Bijeloj kući. "Trenutno smo u pregovorima", rekao je.
Po drugi put u dva dana rekao je da se Iran složio da nikada neće imati nuklearno oružje. Iranski nuklearni program, za koji Teheran tvrdi da je isključivo mirnodopski, nalazi se u središtu međunarodnih tenzija oko te bliskoistočne zemlje.
Trump je rekao da su američki izaslanik Steve Witkoff i Jared Kushner uključeni u pregovore, zajedno s potpredsjednikom JD Vanceom i državnim sekretarom Marcom Rubiom. Nije naveo vremenski okvir za bilo kakve sastanke ili pozive.
Trump nije naveo niti na drugi način identifikovao bilo koga s kim Sjedinjene Države pregovaraju. Rekao je da se "bave novom grupom ljudi" nakon ubistva dugogodišnjeg vrhovnog vođe, Alija Hameneija, i brojnih drugih visokih iranskih zvaničnika.
Rekao je da mu je ta grupa dala "vrlo veliki poklon" koji je "stigao danas" i koji je povezan s naftom i gasom. Nije rekao šta je to bilo, ali je sugerisao da je povezano sa Hormuškim moreuzom, ključnom arterijom za transport nafte i gasa.
Odgođeni rok u vezi sa Hormuškim moreuzomDok Iran nastavlja napade na Izrael, zemlje Persijskog zaljeva i američke ciljeve u regionu, i efektivno blokira Moreuz Hormuz, Trump je rekao da je "ovaj rat dobijen" i da je Iran "potpuno poražen".
Trump je 23. marta u objavi rekao da su Sjedinjene Države i Iran vodili "vrlo dobre i produktivne" razgovore o "potpunom i sveobuhvatnom okončanju neprijateljstava na Bliskom istoku". Rekao je da odgađa za pet dana rok koji je postavio Iranu da otvori Hormuški moreuz ili će vidjeti kako će njihove elektrane biti uništene američkim udarima.
Predsjednik iranskog parlamenta i drugi negirali su da su pregovori s SAD održani, ali američki mediji su izvijestili da je barem došlo do početnog kontakta između strana preko posrednika.
Nakon izvještaja da bi se pregovori mogli održati u Pakistanu ove sedmice, premijer Shehbaz Sharif rekao je u objavi na društvenim mrežama 24. marta da njegova zemlja "stoji spremna i počašćena da bude domaćin kako bi olakšala smislene i konačne razgovore za sveobuhvatno rješenje tekućeg sukoba."
Ali rat, koji je počeo američkim i izraelskim zračnim napadima na Iran 28. februara, nastavio se uz malo znakova smirivanja. Američki mediji, pozivajući se na neimenovane zvaničnike, izvijestili su da SAD planiraju poslati hiljade vojnika iz elitne 82. zračno‑desantne divizije na Bliski istok.
The Wall Street Journal je izvijestio da Pentagon planira poslati borbeni odred od oko 3.000 vojnika iz te divizije u region. Vojnici u toj jedinici "obučeni su da se padobranom spuste u neprijateljski ili osporavani teritorij kako bi osigurali piste i zemljište", naveo je list.
Iran je pokrenuo napade na Kuvajt i Izrael, gdje su zvaničnici rekli da je najmanje šest osoba povrijeđeno u Tel Avivu 24. marta nakon što su oborene nadolazeće iranske rakete i dronovi, a njihov otpad pao na grad.
Kuvajt je saopštio da su njihovi protivzračni sistemi odgovorili na "raketne i dron napade" i da su prijavljeni zvukovi eksplozija bili rezultat presretanja tih projektila u vazduhu.
Također 24. marta, iračka vojska okrivila je SAD i Izrael za zračne napade koji su pogodili regionalno sjedište Narodnih mobilizacionih snaga (PMF), iračkog krovnog saveza šiitskih milicija koje podržava Iran, kao i kuću koju koristi njihov vođa, pri čemu je ubijeno najmanje 15 boraca.
Nejasan diplomatski napredakU međuvremenu, Financial Times je izvijestio da je Iran rekao državama članicama Međunarodne pomorske organizacije (IMO) da "neneprijateljski brodovi" mogu prolaziti kroz Hormuški moreuz ako se koordiniraju s iranskim vlastima.
Financial Times se pozvao na ono što je opisao kao pismo iranskog Ministarstva vanjskih poslova koje je distribuirano među članicama IMO‑a i u kojem se navodi da brodovi povezani sa SAD‑om, Izraelom i "drugim učesnicima u agresiji… ne ispunjavaju uslove za neškodljiv ili neneprijateljski prolazak".
U pismu se navodi da je Teheran "preduzeo neophodne i proporcionalne mjere kako bi spriječio agresore i njihove pristalice da koriste Hormuški moreuz za provođenje neprijateljskih operacija protiv Irana", prema pisanju Financial Timesa.
Kenneth Pollack, bivši analitičar Bijele kuće i CIA‑e koji sada radi u Institutu za Bliski istok (MEI), rekao je da postoji malo dokaza koji podržavaju tvrdnje o skorom diplomatskom napretku uprkos naporima više zemalja da posreduju u pregovorima.
"Koliko ja razumijem, Iranci su odgovorili ogromnim preduslovima, da SAD plate odštetu, povuku sve naše snage iz regiona, što je za Trumpa neprihvatljivo", rekao je Pollack za RSE u Washingtonu 23. marta.
"Čini se da su Trumpovi komentari uglavnom usmjereni na smirivanje tržišta, a ne na odražavanje istinskog, neposrednog proboja", naglasio je.
Izbijanje sukoba dovelo je do naglog skoka cijena nafte, poremetilo energetska i berzanska tržišta, podiglo troškove goriva, potaknulo globalne strahove od inflacije i uzdrmalo Bliski istok i Zapad, uz zabrinutost da će se borbe proširiti i zahvatiti cijeli region.
Prijetnja napada na elektroenergetske mreže u Zaljevu izazvala je strah od masovnih poremećaja u desalinizaciji vode za piće i dodatno uzdrmala tržišta nafte.
Trumpovi početni komentari o razgovorima za okončanje rata pomogli su da cijena referentne nafte Brent padne za oko 10 posto 23. marta, iako su napadi širom Bliskog istoka 24. marta ponovo podigli cijenu za oko 3 posto, na više od 102,84 dolara po barelu.
Talibanska vlada u Afganistanu saopštila je da je oslobodila Dennisa Coylea, američkog državljanina koji je bio u pritvoru više od godinu dana, nakon što je njegova majka uputila molbu za pomilovanje povodom Ramazanskog bajrama (Eid al-Fitr), koji obilježava kraj svetog mjeseca Ramazana.
Američki državni sekretar Marco Rubio potvrdio je 24. marta da je Coyle "na putu kući" i zahvalio Kataru i Ujedinjenim Arapskim Emiratima na njihovoj "podršci" u ovom slučaju.
Coyle, 64-godišnji akademik iz američke savezne države Kolorado, pritvoren je u januaru 2025. zbog onoga što su talibani nazvali "kršenjem važećih zakona Afganistana". Optužbe nikada nisu precizirane, što je potaknulo tvrdnje da talibanske vlasti namjerno hapse strane državljane kako bi ih koristile kao pregovarački adut.
Coyleova porodica navela je da je radio legalno u zemlji "kako bi podržao afganistanske zajednice kao akademski istraživač".
"Iako je ovo pozitivan korak talibana, potrebno je još mnogo toga", rekao je Rubio u saopštenju.
"Još uvijek tražimo hitan povratak Mahmooda Habibija, Paula Overbyja i svih drugih nepravedno pritvorenih Amerikanaca. Talibani moraju prekinuti praksu diplomatskog uzimanja talaca."
Drugi Amerikanci u pritvoruHabibi je američki državljanin koji je u Afganistanu u pritvoru od 10. avgusta 2022., nedugo nakon što je američki zračni udar ubio vođu Al-Kaide, Aymana al-Zawahirija, i to bez podizanja optužnice.
Overby je američki autor koji je nestao na putu za Vaziristan, u pakistanskim Federalno administriranim plemenskim područjima blizu afganistanske granice. Njegova lokacija je nepoznata, iako mnogi vjeruju da je u pritvoru.
Afganistanski ministar vanjskih poslova Amir Khan Muttaqi rekao je da je oslobađanje uslijedilo nakon što je Vrhovni sud presudio da je "period pritvora (Coylea) bio dovoljan" i donio odluku o njegovom puštanju.
Muttaqi je također odbacio optužbe da talibani pritvaraju strane državljane u "političke svrhe".
Coyle je na ceremoniji primopredaje na Međunarodnom aerodromu u Kabulu bio u pratnji svog brata i bivšeg američkog izaslanika Zalmaya Khalilzada.
Tokom tog događaja, Mohammad Ibrahim, sin Mohammada Rahim, afganistanskog pritvorenika koji je u zatvoru Guantanamo već 19 godina bez optužnice, rekao je da je porodica predala pismo američkoj delegaciji s molbom da ga dostavi Washingtonu kako bi se zatražilo njegovo oslobađanje.
Rahim se smatra posljednjim državljaninom Afganistana koji se još nalazi u tom zatvoru. Talibanski zvaničnici su ranije tražili njegovo oslobađanje u zamjenu za američke državljane.
Predsjednik Donald Trump izjavio je da su Sjedinjene Države vodile razgovore s Iranom, što je podiglo nade da bi se višesedmični rat koji potresa Bliski istok mogao približiti kraju.
Ali ostaje nejasno da li su ti navodni razgovori, koje je Teheran odbacio kao "lažne vijesti", znak mogućeg iskoraka, pokušaj smirivanja preplašenih finansijskih i globalnih energetskih tržišta ili tek način da Trump kupi još vremena.
Čak i da postoji ozbiljan diplomatski napor, ogroman jaz i dalje dijeli Sjedinjene Države i Iran. Iranska kontrola nad Hormuškim moreuzom, ključnom svjetskom naftnom arterijom, daje Teheranu dodatnu pregovaračku moć, kažu stručnjaci.
Uprkos govoru o diplomatiji, 24. marta nije bilo znakova smirivanja sukoba. Sjedinjene Države i Izrael pokrenuli su novi talas zračnih udara na Iran, koji je ispalio rakete na Izrael i pogodio energetsku infrastrukturu u Persijskom zalivu.
"Ne mislim da Trump u ovom trenutku traži izlaz iz rata", rekao je Farzan Sabet, viši istraživač na Ženevskom institutu za međunarodne i razvojne studije.
Trump, kaže Sabet, i dalje ima "eskalacijske opcije kako bi pokušao ponovo otvoriti Hormuški moreuz i prisiliti Islamsku Republiku da prihvati njegove uslove", uključujući i mogućnost korištenja američkih trupa za zauzimanje iranskog ostrva Kharg, ključnog naftnog terminala, ili zauzimanje iranske teritorije kako bi se okončala iranska blokada tog uskog prolaza.
Američki mediji su prošle sedmice izvijestili da su dvije američke ekspedicione jedinice, sa hiljadama marinaca te pratećim brodovima i avionima, na putu za Bliski istok.
Stručnjaci kažu da je Trumpova tvrdnja o razgovorima s Teheranom omogućila američkom predsjedniku da se povuče iz prijetnje da će "sravniti sa zemljom" iranske elektrane ako Teheran ne otvori Hormuški moreuz, kroz koji prolazi 20 posto svjetske nafte i LNG‑a.
Trump, koji je 21. marta dao rok od 48 sati, rekao je da odgađa napade kako bi dao prostora za uspjeh diplomatije.
"Povlačenje te prijetnje vjerovatno ima više veze s rizicima takvog napada, koji bi mogao navesti Teheran da gađanjem recipročnih ciljeva u Zalivu izazove humanitarne i ekonomske posljedice katastrofalnih razmjera", rekao je Sabet.
"Vjerovatno je bio pod snažnim pritiskom da ne sprovede tu prijetnju u djelo", dodao je. "A moguće je i da je pokušao manipulisati globalnim cijenama energenata tako što je stvorio privid deeskalacije, kako bi ih privremeno oborio."
"Vrlo snažni razgovori"Trump je 23. marta na Truth Socialu napisao da su Sjedinjene Države i Iran vodile "vrlo dobre i produktivne" razgovore o "potpunom i sveobuhvatnom okončanju neprijateljstava na Bliskom istoku".
Kasnije je rekao novinarima da su njegov specijalni izaslanik Steve Witkoff i zet Jared Kushner vodili razgovore s jednim visokim iranskim zvaničnikom proteklih dana.
"Vodimo vrlo, vrlo snažne razgovore. Vidjećemo kuda vode. Imamo velike tačke saglasnosti, rekao bih, gotovo sve tačke saglasnosti", rekao je Trump.
Trumpove izjave odmah su oborile cijene nafte ali su se ponovo popela iznad 100 dolara po barelu nakon što je Iran saopštio da nije bilo nikakvih direktnih razgovora s Washingtonom.
"Nikakvi pregovori nisu održani sa SAD‑om, a lažne vijesti koriste se da se manipuliše finansijskim i naftnim tržištima i izbjegne ćorsokak u kojem su se našli SAD i Izrael" napisao je na X‑u Mohammad Baqer Qalibaf, moćni predsjednik iranskog parlamenta.
Kasnije je Bijela kuća saopštila da je situacija "fluidna" i upozorila da nisu zakazani nikakvi formalni sastanci američkih i iranskih zvaničnika.
Uprkos kontradiktornim tvrdnjama, čini se da je došlo barem do početnog kontakta između strana preko posrednika, navode američki mediji.
"Trajna politička rješenja"Čak i ako postoji iskren napor da se rat okonča, jaz između Sjedinjenih Država i Irana ostaje ogroman, a vjerovatnoća napretka mala, kažu stručnjaci.
Trump zahtijeva okončanje kompletnog iranskog obogaćivanja uranija i eliminaciju svih zaliha koje bi se mogle iskoristiti za izradu nuklearne bombe.
Iranski zvaničnici iznijeli su svoje zahtjeve: garancije da SAD i Izrael neće ponovo napasti Iran, ukidanje američkih sankcija, zatvaranje američkih baza u Persijskom zalivu i ratne reparacije iz Washingtona i Izraela.
"Iranci žele trajnije političko rješenje, a ne samo deeskalaciju ili prekid vatre", rekao je Sina Azodi, stručnjak za iransku vojsku i predavač na Univerzitetu George Washington.
Zvaničnici u Teheranu kažu da ne žele ponavljanje 12‑dnevnog rata s Izraelom i SAD‑om iz juna 2025, koji se završio primirjem, da bi već 28. februara izbio novi rat.
"Vjeruju da bi, ako sada stanu, Izrael i SAD ponovo napali za šest mjeseci ili godinu", rekao je Azodi. "Njihov cilj je odvraćanje budućih napada jer smatraju da se bore za vlastiti opstanak."
Prema ocjenama analitičara, Iranci u pregovore ulaze uvjereni da imaju jaču pregovaračku poziciju.
Američko‑izraelski udari su umanjili, ali ne i uništili iransku sposobnost da gađa Izrael i američke saveznike u Zalivu. Teheran i dalje drži čvrstu kontrolu nad Hormuškim moreuzom, a zalihe visoko obogaćenog uranija ostaju zakopane pod nuklearnim postrojenjima oštećenim udarima.
"U ovom trenutku Iran ima prednost jer može spriječiti Sjedinjene Države da dođu do pobjede", rekao je Azodi.
Rat u Iranu i energetski šok koji je uslijedio mogli bi ponovo probuditi kineski interes za odavno zaustavljeni gasovod kojim bi se uvozio ruski gas, rekli su analitičari za RSE, što bi moglo preoblikovati energetsku strategiju Pekinga.
Dok se zemlje suočavaju s energetskim šokom nakon što je Iran zatvorio Hormuški moreuz, zaustavivši protok nafte i tečnog prirodnog gasa (LNG) iz Zaljeva, Peking se bori s mogućim gubitkom jeftinije iranske nafte i rizikom od dugotrajnih poremećaja na tržištu, što ga primorava da preispita oslanjanje na usko grlo kojim prolazi otprilike 40 posto njegove nafte i 30 posto uvoza LNG‑a.
Ti pritisci mogli bi ponovo oživjeti razgovore o projektu gasovoda Snaga Sibira‑2 – 2.600 kilometara dugoj cijevi koja bi dopremala gas sa sjevernog ruskog poluostrva Jamal u Kinu preko istočne Mongolije – dok Peking preispituje svoju zavisnost od energenata koji stižu morem.
"To svakako ostavlja Snagu Sibira - 2 na stolu tokom pregovora", rekla je za RSE Erica Downs, viša istraživačica u Centru za globalnu energetsku politiku Univerziteta Columbia.
"S obustavom isporuka iz Katara, vjerovatno će porasti kineska preferencija za kopneni uvoz prirodnog gasa."
Katar, koji proizvodi petinu svjetskog LNG‑a i koji je 2025. godine pokrivao 28 posto kineskog uvoza, bio je primoran obustaviti izvoz nakon što je Iran blokirao Hormuški moreuz poslije američko‑izraelskih udara krajem februara. Iranske rakete su zatim pogodile ogromni katarski LNG kompleks Ras Laffan, što je dovelo do naglog rasta cijena gasa u Aziji i Evropi i izbacilo iz pogona 17 posto kapaciteta postrojenja – potencijalno i do pet godina.
Gasovod Snaga Sibira‑2 već godinama je zaglavljen u nesuglasicama oko cijena i vlasničkih udjela, kao i zbog kineske zabrinutosti da bi previše zavisio od Rusije za svoje energetske potrebe. No, širenje sukoba i dugotrajni poremećaji u katarskom LNG sektoru mogli bi natjerati Peking da preispita svoju strategiju uvoza gasa.
"Što duže traje prekid i što su više globalne cijene LNG‑a, to će Snaga Sibira‑2 izgledati privlačnije", rekla je Downs.
Maštarija ili projekat koji se vraća u igru?Kada je Kina početkom marta objavila svoj najnoviji petogodišnji plan, dokument koji određuje ekonomske i društvene prioritete za period 2026–2030, u njemu je navedeno da Peking treba da "napreduje u pripremnom radu za centralnu rutu kinesko‑ruskog gasovoda". Neki tržišni analitičari to su protumačili kao direktnu referencu na gasovod Snaga Sibira‑2.
Aleksei Chigadaev, saradnik u Centru za nove euroazijske strategije, rekao je za RSE da je ta formulacija "važno signaliziranje sa kineske strane", jer rat u Iranu pokazuje koliko je kineska sigurnost snabdijevanja gasom i dalje koncentrisana oko pomorskih ruta.
Signali iz Pekinga uslijedili su nakon izvještaja The Wall Street Journala, koji se pozvao na izvore "bliske donošenju odluka u Pekingu", prema kojima je kratki rat između Irana i Izraela u junu 2025. već naveo kineske zvaničnike da gasovod iz Rusije počnu posmatrati kao realniju opciju.
Budućnost gasovoda Snaga Sibira‑2 ponovo je dospjela u fokus u septembru 2025. godine, kada je Aleksei Miller, direktor ruskog energetskog giganta Gazprom, objavio da je između Pekinga i Moskve postignut pravno obavezujući memorandum o gasovodu.
Ali taj dokument ne predstavlja i konačno zeleno svjetlo za ambiciozni projekat vrijedan više milijardi dolara. Mnogi ključni detalji koji će odrediti njegovu sudbinu – poput cijene gasa, količina koje bi se transportovale i toga ko će snositi troškove izgradnje – i dalje su neriješeni.
Kineski zvaničnici bili su primjetno tihi nakon objave memoranduma. Državni mediji spominjali su pregovore uglavnom pozivajući se na ruske ili međunarodne izvore. Kada su se Xi Jinping, Vladimir Putin i predsjednik Mongolije Ukhnaagiin Khurelsukh sastali u Pekingu u septembru 2025. godine, kineski mediji su citirali Xija samo kako kaže da bi se "tvrda povezanost" trebala naći u fokusu budućih odnosa tri zemlje.
Razgovori o projektu godinama zastaju pa se ponovo pokreću, dok Peking nastoji diverzifikovati izvore snabdijevanja i izbjeći preveliku zavisnost od jednog dobavljača.
Rusija je već najveći kineski snabdjevač gasom putem gasovoda zahvaljujući projektu Snaga Sibira‑1, koji je postao operativan 2019. u okviru 30‑godišnjeg ugovora vrijednog 400 milijardi dolara, i sada je treći najveći kineski dobavljač LNG‑a, nakon Australije i Katara.
Taj projekat je godinama bio prioritetniji Moskvi nego Pekingu. Rusija je izgubila svoje najveće tržište nakon što su isporuke gasa Evropi kolapsirale poslije invazije na Ukrajinu 2022. godine, a Kremlj se nadao da bi novi gasovod mogao nadoknaditi bar dio tog gubitka.
Ali tekuća kriza u Hormuškom moreuzu, izazvana ratom u Iranu, mogla bi promijeniti tu računicu.
Prema ocjenama analitičara, dvije stvari ostaju ključne za postizanje dogovora: Peking je tokom pregovora insistirao da plaća cijenu što bližu ruskim domaćim, visoko subvencioniranim cijenama gasa, i da se obaveže na kupovinu samo 50 posto planiranog godišnjeg kapaciteta gasovoda od 50 milijardi kubnih metara, što je znatno ispod uobičajenog praga od 80 posto.
Ako Moskva popusti na oba zahtjeva, gasovod bi za Peking postao privlačnija opcija za energetsku sigurnost. Ali takvi ustupci Rusije vjerovatno bi zahtijevali da Kina preuzme veći dio troškova izgradnje u zamjenu, što bi otvorilo novo sporno pitanje jer bi Peking vjerovatno tražio i veći vlasnički udio u projektu.
"Ruska ekonomija trenutno nije u dobrom stanju i nejasno je odakle bi Moskva mogla obezbijediti ogroman iznos potreban za ovaj projekat", rekao je Chigadaev.
Kineska dilema oko dodatnog ruskog gasaKina je do sada uspjela izdržati najgore udare energetske krize izazvane ratom na Bliskom istoku zahvaljujući diverzifikovanim izvorima snabdijevanja, padu domaće potražnje i strateškim rezervama.
Prema podacima kompanije Kpler, kineske rafinerije su do kraja 2025. nagomilale između 1,2 i 1,4 milijarde barela nafte - dovoljno za do tri mjeseca potrošnje. Očekuje se i da će manje nezavisne rafinerije posegnuti za iranskom i ruskom naftom iz plutajućih skladišta širom Azije kako bi održale redovne tokove snabdijevanja.
Studija Rhodium Groupa iz jula 2025. procjenjuje da rastuća flota električnih vozila u Kini smanjuje potražnju za naftom za više od milion barela dnevno. Taj bi nivo, prema analizi, mogao porasti za dodatnih 600.000 barela dnevno tokom naredne godine. Peking će najvjerovatnije ubrzati i svoje napore ka većoj energetskoj samodovoljnosti povećanjem domaće proizvodnje nafte i gasa, ali i postepenim napuštanjem fosilnih goriva u elektroenergetskom sektoru.
U međuvremenu, gas koji stiže kopnenim gasovodima nudi Kini mogući izlaz iz krize.
Osim projekta Snaga Sibira‑2, Peking se okreće i Turkmenistanu. Gurbanguly Berdymukhamedov, bivši predsjednik te centralnoazijske zemlje, koji i dalje ima ključnu vlast kroz paralelnu strukturu, najavio je povećanje proizvodnje gasa tokom sastanka sa Xijem 21. marta u Pekingu.
Turkmenistan je već glavni kineski snabdjevač prirodnim gasom putem kopnenog gasovoda, a Berdymukhamedov je odobrio državnoj energetskoj kompaniji Turkmengaz da angažuje podružnicu kineske China National Petroleum Corporation (CNPC) za izgradnju novog postrojenja za preradu gasa kapaciteta 10 milijardi kubnih metara godišnje.
Pored planirane Snage Sibira‑2, tu je i rusko‑kineski Dalekoistočni gasovod, projektovan da transportuje do 12 milijardi kubnih metara gasa godišnje sa ostrva Sahalin, koji bi trebalo da počne s radom u januaru 2027.
Time Kina dobija kratkoročne opcije dok prolazi kroz energetske poremećaje i pregovara s Moskvom.
"Sve se svodi na cijenu i fleksibilnost u pogledu količina", rekla je Downs. "Ako Moskva izađe u susret Pekingu, onda bi Snaga Sibira‑2 mogla postati privlačna kao rezervni izvor snabdijevanja za Kinu."
Pakistan je ponudio da bude domaćin pregovora s ciljem okončanja sukoba s Iranom, naglašavajući jačanje svojih veza i na Bliskom istoku i s Washingtonom.
Pakistanski premijer Šehbaz Šarif naveo je u objavi na društvenim mrežama 24. marta da je njegova zemlja "spremna i počastvovana da bude domaćin te olakša smislene i završne razgovore za sveobuhvatno rješenje tekućeg sukoba".
Pakistan je jedna od nekoliko zemalja, uz Tursku i Egipat, koje, prema izvještajima, igraju ulogu posrednika u pokušajima okončanja borbi započetih američko-izraelskim zračnim napadima na Iran 28. februara.
Neki mediji navode Islamabad kao moguću lokaciju za razgovore između Teherana i Washingtona, možda već ove sedmice.
Nije jasno kada će i hoće li se ti pregovori održati, ali kao susjed Irana koji većinu nafte dobija iz Perzijskog zaljeva, Pakistan je snažno pogođen sukobom i ima veliki interes da se on okonča.
"Pakistan je pojačao napore za posredovanje u prekidu vatre", rekao je visoki vojni izvor za Radio Mashaal Radija Slobodna Evropa.
"Tim naporima pridružile su se i Turska i Egipat. Pakistan ima interes iz više razloga", naveo je.
Trumpov 'omiljeni feldmaršal'Ključnu ulogu u svemu ima Asim Munir, načelnik pakistanske vojske, koja tradicionalno ima presudan utjecaj iza kulisa, dok politički lideri komuniciraju s javnošću.
Trump je Munira opisao kao "mog omiljenog feldmaršala", a Bijela kuća je navela da su njih dvojica 23. marta telefonom razgovarali o ratu i američko-iranskim odnosima.
"Pakistan svakako spada među dobitnike vanjske politike Trumpa u njegovom drugom mandatu. Asim Munir je imao najmanje dva sastanka s predsjednikom Trumpom prošle godine", rekao je Christian Wagner iz Njemačkog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove.
"Bilo je prilično neočekivano da Pakistan odjednom dobije ovako visoko priznanje u američkoj vanjskoj politici. Lični odnos između Trumpa i generala Munira tome je sigurno doprinio", dodao je.
Dok su Trump i Munir razgovarali telefonom, Šarif je stupio u kontakt s iranskim predsjednikom Masudom Pezeškijanom.
"Razgovarali smo o ozbiljnoj situaciji u regiji Zaljeva i složili se o hitnoj potrebi za smirivanjem tenzija, dijalogom i diplomatijom", naveo je nakon toga.
Pakistan pod pritiskomNekoliko dana ranije, Šarif se obratio naciji i predstavio hitne mjere zbog posljedica rata.
Polovina zaposlenih u javnom i privatnom sektoru radit će od kuće, a mnoge institucije preći će na četverodnevnu radnu sedmicu radi uštede energije.
Uvedene su i dodatne mjere, poput povećanja poreza na gorivo kako bi se smanjila potrošnja i spriječilo gomilanje zaliha.
Prevoznici su za Radio Mashaal izjavili da više ne mogu pokrivati troškove rada.
Teška situacija rezultat je velike ovisnosti Pakistana o nafti iz Perzijskog zaljeva.
Više od 85 posto nafte dolazi brodovima iz Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali je Iran zatvorio rutu kroz Hormuški moreuz.
Pakistan veoma ovisi o ukapljenom zemnom plinu iz Katara. Ekonomsko središte zemlje, luka Karači, gotovo je zamrlo.
Ovi ekonomski pritisci jedan su od razloga zašto Pakistan želi posredovati u rješenju sukoba. Ali nisu jedini.
U prvim danima rata, bijesne šijitske mase zapalile su američki konzulat u KaraČiju nakon ubistva iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija, što je pokazalo kako rat utiče i na unutrašnju sigurnost Pakistana.
Pakistan je većinski sunitska zemlja, ali ima značajnu šijitsku manjinu, koja je većinska u Iranu.
Istovremeno, Islamabad se suočava s pobunom u Beludžistanu i sukobima s Afganistanom pod vlašću talibana, a prošle godine vodio je i četverodnevni rat s Indijom.
"Zbog svog položaja Pakistan je izuzetno ranjiv na prelijevanje sukoba. Uz napete granice s Indijom i Afganistanom, ne može sebi priuštiti novi konflikt na svojoj inače najmirnijoj granici", rekao je Michael Kugelman iz Atlantskog vijeća.
"Zbog toga Pakistan ima ogroman motiv da doprinese smirivanju situacije na svaki mogući način", dodao je.
S tim se slaže i vojni izvor:
"Svaka nestabilnost ili nastavak sukoba u Iranu direktno utječe na Pakistan – kroz moguće prilive izbjeglica, sektaške tenzije i jačanje separatističkih pokreta u Beludžistanu", istakao je.
Veza sa Saudijskom ArabijomVisoki oficir je ukazao i na još jedan faktor: odbrambeni sporazum Pakistana i Saudijske Arabije, potpisan u septembru prošle godine.
Prema tadašnjem izvještaju saudijske novinske agencije, "svaki napad na jednu zemlju smatra se napadom na obje", iako detalji sporazuma nisu javno objavljeni.
Iran je izveo niz napada na ciljeve u Saudijskoj Arabiji, nakon čega je saudijski ministar vanjskih poslova princ Faisal bin Farhan nagovijestio mogućnost vojnog odgovora.
To je potaknulo spekulacije da bi Islamabad mogao biti obavezan stati uz Rijad.
"Svako aktivno uključivanje Saudijske Arabije u sukob stavilo bi Pakistan pred dilemu – poštovati sporazum uz rizik otvorenog sukoba s Iranom i njegovih unutrašnjih posljedica", rekao je vojni dužnosnik.
Kada je raketna vatra iz Libana pogodila sjeverni izraelski grad Kirjat Šmona, oštetila je autobus i teško ranila muškarca u pedesetim godinama, koji je zadobio ozbiljnu povredu lica od gelera, saopštile su hitne službe.
Samo 2 kilometra od granice, Kirjat Šmona je direktno izložen vatri Hezbollaha, grupe sa sjedištem u Libanu koju podržava Iran, a koju Izrael i Sjedinjene Države smatraju terorističkom organizacijom.
Napad 23. marta nije bio prvi na grad od strane Hezbollaha otkako je grupa započela napade na Izrael prije tri sedmice, nakon što je Izrael 28. februara izveo zračne napade na Iran.
Uprkos intenzivnoj izraelskoj vojnoj kampanji kao odgovor, Hezbollah ne samo da pokazuje otpornost nego čak pojačava svoju kampanju.
"Otkako se Hezbollah uključio u borbe 2. marta… postoji kontinuirani porast obima napada, uz prelazak na viši i ujednačeniji nivo aktivnosti posljednjih dana", navodi izraelski analitički centar Alma u svom dnevnom izvještaju o ratu od 23. marta.
Šta stoji iza Hezbollahove otpornosti?Hezbollah je ušao u trenutni rat ozbiljno oslabljen borbama s Izraelom tokom 2023–24.
Međutim, analitičari su rekli da ga je Iran uspio djelimično obnoviti, dok su organizacijske promjene koje daju veću autonomiju pojedinim jedinicama pomogle grupi da lakše apsorbuje ponovljene gubitke vođa.
"Hezbollahovo rukovodstvo mjesecima se tiho naoružavalo, koristeći mjesečni budžet procijenjen na oko 50 miliona dolara, dopunjavajući zalihe raketa i dronova zahvaljujući iranskom finansiranju i lokalnoj proizvodnji", napisao je 15. marta Guy Itzhaki, bivši šef antiterorizma u izraelskoj vojnoj obavještajnoj službi.
Međutim, dodao je da trenutni sukob "gura organizaciju bliže iscrpljenoj pobunjeničkoj grupi nego neporaženoj 'vojsci otpora', iako zadržava značajan dio svoje operativne snage".
Heiko Wimmen, analitičar sa sjedištem u Bejrutu i šef projekta Irak/Sirija/Libanska oblast Međunarodne krizne grupe, rekao je za RSE da je reorganizacija Hezbollaha "donekle ono što pokušavaju da komuniciraju ostatku svijeta nakon 2024. godine - ideju povratka korijenima otpora".
"Samo stavljate do znanja neprijatelju da bi okupacija i ofanzivne operacije bile veoma, veoma skupe i ne bi dale rezultate. Dakle, time se vraćate izvornom modelu gerilskog ratovanja, u kojem su, kao što sada možete vidjeti, još uvijek veoma dobri", rekao je.
Zaista, posljednji napad na Kirjat Šmonu stigao je samo nekoliko dana nakon što su četiri osobe povrijeđene kada je raketa Hezbollaha pogodila stambenu zgradu u gradu. Grupa tvrdi da je uspjela pogoditi grad, koji ima oko 25.000 stanovnika, u sedam navrata.
"Hezbollah traži 'sliku pobjede' koja bi, iz njihove perspektive, bila postignuta time što bi nagnali izraelske stanovnike iz pograničnih zajednica da napuste svoje domove", navodi Alma, ističući i sposobnost grupe da nastavi napade na izraelske vojnike u Libanu.
Sve se to dešava nakon trosedmične izraelske kampanje koja je, prema riječima načelnika Generalštaba IDF-a Ejala Zamira, pogodila "2.000 ciljeva, desetine skladišta oružja i eliminirala stotine terorista".
Izraelski napadi, uglavnom zračni, ali i neki kopneni, ubili su više od 1.000 ljudi i raselili oko milion, prema podacima libanskih vlasti.
Revolucionarna gardaIzraelski vojni odgovor uključivao je i napad na hotel s četiri zvjezdice u centru Bejruta, za koji je Izrael naveo da je 8. marta ubio pet viših komandira Iranske revolucionarne garde (IRGC).
IDF je saopštio da su komandiri bili uključeni u pomoć Hezbollahu u finansiranju i obavještajnom radu, što pokazuje da Iran ne samo da finansira grupu nego i utiče na nju.
Nakon toga uslijedili su izvještaji da je Rusija evakuisala više od 100 Iranaca, za koje se vjerovalo da uključuju diplomate i osoblje ambasade, specijalnim letom iz Libana.
Wimmen, analitičar iz Bejruta, rekao je da je vjerovatno da su barem neki od tih ljudi također bili pripadnici IRGC-a koji bježe od budućih izraelskih napada. Nije jasno da li su drugi ostali ili sada rade na daljinu.
U TV intervjuu 22. marta, libanski premijer Nawaf Salam rekao je da IRGC i dalje direktno komanduje Hezbollahom. Rekao je da IRGC "upravlja vojnom operacijom u Libanu" nakon što su njegovi članovi ilegalno ušli u zemlju koristeći "falsifikovane pasoše".
Salamova vlada je pod pritiskom Izraela da preduzme akciju protiv Hezbollaha, ali su mogućnosti libanske vojske ograničene, a bilo kakav potez mogao bi dovesti i do rizika od unutrašnjih sukoba u zemlji.
Wimmen je rekao da je teško procijeniti koliki stepen kontrole IRGC ima nad Hezbollahom, ali da se njihov uticaj sigurno povećao otkako je bivši lider grupe Hasan Nasrallah ubijen u izraelskom zračnom napadu 2024.
"Mislim da je prilično jasno i vjerodostojno da su on i Hamenei razgovarali ravnopravno", rekao je, misleći na iranskog bivšeg vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hameneija, koji je ubijen u izraelskom zračnom napadu 28. februara.
"Vrlo je jasno - i bilo bi besmisleno očekivati bilo šta drugo - da se ova ravnoteža, ta kazaljka tamo, značajno pomjerila ka IRGC-u nakon što su Nasrallah i svi ostali visoki lideri [Hezbollaha] ubijeni", dodao je Wimmen.
Priredila: Elvisa Tatlić
WhatsApp se usporava. Telegram je pred blokadom. Vojnici su ljuti. Max, aplikacija za poruke koju podržava država, nameće se svima. Komandanti upozoravaju da Max nije siguran. Obični Rusi pokušavaju ga izbjeći.
A mobilni internet se gasi gotovo svuda, pa u modernoj Moskvi 21. vijeka ne možete pozvati taksi, naručiti dostavu hrane ili čak pogledati online mapu.
U ruskoj prijestonici, koja je potpuno umrežena i digitalno oslonjena na mobilni internet – da ne spominjemo mnoge druge gradove širom zemlje – internet, zajedno s aplikacijama na koje se Rusi oslanjaju u svakodnevnom životu, počinje da otkazuje.
Pitate Kremlj kako se nosi s tim?
"Koristimo fiksne telefonske linije", rekao je portparol Dmitrij Peskov.
Pitate obične Ruse kako se nose s tim?
"Oni imaju auta s posebnim policijskim rotacijama, a mi ne možemo ni pozvati taksi niti iznajmiti auto", rekao je Maksim, koji je zamolio da se navede samo njegovo ime, opisujući široko omražena trepereća svjetla koja koriste državni zvaničnici kako bi izbjegli ozloglašene moskovske gužve.
Ranije ovog mjeseca, rekao je Maksim, zakasnio je na posao dok je putovao iz predgrađa Zelenograda, zbog prekida interneta u centru Moskve.
"Nije bilo nikakvog signala. Pa sam išao prigradskim vozom, zatim metroom, a onda pješačio skoro 2 kilometra do našeg skladišta", rekao je za Sibir.Realii, servis RSE. "Nisam čak mogao platiti ni iznajmljivanje električnog skutera."
Ruski online prostor uzdrman je nizom snažnih turbulencija, od kojih je većina rezultat pokušaja državnih regulatora i glavnih sigurnosnih agencija da uvedu strožu kontrolu nad običnim stanovnicima – nad onim što čitaju, gledaju, dijele, naručuju, kako plaćaju.
Praktično nad svime što rade na internetu.
"Značajan dio Moskovljana navikao je na vrlo udobno iskustvo interneta, navikli su živjeti u ugodnim Telegram kanalima i komunicirati putem vrlo praktične aplikacije. Sada se Moskovljane izbacuje iz tog prilično komfornog okruženja", rekao je ruski sociolog Igor Jakovenko za ruski servis RSE.
"Kremlj pokušava ruski internet pretvoriti u zatvoreni ekosistem, gdje su sve važne usluge kontrolisane i dostupne Saveznoj službi bezbjednosti (FSB)", napisala je komentatorica Marija Kolimčenko u tekstu za berlinski Carnegie Russia Eurasia Center.
"Ako još uvijek postoje strane platforme koje nisu blokirane, to je samo zato što još ne postoji održiva domaća alternativa."
Šta se dešavaOve međusobno suprotstavljene struje potiču iz niza političkih poteza koje predvodi državni regulator tehnologije Roskomnadzor, uz podršku Kremlja.
Prvi se odnosi na aplikacije za razmjenu poruka.
Već nekoliko godina regulatori rade s liderima ruske tehnološke industrije na izgradnji zamjena za dva najpopularnija servisa za poruke u Rusiji: WhatsApp, u vlasništvu kompanije koja posjeduje Facebook, i Telegram, u vlasništvu Pavela Durova, tehnološkog preduzetnika u egzilu.
Roskomnadzor je postepeno usporavao rad ove dvije aplikacije, čineći ih neupotrebljivim. Agencija preduzima slične korake i prema YouTubeu, najpopularnijoj video platformi u zemlji, u vlasništvu kompanije koja posjeduje Google.
Ruski mediji navode da bi Telegram mogao biti potpuno blokiran u zemlji od 1. aprila.
Istovremeno, vlasti promovišu alternativnu aplikaciju za poruke koju je razvio VK, tehnološki gigant čiji su vodeći izvršni direktori blisko povezani s Kremljom.
Aplikacija, nazvana Messenger Max, predstavljena je prošle godine uz javnu podršku predsjednika Vladimira Putina. Od tada je snažno promovišu državni i provladini mediji.
Lokalne vlasti takođe vrše snažan pritisak da stanovništvo pređe na ovu aplikaciju. Od septembra, svi novi mobilni telefoni kupljeni u Rusiji moraće imati Max unaprijed instaliran. Prošle sedmice jedan moskovski univerzitet najavio je da neće izdati diplome diplomantima osim ako ne instaliraju Max.
"Rusija ograničava pristup Telegramu kako bi natjerala svoje građane da pređu na državnu aplikaciju napravljenu za nadzor i političku cenzuru", rekao je Durov u objavi na X-u prošlog mjeseca.
Ali Rusi pružaju otpor i traže kreativne načine da izbjegnu instaliranje aplikacije na svoje telefone.
Telegram, u međuvremenu, široko koriste ne samo ruski civili nego i vojnici raspoređeni u Ukrajini, kao i takozvani Z blogeri koji koriste Telegram za širenje ratne propagande i prikupljanje novca za sebe i vojne jedinice.
Usporavanje Telegrama, dodatno pojačano izvještajima da su komandanti naredili potpuno brisanje aplikacije s telefona vojnika, izazvalo je otvoreno negodovanje među vojnicima i njihovim javnim pristalicama.
"Ko usporava Telegram", rekao je Sergej Mironov, istaknuti poslanik, u oštrom govoru prošlog mjeseca. "Idite na front, u (rat). Momci tamo prolijevaju krv, njihova jedina veza s porodicama i prijateljima je preko Telegrama. Šta radite, idioti? Nazivam stvari pravim imenom. Idioti! Šta radite?"
Još više frustracije izazvala je zabrana ruskih komandanata da vojnici koriste Max na telefonima, pozivajući se na bezbjednosne rizike aplikacije, prema nekoliko istaknutih proratnih Telegram kanala.
"Sva ova kakofonija oko Telegrama je smiješna. Smiješna. Mi jednostavno radimo protiv vlastitog naroda, otežavamo mu život", rekao je Andrej Bezrukov, poznati bivši ruski "uspavani" agent strane obavještajne službe, koji sada predaje na moskovskom univerzitetu.
"Tokom prilično teškog perioda za zemlju, mi pokušavamo, kako da kažem - iznervirati veliki dio našeg stanovništva, koje naravno želi pobjedu (u ratu u Ukrajini) i želi samo najbolje", rekao je u video intervjuu.
Poslanici su u februaru usvojili novi zakon koji daje FSB-u i drugim policijskim i sigurnosnim agencijama ovlaštenje da narede mobilnim operaterima isključenje bilo kojeg korisnika ako je to potrebno.
"Ne možemo se javiti najbližima"Povrh svega, tu su i prekidi mobilnog interneta, koji su počeli ometati milione Moskovljana oko 6. marta.
U drugim pograničnim regionima, vlasti su privremene prekide pravdale kao neophodne mjere za ometanje ukrajinskih dronova, koji se često oslanjaju na lokalne mobilne mreže za navođenje. Nekoliko dana nakon što su počeli poremećaji u Moskvi, Peskov je rekao da su mjere "u interesu bezbjednosti", ne navodeći detalje.
Neki Rusi su izrazili svoje nezadovoljstvo zbog prekida na Međunarodni dan žena, ostavljajući komentare direktno na VK stranici Roskomnadzora ispod čestitke agencije za praznik, koji se u Rusiji široko obilježava.
"Hvala što ste isključili internet 8. marta - kakav poklon! Ne mogu čak ni kontaktirati voljene da im čestitam", napisao je jedan korisnik.
Ekonomske posljedice prekida bile su značajne, prema listu Kommersant, koji je procijenio gubitke moskovskih biznisa na između 3 i 5 milijardi rubalja (35 do 58 miliona dolara) tokom prvih pet dana prekida. Najteže su pogođeni trgovci na malo, dostavne službe, kurirske službe i servisi za dijeljenje automobila.
Rusi u drugim velikim gradovima već mjesecima doživljavaju prekide mobilnog interneta. Petropavlovsk-Kamčatski, grad na pacifičkoj obali udaljen više od 7.200 kilometara od Ukrajine, prijavio je poremećaje još u junu, kao i Irkutsk u Sibiru, čiji stanovnici nisu imali mnogo razumijevanja za Moskovljane.
"E pa, sada će osjetiti naš bol", rekla je jedna žena iz Irkutska, koja je navela samo ime Natalja.
"U junu su počeli usporavati naš internet, krajem godine je bila potpuna blokada, a sada je situacija takva da može biti blokiran u bilo kojem trenutku, na nekoliko dana ili sedmica", rekla je za Sibir.Realii. "Čak i kada mreža radi, brzina je veoma spora, ne možemo slati video ili audio."
Zbunjenost i frustracije izazvale su ironične reakcije iz Ukrajine, gdje su Telegram, WhatsApp i internet neograničeni.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji je ranije bio komičar, iskoristio je priliku da ismijava Putina zbog prekida interneta.
"Ovo je, znate, korak unazad, korak 100 godina nazad", rekao je novinarima prošle sedmice. "Mogli bi uskoro preći na poštanske pošiljke, telegrafe i konje. Takva je to civilizacija. Možda se Putinu to čak i sviđa. Možda se tako ponovo osjeća mladim."
Priredila: Elvisa Tatlić
Evropske su dale sve od sebe da se ne upletu previše u rat SAD i Izraela protiv, koji je sada u četvrtoj nedelji. One su razmatrale da li da pomognu u deblokiranju Ormuskog moreuza, ali su navele da će to učiniti tek posle prekida vatre i poželjno uz mandat Ujedinjenih nacija.
Međutim, 21. marta pretnja se približila kada je Iran dokazao da njegove rakete imaju potencijal da dosegnu evropske gradove.
Teheran je ispalio dve balističke rakete prema Dijego Garsiji – zajedničkoj američko-britanskoj bazi u Indijskom okeanu, oko 4.000 kilometara od iranske teritorije – što je naglo privuklo pažnju zvaničnika u Briselu i šire.
Iran je pod vladavinom pokojnog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija održavao ograničenje dometa svojih balističkih raketa na 2.000 kilometara.
Pratite naš blog uživo u sukobu na Bliskom istoku.Hamnei je ubijen u američko-izraelskom napadu na Iran 28. februara. I, izgleda, sata tog ograničenje nema – na veliku nelagodu Evrope.
Brisel je već upleten u rat bliže kući – opštu rusku invaziju na Ukrajinu, koja je sada u petoj godini. Evropska unija je dosad poslaa više od 70 milijardi evra vojne pomoći.
"To je za nas nova dimenzija iranskog rata", rekao je jedan visoki zvaničnik EU za RSE pod uslovom da mu se ne navodi ime. "Budimo iskreni, naše protivvazdušne odbrane su trenutno prilično iscrpljene."
Mnoge evropske zemlje su doprinele protivvazdušnoj odbrani Kijeva, ali su takođe shvatile da postoje značajne praznine u protivvazdušnoj odbrani na kontinentu ako bi ikada bila stavljene na test. Iako poseduju visokokvalitetnu tehnologiju kao što su Patriot, SAMP/T i IRIS-T raketni sistemi, nekoliko evropskih ministarstava odbrane otvoreno priznaje da postoji značajan nedostatak presretača.
Evropa bi se takođe mučila protiv takozvanih napada zasićenja koje Rusija koristi u Ukrajini, u kojima su sistemi protivvazdušne odbrane preopterećuju naletom ometanja, sajber napada, dronova i različitih tipova raketa.
Evropa se i dalje u velikoj meri oslanja na SAD kad je reč o zaštiti od pretnji raketa dugog dometa. Upravo tu dolazi do izražaja potencijalna pretnja Irana Evropi.
Komentarišući napade na Dijego Garsiju, izraelski vojni komandant Ejal Zamir je primetio da "Te rakete nisu namenjene gađanju Izraela. Njihov domet doseže evropske prestonice; Berlin, Pariz i Rim su svi u direktnom dometu pretnje."
Majkl Horovic, nezavisni stručnjak za odbranu koji živi u Izraelu, rekao je 21. marta za RSE da se "Iran više ne može posmatrati kao pretnja koja je ograničena na Bliski istok".
"On pravi kapacitete namenjene povećanju troškova i za udaljenije protivnike", rekao je Horovic, dodajući da "sam Evropljanin, bio bih zabrinut".
Član britanske vlade Stiv Rid (Steve Reed) rekao je 22. marta da je jedna raketa lansirana ka Dijegu Garsiji "podbacila", dok je druga raketa "presretnuta". Takođe je odbacio izraelske tvrdnje da bi Evropa mogla biti meta, dodajući da "nije bilo procene koja bi potkrepila tvrdnje da Iran planira da napadne evropske gradove balističkim raketama ili da ima kapacitet da to učini".
Iranski dronovi su dosad presretnuti iznad britanskih vojnih baza na Kipru, dok je članica NATO-a Turska početkom marta presrela tri balističke rakete.
Mada NATO nije dao novu izjavu za RSE od napada na Dijega Garsiju, zapadni vojni savez je uputio na saopštenje kada je Turska uspešno presrela te napade.
"Dosad je NATO BMD (odbrana od balističkih raketa) bio efikasan protiv iranskih raketa u Turskoj, što je upravo ono za šta je i osmišljen", rekla je za RSE Oana Lungesku (Lungecu), bivša portparolka NATO-a i sada saradnica u Kraljevskom institutu ujedinjenih službi za za odbrambene i bezbednosne studije (RUSI).
Zvaničnik NATO-a koji je govorio za RSE pod uslovom da mu se ne navodi ime takođe je napomenuo da je NATO BMD osmišljen upravo da izdrži i iranske rakete – ne nužno ruske – kada je prvi put konstruisan početkom 2000-ih i postao operativan 2012. godine.
Komandni centar se nalazi u Nemačkoj u vazduhoplovnoj bazi Ramštajn, dok se stvarna raketna odbrana nalazi u poljskim i rumunskim bazama. U Turskoj se nalaze radari, a Španiji ima četiri broda s kapacitetima za BMD u svojoj pomorskoj bazi Rota.
Međutim, ne treba se zavaravati: NATO BMD ima značajan američki pečat što čime je Evropa zavisna od američke vojne zaštite.
Robert Pščel (Pszczel), bivši zvaničnik NATO-a i sada stručnjak za bezbednost u varšavskom tink-tenku Centar za istočne studije, rekao je za RSE da je "radna pretpostavka da je sistem operativan i da radi tačno ono što treba da radi".
"Naravno, to je poseban sistem s ključnim elementima koje su obezbedile SAD", dodao je on.
U mesecima pre i posle povratka Alekseja Navaljnog u Rusiju u januaru 2021. godine, bombastični advokat Ilja Remeslo koji podržava Kremlj, predvodio je javnu kampanju protiv tog opozicionog aktiviste i njegove Fondacije za borbu protiv korupcije.
Navaljni, koji je lečen u Nemačkoj posle skoro smrtonosnog trovanja povezanog s ruskim bezbednosnim službama, uhapšen je odmah po dolasku u Moskvu. Šest meseci kasnije, u junu 2021. godine, pošto je sud u Moskvi proglasio tu fondaciju "ekstremističkom organizacijom", Remeslo je likovao.
"Splješten kao muva", naveo je u postu na X.
Poslednji Remeslov napad dogodio se ove nedelje, s porukom jednako zapanjujućom koliko i direktnom: ruski predsednik mora biti uhapšen.
"Vladimir Putin nije legitimni predsednik", napisao je u postu na Telegramu 17. marta. "Mora da podnese ostavku i da bude izveden pred lice pravde kao ratni zločinac i lopov."
Oštre kritike Kremlja su retkost ovih dana; stotine Rusa su zatvorene zbog "diskreditacije oružanih snaga", prema zakonu donetom nekoliko dana posle pokretanja invazije u februaru 2022.
Ipak, kada navijač Kremlja poput Remesla kaže to što je rekao, to izaziva šok kako među pristalicama pokojnog Navaljnog i razbijenom i fragmentiranom ruskom opozicijom, tako i među analitičarima Kremlja.
Misterija se dodatno produbila 19. marta izveštajima da je Remeslo primljen u psihijatrijsku bolnicu u Sankt Peterburgu. Izveštaja Fontanke, poznatog medija iz Sankt Peterburga, nije potvrđen i nije poznato da li je Remeslo primljen dobrovoljno ili na neki drugi način.
Sergej Markov, politički analitičar nekada blizak Kremlju, ali koji je sada na crnoj listi, rekao je da se Remeslo sam prijavio u bolnicu 18. marta i spekulisao da je to možda bio način da izbegne moguću krivičnu istragu.
Remeslo nije bio dostupan za komentar. Iskusni novinar Aleksandar Pljušev, koji je intervjuisao Remesla posle objavljivanja njegove kritičke objave na Telegramu, rekao je da Remeslo nije odgovarao na telefonske pozive niti na Vocap (WhatsApp) poruke do 19. marta.
U intervjuu za mediji na ruskom jeziku Agentstvo objavljenom 18. marta, Remeslo je ponovio neke od svojih kritika Putina i rekao da ne planira da ode iz zemlje.
"Ne mogu zaista da sve zatvore zbog kritike Putina", prenete su njegove reči. "To je besmisleno."
'Živela sloboda, dođavola!'Pre svoje objave na Telegramu 17. marta, Remeslo je bio naširoko poznat kao otvoreni pristalica Kremlja i Putina, kao i rata protiv Ukrajine. Koristio je svoju pravnu pozadinu da napada opozicionare i podnosi žalbe kako bi pokušao da pokrene krivične istrage.
Posmatrači su njegove pravne kritike videli kao barometar zvaničnog raspoloženja prema Navaljnom, koji je na kraju umro 2024. u zatvoru s maksimalnim obezbeđenjem na Arktiku. Pet evropskih zemalja zaključilo je da je otrovan egzotičnim žabljim toksinom i gotovo optužilo rusku vladu da ga je ubila.
Prema Insajderu, još jednom ruskom mediju u egzilu, Remeslove kampanje su bile koordinisane s predsedničkom administracijom, moćnim telom za kreiranje politike u okviru kancelarije ruskog predsedništva. On je to potvrdio u svom intervjuu za Agentstvo.
U objavi 17. marta pod naslovom "Pet razloga zašto sam prestao da podržavam Vladimira Putina", Remeslo je kritikovao rat u Ukrajini i optužio Putina da osiromašuje Ruse, guši slobodu interneta i nezavisne medije i uništava političku opoziciju.
"Ono što je počelo kao 'policijska operacija' sada je odnelo 1-2 miliona žrtava", rekao je, misleći na rat protiv Ukrajine, koji je sada u petoj godini. "Rat se vodi isključivo da bi se zadovoljila Putinova nesigurnost; mi, obični građani, ne dobijamo ništa od toga, samo gubimo."
"On se plaši debata i fer izbora, zato što je car go", napisao je Remeslo o Putinu. "Živela sloboda, dođavola!"
Među rasutom i podeljenom ruskom opozicijom, reakcije su se išle od skeptičnih do neverica.
Leonid Volkov, koji je predvodio predsedničku kampanju Navaljnog 2018. godine, a sada živi u egzilu, opisao je Remeslov manifest kao "najneverovatniji salto u vazduhu koji sam ikada video".
"Teško mi je da zamislim nekakav aranžman u kojem bi neko u predsedničkoj administraciji dao zeleno svetlo Remeslu da lično krene na Putina", naveo je u objavi na X. "To otvara previše opasnu Pandorinu kutiju. Prelazi svaku crvenu liniju."
"Nešto ovde ne štima", napisao je on.
"Po mom mišljenju, to bi mogao biti ili nervni slom ili neka vrsta lične ogorčenosti", rekao je Andrej Pivovarov, opozicioni aktivista koji živi van Rusije. "On precenjuje svoje mogućnosti i misli da će samo objasniti svoju situaciju svima i da će se sve promeniti."
On je takođe sugerisao da postoji paralela s ranijim primerima javnih ličnosti koje su oštro kritikovale politiku Kremlja; na primer, Jevgenij Prigožin, šef plaćenika grupe Vagner, koji je nemilosrdno napadao najviše ruske vojne zvaničnike dok nije poginuo u misterioznoj avionskoj nesreći – dva meseca pošto je predvodio kratkotrajnu pobunu protiv Moskve.
"Mnogi ljudi koji dostignu određeni nivo moći, razviju osećaj statusa zvezde", rekao je Pivovarov za Ruski servis RSE. "Oni misle da ako kažu nešto pobunjeničko o vladi, niko se neće petljati sa njima."
Potencijalno oslobađanje političkih zatvorenika u vezi s očekivanom posjetom visokog američkog izaslanika moglo bi signalizirati ograničen napredak u pregovorima s vladom Aleksandra Lukašenka, ali će represija potrajati bez trajnog međunarodnog pritiska, rekao je Aljes Bjaljacki, dobitnik Nobelove nagrade za mir.
U intervjuu za Bjeloruski servis RSE, Bjaljacki, dugogodišnji aktivista koji je i sam oslobođen i uklonjen iz Bjelorusije u sporazumu posredovanom od Sjedinjenih Država u decembru 2025. godine, nakon gotovo pet godina provedenih u zatvoru, rekao je da pregovori između autoritarnog režima Aleksandra Lukašenka i zapadnih zvaničnika sve više liče na diplomatiju talaca.
"To podsjeća na pregovore s teroristima kada su taoci u pitanju. U suštini, naši politički zatvorenici su u sličnoj poziciji", rekao je Bjaljacki (63), koji je Nobelovu nagradu za mir 2022. podijelio s aktivistima iz Ukrajine i Rusije, a danas predvodi Centar za ljudska prava Vyasna, bjelorusku organizaciju u egzilu.
Bjelorusija je oslobodila grupe aktivista, novinara, opozicionih političara i drugih koji se smatraju političkim zatvorenicima u sporazumima koje su SAD postigle tokom protekle godine, uključujući i oslobađanje Bjaljackog i još 122 osobe u decembru.
Manja grupa, uglavnom žena, oslobođena je ranije ovog mjeseca.
Aktivisti se nadaju da bi moguća posjeta Johna Coalea, specijalnog izaslanika američkog predsjednika Donalda Trumpa za Bjelorusiju, u narednim danima mogla dovesti do oslobađanja većeg broja zatvorenika.
"Nadamo se da će broj onih koji budu oslobođeni biti veći nego u decembru", rekao je Bjaljacki.
Pritisak i sankcijePrema podacima bjeloruskih organizacija za ljudska prava, više od 1.000 ljudi i dalje se nalazi u zatvorima zbog politički motivisanih optužbi, nakon široke represije koja je počela poslije predsjedničkih izbora 2020. godine, na kojima je Lukašenko proglasio ubjedljivu pobjedu i šesti mandat u izborima za koje milioni Bjelorusa vjeruju da su pokradeni.
"Nastavljamo primati informacije o novim hapšenjima, premlaćivanjima i dugim zatvorskim kaznama za novinare", rekao je Bjaljacki u intervjuu u Pragu.
Lukašenko je na vlasti od 1994. godine, učvršćujući svoju moć izborima koje je veći dio Zapada proglasio nelegitimnim. Bjelorusija je bila izložena brojnim rundama sankcija Sjedinjenih Država i Evropske unije zbog kršenja ljudskih prava, antidemokratskih postupaka i podrške ruskoj invaziji na Ukrajinu.
Bjaljacki je rekao da su oslobađanja zatvorenika rezultat "dugoročnog ekonomskog i političkog pritiska" Zapada. Dodao je da vlasti "traže način da izađu iz teške ekonomske situacije i pokušavaju ublažiti pritisak sankcija… U odnosu na Amerikance, to je djelimično uspješno."
SAD je obnovio angažman s Bjelorusijom tokom trenutnog Trumpovog mandata. Trump je razgovarao telefonom s Lukašenkom u augustu 2025., a 11. septembra 2025., kada je Bjelorusija oslobodila 51 zatvorenika, Coale se sastao s Lukašenkom i objavio da SAD ukida sankcije belaruskoj nacionalnoj aviokompaniji Belavia.
Oslobađanju Bjaljackog i još 122 osobe u decembru prethodila je objava da Washington ukida sankcije na unosan izvoz gnojiva iz Bjelorusije – uključujući najveću kompaniju Belaruskali – koja predstavlja jedan od glavnih izvora prihoda za Lukašenkov režim.
Bez ulaska u detalje, Bjaljacki je upozorio da bi prerano ukidanje sankcija bilo greška dok se represija nastavlja.
"Nezavisne organizacije u Bjelorusiji sada se proglašavaju ekstremističkim. Na primjer, bjeloruski PEN, koji je okupljao pisce i kulturne radnike, nedavno je uvršten na ovu listu, zajedno s Bjeloruskim udruženjem novinara i Centrom za ljudska prava Vyasna", rekao je Bjaljacki.
"U suštini, cijeli nezavisni civilni sektor je protjeran iz Bjelorusije. Zbog toga je okončanje represije neophodan uslov; ukidanje sankcija bez toga bilo bi nepromišljeno", rekao je.
Izgnanstvo ili sloboda kod kuće?Ključno pitanje za mnoge zatvorenike je da li će im biti dopušteno da ostanu u Bjelorusiji nakon puštanja na slobodu. Bjaljacki i mnogi drugi koji se smatraju političkim zatvorenicima bili su deportovani nakon što su pušteni. On kaže da je pitanje omogućavanja zatvorenicima da ostanu u zemlji ranije bilo pokretano u razgovorima s bjeloruskim vlastima.
"Neki ljudi imaju bolesne roditelje ili druge razloge da ostanu", rekao je. "Ne žele svi napustiti zemlju."
Prema Bjaljackom, Lukašenko je ranije odbacivao takve prijedloge. Međutim, on vjeruje da se stav vlasti sada možda mijenja.
"Moguće je da će oni koji budu amnestirani dobiti izbor: da ostanu ili da odu", rekao je.
Bjaljacki je naveo slučaj dugogodišnjeg opozicionog političara Mikole Statkeviča kao primjer pritisaka s kojima se politički zatvorenici suočavaju.
Statkevič, koji ima 69 godina i proveo je više od 12 od posljednjih 20 godina iza rešetaka, bio je među desetinama oslobođenih u septembru, ali je odbio napustiti Bjelorusiju nakon oslobađanja i ponovo je uhapšen kasnije istog mjeseca. U februaru je ponovo pušten iz zatvora nakon što je pretrpio moždani udar.
Prošle sedmice u Pragu, Statkevičeva supruga Marina Adamovič primila je međunarodnu nagradu za ljudska prava u njegovo ime od češke humanitarne organizacije People in Need.
Bjaljacki je rekao da to priznanje odražava trajnu međunarodnu pažnju na stanje bjeloruskih političkih zatvorenika.
"Mikola je oduvijek bio borac", rekao je. "Nažalost, ta borba je ozbiljno uticala na njegovo zdravlje."
Bjaljacki je pozorio da međunarodne nagrade rijetko utiču na odluke bjeloruskih vlasti.
"Čak ni Nobelova nagrada nije odmah promijenila moju situaciju", rekao je. "Ostao sam u zatvoru još tri godine."
Kultura, represija i pravdaBjaljacki kaže da se represija u Bjelorusiji posljednjih mjeseci sve više usmjerava na kulturne radnike i bjeloruski jezik.
"U posljednjim mjesecima traje napad na bjelorusku kulturu i jezik", rekao je.
Sugerirao je da bi to moglo djelimično odražavati signale iz Moskve, ali je dodao da moćni sigurnosni aparat u zemlji također ima svoje motive.
"Ljudi unutar represivnih struktura moraju svaki mjesec pokazivati rezultate", rekao je. "Oni grade karijere uništavajući tuđe živote."
Istraga koju je pokrenuo Međunarodni krivični sud zbog navodnih zločina povezanih s bjeloruskim vlastima važan je korak ka odgovornosti i "vrsta pobjede za bjelorusku zajednicu za ljudska prava", rekao je Bjaljacki, ali je upozorio da će proces vjerovatno trajati godinama.
"Materijali će se prikupljati uz pomoć organizacija za ljudska prava i aktivista koji su napustili Bjelorusiju", rekao je. "To je dugoročan proces."
Duga borbaBjaljacki je bio u zatvoru od 2011. do 2014. i od 2021. do 2025. zbog optužbi za utaju poreza za koje on i njegovi pristalice tvrde da su politički motivirane i izmišljene.
Kaže da je Nobelova nagrada za mir, dodijeljena dok je bio u zatvoru, pomogla da se međunarodna pažnja usmjeri na stanje u Bjelorusiji, ali nije promijenila njegove neposredne okolnosti.
Za RSE je rekao da se još uvijek prilagođava životu nakon zatvora i da je oporavak dug proces.
"Ali sada imam priliku putovati u inostranstvo i koristim ta putovanja da govorim o situaciji u Bjelorusiji", naglasio je Bjaljacki
"Svijet se brzo mijenja. Moramo stalno podsjećati ljude na ono što se dešava u našoj zemlji."
Govoreći o predstojećoj 30. godišnjici osnivanja Centra za ljudska prava Vyasna, Bjaljacki je rekao da krajnji cilj ostaje isti.
"Najbolji poklon", rekao je, "bila bi demokratska i slobodna Bjelorusija u koju se možemo vratiti".
Priredila: Elvisa Tatlić
Fotografije iz treće nedelje rata SAD i Izraela protiv Iranom, dok posledice sukoba odjekuju van regiona.
Izrael je proširio opseg svojih napada na Iran kasno 18. marta, navodeći da je izveo zračne napade na sjever zemlje, dok su izraelski mediji objavili da su iranski ratni brodovi gađani duž obale Kaspijskog mora.
Dok je Izrael napadao na sjeveru, istovremeno je gađao i lokacije iranske energetske infrastrukture u Zalivu, a Teheran je uzvratio ispaljivanjem projektila na postrojenja za naftu i gas u državama Zaliva, pri čemu je već široko rasprostranjeni sukob prijetio da izmakne kontroli.
Izraelski napad na sjever prvi je u tom dijelu Irana od početka američko-izraelskog rata 28. februara, a većina prethodnih udara bila je usmjerena na Teheran, centralni Iran i zapad zemlje.
"Izraelsko ratno zrakoplovstvo, djelujući na osnovu obavještajnih podataka mornarice i IDF-a, počelo je gađati mete u sjevernom Iranu po prvi put tokom Operacije Roaring Lion", saopštila je vojska, pozivajući se na Izraelske odbrambene snage.
Prema izraelskim medijima, izraelski borbeni avioni napadali su iranske ratne brodove u luci Bandar Anzali na obali Kaspijskog mora.
Ovi navodi nisu odmah mogli biti potvrđeni, a informacije o posljedicama napada nisu bile dostupne.
Vijesti o udarima na sjever dolaze dok se rat u Iranu nastavlja prelijevati nasiljem na druge dijelove regiona, pri čemu Teheran gađa saveznike SAD-a, posebno države Arapskog zaliva.
Iran gađa energetske objekte i prijeti daljnjim napadimaIran je zaprijetio napadima na energetska postrojenja širom regiona nakon što je saopštio da je njegovo ogromno gasno polje u Južnom Parsu pogođeno 18. marta, što je prvi prijavljeni udar na infrastrukturu te zemlje u Zalivu otkako je počela američko-izraelska kampanja bombardovanja.
Izraelski mediji su objavili da je napad izvela izraelska vojska uz saglasnost SAD‑a, ali američki predsjednik Donald Trump kasnije je na Truth Socialu rekao da Washington nije znao unaprijed za napad, navodeći da je Izrael "nasilno udario" na ključno energetsko postrojenje.
Kao odgovor, Iran je izdao upozorenje o evakuaciji za više naftnih postrojenja širom Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Katara, navodeći da će biti gađana "u narednim satima".
Gotovo odmah, Katar je prijavio požar u svom glavnom gasnom centru, Ras Laffanu, nakon navodnog iranskog raketnog napada, pri čemu su na teren poslane hitne ekipe, a državna kompanija QatarEnergy saopštila o "velikoj šteti".
Nekoliko sati kasnije, u jutarnjim satima 19. marta, Iran je saopštio da je ponovo napao ovo postrojenje, dok su katarski zvaničnici rekli da su najnoviji udari izazvali požare i "veliku štetu" na lokaciji. Zvaničnici su kasnije potvrdili da su svi požari u gasnom centru stavljeni pod kontrolu.
U komentarima na društvenim mrežama kasno 18. marta, Trump je obećao da neće biti daljnjih izraelskih napada na "izuzetno važno i vrijedno" gasno polje Južni Pars. Međutim, upozorio je Teheran da bi američke snage "masovno uništile" cijeli kompleks ako Iran ponovo napadne Katar. Nije bilo odmah jasno da li je Trump znao za prijavljeni drugi iranski napad na katarsko nalazište.
U još jednom očiglednom napadu na energetski sektor, Saudijska Arabija je saopštila da je presrela i uništila četiri balističke rakete koje su letjele prema Rijadu, te prijavila pokušaj napada dronom na postrojenje za gas na istoku zemlje.
Fragmenti jedne od raketa pali su u blizini rafinerije južno od prijestolnice, saopštilo je Ministarstvo odbrane.
A u Abu Dabiju, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, obustavljene su operacije u gasnom postrojenju Habšan dok su vlasti reagovale na dva incidenta u kojima je pao otpad nakon presretanja projektila.
"Vlasti u Abu Dabiju reaguju na incidente u gasnim postrojenjima Habšan i na naftnom polju Bab, uzrokovane padom ostataka nakon uspješnog presretanja projektila", saopštio je medijski ured Abu Dabija 19. marta.
"Gasna postrojenja su isključena."
Rast cijena nafteCijene nafte nastavile su rasti usred straha od velikih poremećaja u globalnoj industriji nafte, pri čemu je cijena referentne Brent nafte porasla više od 5 posto, na 112,84 dolara po barelu.
"Najveća zabrinutost odnosiće se na potencijalne napade na saudijski naftovod Istok–Zapad ili izvozne objekte na Crvenom moru koji, zajedno s Fudžejrom, predstavljaju jedine značajne alternative Hormuškom moreuzu", izjavio je Torbjorn Soltvedt, glavni analitičar za Bliski istok u kompaniji Verisk Maplecroft, prenio je Reuters.
Trump je rekao da formira koaliciju za pratnju brodova kroz Hormuški moreuz, ključni pomorski prolaz za naftni sektor koji je Teheran praktično zatvorio. Međutim, većina američkih saveznika odbila je da se pridruži toj inicijativi.
Napadi se nastavljaju u trenutku dok režim u Teheranu trpi smrtonosne udarce u vrhu svog rukovodstva.
Iran je 18. marta potvrdio smrt svog ministra obavještajnih poslova, Esmaila Khatiba, dan nakon što je priznao da su još dvije visoke zvanične osobe ubijene. U Washingtonu je najviši američki obavještajni zvaničnik rekao da iranska vlada "izgleda da je netaknuta, ali u velikoj mjeri degradirana Operacijom Epic Fury", američkim nazivom za tu vojnu operaciju.
Šef obavještajne službe Khatib posljednji je u rastućem broju visokih iranskih zvaničnika koji su ubijeni otkako je dugogodišnji vrhovni vođa Ali Hamenei umro 28. februara, prvog dana američko-izraelske kampanje. Njegov sin, ajatolah Modžtaba Hamenei, nije viđen u javnosti otkako je imenovan za novog vrhovnog vođu.
Smrtni slučajevi u IzraeluDok Izrael nastavlja pojačavati napade na Iran i Liban, gađajući Hezbollah, koji SAD smatraju terorističkom organizacijom, i sam trpi žrtve i štetu od iranskih uzvratnih udara na svoju teritoriju.
U ranim jutarnjim satima 19. marta, izraelska ambulantna služba saopštila je da je jedan strani radnik ubijen u Mošavu Adanim tokom iranskog raketnog napada, dok su izraelski mediji javili da je jedna osoba poginula od gelera u regiji Šaron.
Na Zapadnoj obali, palestinske vlasti su saopštile da su geleri pogodili frizerski salon, usmrtivši najmanje tri žene 18. marta, što predstavlja prve potvrđene palestinske žrtve povezane s ratom na Bliskom istoku.
Uz izvještavanje Reutersa i AFP-a
Visoke cene nafte? Tu su. Manje američkog oružja za Kijev? I to. Skrenuta pažnja Vašingtona s rata u Ukrajini? I to. Evropa nervozna zbog cena energenata? I to. Tenzije na Zapadu? I to.
Skoro tri nedelje od početka žestoke kampanje američkih i izraelskih vazdušnih udara, vlada u Teheranu – najbliži partner Rusije na Bliskom istoku – priterana je uz ivicu, regionalna politika je poremećena, a Moskva je ostavljena da posmatra, uglavnom bespomoćno, sa strane.
Kremlj, međutim, nije sasvim nezadovoljan.
"Mislim da to komplikuje bezbednosnu i ekonomsku sliku za Evropu. I odvlači pažnju Trampa (predsednik SAD Donald Trump) od Ukrajine, a sve to će delovati kao da daje mnogo dodatnog prostora Moskvi", rekao je Sem Grin (Sam Green), dugogodišnji stručnjak za Rusiju i profesor ruske politike na Kings koledžu u Londonu.
Evropski kreatori politike "možda će početi da menjaju svoju spremnost da podržavaju Ukrajinu i zadrže svoj stav o Rusiji", rekao je on za RSE. "Upravo takva stvar duva vetar u jedra (ruskog predsednika Vladimira) Putina."
U računici Kremlja o posledicama rata protiv Irana, cene nafte su ključna varijabla.
Izvoz nafte i gasa podsticao je i finansirao rat Rusije protiv Ukrajine, koji je sada u petoj godini. Zapadne sankcije su smanjile te prihode, delom zbog "gornje cene" koje u suštini ograničava koliko novca Moskva može da prikupi.
Potkopavanje jedinstvaMeđutim, rat protiv Irana je sada doveo do skoka cena nafte, što znači više novca za Moskvu i za rat protiv Ukrajine. To je dobrodošao razvoj događaja za Putina, s obzirom na to da ruska ekonomija posrće i da možda klizi ka recesiji.
"Visoke cene energenata možda neće samo pružiti spas kada je ruska ekonomija već pod povećanim pritiskom sankcija i visokih troškova rata, one takođe počinju da potkopavaju jedinstvo zemalja koje podržavaju Ukrajinu", rekla je Katja Bego, viša istraživačica u Evropskom programu Četam hausa (Chatam House).
"Ako energetska kriza na Bliskom istoku potraje i dodatno se produbi, verovatno ćemo videti da će sve više evropskih lidera početi da upućuje takve pozive, i više neće samo zemlje poput Mađarske i Slovačke odstupati", rekla je ona.
Pored toga, dok se Amerikanci žale na visoke cene benzina, Trampova administracija je izdala izuzeće od sankcija, omogućavajući kupcima da kupe rusku naftu koja se već nalazi u tankerima raštrkanim širom sveta.
"Idealan scenario Moskve za rat na Bliskom istoku nije brza pobeda ili katastrofalna eskalacija, već sukob umerenog trajanja i intenziteta koji održava visoke cene nafte bez značajnog poremećaja globalne ekonomije", navela je u postu na X Aleksandra Prokopenko, bivša savetnica Ruske centralne banke.
"Korist od ovog rata ima Putin, koji puni svoje kase naftnim dolarima... i smanjenjem podrške koja se daje Ukrajini", rekao je ove nedelje za CNN Ričard Širef (Richard Shirreff), bivši britanski general i bivši zamenik komandanta NATO-a. Evropa i Kanada "moraju apsolutno da pojačaju napore... povećavajući podršku Ukrajini".
Ministar finansija SAD Skot Besent (Scott Bessent) branio je odluku o odobravanju izuzeća za rusku naftu, tvrdeći da je mera "usko" definisana i da "neće pružiti značajnu finansijsku korist ruskoj vladi".
"Privremeno povećanje cena nafte je kratkoročni i privremeni poremećaj koji će rezultirati ogromnom koristi za našu naciju i ekonomiju na duži rok", naveo je Besent u saopštenju objavljenom za X.
Bela kuća je odbila da komentariše.
'Uvek postoji opasnost da na kraju iznervirate Vašington'Glavni razlog zašto je Ukrajina bila u stanju da se brani od veće ruske vojske je zapadno oružje. Pre svega, to je Vašington, koji je, između ostalog, isporučio sisteme protivvazdušne odbrane kako bi pomogao Kijevu da obori ruske rakete i dronove.
Širom Bliskog istoka, SAD i Izrael – a da se ne pominju američki saveznici poput Kuvajta, Bahreina i Ujedinjenih Arapskih Emirata – pokušavaju da pariraju iranskoj odmazdi, koristići mnoštvo oružja protiv raketa i dronova. Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski rekao je da su zemlje Persijskog zaliva ispalile više od 800 američkih raketa Patriot samo za tri dana.
Što se više iscrpljuju zalihe američkog oružja, to je manje oružja za Ukrajinu.
To je loše za Kijev i dobro za Moskvu koja nastavlja napade na Ukrajinu – položaje na prvoj liniji fronta, civilne stambene zgrade, električnu mrežu, elektrane – ostavljajući Kijev u muci da održi svoju odbranu.
"Za Putina, dug rat u Iranu je plus", rekao je Zelenski u intervjuu za BBC. "Pored cena energenata, to znači iscrpljivanje američkih rezervi i iscrpljivanje proizvođača protivvazdušne odbrane. Tako da, mi (Ukrajina) imamo iscrpljivanje resursa."
Ukrajina je takođe bila u muci da spreči da mirovni pregovori koje podržavaju SAD previše nagnu u korist Rusije. Posle više rundi, razgovori su sada zastali.
Prošle nedelje, jedan od glavnih izaslanika Kremlja, Kiril Dmitrijev, otišao je na Floridu da se sastane s američkim zvaničnicima koji nadgledaju mirovne pregovore u Ukrajini: specijalnim izaslanikom Stivom Vitkofom (Steve Witkoff) i Trampovim zetom Džaredom Kušnerom )Jared Kushner). Dmitrijev je kasnije opisao razgovore kao "produktivne".
Dva dana kasnije, Ministarstvo finansija SAD izdalo je izuzeća od sankcija na rusku naftu.
Ako bi pažnju Trampove administracije omeo rat u Iranu, rekao je Grin, to bi moglo otvoriti prostor za veću za Evrope, za koju se generalno smatra da više podržava Ukrajinu.
"Mislim da je Moskva nervozna zbog toga, ali istovremeno, (Rusi) su hodali po toj veoma tankoj liniji pokušavajući da ostanu angažovani u pregovaračkom procesu, a da zapravo ništa ne daju", rekao je on. "I uvek postoji opasnost da na kraju iznervirate Vašington."
'Opadanje uticaja'Najveća negativna varijabla u računici Kremlja oko rata u Iranu je gubitak uticaja u regionu, rekli su stručnjaci. Moskva je već bila pogođena kolapsom režima Bašara al-Asada u Siriji u decembru 2024. godine, gde je Rusija decenijama ulagala resursa u uspostavljanje svog vojnog prisustva.
Zatim, ovog januara, američke snage su upale u Karakas i zarobile venecuelanskog lidera Nikolasa Madura (Nicolas) – još jednog saveznika Moskve.
"Ovo je još jedan slučaj da Kremlj ne uspeva da istinski podrži svog saveznika u času kada mu je potrebno i (koji pokazuje) da je uglavnom nemoćan", rekla je Bego. "To je takođe još jedan režim svrstam uz Kremlj koji se nalazi pod potencijalno egzistencijalnim pritiskom."
"Ruski uticaj (na [Bliskom istoku) izgleda da je u stalnom – i u doglednoj budućnosti – opadanju", rekla je Marija Engkvist (Maria Engqvist), direktorka programa za studije Rusije i Evroazije u Švedskoj Agenciji za odbrambena istraživanja. "Zasad, Moskva ima veoma ograničene mogućnosti da se nosi s tim i ne može mnogo da učini povodom toga."
Rusija nije u potpunosti napustila Teheran; navodno Moskva pruža obaveštajne podatke, a moguće i osetljive informacije o metama, što je pomoglo Iranu da pogodi objekte kao što je stanica američke Centralne obaveštajne agencije (CIA) u Rijadu.
"Oba slučaja – Venecuela i Iran – ističu praktične teškoće s kojima se rusko rukovodstvo suočava u sprovođenju sopstvenih strateških ambicija", rekla je Engkvist. "To će verovatno narušiti poverenje (partnera Moskve) u Rusiju kao dobavljača svega što bi im moglo biti korisno, kao i u njihove odnose."
Iranski spasioci tragaju za preživelima zatrpanim pod ruševinama nakon kontinuiranih američko-izraelskih vazdušnih napada na Iran. Svakodnevni napadi na Teheran ostavili su spasilačke timove u neprekidnoj borbi s razornim posledicama. Iran je odgovorio udarima širom regiona, uključujući i na civilna područja.