Istraga, svjedočenja, tri suđenja, jedna presuda i žena kojoj se gubi svaki trag. Kako je Svetlana Čabotarenko, širom Crne Gore poznata kao Moldavka S.Č. žena koja je optužila četvoricu utjecajnih muškaraca za primoravanje na prostituciju na kraju sama završila na optuženičkoj klupi?

Istraga, svjedočenja, tri suđenja, jedna presuda i žena kojoj se gubi svaki trag. Kako je Svetlana Čabotarenko, širom Crne Gore poznata kao Moldavka S.Č., žena koja je optužila četvoricu uticajnih muškaraca za primoravanje na prostituciju, na kraju sama završila na optuženičkoj klupi? Da će prvog radnog dana na vrata njenog radnog mjesta ući žena koja će joj obilježiti karijeru Budislavka Mira Saveljić nije mogla zamisliti. Žena pred vratima podgoričke sigurne kuće, u pratnji tri policajca, bila je državljanka Moldavije Svetlana Čabotarenko. U tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju došla je 1998. sa grupom od 40 osoba zbog posla. Mislili su da će u Novom Sadu da beru kukuruz, da rade u vinogradima, objašnjava Saveljić. Međutim, čovjek koji joj je rješavao vizu imao je za nju drugi prijedlog. "Taj čovjek je njoj rekao 'nisi ti da radiš na njivi, ti ćeš da radiš u kafiću'", prisjeća se Saveljić koja je sa Čabotarenko provela tri mjeseca u Sigurnoj ženskoj kući. U kafiću će raditi kratko. Uskoro će biti prodata, po prvi put. "On joj je uzeo pasoš i počeo je sa tim. Prodavao ju je, ona ništa nije mogla tu da uradi, nakon toga je pošla za Zvornik, prodata je iz Zvornika, isto završila u bolnici. Imala je prelome ruke, rebara", priča Saveljić. Iz Zvornika je prodata u Podgoricu. Početkom 2000-ih došlo je do vrhunca seksualne eksploatacije žena iz Moldavije u inostranstvu, pojašnjava Ina Buimestru iz moldavske La Strade. Samo je njihova organizacija 2001. godine identifikovala 400 slučajeva trgovine ljudima. "Njih 99 posto bile su žene uključene u seksualnu eksploataciju u inostranstvu, uglavnom na Zapadnom Balkanu, u Turskoj", kaže Buimestru. Dodaje da su i regrutovanje i eksploatacija u to vrijeme bili veoma vidljivi "direktno, licem u lice." Kako je tekla istraga?Upravo to se dogodilo i Svetlani Čabotarenko. Nekoliko godina nakon što je dovedena u Podgoricu, ona će policiji prijaviti da ju je nekoliko lica primoravalo na prostituciju, da je bila prodavana, silovana. Spominje poznate i utjecajne crnogorske ličnosti. Narednih dana policija hapsi više lica, uključujući Zorana Piperovića, tadašnjeg zamjenika vrhovnog državnog tužioca. "Iz Republike Srpske nju u stvari po njenim tvrdnjama Piperović dovodi u Crnu Goru. I sve to vreme ona nema dokumente, zapravo prelazi i granicu ilegalno, tako što je sakrivena u kolima, po njenom iskazu", pojašnjava Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktora u Akciji za ljudska prava. Uskoro dolazi do hapšenja po prijavi koju je Čabotarenko podnijela. Počinje i istraga zbog posredovanja u prostituciji. Osumnjičeni su tadašnji zamjenik vrhovnog državnog tužioca Zoran Piperović, preduzetnik Ekrem Jasavić, vlasnik restorana Bajram Orahovac i Irfan Kurpejović. Prelević koja danas radi kao pravnica u to vrijeme je bila upućena u slučaj preko supruga advokata koji je zastupao Svetlanu Čabotarenko. Trenutno je izvršna direktorka nevladine Akcije za ljudska prava, organizacija je dokumentovala i bavila se slučajem Svetlane Čabotarenko. Tokom istražnog postupka saslušano je oko 50 svjedoka. "Svetlana Čabotarenko je dala jedan ekstenzivan iskaz od na više od 200 stranica. Pokazala je i sudiji i svima koji su učestvovali u postupku na kojim mestima je zlostavljana", prisjeća se Prelević. Tokom svjedočenja Čabotarenko postaje zaštićena svjedokinja Moldavka S.Č. Nekoliko puta je bila na sudu, učestvovala u prepoznavanju lica koja su je, prema njenim tvrdnjama, zlostavljala. "Sve je objasnila i išla na prepoznavanje mjesta. Rekla je tamo u tom i tom lokalu postoji ogledalo veliko, imate pored dugme, kad to dugme pritisnete onda se otvori, tamo ima separe i tamo je bife i sve su gore flaše, piće, ispod tih flaša je vlasnik čuvao fotografije, fotografisao je ljude koji su dolazili tu kod nje", priča Mira Saveljić. Ali, slučaj koji je prije više od 20 godina uzdrmao crnogorsku javnost nije dobio sudski epilog. Optužnica za posredovanje u prostituciji protiv osoba koje je Svetlana optužila je povučena jer istraga stagnira. U cijelom procesu Zoran Piperović će biti smijenjen sa pozicije zamjenika vrhovnog državnog tužioca zbog nedostojnog ponašanja jer je tokom istrage utvrđeno, što je i sam priznao, da je koristio usluge prostitutki. U intervjuu za televiziju Happy iz 2014. godine, Zoran Piperović tvrdio je da nije poznavao Svetlanu Čabotarenko i da je cijela afera bila iskonstruisana s ciljem da se Milo Đukanović ukloni sa vlasti. O tome je napisao i dvije knjige. Tokom istrage saslušan je i tadašnji premijer, a kasnije predsjednik Crne Gore Milo Đukanović. Nekoliko godina kasnije u Skupštini Crne Gore rekao je da je aferu seks trafikinga iskonstruisala jedna obavještajna služba. On će o Svetlani govoriti i 15 godina kasnije. Gostujući na Televiziji E u maju 2026. povodom 20 godina crnogorske nezavisnosti Đukanović će reći da je cilj takozvane "afere S.Č." bio da se kompromitacijom njega i Crne Gore učvrsti negativan stav međunarodne zajednice protiv crnogorske nezavisnosti. "Afera S.Č. je izraz kontinuiteta destrukcije bezbjednosno-obavještajnih agencija Srbije, potpomognut karijerizmom i neprofesionalnošću nekih od važnih ljudi u državnom rukovodstvu Crne Gore u tom vremenu", rekao je bivši predsjednik Crne Gore. Šta nakon odluke suda?Odluku suda da ne podigne optužnicu Svetlana Čabotarenko će dočekati van zemlje. Nakon što je u sigurnoj kući provela tri mjeseca, u januaru 2003. napušta Crnu Goru u invalidskim kolicima. "Nije mogla da hoda jer je štajkovala glađu, rekla na kraju ću da umrem ako ne dozvolite da idem", priča Budislavka Mira Saveljić. Istražna sutkinja u to vrijeme Ana Vuković donosi odluku da njeno prisustvo više nije neophodno u istražnom postupku. Uz pomoć i pratnju žena iz sigurne kuće odlazi u Austriju gde je preuzima organizacija Lefo-IBF, nakon čega završava u trećoj zemlji. Austrijska organizacija koja pomaže svim žrtvama trgovine ljudima koji se nađu na teritoriji ove zemlje, danas se ne sjeća Svetlane niti žele govoriti o pojedinačnim slučajevima bez dozvole samih žrtava. Mira Saveljić koja je sa Svetlanom provela tri mjeseca kaže da od Beča više nije ništa čula o njoj. "Ja sam očekivala da će ona nekad da nas zove, željela sam da nas nazove, da ja vidim šta je s njom i sve da čujem, ali nije htjela jer ona je mislila da se svi telefoni prisluškuju u Crnoj Gori", pojašnjava Saveljić. Priča i da su Svetlani prijetili da će je naći ako se vrati u Moldaviju iz koje je otišla nakon što joj je suprug ubijen. Presuda protiv SvetlaneGodinama nakon što je Čabotarenko napustila Crnu Goru, Zoran Piperović i Ekrem Jasavić 2009. godine podnose privatne krivične tužbe protiv nje za davanje lažnog iskaza. Kao jedan od svjedoka pozvan je i Milo Đukanović, ali se nije pojavio pred sudom. Nakon dve oslobađajuće presude, sudija Goran Đuković 2014. godine donosi osuđujuću presudu za davanje lažnog iskaza, a za Čabotarenko je raspisana međunarodna potjernica. U obrazloženju presude se navodi da je nelogično da je osumnjičeni "koji je obavljao javnu funkciju zamjenika Vrhovnog državnog tužioca mogao vršiti tako teško krivično djelo na štetu tada oštećene". "Pogotovo što je na tu funkciju osim stručnih referenci, morao da ima i visok ugled, kako u profesionalnom, tako i u ličnom životu", navodi se u presudi iz 2014. godine kojom je Čabotarenko osuđena na godinu dana zatvora. Rasplet događaja u kojem je žena koja je optužila četvoricu muškaraca za zlostavljanje i silovanje na kraju završila kao osuđena šokirao je, između ostalog, i međunarodne organizacije. Iz Amnesty Internationala su tada rekli da su oni samo na osnovu ranijih informacija zaključili da je S.Č. bila žrtva zlostavljanja i ozbiljnih kršenja ljudskih prava. "Amnesty International smatra da su vlasti u Crnoj Gori, umjesto da krivično progone S.Č. zbog njenih navoda, trebale osigurati njena prava kao žrtve trgovine ljudima, uključujući pravo na pomoć i podršku i naknadu za pretrpljenu štetu, kako je utvrđeno u Konvenciji Vijeća Evrope o borbi protiv trgovine ljudima, čija je Crna Gora potpisnica", saopštili su tada iz Amnestija. I Tea Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava kaže da je presuda protiv Svetlane jedna ozbiljna mrlja na obrazu crnogorskog pravosuđa. "Ta presuda je fascinantna zato što sadrži neke neverovatne zaključke kao što su da praktično nijedan državni tužilac, a pogotovo zamenik vrhovnog državnog tužilaca, ne može vršiti krivična dela jer mora biti moralna osoba samim tim što je izabran za državnog tužioca." Prelević dodaje da je to "apsurdno" iz ugla današnje perspektive u Crnoj Gori gdje se nekoliko tužioca nalaze na optuženičkoj klupi. "Ali u krajnjem nešto drugo je postalo pravosnažno, a to je da niko nikad nije ni gonjen za ono što smo mi svi uvereni da se desilo, a to je da je ta žena zlostavljana, da joj je bila ograničena sloboda, da su joj oduzeta dokumenta, da je ona primorana na prostituciju", pojašnjava Prelević. Da je situacija malo drugačija u pravosuđu u Crnoj Gori govori činjenica da su posljednjih godina protiv 11 bivših i aktuelnih sudija i državnih tužilaca pokrenuti krivični postupci zbog sumnji da su počinili krivična djela – od zloupotrebe položaja i falsifikovanja isprava, do članstva u kriminalnim organizacijama i odavanja tajnih podataka. Zemlja porijeklaDok je u Crnoj Gori pod rotacijama i policijskom pratnjom išla na sud, u rodnoj Moldaviji rijetko ko je znao za Svetlanin slučaj. Njena porodica, profesionalci uključeni u procese, ali rijetko ko od generalne javnosti. U tom periodu bilo je oko 500 sličnih slučajeva godišnje, dodaju iz La Strade, a zemlje Zapadnog Balkana bile su u 50 posto slučajeva destinacije na kojima su završavale. Moldavija je često zemlja porekla za trgovinu ljudima, kao što se vidjelo i u Svetlaninom slučaju, ali i tranzita i odredišta, naglašava Buimestru. "Glavni faktori su, pre svega, ekonomske poteškoće i nezaposlenost. Mnoge žene, posebno iz ruralnih područja, suočavaju se sa nedostatkom mogućnosti za zapošljavanje i niskim prihodima, što ih podstiče da traže bolje poslove u inostranstvu, često putem vrlo neformalnih i neproverenih kanala",pojašnjava Buimestru. Dodaje da i visoke stope migracije kao i nestabilna porodična okruženja igraju veliku ulogu u trgovini ljudima u Moldaviji. Sličnog je mišljenja i Tamara Šmit (Schmidt), jedna od direktorica Lefo organizacije koja se i u Austriji suočavala sa ženama iz Moldavije koje su završavale kao žrtve trgovine ljudima. "Glavni faktor zašto su žene uopšte dolazile u Austriju bio je kombinacija finansijskih poteškoća, ali i strukturne ranjivosti tih žena", kaže Šmit. Organizacija u kojoj ona radi pruža niz usluga pomoći žrtvama trgovine ljudima. Pojašnjava da, iako ih finansiraju austrijske institucije, pomoć pružaju svim ženama, bez obzira na pravni status. Važno je samo da se nalaze na teritoriji Austrije. Njihova podrška ne zavisi od toga da li je policija identifikovala neku osobu kao žrtvu trgovine ljudima. Za njih je dovoljno da se pretpostavlja da je osoba žrtva trgovine ljudima. A, dodaje, postoji niz indikatora koji ukazuju da je žena žrtva trafikinga. "Na primer, da žena ili žrtva trgovine ljudima ne poseduje sopstveni pasoš ili veoma važne lične dokumente. Vrlo često ta osoba deluje zastrašeno, pokazuje određeni strah od vlasti ili policije i ne želi previše da uspostavlja kontakt. Ponekad ta osoba može imati i modrice na telu koje ne može da objasni", pojašnjava. Nakon što identifikuju žrtvu trgovine ljudima u Austriji, pružaju psihološku, pravnu i zdravstvenu pomoć. A ženama koje se izvuku iz kruga trafikinga potrebno je mnogo pomoći kako bi se reintegrisale u društvo. To naglašava i Ina Buimestru iz moldavskog ogranka La Strada organizacije. Posljednji dani sa SvetlanomDanas, nakon skoro 30 godina rada u sigurnoj kući, Mira Saveljić kaže da nije bilo težeg slučaja od Svetlane Čabotarenko. Priča i kako je Svetlana bila primoravana da koristi droge i da je prvih dana bila dezorijentirana. "Ti dani su prvi baš onako bili teški, a i ostali. Vjerujte da ona znala prvo da podigne ruke gore, pa se češe, cijelo tijelo kako može da dohvati, pa podiže majicu", prisjeća se Saveljić. "To je trajalo i trajalo, dok malo se oslobodila i onda je počela priča sva njena." U Moldaviji je ostavila dvoje djece i kako pojašnjava Saveljić, sve što je željela jeste da bude kući sa njima. "Ona kaže ovako, Mira, ja sam toliko para zaradila ljudima. Ja za 10.000 dolara mogu da kupim kuću u Moldaviji, meni i djeci, za 10.000 mogu da obezbijedim. Ja sam toliko para zaradila da sam mogla sad da uzmem privatni avion i da se vratim sama kući." Gdje je danas Svetlana niko ne zna. Od kada su je posljednji put vidjeli prošle su 24 godine. U svemu sa čim se suočila u Crnoj Gori, Svetlana je preživjela pakao, kaže i Tea Gorjanc Prelević. Dobijala je prijetnje smrću, bila je traumatizovana i psihički i fizički, a o tome najbolje svjedoče žene koje su tada provodile vrijeme sa njom. No, da li je Crna Gora nešto naučila iz slučaja S.Č.? "Taj slučaj, iako jeste bio u javnosti, on, nažalost, nije mogao da pobedi taj zid nesuočavanja pravosuđa sa tim. Međutim, on jeste doveo ipak do spašavanja života žrtve", priča Tea Gorjanc Prelević. Dodaje da je, imajući u vidu sve "bio veliki uspjeh da joj je život spašen". "I da mi znamo da je ona u nekoj trećoj državi, zahvaljujući međunarodnim organizacijama, spojena sa svojom decom i nadamo se da živi jedan zdrav i srećan život", zaključuje pravnica Tea Gorjanc Prelević. Mira, kojoj je Svetlana Čabotarenko bila prvi slučaj i vatreno krštenje u radu sa žrtvama nasilja u sigurnoj kući ne zna šta bi danas uradila da se suoči sa sličnom situacijom kao tog novembarskog dana. "Ne znam da li bih rekla ženi, da li bih nju savjetovala da ide u postupak, šta je sve čeka. Šta je sve čeka i šta može da ne ide, ne znam." Kada je u aprilu 2026. postalo poznato da Crna Gora više ne traži Čabotarenko, u zajedničkoj izjavi Centra za ženska prava, Akcije za ljudska prava i Sigurne ženske kuće navode da zastarjelost krivičnog progona nije nikakva satisfakcija. "Satisfakcija bi bila vladavina prava – da su počinioci osuđeni, da je žrtva kao takva zvanično prepoznata i da su se institucije koje su propustile da je zaštite bar suočile s tim propustom. Ništa od toga se nije desilo. Ukidanje potjernice tu ocjenu ne mijenja", stoji u saopštenju. Šta se dešava danas sa trgovinom ljudima?Stanje je danas malo drugačije. Crna Gora ima zakon protiv trgovine ljudima što nije bio slučaj u Svetlanino vrijeme, a 2024. je otvoreno i posebno sklonište za žrtve trafikinga. Za razliku od početka 2000-ih, danas se sve više slučajeva trgovine ljudima nađe pred sudovima. Tako je samo 2025. godine identifikovano 50 žrtava trgovine ljudima, a formirano je 27 predmeta protiv 32 fizička i tri pravna lica. Ipak u prošlogodišnjem izveštaju o stanju trgovine ljudima u zemljama Zapadnog Balkana američki State Department je naveo da zemlje regiona i dalje ne ispunjavaju minimalne standarde u suzbijanju trgovine ljudima, ali ulažu značajne napore u tom pravcu. Kao ključni problemi zemalja regiona konstatovali su mali broj osuđujućih presuda, neodgovarajuća kaznena politika, kapaciteti skloništa za žrtve trgovine ljudima. Situacija je malo drugačija i u Moldaviji, kaže Ina Buimestru iz lokalne La Strade. Razlozi leže u jačoj zakonskoj regulativi i prekograničnoj policijskoj saradnji. "Trgovina ljudima ka Zapadnom Balkanu značajno je opala, ali to ne znači da je prestala. Samo se preusmerila na druge zemlje, na primer Rusiju, Zapadnu Evropu, destinacije na Bliskom istoku i slično. Dakle, došlo je do premeštanja, a ne do eliminacije trgovine ljudima." Da je situacija i dalje alarmantna pokazuje i najnovija akcija Europola sprovedena u 59 zemalja i u kojoj je uhapšeno 334 osobe osumnjičene za trgovinu ljudima. Jedna od zemalja iz kojih dolazi najviše žrtava je i dalje Moldavija. Ako sumnjate da ste vi ili neko koga poznajete izložen/a eksploataciji u Crnoj Gori, možete pozvati broj policije na 122 ili SOS broj za žrtve trgovine ljudima na 116 666. Brojeve za ostale zemlje za žrtve nasilja možete pronaći na našem sajtu u rubrici Ispričaj mi. *Saradnja na tekstu: Moldavski servis Radija Slobodna Evropa

Više međunarodnih medijskih organizacija osudilo je zabrane ulaska u Srbiju, čemu je prethodila zabrana ulaska u Crnu Goru, koje su izrečene novinarima iz obe države. Evropska federacija novinara ocenjuje da je reč o riziku u koji se stavlja istraživačko novinarstvo, dok Reporteri bez granica i Međunarodni pres institut pozivaju Srbiju da povuče zabrane. Nakon Petra Komnenića, novinara podgoričkih "Vijesti", kome je prošle sedmice izrečena zabrana ulaska u Srbiju, ista mere izrečena je nekoliko dana kasnije novinaru BIRN-a (Balkanska istraživačka mreža) Vuku Marašu. Ove poteze predsednik Srbije je nazvao "recipročnim merama", donetim nakon što je Crna Gora zabranila ulazak vlasniku "Informera", tabloida bliskog vlasti u Srbiji, Draganu J. Vučićeviću. Šta je stav Evropske federacije novinara?Maja Sever iz Evropske federacije novinara smatra da ovakve mere predstavljaju upozorenje novinarima iz regiona Zapadnog Balkana da njihov profesionalni rad može imati posledice koje "nadilaze granice njihove države." "Ovakvi pritisci rade se s ciljem da novinari odustanu i počnu izbjegavati teme zbog kojih bi mogli biti na udaru, a to je ozbiljan rizik za istraživačko novinarstvo i profesionalan novinarski rad", navodi Sever za Radio Slobodna Evropa (RSE). Dodaje da odluka o zabrani ulaska dvojici novinara u Srbiju izaziva "ozbiljnu zabrinutost iz perspektive slobode medija i zaštite temeljnih prava", a da te zabrane vidi kao "sankcije zbog profesionalnog novinarskog rada i kritičkih stavova". Sever kaže da načelo reciprociteta ne može biti legitimno opravdanje za ograničavanje prava novinara koji "nisu povezani s odlukom druge države niti su odgovorni za postupke drugih osoba", te da se svaki slučaj mora procenjivati pojedinačno. "Ako se zabrana ulaska crnogorskim novinarima doista temelji na recipročnim političkim mjerama, to izaziva dodatnu zabrinutost jer stvara dojam da novinari postaju sredstvo u međudržavnim političkim sporovima", pojašnjava. Poruke Reportera bez granica i Međunarodnog press institutaMeđunarodni pres institut (International Press Institute - IPI) saopštio je da "poziva vlasti Srbije da odmah ukinu zabranu ulaska i omoguće Marašu, kao i drugim stranim novinarima, da bez prepreka ulaze u zemlju i obavljaju svoj posao." Osuda poteza Beograda dolazi i od Reportera bez granica (Reporters without borders - RSF). "RSF osuđuje zabranu ulaska u Srbiju crnogorskom novinaru Vuku Marašu juče, kao i Petru Komneniću u junu, pod izgovorom zaštite nacionalne bezbednosti. Pozivamo Srbiju da se uzdrži od proizvoljnih mera kojima se ograničavaju prava novinara", kratko je za RSE prokomentarisao Pavol Salaj (Szalai), direktor kancelarije Reportera bez granica u Pragu. U ovogodišnjoj listi indeksa medijskih sloboda Reportera bez granica, Srbija se nalazi na 104. mestu, u kategoriji "Teška situacija" po pitanju slobode medija. Srbija je najgore rangirana od svih zemalja Zapadnog Balkana. Crna Gora zauzima 41. mesto od ukupno 180 zemalja, a Reporteri bez granica napominju da "Ustav i zakoni Crne Gore garantuju slobodu govora i izražavanja, ali je sloboda medija i dalje ugrožena političkim uticajem, nerešenim napadima na novinare i ekonomskim pritiscima". Reporteri bez granica su u izveštaju za 2026. godinu takođe naveli da se sloboda medija na Zapadnom Balkanu, sa izuzetkom Kosova, generalno pogoršava. Kako su reagovala regionalna medijska udruženja?SafeJournalist mreža objavila je 6. jula saopštenje koje potpisuju novinarska udruženja iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Kosova, Severne Makedonije i Bosne i Hercegovine u kom pozivaju nadležne organe u Srbiji da novinarima obrazlože odluke o zabrani ulaska, kao i da im omoguće pravni lek. Takođe pozivaju vlasti da razjasne da li su slične mere izrečene još nekim novinarima iz Crne Gore, te da "prestanu sa praksom targetiranja novinara iz Crne Gore i da obezbede da se zabrane ulaska ne koriste kao sredstvo pritiska, zastrašivanja ili političke odmazde prema medijskim radnicima". Mila Radulović iz Društva profesionalnih novinara Crne Gore je za u pisanoj izjavi za RSE 3. jula istakla da ne smatra ni da je dobro rešenje to što je Crna Gora zabranila ulazak Draganu Vučićeviću. "Važno je da Agencija za audovizuelne usluge radi svoj posao i da se ne dozvoljava emitovanje i reemitovanje sadržaja koji krše standarde Saveta Evrope, šire govor mržnje, omalovažavaju i slično. Ako oni štite naš medijski i javni prostor, zabrana ulaska građanima Srbije u Crnu Goru je besmislena. Izuzev kriminalaca, naravno", navela je ona. Mediju Informer je u maju emitovanje u Crnoj Gori ograničeno na šest meseci zbog navodnog podsticanja govora mržnje i negiranja crnogorskog identiteta. Kako je sve počelo?Zabrana ulaska u Crnu Goru Draganu Vučićeviću dolazi u periodu pojačanih tenzija između Srbije i Crne Gore, koje su eskalirale kada je 3. jula uoči samita EU-Zapadni Balkan 87 državljana Srbije deportovano iz Crne Gore zbog sumnje da predstavljaju "rizik po bezbednost." Nakon najave predsednika Srbije Aleksandra Vučića da će Beograd uzvratiti recipročnim merama, ubrzo dolazi i do zabrane ulazaka u zemlju za dvojicu crnogorskih novinara. U poslednjih nekoliko godina, bilo je više slučajeva proterivanja građana Crne Gore i ostalih zemalja Zapadnog Balkana iz Srbije, uglavnom onih koji su javno kritikovali vlast.

Premijer Irske Mišel Martin izjavio je da će tokom predsedavanja njegove zemlje Savetom Evropske unije jedan od prioriteta biti završetak pristupnih pregovora sa Crnom Gorom, uz podršku napretku svih zemalja kandidata koje budu ispunjavale uslove za članstvo. "Tokom našeg predsedavanja radićemo na tome da sve zemlje koje žele da se pridruže Uniji približimo tom cilju", izjavio je Martin tokom obraćanja na plenarnoj sednici Evropskog parlamenta, predstavljajući prioritete irskog predsedavanja. "Cilj nam je da završimo pristupne pregovore sa Crnom Gorom, ostvarimo značajan istorijski napredak sa Moldavijom i Ukrajinom, kao i da zemlje Zapadnog Balkana pomerimo onoliko daleko koliko budu spremne, u skladu sa našim uravnoteženim pristupom zasnovanim na zaslugama", dodao je on. Irska je 1. jula preuzela šestomesečno predsedavanje Evropskom unijom. Irski premijer je potvrdio podršku daljem proširenju EU. "Sve dok postoje Evropljani koji teže bezbednoj, demokratskoj i prosperitetnoj budućnosti, sve dok milioni ljudi našu plavo-zlatnu zastavu vide kao simbol nade za slobodu, moramo nastaviti da primamo nove članice", rekao je Martin. "Proširenje je dobitak za sve. Ono donosi više Evropljana pod naš kišobran prosperiteta i bezbednosti, a Evropsku uniju čini snažnijom i bogatijom zahvaljujući doprinosu i energiji novih članica", dodao je on. Irski premijer je, predstavljajući prioritete predsedavanja, posebno naglasio značaj poštovanja vladavine prava, kako unutar Evropske unije, tako i van granica EU. "U trenutku kada se demokratske vrednosti sistematski dovode u pitanje, promovisaćemo vladavinu prava kako u državama članicama, tako i u zemljama kandidatima", poručio je Martin. Tokom irskog predsedavanja do 31. decembra očekuje se dalji napredak u procesu proširenja, uključujući otvaranje novih pregovaračkih klastera sa Moldavijom i Ukrajinom, nastavak zatvaranja pregovaračkih poglavlja sa Albanijom, kao i završetak pristupnih pregovora sa Crnom Gorom. Crna Gora se smatra državom kandidatom koja je najdalje odmakla u procesu evropskih integracija. Evropska unija je već odobrila početak izrade Nacrta Sporazuma o pristupanju, koji predstavlja završnu fazu pregovora o članstvu. Evropska komisija je, takođe, usvojila finansijski okvir za Crnu Goru kojim je predviđeno gotovo 3,2 milijarde evra, polazeći od pretpostavke da bi ta zemlja mogla da postane punopravna članica Evropske unije tokom 2028. godine.

Izvršni direktor BIRN-a (Balkanska istraživačka mreža) za Crnu Goru Vuk Maraš izjavio je u ponedeljak da mu je zabranjen ulazak u Srbiju, navodeći da veruje da je reč o nastavku "recipročnih mera" Beograda prema crnogorskim novinarima. Vlasti u Beogradu su prošle nedelje već, kako je izvešteno, izrekle zabranu ulaska u zemlju crnogorskom novinaru Petru Komneniću, nakon što je predsednik Srbije Aleksandar Vučić najavio recipročne mere zbog odluke vlasti u Crnoj Gori da zabrane ulazak uredniku tabloida Informer Draganu Vučićeviću. Maraš je na Fejbuku (Facebook) naveo da je od policije na aerodromu Nikola Tesla u Beogradu dobio zabranu ulaska u Srbiju i objavio odluku koja mu je uručena. Prema dokumentu koju je priložio u objavi, reč je o "zaštitnoj meri udaljenja, meri bezbednosti proterivanja stranca, odnosno zabrani ulaska u Republiku Srbiju". "Vjerujem da je ovo nastavak 'recipročnh mjera' Beograda prema ljudima iz medijske zajednice u Crnoj Gori, te da sam ovu zabranu "zaradio" zbog kritika na račun slobode medija u Srbiji koje sam javno iznosio u medijima u Crnoj Gori. I iza kojih naravno stojim stoprocentno", naveo je Maraš. On je najavio da će rešenje o zabrani ulaska procesuirati pred nadležnim sudom, pošto, prema njegovim rečima, "ne postoji paralelni univerzum u kojem ja mogu biti bilo kakva opasnost za državu Srbiju, ili bilo kojeg njenog stanovnika ili stanovnice". Maraš je rekao da je preko Beograda krenuo za Rim, ali da je s obzirom na dugu pauzu između letova, nameravao da ode centra glavnog grada Srbije. Dodao je da u čekaonici čeka da bude deportovan u Crnu Goru. Vučić je u junu rekao da je od bezbednosnih službi stigla informacija da je glavnom uredniku Informera zabranjen ulazak u Crnu Goru i da je to "velika greška" zbog koje će Srbija možda morati da uvede recipročne mere. Posle toga je prošle nedelje novinar i autor emisije na Televiziji Vijesti Petar Komnenić naveo je da mu je po izlasku iz Srbije na granici rečeno da mu je ubuduće zabranjen ulazak u tu zemlju. Emitovanja programa televizije Informer iz Srbije po odluci Regulatornog tela za medije u Crnoj Gori krajem maja ograničeno je na šest meseci uz obrazloženje da je sadržaj na tom mediju vređao dostojanstvo crnogorskog naroda, negirao crnogorski nacionalni identitet, podsticao govor mržnje i diskriminaciju, kao i da je vređao dostojanstvo građana i institucija Crne Gore.

Trojici ruskih državljana otkazan je boravak u Crnoj Gori nakon što su pripadnici granične policije kod njih pronašli veću količinu sofisticirane digitalne i računarske opreme za koju nisu mogli da daju jasno objašnjenje o njenom poreklu i nameni, saopštila je Uprava policije. Crnogorska policija je navela da su inspektori za strance doneli rešenja o otkazu boravka imajući u vidu okolnosti koje su ukazivale na sumnju u svrhu i zakonitost boravka ruskih državljana, kao i korišćenja pronađene opreme, prenela je Radio-televizija Crne Gore. Reč je o A.S. (38), I.K. (26) i A.I. (38), koji su kontrolisani u okviru pojačanog nadzora državne granice. "Prilikom kontrole navedenih lica pronađena je veća količina skupocjene sofisticirane digitalne i računarske opreme, za koju lica nijesu posjedovala dokumentaciju niti su mogla dati jasno objašnjenje o njenom porijeklu i namjeni", saopštila je Uprava policije. Policija dodaje da su trojica ruskih državljana napustila teritoriju Crne Gore, pošto su im uručenja rešenja o otkazu boravka. O akciji policije je obavešten dežurni državni tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Pljevljima. Uprava policije ističe da, u saradnji sa Agencijom za nacionalnu bezbjednost, nastavlja aktivnosti radi utvrđivanja svih okolnosti u vezi sa svrhom boravka ruskih državljana, prenošenjem i namerom korišćenja pronađene opreme.

Na zabranu ulaska u Crnu Goru vlasniku provladajućeg srpskog tabloida, takođe i novinara bliskog predsedniku Aleksandru Vučiću, vlast u Srbiji je odgovorila istom merom prema popularnom crnogorskom talk show novinaru. Iz ministarstva unutrašnjih poslova Srbije i Crne Gore nisu obrazložili svoje odluke, niti odgovorili na upite Radija Slobodna Evropa (RSE). Ali, da se radi o zvaničnim odlukama jasno je iz toga što su ih komentarisali vodeći ljudi dve države, Vučić u Srbiji, i premijer Milojko Spajić u Crnoj Gori. Kakvo objašnjenje je dato proteranom Komneniću?Da mu je ubuduće zabranjen ulazak u Srbiju, Petru Komneniću je, kako je rekao za Vijesti, nezvanično saopšteno u trenutku napuštanja zemlje, nakon što je nekoliko dana pre toga nesmetano u nju ušao. Komnenić je rekao da je na granici zadržan sat vremena, da je pretres obavljen na primeren način i da nema primedbe na postupanje graničnih policajaca. Komnenić vidi ovu zabranu kao recipročnu meru. To je 26. juna najavio predsednik Srbije Aleksandar Vučić, nakon što je potvrdio da je vlasniku i glavnom uredniku televizije Informer Draganu Vučićeviću zabranjen ulazak u Crnu Goru. Vučić je ocenio da predstavnici Crne Gore "godinama vode hajku i harangu protiv Srbije i njenog državnog rukovodstva", a na pitanje kako će izabrati kome će biti uvedene recipročne mere, Vučić je rekao će to biti uvedeno "mnogima koji su se bavili hibridnim ratovanjem protiv Srbije", a onda vikendima "obilazili svoje stanove u Beogradu na vodi". Draganu J. Vučićeviću je ulaz u Crnu Goru zabranjen 26. juna, prenele su Vijesti, pozivajući se na izvor iz crnogorske policije. Kako se stiglo dovde?Do toga dolazi u periodu pojačanih tenzija između Srbije i Crne Gore koje su eskalirale uoči samita Evropska Unija - Zapadni Balkan u Tivtu, kada je 3. jula oko 90 muškaraca iz Srbije deportovano iz Crne Gore zbog sumnje da predstavljaju "rizik po bezbednost". Radi se o muškarcima koje je Aleksandar Vučić opisao kao aktiviste koji su došli da ga podrže, dok je RSE među njima identifikovao njegove pristalice i one koji su optuženi za napade na demonstrante u Srbiji. Dragan Vučićević je tog dana na televiziji Informer crnogorske institucije nazivao "antisrpskim" i "ustaškim" te ih optužio za direktno ugrožavanje života Aleksandra Vučića. Emitovanje programa te televizije je Regulatorno telo za medije u Crnoj Gori krajem maja ograničilo na šest meseci, uz obrazloženje da je sadržaj na Informeru kontinuirano vređao dostojanstvo crnogorskog naroda, negirao crnogorski nacionalni identitet, podsticao govor mržnje i diskriminaciju, kao i da je vređao dostojanstvo građana i institucija Crne Gore. Komentarišući zabranu ulaska u Crnu Goru, urednik Informera Dragan Vučićević negirao je da je izrekao bilo kakve uvrede i podsetio da je njegova televizija zabranjena u toj zemlji. "Šta ćete mi zabranjivati ulazak u Crnu Goru, a ja tamo nisam ni hteo da idem, niti ću da idem", rekao je Vučićević, a preneo Informer. "Ono što je tragično je da se ovom odlukom ono što radim maltene poistovjećuje s bestijalnim kampanjama beogradskog tabloida", rekao je Petar Komnenić Vijestima. Milojko Spajić, premijer Crne Gore, povodom izjednačavanja ova dva slučaja ocenio je da se ne može govoriti o recipričnoj meri "niti u istu ravan stavljati novinarski pristup gospodina Komnenića i gospodina Vučićevića". Dodao je da Vučićević "svojim javnim nastupima i sadržajem koji plasira kontinuirano vrijeđa Crnu Goru, njene građane i državne funkcionere". Ko donosi odluke o zabrani ulaska u Crnu Goru i Srbiju?Ministarstva unutrašnjih poslova ove dve države nisu obrazložile odluke o zabrani ulaska. Prema Zakonu o strancima Crne Gore, ulazak u zemlju može biti zabranjen strancu iz razloga nacionalne ili unutrašnje bezbjdnosti, javnog zdravlja ili ukoliko mu je već izrečena mera proterivanja ili zabrane ulaska. O zabrani odlučuje policija, a žalba Ministarstvu unutrašnjih poslova ne odlaže njeno izvršenje. U Srbiji, ulazak u zemlju može biti zabranjen strancu koji predstavlja neprihvatljiv bezbednosni rizik po ustavno uređenje, bezbednost države ili međunarodno zaštićena dobra. Procenu da li takav rizik postoji MUP donosi na osnovu mišljenja nadležnih bezbednosnih službi, najčešće Bezbednosno-informativne agencije (BIA). Advokat Sead Spahović, koji je i ranije branio osobe kojima je bio zabranjen ulazak u Srbiju, kaže za RSE da se takvo rešenje donesi na osnovu takozvane diskrecione ocene organa bezbednosti. "Kod nas se to shvata kao samovolja. Inače diskreciona ocena mora biti u skladu sa ciljem i prirodom poverenih ovlašćenja, što kod nas nije slučaj. Inače svaka država ima pravo da vam uskrati ulazak. Vlasti se pozivaju na reciprocitet, ali za to nema realnog osnova jer nema nikakve sličnosti između slučajeva", pojašnjava on. Šta kažu u medijskim organizacijama o zabranama?Da ne bi trebalo praviti paralelu između rada Dragana Vučićevića i Petra Komnenića smatraju i iz Društva profesionalnih novinara Crne Gore. Mila Radulović, predsednica te organizacije, za RSE kaže da onemogućavanje rada novinara ne doprinosi evropskim integracijama i "reformama koje sve treba da nas uvedu u EU". "Mislim da nije ni dobro rešenje zabraniti ulazak Vučičeviču u Crnu Goru jer se time ne dobija ništa. Važno je da Agencija za audovizuelne usluge radi svoj posao i da se ne dozvoljava emitovanje i reemitovanje sadržaja koji krše standarde Saveta Evrope, šire govor mržnje, omalovažavaju i slično. Ako oni štite naš medijski i javni prostor, zabrana ulaska gradjanima Srbije u Crnu Goru je besmislena. Izuzev kriminalaca, naravno", navodi Radulović. Kada je reč o potezu Beograda koji je usledio, profesor Fakulteta političkih nauka u penziji Čedomir Čupić ga opisuje kao vrstu "odmazde i nemoć vlasti u Beogradu". Ocenjuje i da zabrana ulaska s crnogorske strane takože nije dobro rešenje, ali da je opravdana odluka regulatornog tela da zabrani emitovanje televizije informer zbog govora mržnje. Smatra da je reakcija Beograda s jedne strane izazvana time što vlasti u Srbiji "ne mogu da podnesu ulazak Crne Gore u EU za dve godine", a s druge strane, to što je vlastima u Srbiji neophodno, kako kaže, konstantno kreiranje neprijatelja u regionu. "Više je to bitka za neke unutrašnje pozicije gde oni u stvari hoće da pokažu da su svi okolo protiv i da su to neprijatelji, a s druge strane da su Srbi koji žive u zemljama regiona ugroženi. Oni u stvari prave ugroženost, iako oni uopšte nisu ugroženi", ocenjuje Čupić. Ko je na listi proteranih iz Srbije i Crne Gore?Kada je reč o proteranim državljanima Crne Gore, u junu 2025. godine ulazak u Srbiju zabranjen je reditelju Danilu Marunoviću, nakon što su ga u Beogradu priveli i saslušali pripadnici Bezbednosno informativne agencije (BIA). To je bio poslednji slučaj u nizu proterivanja crnogorskih državljana iz Srbije, pre odluke o uskraćivanju gostoprimstva Komneniću. Kada je reč o zabrani ulaska u Crnu Goru, ovakvih primera je poslednjih godina bilo manje, do tivatskog slučaja kada je u Srbiju vraćeno 87 njenih državljana.

Premijer Crne Gore Milojko Spajić ocenio je u četvrtak da se odluka vlasti u Srbiji o zabrani ulaska crnogorskom novinaru Petru Komneniću ne može smatrati recipročnom merom nakon što je Podgorica prethodno zabranila ulazak uredniku tabloida Informer. Novinar i autor emisije na Televiziji Vijesti Petar Komnenić rekao je da je po izlasku iz Srbije ranije ove nedelje na granici rečeno da mu je ubuduće zabranjen ulazak u tu zemlju. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je prošle nedelje da je od bezbednosnih službi stigla informacija da je glavnom uredniku Informera Draganu Vučićeviću zabranjen ulazak u Crnu Goru i da je to "velika greška" zbog koje će Srbija možda morati da uvede recipročne mere. On je dodao da predstavnici Crne Gore "godinama vode hajku i harangu protiv Srbije i njenog državnog rukovodstva", a na pitanje kako će izabirati kome će biti uvedene recipročne mere, Vučić je rekao će to biti uvedeno "mnogima koji su se bavili hibridnim ratovanjem protiv Srbije", a onda vikendima "obilazili svoje stanove u Beogradu na vodi". Crnogorski premijer je rekao da se ne može govoriti o reciprocitetu "niti u istu ravan stavljati novinarski pristup gospodina Komnenića i gospodina Vučićevića", pošto je urednik Informera "svojim javnim nastupima i sadržajem koji plasira kontinuirano vrijeđa Crnu Goru, njene građane i državne funkcionere" "Samim tim, teško je mjeru kojom je Srbija reagovala na zabranu ulaska glavnom i odgovornom uredniku Informera u Crnu Goru smatrati recipročnom", naveo je Spajić na X. Regulatorno telo za medije u Crnoj Gori krajem maja je ograničilo na šest meseci emitovanja programa televizije Informer iz Srbije uz obrazloženje da je sadržaj na tom mediju kontinuirano vređao dostojanstvo crnogorskog naroda, negirao crnogorski nacionalni identitet, podsticao govor mržnje i diskriminaciju, kao i da je vređao dostojanstvo građana i institucija Crne Gore. Komnenić je za Vijesti rekao da je u Srbiju bez problema ušao par dana ranije. "Kad sam došao na granični prelaz sa Crnom Gorom, predao sam dokumenta, a zatim vidio komešanje graničih policajaca koji su bili, na kraju krajeva, veoma ljubazni i koji su me nezvanično upoznali s tim da mi je ime označeno 'crvenom bojom' u sistemu", rekao je Komnenić. RSE je poslao upit Ministarstvu unutrašnjih poslova povodom tih navoda. Komnenić je rekao da je na granici zadržan sat vremena, da je pretres obavljen na primeren način i da nema primedbe na postupanje graničnih policajaca. "Ono što je tragično je da se ovom odlukom ono što radim maltene poistovjećuje s bestijalnim kampanjama beogradskog tabloida. Doduše, za to ne krivim samo srbijanske vlasti, nego i crnogorske institucije koje ne nalaze sistemski odgovor na maligne kampanje i strane uticaje, nego posežu za odlukama koje se odnose na izvođače radove, a ne na naručioce. Hrvatska je, recimo, kad je s nama imala problem, na listu stavila najviše crnogorske zvaničnike, a Podgorica umjesto da zauzme zvaničan stav prema onome što izgovaraju i naručuju najviši srbijanski zvaničnici, kažnjava njihove kerbere", rekao je Komnenić. Srbija je u junu takođe sprovodila recipročne mere prema Crnoj Gori, pošto je iz te zemlje po sletanju na aerodrom Tivat deportovano oko 90 srpskih državljana, uz obrazloženje policije Crne Gore da su "rizik po bezbednost". To se desilo dva dana pre samita Zapadni Balkan – Evropska unija u Tivtu na kojem je učestvovao i Vučić. Crnogorska policija je dostavila fotografije predmeta koji su zaplenjeni od grupe iz Srbije, među kojima su uređaj za komunikaciju na daljinu i pomorska radio-stanica, kao i transparent sa natpisom "Srbija pobeđuje", kojeg proteklih meseci koristi Vučićeva Srpska napredna stranka (SNS) na svojim mitinzima. Vučić je povodom potonjeg zaustavljanja crnogorskih državljana na graničnim prelazima, rekao da se državni organi Srbije ponašaju u skladu s reciproceitetom. "Ja ih molim da to ne rade. Građani Crne Gore su naša braća i sestre, treba da ih puštaju da ulaze u Srbiju", rekao je Vučić tada u Tivtu.

"Ja sam Vaš virtualni asistent, dobro došli", poruka je takozvanog četbota s kojom se sve češće susreću građani zemalja Zapadnog Balkana pri posjeti zvaničnim stranicama institucija ili banaka koje tako odgovaraju na njihova pitanja. Zakoni koji bi jasno uredili njihovu primjenu ne postoje. Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija i Kosovo nalaze se u različitim fazama razvoja i primjene umjetne inteligencije (AI), prije svega u javnoj upravi. Iz odgovora više državnih institucija koje je prikupio Radio Slobodna Europa vidi se da većina institucija nema jedinstvena pravila o tome smiju li činovnici koristiti javno dostupne AI alate poput ChatGPT-a, Copilota ili Geminija. Ne postoji ni evidencija njihove upotrebe, a u nekim institucijama ni tehničke mjere koje bi spriječile unošenje službenih ili ličnih podataka građana u takve AI alate. Jedni priznaju da javni službenici AI alate koriste, uglavnom za pripremu dokumenata, prijevode, lekturu, administrativne poslove, rad s velikim bazama podataka ili pretraživanje informacija, a drugi to negiraju. Gotovo svi istodobno upozoravaju da nedostaje poseban regulatorni okvir kao i da najveće rizike predstavljaju zaštita ličnih podataka i informacijska sigurnost. Na koncu navode da konačnu odgovornost za eventualnu zloupotrebu i tačnost službenih dokumenata snosi onaj ko koristi AI alate. "Upotreba vještačke inteligencije ne može se zabraniti. To je isto kao da ja znam tri jezika i da mi vi zabranite da neki od njih koristim. Ali, može se precizno regulisati", kazao je za RSE sudski vještak IT struke Enes Čengić. Govoreći o privatnosti i sigurnosti podataka, Čengić kaže da brisanje historije pregleda u praksi ne postoji i da svi podaci koje korisnici ostavljaju na internetu, pa tako i u AI alatima i sistemima, ostaju trajno zapisani jer su sistemi tako dizajnirani da podaci prolaze kroz više servera te ih je moguće kasnije rekonstruirati i koristiti. AI alati bez uputstava za upotrebuDok članice Europske unije već provode Zakon o umjetnoj inteligenciji (AI Act), zemlje Zapadnog Balkana uglavnom tek pripremaju zakone, strategije i smjernice korištenja te procjenjuju usklađenost s pravilima EU. Kako je EU regulirala korištenje AI alata?EU je donijela sveobuhvatni Zakon (AI Act) koji na više od 140 stanica uređuje razvoj, stavljanje na tržište upotrebu sistema umjetne inteligencije. Određene prakse potpuno su zabranjene, dok su za sve AI sisteme propisani strogi zahtjevi u pogledu sigurnosti, transparentnosti, upravljanja podacima i ljudskog nadzora prije i tokom njihove upotrebe. Pravila se odnose ne samo na kompanije sa sjedištem u EU, već i na sve pružatelje AI sistema čiji se proizvodi ili usluge koriste na tržištu EU. Bosna i Hercegovina nema zakon koji uređuje upotrebu umjetne inteligencije, prije svega u državnim institucijama, ni u formi nacrta. U nekim odgovorima koje je RSE prikupio od više državnih tijela se navodi da su "primijetili" da zaposleni AI alate ili "uopće ne koriste" ili ih "koriste u ograničenom opsegu", uglavnom za izradu tekstova, prijevode, lekturu i administrativne zadatke. Sve institucije koje su odgovorile upozoravaju da BiH nema jedinstven pravni okvir kojim bi se uredila upotreba AI alata u javnoj upravi te pozivaju na donošenje propisa usklađenih s EU standardima. Iz Tužiteljstva BiH su, naprimjer, naveli da zaposlenici smiju koristiti isključivo AI alate "koje je odobrila informatička služba institucije", naprimjer za obradu teksta, prijevode ili "generiranje ideja". Istodobno je zaposlenicima Tužiteljstva zabranjeno unositi osobne podatke građana, podatke iz kaznenih predmeta, službene tajne, nacrte neobjavljenih akata ili druge povjerljive informacije u javno dostupne AI sisteme. Iz Generalnog tajništva Vijeća ministara BiH navode da institucijama, među kojima je oko 50 ministarstva i agencija, zasad "pružaju stručne preporuke" o sigurnoj i odgovornoj primjeni AI alata, posebno kada je riječ o zaštiti podataka i kibernetičkoj sigurnosti. Istodobno iz tajništva državne vlade ističu da je za izradu budućeg zakonodavnog okvira nadležno Ministarstvo komunikacija i prometa BiH, iz kojeg su za RSE naveli da trenutno "rade na planu usklađivanju propisa s EU i međunarodnim standardima". Iz Agencije za zaštitu osobnih podataka BiH su za RSE naveli da upotreba umjetne inteligencije u obradi podataka nije posebno uređena Zakonom o zaštiti osobnih podataka niti je reguliranje korištenja AI alata u javnoj upravi u njihovoj nadležnosti. Naglašavaju, međutim, da institucije koje obrađuju osobne podatke moraju provoditi odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere zaštite te procijeniti rizike svake obrade podataka, uključujući i onu u kojoj se koriste AI alati. Većina nadležnosti je na razinama dva entiteta čija administracija broji oko 28.000 službenika, ali ni Federacija BiH niti Republika Srpska nemaju posebne propise kojima bi se detaljno uredila upotreba AI u javnom sektoru. Iz Agencije za informacijsko-komunikacijske tehnologije Republike Srpske su za RSE kazali da pojedine institucije već koriste digitalne alate koji uključuju elemente umjetne inteligencije "radi analize podataka i automatizacije administrativnih procesa". Iz Vlade Federacije BiH nisu odgovorili na upit RSE o ovom pitanju. Dok pojedine institucije, kao što je Agencija za javne nabavke BiH, razvijaju tzv. chatbots (prozori za razmjenu poruka), komercijalni sektor poput banaka ili veliki trgovački lanci već koriste takve alate, razvijene najčešće u suradnji s aplikacijama za razmjenu poruka kao što su Viber ili WhatsApp. Modernizacija usluga na KosovuNi Kosovo nema poseban zakon koji izravno uređuje korištenje umjetne inteligencije u javnoj upravi. Strategija e-uprave za razdoblje 2023. - 2027. predviđa uvođenje naprednih digitalnih rješenja, uključujući AI alate i analitiku velikih podataka, kao dio šire digitalizacije javnih usluga. U praksi se već testiraju digitalna rješenja poput platforme e-Kosovo 2.0 i projekata u poreznoj administraciji, koji bi, kako se navodi, trebali omogućiti automatizaciju i personalizaciju usluga za građane. U državnim institucijama Kosova upotreba alata umjetne inteligencije uglavnom je na individualnom nivou službenika. Iz Državnog tužiteljstva Kosova su, naprimjer, kazali za RSE da zaposlenici ne koriste nijedan AI alat u istražnom, administrativnom ili pomoćnom radu. Prema Ministarstvu digitalizacije i javne uprave Kosova, oni se koriste za administrativne funkcije, analizu podataka, javnu komunikaciju, pripremu dokumenata ili pretraživanje informacija. U odgovoru za RSE ovo ministarstvo je navelo da Vlada Kosova može koristiti alat umjetne inteligencije Copilot, u ovisnosti od licenci za Microsoftove usluge koje ima na raspolaganju. Ovo ministarstvo namjerava da uvede umjetnu inteligenciju u upotrebu kako bi se automatizirali brojni procesi unutar javnih institucija. "Očekuje se da će upotreba umjetne inteligencije rasti kako bi podržala planiranje, izradu javnih politika, provođenje administrativnih procesa, upravljanje zasnovano na riziku, analizu podataka i praćenje učinka institucija", navodi se u odgovoru. Istodobno, cilj je da se razviju kapaciteti kako bi državni službenici koristili umjetnu inteligenciju u svom svakodnevnom radu u javnoj upravi. Istodobno, kosovske institucije navode da rade na usklađivanju s EU standardima pa je tokom 2026. godine pokrenuta procjena spremnosti Kosova za usklađivanje s EU Aktom o umjetnoj inteligenciji i GDPR-om. Krenare Zgojeva Dërmaku, povjerenica za informiranje i privatnost na Kosovu, kazala je za RSE da Zakon o zaštiti podataka nije predvidio posebna pravila za "curenje" osobnih podataka u kontekstu umjetne inteligencije, već se svako zloupotreba tretira na isti način. Podsjeća da je Kosovo član Europskog odbora za zaštitu podataka kojem se građani i institucije mogu obratiti ako se njihovi podaci zloupotrijebe. Crna Gora i Srbija već uvode AI u javne uslugeCrna Gora i Srbija su, u usporedbi s Kosovom i Bosnom i Hercegovinom, već ušle u aktivniju fazu. Crna Gora još uvijek nije potpuno uskladila zakonodavstvo s Aktom o umjetnoj inteligenciji EU, a taj proces je dio obveza u okviru pregovora o članstvu. Ministarstvo pravde najavilo je izradu novog zakonskog okvira kojim bi se regulirala primjena i sprječavanje zloupotreba umjetne inteligencije, dok je Vlada pokrenula izradu Strategije razvoja umjetne inteligencije 2026.-2030. Iz Ministarstva javne uprave su za RSE naveli da Crna Gora, u suradnji sa Svjetskom bankom, radi na definiranju mape puta razvoja umjetne inteligencije kroz digitalnu transformaciju javnog sektora. U području kibernetičke sigurnosti Crna Gora je usvojila novi zakon usklađen s EU Direktivom NIS2 koja propisuje obvezne standarde za zaštitu mrežnih i informacijskih sistema u javnom i privatnom sektoru, te su uspostavljeni i operativni centri za nadzor digitalne infrastrukture. Srbija je AI alate već počela uvoditi u pojedine javne usluge, iako još nema zakon koji bi uređivao razvoj i primjenu. Virtualni asistenti (chatbots) dostupni su na internetskim stranicama Porezne uprave, Agencije za privredne registre ili portala eUprava, gdje odgovaraju na pitanja korisnika i pomažu pri korištenju pojedinih usluga. To sve i košta. Prema analizi baze javnih nabava koju je proveo Radio Slobodna Europa, samo je virtualni asistent Porezne uprave u 2026. godini plaćen oko 196.000 eura. Istodobno, nijedna od institucija koje koriste takve AI sustave nije odgovorila na pitanja RSE o tome kako štite podatke građana koje korisnici mogu unositi u komunikaciji s virtualnim asistentima. Srbija se trenutno oslanja na Strategiju razvoja umjetne inteligencije za razdoblje 2025-2030. i Etičke smjernice za razvoj i upotrebu vještačke inteligencije, koje nisu pravno obvezujuće. Povjerenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti ocjenjuje da je nužno donošenje zakona, kako bi se uredili nadzor nad AI sistemima, zaštita podataka građana i zabrana rizičnih ili diskriminatornih primjena. Naglašavaju da, iako Zakon o umjetnoj inteligenciji još nije usvojen, bezbjednost privatnih podataka u onlajn prostoru regulišu drugi akti – poput Zakona o zaštiti podataka o ličnosti. Služba Povjerenika je, po zakonu, nadležna i za inspekcijski nadzor u slučajevima zlouporabe privatnih podataka. Posebna pažnja se pridaje biometrijskim podacima (na primjer, alati za prepoznavanje lica) – jer njihova obrada nije dozvoljena bez zakonskog osnova. "Povjerenik do sada nije imao registriran veliki broj formalnih postupaka inspekcijskog nadzora, zbog činjenice da masovna primjena ovakvih sistema u Srbiji još uvijek nema širok karakter, niti jasan zakonski okvir", naveli su za RSE. Nacrt posebnog zakona, usklađen s EU Zakonom o umjetnoj inteligenciji (AI Act), još je u fazi izrade, a njegovo usvajanje očekuje se do kraja 2026. godine. "Nacrt je usklađen sa AI aktom EU", kazala je za RSE Irena Đorđević iz Nacionalne alijanse za lokalni ekonomski razvoj (NALED), organizacije koja je u radnoj grupi za izradu zakona. Pojašnjava da je predviđeno je da se AI sistemi i modeli rangiraju prema stepenu rizika. "Imaćemo zabranjene sisteme, koji uopšte ne mogu da budu na tržištu, visokorizične, one sa srednjim nivoom rizika i sa minimalnim rizikom. Zakon će se odnositi na proizvođače AI sistema i modela na tržištu, ali i uvoznike, distributere i korisnike, ako ih koriste u poslovne svrhe", navodi Đorđević. Ana Toskić Cvetinović iz nevladine organizacije "Partneri Srbija" upozorava da Nacrt zakona sadrži sporne iznimke, među kojima je i izuzimanje obrambenog sektora iz njegove primjene. Ističe i da su dosadašnji propisi omogućavali državi da reguliše zaštitu privatnih podataka, zabranu diskriminacije, zaštitu konkurencije i autorskih prava u AI sektoru. Ali je, kako kaže, primjena izostala, a zlouporabe dešavale. "Zbog toga Zakon o umjetnoj inteligenciji u Srbiji mora biti restriktivniji, a ne permisivniji, od svog evropskog uzora - dok god institucionalna pretpostavka odgovornosti vlasti ne bude ponovo uspostavljena", stav je organizacije "Partneri Srbija". Toskić Cvetinović upozorava i da trenutno ne postoji službeni pregled AI alata koje koriste državne institucije, niti interni pravilnici koji uređuju njihovu uporabu, iako se, tvrdi, u javnom sektoru već koriste alati poput ChatGPT-a. Sudski vještak IT struke Enes Čengić kaže da je upotreba AI kao alata dobra jer značajno ubrzava rad, ali i da AI griješi pa je na kraju sve do čovjeka koji ju koristi, dok zloupotrebu takvih alata slikovito opisuje kao kad neko napiše doktorski rad o romanu "Na Drini ćuprija", a da ga nije pročitao.

Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore podiglo je optužnicu protiv Predraga Boškovića, bivšeg ministra odbrane, Slobodana Filipovića, bivšeg državnog sekretara i Marka Drobnjaka, bivšeg načelnika Službe za finansijsko poslovanje tog ministarstva. Sumnja se da su, u periodu od 2018. do 2020. godine učinili produženo krivično delo zloupotreba službenog položaja, za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina. Iz tužilaštva navode da se Boškoviću i Filipoviću optužnicom na teret stavlja da su, suprotno Zakonu o nevladinim organizacijama i Zakonu o sportu, donosili rešenja po pisanim zahtevima ili bez zahteva, kojima su dodeljivali finansijska sredstva pojedinim nevladinim i sportskim organizacijama, suprotno procedurama koje zahtevaju javni konkurs. Dodaje se da je okrivljeni Marko Drobnjak naređivao isplate po takvim nezakonitim rešenjima i overavao zahteve za plaćanje po njima upućene Državnom trezoru. Navodi se da su okrivljeni tako nevladinim i sportskim organizacijama pribavili imovinsku korist, a budžetu Crne Gore naneli štetu u iznosu većem od 168.000 evra. Bošković je već jednom bio predmet istrage SDT uz još osam ministara i funkcionera bivše DPS vlasti u aferi "Stanovi". Na teret im se stavljala zloupotreba službenog položaja prilikom dodele stanova i stambenih kredita po povoljnim uslovima državnim službenicima. Viši sud je polovinom maja 2025. oslobodio optužene, na šta se Specijalno državno tužilaštvo žalilo. U aprilu je Apelacioni sud uvažio žalbu i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Bošković je takođe osumnjičen i u postupku koje SDT vodi u vezi sa kriminalnom mrežom na čijem je čelu, navodno, uhapšeni crnogorski biznismen Aleksandar Mijajlović. Demokratska partija socijalista, čiji je Bošković funkcioner, je posle tri decenije vlasti smenjena na izborima u avgustu 2020. godine.

Advokatica Milena Knežević, koja brani Amira Baratija, kog Sjedinjene Američke Države terete za učešće u masovnim sajber napadima sa štetom većom od 3,4 milijarde dolara u korist Iranske revolucionarne garde (IRGC) potvrdila je da se on nalazi u ekstradicionom pritvoru u Crnoj Gori. Za Radio Slobodna Evropa (RSE) navela je da se protiv njega u Crnoj Gori ne vodi krivični postupak zbog bilo kog krivičnog dela navodno izvršenog na teritoriji Crne Gore. "Imajući u vidu da se postupak nalazi u početnoj fazi, kao i da odbrana još uvijek nije upoznata sa kompletnom dokumentacijom na kojoj se zasniva zahtjev države molilje, u ovom trenutku nijesmo u mogućnosti da komentarišemo sadržinu spisa, dokumentaciju, niti druga pitanja koja se odnose na odbranu našeg branjenika", navela je u pisanom odgovoru za RSE. Amir Barati, državljanin Irana i Turske kog SAD terete za učešće u masovnim sajber napadima na kritičnu infrastrukturu u korist IRGC, nalazi se u ekstradicionom pritvoru u Crnoj Gori i čeka zahtev SAD za izručenje, prethodno je saopšteno agenciji Beta u Višem sudu u Podgorici. SAD imaju zakonski rok od 18 dana da zatraže izručenje, ili, ako postoje posebno opravdani razlozi, najviše 40 dana od hapšenja, objašnjeno je iz suda. Ukoliko to ne urade u tom roku, on će biti pušten iz pritvora. Prema navodima policije u Crnoj Gori, hapšenje je sprovedeno u saradnji sa američkim Federalnim istražnim biroom (FBI), a SAD terete Baratija za učešće u hakerskim napadima na najmanje 150 američkih univerziteta, kao i za krađu poverljivih podataka i intelektualnog vlasništva. Prethodno je advokatica Milena Knežević agenciji Beta rekla da Barati nije državljanin Crne Gore te da nema odobren privremeni ili stalni boravak u Crnoj Gori. Beta navodi da advokatica nije odgovorila na pitanje da li se Barati izjasnio o optužnici, da li je boravio u Crnoj Gori ili je bio u tranzitu, te da li se on protivi izručenju i ako da, po kom osnovu. Za RSE je takođe navela da "u interesu zaštite prava našeg branjenika, kao i u skladu sa obavezom čuvanja advokatske tajne, ne bi bilo profesionalno niti primjereno da odbrana svoje pravne argumente iznosi putem medija". "Nakon što odbrana bude imala uvid u kompletnu dokumentaciju i ukoliko to bude u interesu postupka i našeg branjenika, bićemo u mogućnosti da, u mjeri u kojoj to bude dozvoljeno, pružimo dodatne informacije", dodala je Knežević. Ime Amira Baratija, koji prema policijskim navodima ima iransko i tursko državljanstvo, nije navedeno u ranije objavljenim optužnicama u SAD-u za kibernetički kriminal. Navodi koje je objavila crnogorska policija sadrže iste elemente kao slučaj u SAD-u protiv tzv. "Mabna grupe" iz 2018. godine. Teheranski Mabna Institut i devet Iranaca terete se da su u ime IRGC napali više od 320 univerziteta širom sveta, od čega oko 144 u SAD-u. U objavljenoj optužnici protiv "Mabna grupe" se takođe navodi da je nanesena šteta od 3,4 milijarde dolara, isto kao u slučaju Baratija. Nijedan od devet optuženih iranskih državljana nije uhapšen i osuđen, a američki tužitelji navode da su nedostupni pravosuđu. Iz crnogorske policije i Višeg suda u Podgorici nisu odgovorili na upite Radija Slobodna Evropa o detaljima slučaja. Crna Gora i SAD nemaju formalni bilateralni ugovor o ekstradiciji. Proteklih godina dve zemlje razvile su praksu saradnje u izručenjima, uključujući više slučajeva u kojima su osobe optužene u SAD-u predane američkom pravosuđu. Jedan od posljednjih primjera je izručenje južnokorejskog državljanina Do Kvona, koji je uhapšen u Crnoj Gori u martu 2023. godine i izručen SAD-u u decembru 2024. godine, nakon više sudskih odluka i konačne odluke novog ministra pravde.

Evropska komisija (EK) usvojila je finansijski paket za Crnu Goru, u vrednosti od gotovo 3,2 milijarde evra. Uz odluku o početku izrade Nacrta sporazuma o pristupanju, ovo se smatra jednom od najvažnijih odluka koje je Crna Gora do sada dobila u procesu pristupanja Evropskoj uniji (EU), jer predstavlja konkretne finansijske pripreme za buduće članstvo zemlje. "Današnji paket je još jedan konkretan korak ka budućnosti Crne Gore u našoj Uniji. Pripremamo Crnu Goru, države članice i naše institucije. Jer proširenje uspeva kada je to zajednički evropski projekat izgrađen na zaslugama, posvećenosti i poverenju", poručila je predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen (von der Layen). Evropska komesarka za proširenje Marta Kos ocenila je da paket predstavlja ispunjavanje obaveza Evropske unije, dok Crna Gora sprovodi reforme na putu ka članstvu. "To će učiniti tranziciju Crne Gore od zemlje kandidata do države članice što je moguće lakšom. Obezbediće kontinuitet od prvog dana članstva", rekla je Kos. Kako je saopštila Evropska komisija, cilj paketa je da se Crna Gora unapred pripremi za puno učešće u budžetu i politikama EU. To znači da bi, odmah po ulasku u EU, mogla da koristi evropske fondove kao i ostale države članice, ali bi istovremeno počela i da uplaćuje svoj doprinos zajedničkom budžetu EU. Na taj način trebalo bi da se izbegnu prekidi u finansiranju i smanji administrativno opterećenje tokom prelaska sa statusa kandidata na status države članice. Paket pod predpostavkom da Crna Gora postaje članica 2028. godineFinansijski paket zasnovan je na predlogu novog sedmogodišnjeg budžeta Evropske unije za period od 2028. do 2034. godine. Projekcije su izrađene pod pretpostavkom da će Crna Gora postati članica EU 2028. godine. Paket je deo pregovora u okviru Poglavlja 33 koji se odnosi na finansijske i budžetske odredbe, koje uređuje način na koji nova država članica učestvuje u budžetu Evropske unije. Tim dokumentom Evropska komisija procenjuje koliko bi Crna Gora dobijala iz različitih evropskih fondova, koliko bi uplaćivala u zajednički budžet i kakav bi bio ukupni finansijski efekat njenog članstva. Predlog je upućen Savetu EU i predstavljaće osnovu za pregovore sa Crnom Gorom u okviru Poglavlja 33. Cilj Komisije je da obezbedi nesmetanu finansijsku tranziciju ukoliko Crna Gora postane članica 2028. godine, uz što manji uticaj na budžet postojećih država članica. Zbog toga se u diplomatskim krugovima nezvanično navodi da bi pristupanje Crne Gore za građane Evropske unije koštalo manje od jednog evra godišnje po stanovniku. Crna Gora dobila dve važne odlukeZa crnogorsku vladu ovo predstavlja jednu od dve najvažnijih odluka koje je Evropska unija do sada donela u korist Crne Gore tokom procesa pristupanja. "Crna Gora je jedina država kandidat koja je obuhvaćena ovom budžetskom projekcijom, što predstavlja snažan politički signal da je Evropska unija vidi kao narednu članicu", rekla je za Radio Slobodna Evropa (RSE) ministarka evropskih poslova Majda Gorčević. Ona navodi da EU već sada planira sredstva koja bi Crna Gora koristila kao država članica, kako bi prelazak sa pretpristupnih fondova na redovne evropske fondove bio što jednostavniji i bez prekida u finansiranju razvojnih i reformskih projekata. "Ovakvo planiranje potvrđuje da Evropska unija ne priprema samo nastavak pregovora sa Crnom Gorom, već i njeno uspešno članstvo, prepoznajući pritom konkretne rezultate reformi koje ova Vlada sprovodi i napredak koji Crna Gora ostvaruje u procesu pristupanja Evropskoj uniji", ocenjuje ministarka Gorčević. Zanemarljive finansijske implikacije prijema Crne Gore u EUZa poznavaoce prilika, ovaj finansijski paket dokazuje koliko je neznatan finansijski izadatak prijema zemlje u EU po evropske građane. "Ovaj paket jasno pokazuje koliko mali trošak za Evropsku uniju predstavlja pristupanje ne samo Crne Gore, nego i ostalih zemalja Zapadnog Balkana. S druge strane, uspešno i ubrzano približavanje Crne Gore jasno bi pokazalo da Evropska unija, uprkos svim poteškoćama i skepticizmu sa kojima se suočava, još može da oživi politiku proširenja", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Peter Žerjavič, dugogodišnji dopisnik iz Brisela za slovenački list "Delo". Podsećajući na veliko proširenje Evropske unije 2004. godine, kada je u jednom danu članstvo dobilo deset država, Žerjavič ocenjuje da bi ulazak Crne Gore mogao da podstakne ubrzani privredni razvoj zemlje zahvaljujući značajnim sredstvima iz evropskog budžeta. "Ulazak Crne Gore u Evropsku uniju doprineo bi stabilizaciji njenog položaja kao dela zapadnog političkog i bezbednosnog prostora", ocenjuje on. Kako će biti raspodeljena sredstva?Prema predlogu Evropske komisije za novi budžet EU, Crna Gora bi tokom sedmogodišnjeg budžetskog perioda mogla da računa na sredstva iz više evropskih fondova: 1,99 milijardi evra kroz Nacionalni i regionalni plan partnerstva;277 miliona evra iz Zajedničke poljoprivredne politike;592 miliona evra za programe iz oblasti unutrašnjih poslova;37 miliona evra za programe prekogranične saradnje Interreg;dodatna sredstva kroz druge unutrašnje i spoljne budžetske programe Evropske unije. Crna Gora je trenutno najnapredniji kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i najizvesnija buduća članica. Do sada je privremeno zatvorila 16 od ukupno 33 pregovaračka poglavlja. Vlasti u Podgorici i dalje očekuju da će pristupni pregovori biti završeni do kraja ove godine, čime bi bili stvoreni uslovi da Crna Gora postane 28. članica Evropske unije tokom 2028. godine.

Državljani Kine, Rusije i Turske i dalje dolaze na Zapadni Balkan bez viza, a potom pokušavaju nastaviti put prema Europskoj uniji, upozorava Frontex u najnovijoj procjeni rizika. Iz Bruxellesa u isto vrijeme traže od zemalja regiona da pooštre viznu politiku i zatvore prostor za takve zloupotrebe. Granična policija Bosne i Hercegovine potvrdila je za Radio Slobodna Evropa da od Europske agencije za graničnu i obalnu stražu (Frontex), redovno zaprima informacije koje se odnose na nezakonite migracije, krijumčarenje ljudi i moguće zloupotrebe bezviznog pristupa, te da raspolaže saznanjima o pokušajima nezakonitog nastavka putovanja prema državama Europske unije. "Takve informacije ne odnose se isključivo na državljane Ruske Federacije i Narodne Republike Kine i Turske, već i na državljane drugih zemalja", naveli su iz Granične policije BiH, ističući da kontinuirano surađuju s Frontexom i drugim međunarodnim partnerima. Prethodnih godina kineski državljani dolazili su u region avionom i potom pokušavali nastaviti put ka EU, dok su pojedini ruski državljani, uključujući Čečene, Balkan koristili kao tranzit ili privremeno utočište nakon početka rata u Ukrajini. Frontex: Zloupotrebe će se nastavitiU godišnjoj procjeni rizika za period 2026. i 2027. godine, objavljenoj u junu, Frontex upozorava da će migracijska kretanja na Zapadnom Balkanu i dalje odražavati dešavanja na istočnomediteranskoj ruti te da će određene nacionalnosti nastaviti koristiti bezvizni pristup zemljama regiona kako bi pokušale nastaviti put prema Europskoj uniji. Među njima posebno navodi državljane Kine, Rusije i Turske, kao i "nosioce jordanskih pasoša palestinskog porijekla". Frontex procjenjuje da će pritisak biti ublažen policijskim akcijama, sezonskim faktorima te odvraćajućim učinkom nasilja i otmica koje provode krijumčarske mreže, ali upozorava da će se zloupotrebe bezviznog pristupa nastaviti. U istom izvještaju navodi se da neusklađena vizna politika zemalja Zapadnog Balkana i dalje olakšava korištenje avionskih ruta prema državama regiona kao odskočne tačke za neregularni ulazak u Europsku uniju. Frontex također navodi da će zapadnobalkanski koridor, koji vodi preko Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske prema Sloveniji i Austriji, ostati dominantna ruta za migracijska kretanja koja potiču s istočnomediteranske rute. Iz ove agencije nisu odgovorili na upit RSE o upozorenjima na moguće zloupotrebe bezviznog pristupa na Zapadnom Balkanu. Europska komisija godinama traži usklađivanje vizne politikeEuropska komisija već nekoliko godina upozorava zemlje Zapadnog Balkana da usklade svoje vizne politike s pravilima Europske unije kako bi se smanjio rizik od neregularnih migracija i zloupotrebe bezviznih režima. Ovo pitanje redovno se pojavljuje u godišnjim izvještajima o napretku, ali i u izvještajima o Mehanizmu suspenzije viza. Iz Delegacije Europske unije u BiH za RSE navode da se od BiH, kao zemlje kandidata, očekuje dalje usklađivanje vizne politike s listom trećih zemalja čijim je državljanima potrebna viza za ulazak u EU, posebno kada je riječ o državama koje predstavljaju migracijski ili sigurnosni rizik. Podsjećaju da se BiH Reformskom agendom obavezala da će između 2025. i 2027. godine svake godine ukinuti po jedan bezvizni sporazum sa zemljama čijim je državljanima potrebna viza za EU. Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković rekao je ranije 2026. da će BiH do kraja godine uvesti vize jednoj od takvih zemalja, ne navodeći o kojoj je riječ. Ali je tada i vrlo jasno rekao da "nije realno" da to budu Turska, Kina ili Rusija. Bosna i Hercegovina održava stalni bezvizni režim sa sedam zemalja čijim državljanima je potrebna viza za ulazak u EU - Azerbejdžan, Kina, Katar, Rusija, Turska, Kuvajt i Vanuatu. Osim toga, odobrava sezonsko ukidanje viza, uglavnom tokom ljeta, koje nije u skladu s pravnom tekovinom EU, Bahreinu, Omanu i Saudijskoj Arabiji. Iz Granične policije BiH za RSE navode da je u 2025. godini zabilježeno 147.910 državljana Narodne Republike Kine i 125.088 državljana Ruske Federacije. Od 1. januara do 16. juna 2026. godine, prilikom ulaska u BiH, zabilježeno je 55.359 državljana Narodne Republike Kine i 51.001 državljanin Ruske Federacije. Prema riječima Denisa Avdagića, vanjskopolitičkog analitičara zagrebačkog Instituta novih medijskih strategija (INMS), ako BiH ne bude u stanju ispuniti zahtjeve, to će biti jasna poruka Briselu. "Ne mogu sve probleme rješavati visoki predstavnici, nešto je i na građanima. Ako neko građane želi držati taocima politike, prvenstveno prema Rusiji, onda ti ljudi trebaju znati da je, prema posljednjim anketama, više od polovine građana Republike Srpske za članstvo u EU, dok je podrška u Federaciji BiH i Brčko distriktu među najvišima od svih zemalja kandidatkinja." Zapadni Balkan ne može biti izuzetakAvdagić kaže da je usklađivanje vizne politike zahtjev koji EU postavlja svim državama kandidatkinjama, zbog čega ni zemlje Zapadnog Balkana ne mogu biti izuzetak. Naglašava kako je jasno da uvođenje viznog režima nije politička želja pojedinih država. "Ako ste to već postavili prema ostalima i ako su ostali prihvatili zahtjev za usklađivanje viznih režima s državama članicama EU, onda su stvari posve jasne", kaže Avdagić. Vize za Ruse u Crnoj Gori do septembra?Crna Gora je prva zemlja regiona koja će, pod pritiskom Europske unije, ukinuti bezvizni režim za ruske državljane. U novembru 2025. godine vlada Crne Gore najavila je da će vizni režim za ruske državljane biti uveden najkasnije do septembra 2026. Ta mjera je dio obaveza koje je Crna Gora preuzela u okviru usklađivanja s pravilima Europske unije u poglavlju 24 – Pravda, sloboda i sigurnost. Iz Ministarstva vanjskih poslova za RSE su 26. juna potvrdili da će za državljane Rusije biti neophodna viza za ulazak u Crnu Goru i da bez te mere neće biti moguće zatvoriti poglavlje 24. Naglasili su da je Ministarstvo 2. juna 2026. pokrenulo "proces zaprimanja zahtjeva za vizu preko kompanije VFS Global u nekoliko gradova Ruske Federacije (...) čime će dostupnost crnogorske vize ruskim državljanima biti značajno unaprijeđena, a potencijalni negativni efekti ukidanja bezviznog režima svedeni na najmanju moguću mjeru." Od ukupnih dolazaka stranaca u Crnu Goru na godišnjem nivou, Rusi su uglavnom na drugom mjestu po brojnosti, odmah iza onih koji dolaze iz Srbije. Prema posljednjem popisu iz septembra 2024. godine, među svim stranim državljanima koji imaju stalan boravak u Crnoj Gori, najviše je Rusa – 13.550, dok zvanični podaci MUP ukazuju da ih više - 23.330. Crna Gora je zemlja koje se velikim dijelom ekonomski oslanja na turizam – prihodi od ovog sektora čine oko četvrtinu BDP-a, dok su ruski turisti među najbrojnijima. Tako je, na primer, u toku 2025. godine, Uprava za statistiku zabilježila da su 16 posto ukupnih broja noćenja stranih turista u Crnoj Gori činili Rusi, odmah iza srpskih turista sa 23 posto. Iako je Crna Gora 2022. uvela sankcije Moskvi zbog invazije na Ukrajinu, EU je kontinuirano upozoravala da je vizna politika ključna za napredak u pregovorima. Crna Gora ima najveće izglede da do kraja decenije postane članica EU, sa zatvorenih 16 od 33 pristupnih poglavlja. Kada je riječ o kineskim državljanima, Uprava za statistiku Crne Gore zabilježila je porast dolazaka iz te zemlje – 2025. broj dolazaka iz Kine (82.054) premašio je dotadašnji rekord iz 2019. Međutim, kineski državljani individualno ne mogu da borave u Crnoj Gori bez vize. Ali kada je riječ o grupnim putovanjima, omogućeno im je da putem crnogorskih agencija koje imaju ugovore sa kineskim agencijama, dobiju pozivna pisma. Tako, oni na osnovu plaćenog aranžmana, mogu da borave do 30 dana u Crnoj Gori. Kakve su moguće posljedice zbog neusklađivanja?Avdagić kaže da za sada nema konkretnih mjera protiv BiH, kao i protiv Srbije u kojoj je slična situacija, ali da se u Europskoj uniji vode rasprave o mogućim posljedicama za zemlje kandidatkinje koje odbijaju uskladiti viznu i vanjsku politiku. "Raspravljalo se o mogućnosti promjene viznog režima EU prema državama kandidatkinjama koje nisu spremne harmonizirati viznu i vanjsku politiku. Niko ne žuri s takvom vrstom kazne, ali će vjerovatno u nekom trenutku morati biti povučeni određeni potezi." Moguće posljedice, dodaje, mogle bi biti široke, od prekogranične suradnje, pristupa europskim fondovima, pa čak i putovanja za građana. "Ipak, mislim da će prije bilo kakvih sankcija uslijediti snažna poruka upozorenja. Dok još nema iskristalizirane odluke o konkretnim posljedicama, BiH ima vremena da o tome razgovara. Ta komunikacija vjerovatno će se odvijati diplomatskim kanalima, daleko od očiju javnosti, ali nijedna od tih poruka neće biti bezbolna za BiH." Srbija stagniraKada je riječ o Srbiji, uprkos pozivima iz EU, ni više od četiri godine od početka rata ova zemlja nije uvela sankcije Rusiji. Za ruske državljane važi bezvizni režim do 30 dana, dok se veliki broj Rusa preselio u Srbiju od 2022., prema popisu iz te godine, u Srbiji je živjelo više od 10.000 Rusa, dok je MUP iste godine saopćio da u Srbiji boravi više od 30.000 Rusa. Procjene nevladinih organizacija su i veće – prema Beogradskom centru za sigurnosnu politiku, od početka ruske agresije na Ukrajinu do kraja 2024. više od 67.000 Rusa u Srbiji dobilo je privremenu dozvolu boravka. Kinezi su također godinama unazad jedni od najbrojnijih turista u Srbiji, a za boravak do 30 dana u toj zemlji nije im potrebna viza. Kada je riječ o Kosovu, ta zemlja nema diplomatske odnose s Kinom, s obzirom na to da Kina ne priznaje nezavisnost Kosova. Građani Kine ne mogu stupiti na teritoriju Kosova bez vize. Isto važi i za ruske državljane – bez vize ne mogu boraviti na Kosovu. Severna Makedonija također zahtijeva vize i za državljane Kine i za državljane Rusije. 'Jasno je zašto Rusija i Kina'Govoreći o sigurnosnom aspektu, vanjskopolitički analitičar Avdagić ističe da ne može procjenjivati pojedinačne slučajeve zloupotrebe bezviznog režima, ali kaže da su ruski državljani i ranije povezivani s hibridnim djelovanjem. "Poznato je da su se ruski državljani bavili određenim hibridnim djelovanjem i izvan EU, u državama zapadnog Balkana, ali i unutar EU. Dok je u Europskoj uniji izrazito teško proći sigurnosne provjere, bilo pri izdavanju viza ili ulasku u zemlju, na Balkanu je situacija drugačija, posebno ako imate liberaliziran režim za ruske državljane", kaže Avdagić. Prema njegovom mišljenju, pitanje usklađivanja vizne politike prije svega je politički test za zemlje koje žele članstvo u Europskoj uniji. "Ako ćemo podvući crtu, svima je jasno zbog čega su upravo Rusija i Kina posebno izazovno pitanje za Europsku uniju. Na tim temama države kandidatkinje moraju pokazati koliko zaista žele članstvo u EU."

Crna Gora je pokrenula ekstradicijski postupak protiv Amira Baratija, kojeg Sjedinjene Američke Države terete za sudjelovanje u masovnim kibernetičkim napadima na kritičnu infrastrukturu u kojima je pričinjena šteta veća od 3,4 milijarde dolara u korist Iranskog revolucionarnog gardijskog korpusa (IRGC). Prema navodima policije, hapšenje je provedeno u suradnji s američkim Federalnim istražnim uredom (FBI), a SAD terete Baratija za sudjelovanje u hakerskim napadima na najmanje 150 američkih univerziteta, kao i za krađu povjerljivih podataka i intelektualnog vlasništva. Barati je predan Višem sudu u Podgorici koji mu, po proceduri, određuje ekstradicijski pritvor, nakon čega će protiv njega će biti pokrenut postupak izručenja koji može trajati mjesecima. Ime Amira Baratija, koji prema policijskim navodima ima iransko i tursko državljanstvo, nije izrijekom navedeno u ranije objavljenim optužnicama u SAD-u za kibernetički kriminal. Američki pravni sustav često je u sličnim slučajevima koristio naknadno podignute "zapečaćene" optužnice koje se otvaraju tek nakon hapšenja osobe, što SAD-u omogućuje dugotrajno održavanje statusa "bjegunca od pravde". Navodi koje je objavila crnogorska policija sadrže iste elemente kao slučaj u SAD-u protiv tzv. "Mabna grupe" iz 2018. godine. Teheranski Mabna Institut i devet Iranaca terete se da su u ime Iranskog revolucionarnog gardijskog korpusa (IRGC) napali više od 320 univerziteta širom svijeta, od čega oko 144 u SAD-u. U objavljenoj optužnici protiv "Mabna grupe" se također navodi da je nanesena šteta od 3,4 milijarde dolara. U hakerskim napadima Mabna grupe kompromitirano je oko 8.000 korisničkih naloga profesora, istraživača i zaposlenih te ukradeno približno 30 terabajta (30 hiljada gigabajta) akademskih istraživanja i naučnih radova. Nijedan od devet optuženih iranskih državljana nije uhapšen i osuđen, a američki tužitelji navode da su nedostupni pravosuđu. Kako je Barati došao u Crnu Goru?Iz crnogorske policije nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa je li utvrđen identitet uhapšenog, je li imao boravište u Crnoj Gori pod tim ili nekim drugim imenom ili je uhapšen po dolasku ili u tranzitu prema drugim zemljama. Nema odgovora ni na pitanje da li je uhapšena osoba osumnjičena za napad na informatičku infrastrukturu u Crnoj Gori, koja je članica NATO-a. Sigurnosni i pravosudni stručnjaci godinama upozoravaju da je Zapadni Balkan oduvijek zanimljiv organiziranim kriminalnim skupinama, zbog geografskog položaja između Europe, Bliskog istoka i Azije, bezviznih režima sa zemljama kao što su Rusija ili Kina, različitih ekstradicijskih standarda, ali i dovoljno razvijene digitalne infrastrukture. Adis Balota s Fakulteta za informacijske tehnologije u Podgorici, podsjeća da ovo nije prvi slučaj te da su u široj regiji proteklih godina identificirani brojni članovi hakerskih grupa koje se infiltriraju kroz migracione tokove, a za one koji rade u korist država kaže da imaju "praktično neograničena sredstva". "Takvi napadi nisu samo za finansijsku korist. Imamo tu i vojnu ili industrijsku špijunažu. Cyber prijetnje nemaju granice, a takve grupe mogu sa Zapadnog Balkana da napadaju kritičnu infrastrukturu u bilo kojoj državi svijeta", kazao je Balota za RSE. Iran i IRGC imaju dugogodišnju povijest kibernetičkih operacija usmjerenih protiv SAD-a i drugih zapadnih zemalja. Iran je u zemljama regije prisutan kroz ambasade, kulturne i obrazovne centre, a skupine povezane s Iranom napadale su kritičnu infrastrukturu u zemljama regije, među kojima je napad na vladine institucije u Albaniji koja ugošćuje iransku disidentsku oporbu. Američke kibernetičke i obavještajne službe upozorile su u aprilu ove godine na "pojačane iranske operacije usmjerene na sustave kritične infrastrukture, uključujući energetiku, komunikacije i obrazovne mreže", uz ocjenu da su se takve kampanje proteklih mjeseci intenzivirale. U zemljama regije uglavnom su otkrivani i hapšeni članovi različitih organiziranih kriminalnih mreža koje trguju drogom, oružjem i ljudima, peru novac ili su visokorangirani članovi terorističkih mreža, kao što je tzv. Islamska država Sirije i Iraka. Šta čeka Baratija u Crnoj Gori?Iz advokatskog ureda Lutovac & Partneri iz Podgorice su za RSE pojasnili da se nakon hapšenja na temelju međunarodne potjernice osumnjičeni dovodi pred suca za istragu koji utvrđuje identitet i evidentira se kratko izjašnjenje o potjernici. Nakon toga se u pravilu određuje ekstradicijski pritvor. Prema novom zakonu usvojenom 2026. godine, pritvor može trajati sve do konačne odluke o izručenju, dok je ranije bio vremenski ograničen. Država koja traži izručenje, u ovom slučaju SAD, ima rok od 40 dana da dostavi formalnu zamolnicu o izručenju, a u protivnom se pritvor ukida, iako se, kaže advokat Vuk Lutovac, takvi ishodi u praksi rijetko događaju. Zemlja koja traži izručenje prosljeđuje dokumentaciju diplomatskim putem Ministarstvu pravde Crne Gore, Ministarstvo dostavlja sudu, a sud dostavlja braniocu. Sud potom zakazuje ročište na kojem se razmatraju uvjeti za izručenje, uključujući državljanstvo, da li postoje rizici političkog, vjerskog ili rasnog progona te kršenja ljudskih prava ili izricanja smrtne kazne. U prvom stupnju odluku donosi vijeće od troje sudaca, nakon mišljenja suca za istragu, nakon čega se predmet po službenoj dužnosti šalje Apelacijskom sudu. Ako sud zaključi da nema uvjeta za izručenje, osoba se pušta na slobodu, dok se u suprotnom postupak može nastaviti kroz žalbeni postupak. Konačnu odluku, nakon pravomoćnosti sudske odluke, donosi ministar pravde Crne Gore. Paralelno s ekstradicijskim postupkom može se pokrenuti zahtjev za azil, koji odgađa izručenje do donošenja odluke o međunarodnoj zaštiti. Ako je azil odobren, izručenje se ne provodi. Protiv odluka Apelacijskog suda može se podnijeti ustavna žalba Ustavnom sudu Crne Gore, koja formalno ne odlaže izvršenje izručenja. Međutim, prema pravnoj praksi, Ustavni sud u pojedinim slučajevima hitno razmatra takve žalbe i privremeno odgađa izručenje kako bi se izbjeglo da pravna zaštita postane bespredmetna. Može li Crna Gora izručiti Baratija u SAD?Crna Gora i SAD nemaju formalni bilateralni ugovor o ekstradiciji. Proteklih godina dvije su zemlje razvile praksu suradnje u izručenjima, uključujući više slučajeva u kojima su osobe optužene u SAD-u predane američkom pravosuđu. Jedan od posljednjih primjera je izručenje južnokorejskog državljanina Do Kvona, koji je uhapšen u Crnoj Gori u martu 2023. godine i izručen SAD-u u decembru 2024. godine, nakon više sudskih odluka i konačne odluke novog ministra pravde. Sličan obrazac zabilježen je i u ranijim slučajevima izručenja američkih državljana, kao što je slučaj Richarda i Mariette Ayvazyan koji su izručeni SAD-u krajem 2022. godine gdje su osuđeni za prevare, pronevjere i pranja novca u iznosu većem od 20 milijuna dolara. Suradnja na tekstu: Jelena Janković.