"Moja majka je umrla od raka dojke. Tetke takođe. Odrasla sam pitajući se jesam li sledeća. To vas obilježi i natjera da se borite za sebe i sve žene koje nose isti teret", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Maja Gardašević iz organizacije Diši. Zbog toga je inicirala da država ubuduće finansira genetsko BRCA testiranje i mastektomiju (uklanjanje dojke) sa rekonstrukcijom. Predlog se nalazi pred skupštinskim Odborom za zdravstvo, ako dobije zeleno svjetlo, poslanici će o njemu odlučivati krajem mjeseca. BRCA test otkriva mutacije koje povećavaju rizik od karcinoma dojke i jajnika. Cijena BRCA testa iznosi od 400 do 700 eura a preventivna mastektomija sa rekonstrukcijom od 6.000 pa naviše. Crna Gora je među državama sa najvišom stopom obolijevanja i smrtnosti od raka dojke u Evropi. Posljednji podaci su iz 2022. godine kada je registrovano više od 400 novih slučajeva. Zašto je pokrenuta ova inicijativa?Preventivna mastektomija kod žena koje nose BRCA mutaciju smanjuje rizik od raka dojke za preko 90 odsto, navodi Gardašević, medicinska sestra koja decenijama radi na ginekologiji. U slučaju pozitivnog genetskog testa, navodi sagovornica RSE, žene se odlučuju na preventivnu mastektomiju i rekonstrukciju koja im je najčešće, zbog cijene nedostupna. "Svakodnevno gledam žene koje imaju visok genetski rizik ali nemaju finansijske mogućnost da preduzmu korak koji bi im mogao spasiti život. To što znate da postoji način da spriječite bolest ali vam je nedostupan je i emocionalno ogroman teret." Navodi da joj se mnoge žene javljaju koje znaju da imaju rizik, ali nemaju finansijske mogućnosti da urade ni BRCA test, a kamoli preventivnu hirurgiju. "Neke od njih čekaju, skupljaju novac, odlažu i često se u tom periodu bolest razvije." Najveća tragedija je, kako kaže, što se odluke o životu i smrti donose prema sadržaju novčanika, a ne medicinskoj potrebi. Zato je, smatra, ova zakonska inicijativa ključna: "Neophodno je da država preuzme odgovornost da prevencija ne bude luksuz, već pravo." Život sa fizičkim i psihičkim posljedicama nakon mastektomijeJedna od onih kojima je rekonstrukcija nedostupna je i Jelena iz Podgorice, kojoj je prije dvije godine uklonjena cijela dojka zbog invazivnog karcinoma. Kaže da živi sa osjećajem fizičkog nedostatka koji utiče na njeno psihičko zdravlje. "To je kao da nemate ruku, nogu, dio tijela vam fali. Bez obzira na to koliko prekrijem, jako psihički utiče na mene ovaj nedostatak." Jeleni su, kaže, u Beogradu tražili 12.000 za rekonstrukciju. "U Podgorici postoje neke jeftinije varijante ali ja imam 600 eura platu. Imam stambeni kredit. Ne mogu sebi da priuštim ovo. A boli me i opterećuje." Ona razmatra i preventivnu mastektomiju druge dojke zbog straha nakon prethodnog iskustva. "Ako sam mogla oboljeti bez ikakve predispozicije, može se desiti i u drugoj dojci. Ne mogu sebi dozvoliti da opet prolazim kroz isto." Jelenino iskustvo u borbi protiv kanceraU razgovoru za RSE prisjeća se početka bolesti. Imala je 38 godina kada je "napipala čvorić" na dojci. U početku je bila mirna jer je vjerovala doktorici koja je uvjeravala da je benigno. "Govorila je da to ima svaka druga žena. Kad čuješ nekoga iz struke koji te uvjerava da si dobro povjeruješ. Tako sam i ja. A možda sam samo željela da povjerujem." Nakon razgovora s majkom, znala je da mora potražiti još jedno mišljenje. "Kad je druga doktorica stavila ultrazvuk, zagledala se i rekla: 'Ovo mi se ne sviđa, Jelena. Moramo odraditi biopsiju'." Nakon 10 dana stigao je nalaz - dijagnoza je bila invazivni karcinom. Operacija joj je zakazana za mjesec. Doktor je nakon uvida u magnetnu rezonancu odlučio da joj ukloni cijelu dojku, što nije očekivala. "Moramo da ti sačuvamo život. Uradićemo totalnu mastektomiju, ukloniti dojku a potom ćeš proći kroz najagresivniju terapiju... Ne smijemo drugačije." U tom trenutku joj se, kaže, srušio svijet. Operacija je prošla dobro, tako su joj rekli. "Dan kada mi je skinuo zavoj i kad sam vidjela prazninu, da nemam dojku, da mi je rez od pola leđa bio je drugi šok. Nisam mogla da se zaustavim, tresla sam se. Doktor me je tješio kako sam živa i da ću uraditi rekonstrukciju." Primila je jake hemoterapije koje su joj, ispričala je, teško pale. "To se ne može zamisliti, ni opisati. Bolesna sam bila svakodnevno. Imala rane u ustima, nosu, grlu. Malaksala, pod groznicom, u nesanicama. Kosa mi je otpala nakon 14 dana. Primala injekcije da mi povrate krvna zrnca." Naglašava da joj je je porodica bila najveća podrška. "Ostao mi je upečatljiv otac...Operisan i bolestan išao je na svaku terapiju sa mnom. Njegove oči koje me gledaju kroz prozor nikada neću zaboraviti." Zato kaže, nema dilemu da želi da ukloni drugu dojku jer bi joj to donijelo mir. Šta kaže struka?Radiolog Irena Tomašević Vukmirović podržava preventivnu mastektomiju kod osoba sa dokazanom BRCA1 ili BRCA2 mutacijom. "Jer ove genetske promjene nose izrazito visok doživotni rizik razvoja karcinoma dojke, često agresivnog biološkog profila i u mlađoj životnoj dobi." Iako su, kaže, radiološke dijagnostičke mogućnosti porasle, naročito redovnim magnetnim kontrolama, tumori mogu nastati i između kontrolnih pregleda. "Preventivna mastektomija značajno smanjuje rizik pojave karcinoma, pruža dugoročnu sigurnost i predstavlja najpouzdaniji oblik primarne prevencije kod ove visokorizične populacije." Naglašava da je, ne manje značajan benefit i "poštedjeti ženu života u svakodnevnom strahu". Kakva je praksa u regionu?Ako zakon bude usvojen, Crna Gora bi se pridružila državama regiona i EU koje već imaju ovakve programe. U Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji BRCA testiranje i preventivne operacije su već u velikoj mjeri sistemski regulisane i finansirane iz zdravstvenog osiguranja, kaže Gardašević. "Te zemlje su jasno pokazale da je prevencija mnogo jeftinija i humanija od liječenja uznapredovalog raka. Crna Gora ima priliku da primijeni praksu koja već funkcioniše u regionu, i da time zaštiti svoje građanke i smanji broj oboljelih." Na kraju, Maja ima poruku za donosioce odluka. "Rak ne bira, ali država može da izabere da zaštiti svoje građanke. Ovaj zakon nije političko pitanje ovo je pitanje života." Apeluje na poslanike da glasaju srcem i razumom. "Jer svaka žena koja se izbori za svoju prevenciju, svako dijete koje ne izgubi majku, biće posljedica njihove odluke." U slučajevima koji su indikovani porodičnom istorijom obolijevanja, BRCA testovi su dostupni kao dio javnog zdravstva u većini evropskih zemalja. U nekim zemljama poput Francuske i Švajcarske i rekonstruktivna hirurgija nakon mastektomije je pokrivena javnim zdravstvenim osiguranjem.

Vlada Crne Gore svake godine otkupom jagnjadi pomaže farmere i penzionere. Farmerima se jagnjad plaćaju po većoj cijeni od tržišne, a penzioneri ih dobijaju po nižoj cijeni nego u prodavnicama. U tom procesu zarade i klanice koje skladište jagnjad. Ove godine živa jagnjad su od farmera otkupljivana po 4,75 eura po kilogramu iako je tržišna cijena bila 4 eura. Problem je nastao jer dio farmera sa sjevera nije uspio da proda jagnjad tokom organizovanog otkupa, zbog čega im je tvrde ugrožena egzistencija. Neotkupljeno je ostalo oko 3.000 jagnjadi. Sumnjaju da su umjesto njihovih, otkupljena nelegalno uvezena jagnjad iz Srbije gdje koštaju oko 3 eura po kilogramu, a da su prodata po 4,75 eura kao domaća. Predsjednik Unije stočara sa sjevera Milko Živković za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da njihove sumnje o nelegalnom uvozu treba da ispitaju nadležni organi. "Činjenica je da su jagnjad iz okruženja prodata po subvencionisanoj cijeni. Ja bih to nazvao ozbiljno organizovanim kriminalnim poslom jer to ne može da radi jedan čovjek. Tu mora da bude uključeno nekoliko institucija ..", kaže Živković. U proces otkupa osim Ministarstva poljoprivrede uključene su domaće kompanije, koje vrše otkup i skladištenje, penzioni Fond i Ministarstvo socijalnog staranja. Vlada je za projekat snadbijevanja penzionera jagnjećim mesom po nižim cjenama obezbijedila 320.000 eura. Jagnjetina koja se u mesarama prodaje za oko 13 eura po kilogramu penzionerima će se ponuditi za po nešto više od 8 eura. Uz to penzioneri će moći da je otplate u osam rata. Kako je nastao problemUnija stočara od Ministarstva poljoprivrede u septembru tražila da se ove, kao i prethodnih godina, otkupi oko 12.000 jagnjadi. Otkup je završen 28. novembra i sredstava za te namjene potrošena, ali je na terenu ostalo još jagnjadi, potvrdio za RSE ministar poljoprivrede Vladimir Joković: "I sada imamo problem", kazao je Joković. On tvrdi da je otkupljeno oko 15.000 jagnjadi, što je više od dogovorenog. Ministar Joković kaže da imaju samo naznake o nelegalnom uvozu. Objašnjava da je ključni problem nastao što je u Crnoj Gori određena značajno veća otkupna cijena za kilogram nego u Srbiji: "Imamo naznaka, ali ništa dokazano, da je bilo prebacanja jagnjadi iz Srbije u Crnu Goru. I to iz pograničnih mjesta i drugih susjednih država. Dakle, o tome se radi." Prethodno je Ministarstvo poljoprivrede saopštilo da su obaviješteni još krajem oktobra o pojačanom prisustvu jagnjadi iz susjednih država koja su u Crnu Goru dospjela preko zelenih granica, o čemu su obavijestili i policiju. Ministar "proziva" i stočareJoković smatra da je i jedan od uzroka nastalog problema i to što je Unija stočara prijavila manje jagnjadi za otkup od stanja na terenu. Ukazuje na trend da stočari ne žele tokom turističke sezone da prodaju jagnjad zbog male težine i niske cijene. Podsjeća da tokom sezone Crna Gora uvozi jagnjeće meso. Kako kaže dio farmera svjesno čeka novembar da jagnjad dostignu maksimalnu kilažu od 40 kilograma da bi ih prodali po subvencionisanoj cijeni, zbog čega se stvaraju viškovi na tržištu. Šta kažu farmeriTe tvrdnje negira Milko Živković iz Unije stočara. Navodi da nijesu pogriješili u procjenama jagnjadi i da su viškovi nastali jer su otkupljena nelegalno uvezena jagnjad, da bi bila prodata po subvencionisanoj cijeni. Kaže da sumnje treba da ispitaju nadležni organi: "Da ispitaju da li je veći broj od neotkupljenih jagnjadi, ilegalno uvezen iz okruženja, radi preprodaje i zarade od bar euro po kilogramu žive mjere. To je velika zarada za pojedince", kaže Milko Živković. Ukazuje da su taj posao morali biti uključeni neki veterinari. Prema njegovim riječima svako jagnje mora da ima ušne markice da bi ušlo u sistem subvencija. Kako farmeri ne bi pretrpjeli još veću štetu Živković traži od Ministarstva i Vlade da se nađe rešenje za otkup preostalih jagnjadi po subvencionisanim cijenama. Prema njegovim riječima klanična industrija je za to zainteresovana. Slučaj najvećeg farmera na sjeveruJedan od farmera koji nije prodao jagnjad, iako se prvog dana prijavio za otkup, je Salun Hasković iz sela Bistrice kod Bijelog Polja. On ima 500 jagnjadi. "Od prvog dana su odlagali, zovite u petak, pa zovite u ponedeljak, pa ide sporo otkup i tako je otkupljeno 15.000 jagnjadi, a moja su ostala. I ne samo ja, još je stočara uskraćeno da proda po toj cijeni i u tom roku", kazao je Hasković za RSE. On tvrdi da u njegovom slučaju nijesu tačni navodi da je izbjegavao da proda jagnjad tokom ljetnje turističke sezone zbog niže cijene: "Moja jagnjad ne mogu da stignu u tom periodu. Ovce se jagnje u martu i aprilu, tako da su jagnjad tek sad za prodaju." Hasković kaže da je njegova farma već u minusu jer nije prodao jagnjad a treba ih hraniti svaki dan. "I da ih prodam po toj subvencionisanoj cijeni ja sam u gubitku a ne po četiri eura koje sad neki nude.. Ako ih ni po četiri eura ne prodam moraću ih pustiti u selo, ili u prirodu da dosade narodu dok ne polipšu (uginu)". Njegova porodica ima jednu od većih farmi i ona im je jedini izvor prihoda: "Ovo je uništavanje poljoprivrednih proizvođača. Ako nije bilo moguće otkupiti svim stočarima, trebalo je napraviti neki plan koliko komada da se otkupi po domaćinstvu, pa bi se svi snašli za 10-20 odsto viška", kazao je Hasković. Ističe da farmeri imaju saznanja o neregularnostima i podsjeća da je i Ministarstvo poljoprivrede nedavno saopštilo da sumnja na nelagalni uvoz. Jagnjad moraju biti obilježena markicama da bi ušla u program otkupa što otvara pitanje kako su nelegalno uvežena dobila ušne markice. "Saznanja imaju veterinarska uprava i veterinarske stanice koliko su komada jagnjadi obilježili po majki-ovci kod pojedinih farmera. Imamo saznanja da su obilježili po pet ili šest jagnjadi po jednoj ovci, a maksimum je do dva jagnjeta za naše uslove držanja", kaže Hasković. Ministarstvo traži rješenjeMinistar poljoprivrede kaže da je riječ o ozbiljnom problemu, koji će pokušati da riješe u saradnji sa svim akterima organizovanog otkupa. "U ovom trenutku nemamo sredstava za pomoć, ali ćemo da vidimo, da li iz budžetske rezerve ili na neki drugi način možemo pomoći da se ta jagnjad plasiraju", kazao je Joković. Privrednici godinama pozivaju građane da kupuju domaće proizvode i na taj način stimulišu poljoprivrednu proizvodnu i domaću ekonomiju. Crna Gora godišnje uveze hranu i piće u vrijednosti od skoro milijardu eura, dok je izvoz oko 13 puta manji, podaci su Privredne komore. Poljoprivrednici su poslednji put protestovali 28. novembra tražeći povećanje agrobudžeta na pet odsto državne kase i zaštitu domaćih proizvoda. Sadašnja izdvajanja su, kako tvrde, 1,65 odsto a podrška poljoprivredi oko 0,8 odsto državnog budžeta. Iz Vlade je najavljeno da će do kraja godine biti zatvoreno poglavlje 11, koje se tiče poljoprivrede u pregovorima sa Evropskom komisijom.

Bivša predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica osuđena je 2. decembra na godinu i devet mjeseci zatvora zbog zloupotrebe položaja putem podstrekavanja. Odluka podgoričkog Višeg suda je nepravosnažna. Medenica je 17 godina provela na najvišim pravosudnim funkcijama u državi. Bila je vrhovna državna tužiteljka a u tri mandata predsjednica Vrhovnog suda do decembra 2020.godine, kada je podnijela ostavku. Protiv nje se vodi više postupaka, uključujući i da je bila dio kriminalne organizacije koju je stvorio njen sin Miloš Medenica. Tom optužnicom se terete za krijumčarenje, davanje i primanje mita, protivzakoniti uticaj, neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. Taj proces je u toku. Posljednji slučajViši sud je 2. decembra utvrdio da je tadašnja predsjednica Vrhovnog suda uticala na sutkinju Privrednog suda Milicu Vlahović Milosavljević da donese odluku u predmetu u korist njenog kuma Rada Arsića, a na štetu jedne ruske kompanije. Cilj, prema tužilaštvu, je bio da se spriječi naplata 400.000 eura potraživanja ruske kompanije od Arsića. Osim Medenice, Vlahović Milosavljević je osuđena za zloupotrebu položaja na šest mjeseci zatvora. Specijalni tužilac Vukas Radonjić kazao je da je tužilaštvo zadovoljno osuđujućom presudom, ali ne i visinom kazne. Naime, tužilaštvo je tražilo za Medenicu tri, a za Vlahović Milosavljević dvije godine zatvora. One su u sudskom procesu negirale krivicu. Druga presuda za zloupotrebu položajaOvo je, inače, druga presuda ove godine za zloupotrebu položaja protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda. Naime, krajem oktobra je ponovo osuđena na šest mjeseci zatvora. Viši sud je utvrdio da je počinila krivično djelo zloupotreba položaja time što je kao tadašnja predsjednica suda na funkciju nezakonito zadržala sudiju Milosava Zekića, iako je protiv njega vođen krivični postupak. Branilac Medenice kazao je novinarima krajem oktobra da će žaliti na tu presudu. 'Politika ušla u sudnicu'Medenica je podnijela ostavku na mjesto predsjednice Vrhovnog suda decembra 2020. U tom periodu je smijenjena trodecenijska vlast Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića. Na vlast je došla koalicija proruskog Demokratskog fronta, Demokrata i Građanskog pokreta URA. Uhapšena je aprila 2022, nakon čega je više od pola godine provela u istražnom zatvoru. Medenica je poručila da je politika ušla u sudnicu, da nju pokušavaju da predstave kao najveće zlo i žrtvuju kako bi dobili poene iz Evrope. Vlada Crne Gore želi da zatvori sva pregovaračka poglavlja do kraja sljedeće godine i 2028. uvede zemlju u Evropsku uniju. Evropska komisija je u prošlomjesečnom izvještaju o napretku konstatovala da se poboljšavaju rezultati po pitanju istraga i procesa u slučajevima korupcije na visokom nivou, ali da broj pravosnažnih presuda ostaje nizak i da mora da se poveća.

U državnom budžetu za 2026. godinu MUP-ov sektor zaštite i spašavanja dobija milion i po eura manje u odnosu na ovu godinu. Ljetos je Crna Gora požare gasila uz pomoć iz regiona i Evrope, a političari su obećavali da ćemo požarnu sezonu 2026. dočekati spremni.

U Perspektivi u Podgorici, sa mladima razgovara gospodin Ranko Krivokapić, crnogorski pravnik i političar, čovjek koji je bio i svedok i učesnik svih ključnih političkih faza savremene Crne Gore.

Tema Mosta Radija Slobodna Evropa bila je može li Crna Gora da uđe u Evropsku uniju 2028 godine. Sagovornici su bili Daliborka Uljarević, direktorka Centra za građansko obrazovanje u Podgorici, i Zlatko Vujović, profesor Fakulteta političkih nauka. Bilo je riječi o velikim pohvalama koje zvaničnici Evropske unije upućuju Crnoj Gori za njen napredak na evropskom putu, da li će zbog toga Crna Gora postati članica Evropske unije prije svih drugih kandidata, zašto je Brisel toliko naklonjen Crnoj Gori i da li zbog toga vladajućoj koaliciji oprašta njene greške i slabosti. Razgovaralo se i o tome zašto i pored velikog napretka na evropskom putu opada povjerenje građana u Evropsku uniju, kakvu ulogu u tome igraju prosrpski mediji, kome u vladajućoj koaliciji nije interesu da Crna Gora u kratkom roku postane članica Evropske unije, koliko nedavni nacionalistički incidenti kvare evropski imidž Crne Gore, zašto Srbiji nije u interesu da Crna Gora prije nje uđe u Evropsku uniju, da li bi Aleksandar Vučić preko svojih saveznika u Crnoj Gori mogao da uspori crnogorsko napredovanje na evropskom putu, kao i o tome kako se Rusija otvoreno protivi članstvu Crne Gore u Evropskoj uniji. Karabeg: U posljednje vrijeme iz Brisela stižu velike pohvale Crnoj Gori za njen napredak na putu ka Evropskoj Uniji. Smatra se da je najviše napredovala od svih kandidata i da ima šansu da prije svih postane članica Evropske unije. Da li vas iznenađuju tolike pohvale? Uljarević: Nije to iznenađenje jer je proces pristupanja EU postao primarno politički. Takve poruke su prije svega podsticaj Crnoj Gori, a u vremenu kada se Evropska unija suočava sa brojnim geopolitičkim izazovima jako joj je potrebna priča o uspjehu jednog kandidata. Evropska unija želi da oživi politiku proširenja prema Zapadnom Balkanu i tako parira uticajima Rusije, Kine, pa i Turske. Ali važno je da ne miješamo pohvale sa garancijama. Iako je Crna Gora dosta napredovala u formalno-tehničkom pogledu, ključni reformski zahvati su još daleko od završenih. Ako je Crna Gora sada najbolja u razredu loših učenika, to ne znači da je zaista spremna za članstvo u Evropskoj uniji. Vujović: Mislim da su izjave zvaničnika Evropske unije potpuno očekivane. Brisel želi da Crnu Goru pogura ka članstvu u Evropskoj uniji jer ona zbog njene veličine i geostrateškog značaja na Zapadnom Balkanu predstavlja idealan izbor za novu članicu. Međutim, jedno su pohvale, podsticaji i ohrabrenja, a drugo kako će se stvari odigrati u trenutku kad se okončaju pregovori. Onda slijedi ratifikacija, kada države članice u parlamentima i eventualno i na referendumima donose odluku da li da podrže članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji. Njemački optimizamKarabeg: Izgleda da je najoptimističnija Njemačka. Njen ministar spoljnih poslova Johan Vadeful ovih dana je u Podgorici izjavio kako postoje realni izgledi da Crna Gora do 2028. postane članica Evropske unije. Uljarević: Bilo je dosta optimizma u izjavi njemačkom ministra inostranih poslova, međutim nisam sigurna da je 2028. realan rok, niti da je to godina za koju se i Evropska unija vezuje. Podsjetila bih da je Kaja Kallas, visoka predstavnica Evropske unije za spoljnu politiku i bezbjednost, nedavno rekla da je 2030. mnogo realniji rok. Mislim da pohvale treba uzimati više kao prijateljski pritisak da se ubrzaju reforme naročito kada je riječ o vladavini prava, ali nisam sigurna da vladajuća koalicija u Crnoj Gori to razumije na adekvatan način. Karabeg: Dok je njemački ministar izuzetno optimističan u pogledu prijema kandidata, Marta Kos, komesarka za proširenje, govori o probnom periodu za kandidate prije nego što uđu u Evropsku uniju. Da li se to odnosi i na Crnu Goru? Vujović: Ne vjerujem da se to odnosi na Crnu Goru jer Crna Gora ima jasnu proevropsku većinu u javnom mnjenju, a i u parlamentu i kad je riječ o poslanicima vladajuće koalicije i o poslanicima opozicije. Crna Gora je proevropski orijentisana zemlja za razliku od Srbije gdje ni u javnosti, ni u parlamentu ne postoji istinska proevropska većina. Zemlje u kojima dominira ruski uticaj, a to je Srbija, ali i neke zemlje kao što je Moldavija koje lako mogu da skliznu u sferu ruskog uticaja, kao što se to desilo sa Gruzijom, predstavljaju rizičan su izbor za Evropsku uniju. Zbog toga mislim da se priča o probnom periodu odnosi na te zemlje, a ne na Crnu Goru. Međutim, to ne znači da će Crna Gora izbjeći takav scenario ukoliko proces pregovora ne okonča do kraja 2006, odnosno sredine 2027. godine. Mnogo je protivnika plana da Crna Gora postane članica Evropske unije 2028. godine. Ima ih u Crnoj Gori, ima ih u regionu, a i na globalnom nivou. Kad je riječ o regionu, Tirana radi na tome da uspori pregovore Crne Gore i Evropske unije, a Beograd da ih potpuno zaustavi. S druge strane, u Crnoj Gori je na vlasti koalicija koja nije sposobna da odgovori na političke izazove i igre koje se igraju kako oko Crne Gore tako i u njoj samoj. Pad povjerenjaKarabeg: Zašto i pored tolikog napretka Crne Gore na evropskom putu opada povjerenje građana u Evropsku uniju? Ono je i dalje veliko, ali nije kao što je bilo. Za pola godine palo je za 14 procenata - sa 83 na 69 posto. Otkud tako nagli pad? Uljarević: Mi imamo medije koji direktno ili indirektno plasiraju proruski narativ i šire dezinformacije što ima uticaj na eroziju povjerenja u Evropsku uniju. S druge strane, funkcioneri često prebacuju odgovornost na Evropsku uniju kada treba da donesu neke nepopularne odluke. Evo sad imamo proteste mještana povodom izgradnje kolektora u Botunu, a zvaničnici pravdaju tu odluku time da to moramo da uradimo zbog Evropske unije umjesto da iznose argumente o korisnosti tog projekta. Uostalom, građani vide diskrepancu između pohvala, koje stižu iz Evropske unije crnogorskim institucijama, i njihovog lošeg iskustva s tim institucijama. Kad vidimo ko su nam danas u vlasti vodeći Evropejci, teško se oteti utisku da je evropski put za njih farsa. Vujović: Mislim da je nerealna brojka da je preko 80 posto građana podržavalo Evropsku uniju. U Crnoj Gori postoji tradicionalna podjela na prozapadno i prosrpsko, odnosno prorusko, biračko tijelo koje je dominantno antievropski orijentisano. Prilikom promjene vlasti 2020. prosrpski orijentisani građani gledali su sa simpatijama na Evropsku uniju jer su je vidjeli kao saveznicu u konsolidaciji vlasti prosrpskih i proruskih partija u Crnoj Gori. Međutim, kako se je Crna Gora počela da približava Evropskoj uniji, krenula je antievropska kampanja koja je u počeku bila tiha, ali je sve glasnija kako se povećavaju šanse Crne Gore za prijem. To se već desilo u Srbiji. U Srbiji je nekad većina građana bila za Evropsku uniju, a sada svega trećinu biračkoga tijela podržava članstvo Srbije u Evropskoj uniji. Do toga je došlo kontinuiranom kampanjom dezinformacija medija koji su pod kontrolom predsjednika Vučića. Sad imate sličnu situaciju u Crnoj Gori gdje se u dijelu medija, koji su pod kontrolom kompanija iz Srbije, vodi antievropska kampanja. Pristup moruKarabeg: Može li predsjednik Srbije Aleksandar Vučić preko svojih saveznika u Crnoj Gori da uspori napredovanje Crne Gore ka Evropskoj uniji? Vučiću, koji se sada jače okrenuo ka Evropskoj uniji i koji stalno priča kako je Srbija najspremnija za ulazak u Evropsku uniju, sigurno bi smetalo da Crna Gora uđe prije Srbije. Uljarević: Vučić to kontinuirano pokušava i ima snažne poluge uticaja unutar vlasti u Crnoj Gori. Primjera radi, Andrija Mandić, predsjednik skupštine Crne Gore, već gotovo godinu dana blokira izbor dva člana Savjeta agencije za audio-vizualne medijske usluge čime se stvaraju uslovi da Evropska unija, ukoliko bi strožije posmatrala stvari u Crnoj Gori, ponovo otvori privremeno zatvoreno poglavlje 10 o informatičkom društvu i medijima. Vučić ima značajan uticaj u medijskom prostoru Crne Gore, a njegova najmoćnija poluga je Srpska pravoslavna crkva preko koje sada, rekla bih, gotovo militaristički pokušava sprovesti ideološki zasnovani istorijski revizionizam. Vučić u suštini nikada nije Crnu Goru posmatrao kao istinski ravnopravnu i suverenu državu već kao privremeno izgubljenu srpsku teritoriju. I zato je za njega nezamislivo da Crna Gora brže od Srbije napreduje na putu ka Evropskoj uniji jer se time ruši njegova teza da Srbija prednjači u evropskim integracijama i da Crna Gora nije sposobna da samostalno i efikasno funkcioniše bez uticaja i tutorstva Srbije. Vujović: Vrlo je teško izmjeriti kolika je trenutno Vučićeva moć u Crnoj Gori. Mislim da je ona dovoljno velika da natjera njegove crnogorske saveznike, odnosno prosrpske partije koje predvode Andrija Mandić, Milan Knežević, a jednim dijelom i Aleksa Bečić, da povuku poteze koji će isprovocirati Hrvatsku ili samu Evropsku uniju da zaustave proces pristupanja Crne Gore. Ako ne uspije u tome, pa Crna Gora postane članica Evropske unije, to bi bio najveći Vučićev poraz otkako je došao na vlast u Srbiji. Ulazak Crne Gore u Evropsku uniju bio bi akcelerator promjena u regionu, a i u samoj Srbiji. Pala bi Vučićeva teza da Evropska unija nikad neće dozvoliti proširenje na Zapadni Balkan. Ulaskom u Evropsku uniju Crna Gora postaje dio zapadnog svijeta i zapadne demokratije. A to bi značilo kraj sna Beograda i Moskve da bi im Crna Gora mogla biti plijen. Jer nema efektivnog vojnog savezništva Srbije i Rusije ukoliko Srbija nema pristup moru, odnosno ukoliko Rusija preko mora nema komunikaciju sa Srbijom, a to se može ostvariti samo ako bi Beograd i Moskva imali kontrolu nad Crnom Gorom. Ta priča još uvijek nije okončana. Uostalom i samom Vučiću se ponekad omaknu neke izjave koje potvrđuju da on i dalje nastoji da Crnu Goru vrati u zagrljaj Srbije. Članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji ruši snove o srpsko-ruskoj dominaciji nad Zapadnim Balkanom. Uvezeni incidentiKarabeg: Koliko su nacionalistički incidenti poput nedavnih antiturskih demonstracija i napada na hrvatske navijače smetnja na putu Crne Gore ka Evropskoj uniji? Uljarević: Pravi se velika šteta jer svaki nacionalistički incident šalje signal da je naše društvo još uvijek duboko polarizovano, politički nestabilno, podložno manipulacijama i nerezistentno na spoljni uticaj jer ja zaista vjerujem da je značajan dio toga bio indukovan sa strane, preciznije, iz Srbije. Oni koji stoje iza tih incidenata očito nastoje da smanje kredibilitet Crne Gore u završnoj fazi pregovora sa Evropskom unijom koja između ostalog ocjenjuje i otpornost kandidata na ekstremizam i govor mržnje. Svaki takav incident nije samo udar na društvenu koheziju Crne Gore, već utiče i na procjenu naše spremnosti za Evropsku uniju. Napad na hrvatske navijače dodatno pogoršava odnose između Crne Gore i Hrvatske i može da doprinese negativnom raspoloženju njihovih građana prema našem pristupanju Evropskoj uniji. Na drugoj strani, sve što se dešavalo sa turskim državljanima rezultat je snažne manipulacije i to nije lice Crne Gore koje mogu da prihvatim. Vujović: Što se tiče antiturskih protesta, to je bio odgovor Srbije na isporuku turskih vojnih dronova Kosovu. Vučić je time želio da pokaže da može da naruši turske interese u regionu, a Zapadni Balkan je veoma važan za Tursku. Inače, to nisu bili nikakvi spontani protesti. Ko su bili učesnici? Organizovane grupe navijača srpskih klubova, lojalisti zvaničnog Beograda i funkcioneri ekstremnih prosrpskih partija koji su dio vladajuće koalicije u Crnoj Gori. Iza svega je stajala srpska obavještajna služba. Vlada je brzopleto reagovala na bazi netačnih informacija koje je dobila od Uprave policije i Ministarstva unutrašnjih poslova i ukinula bezvizni režim za državljane Turske. Vjerujem da će ta odluka biti uskoro povučena. Mitropolitova 'sveta krava'Karabeg: Kakav je odnos Srpske pravoslavne crkve prema evropskom putu Crne Gore? Uljarević: Njena pozicija zavisi od odnosa zvaničnog Beograda prema Evropskoj uniji. Srpskoj pravoslavnoj crkvi su u suštini strane evropske vrijednosti u čijoj osnovi su sekularizam, pluralizam, poštovanje ljudskih prava, posebno marginalizovanih grupa, i građanski model države. Najviši predstavnici Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori često su kritički nastupali prema Evropskoj uniji. A i kad zbog javnosti moraju da je prihvate, onda je prihvataju kao neku neprijatnu neminovnost. O tome najbolje govori nedavna izjava mitropolita cetinjsko-primorskog Joanikija da je za ulazak Crne Gore u Evropsku uniju, ali da to nije "sveta krava" kojoj se svi moramo klanjati. Vujović: Srpska pravoslavna crkva deklarativno ima pozitivan stav prema ulasku Crne Gore u Evropsku uniju, ali suštinski veoma negativan. Taj negativni odnos vidljiv je na terenu gdje velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve vode antievropsku i antizapadnu kampanju. Srpska pravoslavna crkva u suštini zastupa interese Rusije i Ruske pravoslavne crkve na ovom području. Moglo bi se reči da je Srpska pravoslavna crkva najznačajniji resurs Rusije na Zapadnom Balkanu jer apsolutno slijedi zahtjeve Moskve. Karabeg: Rusija je vidljivo nezadovoljna što se Crna Gora ubrzano kreće prema Evropskoj uniji i to otvoreno i nediplomatski saopštava. Njen ambasador u Crnoj Gori Aleksandar Lukašik je nedavno rekao da je posvećenost Crne Gore NATO paktu i ubrzavanje priprema za pristupanje Evropskoj uniji kratkovida politika koja nije u interesu crnogorskih građana. Vidite li to kao prijetnju? Uljarević: Rusija djeluje u Crnoj Gori mnogo više posredno nego direktno, prije svega širenjem dezinformacija, podrškom proruskim političkim i društvenim akterima kao i korišćenjem crkvene infrastrukture. Taj uticaj nije uvijek vidljiv, ali je vrlo osmišljen. Rijetke su tako otvorene izjave poput nedavne izjave ruskog ambasadora. Mislim da je veoma dobro što je Ministarstvo vanjskih poslova pozvalo ruskog ambasadora na razgovor i jasno mu stavilo do znanja da je njegovo ponašanje neprihvatljivo. Međutim, treba imati u vidu da to nije jedinstveni stav čitave vlade što dodatno komplikuje napore da se ograniči ruski maligni uticaj. Vujović: Rusija doživljava Evropsku uniju kao ključnog neprijatelja s kojim se bori za premoć nad nekadašnjim zemljama Varšavskog pakta i ne samo Varšavskog pakta, nego i Sovjetskog saveza. Evropska unija je najbolji garant stabilnosti zemalja koje su nekada bile komunističke i najveća prepreka širenju ruskog uticaja u tim zemljama. Što se tiče Crne Gore, Rusija nije očekivala da će doći do njenog ubrzanog napretka na putu ka Evropskoj uniji i što se više Crna Gora približava članstvu, Rusija je sve nervoznija i pokušava da je destabilizuje. Srpsko-ruski scenarioKarabeg: Ima li Moskva mogućnosti da pravi smetnje Crnoj Gori na njenom evropskom putu? Uljarević: Ima. To smo vidjeli 2016. godine u slučaju propalog državnog udara kada je Rusiji postalo jasno da ne može zaustaviti pristupanje Crne Gore NATO savezu, ali je preko svojih saveznika u Crnoj Gori učinila sve da taj put uspori. Njene akcije su, međutim, izazvale kontraefekat jer su države članice NATO saveza shvatile da treba što prije da prime Crnu Goru da bi spriječile jačanje ruskog uticaja. Ja mislim da takav odnos prema Crnoj Gori danas postoji i u Evropskoj uniji bez obzira na opreznost baltičkih država koje se boje da bi u Evropsku uniji mogla da uđe neka od država u kojima postoji snažan ruski uticaj, pa bi Unija dobila ruskog trojanskog konja. Mislim i da je i pomenuta izjava Marte Kos o probnom periodu refleksija takvih bojazni, ali mislim da se to ne odnosi na Crnu Goru. Vujović: Mislim da Rusija ima mogućnost, a i resurse u Crnoj Gori da uspori naše kretanje ka Evropskoj uniji. Resursi su dijelovi vladajuće koalicije koji će uvijek pokazati veću lojalnost Moskvi nego posvećenost vrijednostima za koje se zalaže Evropska unija. Kada bi od njih zavisilo da li će Crna Gora zaustaviti pregovore, to bi se svakako desilo. Ali ne djeluju u Crnoj Gori samo Rusija i njeni saveznici. I Evropska unija, i zapadni saveznici, i crnogorske proevropske snage preduzimaju radnje da se anulira ruski uticaj i da cijena podrške Rusiji bude toliko visoka za proruske aktere u Crnoj Gori da se oni suzdrže ili odustanu od akcija u korist Rusije. Tako da ja vjerujem da će Crna Gora uspjeti da se izvuče iz scenarija koji su pripremili Beograd i Moskva i da će postati članica Evropske unije, iako je pitanje koliko je realno da se to dogodi 2028. To je moguće samo ne znam koliko je vladajuća koalicija spremna da se odrekne svojih interesa i da povuče poteze u cilju ubrzanog prijema Crne Gore u Evropsku uniju.

Crna Gora će najkasnije do septembra sledeće godine uvesti vize za državljane Rusije, saopšteno je za Radio Slobodna Evropa iz Ministarstva vanjskih poslova. Prema važećem Sporazumu o uzajamnim putovanjima, ruski državljani trenutno mogu ulaziti i boraviti u Crnoj Gori do 30 dana bez vize. "Neophodno je da do kraja trećeg kvartala 2026. Crna Gora uskladi viznu politiku sa EU, što, između ostalog, znači i uvođenje viznog režima za državljane Rusije". Ova mjera je, kako kažu u Ministarstvu, dio obaveza koje je država preuzela u okviru Reformske agende 2024–2027. i usklađivanja sa evropskim pravilima iz poglavlja 24 – Pravda, sloboda i bezbjednost. "Usklađivanje sa viznom politikom EU sprovodi se postepeno i uz pažljivo uvažavanje nacionalnih ekonomskih i drugih interesa, koji su od suštinskog značaja za očuvanje stabilnosti i dugoročni razvoj države". Za sada boravak do 30 danaZvanični podaci Ministarstva unutrašnjih poslova pokazuju da u Crnoj Gori boravi više od 21.100 ruskih državljana, a najveći broj njih živi na primorju, posebno u Budvi. Iako u Crnoj Gori mogu boraviti do 30 dana bez vize, u praksi oni nakon tog perioda na kratko napuste Crnu Goru, nerijetko samo do najbližeg pograničnog mjesta i u povratku dobiju novi tridesetodnevni bezvizni period. Broj ovakvih 'izlazaka-ulazaka' nije ograničen. Iz Uprave policije ranije su pojasnili da Sporazum o putovanjima sa Rusijom nema ograničenje u smislu dužine ukupnog boravka u određenom periodu, što je u praksi značilo da se boravak može kontinuirano produžavati. Usklađivanje sa EU politikamaPremijer Milojko Spajić je ranije, najavljujući pooštreni režim za ruske državljane, kazao da Crna Gora u potpunosti prati vanjsku i bezbjednosnu politiku Evropske unije, uključujući mjere prema Rusiji. Naime, Crna Gora je 2022. godine uvela sankcije Moskvi, ali Evropska komisija kontinuirano upozorava da je i vizna politika ključna za napredak u pregovorima i korišćenje sredstava iz Plana rasta za Zapadni Balkan. Prema posljednjem izvještaju Evropske komisije, Crna Gora i dalje nije usklađena sa viznim režimom EU pitanjem koje je, smatraju, "pitanje od hitnog značaja". Posebno zbog činjenice da je riječ o završnom uslovu u jednom od dva najvažnija pristupna poglavlja. Crnu Goru napustilo 9.000 turskih državljanaBrisel očekuje uvođenje viza za devet zemalja koje nisu usklađene sa EU - Rusiju, Kinu, Bjelorusiju, Azerbejdžan, Katar, Saudijsku Arabiju, UAE, Bahrein i Tursku. Crna Gora je nedavno uvela vize za turske državljane. Povod je bio incident koji se dogodio 25. oktobra u podgoričkom naselju Zabjelo, kad je nožem ranjen Podgoričanin. Iako je policija tvrdila da su u ranjavanju učestvovali državljanin Turske i Azerbejdžana, na kraju se ispostavilo da su Podgoričanina navodno ranila dva državljanina Azerbejdžana. Od kraja oktobra, kad je Vlada privremeno uvela vize državljanima Turske, skoro 9.000 njih napustilo je Crnu Goru, dok su u istom periodu odobrena 194 zahtjeva za izdavanje viza državljanima te zemlje. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su Vijestima da je od 27. oktobra, kad je izvršna vlast uvele vize turskim državljanima, do 26. novembra 8.935 državljana Turske napustilo Crnu Goru. Ekonomski aspekti kao opravdanjeInače, Vlada je dosadašnju praksu nepotpunog praćenja vizne politike EU opravdavala ekonomskim interesima u turizmu, koji čine 26 odsto crnogorskog Bruto domaćeg proizvoda. U tom kontekstu, naveli su da Crnu Goru godišnje posjeti 230.000 ruskih, 320.000 turskih državljana... Za Kinu su naveli da učestvuje u infrastrukturnim projektima a za četiri bliskoistočne zemlje sve veće investicije u Crnu Goru. Iz Brisela su više puta naglašavali da ekonomski interesi ne mogu imati prednost nad evropskim pravilima i obavezama iz pristupnog procesa. Crnogorske vlasti očekuju da će potpuna harmonizacija viznog režima s pravilima EU biti završena do kraja 2027. godine. Vlada Crne Gore namjerava da do kraja sljedeće godine zatvori sva poglavlja i 2028. postane članica EU.

Agencija za audio vizuelne medijske usluge (AMU) izradila je digitalnu mapu medijskog vlasništva, koja potvrđuje da televizije sa nacionalnom frekvencijom dominantno kontrolišu kompanije i pojedinci iz regiona, uglavnom iz Srbije. Takođe, vlasništvo i suvlasništvo u dijelu medija imaju članovi užih porodica, a može se uočiti povezanost različitih medija preko fizičkih i pravnih lica. Iz AMU su za Radio Slobodna Evropa (RSE) saopštili da podaci o vlasništvu u medijima ne pokazuju nedozvoljenu medijsku koncentraciju, niti se može spekulisati o postojanju skrivenog vlasništva. "Agencija se oslanja isključivo na zvanične, prijavljene i verifikovane podatke, koji predstavljaju jedinu pravno relevantnu osnovu za naš rad. Agencija ne može spekulisati o mogućem postojanju skrivenih vlasnika", saopšteno je za RSE iz AMU. A direktor Media centra Goran Đurović za RSE kaže da se na osnovu dostupnih podataka, neće moći sa potpunom sigurnošću utvrditi ko su stvarni vlasnici medija u Crnoj Gori. Vlasnička struktura iz SrbijeDigitalna mapa vlasništva u medijima bi trebalo da omogući pregled vlasništva svih pružalaca audio vizuelnih usluga i prepoznavanje povezanih lica kroz poslovne veze, porodične relacije ili zajedničko učešće u drugim kompanijama. Od šest televizija koje, prema AMU, imaju nacionalnu pokrivenost, četiri su u većinskom vlasništvu pojedinaca i kompanija izvan Crne Gore. To su televizije Adria, Prva, Vijesti i Nova. One imaju razgranatu šemu vlasništva koja sadrži i do nekoliko desetina imena firmi i pojedinaca. Za razliku od tih televizija E TV, koju je AMU označio emiterom sa nacionalnom pokrivenošću ima samo jednog vlasnika. Dok je osnivač Javnog servisa RTCG Skupština Crne Gore. Mapa je izrađena na osnovu informacija o vlasništvu koje su dostavili sami mediji. A struktura vlasništva, po mišljenju predsjednika Savjeta AMU Branka Boškovića, nije zadovoljavajuća: "Zato što imamo veliki broj medija koji nije u vlasništvu lica iz Crne Gore nego lica van države. To može u nekim potencijalnim okolnostima može biti sporno i alarmantno." I direktor Media centra Goran Đurović za Radio Slobodna Evropa naglašava da mapa AMU pokazuje značajnu koncentraciju vlasništva iz država regiona: "Najveći uticaj i najznačajnija vlasnička struktura dolazi iz Srbije može uticati na podsticanje medijskog pluralizma. Jer postavlja se pitanje zašto bi medij, čiji su vlasnici iz Srbije, informisali na objektivan način o pitanjima koji su za građane Crne Gore od životnog značaja." Direktorica AMU Sunčica Bakić je navela da su medijska tržišta susjednih država višestruko veća i uticajnija i da se uz medijski sadržaj prelivaju politički uticaj, finansijski interesi i poslovne veze. "Onaj ko finansira taj oblikuje medijski narativ i utiče na javno mnjenje, institucije i demokratske procese", rekla je Bakić. Ona je potvrdila da Zakon kojim se reguliše pitanje vlasništva u medijima ima paradoks – veoma liberalan pristup ulaska kapitala na to tržište, a ograničenja koja se odnose na koncentraciju vlasništva su mala i gotovo nepostojeća. Ipak iz AMU objašnjavaju za RSE da nije utvrđeno da na crnogorskom medijskom tržištu postoji nedozvoljena medijska koncentracija. Takođe, nije zabilježeno da jedan emiter sa nacionalnom dozvolom učestvuje sa više od 25 posto kapitala ili prava glasa u drugom nacionalnom emiteru. Zakonom je zabranjeno da isto fizičko ili pravno lice, na istoj teritoriji emituje više od jednog radijskog ili televizijskog programa sa istom ili sličnom programskom osnovom, ili da ima više od 30 posto kapitala u drugom lokalnom ili regionalnom emiteru na istoj teritoriji. Prema objavljenoj mapi, jedno pravno ili fizičko lice ima vlasništvo u dva ili više medija potvrđuje AMU: "Iako digitalna mapa vlasništva prikazuje određene porodične i poslovne veze među vlasnicima medija, takve povezanosti same po sebi nijesu zabranjene, jer zakon ne prepoznaje te relacije kao osnov za ograničavanje koncentracije", naveli su iz AMU. A Goran Đurović kaže da su vlasnici medija formalno izvršili redistribuciju vlasništva kako bi ispunili zakonom propisane uslove: "Teško se mogu zaobići zakonska rješenja i procedure kako bi došlo do nedozvoljene medijske koncentracije. Jer bi takav pokušaj za posljedicu imao oduzimanje dozvole za emitovanje nekog medija." U posljednjem izvještaju o napretku Evropska komisija je upozorila na kašnjenja u imenovanju članova Savjeta Agencije za audio vizuelne usluge. Porodično (su)vlasništvo u medijimaZakon nalaže da svaka medijska kuća mora da objavi ko su akcionari, vlasnici i povezana lica kako bi građani znali ko stoji iza informacija koje se plasiraju. U komercijalnim medijima dio vlasništva dijele članovi uže porodice, a među pojedinima su i maloljetna djeca. Na pitanje da li postoji mogućnost da se iza pojedinih imena formalnih vlasnika kriju stvarni vlasnici, u AMU kažu da ne mogu spekulisati o postojanju skrivenih vlasnika jer se oslanjaju na zvanične podatke koje su im dostavili mediji: "Upravo digitalna mapa omogućava javnosti, novinarima i istraživačima da prepoznaju eventualne nedosljedne, nepotpune ili sumnjive informacije." I Goran Đurović smatra da se podaci, koji ukazuju da se čitave porodice nalaze u strukturi vlasništva u medijima, mogu tumačiti dvojako: "Da je čitava vlasnička struktura napravljena kao porodični biznis, a moguće je i da se iza određenih članova porodice koja je u vlasničkoj strukturi kriju i neki drugi centri ekonomske i političke moći." Kaže da će se fenomen skrivanja vlasnika nastaviti: "One koji odluče da skrivaju podatke neće spriječiti zakonska procedura, to će nastaviti da rade i trudiće se da budu što manje transparentni." Evropskim aktom o slobodi medija se zahtjeva da vlasništvo u medijima mora biti u potpunosti transparentno, rekla je Bakić: "Mi taj zahtjev ispunjavamo i prije formalne obaveze. A platforma može imati za rezultat da ogoli uticaj uredničke politike, ili da pokaže da postojeća rješenja nisu dovoljna da se medijsko tržište zaštiti i gradi u pravcu veće nezavisnosti i slobode medija." Iz AMU navode da podaci o vlasništvu omogućavaju njihovu analizu i tumačenje, te predstavlja standard predviđen Evropskim aktom o slobodi medija (European Media Freedom Act - EMFA).

"Ubij me, zakolji samo me nemoj više mučiti... te vapaje sam čuo kroz jauke, po naglasku sam znao da su naši", tim riječima Veselin Bojović iz Žabljaka opisuje mučenje Crnogoraca u splitskom logoru Lora, u Hrvatskoj. On je jedini Crnogorac koji je kao 19–godišnjak preživio 125 dana mučenja i zlostavljanja u Lori, ratne 1992. godine. "Posle te noći sam čistio taj blok C, jedna je ćelija bila zatvorena… čistio sam krv, odsječeno uho i polni organ. Stražar Botić mi je rekao da su te noći mučeni moji zemljaci i da su sad u hladnjači", priča Bojović. U Lori su od marta '92. hrvatski vojni policajci 72. jedinice Hrvatske Vojske zlostavljali i mučili civile i zarobljene pripadnike Jugoslovenske narodne armije (JNA), mahom srpske nacionalnosti, utvrđeno je pravosnažnim presudama. Za te ratne zločine, nad civilima - slučaj "Lora 1" i nad ratnim zarobljenicima - "Lora 2", Hrvatska je osudila osam vojnih policajaca na ukupno 60 godina zatvora. Za razliku od njih slučaj "Lora 3" se još ispituje. Da se upravo taj slučaj stradanja tzv. "nikšićko-šavničke grupe" vodi kao Lora 3 ", saopštilo je 2011. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu. Sudbinu te grupe - 14 zarobljenih pripadnika rezervnog sastava JNA iz Crne Gore - splitski tužioci ispituju od 2007. Ali do danas nema optužnice. U Lori su, kako se vjeruje, iz Crne Gore usmrćeni: Dušan Barović, Luka Gazivoda, Borivoje Zirojević, Ranko Vujović, Dragoman Doknić, Dragan Jakovljević, Pavle Popović, Miloš Perunović, Ratko Simović, Neđeljko Janković, Miljan Šušić, Radivoje Petković, Radomir Vulić i Luka Adžić (razmijenjen je avgusta '92. u teškom stanju, godinu kasnije umro je u Nikšiću). Njihovi posmrtni ostaci su, godinama kasnije, nađeni na različitim lokacijama u Bosni i Hercegovini (BiH). Sahranjeni su u Crnoj Gori. Tijelo Miloša Perunovića do danas nije pronađeno. Šta je Bojović preživio u Lori?Bojović je zarobljen kao redovan vojnik JNA u proljeće '92 . na teritoriji BiH. "Zarobili su me pripadnici Hrvatske vojske u Gabeli, blizu Čapljine. Posle par dana su nas odveli u Loru. I šta sam tamo preživio to niko neće. U nekim trenucima je bolja bila smrt, samo da se prekrate muke", priča Bojović. Ističe da su u Lori u "bloku C" najviše mučeni momci iz "nikšićko-šavničke grupe": "Luka Adžić iz Nikšića je bio u tom bloku i ispričao mi je sve šta su im radili, a ja sam slušao njihove jauke i muke dvije-tri noći. Dijelila nas je samo pregrada..." Podsjeća da je Adžić jedini iz te grupe živ izašao iz Lore, putem razmjene u teškom psihofizičkom stanju od, čega je kaže, godinu kasnije umro u Nikšiću. Bojović za RSE priča da je u Lori nebrojeno puta dobio batine. Premlaćivali su ga, kaže, i bejzbol palicama i mučili strujom: "Odvedu me u tu prostoriju da bih se navodno javio mojima kući, na telefon. I kreće mučenje. Ja padam u nesvijest od bolova. To je improvizovani telefon, svežu mi žicu za prst, poliju vodom noge i zavrte... užasni bolovi, vjerujte...", prisjeća se Bojović. On smatra da ljudski um ne može da zamisli kakve su sve načine smišljali da muče i premlaćuju zatvorene u Lori: "Kupali nas gole hidrantom, iživljavali se, tukli čim i ko stigne, gazili čizmama... imam ožiljke i po licu". Bojović kaže da se riječima ne može dočarati šta je vidio i preživio u Lori. "Od dasaka od sanduka za municiju sam kovao mrtvačke sanduke. Ja i zatvorenik Čučak iz okoline Čapljine. Ja sam ih dva napravio...." Bojović se, kaže, sjeća lica svih koji su ga mučili : "Mene je najviše tukao upravnik (Tomislav) Duić, ali bih prepoznao sve njih, vjerujte. Prošlo je dosta godina i ljudi se mijenjaju, ali mislim da bih ih prepoznao. I danas mi u san dolaze..." Smatra da je preživio jer ga je u Lori evidentirao Međunarodni crveni krst. Dva puta je svjedočio u crnogorskom tužilaštvu o mučenjima zarobljenih u Lori. Prvo je 2012. dao izjavu tužiteljki Lidiji Vukčević. A potom u februaru 2025. to ponovio u Specijalnom tužilaštvu na poziv tužiteljke Tanje Čolan Deretić. To saslušanje je, kako je saopštila Akcija za ljudska prava, obavljeno po zamolnici splitskog tužilaštva. Do danas, kaže Bojović, nema ni optužnice a ne pravosudnog epiloga. Njemu je teško narušeno zdravlje zbog torture koju je kao redovan vojnik JNA preživio u Lori, ali od države Crne Gore ne prima nikakvu novčanu nadoknadu. "Živim od krampe i kanala koje kopam, vežem cijevi u vodovodu, eto to radim. Od toga živimo ja i moja porodica. Imam dvoje djece, dva studenta", kaže Bojović. Šta kažu porodice stradalih u LoriMeđu stradalima iz "nikšićko-šavničke grupe" je i 27- godišnji Nikšićanin Ratko Simović. Njegova supruga Radmila Simović tridest četiri godine traži istinu i pravdu o suprugu, koji je na ratište pošao kao rezervista JNA. Za RSE kaže da država decenijama nije pominjala svoje stradale građane, iz "nikšićko-šavničke grupe". "Moj suprug je otišao na poziv države, koja ne samo da ih nije zaštitila, već ih decenijama nije ni pominjala, nije tražila odgovornost, ni pokretala postupke za ta zlodjela...” Simović ističe da za stradanje 14 momaka iz "nikšićko -šavničke" grupe do danas nije pokrenuta zvanična istraga: "Niko nije osuđen ni institucijalno, ni moralno posle 34 godine. Hrvatska kao država Evropske unije (EU), nije priznala da je taj ratni zločin uopšte počinjen." Simović od države Crne Gore očekuje da se više potrudi i traži od Hrvatske da prizna taj ratni zločin i pokrene sudski postupak . "Obzirom da se zna ko su, da se pokrene postupak i ako se utvrdi, da ih kažnjeni. I da se konačno zna šta je bilo sa ovim ljudima koji su završili u Lori, kako su završili i kroz šta su prošli". Porodice stradalih traže veće angažovanje državeZbog stradanja supruga od '98. prima, kaže, porodičnu invalidninu. Objašnjava da na to primanje zakonsko pravo imaju roditelji, supružnici ili djeca stradalih. "Oni su bili mladi ljudi, malo ih je bilo oženjeno i imalo djecu. Roditelji većine stradaliih više nijesu živi, pa tu invalidninu prima malo ljudi. Ja primam 538 eura", kaže Simović. Ističe da se taj iznos nije mijenjao dvadeset godina, od 2006. "Ona je sad nažalost puno manja nego što je bila dok je Crna Gora bila dio Jugoslavije i tako... O naknadi ili obeštićenju države, nikad nijesam razmišljala." Simović kaže da nije bilo ni obećanja da bi porodice mogle biti obeštećene: "I ne razmišljam o tome. Uvijek sam željela i tražila od države da ovaj ratni zločin ne ostane bez odgovora. Ako već idemo ka EU i u budućnost na tim vrijednostima, onda ne možemo na lažima i zataškavanjima". Iako zna da je u toku revizija sporazuma između Crne Gore i Hrvatske o procesuiranju ratnih zločina, Simović kaže da je za nju važno da država traži odgovornost za svoje građane stradale u Lori. "Ali mislim da od toga neće biti ništa, ja bih željela ali...I smatram da to Crna Gore duguje ne samo porodicama nego i sebi, zbog dostojanstva države, njene časti i istorijske odgovornosti. Da mora stati u odbranu svojih građana i tražiti punu istinu i odgovornost." Sumnje o stradanju 'barske grupe' u LoriAkcija za ljudska prava je u februaru 2025. saopštila da Specijalno tužilaštvo Crne Gore od 2016. ispituje uvjerenja da su i pripadnici tzv. "barske grupe", prošli kroz Loru. Pripadnici te grupe su, kako se vjeruje: Safet Barundžija, Dragutin Vujačić, Ilija Moračanin, Slobodan Pejaković, Zoran Radović i Petar Sekulović. Akcija je navela i da u tom predmetu "nema konkretnih rezultata". Odgovornost za stradale iz Crne Gori u Lori je u oktobru ove godine zatražio predsjednik Crne Gore Jakov Milatović. Smatra neophodnim da pitanje žrtava Lore bude sastavni dio razgovora o otvorenim pitanjima između Crne Gore i Hrvatske. Dvije države su 2006. sklopile Sporazum o saradnji i gonjenju počinilaca ratnih i zločina protiv čovječnosti i genocida. Reviziju Sporazuma tražila je Crna Gora u proljeće 2023, nako što je u Skupštini razmatran izvještaj u vezi sa mučenjima i ubistvima civila i ratnih zarobljenika u logoru Lora, posebno djela koji se odnosi na istragu u vezi sa slučajem "Lora 3". Do revizije je došlo 11. novembra 2025. kroz aneks Sporazuma iz 2006. koji su u Zagrebu potpisali vrhovni državni tužilac Crne Gore Milorad Marković i glavni državni tužilac Hrvatske Ivan Turudić. Iz crnogorskog Vrhovnog tužilaštva je saopšteno da se aneksom uvodi princip reciprociteta u primjeni Sporazuma koji će se "primjenjivati na sve slučajeve ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida ". "Lora 1" i "Lora 2"Hrvatsko tužilaštvo je 2002. podiglo prvu optužnicu u predmetu "Lora 1", kojom je optužilo osam hrvatskih vojnih policajaca za ratne zločine mučenja, zlostavljanja i "tjelesnog kažnjavanja sve i do usmrćenja" počinjene nad civilima, mahom srpske nacionalnosti. Usled takvog postupanja usmrćeni su Gojko Bulović i Nenad Knežević, a osmorici zarobljenika je teško narušeno zdravlje, podaci su Županijskog odvjetništva u Splitu. U slučaju "Lora 2" to Odvjetništvo je 2008. podiglo optužnicu protiv petorice hrvatskih vojnih policajaca za ratne zločine mučenja, zlostavljanja i "tjelesnog kažnjavanja sve do usmrćenja" nad ratnim zatvorenicima. Od posljedica su preminuli Bojan Vesović, Dušan Jelić i Vlade Savić a kod 34 zarobljenika je, kako je navedeno, teško oštećeno zdravlje. Nakon više sudskih postupaka i spajanja dva predmeta poslednje pravosnažne presude donio je Visoki kazneni sud Hrvatske krajem 2022. Sud je za ratne zločine u slučaju "Lora 1" i "Lora 2" osudio na jedinstvenu kaznu od deset godina zatvora Tomislava Duića, zapovjednika logora Lora. To je objavila organizacija Documenta iz Zagreba, Centar za suočavanje s prošlošću. Navode i da je stražar Emilo Bungur osuđen na kaznu od osam godina zatvora. Prethodno su za te zločine proglašeni krivi i osuđeni: Tonči Vrhić na 10 godina, stražari Ante Gudić i Anđelko Botić na po osam godina, Davor Banić sedam, Miljenko Bajić na četiri i po a Josip Bikić četiri godine.

Više državno tužilaštvo u Podgorici odredilo je nakon saslušanja Danku Saviću (61) iz Danilovgrada zadržavanje do 72 sata zbog sumnje da je učestvovao u oružanoj stranoj formaciji Rusije u ratu protiv Ukrajine. Savić je uhapšen 27. novembra a, kako je saopštila policija, sumnja se da je učestvovao u ratu protiv Ukrajine, od početka 2023. do početka 2025. godine. Na njegovom računu pronađeno je milion i po eura. "Materijalni dokazi ukazuju na sumnju da je D.S. protivno zakonu i pravilima međunarodnog prava, učestvovao u stranoj oružanoj formaciji Ruske federacije, u Lugansku, u ratu koji Rusija vodi protiv Ukrajine (od februara 2022.) na ukrajinskoj teritoriji te da je na osnovu toga pribavljao i posjedovao ogromna novčana sredstva, od čega je 1.500.000 eura bilo na tekućem računu", kazali su iz policije. U okviru operacije "Lugansk", nazvanoj po istoimenoj ukrajinskoj oblasti pod okupacijom Rusije, policija je pretresla još 11 osoba kod kojih je pronađeno 24 komada vatrenog oružja, preko hiljadu metaka, hladno oružje, obilježja stranih formacija sa inostranim dokumentima... Savić već hapšenSavić je ranije uhapšen u junu ove godine zbog nedozvoljenog držanja oružja. Prema podacima Radija Slobodna Evropa, Savić je državljanin Bosne i Hercegovine sa prebivalištem u Danilovgradu. Bivši je pripadnik Vojske Jugoslavije, a deklarisao se kao "kozački vojni zapovjednik" u Balkanskoj kozačkoj vojsci, koja navodno djeluje kao ogranak Centralne kozačke vojske Rusije, bliske predsjedniku Vladimiru Putinu. Nakon njegovog hapšenja, policija navodi da je realizovana višemjesečna operacija "Lugansk" usmjerena na dokazivanje učešća lica u stranim oružanim formacijama. "Pretresom stambenih i drugih prostorija koje koristi Savić, policija je pronašla i oduzela: vojne uniforme, pancire, šlemove, uniforme Kozačkog bratstva, uređaje za komunikaciju, uvjerenja o državljanstvima, inostrane pasoše i knjižicu za učešće na frontu", navodi policija. Još jedno hapšenje, oružje i oprema kod 11 osobaPolicija je privela i D.B. (74) iz Danilovgrada zbog nedozvoljenog držanja oružja, kod kojeg je pronađena lovačka puška i 18 komada municije. Kod ostalih lica pronađeni su različiti tipovi oružja, municija, uniforme, zastave, komunikaciona oprema i drugi predmeti. Pretresena je i jedna advokatska kancelarija, dok se za jednim licem traga, navodi policija. "U cilju sprovođenja daljih dokaznih radnji za izvršenje krivičnog djela učestvovanje u stranim oružanim formacijama, spisi predmeta i predmeti će biti dostavljeni Višem državnom tužilaštvu u Podgorici." Policija je sprovela akciju u koordinaciji sa Višim tužilaštvom u Podgorici i službenicima Obavještajno – bezbjednosnog direktorata Ministarstva odbrane. U saopštenju navode da je crnogorska policija odlučna da se suprotstavi "savremenim visokorangiranim bezbjednosnim prijetnjama otkrivanjem malignog i hibridnog djelovanja, koje dolazi iznutra i inostranstva.

Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović optužio je 26. novembra Agenciju za sprječavanje korupcije (ASK) za zlonamjernost, falsifikovanje, pravni diletantizam i zloupotrebu službenog položaja, reagujući na odluku te institucije prema kojoj nije prijavio kolekciju satova vrijednih oko 200.000 eura. "ASK providno podlo falsifikuje nalaze vještaka i tendencioznom interpretacijom njihovih izvještaja pokušava opravdati očigledno zlu namjeru", naveo je Đukanović. Optužujući ASK za političku zloupotrebu tog državnog organa, Đukanović je naveo djelove iz izvještaja vještaka koje Agencija nije objavila, a u kojima se konstatuje da dio fotografija sa satovima predstavlja fotomontažu. Da bi dokazala da Đukanović nije prijavio vrijedne satove Agencija je vještačila fotografije, nastale tokom njegovih višegodišnjih javnih nastupa dok je bio javni funkcioner, koje su dostavila dva crnogorska dnevna lista. Radi se o fotografijama na kojima Đukanović nosi sedam ručnih satova: "Franck Muller", "Cartier Pasha", "Brequet Tourbilion", "Roger Dubius Excalibur", "Rolex", "Patek Philippe" i "Cartier Moonphase". Pojedinačna procjenjena vrijednost svakog od tih satova iznosi od osam do 59.000 eura objavio je ASK . Javni funkcioneri imaju obavezu da jednom godišnje prijave Agenciji svaku promjenu vrijednosti imovine. Citirajući izvještaj vještaka za satove "Patek Philippe" i "...Tourbillon" Đukanović kaže da vještak navodi da je "vizuelnom analizom utvrđeno da se radi o izmontiranoj fotografiji gdje su spojene dvije različite slike radi stvaranja određenog efekta". "O tom, krucijalnom dijelu nalaza vještaka u odluci ASK-a nema ni pomena. Ako ovo nije diletantska pravna montaža odluke ASK-a ne znam šta bi moglo biti. Vjerujem da smo, istražujući jedan otkrili mnogo veći problem: brutalno falsifikovanje činjenica i političku zloupotrebu veoma važnog državnog organa. Nadam se da će to zainteresovati i nadležno tužilaštvo", navodi bivši predsjednik. Na drugoj strani Agencija je objavila da je u dokaznom postupku ustanovila da su fotografije autentične, te da satovi nijesu prijavljeni ni u jednom od izvještaja o prihodima i imovini. U odgovoru Đukanović je kazao da posjeduje jedan od navedenih satova dobijen kao poklon još devedesetih godina, odnosno prije donošenja Zakona o sprječavanju sukoba interesa koji obavezuje javne funkcionere da prijavljuju imovinu. I da je tu činjenicu saopštio Agenciji još 2021. Đukanović je zaključio da duže od dvije godine nije javni funkcioner i da zato ASK nema ovlašćenje da pokreće nove postupke protiv njega niti da sam ima obavezu da komunicira sa Agencijom. On je napustio sve državne funkcije nakon predsjedničkih izbora održanih 2023, a njegova Demokratska partija socijalista je u opoziciji od parlamentarnih izbora 2020. godine.

Ruske vlasti sprečavaju pristupanje Crne Gore međunarodnom sporazumu za kontrolu izvoza naoružanja i robe dvostruke namjene - Vasenarskom aranžmanu (Wassenaar). "Rusija već neko vrijeme opstruira proces prijema novih članica" iako su ispunjeni svi uslovi za članstvo, navodi se u dokumentu Vlade Crne Gore o ispunjavanju preporuka iz izvještaja Evropske komisije. Vasenarski aranžman ima 42 članice, među kojima je i Rusija, i sve odluke donose jednoglasno. Članice, između ostalog, razmjenjuju informacije o konvencionalnom naoružanju i osjetljivim tehnologijama s ciljem jačanja međunarodnog mira i bezbjednosti. Iz Ambsade Rusije nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa (RSE) da li i zbog čega Moskva sprečava prijem Crne Gore. Odnosi između Podgorice i Moskve narušeni su duže od deceniju, prije svega zbog ulaska Crne Gore u NATO i ruske invazije na Ukrajinu. Šta je Vasenarski aranžman?Do uspostavljanja Vasenarskog aranžmana došlo je poslije Hladnog rata, usljed potrebe zemalja za saradnjom u cilju smanjenja rizika od širenja konvencionalnog naoružanja i roba i tehnologija dvostruke namjene. Aranžman priprema dvije kontrolne liste na koje se u svom zakonodavstvu oslanjaju i Evropska unija i Crna Gora - jedna koja se tiče izvoza oružja, a druga robe i tehnologije dvostruke namjene. U prvu spadaju, na primjer, tenkovi, borbeni avioni, helikopteri... U drugu računari, telekomunikacije, senzori, laseri, pogonski sistemi... odnosno robe i tehnologije koje se koriste za civilnu upotrebu ali se mogu koristiti i za razvijanje, proizvodnju ili jačanje vojnih sposobnosti. "Aranžman nije usmjeren protiv bilo koje države ili grupe država i ne ometa pravo država da steknu legitimna sredstva za samoodbranu", kazao je diplomatski izvor RSE upoznat sa situacijom. Međutim, dodaje da je cilj aranžmana da izvoz doprinese međunarodnom miru i bezbjednosti, a spriječi da oružje završi u rukama terorista. Problem Crne GoreInicijativu za pridruživanje je prije deset godina podnijela i Crna Gora, članica NATO i kandidat za članstvo u EU. Iz Vlade ističu da je ispunila sve formane uslove za članstvo. Pored usklađivanja zakonodavstva, Iz Ministarstva vanjskih poslova - u čijoj je nadležnosti pitanje članstva - su za RSE naglasili da proces pristupanja ima i širu političku dimenziju jer je za prijem neophodan konsenzus 42 članice aranžmana. "Ipak, konačna, konsenzualna odluka o prijemu zavisiće od geopolitičkih okolnosti i klime unutar Vasenarskog aranžmana, prevashodno pozicije Ruske Federacije", piše u dokumentu Vlade. Evropska komisija je u ovomjesečnom izvještaju o Crnoj Gori konstatovala da nije bilo napretka po pitanju članstva u aranžmanu. "Crnoj Gori je to jedan od zadataka u okviru pridruživanja Evropske unije, ali EU mora tu da pokaže toleranciju za činjenicu da tu postoji treća strana. U ovom slučaju, Ruska Federacija donosi tu odluku a ne institucije EU", kazao je za RSE vojni analitičar Aleksandar Radić. Radić dodaje da takvo postupanje trećih zemalja nije korektno, ali da na to kao članica imaju pravo. Međutim, ističe da Crna Gora već postupa kako je propisano Vasenarskim aranžmanom, posebno ističući kvalitet crnogorskih izvještaja o izvozu u odnosu na one drugih zemalja. Rusko djelovanje u aranžmanu problem za SAD i EUProblem postupanja Rusije u radu Vasenarskog aranžamana uočili su i Brisel i Vašington. Naime, u dokumentu Evropskog parlamenta iz novembra 2023. se navodi da se efikasnost Vasenarskog aranžaman suočava sa izazovima "s obzirom na članstvo Rusije i promjenljivu geopolitičku situaciju". "Struktura članstva zasnovana na konsenzusu izazvala je zabrinutost u pogledu njegove efikasnosti. Sjedinjene Američke Države su izrazile rezerve u vezi sa pridržavanjem Rusije paktu, navodeći njeno učešće u sajber napadima i pokušajima da se steknu osjetljive tehnologije", piše u dokumentu. Srbija i Albanija 'na čekanju'?Crna Gora nije jedina koja čeka članstvo. Vojni analitičar Aleksandar Rodić je za RSE kazao da je Srbija takođe na listi čekanja za članstvo. Evropska komisije je u izvještaju za Albaniju navela da je "završetak procesa pristupanja blokirala jedna od država učesnica". U izvještaju Komisije se ne precizira koja je država u pitanju. Iz Ambsade Albanije nisu odgovrili na upit RSE da li je u pitanju Rusija. Hrvatska, koja je članica EU i NATO, ove godine obilježava 20 godina članstva u Vasenarskom aranžmanu. Iz Ministarstva vanjskih i evropskih poslova Hrvatske su za RSE kazali da članstvo u tom aranžmanu pokazuje da država ima razvijen i pouzdan sistem kontrole izvoza. "To je osobito važno u današnjem geopolitičkom kontekstu, u kojem se napredne tehnologije – poput vještačke inteligencije, naprednih poluvodiča i kvantnih tehnologija – mogu koristiti za represiju ili vojne svrhe", kazali iz Ministarstva. Među članicama aranžmana je većina zemalja EU i NATO.

Agencija za sprečavanje korupcije je utvrdila 25. novembra da bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović nije prijavio dio pokretne imovine - kolekciju ručnih satova koje posjeduje, a čija je vrijednost oko 200.000 eura. Kako se navodi u izvještaju, Agencija je vještačila fotografije dijela crnogorskih medija nastale tokom višegodišnjih Đukanovićevih javnih nastupa dok je obavljao funkcije predsjednika ili premijera Crne Gore. Fotografijama su obuhvaćeni i ručni satovi sedam brendova od kojih svaki, prema nalazu vještaka digitalne struke, vrijedi između 8000 i 59.000 eura. Tako vještaci za digitalne dokaze i ekonomsko finansijske struke analizirali fotografije na kojima Đukanović nosi satove 'Franck Muller", "Cartier Pasha", "Brequet Tourbilion", "Roger Dubius Excalibur", "Rolex", "Patek Philippe" i "Cartier Moonphase". "Agencija je u dokaznom postupku ustanovila da su autentične fotografije na kojima je prikazan bivši javni funkcioner Milo Đukanović dok na ruci nosi predmetne satove, te da isti nijesu prijavljeni ni u jednom od navedenih izvještaja o prihodima i imovini kao svojina nad pokretnom imovinom", navodi se u obrazloženju. U odgovoru agenciji iz 2021. Đukanović je saopštio da su tvrdnje o "basnoslovno vrijednim satovima izraz zlonamjernog senzacionalizma". Takođe je naveo da dio satova nikada nije posjedovao, a da sat marke "Brequet Tourbilion" posjeduje "još od devedesetih godina prošlog vijeka kao poklon njemu bliske osobe prije njegovog stupanja na javnu funkciju". Agencija je u Odluci navela da ne prihvata Đukanovićevo obrazloženje: "Agencija nije prihvatila proizvoljne tvrdnje da je jedan od satova poklon iz ranijeg perioda, jer ista niti jednim dokazom nije potkrijepljena, niti taj model ručnog sata postoji, prema nalazu i mišljenju vještaka za digitalne dokaze." Milo Đukanović je obavljao najviše državne funkcije od početka devedesetih godina. Njegova stranka Demokratska partija socijalista je prevodila sve Vlade do 2020. godine kada je izgubila vlast od trojne koalicije proruskog Demokratskog fronta, Demokrata i Pokreta Ura. A Đukanović je okončao svoj predsjednički mandat 2023. kada ga je pobijedio aktuelni predsjednik Jakov Milatović. Radio Slobodna Evropa je poslao upit Kancelariji bivšeg predsjednika tražeći komentar na odluku Agencije za sprečavanje korupcije. Odgovor nije stigao. Đukanović može protiv Odluke Agencije za pokrene upravni spor u roku od 20 dana.

Milena iz Podgorice u januaru je preko internet stranice naručila tri zimske jakne i unaprijed platila 300 eura. "Tražili su mi dodatno novac zbog krzna, navodno da bi prošlo carinu. Poručila sam negdje iz Srbije, zapravo ni ne znam odakle", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE). Jakne nikada nijesu stigle. Stranica je ubrzo ugašena, a Milena ostala bez novca. Slučaj je prijavila Tužilaštvu, ali bez rezultata. "Nisu ništa uspjeli da urade, niti su mi pomogli", kaže ona. Slično iskustvo ima i Maja iz Kotora. "Naručili smo dvije izuzetno kvalitetne bušilice. Cijena je bila visoka ali četiri puta niža nego što se kod nas može naći. Uplatili smo novac, a one nikada nisu stigle. Ta stranica više ne postoji", ispričala je za RSE. Milena i Maja samo su neke od brojnih koji su ove godine bili žrtve internet prevara. Prema podacima crnogorske policije dostavljenim Centru za demokratsku tranziciju (CDT), građani su ove godine izgubili oko 300 hiljada eura, najčešće zbog samo jednog pogrešnog klika. Iz policije upozoravaju da je broj prijavljenih prevara u porastu, a metode onih koji varaju su sve raznovrsnije a samim tim teže za otkriti. Kažu da prevaranti najčešće počinju kontakt sa žrtvama preko društvenih mreža, prvenstveno Instagrama i Fejsbuka, preko lažnih stranica koje promovišu investicije ili proizvode po nerealno niskim cijenama. Kako ljudi nasjedaju?Stručnjak za informacionu bezbjednost Marko Lakić smatra da je broj žrtava znatno veći, jer mnogi ne prijave prevaru. "Najčešće su to phishing ili druge internet prevare. Razlog je slaba informatička pismenost i želja za brzom zaradom ili dobrim investicijama koje nude nepoznati ljudi", objašnjava za RSE. Prevara obično počinje primamljivom ponudom. "Jedan od čestih modela je kada vam nude veliku pozajmicu uz minimalnu kamatu – 100.000 eura ili čak milion. Traže podatke o kreditnoj kartici, računu, broj telefona. Onog trenutka kada im to pošaljete, oni ih iskoriste i skinu sve sa vašeg računa". Zatim su tu, dodaje, i lažni sajtovi za online kupovinu. "Ponekad naručeni proizvod zaista stigne, ali je već tokom kupovine ukraden broj kartice, pa se podaci kasnije koriste za druge transakcije. Treća česta prevara su lažne investicije u fondove, nekretnine ili brokerske kuće". Sve se, smatra on, svodi na isto – "ljudi očekuju laku i brzu zaradu". Za Milenin slučaj kaže da je gotovo nerješiv. "Teško je utvrditi odakle je stranica. Vrlo vjerovatno nije iz Srbije. Često koriste tekstove prevođene vještačkom inteligencijom, pa se po načinu pisanja lako može primjetiti prevara". Profil žrtve uglavnom ima zajedničke karakteristike. "To su ljudi srednjeg doba, manje informatički pismeni, ali aktivni korisnici digitalnih usluga". Ipak, dodaje, prevaranti ne biraju mete. "Šalju poruke svima, masovno. E-mailovi u kojima traže promjenu lozinke ili nude finansijsku pomoć stižu svakome, a mnogi se uloguju na lažne stranice misleći da su legitimne". Iz Uprave policije potvrđuju ove navode od toga da prevaranti koriste socijalni inženjering, lažne web stranice i manipulaciju kako bi izveli krađu podataka ili novca. Navode i da prevaranti pokušavaju korisnike usmjeriti na platforme za trgovinu kriptovalutama ili na lažne stranicama za rezervaciju smještaja. "Nakon unosa podataka, posebno podataka sa platnih kartica, izvršioci ih zloupotrebljavaju i prave štetu korisnicima", navodi se u odgovoru Uprave policije. Kako se zaštititi?Nakon što građanin prijavi prevaru, policija i tužilaštvo pokušavaju da identifikuju počinioce. Ali u praksi, put do rješenja je dug. "Informacione tehnologije omogućavaju lako prikrivanje tragova. Istrage često zahtijevaju međunarodnu saradnju i uključivanje stranih kompanija, što produžava proces", objasnili su iz policije za CDT. Policija apeluje na oprez pri dijeljenju ličnih i finansijskih podataka. Građani bi, kažu, trebalo da provjeravaju izvor prije nego što kliknu na link ili ostave podatke, i da budu posebno skeptični prema ponudama koje zvuče previše dobro. Naglašavaju i važnost edukacije zajedničkih kampanja institucija, NVO sektora i medija, kao i radionica za građane. "Ovo mora biti kontinuiran proces, jer se tehnologija brzo mijenja", upozoravaju iz Uprave policije. Kako prepoznati prevaru?I CDT je objavio niz preporuka ali i "putokaza". Kako navode prevarantske stranice najčešće imaju sljedeće karakteristike: jednostavne, jednodjelne (landing) stranice bez dodatnog sadržaja. "Svaki klik vodi do stranice za kupovinu, nude stalni popust od 50%, predstavljaju ponudu kao šansu koja se ne propušta", navela je Jelena Jovanović iz ove nevadine organizacije. Tekst je, kaže, pun jezičkih grešaka ili djeluje kao loš prevod, a uvijek obećavaju nerealne uštede ili zarade. Dodaje i da se treba paziti previše unosnih ponuda, hitnih upozorenja i poziva za hitnu podršku, dipfejkova odnosno previše ispeglanih poznatih ličnosti, zahtjeva za plaćanje putem poklon kartica, kriptovaluta ili bankovnih transfera. "A, najbolji savjet koji iko može dobiti vjerovatno je: ako ste ikada u nedoumici, nemojte klikati, nemojte zvati i nemojte odgovarati".