Od veličanja do odlikovanja i proglašavanja za svece. Brojni su primeri ovakvog odnosa Srpske pravoslavne crkve (SPC) i njenih predstavnika prema osuđenim ratnim zločincima iz bliže i dalje prošlosti. "SPC istoriju posmatra kroz etnofiletističku (nacionalističku) prizmu u kojoj je srpska strana večita žrtva", kaže istoričar Vladimir Veljković. U tom se kontekstu, dodaje, može tumačiti revizionizam kako ratova devedesetih, tako i Drugog svetskog rata. "Kako se devedesete tumače kao 'neminovni sukob' različitih etničkih grupa, onda se i u istoriji poseže za onim pokretima, ličnostima i sukobima koji su tom ratu prethodili. U oba slučaja se izbegava uloga i odgovornost crkvenih delatnika", navodi Veljković. Iz SPC nisu odgovorili na pitanja Radija Slobodna Evropa povodom odnosa prema ratnim zločincima iz Drugog svetskog i ratova na prostoru bivše Jugoslavije devedesetih. Odnos Srpske crkve prema saradnicima okupatoraIzjava mitropolita SPC u Crnoj Gori Joanikija, koji je četničkog komandanta Pavla Đurišića nazvao "velikim junakom nepobjedivog karaktera", poslednja je u nizu onih koje su izazvale oštre osude dela javnosti. Đurišićeve jedinice odgovorne su za masakar muslimanskih civila na severu Crne Gore, u Sandžaku i istočnoj Bosni tokom Drugog svetskog rata, a njegova uloga potvrđena je brojnim dokumentima i izveštajima iz tog vremena. Za "vojničke vrline", odlikovan je Hitlerovim gvozdenim krstom. "To je taj anti-antifašizam o kojem je jako dobro pisao (sociolog) Todor Kuljić, gde vama fašizam i nacizam kao ideologija nije problem zbog stavova koje zastupa, nego je problem samo onda kada su Srbi žrtve tih ideologija", kaže Branimir Đurović, istraživač nevladine Inicijative mladih za ljudska prava. Istoričar Vladimir Veljković podseća i na primere kanonizacije episkopa koji su u Drugom svetskog ratu sarađivali sa okupatorima. Među njima je Irinej Ćirić, koji je uz službu poglavara SPC Porfirija 2022. proglašen za sveca. Crkva je saopštila da je tokom Drugog svetskog rata iz mađarskog logora Šarvar "spasao 3.000 srpske dece, trudnica i majki sa odojčadima", a potom ih udomio u 55 eparhija u Vojvodini. "Zanemarila se međutim činjenica da je Irinej Ćirić bio saradnik mađarskog okupatora i neko ko je i politički radio u korist okupatora", navodi Veljković. Tadašnji lider Mađarske i Hitlerov saveznik Mikloš Horti imenovao je 1943. Ćirića za člana gornjeg doma mađarskog parlamenta, a episkop Srpske crkve ostao mu je lojalan i nakon rata. "U Crnoj Gori imamo još drastičnije primere kada su kanonizovani sveštenici za koje se zna da su počinili ratne zločine", dodaje Veljković. Među njima je Milorad Vukojičić, poznatiji kao "pop maca" (macola) i "pop koljač", pripadnik četničkog pokreta koji je u Crnoj Gori počinio niz zločina zbog kojih je nakon rata osuđen i pogubljen. Proglašen je za sveca 2005. godine. Iste godine za sveca je proglašen i sveštenik Slobodan Šiljak, koji je streljan 1943. pod optužbom da je učestvovao u teškim zločinima nad stanovništvom u Pljevljima. Na odluku SPC tada su reagovale porodice ubijenih, a Crkva je odbacila navode da su njihovi sveci činili ratne zločine. "Veličanja zločina iz Drugog svetskog rata i iz devedesetih deo su ideologije koja se samo nadovezuje", kaže Branimir Đurović iz Inicijative mladih za ljudska prava. Uloga Srpske crkve u ratovima devedesetih"Neki procesi su tekli paralelno i SPC je u liku nekih sveštenika i vladika uzela učešće u ideološkoj pripremi za ratove od osamdesetih godina", navodi istoričar Vladimir Veljković. Tokom sukoba koji su usledili, SPC je učestvovala u nacionalističkoj propagandi, a pojedini njeni predstavnici otvoreno su podržavali srpske oružane snage i ratne ciljeve tadašnjeg režima Slobodana Miloševića. Snimak sveštenika koji blagosilja pripadnike paravojne formacije "Škorpioni" pre nego što će jula 1995. u Trnovu streljati šestoricu srebreničkih civila obišao je svet. "I pojedine vladike su se potpuno poistovetile sa srpskom stranom, što je uključivalo i opravdanje te strane, ma šta da je ona činila. Imamo video zapis vladike Kačavende koji stiže u Srebrenicu u julu 1995", podseća Veljković. Podrška ratnim liderimaUz druge kontroverze koje prate njegov lik i delo, nekadašnji vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda ostaće upamćen po bliskim vezama sa srpskim ratnim liderima u Bosni i Hercegovini Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem, koji u Hagu služe doživotne kazne zatvora zbog genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina. Na suđenju Mladiću prikazan je snimak na kojem tadašnji zapovednik Vojske Republike Srpske Milenko Živanović izveštava Kačavendu o "operaciji Srebrenica", izmamljujući mu osmeh informacijom – da je minaret džamije "poravnat". Kačavenda je čestitao "hrabrom generalu i srpskim Obilićima". "Evo, dočekujemo radosne dane, polako se približavajući onom trenutku kada će se ponovo poslije kosovske bitke ujediniti i vaspostaviti srpska država", rekao je Kačavenda. Crkva nije dovodila u pitanje njegovu visoku poziciju u hijerarhiji, a razrešen je tek 2013. nakon što je podneo ostavku "iz zdravstvenih razloga" u vreme kada su se protiv njega pojavile optužbe za pedofiliju. Iste optužbe i drugi skandali pratili su nekadašnjeg vladiku mileševskog Filareta, koji se devedesetih u svešteničkoj odori slikao sa mitraljezom, ali i lobanjom za koju je u video snimku tvrdio da pripada "srpskom dečaku kojeg su ubile hrvatske ustaše". Ni njegova pozicija nije dovođena u pitanje. Razrešen je dužnosti episkopa 2015, ali Crkva nikada nije objavila razlog. Ordenje za osuđene ratne zločincePre nego što je razrešen, vladika Filaret je ordenom "Belog anđela prvog reda" odlikovao haškog osuđenika Vojislava Šešelja. U obrazloženju eparhije mileševske tada je navedeno da se visoko odlikovanje dodeljuje "četničkom vojvodi, pobedniku Haškog tribunala". "Dragi prijatelju, brate Vojo, vama je bog dao da operete ljagu sa srpskog naroda, koliko ste mogli, razume se teško je bilo, ali mi smo pratili i čestitamo vam na vašoj hrabroj, srpskoj, junačkoj borbi", rekao je Filaret 2015. dodeljujući Šešelju orden. Vojislav Šešelj je u Hagu osuđen na 10 godina zatvora zbog podsticanja progona i prisilnog raseljavanja hrvatskog stanovništva u vojvođanskom selu Hrtkovci 1992. godine. Do optuženičke klupe međunarodnog suda odvela ga je politika ujedinjenja "svih srpskih zemalja" u takozvanu veliku Srbiju, ratnohuškački govori i organizacija paravojnih jedinica tokom ratova devedesetih. Odlikovao ga je još jedan predstavnik SPC poznat po podršci ratnoj politici Srbije, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. "Nalazimo se vremenu velike nepravde, prelama se preko srpskoga naroda. Jedan od onih koji su branitelji pravde, božije pravde, jeste vi gospodine Šešelj", rekao je Amfilohije 2015. uručujući Šešelju orden. Mitropolit SPC u Crnoj Gori, koji je umro 2020. tokom pandemije korona virusa, je tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji otvoreno podržavao srpske snage u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U januaru 1992. otvorio je vrata cetinjskog manastira komandantu srpske paravojne formacije Željku Ražnatoviću Arkanu, koji je sa svojim pripadnicima, naoružan dugim cevima, "čuvao manastir" od Cetinjana. Treće odlikovanje od Srpske crkve, Šešelj je dobio 2022. godine. Orden mu je uručio bački vladika Irinej ispred eparhije novogračaničko-srednjezapadnoameričke, navodeći da mu je "pripao deo časti" i ta "prijatna dužnost". Odlikovanje je iste godine dobio i general Vladimir Lazarević koji je u Hagu osuđen zbog pomaganja i podržavanja zločina protiv čovečnosti nad kosovskim Albancima. Lazarević je odlikovan zbog "negovanja čovekoljublja i pravoslavnih vrednosti", a orden mu je dodelio tadašnji vladika Pahomije koji je svojevremeno optužen za pedofiliju. Iako mu je nekoliko puta suđeno, Pahomije je oslobođen optužbi, a SPC ga je 2024. unapredila u mitropolita. 'Na liniji' vlasti"Danas se nastavljaju prakse poricanja i revizionizma koje predvode institucije, ali upravo zbog uloge koju je Srpska pravoslavna crkva imala u ratovima devedesetih", navodi Branimir Đurović iz Inicijative mladih za ljudska prava. Poput vlasti, SPC negira genocid nad više od 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, ali i druge zločine srpskih snaga. Tako je predsednik Srbije pred odlazak na sednicu Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 2024. dobio "blagoslov" patrijarha Porfirija za protivljenje Rezoluciji o Srebrenici. Crkva i nakon rata na Kosovu prati državnu politiku odbijanja priznanja nezavisnosti te zemlje. Prethodni poglavar Irinej poručivao je da "srpsku baštinu treba braniti milom ili silom". Njegov naslednik, patrijarh Porfirije izjavio je 2024. da SPC "ne može biti deo bilo kakvih političkih pregovora i sporazuma" o Kosovu. Položaj SPC deo je Sporazuma o putu normalizacije odnosa, koji je postignut 2023. godine u pregovorima koji se vode pod okriljem Evropske unije. Srpsku crkvu su 2023. pratile i optužbe da se u njenim prostorijama na Kosovu skladišti švercovano oružje, što je SPC negirala. U manastir Banjska se nakon oružanog napada na kosovsku policiju u septembru 2023. sklonila grupa Srba predvođena Milanom Radoičićem. Eparhija raško-prizrenska je tada saopštila da je zabrinuta jer je "grupa naoružanih, maskiranih ljudi upala blindiranim vozilom, razbivši zatvorenu kapiju manastira". Crkva je odbila ponudu kosovskih institucija da finansiraju saniranje štete u manastiru.

Slučaj Svetozara Marovića predstavlja poraz pravne države Crne Gore, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa (RSE), Dejan Milovac iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). Devet godina Crna Gora čeka da Beograd izruči Marovića, zbog izdržavanja zatvorske kazne za organizovani kriminal i višemilionsku štetu koju je nanio Budvi. Ministarstvo pravde najavilo je da će poslati Srbiji sedmu zamolnicu za izručenje. Apsolutna zastara kazne na koju je osuđen Marović, od tri i po godine zatvora, nastupa u oktobru 2026. godine. Marović je bio šef crnogorskog parlamenta, dugogodišnji najbliži partijski saradnik Mila Đukanovića i glavni ideolog Demokratske partije socijalista, koja je Crnom Gorom vladala tri decenije, do izbora u avgustu 2020. Nakon što je priznao da je bio vođa kriminalne grupe, Marović je po izlasku iz šestomjesečnog pritvora u maju 2016. umjesto na odsluženje kazne otišao u Beograd zbog liječenja od depresije. To su više puta saopštili njegovi advokati. Više se nije vraćao u Crnu Goru, koja je u maju 2017. za njim raspisala Interpolovu potjernicu. Od tada je Crna Gora zvanično šest puta slala molbe i urgencije Ministarstvu pravde Srbije za njegovo izručenje, koje su beogradske vlasti ignorisale. Aktuelni ministar pravde Bojan Božović je 28. aprila najavio da će poslati novu zamolnicu za izručenje Marovića. Da li je u međuvremenu i poslao, pitanje je na koje od 8. maja RSE nije dobio odgovor iz Božovićevog kabineta. Nije stigao odgovor ni iz Ministarstva pravde Srbije, koje je 8. maja potvrdilo prijem upita RSE. Uzaludne urgencije, Marović na slobodiCrna Gora je Srbiji za devet godina poslala šest zamolnica. Te podatke je RSE dobio u februaru 2025. od Ministarstva pravde, posredstvom nevladine organizacije MANS. Molbe za izručenje i urgencije su prethodnih godina Srbiji slala četiri ministra. Prva je poslata u vrijeme vlasti DPS, čiji je Marović bio visoki funkcioner. Ministar Zoran Pažin 2. aprila 2019. godineZamolnicu za odgovor Beograda od 20. juna 2020.Ministar Vladimir Leposavić drugu molbu - 28. decembra 2020.Ministar Andrej Milović urgenciju 28. januara 2022.Ministar Andrej Milović molbu za izručenje 12. aprila 2022.Ministar Marko Kovač molbu, odnosno urgenciju 5. avgusta 2022.U poslednjoj molbi Kovač navodi da postoji rizik od zastarijevanja kazne. "Obzirom da se radi o licu koje je sredinom 2016. pravosnažno osuđeno, postoji rizik nastupanja apsolutne zastarjelosti izvršenja krivične sankcije 2026.", piše u molbi. Vučić: 'Ne biste vjerovali koliko je komplikovano'Ministarstvo pravde Srbije, reagovalo je na prvu molbu u aprilu 2019. potvrdom da je primilo zahtjev Crne Gore za izručenje. "Ministarstvo pravde Srbije će dobijene zahtjeve sa propratnom dokumentacijom proslijediti nadležnom sudu na postupanje", navelo je tada Ministarstvo. Sporadično su molbe za izručenje komentarisali predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i višegodišnja bivša premijerka te države Ana Brnabić. Vučić je u martu 2021. kazao da je izručenje Marovića pitanje za pravosudne organe Srbije. "Ne biste vjerovali koliko je komplikovano", rekao je Vučić u martu 2021. I bivša premijerka Srbije Ana Brnabić je u novembru te godine kazala da je to pitanje za pravosuđe. "Moram da provjerim sa našim pravosudnim organima o čemu se tu radi. To je do nadležnih institucija, nije do mene kao predsjednice Vlade", rekla je Brnabić. Dvije države su 2011. potpisale Ugovor o međusobnom izručenju sopstvenih državljana, koji predviđa izručenje lica koja se terete za teška krivična djela, organizovani kriminal, korupciju i djela protiv čovječnosti i ratnih zločina. I Evropska konvencija o ekstradiciji obavezuje Srbiju na izručenje. U slučaju Marovića ovaj sporazum nije primijenjen. Od aprila 2022. Svetozar Marović je na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država. Za šta je osuđen MarovićMarović je uhapšen u decembru 2015. a pet mjeseci kasnije 17. maja 2016. izašao je iz pritvora u Spužu nakon što je priznao da je bio šef organizovane kriminalne grupe, koja je Budvu oštetila za više desetina miliona eura. Osuđen je na tri godine i devet mjeseci zatvora i da državi plati odštetu od 1,1 milion eura i 100 hiljada eura u humanitarne svrhe. Marović taj novac nije uplatio u budžet, pa je mu je Viši sud u Podgorici tu kaznu zamijenio kaznom zatvora od godinu dana. U međuvremenu je ta kazna zastarjela. To je 28. juna 2021. potvrdio Osnovni sud u Kotoru za RSE. Marović, koji do tada bio nedostupan medijima, prvi put se javno oglasio u avgustu 2020. gdje je između ostalog kazao da je potpisivanjem sporazuma o priznanju krivice spašavao porodicu. Zastara i u slučaju Marovićevog sina MilošaDo zastare je došlo u slučaju kazne za njegovog sina Miloša Marovića, koji je bio osuđen na godinu zatvora zbog malverzacija u prodaji državnog zemljišta u Budvi. On je u od Srbije tražio i dobio državljanstvo. Potom je zatražio da u toj državi odsluži zatvorsku kaznu. No, u međuvremenu je u septembru 2020. njegova kazna zastarela.

Opozicioni pokret Preokret zatražio je da se Statutom Podgorice zabrani mogućnost da se gradski vodovod privatizuje ili da pod koncesiju jer se, kako ističu, u Crnoj Gori "sve više postupa lakonski" prema prirodnim resursima. "Ne bi bilo iznenađujuće da neki potencijalni ili stvarni investitor u nekom ugovoru, ili kroz neki vid obezbjeđenja ili koncesije, dođe do upravljanja ili vlasništva nad vodovodom", kaže za Radio Slobodna Evropa odbornik Preokreta Mirza Krnić. O tome će se raspravljati 15. maja na sjednici podgoričkog parlamenta. Podgorički Vodovod se inače suočava sa višemilionskim gubicima, a gradonačelnik Saša Mujović početkom godine nije isključio mogućnost stečaja u tom gradskom preduzeću. Inicijativa dolazi u vrijeme osporavanja sporazuma Crne Gore sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Sporazum otvara put za, između ostalog, investiranje na prostoru zaštićenih područja kao što su ulcinjska plaža i njeno zaleđe. Vlast na gradskom i državnom nivou čine partije premijera Milojka Spajića, vicepremijera Alekse Bečića i predsjednika Skupštine Andrije Mandića. 'Sa vodom kao resursom nema igre'Mirza Krnić ističe da je, prema njihovim saznanjima, bilo razgovora stranih investitora sa vlastima na državnom nivou na temu preuzimanja podgoričkog Vodovoda. U tom scenariju je, dodaje, pominjano i objedinjavanje vodovoda u centralnoj regiji, koja obuhvata šest gradova i u kojoj živi gotovo polovina crnogorskog stanovništva. Za novinara i ekologa Vuka Vujisića, potencijalna privatizacija vodovoda u Crnoj Gori bila bi crvena linija "čiji bi pokušaj oborio bilo koju Vladu". "Sa vodom kao resursom nema igre. Odluka o privatizaciji bi se smatrala najvećom izdajom javnog interesa i države." Iz Ministarstva poljoprivrede i vodoprivrede i gradske uprave nisu odgovorili na upit RSE razmatra li se privatizacija Vodovoda. Iz Vodovoda su za RSE kratko kazali da nisu upoznati "sa namjerama i planovima koji podrazumijevaju mogućnost koncesije, javno-privatnog partnerstva ili privatizacije". Međutim, nisu odgovorili da li je bilo interesovanja investitora. Šta piše u inicijativi?Preokret traži da se u Statut Glavnog grada uvrsti odredba kojom se za oblast vodosnabdijevanja zabranjuje mogućnost koncesioniranja, javno-privatnih partnerstava ili privatizacije - bilo potpune ili parcijalne. Ističu da su u prošlosti podgoričke vlasti punile budžete između ostalog i prodajom imovine u njenom ili vlasništvu njenih preduzeća. "U situaciji smo da djelujemo proaktivno kada je zaštita ovog resursa u pitanju, kako bi se onemogućila bilo čija namjera da u nedostatku novca ili koruptivne prilike, u bližoj ili daljoj budućnosti, posegne za njenom privatizacijom", kaže Krnić za RSE. Upozorava da bi glavni cilj privatnih vlasnika bila maksimizacija profita i da bi to moglo ugroziti pristup vodi najugroženijim kategorijama stanovništva. Voda je, naime, Rezolucijom Ujedinjenih nacija prepoznata kao osnovno ljudsko pravo, javno dobro a ne roba. Poveljom Evropske unije o osnovnim pravima propisano je i da voda za piće mora biti svima dostupna a usluge vodosnabdijevanja priuštive. 180 vodovoda ponovo u vlasništvu lokalnih vlastiU inicijativi Preokreta se ističe i da su iskustva više evropskih prijestonica - poput Pariza, Berlina, Budimpešte i Sofije - pokazala rezultate privatizacije: "Višestruki i konstantni rast cijena vodosnabdijevanja koji nije bio praćen ulaganjima ili podizanjem kvaliteta usluga, uz netransparentno upravljanje i znatne ekološke hazarde". Upravo zbog toga su mnogi od gradova vratili vodovode u javno vlasništvo. Samo u periodu od 2000. do 2014. vodovodne sisteme u svoje vlasništvo vratilo je 180 gradova širom svijeta, rezultati su studije Transnacionalnog instituta. Direktor organizacije Aqua Publica Europea Milo Fiaskonaro ističe da javno vlasništvo - gradsko ili državno - podrazumijeva da se prihodi reinvestiraju u sistem vodosnabdijevanja. "U slučaju privatnog upravljanja, dio ovih prihoda se isplaćuje akcionarima, što znači veće tarife za potrošače ili niže investicije". Cilj privatnih kompanija je, prema njegovim riječima, da planiraju investicije koje će se "isplatiti" tokom trajanja ugovora, a ne na duži period. Aqua Publica Europea je organizacija koja okuplja vodovodne kompanije u javnom vlasništvu. Vodovod u višemilionskom minusuPodgorički Vodovod posljednje tri godine, prema finansijskim iskazima, posluje sa minusom. U 2025. godinu ušao je sa dugom od preko 7,7 miliona eura, od čega se gotovo polovina odnosi na neuplaćene poreze za više od 550 zaposlenih. Problem je, prema riječima gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića, i što je otprilike četvrtina zaposlenih tog gradskog preduzeća svakog mjeseca na bolovanju. Osim toga, gubici na mreži su čak 54,4 odsto. "Pedeset posto vode otekne negdje, ne znate gdje", kazao je gradonačelnik Mujović gostujući na TV Adria. I pored ovih problema, podgorički Vodovod najavljuje da će godinu završiti u milionskom plusu. Željenom rezultatu bi trebalo da 'doprinese' i poskupljenje vode od januara za 40 odsto. Crna Gora, prema posljednjem popisu, ima malo više od 620.000 stanovnika, od čega 180.000 u glavnom gradu.

Srpska pravoslavna crkva (SPC) pokušava da svaku istorijsku priču preoblikuje u skladu sa svetosavskom vizijom pravoslavlja, uključujući i one u Crnoj Gori, ocjenjuje analitičar Marko Savić, komentarišući sabor SPC na Duklji. Arheološki lokalitet Duklja, nekadašnji rimski grad, u 11. vijeku bio je središte istoimene kraljevine koja se, pod vlašću Vojislavljevića, prve crnogorske dinastije, osamostalila od Vizantije. Duklja se nalazi na desetak kilometara od Podgorice. SPC je na tom prostoru 27. aprila organizovala sabor sa kojeg je episkop Pajsije Đerković poručio da liturgiju služe "na temeljima prve srpske države i mjestu gdje su bili episkopi dioklijski", prenijela je Mitropolija SPC u Crnoj Gori. To je bio povod za tužbu nevladine organizacije Centar za građanska prava koja je ocijenila da su "tvrdnje o Duklji kao prvoj srpskoj državi pokušaj prisvajanja kulturnog nasljeđa Crne Gore i politički falsifikat istorijskih činjenica". Prijave protiv SPC, sveštenika Đerkovića ali i ambasadora Srbije u Podgorici Nebojše Rodića, koji je prisustvovao događaju, su podnijeli Osnovnom i Vrhovnom tužilaštvu. U programu su učestvovali Kulturno umjetničko društvo iz Kragujevca, glumci, etno grupa, narodni guslari i djeca iz podgoričkih škola vjeronauke. Reakcije državeOd državnih institucija oglasilo se samo Ministarstvo kulture koje se u saopštenju bavilo vlasništvom parcele na kojoj je održan Sabor. Kako su saopštili, prema njihovim informacijama događaj je održan na privatnom prostoru. Podsjećaju da je Duklja, bez obzira na vlasničke odnose, zaštićena zakonom kao nacionalno dobro i da zahtijeva poseban režim korišćenja. "Naša kulturna baština ne smije biti predmet političkih instrumentalizacija ili interpretacija koje mogu izazvati podjele, poručuju iz Ministarstva. Kako RSE saznaje Sabor je održan na obodu zaštićenog lokaliteta, na imanju koje je SPC kupila od mještana. Ali da su važnije poruke sa sabora, od toga da li je održan na zaštićenom lokalitetu ili pored njega, smatra analitičar Marko Savić. Trebalo je, kako kaže, da anliziraju vrijednosti koje su odatle plasirane. "Da analiziraju revizionizam koji je poguban imajući u vidu kako to utiče na građane u smislu kako razumiju svoju istoriju. Ali jasno je, oni su pribjegli ovom objašnjenju zato što ne smiju reći ništa drugačije". Osim toga, kaže, oni su saglasni s onim što je rečeno. "Oni to zapravo misle, ali su našli izlaz da kroz jedno nemušto saopštenje "odbrane" kulturno nasleđe i fakte utemeljeni u nauci, koji su dio nacionalnog identiteta". Vlast u Crnoj Gori dominantno čine Pokret Evropa sad, proruske stranke nekadašnjeg Demokratskog fronta i Demokrate, koje su bliske SPC. U vladi su i predstavnici partija Bošnjaka i Albanaca. Na šta se odnosi tužba?U Centru za građanska prava ukazuju da je događaj održan bez odobrenja nadležnih, čim je prekršen niz zakona. "Događaj je ugrozio kulturnu baštinu Crne Gore, zloupotrijebivši zaštićeni lokalitet u političke i ideološke svrhe. Prekršen je Zakon o zaštiti kulturnih dobara i Zakon o diplomatskim odnosima". Oni su uputili zahtjev za ispitivanje uloge ambasadora Srbije u Crnoj Gori Nebojše Rodića crnogorskom Ministarstvu vanjskih poslova. "Njegovim prisustvom je, ne samo narušen zakon, već je njegova uloga postavila pitanje nepoštovanja suvereniteta Crne Gore i diplomatskih normi." Oni su zatražili da tužilaštvo hitno pokrene istragu. Do objave teksta nije odgovoreno ni iz tužilaštva a ni iz Ministarstva vanjskih poslova. Savić pozdravlja krivične prijave, bez obzira, kako kaže, na krajnji ishod, s obzirom na to da je tužilaštvo u sličnim slučajevima najčešće odbacivalo prijave. Ipak, ova reakcija je, smatra, važna. "Konačno pored saopštenja, analiza i izjava, vidimo i konkretan pravni korak. Naše sakralno i kulturno nasljeđe je često na udaru, i Srpska pravoslavna crkva je u velikom broju slučajeva direktni akter u tom procesu." Bitno je, kaže, što postoji svijest da ovakvo postupanje prema kulturnom nasljeđu može biti i krivično djelo, "pogotovo kada ugrožava nacionalni identitet". Šta kaže istorija?Prije države Vojislavljevića, na tom lokalitetu bio je rimski grad Duklja, osnovan u I vijeku. Prvi put se pominje pod imenom Doclea u djelima Ptolomeja u II vijeku. Rimski pisac Plinije iz I vijeka ne pominje Docleu kao naselje, ali govori o ilirskom plemenu Docleati, po kojem je dobila ime. Grad je imao vodovod i kanalizaciju, a ostaci ovih objekata su sačuvani na više mjesta arheološkog lokaliteta Duklja, koji su pod zaštitom države. Kao posebna istorijska kategorija područje Duklje se pominje kao naseobina Slovena u 7. i 8. vijeku. U početku je obuhvatala djelove današnje južne i centralne Crne Gore i bila dio Istočnog Rimskog carstva - Vizantije. Njome su vladali Vojislavljevići, koji su se izborili za nezavisnost kneževine, a potom kraljevine. Prvi dukljanski kralj Mihailo dobio je krunu od pape Grgura VII, koji mu se obraćao kao "kralju Slovena". To Dukljansko kraljevstvo je vremenom slabilo zbog unutrašnjih borbi za vlast, da bi krajem 12. vijeka palo pod vlast raškog župana Nemanje, osnivača srpske dinastije Nemanjića. Nakon toga je pravoslavlje postalo dominantna vjera. Crnogorski istoričari naglašavaju i da Duklja nije imala veze sa SPC jer je postojala prije njenog osnivanja. Pristalice nezavisnosti Crne Gore ističu da je ona bila preteča crnogorske države, dok srpski istoričari, Duklju a potom i Zetu smatraju srpskim državama. Amfilohijeva retorika o Duklji i "Dukljanima"Osim što je Duklja godinama bila predmet polemika između crnogorskih i srpskih istoričara, kao i političara, njome se bavila i crkva. Prosrpski političari u Crnoj Gori su pežorativno "Dukljanima" nazivali građane koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. To je bilo naročito izraženo u godinama uoči referenduma o nezavisnosti 2006. godine. Pokojni mitropolit SPC u Crnoj Gori Amfilohije, koji je u javnim nastupima negirao crnogorsku naciju na proslavi Pravoslavne Nove godine u Podgorici 2002. u tom kontekstu je pomenuo Dukljane. Tada je uputio poruku koja je u dijelu crnogorskog nacionalnog korpusa doživljena kao prijetnja onima koji su bili za samostalnost države i crkve: "Neka bi Bog podario da bude što manje onih koji se klanjaju paganskom caru prokletom Dukljaninu i neka paganskog cara Dukljanina svaki Crnogorac prikuje čekićem za Vezirov most." Vezirov most jedan je od najstarijih u Podgorici. Savić ukazuje da je došlo do zaokreta od vremena kada je mitropolit Amfilohije Duklju percipirao kao negativan istorijski fenomen. "I sad imamo situaciju, da se ta ista Duklja uklapa u jednu novu, prije svega političku i ideološku viziju, kao sastavni dio svetosavske interpretacije pravoslavlja i srpskog identiteta Crne Gore." Da se radi o "prostačkom otimanju duhovnosti i tradicije koje zaslužuje ne samo prezir nego i kaznu", smatra pisac i novinar, urednik portala Normalizuj.me, Brano Mandić. "Srpski narod je osuđen na propast, dok god njegova zvanična politika i kultura budu počivale na otimanju. Srpski narod tek će da pati sa ovakvom crkvom, koja je toliko smjela da na Duklji organizuje 'tradicionalni crkveno-narodni sabor'. Naravno, u prisustvu ambasadora Srbije", naveo je Mandić. Planovi za 'revitalizaciju' DukljeA da aktuelne gradske vlasti planiraju da revitalizuju arheološki lokalitet Duklje, najavila je predsjednica podgoričkog parlamenta Jelena Borovinić Bojović, inače bliska SPC. Sastanak na tu temu organizovan je krajem marta ove godine. Na sajtu Glavnog grada je objavljeno da revitalizacija uključuje izgradnju Centra za posjetioce sa bioskopom na otvorenom, konferencijskih sala, biblioteke... Projekat bi trebalo da bude realizovan do 2028. godine. RSE je nakon promocije projekta od Skupštine Podgorice tražila dokumentaciju o projektu, koristeći servis MANS-a za slobodan pritup informacijama. Međutim, iz službe Skupštine su odgovorili da ne posjeduju informacije o projektu. RSE je tražio ista dokumenta od gradske uprave, ali odgovor na upit za slobodan pristup informacijama nije stigao do objavljivanja teksta. Na idejnim rješenjima, objavljenim na sajtu, se vide moderne građevine, koje će se naći na ovom arheološkom lokalitetu.

U podgoričkom Višem sudu 9. maja je počelo suđenje bivšem glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću, njegovom zamjeniku Saši Čađenoviću i nekadašnjem pomoćniku direktora policije za borbu protiv organizovanog kriminala Zoranu Lazoviću. Katnić i Lazović su uhapšeni 14. aprila prošle godine i od tada su u zatvoru u Spužu, nadomak Podgorice. Sud je optužnicu, koja ih tereti za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala, jednom vraćao na doradu, da bi je potvrdio 18. marta ove godine. Na početku suđenja sva trojica su negirali navode optužnice. Lazović, koji je prvi iznio odbranu, istakao je da tužilaštvo protiv njega i Katnića "vodi politički proces koji su osmislili moćnici van Crne Gore iz svijeta politike, diplomatije biznisa i kriminala". Specijalno tužilaštvo tereti Katnića za stvaranje kriminalne organizacije, dva krivična djela zloupotrebe službenog položaja i nedozvoljeno držanje oružja. Lazović se takođe tereti za stvaranje kriminalne organizacije, zloupotrebu službenog položaja i produženo krivično djelo pranje novca, te nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. U optužnici se navodi da je Lazović formirao kriminalnu organizaciju čiji su članovi Katnić, njegov zamjenik specijalni tužilac Saša Čađenović i sin Zorana Lazovića, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović. Bivši specijalni tužilac Saša Čađenović se brani sa slobode. Na teret mu se stavljaju krivična djela - stvaranje kriminalne organizacije i zloupotreba službenog položaja. Prema navodima tužilaštva on je od polovine 2020. bio u član kriminalnog "Kavačkog klana". "Sa zadacima da kao specijalni tužilac, po naredbama organizatora, ne preduzima krivično gonjenje i ne pokreće krivične postupke protiv organizatora i članova te kriminalne grupe", piše u optužnici. Čađenović je uhapšen u decembru 2022. a u pritvoru je bio do jula 2024. Navodni vođa "Kavačkog klana" je Radoje Zvicer, koji je u bjekstvu, a protiv njega se vodi postupak pred crnogorskim sudovima. Osim "Kavačkog " u Crnoj Gori djeluje i "Škaljarski klan". Oba se vezuju za međunarodni šverc narkotika a procjene su da je u njihovom sukobu od 2014. je stradalo preko 60 osoba. Podaci Europola doveli do hapšenjaMilivoje Katnić bio je glavni specijalni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je penzionisan. Zoran Lazović je godinama bio u Agenciji za nacionalnu bezbjednost, a od 2019. do marta 2021. šef sektora za borbu organizovanog kriminala pri Upravi policije. Njegov sin Petar Lazović bio je operativac Agencije za nacionalnu bezbjednost. Portal Libertas je u maju 2022. objavio Europolove transkripte presretnutih razgovora na SKY aplikaciji, koji su dostavljeni Crnoj Gori, a u kojima se kao članovi "Kavačkog" klana pominju Petar Lazović i policajac Ljubo Milović, koji su navodno uključeni u šverc kokaina iz Latinske Amerike u zemlje Evropske unije. Prema podacima sa SKY aplikacije, Radoje Zvicer, navodni vođa Kavačkog klana je imao veliki uticaj na crnogorsku policiju, preko Petra i njegovog oca Zorana Lazovića. Europol je podatke o mlađem Lazoviću i Miloviću dostavio Specijalnom državnom tužilaštvu u julu 2021. koje je o tome formiralo predmet. Pola godine kasnije, u januaru 2022. ga je zatvorilo uz obrazloženje da "nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja po službenoj dužnosti". Tužilac u tom slučaju bio je Saša Čađenović, a Milivoje Katnić je u to vrijeme bio Glavni specijalni tužilac. Katnić ubrzo odlazi u penziju a mjesto Glavnog specijalnog tužioca nasljeđuje ga Vladimir Novović , koji je i naložio ponovno otvaranje tog predmeta. Katnić izjavljuje da je lično kontrolisao materijale Europola, te da nije našao razlog za pokretanje krivičnog postupka protiv Petra Lazovića, koji je, prema njegovim riječima, bio na "tajnom zadatku". Tužilaštvo u optužnici navodi da je Katnić tada obmanjivao javnost da optuženi Petar Lazović nije pripadnik Zvicerovog klana, već da je "prikriveni policijski službenik na tajnom zadatku". Protiv Petra Lazovića, tužilaštvo je podiglo više optužnica za šverc droge i cigareta, za stvaranje kriminalne organizacije, zloupotrebu službenog položaja. U pritvoru je od hapšenja u julu 2022. Poseban dio optužnice protiv Katnića i Zorana Lazovića, odnosi se na slučaj skidanja zabrane ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću 2021. godine. "I to na način što je Zoran Lazović, na zahtjev Radoja Zvicera, obezbijedio da im se ukine zabrana ulaska u Crnu Goru ...što im je bilo zabranjeno, jer su predstavljali prijetnju po nacionalnu bezbjednost", navelo je SDT u optužnici, koju je podiglo 11. oktobra 2024. godine Katnić i pokušaj državnog udaraMilivoje Katnić bio je glavni Specijalni tužilac, a Čađenović njegov zamjenik, u predmetu "državni udar" u kome su prvostepeno osuđeni dvojica ruskih, desetak srpskih i tri crnogorska državljanina među kojima i lideri proruskog Demokratskog fronta (DF) Milan Knežević i Andrija Mandić. Slučaj se odnosi na pokušaj nasilnog rušenja vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) na dan izbora 2016. , kako bi se spriječilo učlanjenje Crne Gore u NATO. Katnić je smijenjen nakon što je DPS izgubila vlast 2020. Dio nove parlamentarne većine su i stranke DF, čiji je jedan od lidera Andrija Mandić predsjednik Skupštine. Prvostepenu presudu 2021. je oborio Apelacioni sud. U ponovljenom procesu Viši sud ih je sve oslobodio 12. jula 2024.

Bivši operativac crnogorske policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost Duško Golubović uhapšen je 9. maja po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva. Tužilaštvo ga sumnjiči za stvaranje kriminalne organizacije. Hapšenje su pozdravili Pokret Evropa sad premijera Milojka Spajića i Demokrate vicepremijera Alekse Bečića, kao i bivši premijer Dritan Abazović. Iz Pokreta su pozvali najjaču opozicionu partiju Demokratsku partiju socijalista da se odredi prema hapšenju, ističući da je u periodu njihove vlasti Golubović bio "nedodirljiv upravo zahvaljujući političkoj zaštiti". "Danas je već jasno da su rukovodioci i službenici bezbjednosnog sektora iz vremena DPS vlasti – ljudi koji su trebali da štite zakon – zapravo bili ključne karike u mreži organizovanog kriminala". Golubović je inače jedan od bliskih saradnika bivšeg pomoćnika direktora policije Zorana Lazovića, kojem se po nalogu istog tužilaštva sudi zbog stvaranja kriminalne organizacije čiji su članovi, prema optužnici, bili i bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić i specijalni tužilac Saša Čađenović. Prije prelaska u policiju, Golubović i Lazović su zajedno radili i u Agenciji za nacionalnu bezbjednost. Njegovu karijeru pratile su brojne kontroverze, uključujući i komunikaciju sa Naserom Keljmendijem, optuženim za međunarodnu trgovinu narkoticima. U fokusu je posebno njegova milionska imovina. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), koja se dvije i po decenije bori protiv korupcije, saopštila je početkom prošle godine da je porodica Duška Golubovića u periodu od desetak godina za kupovinu više nekretnina i luksuznih vozila izdvojila preko milion eura. Naime, njegov sin je 2013., u to vrijeme 20-ogodišnji student, utrošio oko 200.000 eura na trgovinu nekretnina i automobila a njegova supruga tri godine kasnije više od 100.000 eura na automobil. Sam Duško Golubović 2018. trguje stan, poslovni prostor i dvije garaže za više od četvrt miliona. Njihovo sticanje, ističu u ovoj nevladinoj organizaciji, nije bilo moguće objasniti zvaničnim prihodima porodice. Golubović je tvrdio da je svu imovinu stekao legalno i uz pomoć porodice. Kao jedan od izvora finansiranja naveo je da je u periodu dok nije bio u državnoj službi "rudario" bitkoine. Istakao je da se nikada nije bavio kriminalnim poslovima.

Crnogorska opozicija zatražila je smjenu predsjednika Skupštine Andrije Mandića, ocijenivši da namjerno urušava integritet parlamenta s ciljem da zaustavi put Crne Gore u Evropsku uniju (EU). Smjenu su inicirale Demokratska partija socijalista i Socijaldemokrate, koje u parlamentu imaju četvrtinu poslanika - 20 od 81. "Ovo je prilika da i oni koji su mu prethodno dali podršku još jednom očituju svoje stavove, da više nemamo dilema ko pripada kojim vrijednostima. Jer ovo nijesu evropske vrijednosti. Ovako se ne dolazi do EU", kazao je šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić. Inače, vlasti navode da im je cilj da do kraja sljedeće godine zatvore sva pregovaračka poglavlja i da Crna Gora 2028. postane članica EU. U ovom trenutku ima zatvoreno manje od 20 odsto poglavlja. Reagujući na inicijativu, Mandić je kazao kako pokušavaju da od njega naprave "dežurnog krivca" i "osobu koja je izvor svega lošeg u zemlji". "Volio da se ova inicijativa pretvori u svojevrsnu tradiciju... ne bi li svakoga puta dobili jasan odgovor predstavnika narodne većine". Deset razloga za smjenuInicijatori su naveli deset razloga za smjenu predsjednika parlamenta. Dio se direktno tiče odnosa sa EU. Poslanik DPS-a je na konferenciji poručio da on opstruira obaveze Skupštine neophodne za ispunjavanje završnih mjerila za poglavlja o vladavini prava. To se odnosi na proces imenovanja članova dva savjeta - Radio Televizije Crne Gore i Agencije za audiovizuelne medijske usluge. Naime, Delegacija EU u Crnoj Gori je prošlog mjeseca pozvala da se hitno imenuju dva člana Savjeta Agencije kako bi se "osiguralo njeno funkcionisanje i nezavisnost". Jedan od razloga je i to što Mandić, kako su naveli iz DPS-a i SD-a, osam mjeseci "u fioci" drži predlog odluke o učešću crnogorskih vojnika u misiji vojne pomoći EU za podršku Ukrajini (EUMAM). U međuvremenu je stigao i predlog odluke o učešću u još jednoj aktivnosti podrške Ukrajini, ali koju organizuje NATO. Partija Andrije Mandića je protivnik sankcijama Rusiji i članstva u NATO. Kao još jedan od razloga za smjenu je i ćutanje Skupštine i Mandića o slučaju u kojem je njegov bratanić i tjelohranitelj pritvoren zbog sumnje da je - koristeći službeni automobil parlamenta - pokušao da ubije dvije osobe. Uz to se navodi i da predsjednik Skupštine već osam mjeseci ne procesuira zahtjev Višeg tužilaštva za skidanje imuniteta poslaniku njegove partije Marku Kovačeviću zbog govora u kome je poručio da će se "s onima koji neće kao braća, postupati kao prema Turcima". Mandiću zamjeraju i što je otišao u Banja Luku da podrži predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Miloradu Dodiku nekoliko dana nakon što ga je Sud Bosne i Hercegovine osudiona godinu zatvora uz zabranu političkog djelovanja od šest godina. Smatraju da to predstavlja flagrantno miješanje u unutrašnje stvari druge države. "Takvo djelovanje Andrije Mandića prepoznajemo i kao opstrukciju evropskog puta Crne Gore, za račun međunarodnih sponzora Dodika." Mandić je u bliskim odnosima sa Dodikom i predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Druga inicijativa opozicijeOvo je inače druga inicijativa za smjenu predsjednika Skupštine, od kako je na tu poziciju imenovan oktobra 2023. Opoziciona inicijativa na njegovu smjenu nije dobila podršku većine poslanika marta 2024. Tajnim glasanjem, za Mandićev ostanak na čelu parlamenta glasalo je 44 poslanika, dok je za njegovo razrješenje glasalo 27. U crnogorskom parlamentu ima 81 poslanik. Mandić ima podršku koalicionih partnera Pokreta Evropa sad premijera Milojka Spajića, Demokrata vicepremijera Alekse Bečića i prosrpskih partija.

Podgorica se suočava se s ozbiljnim rizicima gubitka grantova Evropske unije, povoljnih kredita i potencijalnih odšteta izvođačima radova zbog zastoja u izgradnji Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Iako su sredstva, oko 50 miliona eura, obezbjeđena, projekat definisan, a izvođači izabrani na tenderu, radovi nisu počeli zbog protivljenja mještana sela Botun, gdje je planirana izgradnja. Selo je između opština Podgorice i susjedne Zete. "Konačan stav je da nema gradnje kolektora u Zeti. Nije bilo novih pregovora sa Podgoricom i gradnja neće biti dopuštena", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Mihailo Asanović predsjednik Opštine Zeta. Ova situacija ugrožava ekološku i finansijsku stabilnost grada i evropski put. Izgradnja ovog Postrojenja je jedan od uslova za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 27 – zaštita životne sredine u procesu evropskih integracija Crne Gore. EU za RSE: Svakim danom šteta se uvećavaSvaki dan kašnjenja znači više zagađenja rijeke Morače i Skadarskog jezera u koje se direktno ispušta neprečišćena voda a što pogoršava ekološku štetu i rizike po javno zdravlje, saopšteno je iz Delegacije EU u Crnoj Gori za RSE. Navode da nadležni moraju brzo rješavati preostala sporna pitanja. Potvrđuju da je EU obezbijedila 33 miliona eura bespovratnih sredstava čime je pokrila preko 40 posto investicije za novi kanalizacioni sistem. Kažu da su svjesni zabrinutosti dijela mještana u vezi sa lokacijom. "Međutim, projekat koji je spreman za realizaciju je već prošao sveobuhvatna istraživanja, projektovanje i ugovaranje kako bi se izgradilo moderno, bezbjedno postrojenje koje nije prijetnja za obližnje zajednice, već naprotiv, pruža ključnu zaštitu za javno zdravlje i životnu sredinu", navode iz Delegacije EU. Ovo je najveći ekološki projekat koji je EU podržala u Crnoj Gori, zaključuju iz EU. Rizik od gubitka sredstavaOpozicija upozorava da je država u riziku da ostanu bez obezbjeđenih sredstava, ukoliko gradnja ne počne ove godine kako je planirano. "Ukoliko bi se raskinuo ugovor sa izvođačem, glavni grad bi izgubio grant EU, kredit a plaćaće i odštetu od 100 miliona eura. I za to će biti odgovoran gradonačelnik", rekao je za RSE odbornik opozicione Demokratske partije socijalista (DPS) Andrija Klikovac. Na upit RSE kada će početi gradnja postrojenja i kolika je odšteta ukoliko ne počne, iz kabineta gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića nisu odgovarali. Podgorica je grad sa blizu 200.000 stanovnika, a postojeći kolektor za otpadne vode je izgrađen u drugoj polovini prošlog vijeka kada je glavni grad brojao 50.000 stanovnika. Planiranje gradnje novog kolektoraPrva studija za izgradnju novog kolektora je izrađena 2004. Evropska unija je 2016. i 2021. bespovratno dodijelila 33 miliona eura za izgradnju Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i kanalizacionu mrežu Podgorice. Takođe, 2017. je obezbjeđen kredit Njemačke razvojne banke (KfW) od 30 miliona eura. Ostatak novca je obezbijedio Glavni grad. Tokom 2022. godine dvije turske kompanije su na tenderu dobile posao izgradnje Postrojenja i dostavile završni nacrt glavnog projekta čija izgradnja bi trebalo da traje tri godine. Mještani Botuna protivVišegodišnji protesti mještana sela Botun, gdje je planirana gradnja u potpunosti su zaustavili početak radova. Selo je u blizini Kombinata aluminijuma na samom izlazu iz Podgorice prema Opštini Zeta. Četrdesetak porodica Botuna tvrde da 'po cijenu života' neće dozvoliti da se na tom području ispuštaju otpadne vode. Mještanin Vesko Kažić, kaže da su vlasti planirale zastarelu tehnologiju prečišćavanja otpadnih voda koja će uticati na taj kraj i podstaći selidbu lokalnog stanovništva. "To je loš i koruptivni projekat. Ta tehnologija je jako opasna. Što je najgore elaborat predviđa da kolektor bude zatvoren 2045. Znači radiće svega 17 godina", navodi Kažić. Predviđeno je da se uz glavni kolektor izgradi spalionica mulja, što je Botunjanima najspornije tvrdi Kažić. "Tu će se spaljivati kompletan mulj Crne Gore, jer nema druge adekvatne spalionice. To su kancerogene nano čestice, za koje je prečišćivač veoma skup i čiju nabavku nadležni nisu ni razmatrali", ističe Kažić. Kažić naglašava da je Botun poljoprivredna sredina koja bi prestala da postoji ukoliko bi se izgradio kolektor. "Ja gradim veliki objekat za proizvodnju hrane sa najmodernijom tehnologijom. I da li ćete vi od mene kupiti proizvod ako znate su fekalije u blizini?", pita Kažić. Ni promjena lokacije nije rešenje ukoliko tehnologija ostane ista, zaključuje on. Vlasti tvrde da će izgradnja Postrojenja uticati na smanjenje zagađenja rijeke Morače, podzemnih voda zetske ravnice i zaštititi Skadarsko jezero kao najveću akumulaciju vode za piće. Upozorenja kreditoraNa pitanja više medija, gradonačelnik Mujović je rekao da su do sada analizirali nekoliko opcija za "preseljenje" sistema ali da nijedno rješenje nije bilo dobro. Dodaje i da ima još jednu ideju o novoj lokaciji koju neće da otkriva. A u slučaju da ni ta lokacija ne zadovolji kriterijume, a Botunjani ostanu pri stavu da ne dozvoljavaju gradnju, Mujović kaže da će problem prepustiti Vladi Crne Gore. Upozorenje na pravne i finansijske posljedice u slučaju da gradnja uskoro ne počne Mujović je dobio u februaru ove godine od predstavnika njemačke KfW banke. Oni su tada upozorili na potencijalne izazove u vezi sa promjenom lokacije kašnjenje u realizaciji i na 'aktiviranje određenih klauzula'. "Svaka promjena može donijeti dodatne finansijske obaveze u milionskim vrijednostima, a izmjena lokacije dovodi do dužih administrativnih i tehničkih procedura i povlači višestruke penale na teret Glavnog grada", navedeno je u saopštenju. Klikovac: Lokacija može biti samo jedna - BotunKlikovac, čija je partija, DPS, bila na vlasti u Podgorici do 2022, koja je obavila pripreme za gradnju Postrojenja, tvrdi da nema pravnog osnova za odlaganje realizacija projekta u Botunu: "Glavni grad prije više od deset godina otkupio dio parcela od mještana Botuna kako bi na svom vlasništvu izvodio radove", navodi on. Kaže da je nekoliko studija pokazalo da je to jedina optimalna lokacija. "Studije lokacije su radili instituti iz Londona, Francuske i Njemačke. Sve su pokazale isto. Čak je i vladina komisija prije četiri godine utvrdila da je Botun optimalna lokacija, a da alternativne lokacije nisu izvodljive", kaže Klikovac. Smatra da gradonačelnik Mujović može odustati izgradnje na toj lokaciji samo zbog političkog pritiska koalicionih partnera, ali da bi time šteta po Podgoricu bila oko 100 miliona eura. Gradonačelnik Mujović pripada Pokretu Evropa sad premijera Milojka Spajića, koji je na državnom nivou u koaliciji za Demokratskom narodnom partijom, a koja kontroliše vlast u Zeti i koja ne dozvoljava gradnju na obodu te opštine. Moderan tretman otpadnih voda značio bi trajno uklanjanje septičkih jama sa teritorije glavnog grada.

Stavom Evropske unije o Sporazumu Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata zadovoljni su i protivnici i potpisnici ovog dokumenta iako o njemu imaju suprotstavljene stavove. Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina sa Emiratima potpisao je premijer Milojko Spajić krajem marta, a 23. aprila ga je na njegov zahtjev, i po hitnom postupku, usvojila Skupština. No moraće ponovo o njemu da glasaju jer ga je 29. aprila šef države Jakov Milatović "vratio parlamentu" na ponovno odlučivanje. On, dio nevladinog sektora i opozicije smatraju da je Sporazum u suprotnosti sa crnogorskim Ustavom i pravnim poretkom EU koji se tiče javnih nabavki, tendera i konkurencije... Milatović je zbog toga od evropske komesarke Marte Kos tražio stav o njegovoj usklađenosti sa evropskom regulativom budući da je Crna Gora kandidat za članstvo u EU. "Sporazum prima facie (na prvi pogled) ne sadrži dovoljno detaljne odredbe, koje bi same po sebi bile u suprotnosti sa pravom EU", navela je Kos u odgovoru. Milatović kaže da je ovaj stav potvrdio njegove nedoumice, pa je pozvao Vladu da uskladi Sporazum sa pravnim poretkom Crne Gore i EU. Odgovorom je "prezadovoljan" i premijer Spajić koji smatra da u Sporazumu nema ništa sporno. Inače Sporazum je osnova za najavljena ulaganja arapskog biznismena Mohameda Alabara koji je zainteresovan da na 99 godina zakupi dio ulcinjske Velike plaže i njenog zaleđa, kako bi gradio turističke i objekte za stanovanje. Tome se protive vlasti Ulcinja, parlamentarna opozicija i dio nevladinog sektora. Uz to Sporazum obavezuje Crnu Goru da izgradi infrastrukturu, preuzme troškove eksproprijacije i pripremi planove shodno željama arapskih investitora. Još uvijek nije zakazana sjednica parlamenta na kojoj će se po drugi put odlučivati o Zakonu kojim se potvrđuje Sporazum sa Emiratima. Šta je napisala Marta KosKomesarka za proširenje EU Marta Kos u pismu Milatoviću navodi da Sporazum "ne sadrži odredbe koje bi same po sebi bile u suprotnosti sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju". Ocjenjuje da je ključna primjena normi iz Sporazuma i da to treba "pažljivo pratiti". "Određene odredbe će morati pažljivo da se implementiraju kako bi se izbjeglo moguće kršenje principa javnih nabavki iz pravne tekovine EU", navela je Kos. Konkretno ukazuje na odredbe Sporazumu da su ugovori, programi i dalji sporazumi sa investitorima iz UAE izuzeti iz zakonodavstva obje zemlje o javnim nabavkama, tenderima i procedurama konkurentskog nadmetanja. "Stoga se može zaključiti da bi budući ugovori mogu imati korist od direktne dodjele, što bi moglo predstavljati kršenje pravila EU o javnim nabavkama", navodi. Ona kaže da je od suštinske važnosti da se tokom implementacije obezbijedi usklađenost u javnim nabavkama sa zakonodavstvom EU. "Zasnovanom na principima nediskriminacije, jednakog tretmana kompanija i transparentnosti procedura javnih nabavki", navela je. Prema njenim riječima nepravilnom primjenom Sporazum bi mogao da oslabi položaj domaćih i evropskih kompanija, ukoliko bi arapske firme bile povlašćene: "Načinom na koji će se Sporazum tumačiti, primjenjivati i sprovoditi moraće se pažljivo upravljati, da bi izbjegli bilo kakve zabrinutosti u vezi s tim". Navela je i da je EK spremna da pomogne Crnoj Gori u primjeni Sporazuma. Spajić prezadovoljan odgovorom Kos"Budući da je Kos navela da se Sporazum "na prvi pogled" ne čini u suprotnosti sa evropskim zakonodavstvom, čekaćemo i drugi i treći i 105. pogled", kazao je Spajić 6. maja u Baru. Rekao je i da nakon mišljenja Kos očekuje još veću podršku za Sporazum u parlamentu. "Pokazuje se da je Vlada bila u potpunosti u pravu kada je rekla da je Sporazum u skladu sa evropskim zakonodavstvom", kazao je Spajić. Zbog toga, smatra, nema prepreka da se ponovo usvoji u parlamentu. On očekuje da podrška poslanika bude veća nego prilikom prvog glasanja kad je Sporazum podržalo 46 poslanika od 81 koliko ih ima u Skupštini. Za Sporazum su prvi put glasali - Spajićev Pokret Evropa sad, Nova srpska demokratija šefa parlamenta Andrije Mandića, Demokrate, Bošnjačka stranka. Reakcije lokalne zajednice i dijela opozicijeI Genci Nimanbegu, predsjednik Opštine Ulcinj, koja se protivi aktuelnom Sporazumu sa Emiratima, pozdravio je stav evropske komesarke. Smatra da je Kos ukazala na zabrinjavajuće aspekte Sporazuma. "Njena spremnost da stane u zaštitu principa transparentnosti, zakonitosti i javnog interesa važna je poruka svim građanima Crne Gore, a posebno nama u Ulcinju, koji smo u središtu ovog spornog procesa", naveo je 6.maja u saopštenju. Iz opozicionog Pokreta URA, koji se takođe protivi Sporazumu, nijesu se oglasili povodom pisma evropske komesarke. Oni su se obratili evropskim parlamentarcima navodeći da bi usvajanje Sporazuma u ovom obliku moglo imati "ozbiljne posljedice" po pravni poredak, ekološke standarde i evropski put. "Crna Gora ne smije biti eksperiment za privatne interese. Svaki dogovor koji direktno utiče na prirodna bogatstva mora biti rezultat javnog i demokratskog procesa, a ne tajnog dogovora iza zatvorenih vrata", poručili su iz URE. MANS poziva poslanike da ne podrže SporazumZa MANS koji je od početka kritikovao odredbe Sporazuma koje se tiču tendera, nabavki i konkurencije stav Marte Kos potvrđuje da on ima veliki potencijal da ugrozi evropski put Crne Gore. Ukazuju da bi njegova implementacija mogla dovesti do kršenja pravila EU u oblasti javnih nabavki i nadmetanja, a da bi favorizovanje investitora iz UAE na štetu crnogorskih i evropskih bilo kršenje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Pored kršenja evropskih propisa MANS smatra da se Sporazumom suspenduje i crnogorski Ustav i dio zakona. Njime nije predviđeno poštovanje domaćih propisa o javnim nabavkama i tenderima iako Ustav propisuje slobodno tržište i zabranjuje narušavanje konkurencije i podsticanje monopola. Uz to, u slučaju bilo kojeg spora izglasani međudržavni sporazumi imaju primat nad domaćim zakonodavstvom. Ukoliko Skupština ponovo izglasa Sporazum on se ponovo šalje Milatoviću na potpisivanje. Po Ustavu on mora da ga potpiše, čime Sporazum stupa na snagu.

Akademska grafičarka i slikar iz Podgorice prave papir na kojem štampaju grafike. Ovaj umjetnički par živi na porodičnom imanju s dovoljno 'resursa' za stvaranje. Njihov atelje je na otvorenom, a djela koja stvaraju su razgradiva. Rad, inspiraciju, pa i način života, kažu, diktira im priroda.

Švajcarska kompanija "8B Capital" prekršila je Ugovor o zakupu nikšićke Željezare jer pola godine ne plaća zakupninu od 31.000 eura, mjesečno. Uz to, u istom periodu nije preuzela ni 150 radnika, što je bila u obavezi. Željezara je kćerka državne Elektroprivrede koja je jula 2024. sklopila ugovor o zakupu sa ruskim biznismenom, sa izraelskim pasošem, Igorom Shamisom vlasnikom "8B Capital". Ugovor o zakupu na 50 godina odnosi se na dva Željezarina pogona, za proizvodnju i preradu čelika. Shamis se obavezao da u prvoj godini pokrene proizvodnju i investira oko sedam miliona eura, odnosno 37 u prvih pet godina. Od toga ništa nije urađeno, kaže Ivan Vujović predsjednik Sindikata Željezare za Radio Slobodna Evropa (RSE). "Mi njega više ne smatramo zakupcem, od novembra ne plaća zakup", kaže Vujović. Sindikat o situaciji u ŽeljezariOn kaže da Shamis povremeno dolazi u fabriku, ali da nije u kontaktu sa radnicima. "Iako i dalje nije raskinut ugovor o zakupu, Shamis apsolutno nijednim svojim gestom nije pokazao da je sposoban da pokrene proizvodnju", kaže Vujović. Smatra da je pitanje za Elektroprivredu zbog čega nije raskinut ugovor sa njim. Da li će pokrenuti raskid ugovora zbog neplaćanja zakupnine, pitanje je na koje RSE nije dobio odgovor iz Elektroprivrede. "Ako on nije u stanju da plati mjesečni zakup 31.000 eura za ogromnu imovinu kojem raspolaže Željezara, kako je onda u stanju da realizuje investicije." Vujović kaže da fabrički sindikat interesuje samo status radnika i dodaje da su svi uposleni preko Elektroprivrede. "Ako se zakupac pojavi radnici mogu ostati u matičnoj kompaniji (Elektroprivredi) jer je potrebana njihova pisana saglasnost da bi prešli kod zakupca ." "Nadamo se da će država, to jest Elektroprivreda, stati na kraj ovom zakupcu i početi raskidanje ugovora jer radnici smatraju da nije sposoban da pokrene proizvodnju", kaže Vujović. U Vladi zabrinuti ali ne reaguju ?Da Shamis od starta ne poštuje ugovor potvrdio je crnogorski premijer Milojko Spajić prilikom posjete nikšićkoj fabrici, 9. aprila. "To je zabrinjavajuće. Ali postoji ugovor koji tačno određuje šta može da se desi u takvim slučajevima", kazao je Spajić. Istovremeno je poručio da će država iskoristiti sva pravna sredstva da osigura da se obaveze ispunjavaju. A da li su i koja pravna sredstva do sada upotrijebili, RSE nije dobio odgovor iz Spajićevog kabineta. Shamis takođe, nije odgovarao na upit RSE zašto ne poštuje ugovor o zakupu. Shamisovi posloviShamis je, prvi put prije 20 godina bio jedan od vlasnika Željezare, preko internacionalne "Midland grupe". Ta kompanija se povezuje sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Naime, 2004. "Midland grupa" je za 1.000 eura kupila većinski dio u Željezari od Vlade Mila Đukanovića, uz obavezne investicije od 30 miliona eura za pet godina. Nakon dvije godine, novembra 2006. napustili su Željezaru, a Vlada je saopštila da su ostavili poreski dug oko 2,7 miliona eura i uvećali gubitke fabrike na preko 12 miliona eura. Uoči potpisivanja aktuelnog Ugovora o zakupu Željezare, jula prošle godine, Shamis je za RSE potvrdio da je u "Midland grupi" imao 33 odsto vlasništva. Istovremeno je negirao veze sa Putinom, ali nije rekao je li napustio "Midland". "Moj povratak u fabriku u Nikšiću motivisan je mojim poznavanjem njenog investicionog potencijala", kazao je Shamis za RSE. Shamis tada nije odgovorio na pitanje RSE da li je bio privođen u Hrvatskoj zbog načina poslovanja u šibenskoj Tvornici lakih metala. Nije odgovorio ni da li je tokom njegovog poslovanja u češkom gradu Plzenu navodno bilo koruptivnih radnji i pranja novca. Iz Elektroprivrede su, uoči potpisivanja ugovora o zakupu, za RSE kazali da su provjerili kredibilitet zakupca. "Shamis je dostavio dokaze da nikada nije osuđivan u Hrvatskoj niti u Francuskoj, što potvrđuju izvodi iz kaznene evidencije ovih država. Dostavio je i dokumentaciju da nema poreskih dugovanja u Rusiji", naveli su tada iz Elektroprivrede. Iz kabineta premijera Spajića nijesu odgovorili na upit RSE da li će tražiti odgovornost menadžmenta Elektroprivrede, budući da je Shamisovo poslovanje u Hrvatskoj i Češkoj upućivalo da neće poštovati ugovor o Željezari. Na čelu Odbora direktora Elektroprivrede je Milutin Đukanović iz proruske Nove srpske demokratije, članice bivšeg Demokratskog fronta. Vladi, Shamisu i Elektroprivredi je RSE poslao upite prije deset dana, 25. aprila. Državna Elektroprivreda je vlasnik Željezare Nikšić od kraja 2022. kada je za 20 miliona kupila od turske Tosjali grupe.

Izjava mitropolita Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Joanikija da je Pavle Đurišić bio "veliki junak nepobjedivog karaktera" izazvala je burne reakcije nevladinog sektora, opozicije i organizacija koje okupljaju Bošnjake. Pavle Đurišić predvodio je četničke jedinice odgovorne za masakar muslimana na sjeveru Crne Gore, Sandžaku i u istočnoj Bosni, tokom Drugog svjetskog rata. Odlikovan je Hitlerovim gvozdenim krstom. O Đurišiću kao junaku Joanikije je govorio 3. maja na liturgiji u selu Razboj kod Srpca, u bh. entitetu Republika Srpska. Na kraju govora se "od sveg srca" zahvalio i potpredsjedniku Vlade Crne Gore Budimiru Aleksiću. U Crnoj Gori, zemlji kandidatu za priključenje Evropskoj uniji, od avgusta 2020. na vlasti je koalicija partija bliska Srpskoj pravoslavnoj Crkvi. Vlast čine članice bivšeg prosrpskog i proruskog Demokratskog fronta, Spajićev Pokret Evropa sad, Demokrate i stranke manjinskih naroda. Na ovu izjavu niko iz vlasti nije reagovao, izuzev Bošnjačke stranke. Za Joanikija Đurišića junak i oslobodilacJoanikije je o Đurišiću kao "velikom junaku nepobjedivog karaktera" govorio na održavanju "pomena postradalima u Drugome svjetskom ratu od strane združenih neprijateljskih snaga". U govoru ga je opisao kao velikog junaka koji je pokušavao da zaštiti svoj srpski narod. Desetak dana ranije, 22. aprila na crkvenom skupu u Doljanima nadomak Podgorice gdje je "obilježena osamdesetogodišnjica proboja jasenovačkih logoraša" Joanikije je pominjao Pavla Đurišića kao oslobodioca. U prisustvu šefa crnogorske Skupštine Andrije Mandića i ambasadora Srbije Nebojše Rodića , Joanikije je Đurišića nazvao oslobodiocem : "I onaj koga optužuju da je bio saradnik okupatora, iako je oslobodio Berane i cio severni kraj i zaštitio nejač srpsku od saradnika okupatora da ih ne pokolju, Pavle Đurišić, komandant četnički, komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini ..." Ko je bio Pavle Đurišić?Đurišić (1909–1945) je bio vojni oficir i četnički komandant koji je sarađivao sa njemačkim i italijanskim nacistima tokom Drugog svjetskog rata. Njegove četničke jedinice odgovorne za masakre nad muslimanskim civilima u Sandžaku i istočnoj Bosni, a njegova uloga potvrđena je brojnim dokumentima i izvještajima iz tog vremena. U izvještaju Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini, od 13. februara 1943. Đurišić navodi: "akcija protiv Muslimana u Pivi i Gornjem Polimlju potpuno je uspela... uništeno je: "kod Muslimana oko 1.200 boraca i do 8.000ostalih žrtava, žena, starica i dece". U istom dokumentu Đurišić navodi da su sva muslimanska sela potpuno spaljena, a imovina je odnesena. Etničko čišćenje muslimana sa sjevera Crne Gore počelo je novembra 1942. u Bukovici kod Pljevalja, potom u Sjenici, Peći i Kolašinu. Prema njegovom izvještaju, od 4. do 10. januara 1943. ubijeno je 400 muškaraca i 1000 žena i djece, a spaljena su 33 sela. Za svoj rad Đurišić je bio odlikovan od strane nacista, odnosno Hitlera, ordenom Željeznog krsta. Odluka o odlikovanju za "vojničke vrline" je objavljena oktobra 1944, uz naznaku da je "odlikovan od firera". U aprilu 1945. uhvaćen je i ubijen u Jasenovcu, od strane, snaga koje su sa takođe sa fašistima sarađivale u Hrvatskoj. Osude: Bošnjački savjet i reisOvakav narativ SPC naišao je na oštre osude dijela javnosti, uključujući građanske organizacije, političke subjekte i vjerske poglavare. Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić reagovao je rekavši da "četnik Pavle Đurišić nije nikakav heroj niti čovjek, već obična kukavica i zločinac". Osvjedočeni kolaboracionista, nosilac visokih Hitlerovih odlikovanja, ratni zločinac, o čemu postoji ogromna istorijska građa i dokumentacija, ne može biti ni junak ni heroj, saopštili su iz Bošnjačkog vijeća Savjet Muslimanskog naroda Crne Gore izrazio je duboku zabrinutost povodom izjave poglavara SPC Joanikija u kojoj se veliča Đurišić koji je odgovoran za masakre nad Muslimanima. Oni su ocijenili da veličanje njegovog lika, posebno od strane jednog crkvenog velikodostojnika, predstavlja moralno posrnuće. "Crna Gora je građansko društvo svih njenih naroda, i svaki pokušaj istorijskog revizionizma koji veliča zločince i negira patnju drugih, direktan je napad na to zajedništvo", ocjenjuju iz Savjeta. NVO sektor: Revizionizam nije vjeraNekoliko nevladinih organizacije, među kojima i Centar za građansko obrazovanje (CGO), i građanskih aktivistkinja oštro su osudili izjave mitropolita SPC Joanikija. Ocjenjuju to pokušajem da se rehabilituju odgovorni za ratne zločine. Uz to produbljuju podjele, vrijeđaju sjećanje na žrtve i opasan su pokušaj istorijskog revizionizma u funkciji savremenih političkih i identitetskih manipulacija, navode u zajedničkom saopštenju. Konstatuju da bi u civilizovanom društvu, crkveni velikodostojnici morali nositi odgovornost za izgovorenu riječ. Pozvali su ih da se uzdrže od prekrajanja istorije zarad partikularnih ciljeva, da osude ratne zločine i počinioce, i da se zalažu za kulturu sjećanja koja poštuje činjenice i univerzalne vrijednosti humanosti. Reagovale opozicione partije i jedna vladajućaPoslanica vladajuće Bošnjačke stranke Kenana Strujić Harbić ukazala je da postupanje Đurišića predstavlja "udžbenički primjer zločina protiv čovječnosti": "Spiskovi žrtava pokazuju da su više od 50 odsto ubijenih u Pljevaljskom srezu bila djeca mlađa od 14 godina. Ubijana su iz naručja majki, živa spaljivana u kućama, klana na kućnom pragu – samo zato što su bila islamske vjere". Iz opozicione Demokratske partije socijalista su ocijenili da ovo nije prvi put da Joanikije koristi vjersku službu za iznošenje političkih i revizionističkih stavova. Ocjenjuju da ovakvi stavovi vrijeđaju antifašističko nasljeđe Crne Gore i rehabilituju ideologije zasnovane na mržnji, zločinima i saradnji sa okupatorima. I opozicioni pokret URA saopštio je da je veličanje Pavla Đurišića pokušaj revizije istorije i negacije antifašističke borbe. Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori promoviše četnički narativ, kroz promociju knjiga, romana o četnicima, postavljanje spomen-ploča poput one mitropolitu Joanikiju Lipovcu koji je otvoreno sarađivao s fašistima, organizovanjem parastosa... Takođe, u nekim hramovima i manastirima SPC u Crnoj Gori mogu se naći ikone i murali koji prikazuju četničke vođe kao mučenike i svetitelje. Milorad Vukojičić, poznat kao pop Maca i Slobodan Šiljak, sveštenici SPC iz Pljevalja koji su nakon rata osuđeni na smrt zbog ubistva na desetine civila, proglašeni su za svece 2005. godine. Slični procesi revizije istorije već godinama su prisutni u Srbiji, gdje su sudskim putem rehabilitovani Draža Mihailović i brojni drugi saradnici okupatora. U Crnoj Gori Vlada i relevantne institucije uglavnom ćute.

Na samitu Inicijative tri mora (Three Seas Initiative – 3SI) održanom 29. aprila u glavnom gradu Poljske, Crna Gora i Albanija postale su pridružene članice ove regionalne političko-ekonomske platforme. Inicijativa okuplja države smještene između Jadranskog, Baltičkog i Crnog mora, u cilju jačanja saradnje u oblasti energetike, saobraćaja i digitalne povezanosti. Fokusirana je na ulaganja, ekonomski rast i bezbjednost. Ko su članice Inicijative?Punopravne članice su Austrija, Bugarska, Hrvatska, Češka, Estonija, Grčka, Letonija, Litvanija, Mađarska, Poljska, Rumunija, Slovačka i Slovenija. Inicijativa ima i četiri pridružene članice - od ranije Ukrajinu i Moldaviju, a od kraja aprila i Crnu Goru i Albaniju. One će postati punopravne članice kada postanu dio Evropske unije. Turska i Španija su kandidati za strateške partnere. Kako je osnovana inicijativa Tri mora?Inicijativa je osnovana 2015. godine na inicijativu Poljske i Hrvatske, a prvi samit održan je godinu kasnije u Dubrovniku. Poljski predsjednik Duda i tadašnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović su najavili "rađenje nove inicijative", koja je zamišljena kao projekat koji je trebalo da ojača saradnju zemlja istočne i centralne Evrope. Već 2017. godine u Varšavi Sjedinjene Američke Države su objavile da žele bliskiju saradnju s Inicijativom. Tom sastanku prisustvovao je predsjednik SAD-a Donald Tramp. Na sastanku u Bukureštu 2018. i Njemačka je iskazala interes za jačim angažmanom unutar Inicijative. Koji su njeni ciljevi?Glavni cilj Inicijative tri mora je jačanje regionalne povezanosti sjever-jug, unutar Evropske unije. Fokus je na unaprjeđenju saradnje u tri ključna sektora – energetici, transportu i digitalizaciji. Cilj saradnje u oblasti energetike je smanjenje zavisnosti od ruskih energenata i diversifikacija izvora energije. U okviru Inicijative se radi na razvoju moderne saobraćajne infrastrukture koja povezuje zemlje regiona, dok je poboljšanje digitalne povezanosti i razvoja IT sektora cilj saradnje u oblasti digitalizacije. Geopolitički značajNakon ruske invazije na Ukrajinu 2022, Inicijativa tri mora dobila je i bezbjednosnu dimenziju. "Pet zemalja članica Inicijative tri mora dijeli granicu sa Ukrajinom. U našem neposrednom susjedstvu vodi se rat punih razmjera", upozorio je domaćin posljednjeg samita, poljski predsjednik Andžej Duda. Dodao je da "nova bezbjednosna arhitektura pred našim očima" zahtijeva veći fokus na projekte koji omogućavaju vojnu mobilnost, zaštitu kritične infrastrukture i sajber bezbjednost. Duda je pozdravio pristupanje Crne Gore i Albanije, ističući da dolaze u osjetljivom geopolitičkom trenutku i da će doprinijeti plodnijoj saradnji u regionu. Investicioni fond i investicijeInicijativa ima podršku SAD a strateški partneri su Njemačka, Japan i Evropska komisija. U okviru Inicijative funkcioniše Investicioni fond Tri mora, koji finansira projekte u oblasti energije,saobraćaja i digitalizacije. U fondu ne učestvuju direktno države, već njihove razvojne banke. Od februara 2020. godine, fond je započeo sa punim operativnim radom. Trenutno Inicijativa tri mora ima 143 projekta saobraćajne, energetske i digitalne infrastrukture. Između ostalog, uložili su u Cargounita, najveću privatnu kompaniju za iznajmljivanje lokomotiva u Poljskoj. Kompanija poslije već 17 godina i raspolaže flotom od 175 lokomotiva, uključujući 96 električnih. Uložili su i u Greenergy Data centar, koji će razviti mrežu zelenih centara za podatke u centralnoj i istočnoj Evropi. Jedan takav objekat trenutno je u izgradnji u Estoniji. Uloženo je i u Enery, operatera solarnih elektrana u Bugarskoj, Češkoj i Slovačkoj. Odluke o izboru projekata donosi investicioni komitet nezavisan od investitora. Sljedeće godine ovom Inicijativom predsjedavaće Hrvatska.

Rusija i Kina imaju najnegativniji uticaj na Zapadni Balkan, upozorava za Radio Slobodna Evropa direktor češkog Centra evropskih vrijednosti za sigurnosne politike Jakub Janda. Janda je stručnjak za evropsku politiku prema Rusiji i Kini. Interes je Evropske unije da prati operacije uticaja ove dvije zemlje na Balkanu, koje su, naglašava, veoma neprijateljski raspoložene prema demokratijama. "Moskva bi mogla da izazove etnički sukob na Zapadnom Balkanu kada bi željela da ugrozi evropske interese u slučaju, na primijer, ruske eskalacije u baltičkim državama. To bi bio najgori scenario, ali je, nažalost, sasvim moguć." U intervjuu za RSE govorI zbog čega treba više ulagati u odbranu, da li vidi razlike u pristupu bezbjednosti EU i NATO i kako vidi šanse za mir između Rusije i Ukrajine. RSE: Evropska komisija je prošlog meseca predstavila Bijeli papir o odbrambenoj spremnosti do 2030, sa prioritetima od vazdušne i protivraketne odbrane do vještačke inteligencije i sajber ratovanja. Petogodišnji plan vrijedan je oko 800 milijardi eura. Da li, po Vama, postoji preklapanje odbrambenih politika EU i NATO? Janda: NATO je u suštini veoma praktičan vojni savez sa svim komandnim strukturama, procedurama. To je uglavnom način na koji funkcioniše punopravni vojni savez. Čak i ukoliko bi Sjedinjene Američke Države eventualno napustile NATO, stvari koje su već uspostavljene su zapravo najbliže punopravnom vojnom savezu u Evropi. I ne može se (NATO) porediti ni sa čim na svijetu. Niko drugi nema tako dubok nivo integracije u svaki nivo vojnog uma. Dakle, to je nešto zbog čega je relevantan. Kada je u pitanju EU, ono o čemu možemo razgovarati je finansiranje odbrane. Postoje prilično dobri istraživački projekti kojima upravlja i obično ih finansira Evropska odbrambena agencija, koji više služe kao podrška evropskoj odbrani. To je veoma dobro, ali ne zamjenjuju ništa ono što radi NATO i njene članice. Dakle, nema mnogo onoga što bi se moglo preklapati u ovom trenutku. Ne gledaju samo SAD ko (ne) troši na odbranuRSE: Kakva je budućnost NATO-a s aspekta odnosa između Sjedinjenih Država i evropskih zemalja, naročito nakon komentara ministra odbrane Pita Hegseta da evropske zemlje iskorišćavaju SAD? Janda: Očekuje se da će na Samitu NATO-a u junu u Hagu doći do dogovora zemalja članica oko novog praga izdvajanja za odbranu. To bi moglo biti negdje između tri i četiri odsto BDP-a. U budućnosti i do pet odsto. Veliko je pitanje koji će biti konkretan procenat i šta će tačno reći SAD. Odnosno da li će, na primer, predsjednik Donald Tramp reći: "Braniću samo one zemlje koje ispunjavaju svoje finansijske obaveze u NATO." To je nešto o čemu se govorilo i ranije a moguće je da bi to sada mogla de facto postati politika američke vlade i u praksi. Druga stvar koja neće biti toliko vidljiva je set ciljeva sposobnosti (capability targets), što je srž odbrambenog planiranja Alijanse. Za to su se članice pripremale duže od godinu. Mi znamo uopšteno što su ti ciljevi sposobnosti, jer je njihov sažetak obično javan, ali većina toga je klasifikovano (tajno). Na primjer, koliko bi NATO trupa bilo neophodno da odbrani baltičke zemlje u slučaju da Rusija izvrši invaziju, bilo da je riječ o 100.000 vojnika u roku od 10 dana ili 300.000 vojnika u roku od 30 dana. RSE: Od 32 članice NATO-a, 22 su prošle godine potrošile najmanje dva odsto BDP-a na odbranu. Neke, poput Crne Gore, su obećavale da će potrošiti dva odsto ali – prema podacima NATO-a – na kraju nisu. Šta nam to pokazuje, s obzirom da je taj cilj postavljen 2014? Janda: Prag od dva odsto BDP-a je bio minimum 90-ih, kada za NATO nije bilo strateškog neprijatelja. Sada smo u situaciji da je u Evropi otvoren rat koji je pokrenula Rusija, sa, prema procenama NATO-a, više od milion žrtava. Tako da smo definitivno u situaciji da je dva odsto nedovoljno. Zato će mnoge saveznice veoma uskoro "krenuti" na izdvajanja od barem 3,5 odsto. A ako Crna Gora odluči da ne bude dobar saveznik i da to ne troši na svoju odbranu, onda mislim da će sve ostale saveznice to vidjeti, ne samo SAD. I u suštini pitaće se: "Zašto bismo došli da vas branimo ako se ponašate kao saputnik, koji jeste u alijansi, ali se nada da će joj drugi pomagati, a to sami na činite". Dakle, tako će tretirati Crnu Goru ako ne bude ulagala više u svoju odbranu. Prihvatanje ruskih uslova bilo bi loše za EvropuRSE: Kako "čitate"nedavne komentare šefa spoljne obavještajne službe Rusije (SVR) Sergeja Nariškina, koji je zaprijetio da će Poljska i baltičke države biti prva meta u slučaju NATO "agresije"? Janda: U njegovim izjavama nema ništa iznenađujuće - to je upravo ono što bi jedan direktor SVR rekao. Rusija u suštini stvara jedan narativ, koji pokazuje da na baltičke nacije gleda kao na de facto nešto što bi se moglo nazvati ruskim carstvom. Na baltičke narode gleda kao na izdajnike koji su pobjegli od Sovjetskog Saveza i koji bi trebalo da pripadaju širem ruskom carstvu. Tako misli Rusija. Zbog toga je veći dio ruskog vojnog planiranja odbrane ili, da kažemo, eventualne ofanzive zapravo fokusiran na baltičke države. Zato Nariškin i drugi ruski lideri govore u ovoj vrsti narativa, koji se priprema kao javna formulacija planova ruskog vojnog napada za baltički region. RSE: Pitanje odbrane i mira u Ukrajini djeluje i dalje neizvjesno. Kako vidite šanse za mir u kontekstu evropsko-američkih odnosa i približavanja Vašingtona Moskvi? Janda: Rusija nema razloga da se složi o bilo kakvom sporazumu o prekidu vatre. Ono što Rusija radi je da na sto postavlja maksimalne zahtjeve svoje strane, nadajući se da će SAD to prihvatiti i praktično prisiliti Ukrajinu na prihvatanje ovih veoma nepovoljnih uslova. Uslova koji bi za Ukrajinu de facto značili kapitulaciju i vrlo moguće buduću društvenu i političku imploziju ukrajinske države. Zbog toga je Ukrajini izuzetno teško da manevriše na ovom prostoru. I zato Rusija pokušava da igra na vrijeme, jer zna da predsjednik Donald Tramp očekuje ili stvara očekivanja da će on isporučiti sporazum o prekidu vatre. Ali Rusija nema razloga da to ubrzava, jer ona de facto pobjeđuje na strateškom i spoljnopolitičkom planu, a na mnogo načina, nažalost, i na vojnom. Zato se bojim da nećemo uskoro vidjeti sporazum o prekidu vatre. Osim ako se SAD ne okrenu protiv Rusije i ne počnu da na nju gledaju kao na aktera sa lošom namjerom, što ona i jeste. Ili ako bi SAD u osnovi prihvatile ruske uslove i primorale Ukrajinu da ih prihvati. To bi bilo najgori scenario ne samo za Ukrajinu, već i za regionalnu stabilnost centralne, istočne i sjeverne Evrope. To bi stvorilo ogromne sekundarne efekte da bismo bili veoma blizu otvorenoj vojnoj konfrontaciji Rusije sa istočnim krilom NATO-a. Tako da se stvarno nadam da se to neće dogoditi. Kina koristi Rusiju za vlastite intereseRSE: Gdje je tu u "igri velikih" Zapadni Balkan? Kako biste ocijenili uticaj trećih strana na taj region? Janda: U smislu veoma neprijateljskog uticaja, na prvom mjestu je Rusija a na drugom Kina. Postoje i igrači koji imaju različite interese, nisu otvoreno neprijateljski raspoloženi, ali nisu ni uvijek prijateljski nastrojeni... poput Turske i nekih bliskoistočnih, arapskih zemalja. Ali definitivno u interesu Evropske unije je da prati operacije uticaja Rusije i Kine na Balkanu, koje su veoma neprijateljski raspoložene prema liberalnim demokratijama. Moskva bi mogla da izazove etnički sukob na Zapadnom Balkanu kada bi željela da ugrozi evropske interese u slučaju, na primijer, ruske eskalacije u baltičkim državama. To bi bio najgori scenario, ali je, nažalost, sasvim moguć To bi bio najgori scenario, ali je, nažalost, sasvim moguć. RSE: Pomenuli ste Kinu. Gdje vidite njen položaj u mogućem oblikovanju novog svjetskog poretka? Janda: Kina pokušava da dominira većim dijelom svjetske ekonomije i procesa odlučivanja. Koristi Rusiju kao regionalnog posrednika za postizanje svojih interesa. U slučaju Evrope, Kina se ponaša kao neprijatelj mada ne nastupa otvoreno u vojnim operacijama protiv Evrope. To radi Rusija, što Kina otvoreno i direktno podržava. Naime, Kina je otvoreni i strateški saveznik i podržavalac Rusije, uključujući i podršku ratu u Ukrajini. Peking preko Moskve otvoreno podržava uništenje Ukrajine. To je veoma negativno za evropske interese.