Sjedinjene Američke Države ostaju posvećene Dejtonskom mirovnom sporazumu i teritorijalnom integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine, dok nastavljaju da ohrabruju Srbiju i Kosovo da napreduju u normalizovanju odnosa s ciljem da postignu trajni sporazum prihvatljiv za obe strane, navodi se u izveštaju američkog Stejt departmenta. U izveštaju Kongresu, Stejt department je naveo da će oružane snage SAD nastaviti da učestvuju u NATO snagama na Kosovu (KFOR), kao i da podržavaju tranziciju Bezbednosnih snaga Kosova "u profesionalne snage teritorijalne odbrane". Stejt department ocenjuje da energetska zavisnost od Rusije i dalje predstavlja stratešku ranjivost regiona, kao i da Kina i Rusija aktivno pokušavaju da iskoriste nestabilnost, korupciju i slabo upravljanje u regionu. "Moskva raspiruje etničke netrpeljivosti, finansira destabilizujuće aktere i koristi isporuke ugljovodonika (fosilnih goriva) za pritisak na političare i slabljenje poverenja javnosti u zapadne institucije", navodi se u izveštaju. Kina, s druge strane, kako ukazuje Stejt department, "širi svoju meku moć, a Peking koristi trgovinu, državne kredite, podmićivanje, propagandu i partnerstva na nivou elita kako bi povećao svoj uticaj, fokusirajući se na oblasti sa niskom transparentnošću i slabim upravljanjem. "Kineske kompanije često nude najniže cene na javnim nabavkama, da bi tek kasnije otkrile prekoračenja troškova i kašnjenja projekata koji značajno uvećavaju stvarne troškove", dodaje se u izveštaju. Za SAD gotova era izgradnje državaIzveštaj Stejt departmenta o politici SAD za unapređenje regionalne stabilnosti i prosperiteta na Zapadnom Balkanu povezan je sa zahtevom Kongresa iz januara 2026. godine, kojim je državni sekretar Marko Rubio (Marco) obavezan da u roku od 90 dana dostavi izveštaj o tome kako Vašington namerava da promoviše regionalnu stabilnost i prosperitet. U dokumentu se navodi da unapređenje stabilnosti i ekonomskih interesa SAD na Zapadnom Balkanu čini SAD bezbednijim, jačim i prosperitetnijim, ali da je završena era izgradnje država pod vođstvom Vašingtona, zbog čega se američka politika u regionu ne bavi spasavanjem ili rekonstrukcijom, već stabilnošću i obostrano korisnim partnerstvima. Stejt department je naveo da je administracija Donalda Trampa (Trump) fokusirana na osnaživanje lokalnih aktera da sami rešavaju svoje izazove, umesto da se produžava "prevelika zavisnost od međunarodne intervencije ili nadzora". Nerešeni sporovi i podele na Zapadnom BalkanuIpak, u izveštaju se ističe da nerešeni sporovi i dugotrajne podele podrivaju regionalnu stabilnost. "U BiH, Sjedinjene Države ostaju posvećene Dejtonskom mirovnom sporazumu, kao i suverenitetu i teritorijalnom integritetu zemlje. Odlučna diplomatija SAD pomogla je 2025. da se okonča najakutnija kriza u BiH od sukoba 1992–1995, uz očuvanje pravne kohezije i ustavnog poretka zemlje. Administracija nastoji da konsoliduje ovu stabilnost i nastaviće da podstiče aktere u BiH da izbegavaju destabilizujuće poteze i akcije koje unose podele, a koje bi ugrozile mogućnosti za unapređenje naše zajedničke ekonomske agende", navodi Stejt department. "SAD nastavljaju da ohrabruju Srbiju i Kosovo da ostvare napredak u normalizaciji odnosa, sa ciljem postizanja pregovornog, trajnog sporazuma prihvatljivog za obe strane", dodaje se dalje u tekstu. Stejt department navodi da je ulazak Albanije, Crne Gore i Severne Makedonije u NATO učinio Alijansu jačom, dodajući da će Trampova administracija nastaviti da podstiče zemlje da modernizuju vojske i ispune NATO ciljeve sposobnosti, uključujući obavezu o izdvajanju pet odsto BDP-a za odbranu. "Oružane snage SAD nastavljaju da učestvuju u NATO snagama na Kosovu, što je ključna komponenta za osiguravanje bezbednog i sigurnog okruženja i slobode kretanja na Kosovu. Administracija nastavlja da podržava tranziciju multietničkih Bezbednosnih snaga Kosova u profesionalne snage teritorijalne odbrane i da ohrabruje BiH da poveća svoj budžet za odbranu kako bi doprinela regionalnoj i globalnoj bezbednosti", navodi se u dokumentu uz podsećanje da su Kosovo i Albanija osnivači Odbora za mir i pridružiće se BiH u Međunarodnim stabilizacionim snagama za Gazu. Energetska zavisnost od Rusije 'Strateška ranjinovost'Visoki zvaničnici Stejt departmenta održavaju intenzivan tempo sastanaka s liderima svih šest zemalja Zapadnog Balkana – Albanija, BiH, Crna Gora, Kosovo, Severna Makedonija i Srbija – dok Administracija planira da tokom 2026. održi dijaloge sa Severnom Makedonijom i Srbijom, navodi se u dokumentu. Uz ocenu da energetska zavisnost od Rusije predstavlja stratešku ranjivost u regionu, Stejt department ističe da diversifikacija isporuka energenata, uključujući i korišćenje obilnih energetskih izvora iz SAD, jača regionalnu stabilnost i prosperitet, pri čemu tečni prirodni gas iz SAD, nuklearna tehnologija i obnovljivi izvori energije nude komercijalno atraktivne i geopolitički pouzdane alternative. Sve zemlje regiona učestvovale su u februaru na Transatlantskom samitu o gasnoj bezbednosti, dok su Srbija i BiH potpisale zajedničku izjavu o realizaciji investicija koje mogu povećati sigurne i pouzdane isporuke energije Evropi, navodi Stejt department, dodajući da će se aktivno angažovati kako bi regionalni interes pretočio u komercijalne ugovore. "Prioritetni projekti uključuju gasovod Južna interkonekcija između Hrvatske i BiH; predloženu gasnu interkonekciju Srbija–Severna Makedonija; razvoj hidroenergije u Albaniji, BiH, Severnoj Makedoniji i Srbiji; modernizaciju kosovskih termoelektrana na ugalj i projekte gasifikacije uglja; kao i dodatne prenosne kablove koji povezuju mreže Zapadnog Balkana s evropskim tržištima", navodi se u dokumentu. Trampova administracija će raditi na tome da osigura da američke firme daju značajan doprinos strateškim infrastrukturnim koridorima, uključujući Jadransko-jonski koridor i Koridor VIII od Jadranskog do Crnog mora. SAD će podržati regionalne forume kao što je Inicijativa tri mora i raditi na proširenju bilateralnih sporazuma, nadograđujući međuvladin sporazum o energetskoj infrastrukturi između SAD i Srbije iz 2024, navodi Stejt department. U izveštaju Stejt departmenta američkom Kongresu, takođe se navodi da organizovane kriminalne grupe sa Zapadnog Balkana predstavljaju direktnu pretnju po nacionalnu bezbednost SAD, pošto su uspostavile veze koje jačaju i obogaćuju narko-kartele sa zapadne hemisfere koji su proglašeni za strane terorističke organizacije i koji krijumčare droge i olakšavaju ilegalnu imigraciju u SAD. "Ova administracija će razbijati i demontirati ove mreže gde god da deluju, što je i demonstrirano 2025. godine kada su pod sankcije stavljeni brojni državljani zemalja Zapadnog Balkana povezani sa kartelima na zapadnoj hemisferi koji su označeni kao strane terorističke organizacije", navodi Stejt department.

Kineske državne kompanije iz sektora energetike i infrastrukture mogle bi dodatno proširiti prisustvo u Republici Srpskoj nakon nedavne posjete entitetskog ministra energetike i rudarstva Petra Đokića Kini, gdje je sredinom maja održao sastanke sa predstavnicima nekoliko velikih firmi. Neke od tih kompanija već učestvuju u projektima u Bosni i Hercegovini, koji su, uglavnom, finansirani kineskim kreditima. No, detalji ugovora su nedostupni javnosti. Najveće od ovih kompanija, sa čijim predstavnicima se Đokić susretao, kako je navedeno u saopštenjima koja su stizala iz nadležnog ministarstva, su Sinohydro i China Construction Third Engineering Bureau (CCTEB), obje u državnom vlasništvu. Iako nisu na listama sankcija Sjedinjenih Država i Evropske unije, Svjetska banka ih je nekoliko puta upozoravala zbog navodne korupcije, dok je Evropska investiciona banka (EIB) iz istog razloga na 20 mjeseci zabranila Sinohydru učešće u projektima koje oni finansiraju. Da li je u Kini nadležni ministar nešto potpisao nije poznato, jer iz Ministarstva nije odgovoreno na upit Radija Slobodna Evropa o tome, kao ni na pitanje da li će se sa ovim kompanijama bliže sarađivati u budućnosti. O kojim se kompanijama radi?Đokić je posjetio Sinohydro, CCTEB, Tecloman i Cosin Solar Technology. Sinohydro je kineska infrastrukturna kompanija u državnom vlasništvu, koja je u RS gradila hidroelektranu Ulog, puštenu u rad 2024. godine. Još dok je hidroelektrana bila u izgradnji, sarajevsko udruženje geografa je upozoravalo na njene posljedice po životnu sredinu. Godinu nakon što je puštena u rad, nakon curenja nepoznate materije iz postrojenja, u septembru 2025. je došlo do pomora ribe u rijeci Neretvi. CCTEB je sastavni dio China State Construction Engineering Corporation (CSCEC), kineskog državnog giganta i najveće građevinske firme na svijetu, prema listi Fortune 500. Ova korporacija gradi autoput Brčko-Vukosavlje, na sjeveru BiH, projekat vrijedan oko 335 miliona evra. Finansira se kreditom Kineske građevinske banke koji vraća entitet RS. Detalji ugovora nisu poznati javnosti. Tecloman je kompanija u privatnom vlasništvu, koja se bavi izradom sistema za skladištenje energije, te posjeduje patente u oblasti litijum-jonskih baterija. Nema informacija o njihovom prisustvu na bh. tržištu. Cosin Solar Technology je, takođe, privatna kompanija, koja se bavi razvojem solarnih elektrana. Ni oni do sada nisu učestvovali u projektima u BiH. Posljedice saradnje sa KinezimaOrganizacija Transparency International BiH je u aprilu objavila analizu kineskih projekata u BiH, u kojoj navode da "iza narativa o (kineskim) investicijama često stoje netransparentni ugovori, kašnjenja projekata, rast troškova i slaba institucionalna kontrola". Oni ističu da je prisustvo kineskih državnih kompanija naročito uočljivo u RS, gdje one pretežno učestvuju u realizaciji infrastrukturnih i energetskih projekata. "Iako se ovi projekti često predstavljaju kao razvojna prilika, mnogi od njih godinama tapkaju u mjestu, ostaju nedovršeni ili bilježe znatno povećanje troškova u odnosu na prvobitne procjene", navodi Transparency. Ana Krstinovska, predsjednica nevladine organizacije ESTIMA iz Skoplja, i stručnjakinja za međunarodne odnose, s posebnim fokusom na odnose između Kine, Evropske unije i zemalja regiona, u izjavi ide i korak dalje. Kaže kako način na koji su do sada Kinezi radili sa domaćim vlastima nije dobar po interese BiH. Upozorava i da ovi projekti ne nose samo ekološke rizike, već i one koji su vezani za dobro upravljanje, korupciju i prava radnika. "Mnogim dogovorenim projektima ili nekim od onih koji su već u fazi implementacije upravljalo se po veoma sumnjivim pravilima ili bez striktne regulacije, bilo je problema sa transparentnošću, zahtjevima za pristup ugovorima koji su u osnovi tih projekata, a koje različiti nivoi vlasti u BiH stalno odbijaju da pruže javnosti, civilnom društvu i medijima", rekla je Krstinovska. Što se problema sa transparentnošću tiče, pojašnjava da su domaće vlasti tu često saučesnici Kinezima. "Kineske kompanije imaju praksu prilagođavanja lokalnim standardima upravljanja, što znači da, ako u nekoj zemlji vlade traže visok nivo transparentnosti, odgovornosti i standarda upravljanja od kineskih kompanija, one mogu da se pridržavaju tih standarda, ali to obično nije slučaj u BiH", kazala je ona. Dodaje da je Kina prethodnih nekoliko mjeseci iskoristila rat u Iranu i napravila nove iskorake na polju obnovljivih izvora energije, te im se zbog toga mnoge zemlje okreću, uključujući i BiH. "Kina je uspjela da značajno poveća proizvodnju svih vrsta proizvoda od obnovljive energije u posljednjih nekoliko mjeseci, a pokušaji Bosne u tom pravcu nisu izuzetak u poređenju sa širom globalnom slikom", smatra Krstinovska. Pipa Galop (Pippa Gallop) iz organizacije Bankwatch koja prati kineske investicije u energetskom sektoru Zapadnog Balkana, kaže za RSE da RS ima sve više poteškoća u dobijanju sredstava iz drugih izvora, te je Kina za nju spasonosno rješenje. "Kina nudi kredite po relativno razumnim kamatnim stopama i spremna je finansirati projekte koje evropske javne banke ne bi dirale", ističe Galop. Ipak, ona upozorava da nedavni slučajevi, Hidroelektrane Dabar i Hidroelektrana na Bistrici, pokazuju da saradnja ne ide glatko kao prije, jer su kineske kompanije usporile radove "zbog neispunjenih obaveza RS". Dodaje i da će ovaj bh. entitet još dugo otplaćivati svoje dugove Kinezima, a da se zbog tajnosti ugovora ni ne zna koliko će sve koštati građane RS. "Vlada je, na primjer, garantovala kredit za HE Dabar, tako da ako Elektroprivreda RS ne bude u mogućnosti da ga plati, morat će se obezbijediti iz entitetskog budžeta", istakla je ona. Koji su kineski interesi?Prema podacima Agencije za unapređenje stranih investicija BiH, Kina je tek 19. najveći investitor u BiH, ali je značajnija kao trgovinski partner, te se nalazi na trećem mjestu najvećih uvoznika u zemlju u prošloj godini. Za razliku od direktnih investicija, kineski krediti se više od 15 godina koriste za izgradnju autoputeva i energetskih postrojenja, kroz partnerstva sa lokalnim vlastima. Ipak, mnogi kineski projekti nisu otišli dalje od faze planiranja, a pojedini nisu ni pokrenuti uprkos potpisanim ugovorima, poput izgradnje Bloka 7 za Termoelektranu u Tuzli, iz čega su se kineski izvođači na kraju povukli. Pipa Galop ističe da je u kineskom interesu "da razvija dobre političke odnose sa zemljama u EU ili blizu nje, te da njene kompanije i radnici budu zaposleni na što većem broju infrastrukturnih projekata". Za Anu Krstinovsku, kineski interes postoji na dva nivoa – ekonomskom i strateškom. Ističe da su kineske kompanije daleko od faze u kojoj su projekte finansirali samo kreditima iz svoje države. "Sada su već izgradile svoj portfolio i ostale su ovdje, tako da su u potpunosti sposobne da implementiraju projekte koji se finansiraju novcem EBRD-a, EIB-a, nacionalnog budžeta", rekla je ona. Takođe, podsjeća da kineske kompanije dominiraju sektorom infrastrukture na Zapadnom Balkanu. "Kada izgrade projekat u jednoj zemlji, koriste ga kao značajnu referencu da demonstriraju svoje kapacitete i da se prijave za tendere u drugoj zemlji", pojašnjava ona. Podsjeća da su Kinezi u prethodnih 15 godina na Zapadnom Balkanu od velikih projekata izgradili, između ostalog, Pupinov most u Beogradu, Pelješki most u Hrvatskoj, dionicu autoputa Bar-Boljare u Crnoj Gori, dok u Sjevernoj Makedoniji grade autoput Kičevo-Ohrid.

Skupovi gdje se razmjenjuju sličica Svjetskog prvenstva u fudbalu spajaju djecu, roditelje i stvaraju se brojna nova poznanstva. Takvo jedno je nastalo upravo na "online skupu" Radija Slobodna Evropa između Rikarda Jozwiaka iz Praga i Mirze Demirovića iz Sarajeva. Pogledajte kako je tekla razmjena sličica i šta će to stići Mirzi poštom.

Skupovi gdje se razmjenjuju sličica Svjetskog prvenstva u fudbalu spajaju djecu, roditelje i stvaraju se brojna nova poznanstva. Takvo jedno je nastalo upravo na "online skupu" RSE između Rikarda Jozwiaka iz Praga i Mirze Demirovića iz Sarajeva.

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine utvrdilo je 21. maja nacrt državnog budžeta za 2026. godinu u iznosu od 1,58 milijardi maraka (oko 808 miliona eura), saopćili su iz ove institucije. Nacrt zakona o budžetu institucija BiH i međunarodnih obveza za 2026. godinu predviđa povećanja za više državnih sigurnosnih i pravosudnih institucija. Najveći rast planiran je za Ministarstvo obrane BiH, kojem je predviđeno povećanje od oko 22 miliona eura. Granična policija BiH trebala bi dobiti dodatnih 6,6 miliona eura, Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) oko 8,6 miliona i Obavještajno-sigurnosna agencija BiH oko 4,6 miliona eura). Sud BiH trebao bi dobiti oko 2,55 miliona eura, a Tužiteljstvo BiH četiri oko dva miliona eura više u odnosu na budžet za 2025. godinu. Nakon usvajanja u Vijeću ministara, nacrt budžeta upućuje se Predsjedništvu BiH na razmatranje. Ako Predsjedništvo BiH da suglasnost, budžet mora biti usvojen u oba doma Parlamentarne skupštine BiH kako bi stupio na snagu. Trenutno je na snazi tzv. privremeno financiranje državnih institucija, gdje se sredstva isplaćuju na osnovu budžeta i potrošnje po tromjesečjima u prethodnoj godini. Za razliku od državnog nivoa, dva entiteta su ranije usvojili svoje budžete za ovu godinu. Narodna skupština Republike Srpske je 17. decembra usvojila budžet ovog entiteta za 2026. godinu u iznosu od oko 3,8 milijardi eura. Budžet Federacije BiH za 2026. godinu entitetski parlament je usvojio 23. januara 2026. i iznosi oko 4,55 milijardi eura. Većina nadležnosti, kao što su isplata penzija i druga socijalna pitanja, zdravstvo i općenito ekonomija i razvoj infrastrukture, u entitetskoj su nadležnosti, dok se državni budžet koristi za isplate plaća i naknada zaposlenima u 75 ministarstava i agencija. U državnim institucijama je oko 22.500 zaposlenih, najviše u Oružanim snagama BiH gdje je oko 9.100 zaposlenika, te u Graničnoj policiji i Upravi za indirektno oporezivanje BiH (carina) gdje ih radi po 2.400. Iz državnog budžeta se isplaćuju i plaće i naknade za 80 funkcionera izabranih ili imenovanih u tročlano Predsjedništvo, Vijeće ministara i Parlamentarnu skupštinu BiH.

Kada je 2021. godine uhapšen u Sarajevu zbog sumnje da je planirao likvidaciju više osoba, Anđelko Milićević već je bio prvostepeno osuđen zbog trgovine drogom i držanja eksploziva u Doboju na skoro petogodišnju zatvorsku kaznu. No, u međuvremenu je izmakao pravosudnom sistemu, uspio postati nedostupan bosanskohercegovačkim organima i dospjeti na međunarodnu potjernicu. Prema istraživanju Radija Slobodna Evropa, 33-godišnji Milićević, nadimka Žico, pridružio se ruskoj vojsci i borio se na ratištu u Ukrajini. Ako se i dalje nalazi u ruskoj vojsci, Milićević bi mogao ostati izvan domašaja bh. pravosuđa. Osim što Rusija ne izručuje vlastite državljane, njene zakonske izmjene predviđaju i zaštitu od izručenja za strance koji su služili u ruskim oružanim snagama, a koje traže matične zemlje. Šta je Anđelko Milićević uradio u Doboju?Milićević je 12. februara 2020. godine u Okružnom sudu u Doboju osuđen na četiri godine i 11 mjeseci zatvora zbog neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga i nedozvoljenog držanja eksplozivnih materija. On je sporazumno priznao krivicu, a s njim su osuđena još dvojica Dobojlija, jer su nabavljali i prodavali drogu spid. Sva trojica su uhapšena nakon što su drogu pokušali prodati prikrivenim inspektorima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. Milićević je bio dobavljač, a na dan hapšenja u njegovom stanu, osim droge, pronađena su i dva kilograma eksploziva. Presudu je 14. jula 2022. potvrdio Vrhovni sud Republike Srpske, čime je postala pravomoćna, a predmet okončan. Nekoliko dana kasnije naređeno je izvršenje kazne zatvora, a o tome je obaviještena i policija. "Do danas, Okružni sud nije zaprimio obavijest od Osnovnog suda u Doboju da je optuženi stupio na izdržavanje kazne zatvora", naveli su za RSE iz ove institucije. Iz Osnovnog suda u Doboju za RSE kažu da Milićević nikad nije odslužio kaznu jer ga nisu pronašli zbog čega su raspisane domaća i međunarodna potjernica. Iz Direkcije za koordinaciju policijskih tijela u BiH, u okviru koje je i Ured INTERPOL-a, za RSE nisu mogli govoriti o Milićevićevom slučaju, navodeći “da su informacije namijenjene isključivo za službenu policijsku i sudsku upotrebu”. Njegovo ime nije među javno objavljenim potjernicama na web-stranici INTERPOL-a. Hapšenje i puštanje u Sarajevu godinu nakon presude iz DobojaGodinu i tri mjeseca nakon prvostepene presude iz Doboja, Milićević je u maju 2021. u akciji sarajevske policije i Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapšen u Sarajevu zbog drugih krivičnih djela. Policija u Sarajevu dobila je informacije o mogućem ugrožavanju života više osoba i nakon dvodnevne opservacije u zasjedi uhapsila Milićevića. U ukradenom vozilu i stanu koji je koristio pronađeni su pištolj s municijom, marihuana, telefoni, ključevi i kanister sa zapaljivom tečnošću. Slučaj je preuzelo Tužiteljstvo Kantona Sarajevo i zatražilo pritvor, ali je Općinski sud u Sarajevo odbio prijedlog, te je Milićević pušten na slobodu. RSE je pitao Općinski sud u Sarajevu kako je Milićević, uprkos ozbiljnosti navoda i njegovoj ranijoj krivičnoj prošlosti, pušten bez mjere pritvora. U odgovoru je navedeno da u kaznenoj evidenciji tada nije bila evidentirana presuda Okružnog suda u Doboju. "U vrijeme odlučivanja po prijedlogu Kantonalnog tužilaštva, presuda Okružnog suda u Doboju nije bila pravosnažna", odgovorili su. Iz Tužiteljstva u Sarajevu su rekli da je u trenutku hapšenja i predlaganja mjere pritvora Milićević bio dostupan. "Bila je poznata i adresa na kojoj je lice prijavljeno, kao i adresa na kojoj je boravio u Kantonu Sarajevo na kojoj adresi su se i provodile određene istražne radnje.”, navode iz Tužiteljstva. Kasnije, kako kažu, Milićević se nije odazivao na pozive “u cilju provedbe određenih istražnih radnji i raspisana je potraga da bi naknadno tokom 2024. godine bili informisani od MUP-a RS-a da su u odnosu na isto lice raspisane dvije centralne i jedna međunarodna potjernica", naveli su za RSE. Ugovor s ruskom vojskomNakon svih problema sa zakonom, Milićević je uspio izbjeći bh. pravosuđe i, prema nezvaničnim podacima otići u Srbiju, odakle je dalje otišao u Rusiju. Tamo je, prema informacijama koje je RSE dobio od Odbrambene obavještajne službe Ministarstva odbrane Ukrajine, potpisao ugovor s ruskom vojskom 14. septembra 2023. godine. "Borio se u 109. padobranskoj pukovniji", saznao je RSE. Slične informacije o Milićevićevom pridruživanju ruskoj vojsci RSE je nezvanično dobio od sigurnosnih agencija u BiH. Nejasno je da li Milićević i dalje aktivno sudjeluje u ruskoj agresiji na Ukrajinu, kao ni gdje se tačno nalazi. RSE je pokušao stupiti u kontakt s njegovom obitelji u Doboju, ali bez uspjeha. Stariji nalozi na društvenim mrežama pod imenom Anđelko Milićević Žico nisu aktivni nekoliko godina. Rusija usvojila zakon koji zabranjuje izručenje stranih državljanaMilićević bi, zahvaljujući novom ruskom pravnom okviru, mogao ostati nedostupan bh. organima, nakon što je u februaru 2026. ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao zakon kojim se zabranjuje izručenje stranih državljana koji služe ili su služili po ugovoru u ruskoj vojsci ako su sudjelovali u borbenim operacijama. Zakon zabranjuje njihovo izručenje, dok Rusija ne izručuje ni vlastite državljane. "BiH može tražiti osobu koju pominjete, ali Rusija apsolutno može odbiti da ga izruči", kaže za RSE sarajevski advokat i bivši sudac Vlado Adamović. Poslije godine potrage, dobrovoljac iz BiH u Rusiji proglašen mrtvim, majka traži tijeloStrani državljani mogu potpisivati ugovore s ruskim Ministarstvom odbrane od 2022. godine, dok je kasnije dodatno pojednostavljeno i stjecanje ruskog državljanstva za one koji služe u vojsci. Slučaj Milićevića nije prvi koji otvara pravna pitanja u vezi s bh. državljanima u ruskim snagama. Sud Bosne i Hercegovine je krajem 2025. odbio potvrditi optužnicu protiv Darija Ristića, državljanina BiH koji se borio na strani Rusije u Ukrajini, nakon što je utvrđeno da je u međuvremenu stekao rusko državljanstvo. Prema važećem zakonodavstvu BiH, krivično djelo pridruživanja stranim vojnim ili paravojnim formacijama ne odnosi se na osobe koje imaju državljanstvo države u čijim snagama služe. Tužiteljstvo BiH najavilo je mogućnost promjene zakona s ciljem da se spriječe odlasci na strana ratišta, rekao je glavni tužitelj Milanko Kajganić, ali pravni stručnjaci su za RSE pojasnili da bi taj proces mogao biti kompliciran i dugotrajan. I domaći i strani osuđenici u redovima ruske vojskeEmily Ferris, stručnjakinja za Rusiju pri britanskom think tanku Royal United Services Institute (RUSI), kaže za Radio Slobodna Evropa da ruske vlasti godinama koriste i domaće osuđenike za popunjavanje vojnih redova, a da potreba za ljudstvom često potiskuje ozbiljnije provjere prošlosti regruta. "Regrutacija se u velikoj mjeri svodi na to ko je dostupan, a ne na to koliko su ti ljudi provjereni", kaže Ferris. Ona upozorava da motivacija Moskve možda nije zaštita pojedinaca od pravosuđa njihovih matičnih zemalja, već zadržavanje kontrole nad ljudima koji bi se mogli vratiti i govoriti o onome što su vidjeli na frontu. "Ne mislim da je primarni cilj zaštititi te ljude, koliko spriječiti njihov povratak i potencijalno dijeljenje informacija o načinu na koji Rusija vodi rat", navodi Ferris. Ferris navodi da postoje i financijski poticaji za regrutaciju stranaca, pri čemu regruteri mogu dobiti veće bonuse za dovođenje stranih državljana u vojsku. "Nije jasno u kojim razmjerima strani državljani završavaju na frontu, ali se raspoređuju tamo gdje postoji potreba, što može značiti i vrlo rizične pozicije", kaže Ferris za RSE. Upozorava da poseban sigurnosni rizik predstavljaju povratnici iz rata, posebno oni s kriminalnom prošlošću, jer ratno iskustvo i trauma mogu dodatno otežati reintegraciju. "Poseban problem nastaje kada se takvi ljudi vrate iz rata, s traumama, vojnim iskustvom i potencijalno dodatnim nasilnim obrascima ponašanja." Milićevićev slučaj nije izoliran. Ukrajinska vojna obavještajna služba tvrdi da su do kraja marta 2026. identificirana 27.407 strana državljana iz najmanje 135 zemalja koji se bore na strani Rusije, dok Moskva, prema istom izvoru, planira tokom 2026. regrutirati još najmanje 18.500 stranaca.

Federalno tužilaštvo Belgije saopštilo je u sredu da je otvorilo istragu o potencijalnoj umešanosti belgijskih državljana u takozvani "snajper safari" tokom opsade Sarajeva za vreme rata 90-ih. Prema saopštenju ove institucije, istraga je pokrenuta "na osnovu informacija objavljenih u štampi". Tužilaštvo je dodalo da, u interesu istrage, ne želi dodatno da komentariše ovaj slučaj. Postupak u Belgiji usledio je nakon što je Javno tužilaštvo u Milanu pokrenulo istragu o takozvanim "vikend snajperistima" koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavacenija, plaćali velike iznose novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperima, uglavnom "iz zabave", ubijali građane u opkoljenom gradu. Gradsko veće Sarajeva krajem januara dalo je saglasnost da se Grad pridruži postupku u Milanu protiv osumnjičenih. Pod istragom je trenutno osamdesetogodišnji državljanin Italije, bivši kamiondžija iz provincije Pordenone, koji je saslušan 9. februara. Tokom gotovo četvorogodišnje opsade Sarajeva, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto ubijeno dete stradalo je od snajperskog hica, dok je više od 14.000 dece ranjeno. Ipak, do danas nijedan pojedinačni snajperista nije procesuiran ni pred domaćim ni pred međunarodnim sudovima. Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju u presudama protiv najviših zvaničnika Republike Srpske zaključio je da je snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu.

Kalkulisanje vezama balkanskih država sa Rusijom je interes Moskve, ali ne i njena zasluga, ocenjuje u razgovoru vođenom u "Uvidu" Radija Slobodna Evropa (RSE), Paola Petrić, direktorka kancelarije Heinrich Böll Stiftung fondacije u Sarajevu. "Na Balkanu je jedna od njihovih zona uticaja ili tačaka kroz koje pokušavaju da geopolitički uznemiravaju Evropu i Evropsku uniju, da omoguće širenje NATO-a, spreče evroatlantsko priključivanje ovog dela Evrope. To je interes Moskve. Na ovdašnjim elitama je odgovornost kakva će savezništva praviti i da li su njihova savezništva put Brisela", pojašnjava Petrić. Savezništva koja Moskva održava nakon 2022. godine i početka primene sankcija Evropske unije (EU) protiv Rusije zbog njene invazije na Ukrajinu, na Balkanu se najčešće posmatraju kroz primer Srbije. Koliko su promenjeni odnosi Beograd-Moskva?Ta država, iako kandidatkinja za članstvo u EU, nije uvela sankcije Rusiji, rizikujući tako svoje evrointegracije, proces koji podrazumeva i postepeno usklađivanje domaće spoljne politike sa politikom briselske administracije. Međutim, u međuvremenu je došlo i do značajnih zastoja u relacijama Beograd-Moskva. Najosetljiviji momenat dogodio se pre godinu dana, kada je ruska Spoljna obaveštajna služba optužila Beograd da oružje proizvedeno u Srbiji preko trećih zemalja završava u rukama ukrajinskih snaga. "Ovo omogućava Kijevu da formalno prima proizvode vojne industrije koji više nisu srpski, već se montiraju u fabrikama oružja u zapadnim zemljama. Montaža i punjenje municije vrši se prvenstveno u Češkoj i Bugarskoj", saopšteno je iz Moskve u junu 2025. godine. Direktorka Centra za građansko obrazovanje iz Podgorice Daliborka Uljarević ocenjuje da Rusija nema mnogo izbora i da zato u partnerskim odnosima toleriše mnoge stvari koje u nekim drugim okolnostima ne bi. "Srbija se oslanja na Rusiju i zbog pitanja Kosova. Na drugoj strani, Rusiji je potrebna tako velika država preko koje može da vrši svoje druge uticaje, jer je deo uticaja na Bosnu i Hercegovinu izvršila preko Srbije. Sada se to samostalno dešava u Republici Srpskoj", zaključuje Uljarević. Kuda idu srpsko-ruski odnosi nakon kritika Brisela?Da li je Dodik 'uspešniji' od Vučića?Milorad Dodik, lider vodeće partije Srba u Bosni i Hercegovini (BiH), sastao se sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom devet puta od početka invazije na Ukrajinu. Dodik, koji je bio prisiljen da se povuče sa pozicije predsednika entiteta Republika Srpska nakon presude zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika u BiH, u oktobru prošle godine skinut je i sa američke crne liste na kojoj je bio od 2017. godine. Dodik se tako našao u poziciji balansa, što je višegodišnja spoljnopolitička strategija Aleksandra Vučića. Da li se Dodik pokazao uspešnijim u balansiranju između Vašingtona i Moskve? "To pragmatično balansiranje koje Milorad Dodik sad ima u praksi nije suštinski održivo. Potezi koji se tiču Dodika sigurno su urađeni u dogovoru sa Moskvom, ali je rok trajanja oročen na aktuelnu administraciju u Vašingtonu. Na drugoj strani, već su bile pukotine u komunikaciji između Dodika i Vučića. Ne treba zaboraviti da je on napadan u jednom periodu u beogradskim medijima", kaže Uljarević. "Taj duet i tandem koji se igra na relaciji Banja Luka–Beograd takođe je konstanta na Zapadnom Balkanu i moguće je da se ponekad, kao u lošem ljubavnom paru, dogodi zatišje u vezi", podvlači Petrić. Ko je ruski proksi u EU posle Orbana?Porazom snaga Viktora Orbana i njegovim odlaskom sa vlasti nakon sedamnaest godina, Rusija je ostala bez jednog saveznika u okvirima EU. Na obeležavanju Dana pobede, 9. maja, osim Dodika, prisustvovao je i slovački premijer Robert Fico. Slovačka je preko gasovoda "Družba" oslonjena na uvoz gasa iz Rusije, baš kao i Bugarska, koja je ipak od 2022. godine u znatnoj meri umanjila uvoz, oslanjajući se na nabavke iz Azerbejdžana preko Grčke i Turske. Ipak, premijer Rumen Radev, sa pozicije desnog centra, zalaže se za održavanje uvoza iz Rusije. Tsvetomir Nikolov, saradnik Centra za proučavanje demokratije iz Sofije, ocenjuje da je značaj Radeva za Moskvu porastao. "Kada ste deo EU i NATO-a, vi ste unutra i mnogo je važnije imati takve instrumente kako biste mogli da blokirate određene stavove ili političke poteze koristeći mogućnost veta i slično, rekao je Nikolov. On navodi da je malo verovatno da bi nadalje Radev mogao igrati ulogu ruskog proksija u Evropi, kako je to činio Orban. "Orbanov režim nije bio toliko efikasan koliko su ruski akteri očekivali jer je Mađarska u drugačijoj poziciji, ona je važan igrač u svetu, ne samo u Evropi", pojašnjava Nikolov, podsećajući i da je MAGA (The Make America Great Again - Učinimo Ameriku ponovo velikom) pokret u SAD inspiraciju nalazio delom i u mađarskoj unutrašnjoj politici. U čemu je razlika populizma na Balkanu i u EU?Globalni rast populizma daje snagu spoljnopolitičkim nastojanjima Rusije. Na Balkanu je ta vrsta tendencije prepoznata u Srbiji, ali se u sličnoj meri može pratiti kroz rast Alternative za Nemačku u Nemačkoj, podršku koju uživa Robert Fico u Slovačkoj ili desni populizam italijanske premijerke Đorđe Meloni. Da li nacionalistički populizmi Zapadnog Balkana predstavljaju veći rizik? U Crnoj Gori, državi koja prednjači u prijemu u članstvo EU, dok je kao godinu ulaska Vlada zacrtala 2028, utisak je da se uprkos ideološkim podelama saglasnost o evropskoj budućnosti postigla. "Proruski narativi nisu nestali. Oni danas, u ovom trenutku kad kažete da je Crna Gora dosta ubrzana na putu ka EU, imaju svoje aktere u vlasti, imaju deo medijskog prostora, društvene mreže i šire identitetske i geopolitičke narative koji se često preklapaju sa snažnim prosrpskim i antizapadnim sentimentima", kaže Uljarević. Podseća i da je Crna Gora zatvorila 13 od ukupno 33 pregovaračka poglavlja. Zatvaranje svih je uslov za članstvo, što znači da zastoj u preostalih dvadeset može imati visoku cenu. "Neuspeh u etabliranju demokratije", po Paoli Petrić, razlog je zbog čega su balkanski populizmi rizičniji od onih koji su se razvili u državama EU. "Kad kažem demokratije, mislim na bazičnu podelu vlasti koju jedna demokratija podrazumeva i sve vreme šlajfujemo u toj bazi, u osnovama demokratije, a nikako da stignemo do one nadogradnje. Tako da je to velika razlika. Kad pričamo o tome koliko je i na koji način danas nestabilna nemačka demokratija, mi znamo da su tamo neki fundamenti za sada vrlo čvrsti, oni mogu da se ljuljaju, ali su za sada otporni na zemljotrese. Međutim, kod nas demokratija ni dan-danas nije otporna na zemljotrese", navodi Petrić. "Uvid" pogledajte na kanalu RSE na YouTube-u.

Osim što dvije decenije nema političkog dogovora o zakonu o državnoj imovini, Bosna i Hercegovina je zbog političkih blokada godinama i bez mehanizama koji bi pomogli investitorima i uklonili prepreke pred velikim infrastrukturnim i energetskim projektima. Nedavna izjava visokog predstavnika Christiana Schmidta o mogućoj intervenciji po pitanju državne imovine, ponovno je otvorila dikusiju o mogućnostima da se deblokiraju projekti, dok BiH čeka na zakon o državnoj imovini. Schmidt je u intervjuu za njemački Süddeutsche Zeitung 14. maja kazao da njegov tim radi na modelu prema kome bi nezavisna komisija odlučivala za koje svrhe se može koristiti državno zemljište pod zabranom raspolaganja. Naveo je i da je, "uz malo sreće", rješenje moglo doći do kraja godine, upozoravajući da zbog neriješenog pitanja državne imovine pojedine općine ne mogu realizirati ni osnovne infrastrukturne projekte. Iz Ureda visokog predstavnika (OHR) nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa (RSE) da pojasne aktivnosti koje je Schmidt spomenuo, odnosno da li je u planu formiranje nove ili aktiviranju postojećih komisija. Nedim Ademović, ekspert za ustavno pravo, smatra da visoki predstavnik ne mora nametati zakon, ali može "oživjeti" postojeće mehanizme kako bi bila omogućena realizacija projekata. "Pitanje državne imovine nije komplikovano pravno pitanje. Problem je isključivo politički", kazao je za Radio Slobodna Evropa (RSE). Ističe da su bh. građani, posebno oni u entitetu Republika Srpska, godinama izloženi manipulacijama, jer se pitanje državne imovine predstavlja kao pitanje opstanka entiteta i naroda. "A, u stvari, radi se o opstanku koruptivnih sistema i šema koje su, od lokalnih zajednica do entitetskih vlasti, decenijama razvijale korumpirane političke vlasti u vezi sa državnim resursima. Oni su decenijama raspolagali tim resursima, zgrtali ogromno bogatstvo", naveo je Ademović. Zabrana (Cilj nametnute zabrane bio je sprječavanje prodaje, prenamjene i knjiženja imovine na entitetske i lokalne nivoe, ali je time istovremeno ograničen prostor za investicije koje zahtijevaju jasne vlasničke odnose. U Zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom iz 2005. državna imovina je definirana kao ona koja je pripala BiH na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije republika bivše socijalističke Jugoslavije iz 2001. godine. Također, to je imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalistička Republika BiH do kraja 1991. Visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo je 2022. godine izmjene tog zakona, čime je precizirao da su državna imovina i rijeke, šume i šumsko zemljište, za koje je Ustavni sud BiH u ranijim odlukama utvrdio da predstavljaju državnu imovinu. Zakonom iz 2005. propisano je da zabrana raspolaganja ostaje na snazi dok državna vlast ne donese zakona kojim će urediti prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom. To do danas nije urađeno. Ured visokog predstavnika (OHR) u BiH nadležan je za provođenje civilnog dijela Daytonskog mirovnog sporazuma, a korištenje Bonnskih ovlasti omogućava mu izmjene ili poništavanje postojećih ili nametanje novih zakona te smjenu dužnosnika.)raspolaganja državnom imovinom u BiH na snazi je od 2005. godine, kada ju je nametnuo tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown. Na snazi ostaje do donošenja državnog zakona kojim će urediti prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom- Tome se protive političari iz RS koji negiraju postojanje imovine u vlasništvu države i koji su u više navrata pokušavali donijeti entitetske zakone kojim se regulira pitanje te imovine. Ustavni sud BiH je u više odluka kojima je poništio zakone o rijekama, šumama, poljoprivrednom zemljištu ili nepokretnoj imovini koje je izglasala Narodna skupština RS naglasio da se "radi o isključivoj nadležnosti BiH da regulira pitanja 'državne imovine'". Kakve mehanizme BiH ima?U izvještaju Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda iz oktobra prošle godine, Schmidt je prvi put javno govorio o mogućnosti ublažavanja zabrane raspolaganja državnom imovinom. Upozorio je da postojeća pravna situacija blokira projekte koji uključuju državno zemljište, posebno poljoprivredne i šumske površine, ističući da je, zbog protivljenja vlasti iz RS, teško očekivati politički dogovor o sveobuhvatnom zakonu o državnoj imovini. Schmidt je, također, ranije isticao da BiH treba iskoristit postojeće mehanizme za odlučivanje o korištenju državne imovine, prvenstveno Komisiju za državnu imovinu BiH. Muharem Cero, ekspert za pitanja državne imovine, smatra da je jedna od mogućnosti upravo reaktiviranje te komisije koja može u pojedinačnim projektima odlučivati o izuzimanju od zabrane raspolaganja državnom imovinom. "U tom slučaju bi utvrđivala opći interes kao temelj za izuzimanje i morala bi za to imati kriterije. No, predstavnici iz RS-a bi samim sudjelovanjem priznali postojanje državne imovine, što je mimo agende vlasti tog entiteta", kazao je Cero. Blokiran radKomisija za državnu imovinu osnovana je 2004. odlukom Vijeće ministara BiH, s ciljem utvrđivanja i raspodjele državne imovine, te definiranja obaveza države, entiteta i Brčko distrikta u upravljanju tom imovinom. Također, može odlučivati o izuzecima od zabrane raspolaganja državnom imovinom kada postoji javni interes, posebno za infrastrukturne i energetske projekte. No, zbog odbijanja institucija iz RS da imenuju nove članove, njen rad je zaustavljen, a posljednju sjednicu održala je 2016. godine. Džemail Ćibo, predsjedavajući saziva kome je istekao mandat, kazao je za RSE da su u posljednjih pet-šest godina Komisiji upućivani prijedlozi iz Federacije BiH i Brčko distrikta, dok iz RS članovi nikada nisu nominirani. "Suština je u otporu prema nazivu državno", tvrdi Ćibo. Proteklih godina u BiH zabilježeni su brojni slučajevi nezakonitog knjiženja državne imovine, te pokušaja entiteta ili općina da je prodaju ili prenamjene u građevinsko. Istovremeno, rijetki su primjeri odnosa prema državnoj imovini, koji podrazumijeva dobijanje suglasnosti od Vijeća ministara BiH odnosno državnog Parlamenta. Jedini slučaj izuzeća od zabrane raspolaganja državnom imovinom, koji je proveden kroz kompletnu zakonsku proceduru, bila je prodaja zemljišta za izgradnju zgrade američke ambasade (Američka vlada je prije 20 godina kod Vijeća ministara BiH inicirala kupovinu državnog zemljišta bivše kasarne Maršal Tito u Sarajevu, za izgradnju ambasade. Parlament BiH je na sjednicama oba doma usvojio odluku kojom BiH prodaje svoje zemljište Sjedinjenim Američkim Državama. Ugovor je potpisan 21. juna 2005. godine, a američka strana je na namjenski račun kod Centralne banke BiH uplatila oko 13 miliona dolara. Taj novac se dalje raspodijelio u budžete institucija. Na isti način je Općina Prozor/Rama 2022. otkupila državno zemljište kako bi izgradila poslovnu zonu. Zemljište je državi platila oko 90.000 maraka.)u Sarajevu 2005. godine. Od tada su na čekanju deseci zahtjeva različitih nivoa vlasti, preduzeća i pojedinaca koji se odnose na infrastrukturne projekte i saobraćajnice širom BiH. "Imamo zahtjeve iz svih krajeva BiH. U prethodnom periodu odgovarali smo da se čeka uspostavljanje komisije i odlučivanje, a sada sve stoji", kazao je Ćibo. U međuvremenu su različiti nivoi vlasti prodavali, raspolagali i knjižili državnu imovinu, mimo odluka Komisije i Parlamenta BiH, ali Ćibo kaže da takvi postupci nemaju pravnu snagu. 'Bez zakona nema sistemskog rješenja'U ranijim javnim istupima, Schmidt je poručivao da pitanje državne imovine treba rješavati u institucijama BiH, a ne intervencijama OHR-a. Također, isticao je i da država nosilac prava vlasništva nad državnom imovinom, dok Parlament BiH ima isključivu nadležnost za reguliranje pitanja državne imovine. No, također je spominjao mogućnost formiranja posebnog tijela za upravljanje državnom imovinom. U intervjuu za Frankfurter Allgemeine Zeitung 2023. Schmidt je govorio o mogućnosti uspostave zajedničke državne agencije na koju bi bila prenesena državna imovina, a čiji bi prihodi potom bili raspoređivani različitim nivoima vlasti u BiH. Ćibo procjenjuje da bi se posljednja Schmidtova izjava o komisiji koja bi odlučivala o korištenju državnog zemljišta mogla biti na tom tragu. "Možda je to pandan neke agencije, o kojoj se i do sada govorilo, koja bi u ime države odlučivala o načinu korištenja i raspolaganja državnom imovinom. Trenutna nadleženost Komisije je samo da odluči o izuzeću od zabrane raspolaganja i nema nikakvu faktičku vlast nad imovinom", kazao je. Ističe da je Komisija planirana da ad hoc rješava izuzetne slučajeve, poput saobraćajnica i projekata od javnog interesa, te tvrdi da bez zakona neće biti trajnog rješenja za pitanje državne imovine. Blokirani projektiNeriješeno pitanje državne imovine prepreka je i brojnim projektima, osobito iz oblasti energetike i cestogradnje. Jedna od njih je i plinovod Južna interkonekcija, kojim će se BiH spojiti na plinsku mrežu u Hrvatskoj, u čemu vlast Federacije BiH računa na američke investitore. Šta je Južna interkonekcija i zašto je važna za BiH?Ministar energije Federacije BiH Vedran Lakić najavio je da "izgradnja Južne interkonekcije ide pod koncesiju", navodeći da će s američkim investitorom biti potpisan višedecenijski ugovor. No, planirana trasa tog plinovoda, koji je strateški je važan za smanjenje potpune ovisnosti BiH o ruskom plinu, prolazi dijelom i državnim zemljištem. Južna interkonekcija (Projekt Južne plinske interkonekcije predviđa izgradnju plinovoda od Zagvozda (Splita) u Hrvatskoj, preko Posušja u Hercegovini, do Travnika u središnjoj Bosni, s odvojkom prema Mostaru. Zakonom je projekt proglašen strateškim i od javnog interesa, čime su jedinice lokalne samouprave obvezane ustupiti svoje zemljište bez naknade. Američka ambasada u Sarajevu javno je podržala projekt i sudjelovala je u povezivanju domaćih dužnosnika s predstavnicima američke kompanije.) predviđena je kao međunarodni plinovod koji bi BiH povezao s Hrvatskom i omogućio priključenje na LNG terminal na Krku i evropsku gasnu mrežu. Gostujući u programu jedne televizije u BiH, Schmidt je proteklog vikenda kazao da će u narednom periodu morati biti donesene određene odluke koje se tiču korištenja državnog zemljišta, posebno u kontekstu velikih infrastrukturnih projekata poput Južne interkonekcije. "U sporazumu s Hrvatskom potvrđeno je da se mora dati pravna sigurnost i da se mora odlučiti na nivou države. Država mora dobiti kompenzaciju, to je moja ideja", kazao je. Dodao je da državna imovina pripada državi i ona mora naći način zakon, regulativu, na koji će način dati entitetima, gradovima, općinama i privatnicima mogućnost da koriste to zemljište. Ademović smatra da bi se korištenje državne imovine moglo uređivati kroz sistem koncesija, jer to ne podrazumijeva prijenos vlasništva nad državnom imovinom, nego pravo njenog korištenja pod određenim uvjetima. U tome vidi način za realizaciju projekata bez zadiranja u pitanje konačnog vlasništva nad državnom imovinom. Ističe da bi, u ovom momentu upisana državna imovina, mogla dodjeljivati entitetima i njihovim partnerima u koncesiju, dok se pitanje državne imovine ne riješi jednim sveobuhvatnim zakonom. "Smatram da ono što može potpast pod pojma 'koncesije' u materijalno-pravom smislu, za to postoji zakonski osnov. Mimo toga ne. Postojeću komisiju treba 'skinuti sa aparata' i učiniti je funkcionalnom. Mislim da bi se time mogli riješiti i veliki infastrukturni projekti u BIH, uključujući i pitanje Južne interkonekcije", kazao je. Komisija (Odluke o koncesijama na državnom nivou, projektima međunarodnog karaktera i koncesijama koje prelaze entitetske granice donosi Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, uz potvrdu Parlamenta BiH. Komisija djeluje i kao Zajednička komisija za koncesije BiH, nadležna za sporove i pitanja između entiteta, Brčko distrikta i države u vezi s dodjelom koncesija.) za koncesije BiH regulatorno je tijelo zaduženo za nadzor i provođenje procedura dodjele koncesija. Zbog isteka mandat članovima, ni ona godinama nije operativna, iako je Vijeće ministara BiH pokrenulo novu konkursnu proceduru za imenovanje sedam članova. Milomir Amović, član dosadašnjeg saziva kome je istekao mandat, kazao je da nije problem u kapacitetima, nego u političkoj volji. Istaknuo je da državna komisija ne može ulaziti u nadležnost entitetskih komisija za koncesije, ali je nadležna za projekte koji prelaze entitetske granice, kao i za sporna pitanja između države, entiteta i Brčko distrikta u vezi s dodjelom koncesija. "Sve je stvar politike, a ne struke. U pitanju je različito tumačenja šta je državno zemljište. Imamo desetine zahtjeva iz Hercegovine gdje je na lokalnom nivou dodjeljuju neke koncesije za solare i vjetroparkove i kaže knjiženo na državu BiH. Ako se knjiži na državu onda time upravlja Savjet ministara BiH, nema ko drugi", kazao je. BiH nema jedinstven registar državne imovine. Jedini sveobuhvatniji popis sačinio je OHR 2009. godine, kada je evidentirano oko 1.000 jedinica državne imovine u zemlji i inostranstvu, uključujući i vojnu imovinu. Ne postoje ni zvanični podaci o tome koliko je državne imovine u međuvremenu preknjiženo, prodato ili predmet sporova. Rješavanje pitanja državne imovine jedna je i od ključnih obaveza BiH i uvjet za ukidanje međunarodne supervizije i zatvaranje OHR-a.

Bosna i Hercegovina nije do kraja provela nijednu od ključnih 113 reformi na koje se obvezala Reformskom agendom upućenoj prema Europskoj komisiji. Rokove za većinu mjera vlasti su postavile za kraj 2025. ili 2026. godine. BiH nije još uvijek potpisala s EU ni protokolarne sporazume, gotovo identične za sve zemlje Zapadnog Balkana, zbog čega nije povukla niti prvih 70 miliona eura bespovratnih sredstava (grantova). To dovodi u pitanje pristup gotovo milijardi eura namijenjenih transformaciji energetskog sektora, modernizaciji cesta i željeznica ili digitalizaciji usluga i društva u jedinoj europskoj zemlji, osim Ukrajine koja je pod ruskom agresijom, koja nema brzi internet pete generacije (5G). Dio sredstava uvjetovan je napretkom u poglavlju temeljna prava, koja uključuju reformu pravosuđa i borbu protiv korupcije uz osnovna demokratska prava. "Uputila sam pismo vlastima, upozoravajući da BiH riskira gubitak stotina miliona eura ako se potrebne reforme ne provedu do decembra 2026. godine. Produženja ovog roka neće biti", saopćila je krajem aprila Marta Kos, komesarka EU za proširenje. Najavila je da će u junu namijenjeni iznos od 976,6 milijuna eura biti umanjen za 373,9 milijuna eura, ako BiH ne krene u provedbu obećanih reformi. Tko opstruira?Europska komisija je Reformsku agendu BiH odobrila u decembru prošle godine, a većina mjera nije ni u fazi nacrta. BiH se obvezala da će do 2027. godine reformirati 26 područja s ukupno 113 mjera, razrađenih kroz više od 370 aktivnosti. Ključni dio Reformske agende odnosi se na jačanje pravosuđa, uključujući nove zakone o Sudu BiH i o Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću (VSTV), instituciji koje nadgleda rad svih sudaca i tužitelja u zemlji. Ti zakoni trebali bi ojačati neovisnost pravosuđa, uvesti detaljne provjere imovinskih kartona sudaca i tužitelja te smanjiti politički utjecaj na njihova imenovanja. Politički dogovor o njihovom sadržaju još nije postignut. "Imamo otpore i od nosilaca pravosudnih funkcija i od nosilaca političkih funkcija. Konstantno se opstruiše uspostavljanje jačih mehanizama odgovornosti i nezavisnosti pravosuđa, jer je i strankama na vlasti važno da se održe kontrola nad pravosuđem i etnička raspodjela funkcija", kazala je za RSE Ivana Korajlić, direktorica organizacije Transparency International u BiH. Pored toga, nisu doneseni ni novi zakoni o zaštiti prijavitelja korupcije ("zviždača"), zakon o sukobu interesa i zakon o javnim nabavama. "Ogroman je otpor prema tome da se uspostave adekvatni standardi i mehanizmi sprečavanja korupcije, jer se direktno kose s interesima onih koji su na vlasti. Koliko god oni pričali o posvećenosti EU integracijama, očigledno je da sve rade suprotno", smatra Korajlić. Arben Murtezić, član Upravnog odbora Europske akademije prava, kaže za RSE da se "stvorila percepcija u javnosti da nositelji pravosudnih funkcija imaju neki otpor prema reformama, te modernizaciji propisa i zakona". "To jednostavno nije tačno. Ne može se na njih prebacivati odgovornost, jer se zna ko donosi zakone", kazao je Murtezić za RSE. Ministri ne razgovaraju s parlamentarcimaZastupnici kažu da politička fragmentacija i nedostatak konsenzusa između državne i entitetske razine ostaju glavna prepreka provedbi reformi. Mia Karamehić-Abazović, državna zastupnica vladajuće Naše stranke i članica parlamentarne komisije za europske integracije, kazala je za RSE da su parlamentarci više puta zahtijevali da predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto i ministri dođu pred Parlament da diskutiraju o Reformskoj agendi. "Mi donedavno nismo ni vidjeli tekst agende, koju su oni prošle godine poslali u Brisel i koju bismo mi kao zastupnici trebali provoditi. Iz Vijeća ministara BiH su nam nakon više traženja poslali tekst i rekli da nisu dužni doći na sjednicu da o tome razgovaramo", kazala je za RSE Karamehić-Abazović. Nihad Omerović, zastupnik vladajuće stranke Narod i pravda i član parlamentarne komisije za vanjske poslove, kazao je za RSE da do sad nisu vidjeli ni dva osnovna sporazuma, o instrumentu i kreditu, potrebnih za isplatu prve tranše. "Ratifikacija sporazuma trebala je biti završena prije šest mjeseci. Bojim se da se u pozadini ne kriju međusobni ucjenjivačko-politički odnosi i dilovi između SNSD-a i HDZ-a BiH [druge dvije vladajuće stranke] i da se to prenosi na Parlament", kazao je Omerović za RSE. Zastupnici vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH nisu odgovarali na pozive RSE-a. Nisu odgovorili ni iz kabineta predsjedavajuće Vijeća ministara BiH na upit RSE o ovoj temi. Kolika je šteta za građane i ekonomiju?Energetski sektor jedan je od najzahtjevnijih dijelova Reformske agende, s nizom obveza prema EU u području električne energije, plina i klimatskih politika kao i planova vlasti u BiH. BiH se nije zakonski uskladila s Trećim energetskim paketom EU, koji uključuje liberalizaciju tržišta električne energije i plina. Nije formirana burza električne energije, niti su uspostavljeni mehanizmi za tzv. trgovanje emisijama (ETS) zbog čega se očekuju kazne iz EU-a. Nihad Harbaš, direktor nLogic Advisory i jedan od eksperata Sekretarijata europske energetske zajednice (Roster of Experts of the Energy Community Secretariat) kaže da neusvajanje zakona o regulatoru, prijenosu i tržištu električne energije u BiH više nije političko pitanje, već "ekonomski i sistemski rizik". "Ulaskom EU u punu primjenu CBAM mehanizma [porez na uvoz proizvoda s visokim CO2 emisijama], BiH se izlaže dodatnim troškovima koji će se neminovno preliti na građane i privredu kroz više cijene električne energije, proizvoda i usluga", kazao je Harbaš za RSE. Što su još vlasti BiH planirale?Sredstva EU-a planirana su za "digitalnu transformaciju BiH" koja uključuje uvođenje elektroničkog identiteta, e-potpisa i digitalnih javnih usluga. Ključni zakon o digitalnom identitetu i uslugama nije usvojen. BiH, također, nije usvojila jedinstvenu strategiju razvoja brzog interneta, i ostaje jedina u Europi bez pete generacije (5G) mobilne mreže, uz Ukrajinu koja je pod ruskom agresijom. U socijalnom sektoru najavljeni su modernizacija zavoda za zapošljavanje i reforma sustava socijalnih davanja kroz uvođenje tzv. socijalne karte, sustava koji bi povezao podatke o prihodima, imovini i socijalnim davanjima radi učinkovitije raspodjele pomoći. Admir Jukan: 'Digitalizacija je pitanje opstanka ekonomije'Novac iz Plana rasta EU trebao bi se koristiti i za digitalnu transformaciju zemalja Zapadnog Balkana. "Kašnjenje u digitalnoj transformaciji Bosne i Hercegovine direktno smanjuje konkurentnost privatnog sektora, otežava poslovanje i smanjuje sposobnost domaćih kompanija da se uključe u evropske i globalne lance vrijednosti", ocijenio je za RSE doktor informacijskih tehnologija Admir Jukan. On upozorava da se domaća privreda i dalje oslanja na administrativne i tehničke procese koji su u većini država EU već digitalizirani, što povećava troškove poslovanja i usporava investicije. "Kašnjenje u digitalnoj transformaciji i neusklađenost s EU standardima direktno se odražavaju na konkurentnost, produktivnost i profitabilnost privatnog sektora u BiH", rekao je Jukan za RSE. Prema njegovim riječima, firme u BiH svakodnevno gube vrijeme i resurse jer su ključni procesi i dalje zasnovani na fizičkoj dokumentaciji i fragmentiranim administrativnim procedurama. Jukan navodi da nedostatak funkcionalnog digitalnog identiteta i nepotpuna primjena elektroničkog potpisa održavaju "papirnu birokratiju" u privatnom sektoru. To, kako kaže, znači da ugovori, fakture, carinska dokumentacija i postupci javnih nabavki i dalje zahtijevaju fizički potpis, pečat i slanje dokumenata poštom ili kurirskim službama. "Posljedica je gubitak vremena i novca na administrativne procese koje bi digitalni sistemi mogli obaviti u nekoliko klikova", naveo je Jukan. Dodatni problem je, kaže, nedostatak integrirane elektroničke uprave, što otežava komunikaciju između kompanija i institucija na različitim razinama vlasti. Registracija firmi, izdavanje dozvola te podnošenje poreznih i financijskih izvještaja i dalje u velikoj mjeri zahtijevaju fizičko prisustvo na šalterima. "Strani investitori često odustaju od BiH upravo zbog sporih i kompleksnih administrativnih procedura", rekao je Jukan. Kašnjenja u regulatornom okviru za digitalni identitet i elektronička plaćanja, prema njegovim riječima, usporavaju razvoj e-trgovine i startup sektora. Bez punog sistema digitalne identifikacije, otežano je otvaranje bankovnih računa na daljinu, digitalno potpisivanje ugovora i integracija globalnih platnih sistema. "Domaće kompanije ne mogu ponuditi glatko digitalno korisničko iskustvo, što ih stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na globalnu konkurenciju", rekao je Jukan za RSE. Jukan posebno upozorava na nedostatak jedinstvene strategije razvoja širokopojasne infrastrukture i kašnjenje u uvođenju 5G mreže. Moderni industrijski sistemi, uključujući logistiku, proizvodnju i IT sektor, kako kaže, zahtijevaju brze i stabilne mreže s niskom latencijom za rad u oblaku i upravljanje pametnim sistemima. "Bez toga, BiH rizikuje da postane 'tehnološki geto' Evrope", rekao je Jukan. Dodaje da strane kompanije koje traže proizvodne partnere u regiji sve češće biraju zemlje s razvijenijom digitalnom infrastrukturom, poput Srbije, Hrvatske ili Sjeverne Makedonije. Jukan upozorava i na posljedice koje kašnjenje u digitalizaciji ima na vanjskotrgovinsku razmjenu, posebno s Evropskom unijom, glavnim trgovinskim partnerom BiH. EU kompanije sve više zahtijevaju digitalizirane lance snabdijevanja, elektroničko fakturiranje i brzu razmjenu podataka. "Firme koje ne mogu ispuniti te tehničke zahtjeve postupno ispadaju iz lanaca dobavljača velikih evropskih brendova", rekao je Jukan. On kaže da digitalizacija u BiH nije više pitanje modernizacije, nego ekonomske održivosti te da privatni sektor ima kapacitete, ali ga koče zakonodavne i infrastrukturne barijere, a svako kašnjenje u uvođenju e-potpisa, 5G mreže i e-Uprave dodatno smanjuje njegovu konkurentnost u odnosu na regiju i EU. BiH nema jedinstven registar s podacima o uplati poreza, zaposlenosti, imovini, penzijama, zdravstvu ili obrazovanju. Federacija BiH je tek započela izradu svog zakonskog okvira o uspostavi takvog registra, dok Republika Srpska nije ni pokrenula proces. Analitičari smatraju da uspjeh Reformske agende ovisi ne samo o tehničkom usklađivanju zakonodavstva, nego i o političkoj spremnosti da se zakoni provedu. Ivana Korajlić iz Transparency International kaže za RSE da bi "provedba reformi, na koje su se sve stranke u BiH deklarativno obvezale, "promijenila raspodjelu političke i ekonomske moći", te "upravo zato politički akteri čine sve kako bi opstruirali njihovo usvajanje i provođenje". "Bez reformi BiH ostaje bez pristupa značajnim evropskim sredstvima i međunarodnoj pomoći, dok se istovremeno usporava ili onemogućava finansiranje energetskih i infrastrukturnih projekata za koje kapital postoji, ali ga nije moguće aktivirati bez jasnog regulatornog okvira", kazao je za RSE član Sekretarijata europske energetske zajednice Nihad Harbaš, direktor nLogic Advisory koji se bavi i pripremom projekata za EU fondove, energetskom regulativom i dekarbonizacijom industrije. Harbaš kaže da primjer Plana rasta EU pokazuje razmjere rizika za građane i privredu. On podsjeća da je BiH već izgubila oko 250 miliona eura potencijalne pomoći EU zbog kašnjenja u reformama, a da daljnjim odgađanjem može ostati bez ukupno milijardu eura dodatne podrške investicijama koje bi mogle modernizirati ključne sektore.

Novi granični prelaz u Gradišci, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, je privremeno otvoren, javlja Bosanskohercegovački auto-moto klub u utorak navečer, 19. maja. Radi se o graničnom prelazu na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, jednom od najfrekventnijih sa Hrvatskom. Uoči otvaranja, Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine saopštilo je da je donijelo rješenje kojim se omogućava preusmjeravanje saobraćaja preko novog mosta u Gradišci, nakon što se rano ujutro 19. maja urušio dio mosta na starom graničnom prelazu Gradiška. Nije bilo povrijeđenih. Novi most koji se nalazi na novom graničnom prelazu nije bio u funkciji, iako je završen, jer Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH nije postigao saglasnost da se otvori još krajem prošle godine. Inače, odluka Ministarstva sigurnosti BiH je donesena nekoliko sati nakon što Vijeće ministara Bosne i Hercegovine nije usvojilo zaključak predsjedavajuće Borjane Krišto da se zbog vanrednih okolnosti, uslijed urušavanja mosta na Graničnom prijelazu Gradiška, privremeno otvori novi granični prelaz. Protiv su bili ministri iz reda bošnjačkog naroda. "Lokacija preko novog mosta koristiće se za vrijeme obustave saobraćaja na postojećem graničnom prijelazu Gradiška, do kojeg je došlo usljed obrušavanja dijela zaštitne ograde i pješačke staze na mostu preko rijeke Save", navodi se u saopštenju za javnost iz ovog Ministarstva u utorak poslijepodne, 19. maja. Šta je prethodilo privremenom otvaranju novog graničnog prelaza?Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH tokom dana nije postigao saglasnost da se otvori novi granični prelaz u Gradišci. Da bi novi prelaz bio otvoren, potrebno je usvojiti Poslovnik o unutrašnjoj organizaciji UIO BIH, protiv čega se izjasnio Zijad Krnjić, član Upravnog odbora iz reda stručnjaka koje je imenovala Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. Novi granični prelaz Gradiška trebao je biti otvoren u decembru prošle godine, ali nije, jer ni tada nije postignut dogovor na sjednici UO UIO BiH o dopunama Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji koji je potrebno izmijeniti kako bi se carinici rasporedili na ovaj novi granični prelaz. I tada je protiv bio Krnjić, koji je tražio da se poravna razlika između prikupljenog PDV-a i isplaćenih sredstava prema entitetima, te kaže da bi bi Republika Srpska morala Federaciji BiH isplatiti oko 100 miliona maraka (oko 50 miliona eura). Isti zahtjev je ponovio i na sjednici 19. maja. Inače, UIO BiH prikuplja poreze koji se naplaćuju prilikom uvoza, carinjenja i prometa robe i usluga, kao i porez na dodanu vrijednost (PDV), te raspoređuje u budžete države i dva entiteta, Republike Srpske i Federacije BiH. PDV se prikuplja na jedinstveni račun, a potom se raspoređuje u procentu koji dogovori Upravni odbor UIO, a na osnovu podataka koliko je novca prikupljeno u kojoj od ove tri administrativne jedinice. Posljednje usklađivanje koeficijenta urađeno je 2023. godine, te se Federaciji BiH trenutno raspoređuje 62 odsto novca, RS-u 34,44 a Brčkom 3,59 odsto. Tokom dana je iz Ministarstva prometa i komunikacija BiH, koje je nadležno za provođenje Sporazuma o održavanju mostova na granici između BiH i Hrvatske, saopšteno kako će više informacija o stepenu oštećenja i eventualnim mjerama sanacije biti poznato nakon završetka stručnog pregleda oštećenja. Tužilaštvo BiH formiralo predmet protiv KrnjićaTužilaštvo Bosne i Hercegovine formiralo je 8. maja predmet protiv člana UIO BiH Zijada Krnjića, zbog sumnje da je blokirao usvajanje akata za rad novog graničnog prelaza Gradiška na sjeverozapadu zemlje, potvrđeno je za Radio Slobodna Evropa iz ove pravosudne institucije. "Zaprimljena je prijava, u skladu sa standardnom procedurom, formiran je predmet i dat u rad postupajućem tužiocu radi provjere osnovanosti navoda iz prijave", navedeno je u odgovoru iz Tužilaštva BiH. Krnjića je prijavila Privredna komora Republike Srpske, potvrdio je ovo za RSE njen predsjednik, Goran Račić. Privredna komora ovog bh. entiteta je Krnjića prijavila još prošle sedmice, zbog sumnje da je on kao član Upravnog odbora UIO BiH glasao protiv izmjena i dopuna Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji, čime su blokirane procedure za puštanje u rad novog graničnog prelaza na mostu u Gradišci. Radovi na novom prekograničnom mostu na rijeci Savi, koji povezuje BiH i Hrvatsku u Gradišci završeni su prije tri i po godine. Most dug 426 metara i vrijedan 19 miliona eura sufinansirala je Evropska unija sa 3,2 miliona eura bespovratnih (grant) sredstava, uz 5,6 miliona eura kredita Evropske investicijske banke. Most koji se urušio i koji povezuje Gradišku i Staru Gradišku u Hrvatskoj izgrađen je 1956. godine, a njegova ukupna dužina je 240 metara.

Dok zemlja stagnira u pridruživanju Evropskoj uniji, u Beogradu smatraju da je Šengen (Schengen) dostižan. Ne samo za Srbiju, već za ceo region Zapadnog Balkana. I to već ovog leta. I pozivaju EU da otvori Šengenski prostor za zemlje Zapadnog Balkana, koje su kandidati za članstvo u EU. U Evropskoj komisiji (EK) kažu za RSE da treće zemlje mogu da pristupe Šengenskom prostoru u okviru procesa proširenja. Dodaju da u posebnim slučajevima mogu da pristupe sporazumom o pridruživanju sa EU i zasebnim sporazumom sa postojećim državama pridruženim Šengenu. U odgovoru je navedeno da kada neka zemlja pristupi EU ili kada Sporazum o pristupanju Šengenu stupi na snagu, ta zemlja odmah postaje obavezna da primenjuje šengenska pravila. Međutim, pojašnjava se da se određena pravila ne primenjuju u potpunosti od prvog dana, naročito zajednička vizna politika i ukidanje kontrola na unutrašnjim granicama. "Potpuna primena šengenskih pravila, uključujući ukidanje unutrašnjih graničnih kontrola, nastupa nakon jednoglasne odluke Saveta", naveo je potrtparol EK. Pre toga mora se, kako je dodao, potvrditi da država ispunjava sve neophodne tehničke uslove. Ipak, izjave o brzom uključenju Zapadnog Balkana u Šengen, Bojana Zorić iz Instituta EU za bezbednosne studije (ISS) vidi pre kao politički motivisane nego kao utemeljene i realistične. "Iako može zvučati politički privlačno, regija je i dalje pravno, tehnički i politički daleko od punopravnog članstva u Schengenu", rekla je za RSE. Slobodno putovanje bez graničnih kontrola, u okviru Šengenskog prostora, sada je moguće za 29 država, od kojih je 25 članica EU. Zorić objašnjava i da se ne može govoriti o ulasku cele regije u Šengen kao jedinstvenom procesu, jer se države nalaze u različitim fazama evropskih integracija i institucionalnog razvoja. "Svaka država pojedinačno mora usvojiti i implementirati EU acquis (pravne tekovine), uključujući i Schengen acquis, te proći zasebne tehničke i političke procjene", navela je. To je bila ključna poruka Srbije na neformalnom sastanku ministara spoljnih poslova EU i Zapadnog Balkana 11. maja u Briselu, preneo je srpski šef diplomatije Marko Đurić. On smatra da nema razloga da Evropa već ovog leta ne otključa pun potencijal uključivanja regiona u Šengen. Potom je Đurić 20. maja za TV Prva naveo da je inicijativa o prijemu u Šengen pokrenuta zajedno sa Albanijom. Šengensko područje omogućava slobodno putovanje među državama članicama, bez prolaska graničnih kontrola, za više od 450 miliona osoba. Osim 25 zemalja EU, u Šengenu su i članice Evropskog udruženja slobodne trgovine - Island, Lihtenštajn, Norveška i Švajcarska. Zemlje Zapadnog Balkana imaju bezvizni režim sa EU, koji podrazumeva putovanje bez viza, ali najviše 90 dana u bilo kom periodu od 180 dana unutar šengenskog prostora. Šta kažu u državama Zapadnog Balkana?U Podgorici podržavaju inicijative koje doprinose evropskoj integraciji regiona, jačanju bezbednosti i slobodi kretanja, ali kažu da nisu bili konsultovani oko predloga za ulazak Zapadnog Balkana u Šengen. Ministarstvo spoljnih poslova Crne Gore navelo je za RSE da upućivanju bilo kakve inicijative u ime regiona treba da prethodi "temeljna komunikacija i koordinacija". Podsećaju da Crna Gora već deceniju sprovodi Šengenski akcioni plan i razvija sopstveni sistem integrisanog upravljanja granicom. "Dok fokus naše države ostaje na punopravnom članstvu u EU, bez prečica, odnosno na osnovu zasluga, kroz usvajanje strogih standarda iz pregovaračkog procesa", navedeno je. Cilj Crne Gore je da postane članica do 2028. godine. Iz Sarajeva, Prištine, Skoplja i Tirane nije odgovoreno na upit RSE povodom predloga Beograda. Šta govore iskustva Hrvatske, Bugarske i Rumunije?Nasuprot optimizmu zvaničnog Beograda, susedne zemlje su kao čanice EU godinama čekale da postanu deo Šengenskog prostora. Hrvatska 10, a Bugarska i Rumunija skoro dve decenije. Bivša hrvatska ministarka spoljnih i evropskih poslova Vesna Pusić kaže za RSE da je ulazak u EU glavni projekat a da ostalo, poput Šengena i Evropske monetarne unije, dolazi kasnije. "Ja ne vidim kako bi bilo moguće ući u Šengen prije, čak niti istovremeno, a kamoli prije nego što će se ući u EU", rekla je. Ona kaže da je Hrvatska bila institucionalno spremna za ulazak u Šengen prilično ranije nego što se to desilo, ali da politički razlozi takođe igraju ulogu. "To je bilo djelomično rezultat činjenice da su (EU) imali stari dug prema Bugarskoj i Rumunjskoj koje nisu bile sasvim spremne", navela je. Zato je, kako je rekla, bilo neprihvatljivo da Hrvatska uđe u Šengen mnogo pre Bugarske i Rumunije. Hrvatska je kao članica EU od 2013, postala članica Šengena 2023. Dok su Bugarska i Rumunija, iako članice EU od 2007. godine, tek 2025. uspele da postanu deo šengenske zone. Bojana Zorić iz ISS-a kaže da upravo primer Bugarske i Rumunije pokazuje da ni samo članstvo u EU ne jamči brz ulazak u Šengen. "Proces ne ovisi samo o tehničkim kriterijima, nego i o političkom povjerenju među državama članicama EU", dodala je. Iako su u Šengeskom prostoru četiri države koje nisu članice EU, Zorić objašnjava da su one "duboko integrirane u pravni i institucionalni okvir EU kroz Europski gospodarski prostor, ali i druge posebne aranžmane." "Za zemlje kandidatkinje sa Zapadnog Balkana ulazak u Šengen prije članstva u EU zato bi bio vrlo neuobičajen i politički vrlo teško ostvariv u trenutnom kontekstu", dodala je. Bezbednost kao prednost ili rizik?Srpski šef dilomatije Marko Đurić je, obrazlažući zašto bi Šengen trebalo otvoriti za Zapadni Balkan, rekao da "tvrde granice prekidaju krvotok ekonomije i turizma". Takođe je izneo procenu da bi to "dovelo do 50 milijardi evra nove ekonomske aktivnosti, a ne bi umanjilo bezbednost EU". Nije naveo na čemu se zasniva procena o visini ekonomske aktivnosti. Međutim, Bojana Zorić iz ISS-a ocenjuje da bi iz perspektive bezbednosti, većina država članica prerano proširenje Šengena na Zapadni Balkan pre videla kao potencijalni rizik nego kao neposrednu prednost. Ona podseća da se Šengen temelji na međusobnom poverenju da svaka država učesnica može učinkovito da štiti spoljnu granicu Unije. "S obzirom na trajnu zabrinutost oko neregularnih migracija, organiziranog kriminala, korupcije i neujednačenih institucionalnih kapaciteta u dijelovima regije, mnoge vlade članica EU vjerojatno bi ostale oprezne", ocenila je. Zorić smatra da je od brzog pristupanja realniji scenario postupna integracija kroz jačanje saradnje sa Frontexom, dalje usklađivanje sa viznom politikom EU i poboljšanje upravljanja granicama. Šta predstavlja Šengen područje?Područje slobodnog putovanja pokrenuto je 1985. u luksemburškom seocetu Šengen na granici sa Nemačkom i Francuskom, potpisivanjem Šengenskog sporazuma. Šengensko područje nastalo je kao međuvladin projekat pet država članica EU, Francuske, Nemačke, Belgije, Holandije i Luksemburga. Tokom vremena broj čalnica se povećavao. Šengen ne podrazumeva samo slobodno kretanje ljudi, kaže Bojana Zorić iz ISS već i vrlo visok stepen usklađenosti sa EU pravilima. Usklađenost se zahteva u upravljanju spoljnim granicama, viznoj politici, bezbednosnim proverama, policijskoj i pravosudnoj saradnji i zaštiti podataka. "Zemlje Zapadnog Balkana ostvarile su određeni napredak, osobito kroz reforme povezane s viznom liberalizacijom, upravljanjem migracijama i jačanjem suradnje s Frontexom", navela je Zorić. Ali je dodala da su "još prilično daleko od pune spremnosti za ulazak u Šengenski prostor." Zemlje koje žele da pristupe Šengenskom prostoru moraju da prođu niz evaluacija kako bi se utvrdilo da li ispunjavaju uslove neophodne za primenu šengenskih pravila. Nakon pozitivne evaluacije, sve članice Šengenskog prostora moraju jednoglasno da odobre odluku o članstvu, nakon konsultacija sa Evropskim parlamentom. Gde su zemlje Zapadnog Balkana?"Napredak zemalja Zapadnog Balkana je vrlo diverzificiran, no trenutačno ne postoji država u regiji koja je u potpunosti spremna pridružiti se Schengenu", kaže Bojana Zorić iz ISS-a. Ona, pri tome, podseća na izveštaje Evropske komisije o napretku za 2025. kojima se zemlje regije pozivaju da dodatno usklade svoju viznu politiku sa EU. Od Srbije se traži da obezbedi provere državljana trećih zemalja koji ulaze bez vize, posebno iz država koje predstavljaju bezbednosni ili migracijski rizik. Naglašava se i potreba za rigoroznim bezbednosnim proverama prilikom dodele državljanstva Srbije državljanima trećih zemalja. Upozorava se i da sticanje prava na putovanje bez viza u EU za državljane Rusije, dodeljivanjem srpskog državljanstva, predstavlja potencijalne bezbednosne rizike za EU. Od Crne Gore traži se ukidanje sporazuma o bezviznom režimu sa zemljama kojima je potrebna viza za ulazak u EU. Za Bosnu i Hercegovinu se navodi da je potrebno da poboljša upravljanje granicama, te da vizna politika nije u potpunosti usklađena sa viznom politikom EU. Preporučuje se da do potpunog usklađivanja, BiH treba da primenjuje dodatne bezbednosne mere, kao što su povećanje broja službenika granične policije. Ocenjuje se da granična policija i dalje nema dovoljno osoblja i da četvrtina radnih mesta još nije popunjena. Ni vizna politika Kosova nije u potpunosti usklađena sa EU, posebno kada je reč o listi zemalja čiji državljani moraju imati vizu za ulazak u EU. Osim toga, Kosovo bi trebalo da nastavi da se bavi neosnovanim zahtevima za azil svojih građana unapređenjem kontrola na izlazu i nastavkom saradnje sa najpogođenijim državama EU. Za Severnu Makedoniju je EK ocenila da je vizni režim uglavnom usklađen sa listama EU zemalja, osim Turske. Kada je reč o Albaniji navodi se da je zakonodavni i strateški okvir za upravljanje spoljnim granicama delimično usklađen sa pravnim tekovinama EU. Za upravljanje granicama se kaže da je uglavnom zadovoljavajuće. Od zemalja Zapadnog Balkana, Crna Gora se smatra predvodnikom u pridruživanju EU, dok je Albanija zemlja koja je ostvarila značajan napredak. Nasuprot njima, Srbija je po oceni EK usporila tempo reformi potrebnih za pridruživanje. Na sajtu Evropskog saveta se navodi da svakoga dana oko 3,5 miliona osoba prelazi unutrašnje granice zbog posla, studiranja ili poseta. Kaže se da gotovo 1,7 miliona osoba stanuje u jednoj zemlji šengenskog područja, a radi u drugoj. Procenjuje se da Evropljani i Evropljanke svake godine obave 1,25 milijardi putovanja unutar šengenskog područja. U međuvremenu su članice Šengena počele da primenjuju automatizovani sistem ulazaka i izlaska (EES) za registraciju državljana zemalja koje nisu članice EU koji putuju na kraći boravak. *Saradnja na tekstu: Gjeraqina Tuhina *Tekst je ažuriran 20. maja odgovorom Evropske komisije i dodatnom izjavom šefa diplomatije Srbije Marka Đurića.

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK) potpisala je u ponedeljak ugovor s kompanijom Smartmatic BH za nabavku sistema za biometrijsku identifikaciju birača i skeniranje glasačkih listića na biračkim mestima koji bi trebalo da se koriste u oktobru na opštim izborima. Uvođenje biometrijske identifikacije birača i skeniranja glasačkih listića na oko 5.000 biračkih mesta trebalo bi da omogući brži, efikasniji i pouzdaniji izborni proces. Ugovor koji su potpisali predsednik CIK-a Jovan Kalaba i direktor kompanije Smartmatic, koja je nosilac grupe ponuđača, Frans Gunink vredi nešto više od 74,5 miliona konvertabilnih maraka (preko 38 miliona evra). Nabavka sistema za biometrijsku identifikaciju birača i skeniranje glasačkih listića na biračkim mestima prema ugovoru obuhvata sve potrebne komponente: opremu, softver, potrošni materijal, tehničku podršku, štampanje glasačkih listića, skladištenje i distribuciju do nadležnih izbornih organa, saopštio je CIK. Implementacija ugovora odvijaće se u tri faze: isporuka elektronske opreme i edukacija korisnika, transport i štampanje i pakovanje glasačkih listića. Opšti izbori na kojima će 3,4 miliona birača birati tri člana Predsedništva BiH, 518 zastupnika u državnom i dva entitetska parlamenta, te u deset kantonalnih skupština, biće održani 4. oktobra. Uvođenje novih tehnologija s biometrijskom identifikacijom birača i skeniranjem glasačkih listića nametnuo je visoki predstavnik u ostavci Kristijan Šmit (Christian Schmidt) izmenama Izbornog zakona 2024. nakon što političke stranke godinama nisu mogle da se dogovore o reformi izbornog procesa.

Posebni odjel za suzbijanje korupcije, organizovanog i međukantonalnog kriminala Federalnog tužilaštva (POSKOK) ponavlja istragu u predmetu koji se odnosi na okolnosti smrti 19 osoba u bujičnim poplavama u Donjoj Jablanici, u oktobru 2024. godine, potvrđeno je za Radio Slobodna Evropa, u ponedjeljak 18. maja. Iz POSKOK-a nisu mogli potvrditi koliko je osoba obuhvaćeno novom istragom. "Morali smo ponoviti istražne radnje zbog procesne valjanosti, te su poduzete i nove, i na tome se već radi. Zbog utvrđenih određenih nepravilnosti, i kako bi se zakonito prikupili dokazi, donesena je odluka da se naredba o provođenju istrage Tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona stavi van snage", rečeno je iz POSKOK-a za RSE. Prethodno je glavni kantonalni tužilac Tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona 12. marta 2026. godine, u predmetu "Donja Jablanica", donio odluku kojom se, iz proceduralnih razloga, stavlja van snage ranije donesena naredba o provođenju istrage Područnog tužilaštva Konjic, a predmet vraća u prethodnu fazu postupka. POSKOK je predmet već jednom vratio tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona – Područno tužilaštvo Konjic. U saopštenju su tada naveli da su, prilikom usklađivanja dokumentacije koje su obavili zaposlenici Posebnog odjela, "uočeni određeni tehnički nedostaci u spisu koje je potrebno otkloniti, te sačiniti novi, korigirani popis spisa, izvršiti njegovo sortiranje i kompletan predmet dostaviti Posebnom odjelu na ponovno odlučivanje." Nakon što su Donju Jablanicu, u noći 4. oktobra 2024., pogodile bujične poplave, predmet je otvorilo Tužilaštvo HNK. Iz te institucije su u ranijim saopćenjima naveli da je istragom obuhvaćena firma "Sani", koja je upravljala obližnjim kamenolomom, iz koga se kamenje sručilo na kuće, kao i da se ispituje uloga inspekcija i drugih nadležnih službi. Prvobitnom istragom pored pravnog lica, firme "Sani" istraga se vodila i protiv četiri fizičke osobe. Područje Jablanice na jugu Bosne i Hercegovine najviše je stradalo u bujičnim poplavama, koje su zemlju pogodile početkom oktobra 2024. i iza sebe ostavile 27 žrtava, te milionsku štetu.