General Vojske Republike Srpske Ratko Mladić biće sahranjen uz najviše državne počasti, rekao je ministar pravde Srbije Nenad Vujić, a prenela banjalučka Alternativna televizija (ATV). "General Mladić je general i znaju se protokoli. Zna se i njegova uloga, ali i ono što pripada generalu Mladiću to će sigurno biti ispoštovano. Napominjem da Republika Srbija je ovde neko ko ne odlučuje, porodica će odlučiti i o mestu na kojem će biti sahranjen jer to jeste stvar njegove porodice", rekao je Vujić za ATV. Poručio je da će transport tela Ratka Mladića obezbediti Srbija. "Mi očekujemo od Mehanizma u Hagu da nam da određeni vremenski okvir koje su procedure i koji su koraci koje treba da preduzmemo. Spremni smo da ukoliko bi rekli da dođemo sutra ujutru, bili bi u Hagu i preuzeli telo generala Mladića", rekao je Vujić. Nekadašnji komandant Vojske Republike Srpske Ratko Mladić, osuđen u Hagu na doživotni zatvor za zločin genocida i druge ratne zločine tokom rata u Bosni i Hercegovini, umro je u četvrtak 27. avgusta u 85. godini u bolnici u Hagu.

Bivši haški tužitelj Geoffrey Nice kaže da nema osobito snažne misli ni emocije, nakon što je pročitao vijest da je preminuo ratni zločinac Ratko Mladić osuđen na doživotni zatvor. "Mladić danas uglavnom pripada povijesti. Čak i u dijelovima bivše Jugoslavije, osim u Srbiji, možete pronaći mlade ljude studentske dobi koji ne znaju tko je on. Dakle, riječ je o povijesnoj osobi", kazao je Nice u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE). Nice kaže da se suđenje komandantu Vojske Republike Srpske tokom rata u Bosni i Hercegovini nije bitno razlikovalo od drugih suđenja. "To ne znači da su sva bila ispravna, nego samo da nisu bila drukčija. Suđenje prikazuje povijest događaja od 1992. godine nadalje, a zatim se, kao i mnogi drugi procesi utvrđivanja odgovornosti za događaje u bivšoj Jugoslaviji, fokusira na Srebrenicu", rekao je Nice. Bivši haški tužitelj koji je vodio predmet protiv Slobodana Miloševića kaže da je "na temelju utvrđenih činjenica moguće vidjeti koliko se lako neprijateljstvo među skupinama, u ovom slučaju između republika ili njihovih dijelova koji su nastojali mijenjati granice, može pretvoriti u zlu namjeru, zločinačku namjeru pa čak i genocidnu namjeru ljudi, od vrha do dna vojnog i političkog komandnog lanca". "To, međutim, ne donosi ništa bitno novo međunarodnom humanitarnom pravu, koje je već bilo dobro utemeljeno", smatra Nice. Radio Slobodna Evropa: Za početak, koje vam misli prolaze kroz glavu sada nakon smrti Ratka Mladića tokom izdržavanja zatvorske kazne? Geoffrey Nice: Moja je prva misao bila da je umro i da je priča na neki način završena, premda je zapravo završila još prije dosta vremena. Pravo je takvo kakvo jeste i to je činjenica. Ipak, postoji jedan važan aspekt koji proizlazi iz Mladićeve smrti, a o kojem bi neke države trebale razmisliti: Kako je Mladić 10. i 11. jula 1995. znao da može ući u Srebrenicu i učiniti ono što je učinio? Nisam siguran da je to ikada bilo predmet konačnog i nedvosmislenog zaključka, premda postoji mnogo dokaza koji upućuju barem na dio vjerojatno relevantne pozadine događaja. Ti su dokazi javno dostupni na različitim mjestima, ali s protokom vremena nikada nisu sustavno povezani i stavljeni u središte pozornosti. Krajem maja 1995. francuski predsjednik Jacques Chirac i britanski premijer John Major zatražili su od američkog predsjednika Billa Clintona da pristane na to da se zračne snage ne upotrijebe za spašavanje Srebrenice. Clintonov najuži tim prihvatio je taj prijedlog u nedjelju, 28. maja. Riječ je o onome što se nazivalo "tihim dogovorom", odnosno tajnim sporazumom. Takav pristup obrani Srebrenice nije prenesen nizozemskim vojnicima koji su ondje bili raspoređeni, niti bosanskim Muslimanima. Pitanje na koje je Mladić možda mogao dati odgovor, a možda ga je već dao nekome drugome, ne znam, jeste: Kako je znao da može učiniti ono što je učinio? Moguće je više objašnjenja: obavještajni podaci, vlastita procjena situacije ili čak informacija koju mu je prenio netko sa Zapada. Sada je vjerojatnost da će to pitanje biti u potpunosti rasvijetljeno nešto manja jer njega [Mladića] više nije moguće pitati. Ostaje nadati se da istina ipak neće biti izgubljena. 'Poticanja javnosti na emotivnu, zapaljivu reakciju'RSE: Trideset godina nakon rata Bosna i Hercegovina i dalje je duboko podijeljena, a jasno je da će Mladićeva smrt u različitim zajednicama biti dočekana na posve različite načine. Čelnik najveće stranke u Republici Srpskoj Milorad Dodik odmah je izjavio da je "Mladić ubijen". Upućuje li to na neuspjeh međunarodne pravde kakvu je provodio Haaški sud? Nice: To prije svega pokazuje postojanost snažno ukorijenjenih stavova, koji mogu biti i pristrani. Takvim tvrdnjama ne moramo pridavati veliku pozornost, pa niti ikakvu, osim ako nisu potkrijepljene dokazima. Dakle, kakve dokaze Milorad Dodik ima za tvrdnju da je Mladić ubijen? Znamo da su postojali zahtjevi za njegovo puštanje na slobodu zbog zdravstvenog stanja. Imajući u vidu težinu zločina za koje je osuđen, i to s pravom osuđen, mislim da nema mnogo prostora za prigovore na činjenicu da je premješten na liječenje, čini mi se, u bolnicu UN-a. Stoga je tvrdnja da je ubijen samo pokušaj poticanja javnosti na emotivnu, zapaljivu reakciju, što je možda relativno lako postići ako se obraćate publici koja već ima snažno ukorijenjene predrasude. Treba se prisjetiti da su prije više od 25 godina mnogi Srbi i stanovnici Republike Srpske vjerovali da je Srebrenica u potpunosti izmišljena. Potom je tokom suđenja Slobodanu Miloševiću prikazan dio snimke, a kasnije i cijela snimka koja prikazuje ubistvo šestorice vrlo mladih mladića u Trnovu, koje su počinili pripadnici "Škorpiona", jedinice koja je odgovarala srpskom zapovjednom lancu. Nakon toga mišljenje se promijenilo. Ljudi su počeli prihvaćati da je Srebrenica doista bila masakr za koji je odgovornost snosila Srbija. Jedan od vodećih srbijanskih političara sudjelovao je i na komemoraciji u Srebrenici 2015. godine, mislim da je riječ bila o tadašnjem predsjedniku ili premijeru Srbije. Zato, ne mislim da nas takvi stavovi iz Srbije trebaju iznenaditi, uznemiriti ili zabrinuti, osim ako postoje dokazi koji ih podupiru. A koliko je meni poznato, takvih dokaza trenutno nema. RSE: Koliko je opasno kada političari pokušavaju reinterpretirati događaje koji su već bili predmet pravomoćnih sudskih odluka? Nice: Mislim da je to prije svega pitanje za ljude iz same regije. Ja sam autsajder, Englez. Volio bih da sam nešto više od toga, ali to je jednostavno tako. Razumijevanje ranjivosti pojedinih područja bivše Jugoslavije i procjena mogućih posljedica takvih pojava pitanja su o kojima je bolje razgovarati s ljudima iz zemalja kojih se to neposredno tiče ili iz susjednih država. Ne želim izlaziti izvan granica vlastite stručnosti. Haaški sud 'neprocjenjiv izvor za povjesničare'RSE: Ako bi Haaški sud za 50 godina bio zapamćen samo po jednoj stvari, biste li željeli da ga se pamti po kažnjavanju počinitelja ili po ostavljanju nasljeđa istine koje politika više ne može izbrisati? Nice: Ako bih morao birati između te dvije mogućnosti, mnogo bi mi važnije bilo da ostane pouzdan i vjerodostojan zapis. Mi koji smo vodili sudske postupke, unatoč velikim teškoćama i ponekad političkim pritiscima izvana, nastojali smo uvijek ostaviti čist i vjerodostojan dokazni materijal, neovisno o pritiscima. Iako su suci uvijek govorili da nisu ondje kako bi pisali povijest, znali su da upravo to u određenom smislu čine. U tom je pogledu Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) neprocjenjiv izvor za povjesničare zbog goleme količine detaljne dokumentacije koju je prikupio. Ti su zapisi već danas dostupni za pretraživanje standardnim računalnim alatima, a razvojem umjetne inteligencije postajat će još pristupačniji istraživačima koji će, nadam se, taj zapis smatrati pouzdanim. Kažnjavanje počinitelja potpuno je odvojen element svakog pravosudnog mehanizma. Njegova je vrijednost neizvjesna i malo je vjerojatno da ono može odvratiti sljedećeg ratnog zločinca. Istrage, a možda i sami sudski postupci koji otkrivaju istinu, ipak bi mogli spriječiti neke ljude da počine ratne zločine. RSE: Može li sudska presuda sama po sebi promijeniti kolektivno sjećanje ili je njezina uloga ograničena na utvrđivanje činjenica? Nice: Da, presude mogu postati dio kolektivnog sjećanja. Za običnog građanina, koji možda nema veći interes za politiku osim povremenog izlaska na izbore, jednostavnije je znati, koliko god takvo saznanje bilo pojednostavljeno, da je Mladić osuđen za genocid. Na primjer. Ljudi tu informaciju mogu prihvatiti, živjeti s njom i smatrati je pouzdanom. Međutim, za šire društvene svrhe od same pomoći biračima u razumijevanju te teške prošlosti, mnogo je vrjedniji detaljni zapis događaja. Takav detaljan zapis iznimno je važan, premda će mnogo teže postati dijelom jednostavnog ili pojednostavljenog kolektivnog sjećanja. Sud kao Haaški danas ne bi bio osnovanRSE: Je li međunarodna pravda danas snažnija nego devedesetih godina ili su politički pritisci na međunarodne institucije veći nego ikad prije? Nice: Mislim da nema nikakve sumnje da je međunarodni poredak oslabio te da ga je svjesno potkopalo nekoliko ljudi, među kojima su (ruski predsjednik Vladimir) Putin, (predsjednik SAD Donald) Trump, a donekle i (predsjednik Kine) Xi Jinping. Po mom mišljenju, izgledi da međunarodno humanitarno pravo pozitivno utječe na razvoj svijeta znatno su smanjeni. Ne bismo trebali biti ni suzdržani niti naivni kada govorimo o razlozima zašto se to dogodilo. To se dogodilo zato što velike države ne žele da ih istražuju, sude im ili ih osuđuju male države. Točnije, njihovi pojedinačni čelnici ne žele biti podložni takvom procesu. Ne može se tvrditi da Britansko Carstvo u 19. stoljeću ne bi postupilo jednako kao Trump da su tada postojali institucije poput Međunarodnog kaznenog suda (ICC) ili Haaškog tribunala (ICTY) koje bi istraživale zločine počinjene tijekom kolonijalne ekspanzije. Stvarnost je takva da su djelovali iz onoga što je bilo vidljivo svakome tko je dublje promatrao situaciju, odlučnosti da pod svaku cijenu očuvaju vlastiti suverenitet i spriječe bilo kakvo zadiranje u njega. Time su ozbiljno oslabili neposrednu snagu međunarodnog humanitarnog prava. RSE: Kad bi se danas osnivao novi međunarodni sud po uzoru na Haaški tribunal, što biste u njegovu ustroju promijenili? Nice: Ne mislim da će takav sud danas biti osnovan. Trenutno je glavno pitanje hoće li Međunarodni kazneni sud (ICC) biti postupno oslabljen ili čak uništen, kako to priželjkuju neki politički čelnici. Ipak, budući da ste postavili pitanje, odgovorit ću na njega. Smatram da svaki novi mehanizam za utvrđivanje odgovornosti za oružane sukobe, pod pretpostavkom da bi ga velike sile dopustile, ne bi nužno trebao slijediti američki, engleski ili australski model suđenja, koji je spor. Jednako tako, ne bi trebao ni slijediti klasični europski inkvizitorni model, koji također ima brojne nedostatke, kao što mnogi ljudi znaju. Mislim da bi zanimljivo i dobrodošlo rješenje bio modernizirani inkvizitorni sustav, prilagođen današnjem vremenu obilježenom golemom dostupnošću informacija putem interneta, umjetne inteligencije i drugih tehnologija. U takvom bi takvom sistemu suci imali znatno veću ulogu i veće ovlasti za učinkovito i brzo vođenje postupaka.

Ramiza Gurdić je izgubila dva sina i supruga u genocidu u Srebrenici. Od granate tokom rata u Sarajevu je stradala kćerka Fikreta Grabovice. Na dan kada je preminuo Ratko Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske, osuđen za genocid u Srebrenici i opsadu Sarajeva, njih dvoje za Radio Slobodna Evropa govore o tragedijama koje su zadesile njihove porodice, ali i o čovjeku kojeg smatraju odgovornim za te zločine. Kažu da ne žele osvetu, jer smatraju da je istina o zločinima za koje je osuđen odgovor na njegovo nasljeđe.

Reakcije na smrt Ratka Mladića, osuđenog za ratne zločine na doživotni zatvor, kreću se od podsećanja na njegove žrtve i poruka da smrt ne briše zločine, pa do veličanja. Generalni sekretar UN Antonio Guterreš (Guterres) povodom Mladićeve smrti izrazio je "solidarnost sa žrtvama, preživelima i njihovim porodicama koje su pretrpele zločine za koje je g. Mladić proglašen krivim", rekao je Guterešov portparol Stefan Dužarik (Stephane). "Ove sudske presude su pravosnažne, a činjenice koje su njima konačno utvrđene čine deo istorijskog zapisa. Generalni sekretar ponovo poziva sve koji se nalaze na pozicijama moći da se uzdrže od poricanja ozbiljnosti presuđenih zločina", rekao je on. Gutereš snažno osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici kao istorijskog događaja, kao i sve postupke kojima se veličaju osobe koje su međunarodni sudovi osudili za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocide, dodao je Dužarik. Ratko Mladić je iza sebe ostavio veliki teret generacijama naroda iz kojeg on dolazi, izjavila je za RSE Šehida Abdurahmanović, članica Upravnog odbora Udruženja Majki enklava Srebrenica i Žepa. Abdurahmanović, čiji suprug je bio jedna od prvih civilnih žrtava u Srebrenici još 1992. godine, kaže da je Mladić sve vreme negirao da je genocid počinjen i da ona to ne može da razume. "Ne mogu razumjeti ni ove koji ga veličaju, koji su htjeli izvući ga sad iz ćelije da on umre u Srbiji, kao iz nekih humanih razloga", rekla je ona. Udruženje Majke enklava Srebrenica i Žepa saopštilo je da je Ratko Mladić umro, ali da zločini za koje je osuđen nisu umrli s njim. "Sjećanje na žrtve mora nadživjeti i njega i svaku politiku koja je pokušavala opravdati ili relativizirati ono što su međunarodni sudovi utvrdili kao činjenice", navedeno je. Dodaje se da Mladićevo nasleđe jesu žrtve, masovne grobnice, logori, proterani ljudi, razoreni životi i presude međunarodnih sudova. Majke Srebrenice i Žepe poručile su da treba govoriti i o političkom sistemu koji je Mladića stvorio, podržavao i štitio, navodeći da ga Beograd nije samo posmatrao kao nekakvog usamljenog begunca. "Ratko Mladić bio je proizvod vojne, političke i institucionalne strukture koja mu je omogućila da godinama djeluje, a nakon rata i da dugo izbjegava pravdu", ocenjeno je u saopštenju. Direktorka za međunarodnu pravda Human Rights Watcha Liz Evenson ocenila je da je "smrt Ratka Mladića podsetnik na trajnu potrebu za pravdom, istinom i reparacijama na Zapadnom Balkanu". "Puna odgovornost za tako strašne zločine, u Bosni i drugde, zahteva da vlade budu posvećene pravdi, čak i decenijama nakon samih događaja", navela Evensopn u saopštenju. U Banjaluci i Sarajevu oprečno o MladićuSrpski član Predsedništva BiH Željka Cvijanović izjavila je da će Mladić ostati upamćen kao komandant koji je "u najtežem periodu" stao na čelo Vojske RS, prenosi Radio telvizija Republike Srpske. Navela je i da se "teško oteti utisku" da je smrt haškog osuđenika između ostalog i rezultat toga što nije pušten na lečenje u Srbiju. Predsednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i bivši predsednik RS Milorad Dodik naveo je da Mladićev odlazak mnogim ljudima u Republici Srpskoj vraća sećanje na vreme u kome su se "lomili istorija, sloboda i opstanak srpskog naroda." "Zato emocija koju osjeća naš narod ostaje snažnija od svih pokušaja da se izbriše ono što ljudi nose u svom pamćenju", naveo je Dodik na mreži X. Prethodno je za TV Informer ocenio da je reč o Mladićevom "ubistvu" jer je, kako je rekao, sve ukazivalo na njegovo loše zdravstveno stanje. Dodik je rekao i da je Mladić bio komandant Vojske Republike Srpske u borbi za slobodu srpskog naroda "bez obzira što su, izmišljajući kolektivnu odgovornost, i njega strpali u priču o odgovornosti za određene događaje". Predsednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić izneo je tvrdnju da je Haški tribunal odlukom da Mladića ne pusti na lečenja u Srbiju "ubrzao" njegovu smrt. Staša Košarac, ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH i zamenik predsedavajuće Saveta ministara, koji dolazi iz Dodikovog SNSD-a, objavio je da je Mladić bio "patriota, autoritet i čovjek čije je prisustvo u najtežim vremenima našem narodu davalo snagu i ohrabrenje". "General Mladić bio je, jeste i ostaće moj komandant", napisao je Košarac na Instagramu. Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanovuković ocenio je da "Mladić ostaje čovjek čije je ime duboko upisano u našu istoriju." "Čovjek koji je, kako ga mnogi pamte, najteže trenutke svog naroda nosio na svojim plećima, koji je za svoj narod podnosio žrtvu i čije će djelo i ime nastaviti da žive", naveo je Stanivuković na mreži X. Dok je Miroslav Bojić, gradonačelnik Laktaša, grada kod Banjaluke, čak najavio na Fejsbuku da će na sednici gradske Skupštine 21. septembra predložiti da jedna od novih ulica čija će izgradnja biti završena iduće godine dobije ime po, kako je naveo, "velikanu" Ratku Mladiću. Bojić je potpredsednik SNSD-a, stranke Milorada Dodika. U Banjaluci je u večernjim satima održan pomen za Ratka Mladića u Hramu Hrista Spasitelja. Među stotinak prisutnih bio je i lider SNSD-a, Milorad Dodik. U Sarajevu je predsedavajući Predsedništva BiH Denis Bećirović naveo da "ratni zločinac Ratko Mladić ostaje upisan crnim slovima u istoriji BiH, Evrope i svijeta". "Pravosnažna presuda Haškog tribunala, suda Ujedinjenih nacija, za sva vremena je ovog ratnog zločinca i sudski svrstala među najbrutalnije ubice 20. stoljeća", naveo je Bećirović na Instagramu. Ministar odbrane BiH Zukan Helez napisao je na Fejsbuku da je umro čovek koji je iza sebe ostavio Srebrenicu, Sarajevo, masovne grobnice i hiljade uništenih života. "Smrću ne dolazi oprost. Ne brišu se masovne grobnice. Ne vraćaju se ubijena djeca. Ne vraćaju se očevi, majke, braća i sestre. Ostaje samo sramota, presuda i krvavi trag zločina", naveo je Helez koristeću u objavi i pogrdne poruke. Predsednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović izjavio je da će Mladić ostati zapamćen onako kako ga je definisala pravosnažna presuda Međunarodnog suda u Hagu. "Mladićeva smrt je još jedan trenutak u kojem moramo odlučiti šta ćemo pamtiti i, još važnije, šta nikada nećemo dozvoliti da bude zaboravljeno", naveo je on. Reakcije iz Crne GorePredsednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić objavio je na mreži X da je sinu Ratka Mladića uputio saučešće u svoje i u ime stranke Nove srpske demokratije. U Beogradu još bez zvanične reakcijeU Srbiji se oglasila Ambasada Rusije izražavajući saučešće porodici Ratka Mladića. Državni zvaničnici Srbije nisu se još oglasili povodom smrti Ratka Mladića. Ali jeste gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić, koji je napisao na Fejsbuku "Počivaj u miru, generale. Neka ti je večna slava i hvala". Reakcije opozicije u Srbiji zavise od toga sa kojeg političkog spektra dolaze stranke. Predsednik desno orijetisane Nove demokratske stranke Srbije (Novi DSS) Miloš Jovanović ocenio je da svaki odbranjeni korak RS "govori više i glasnije od haških optužbi", a da nove generacije koje Mladiću crtaju grafite "jasno govore da istina nađe svoj put". Opoziciona Stranka slobode i pravde podsetila je da je prethodna vlast, koju je činila Demokratska stranka sa partnerima, uhapsila i izručila Mladića Haškom tribunalu, gde je osuđen za niz ratnih zločina, uključujući i ubijanje više hiljada ljudi u Srebrenici. "Generacije ljudi koje nisu učestvovale u tim zločinima i koje za njih ne snose nikakvu krivicu, odrastale su i odrastaće noseći teret činjenice da se ime Srbije u svetu povezuje sa zločinima, posebno onim u Srebrenici", navedeno je. Opozicioni Zeleno-levi front (ZLF) saopštio je da Mladićevom smrću nije okončano pitanje odgovornosti za počinjene ratne zločine "Umesto počasti, ZLF poziva države institucuije da spreče svaki pokušaj glorifikacije osudjenog ratnog zločinca u javnom prostoru", navodi se. I Demokratska stranka je navela da smrt pojedinca ne menja činjenice utvrđene pred međunarodnim sudovima, niti može izbrisati odgovornost za počinjene zločine.

Ratko Mladić je iza sebe ostavio veliki teret generacijama naroda iz kojeg on dolazi, izjavila je za Radio Slobodna Evropa Šehida Abdurahmanović, članica Upravnog odbora Udruženja Majki enklava Srebrenica i Žepa. Mladić, nekadašnji general Vojske Republike Srpske, i osuđenik za genocid u Srebrenici, preminuo je u Hagu u 84. godini gdje je služio doživotnu zatvorsku kaznu za ratne zločine. Abdurahmanović, čiji suprug je bio jedna od prvih civilnih žrtava u Srebrenici još 1992. godine, kaže da je smrt Mladića "očekivana danima". "O tome se priča u stvari on otkako je zatvoren, otkako je u Hagu on umire, godinama", rekla je ona. Ona ističe da je Mladić sve vrijeme negirao da je genocid počinjen i "u ćeliji nikad nije imao pokajanja ni u jednoj rečenici". "Ja kao običan čovjek i kao žrtva genocida to zaista ne mogu razumjeti. Ne mogu razumjeti ni ove koje koji ga veličaju, koji su ga htjeli izvući sad iz ćelije da on umre u Srbiji, kao iz nekih humanih razloga", kazala je ona. Istakla je da Mladić ono što je počinio nosi sa sobom i ostavlja veliki teret budućim generacijama, a da je žrtvama bitno da za života "nije izašao iz pritvorske jedinice". "Jedino što sad možemo mi da žalimo kao žrtve genocida što je on zaista ostao u Hagu sve ove godine, što nije negdje prebačen kao recimo Krstić ili neko u neki zatvor gdje je on zaslužio da bude. On u Hagu je imao hotelski smještaj", rekla je ona. Abrdurahmanović poručuje da mu ni ona ni druge žrtve genocida ne mogu poželjeti ništa dobro. "Neka ga i tamo ako Bog da čeka ono što je zaslužio, a svi ćemo mi otići tamo jednog dana, jedni prije, jedni kasnije, ali blago onom ko ostavi iza sebe nešto dobro, on je definitivno ostavio i sebi, svojoj porodici, svom narodu nešto najgore što je mogao čovjek da učini", zaključila je ona.

Ministar spoljnih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković razgovarao je u četvrtak u u Sarajevu s američkom kongresmenkom Klaudijom Teni (Claudia Tenney) o političkoj i bezbednosnoj situaciji u BiH i regionu, ekonomskom razvoju, investicijama i jačanju partnerstva sa SAD, saopštilo je Ministarstvo spoljnih poslova BiH. Konaković je zahvalio SAD na dugogodišnjoj podršci suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH, istakavši značaj američkog angažmana za stabilnost zemlje. Posebno je upozorio na, kako je naveo, secesionističku politiku lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika i njen uticaj na državne institucije i evropski put BiH. On je istakao Dodikovo "političko oslanjanje na Moskvu, ističući da takvo djelovanje u praksi služi geopolitičkim interesima Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini i regionu", te da takvo delovanje nije u interesu ni onih koji žive u bh. entitetu Republika Srpska, ni srpskog stanovništva u BiH. Konaković i Tenu razgovarali su i o ekonomskim prilikama, privlačenju investicija, ulozi dijaspore u SAD, kao i o energetskoj bezbednosti, sa posebnim akcentom na projekat Južne gasne interkonekcije. Obe strane potvrdile su opredeljenost za dalje jačanje saradnje u oblastima bezbednosti, ekonomije, energetike, trgovine i investicija.

U Hagu je preminuo bivši komandant Vojske Republike Srpske Ratko Mladić, osuđen za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona ili običaja ratovanja tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Haški tribunal ga je osudio na doživotni zatvor 8. juna 2021. godine.

U Hagu je preminuo Ratko Mladić, osuđenik za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovečnosti, kršenja zakona ili običaja ratovanja tokom rata u Bosni i Hercegovini (BiH) od 1992. do 1995. godine, potvrdio je Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične tribunale. U saopštenju se navodi da je Mladić preminuo dok je bio hospitalizovan u Hagu, u Holandiji. Navedeno je da je u trenutku smrti čekao prebacivanje u neku državu radi izdržavanja preostalog dela kazne. Dodaje se da su holandske vlasti započele standardne procedure i istrage, kao i da je istragu naložila predsednica Mehanizma. Haški tribunal je Mladića osudio na doživotni zatvor 8. juna 2021. godine. Utvrđeno je da je kriv za genocid počinjen nad oko 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija (UN), u leto 1995. godine. Osuđen je i progon i prisilno premeštanje Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje civila tokom opsade Sarajeva, te držanje pripadnika mirovnih snaga UN-a taocima tokom bombardovanja NATO-a 1995. godine. Oslobođen je optužbe za genocid počinjen u šest bosanskohercegovačkih opština tokom 1992. godine – Prijedoru, Sanskom Mostu, Ključu, Kotor Varoši, Foči i Vlasenici. Na presudu, izrečenu 22. novembra 2017. godine, žalili su se i Haško tužilaštvo i Mladićeva odbrana. Žalbeni postupak sproveden je u avgustu prošle godine. Obe žalbe su odbijene. Tokom procesa, koji je počeo 16. maja 2012. godine i trajao 530 dana, izvedena su 592 svedoka, te predočeno oko 10.000 dokaznih materijala. Sud je u obzir uzeo i 2.000 presuđenih činjenica. Ratko Mladić je uhapšen u Srbiji 26. maja 2011. godine. Bio je najtraženiji haški begunac, koji se od pravde skrivao skoro 16 godina. Šest dana kasnije izručen je Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu. Prva optužnica protiv njega je podignuta 24. jula 1995. godine. Odbijen zahtjev za puštanje Mladića na sloboduPredsednica Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) Graciela Gatti Santana 26. avgusta je odbila zahtjev odbrane Ratka Mladića za puštanje ranije na slobodu iz humanitarnih razloga. Mladićeva odbrana je 18. augusta podnijela zahtjev kojim je zatraženo njegovo prijevremeno puštanje na slobodu iz humanitarnih razloga i transfer u određenu bolnicu ili ustanovu za palijativnu njegu u Srbiji. Zahtjev za puštanje, kako je navedeno, zasnovan je zbog vjerovatne neposredne smrti i veće i kontinuiranije prisustvo njegove porodice. Gatti Santana je u odluci istikla kako nije uvjerena da humanitarni razlozi opravdavaju izuzetnu mjeru prijevremenog puštanja, čak i uz stroge uslove. "Interesi pravde i opšta pravna načela ne zahtijevaju puštanje na slobodu samo zato što se očekuje neposredna smrt", ističe se u odluci. Ona je dodala da uzimajući u obzir posebne interese povezane s Mladićevom kaznom doživotnog zatvora, ne smatra da pravilno provođenje krivičnog pravosuđa zahtijeva humanitarno puštanje. Međunarodni rezidualni mehanizam u Hagu je i 14. maja odbio zahtjev pravnih zastupnika Ratka Mladića za privremeno puštanje na slobodu. Ko je bio Mladić?Ratko Mladić je rođen 1943. godine u Božanovićima kod Kalinovika. Završio je Vojnu akademiju u Beogradu i bio u aktivnoj vojnoj službi Jugoslovenske narodne armije (JNA). Pred početak ratova na području bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) 1991. godine, Predsjedništvo SFRJ-a unaprijedilo je Mladića u general-majora, a u aprilu 1992. godine, na samom početku rata u Bosni i Hercegovini, u general-potpukovnika. U junu 1991. godine kao komandant 9. korpusa JNA, poslan je u Knin, tokom borbi između JNA i hrvatskih snaga. U maju 1992. godine je imenovan za komandanta Glavnog štaba novoformirane Vojske Republike Srpske, na kojem je bio do decembra 1996. godine. Optužnica protiv Mladića podignuta je 25. jula 1995. godine. Druga optužnica, 14. novembra 1995, a izmijenjena optužnica donesena je 10. oktobra 2002. godine pod nazivom Predmet Ratko Mladić (IT-95-5/18-I) - "Bosna i Hercegovina" i "Srebrenica". Druga izmijenjena optužnica donesena je 1. juna 2011. da bi nakon nje uslijedile još dvije izmijenjene optužnice - 20. oktobra i 16. decembra 2011. godine.

Četiri od deset kandidata na izbornim listama moraju biti žene. Ali kada treba odlučiti ko će biti na čelu tih lista, ta pravila više ne znače mnogo. Na opštim izborima 2026. godine u Bosni i Hercegovini svega 13,5 posto žena predvode redovne kandidatske liste. To je manje i u odnosu na izbore 2022. godine, kada su žene bile na čelu 22 odsto kandidatskih listi. Duška Jurišić, nositeljica liste Naše stranke za Skupštinu Kantona Sarajevo, smatra da broj žena koje predvode liste zavisi isključivo od rukovodstva političkih partija. "U velikom broju političkih partija očekuje se apsolutna poslušnost i lojalnost vođi. Veliki broj žena spreman je da iznese svoje mišljenje i kaže šta misli. To je nešto što bosanskohercegovačkoj politici još uvijek ne odgovara", kaže ona. Vjeruje da bi veće učešće žena u politici bilo korisno za bosanskohercegovačko društvo, ali smatra da među političkim liderima još uvijek nema dovoljno svijesti i konkretnog interesa da žene u većoj mjeri budu postavljene na kandidatske liste. 'Spremnost da se iznese vlastiti stav moguća prepreka'Jurišić navodi da u Bosni i Hercegovini postoji veliki broj "sposobnih i politički zainteresovanih" žena koje žele da utiču na politički i društveni život. Njihova spremnost da iznesu vlastiti stav, kako kaže, može predstavljati prepreku u partijama u kojima se od članova očekuje visoka lojalnost lideru. Jurišić odbacuje i tezu da birači nisu spremni da glasaju za žene. "Mislim da nije do birača. Mislim da nije do glasača, već do rukovodstava partija. I dalje imamo značajan broj birača koji bira osobe, a pri tome ih ne bira po polnom osnovu, da li je u pitanju žena ili muškarac, nego zato što im vjeruju i vjeruju da će ispuniti svoja obećanja", istakla je Jurišić. Zakon garantuje da najmanje 40 odsto kandidata budu žene. No, kako ističu sagovornici RSE, politička moć, novac i ključne odluke unutar stranaka se i dalje nalaze u rukama muškaraca. Posljednji Gender indeks za BiH, koji su izradile Agencija za statistiku BiH i Agencija za ravnopravnost polova BiH pokazuje da žene u Bosni i Hercegovini i dalje znatno rjeđe od muškaraca dolaze na mjesta sa kojih se odlučuje o zakonima, novcu i vođenju institucija. Antirodni narativi i 'fasada' uspjehaDragana Dardić, aktivistkinja za ljudska prava žena iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka, za RSE ocjenjuje kako je mali broj žena na čelu kandidatskih listi dio trenda koji je u Bosni i Hercegovini prisutan godinama. "Mi o muškoj dominaciji u Bosni i Hercegovini u politici svjedočimo posljednjih 30 godina", rekla je, dodajući, da su u posljednjih nekoliko godina ponovo izraženiji "konzervativni i antirodni narativi", koji ženama dodjeljuju uloge isključivo u krugu porodice, a ne u javnoj sferi. "Konzervativni i antirodni narativi posljednjih godina veličali su tradicionalnu porodicu u kojoj se žena posmatra kao osoba odgovorna za djecu, domaćinstvo i brigu o porodici, a ne kao neko ko treba da djeluje u javnom i političkom prostoru", kaže Dardić za Radio Slobodna Evropa. Poseban problem, prema njenoj ocjeni, predstavljaju same političke partije i njihova interna pravila. Dardić smatra da žene često dobijaju mjesta na listama koja im omogućavaju da ispune zakonski propisanu kvotu, ali ne i stvarnu šansu da budu izabrane. "Na primjer, nosiocu liste u jednoj izbornoj jedinici je praktično garantovano da on i bude izabran. Žene su tu, uglavnom, dole negdje u sredini da se popuni ta kvota od minimalno 40 odsto", rekla je Dardić. Prema njenim riječima, posebno je problematično to što su nosioci lista, kao najvidljivije pozicije na glasačkom listiću, u više od 85 odsto slučajeva muškarci. Ona smatra da je razlog tome što se u političkim partijama unaprijed dogovaraju pozicije na listama, uključujući i to ko će biti nosilac liste, ko će zauzeti koje mjesto i ko će biti na kompenzacionim listama. "Naš izborni sistem i političke partije su i dalje poprilično tvrdokorne i poprilično muško orijentisane", zaključila je Dardić. Gdje završava novac namijenjen ženama?U analizi Transparency Internationala BiH, objavljenoj početkom ove godine, političke stranke više od 70 odsto svojih prihoda ostvaruju iz javnih budžeta, ali da postoji malo transparentnosti i odgovornosti kada je riječ o trošenju novca namijenjenog unapređenju političkog učešća žena. Damjan Ožegović iz te organizacije podsjeća da Zakon o finansiranju političkih stranaka predviđa poseban finansijski podsticaj za manje zastupljeni pol. Prema zakonu, deset odsto novca koji stranke dobijaju iz javnih sredstava, raspodjeljuje se prema broju mandata koje osvoje pripadnici manje zastupljenog pola. Međutim, kako navodi Ožegović, ne postoji obaveza da se taj novac zaista ulaže u njihovo političko osnaživanje. "Sporno je to što nije propisano da se taj novac mora trošiti za aktivnosti organizacija žena, za unapređenje njihovog položaja unutar političkih stranaka ili za povećanje njihove vidljivosti", kaže Ožegović za Radio Slobodna Evropa. Dodaje i da je "jasno da se sredstva koja bi trebalo da osnaže učešće žena u politici ne koriste nužno u te svrhe, već prema nahođenju stranačkih lidera". Ožegović podsjeća da Izborni zakon BiH garantuje zastupljenost žena na kandidatskim listama, ali ne propisuje ko mora biti nosilac liste. To znači da politička partija može u potpunosti poštovati zakon i istovremeno na čelo gotovo svih listi postaviti muškarce. Zakoni postoje, rezultati izostajuBosna i Hercegovina ima propisane rodne kvote u političkom životu. Zakon o ravnopravnosti polova propisuje da se ravnopravna zastupljenost smatra postignutom kada je manje zastupljeni pol zastupljen sa najmanje 40 odsto u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti, političkim strankama i drugim javnim institucijama. Slično propisuje i Izborni zakon BiH, prema kojem najmanje 40 odsto kandidata na izbornim listama mora pripadati manje zastupljenom polu. Zakon precizno određuje i njihov raspored na listama, pa tako među prva dva kandidata mora biti najmanje jedna osoba manje zastupljenog pola, među prvih pet najmanje dvije, a među prvih osam najmanje tri. Pored toga, politički subjekti dužni su da u izbornim kampanjama obezbijede ravnopravnu promociju kandidata oba pola. Međutim, kako navodi Transparency International BiH u svom istraživanju, ne postoje efikasni mehanizmi koji bi osigurali provođenje te odredbe. I pored takvog zakonskog okvira, žene su i dalje daleko od zakonom predviđenih 40 odsto zastupljenosti u institucijama vlasti. Prema podacima koje navodi Transparency International BiH, nakon opštih izbora 2022. godine, žene su činile svega 16,66 odsto poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. U Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH žene su činile 26,5 odsto zastupnika, dok je njihov udio u Narodnoj skupštini Republike Srpske iznosio 18 odsto. Slična slika je i u izvršnoj vlasti. U mandatu od 2022. do 2026. godine, u Savjetu ministara BiH bila je samo jedna žena među devet ministara, dok su u vladama Republike Srpske i Federacije BiH žene zauzimale po četvrtinu ministarskih pozicija. Iako je posljednjih godina bilo određenog napretka u političkoj zastupljenosti žena, podaci pokazuju da je njihova stvarna politička moć i dalje znatno manja nego u zemljama Evropske unije.

Omar Musabegović, počasni konzul Bangladeša u Bosni i Hercegovini potvrdio je za Radio Slobodna Evropa (RSE) kako su pripadnici Specijalne policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske legitimisali njega i ambasadora Srbije Ivana Todorova. Oni su zajedno sjedili u jednom restoranu u Palama, nedaleko od Sarajeva, 25. augusta. "Sve su bacili na pod. Mene nisu, ja sam se legitimisao. Ambasador Srbije, nažalost, nije uspeo. Meni je žao gospodina Todorova koji je stariji gospodin, čovek koji ima jedno veliko iskustvo. Žao mi je, ali eto, tako se, nažalost, desilo", kazao je Musabegović za RSE. Naveo je da niko nije priveden, te da nije uputio protesnu notu zbog ovog slučaja. Dolazak počasnog konzula Bangladeša i ambasadora Srbije u restoran nije prethodno bio najavljen, ali je postojala rezervacija, dodaje Musabegović, te da je policija prije ulaska mogla vidjeti automobile sa diplomatskim tablicama. "Trebali su da imaju neku informaciju ko sedi, kako sedi i na kraju nikoga nisu priveli. Što je meni čudno. Ako je neko pod poternicom, ako je neko naoružan, shvatam. Niti su ti momci isto bili naoružani, niti je iko priveden. To je trajalo pet minuta, otišli su i nikome ništa", ističe počasni konzul Bangladeša u BiH. Na pitanje da li je o ovom slučaju obavijestio ambasadu Bangladeša u Holandiji, koja je službeno akreditovana za Bosnu i Hercegovinu, Musabegović odgovara: "Za sada ne. Imali smo komunikaciju, ali nismo ništa poduzeli po tom pitanju. Hvala Bogu niko nije povređen. Da jeste, to bi verovatno išlo drugačije", kaže on, dodajući da se nije raspitivao o razlozima dolaska policije u restoran. "Pa, gledajte, ne da me ne zanimaju, ali sad je kasno. Šta imamo od toga? Nismo hteli da dižemo to na veći nivo. Iskreno da vam kažem, da to nije izašlo u medijima, ne znam da li bi uopšte i spominjali to. Čisto da se ne dižu tenzije", ističe on. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske se nisu oglašavali ovim povodom, kao ni ambasada Srbije u Bosni i Hercegovini.

Predsjednica Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) Graciela Gatti Santana odbila je zahtjev odbrane Ratka Mladića za puštanje ranije na slobodu iz humanitarnih razloga. Mladić je osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina u Bosni i Hercegovini tokom rata od 1992. do 1995. godine. Mladićeva odbrana je 18. augusta podnijela zahtjev kojim je zatraženo njegovo prijevremeno puštanje na slobodu iz humanitarnih razloga i transfer u određenu bolnicu ili ustanovu za palijativnu njegu u Srbiji. Zahtjev za puštanje, kako je navedeno, zasnovan je zbog vjerovatne neposredne smrti i veće i kontinuiranije prisustvo njegove porodice. Gatti Santana je u odluci istikla kako nije uvjerena da humanitarni razlozi opravdavaju izuzetnu mjeru prijevremenog puštanja, čak i uz stroge uslove. "Interesi pravde i opšta pravna načela ne zahtijevaju puštanje na slobodu samo zato što se očekuje neposredna smrt. Imajući u vidu nivo i prirodu njege koja je dostupna Mladiću, kao i mogućnosti za kontakt s porodicom, njegov nastavak pritvora neće mu prouzrokovati patnju izvan one koju zatvorska kazna sama po sebi podrazumijeva", ističe se u odluci. "Uzimajući u obzir posebne penološke interese povezane s Mladićevom kaznom doživotnog zatvora, ne smatram da pravilno provođenje krivičnog pravosuđa zahtijeva humanitarno puštanje. Naprotiv, Mladićevo ljudsko dostojanstvo, na koje svako ima pravo, u sadašnjim okolnostima u potpunosti se poštuje", dodaje se u odluci predsjednica Međunarodnog mehanizma za krivične sudove. Gatti Santana je navela da se Mladićev zahtjev za puštanje mora razmatrati u kontekstu posebnog i značajnog penološkog cilja koji stoji iza kazni izrečenih osobama osuđenim za međunarodne zločine. "Kazna, osim odvraćanja, treba izražavati osudu međunarodne zajednice zbog predmetnog ponašanja i njenu nespremnost da toleriše ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava", navela je ona. Gatti Santana je dodala da "u tom širem kontekstu, a posebno kada Mladićev nastavak pritvora uključuje visok nivo sveobuhvatne i saosjećajne njege koja daleko nadilazi minimalne međunarodne standarde, njegov zahtjev da posljednje dane života provede u Srbiji predstavlja preferenciju, a ne ishod koji zahtijevaju interesi pravde i opšta pravna načela". Međunarodni rezidualni mehanizam u Hagu je i 14. maja odbio zahtjev pravnih zastupnika Ratka Mladića za privremeno puštanje na slobodu. Ratko Mladić pravosnažno je u Hagu osuđen 8. juna 2021. za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. U pritvoru pod nadzorom Međunarodnog mehanizma je od hapšenja 2011. godine u selu Lazarevo u Srbiji. Presudom suda u Hagu utvrđeno je da je kriv za genocid nad oko 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, zaštićenoj zoni UN u ljeto 1995, progon i prisilno premještanje Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje civila tokom opsade Sarajeva i držanje pripadnika mirovnih snaga UN kao talaca tokom NATO bombardovanja 1995.

Savezni upravni sud Švicarske potvrdio je odluku o oduzimanju švicarskog državljanstva muškarcu porijeklom iz Bosne i Hercegovine, osuđenom u Francuskoj na 15 godina zatvora zbog sudjelovanja u terorističkoj grupi. Riječ je o 37-godišnjaku koji je 2021. godine osuđen pred Specijalnim porotnim sudom u Parizu, potvrđeno je za Radio Slobodna Evropa iz Saveznog upravnog suda Švicarske. Osuđen je jer je, između 2015. i 2017., sudjelovao u grupi čiji je cilj bio pripremanje terorističkih djela te upravljao kanalima povezanim s terorističkom grupom tzv. Islamska država. Ovaj muškarac, koji služi zatvorsku kaznu u Francuskoj, sudjelovao je, prema presudi, u regrutiranju i organiziranju potencijalnih napadača, te određivao moguće mete i načine napada. Presudom je potvrđena ranija odluka Državnog sekretarijata za migracije Švicarske koji mu je oduzeo švicarsko državljanstvo u septembru 2021. godine, uz obrazloženje da je naštetio interesima i ugledu Švicarske. Nakon njegove žalbe, Savezni upravni sud Švicarske potvrdio je tu odluku 12. augusta, uz zaključak da je riječ o teškim krivičnim djelima koja su ugrozila interese i sigurnost Švicarske. Za šta je osuđen?U odluci Suda, kojom je potvrđeno oduzimanje državljanstva 37-godišnjaku porijeklom iz BiH, nije naveden njegov identitet. Švicarski i francuski mediji ranije su objavili da se radi o Milutinu Jakovljeviću, rođenom 1989. godine, a koji je uhapšen 2017. u francusko-švicarskoj antiterorističkoj istrazi. Nakon hapšenja, francuski list Le Journal du Dimanche pisao je o Jakovljeviću kao o "švicarskom referentu" džihadističke mreže povezane sa simpatizerima tzv. Islamske države. Pred Specijalnim porotnim sudom u Parizu 2021. godine je, osim zatvorske kazne, osuđen i na trajnu zabranu ulaska i boravka u Francuskoj. U presudi se navodi da je pripremao je odlazak svoje porodice u Siriju, gdje je njegov prijatelj bio angažiran u takozvanoj Islamskoj državi. Posjedovao je hiljade fotografija i stotine videosnimaka povezanih s islamističkim grupama te upravljao kanalima za širenje propagande kojima je promovirao djelovanje "Islamske države", navodi se u presudi. Preko platforme Telegram, sudjelovao je u grupama u kojima je regrutirao i organizirao osobe radi uspostavljanja strukture za izvođenje terorističkih napada. Prema presudi, predstavljao se kao vođa ili "emir", provjeravao osobe koje bi bile primljene u mrežu, određivao moguće mete i načine djelovanja. Među planiranim metama bili su izabrani zvaničnici, savezni tužioci Švicarske, noćni klubovi, osobe homoseksualne orijentacije i drugi građani u Francuskoj i Švicarskoj. Razmatrani su različiti načini napada, uključujući napade nožem, jurišnom puškom i eksplozivom, kao i izazivanje iskliznuća voza. U presudi suda u Parizu navode se, također, pokušaji izrade improviziranih eksplozivnih naprava, njihovo testiranje te planiranje višesedmične obuke. Odricanje od državljanstva BiHTridesetsedmogodišnjak je imao državljanstvo BiH, a kao dijete, 2000. godine, stekao je i švicarsko u proces naturalizacije njegove majke, navodi se u odluci Saveznog upravnog suda. Istaknuto je da se u februaru 2022. godine odrekao državljanstva BiH nakon što je švicarski sekretarijat za migracije već donio odluku o oduzimanju švicarskog. U žalbi na ovu odluku tvrdio je da bi nakon gubitka švicarskog državljanstva mogao ostati bez ijednog državljanstva, odnosno postati apatrid. Sud taj argument nije prihvatio ističući da se sam odrekao državljanstva BiH i da je to učinio nakon što je saznao da se protiv njega vodi postupak za oduzimanje švicarskog državljanstva. Švicarski sud se, također, pozvao na odredbe Zakona o državljanstvu BiH, koji predviđa mogućnost poništenja odricanja od državljanstva. U presudi je zaključeno da državljanstvo BiH nije izgubio nepovratno te bi, ukoliko to bude potrebno, mogao poduzeti odgovarajuće korake pred institucijama BiH. Presuda o oduzimanju državljanstva nije konačna i protiv nje je moguće podnijeti žalbu Saveznom sudu Švicarske.

Osnovni sud u Kotor-Varoši produžio je za još dva mjeseca pritvor Danijelu Grubaču iz Kneževa, kojeg je Radio Slobodna Evropa (RSE) ranije identificirao među osobama iz Bosne i Hercegovine koje su ratovale na strani Rusije u Ukrajini. Kako je potvrđeno za RSE iz Osnovnog suda u Kotor Varošu, pritvor je produžen rješenjem vijeća od 21. augusta zbog sumnje da je Grubač počinio krivična djela ugrožavanja sigurnosti, nedozvoljene proizvodnje i prometa oružja ili eksplozivnih materija te neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga. Sud je pritvor produžio zbog opasnosti od bjekstva i bojazni da bi osumnjičeni mogao ponoviti krivično djelo. Prema rješenju suda, pritvor može trajati najduže do 22. oktobra 2026. godine. Grubač je uhapšen 21. jula nakon što je, prema navodima Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci, u selu Imljani kod Kneževa pištoljem prijetio svom stricu da će ga ubiti. Nakon prijave uslijedio je pretres njegovog imanja, pri čemu je pronađeno 177 saksija sa zasađenom marihuanom. Policija Republike Srpske saopćila je ranije da su pronađeni i automatska puška, pištolj, 182 komada municije te zemljište pripremljeno za daljnji uzgoj kanabisa. RSE je ranije, pozivajući se na službene podatke ukrajinskog projekta "Želim živjeti", objavio da se Grubač nalazi među dvadesetak osoba porijeklom iz BiH koje su se borile ili se bore u redovima ruske vojske u ratu protiv Ukrajine. U toj evidenciji vodi se pod činom mlađeg narednika. Prema nezvaničnim saznanjima RSE-a, Tužiteljstvo BiH ranije je imalo predmet koji se odnosio na njegov odlazak na ukrajinsko ratište. Međutim, nije poznato da li je taj predmet doveo do istrage ili drugih procesnih radnji, a Tužiteljstvo BiH nije odgovorilo na upite RSE-a o njegovom statusu.

Na teritoriji Srbije trenutno je aktivno 35 požara na otvorenom prostoru, a najzahtevnija situacija je i dalje na području Deliblatske peščare na jugoistoku Vojvodine, saopštio je u utorak Sektor za vanredne situacije (SVM). "Za sada nema izgorelih objekata niti ljudskih žrtava, dok su sva naselja na području Deliblatske peščare odbranjena od požara", navedeno je. Dodaje se da gašenje požara u Deliblatskoj peščari i dalje izuzetno otežava veoma jak vetar i gotovo apsolutno nepristupačan teren, sa gustim rastinjem i peskovitim tlom, koji onemogućava prilaz vatrogasnim vozilima. I dalje je aktivan požar na planini Stolovi kod Kraljeva u centralnoj Srbiji, koji je zahvatio oko 200 hektara, gde je zbog izuzetno nepristupačnog i opasnog terena, otežano gašenje. Ni na Stolovima, kako je navedeno, nema ugroženih objekata niti ljudskih žrtava. U saopštenju se navodi da je na području Lukova, u blizini Vranja na jugu zemlje, požar zahvatio oko 1.000 hektara trave, niskog rastinja i šume. Dodaje se da je gašenje i dalje u toku, ali da je sprečeno širenje požara ka naseljenom mestu. Požar je aktivan i na planini Goč, kod Kraljeva, gde je zahvaćeno oko šest hektara borove šume. U gašenju požara u Deliblatskoj peščari, nakon aktiviranja Mehanizma civilne zaštite Evropske unije, uključeni su i helikopteri sa posadama iz Češke, Rumunije i Slovačke. Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo je u utorak da je prihvatilo ponudu mađarskog Ministarstvo unutrašnjih poslova za pomoć u gašenju požara u vidu vatrogasnog tima od 12 pripadnika i četiri vozila. Na toj lokaciji su i kopnene snage, vatrogasci-spasioci iz Rumunije, njih 69 sa 15 vozila, kao i vatrogasci-spasioci iz Nemačke, njih 56 sa 24 vozila. U gašenju požara angažovan je i avion Rusije IL-76, kapaciteta 42 tone vode. Sektor za vanredne situacije je naveo da je taj avion u Deliblatskoj peščari, na Stolovima i kod Vranja izvršio 22 naleta i izbacio 924 tone vode. Dodaje se da u gašenju požara, pored pripadnika Sektora za vanredne situacije i Helikopterske jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova, učestvuju pripadnici dobrovoljnih vatrogasnih društava, kao i lokalna komunalna preduzeća.