Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, koje je vrhovni komandant Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, dalo je načelnu saglasnost za angažovanje pripadnika Oružanih snaga u misiji Međunarodnih stabilizacijskih snaga u Pojasu Gaze. Ministar odbrane BiH je ovlašten da obavijesti Sjedinjene Američke Države o spremnosti Bosne i Hercegovine da u misiji Medunarodnih stabilizacijskih snaga u Gazi uputi pripadnike Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, nakon što bude provedena zakonska procedura donošenja odluke o upućivanju kontigenta Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u Misiju. "Zadužuje se ministar obrane Bosne i Hercegovine da provede proces nominacije za vojnog predstavnika Bosne i Hercegovine u misiji Međunarodnih stabilizacijskih snaga u Gazi, te Predsjedništvu Bosne i Hercegovine dostavi prijedlog odluke za njegovo imenovanje", navodi se u odluci bh. Predsjedništva. Zaduženo je i Vijeće ministara BiH da Predsjedništvu Bosne i Hercegovine dostavi Ocjenu opravdanosti učešća pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u misiji Međunarodnih stabilizacijskih snaga u Gazi. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija 17. novembra prošle godine odobrilo rezoluciju koju je sastavio SAD, a koja podržava plan predsjednika Donalda Trumpa za okončanje rata u Pojasu Gaze. Rezolucija, također, odobrava međunarodne stabilizacijske snage u palestinskoj enklavi. Izrael i palestinska grupa Hamas, koju su SAD i druge sile označile kao terorističku, pristali su na prvu fazu Trumpovog plana od 20 tačaka za Gazu, prekid vatre u njihovom dvogodišnjem ratu i sporazum o oslobađanju talaca. Međutim, rezolucija UN-a smatra se ključnom za legitimizaciju privremenog upravnog tijela i za ponudu garancija zemljama koje razmatraju slanje trupa u Gazu. U tekstu rezolucije se navodi da države članice mogu učestvovati u Mirovnom odboru kojim predsjedava Trump, zamišljenom kao prelazni organ koji bi nadgledao obnovu i ekonomski oporavak Gaze. Također ovlašćuje međunarodne stabilizacijske snage, koje bi osigurale proces demilitarizacije Gaze, uključujući uništavanje oružja i vojne infrastrukture. Rezolucija je dio druge faze mirovnog plana administracije Donalda Trumpa za Gazu, nakon što je prije mjesec postignut dogovor o prvoj fazi, odnosno prekidu vatre i razmjeni talaca između Izraela i Hamasa. Druga faza predviđa uspostavu prelazne uprave (Odbora za mir), kraj vlasti Hamasa u Gazi i potpunu demilitarizaciju enklave, što Hamas zasad nije prihvatio. Međunarodne sigurnosne snage (ISF) bile bi raspoređene uz dogovor s Izraelom i Egiptom, a SAD razgovara s više država o učešću u misiji, bez slanja američkih vojnika. Države koje su se dosad pominjale su Indonezija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Egipat, Katar, Turska i Azerbejdžan. Rezolucija, također, predviđa financijsku podršku obnovi Gaze putem Svjetske banke i posebnog fonda. Oružane snage BiH su i ranije učestvovale u mirovnim misijama u svijetu, a trenutno su tri pripadnika u Centralnoafričkoj Republici.

Tužilaštvo Kantona Sarajevo formiralo je predmet nakon što je jedna osoba smrtno stradala u sarajevskom naselju Grbavica 5. januara, poslije pada stabla bora. Ovo je potvrđeno iz ove pravosudne institucije za Radio Slobodna Evropa. Iz Tužilaštva KS navode i kako je predmet formiran na osnovu krivične prijave vijećnika Opštine Novo Sarajevo Arslana Dučića. On je podnio krivičnu prijavu protiv odgovornih osoba Opštine Novo Sarajevo, kantonalnih preduzeća i svih ostalih odgovornih NN osoba. Iz sarajevske Hitne pomoći potvrdili su 5. januara da se stablo srušilo na ženu, koja je zadobila povrede glave opasne po život, nakon čega je preminula na Kliničkom centru u Sarajevu. Stablo je palo zbog težine sniježnog pokrivača. Dan kasnije, još jedno stablo je palo u dvorištu jedne sarajevske osnovne škole, koja se nalazi, također, na Grbavici. Načelnica Opštine Novo Sarajevo Benjamina Karić je na svojoj Facebook stranici objavila kako "nikada nije zaprimljen zahtjev za sječu ili uklanjanje stabla". "Do ovog tragičnog događaja došlo je usljed izuzetno teških vremenskih uslova, uz kontinuirane padavine mokrog i teškog snijega koji je stvarao nagla i velika opterećenja na krošnje i korijenje stabala kojih je na području naše općine izrazito veliki broj", navela je Karić.

"Turska, Kina i Rusija teško da u ovoj fazi mogu doći u vizni režim zbog geopolitičkih odnosa." Tom rečenicom, početkom januara, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković praktično je potvrdio ono na šta Evropska unija već mjesecima upozorava – da BiH ne prati evropsku viznu politiku i da zbog toga postaje bezbjednosni i migracijski rizik. U trenutku kada Brisel traži hitno usklađivanje viznog režima, Bosna i Hercegovina je, prema najnovijem izvještaju Evropske komisije, jedina zemlja Zapadnog Balkana koja je tokom 2025. godine povećala nivo neusklađenosti sa viznom politikom EU. Dok su susjedne zemlje pooštravale pravila, BiH je išla u suprotnom smjeru. Umjesto uvođenja viza, BiH i dalje omogućava bezvizni ulazak državljanima Rusije, Kine, Turske, Azerbejdžana, Kuvajta, Katara, te sezonski i Saudijske Arabije – zemalja čiji građani, za ulazak u Evropsku uniju, moraju imati vizu. Upravo to Brisel vidi kao direktan kanal za iregularne migracije prema EU. Radi se o zemljama za čije državljane je obavezna viza, ukoliko žele da uđu u neku od zemalja EU. Dok u najvišim institucijama EU u izvještajima upozoravaju kako nepoštivanje njihovih politika u BiH predstavlja direktan bezbjednosni i migracijski rizik, nadležni u BiH neuvođenje viza pravdaju "geopolitičkim" izazovima i "prijateljskim odnosima". EU je ukinula vize građanima BiH 2010. godine, nakon čega se Bosna i Hercegovina obavezala na usklađivanje svoje vizne politike sa Evropskom unijom. Kroz program reformi, kojeg je u decembru odobrila Evropska komisija, BiH se obavezala, zaključno sa 2027. godinom, da će svake godine uvesti vize za najmanje jednu zemlju, usklađujući se sa evropskom viznom politikom. Šta traži EU od BiH?U najnovijem izvještaju Evropske komisije ukazuje se na činjenicu da je Bosna i Hercegovina u 2025. godini jedina zemlja regiona koja je zabilježila negativan trend, dok su susjedi pooštrili svoje režime. "Bosna i Hercegovina je zadržala broj stalnih bezviznih sporazuma na 72, ali je povećala broj sezonskih bezviznih izuzeća sa 1 na 3. Kao rezultat toga, broj neusklađenosti između vizne politike Bosne i Hercegovine i vizne politike Evropske unije povećan je sa 8 u 2024. godini na 10, koliko ih trenutno ima", stoji u Izvještaju EK o usklađenosti viznog režima država zapandog Balkana i Evropske unije. Posebno se naglašava da granica sa Hrvatskom ostaje glavni ulaz za neregularne migrante, uz sve češće slučajeve korištenja falsifikovanih pasoša. U preporukama u Izvještaju, ne stoji izričito za koje zemlje se očekuje od BiH da ukine vize, ali je istaknuto da BiH mora ubrzati usklađivanje vizne politike, ukinuti sezonske olakšice, ojačati kontrolu granica i uvesti biometrijske vizne aplikacije kako bi zadržala bezvizni režim sa EU. U izvještaju se navodi i da je BiH preduzela određene korake, poput potpisivanja sporazuma sa Frontexom, ali da i dalje postoje kašnjenja u readmisiji i problemi u kontroli granica. Iz Evropske komisije nisu odgovorili na upite Radija Slobodna Evropa koji su to ključni koraci za BiH. Evropska komisija traži da se vizna politika hitno uskladi sa listom EU, da se ukinu sezonske olakšice i da se pojačaju provjere dolazaka iz rizičnih zemalja. Poseban naglasak stavljen je na potrebu jačanja kapaciteta granične policije i uvođenje biometrijskih procedura u vizni sistem, kako bi BiH zadržala bezvizni režim sa Evropskom unijom. Pozitivno je ocijenjena saradnja sa EU agencijama, nakon što je BiH u junu 2025. potpisala statusni sporazum sa Frontexom. Šta kaže državni ministar?Iz Ministarstva vanjskih poslova BiH nisu odgovorili na upit RSE o tome zbog čega se BiH ne uspijeva uskladiti sa viznim politikama EU. Na poruke i pozive nije odgovarao ni ministar Elmedin Konaković. No, on je izjavio 5. januara, gostujući na televiziji N1, kako se sa Evropskom unijom "komunicira stalno", ali da su "veliki pritisci". "Osim Turske, Kine i Rusije, sa kojima imamo odlične odnose, imamo i Azerbejdžan, Katar i Kuvajt. Veliki su pritisci, ali tu očekujemo dvosmjernu ulicu. Očekujemo prvo kakva će biti reakcija Evropske unije. Pozivam ih na ozbiljnost", izjavio je Konaković, aludirajući na unutrašnje političke blokade u zemlji. Govoreći o privremenim vizama sa Sadijskom Arabijom, Konaković je rekao kako je bio veliki broj posjeta iz ove zemlje u Bosnu i Hercegovinu. "I nula sigurnosnih izazova, niti jedan azil, neće ljudi Saudijci bježati u BiH, to je dobra praksa, ja sam ubijeđen da će se ona nastaviti", kazao je. Za uvođenje viza potrebno je da o tome odluku donese Savjet ministara BiH, čiji je i Konaković član. Savjet čine predsjedavajuća i devet ministara, od kojih su po tri Bošnjaka, Hrvata, Srbina kao "konstitutivnih naroda", i jedan ministar iz reda "Ostalih". Da bi neki prijedlog bio na dnevnom redu sjednice, potrebno je da za to glasaju predsjedavajuća i njena dva zamjenika koji ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda. Za usvajanje odluke, uz prostu većinu, mora glasati najmanje jedan ministar iz svakog naroda. Zbog protivljenja srpskih ministara, BiH nije uvela vize Rusiji, sa kojom je bezvizni režim uspostavljen 2013. godine. Nakon što je Rusija 2022. godine izvršila agresiju na Ukrajinu, EU je uvela sankcije i vize ruskim državljanima, a to je u više navrata zatražila i od BiH. Iz Evropske komisije upozoravaju i kako je preko 5.000 državljana Turske tokom 2024. godine pokušalo ilegalno preći granicu BiH–Hrvatska, što EU vidi kao direktnu posljedicu neusaglašene vizne politike. No, i pored toga, političke stranke iz Sarajeva odbijaju uvođenje viza Turskoj. Državljani iz više od 70 zemalja mogu ući u Bosnu i Hercegovinu bez viza, prema odluci Savjeta ministara iz 2017. godine, koja je mijenjana kasnije u nekoliko navrata. EU neusklađenost vizne politike u BiH vidi kao 'rizik'Politički analitičar Adi Ćerimagić za RSE ističe kako EU vidi neusklađenost vizne politike BiH kao značajan rizik za povećanu iregularnu migraciju. "Kazne za neispunjavanje zahtjeva su dvostruke- BiH bi mogla ostati bez 23 miliona eura predviđenih planom rasta i reformskom agendom, a druga opcija je suspenzija bezviznog režima", kaže on za Radio Slobodna Evropa. Ipak, dodaje da je kazna u vidu suspenzije bezviznog režima za BiH "malo vjerovatna, jer bi za takvu odluku bila potrebna saglasnost svih članica EU". "EU je jasno stavila do znanja da BiH mora početi sa usklađivanjem vizne politike, te se I obavezala na postepeno smanjenje kroz Reformsku agendu, uz finansijsku podršku od 7,3 miliona eura po svakoj zemlji za koju ukine bezvizni režim – ukupno oko 22 miliona eura", naveo je. Ističe kako se drugi ključni zahtjev EU odnosi na jačanje kapaciteta granične službe BiH. "Od vlasti se traži uvođenje strožijeg sistema identifikacije putnika, posebno iz Turske. BiH bi morala razviti sistem kojim bi se razlikovali turisti od onih koji bezvizni režim koriste za ilegalni ulazak u EU, što podrazumijeva bolju razmjenu podataka sa zemljama porijekla i modernizaciju granične infrastructure", istakao je Ćerimagić. Dodao je i kako postojanje sezonskog bezviznog režima, kojeg BiH ima sa Saudijskom Arabijom, EU ne priznaje kao pravnu kategoriju. 'EU neće odustati od zahtjeva'Politički analitičar Denis Hadžović izjavio je za RSE da je malo vjerovatno da će vlasti u Bosni i Hercegovini u kratkom roku pristati na uvođenje viznog režima, kako to traži Evropska unija. Hadžović je naglasio da će BiH imati niz problematičnih zadataka, među kojima je i pitanje viznog režima sa Kosovom. BiH nije ukinula vize Kosovu, zbog protivljenja jednog od njenih entiteta, Republike Srpske, dok, sa druge strane bh. građani mogu ići u ovu državu bez viza. Hadžović je istakao da EU neće odustati od svojih zahtjeva, jer je BiH dobila kandidatski status. "Ako želimo postati dio EU, moramo ispuniti kompletan acquis, uključujući i viznu politiku i vanjsku politiku. Tu neće biti prostora za pregovore", zaključio je. Kako izgleda vizna mapa BiH?Bosna i Hercegovina je uspostavila bezvizni režim s Rusijom 2013. godine, s Turskom 2016. godine Prema posljednjoj izmjeni usvojenoj u Savjetu ministara, u aprilu prošle godine, BiH i dalje omogućava bezvizni režim za državljane Bahreina, Omana i Saudijske Arabije za vrijeme turističke sezone od 1. juna do 30. septembra tokom kalendarske godine u trajanju do 30 dana. Prema podacima Međunarodnog udruženja zračnog prometa (IATA), državljani BiH mogu bez viza putovati u 118 država od 193 članice UN-a. Od evropskih zemalja, državljanima BiH potrebne su vize samo za Ujedinjenu Kraljevinu, a u regiji BiH ima vizni režim s Kosovom čiju nezavisnost ne priznaje zbog protivljenja predstavnika RS-a.

Sud Bosne i Hercegovine je 7. januara potvrdio optužnicu protiv Radislava Krstića, osuđenika za genocid i nekadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS), za zločine protiv čovječnosti počinjene na području istočnobosanske opštine Sokolac, 1992. godine. Krstić, koji je prvi osuđenik za djelo genocida u Srebrenici, tereti se za zločine počinjene nad bošnjačkim stanovništvom u napadu na selo Novoseoci, kod Sokoca. Tada je bio komandant Druge romanijske motorizovane brigade VRS, dok se napad dogodio 21/22. septembra 1992. godine. Nakon napada, žene i djeca odvojeni su od muškaraca, a zarobljeni muškarci vojnim kamionima transportovani na smetljište na lokaciji Ivan Polje, gdje su strijeljani i ubijeni pucanjem iz vatrenog oružja. Na navedenoj lokaciji ubijene su 44 žrtve, od kojih je najmlađi ubijeni imao 14, a najstariji 77 godina. Tijela 43 žrtve ekshumirana su i pronađena, dok se za posmrtnim ostacima jedne žrtve još uvijek traga. Tužilaštvo je u optužnici navelo da je tokom počinjenog zločina izvršeno pljačkanje i uništavanje imovine, mjesna džamija porušena, a tijela žrtava zakopana na deponiji Ivan Polje. Krstić se tereti da je "planirao, naredio, počinio, podstrekavao i pomagao u planiranju, pripremanju, činjenju i prikrivanju ratnog zločina" počinjenog nad stanovništvom Novoseoca. Krstić je uhapšen 2. decembra 1998. godine i prebačen u pritvor u Hagu. Pred Međunarodnih sudom za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije u Hagu, pravosnažno je osuđen u aprilu 2004. godine. Priznao je odgovornost za zločin i izjavio da se kaje. Osuđen je na 35 godina zatvora, a kaznu trenutno služi u zatvoru u Estoniji. U novembru 2024. godine obratio se sudu sa posljednjim zahtjevom za prijevremeno puštanje na slobodu. Zahtjev mu je odbijen u februaru 2025.

Svjetlost svijeća i peć na drvo. To je jedini izvor svjetla u kući porodice Pejanović. Već treći dan nemaju struju zbog kvara na obližnjem dalekovodu, koji je uzrokovan snježnim padavinama. Žive u blizini Kaknja, u srednjoj Bosni, gdje je i jedna od bosanskohercegovačkih termoelektrana koja snabdijeva ovo područje električnom energijom. "Imam dvoje male djece, od godinu i četiri godine, pa je malo teže. Sreća je, pa se grijemo na drva, ali nam je mrak. Ko nema peć, već kotao ili struju njemu je veliki problem", kaže za Radio Slobodna Evropa Darko Pejanović iz sela Vukanovići kod Kaknja. Ova općina se nalazi u sastavu Zeničko-dobojskog kantona gdje je bez struje, ostalo oko šest hiljada i 600 stanovnika. Prema podacima Elektroprivrede Bosne i Hercegovine, bez struje već treći dan je više od 15.000 stanovnika na području bh. entiteta Federacija BiH. Najviše ih je na području Zeničko-dobojskog i Tuzlanskog kantona. Prema podacima Federalnog hidrometeorološkog zavoda u Tuzlanskom kantonu je palo 44 centimetra, a u Zeničkom- dobojskom 40 centimetara snijega. 'U gradu kolaps'U Olovu, 40-tak kilometara od Sarajeva ne radi ništa. To za Radio Slobodna Evropa kaže Kadir Plećan, koji živi nedaleko od ove općine. Dodaje i da stanovnici ne mogu obaviti osnovne potrebe, od kupovine, do plaćanja. "U gradu je kolaps. Ne radi ništa, banke, općinske službe, ljudi nemaju grijanje, ako se griju na struju ili imaju kotlovnice na ugalj ili pelet. Sreća je nama koji živimo u prigradskim naseljima, pa se grijemo na drva", navodi on. Zbog toga što nema struje, kako kaže, pojedina naselja su ostala i bez vode. Slična situacija je i u mjestu Koprivnica, u blizini Kaknja, kaže za Radio Slobodna Evropa predsjednik ove mjesne zajednice, Amer Karić. "Više od 50 domaćinstava ima u mjestu. Lakše je onima koji imaju peć na drva, ali ima ljudi kojima za grijanje treba struja, tako da je baš loše", ističe on. Bez struje i pojedina tuzlanska naseljaOsim Zeničko-dobojskog kantona električnu energiju nema ni oko 3.500 stanovnika Tuzlanskog kantona. U mjesnoj zajednici Par Selo, u blizini Tuzle, živi više od 1.200 stanovnika. Kako kaže predsjednik ove mjesne zajednice, Marko Tomić, napajenje električnom energijom se samo djelimično stabilizovalo. "Električna energija nije stigla još u područje Orašja, gdje živi oko 400 ljudi. Teško je i zbog snabdijevanja vodom, naročito u padinskim dijelovima. Ulazimo u treći dan bez struje, a ljudi imaju problem i sa grijanjem, jer su, uglavnom, centralna grijanja za koja treba struja", navodi Tomić. Bez struje skoro 24 sata su bili i mještani Tabaci, nadomak Lukavca, gdje je nastanjeno oko 500 stanovnika. "Grijanja nije bilo, ali pošto smo u kućama, uglavnom, ložimo drva, pa nije bar bilo hladno. Imam malu djecu, pa smo s njima više bili vani na snijegu da se igraju, tako da smo nekako prebrodili", kaže Fahrudin Memišević, predsjednik mjesne zajednice Tabaci. Dodaje i da uz nestašicu struje, mještani imali problem i sa čišćenjem snijega. Sami su, kaže očistili ulice, no glavna cesta koja ih spaja s Lukavcem i magistralnim putem, nije bila očišćena. Prema podacima Kantonalne uprave civilne zaštite Tuzlanskog kantona, snježne padavine su uzrokovale prekid napajanja električnom energijom u 13 općina ovog kantona. Oglasio se i Dom zdravlja Tuzla iz kojeg je saopšteno kako je zbog nestanka električne energije, neprohodnosti puteva i otežanog kretanja, u pojedinim rubnim mjesnim zajednicama došlo do privremenih izmjena u radu pojedinih ambulanti. Šta kažu u Elektroprivredi BiH?Iz Elektroprivrede Bosne i Hercegovine se navodi kako se otklanjanje većine aktuelnih kvarova očekuje do večernjih sati. "Međutim, nepredvidivost situacije dovodi do toga da se zbog pojave novih kvarova broj kupaca bez električne energije konstantno mijenja. Otežavajuću okolnost za saniranje i dalje predstavljaju nepristupačnost terena zbog visokih nanosa snijega i obrušenih stabala, posebno u ruralnim područjima", ističe se u saopštenju Elektoprivrede BiH. Dodaje se i kako su "prioritet u obezbjeđenju stabilnog snabdijevanja institucije i objekti od posebnog značaja, bolnice, domovi zdravlja". Upozoravaju i na nove snježne padavine, te pojavu podzemnih voda i klizišta, posebno na području Unsko-sanskog kantona, zatim u Konjicu, Jablanici, Busovači, Kiseljaku, Fojnici i Bugojnu. Prema prognozi Federalnog hidrometeorološkog zavoda nove snježne padavine se očekuju 7. januara.

Američko Ministarstvo pravde saopštilo je da je podnelo građansku tužbu za oduzimanje državljanstva Seadu Miljkoviću, poznatom i kao Sead Dukić, zbog skrivanja njegovog pravog identiteta, dok je u Bosni i Hercegovini za njim bila raspisana poternica zbog sumnje da je počinio ratne zločine. Miljković je bivši pripadnik snaga bezbednosti kratkotrajne samoproglašene Autonomne pokrajine Zapadna Bosna (APZB), za kojim je sud u BiH izdao poternicu zbog ratnih zločina nad civilima kada mu je vlada SAD dodelila naturalizovano državljanstvo, saopštilo je Ministarstvo pravde SAD u ponedeljak. On je došao u SAD 1996. i naturalizovao se kao državljanin SAD 2007, ali, prema saopštenju, nije otkrio američkim imigracionim vlastima da je koristio više od jednog imena i da je u svojim različitim zahtevima naveo više od jednog datuma i mesta rođenja, više od jednog imena za svog oca i više od jedne žene kao svoju suprugu. Poternica izdata 23. januara 2007. u BiH dovela je do Interpolove crvene poternice u kojoj se tvrdi da je Miljković 18. juna 1994. godine, dok je delovao kao pripadnik bezbednosnih snaga APZB, fizički zlostavljao civile koji su se protivili vladi APZB, navelo je američko Ministarstvo pravde. Prema crvenoj poternici, Miljković i saučesnici su tukli 12 civila drvenim palicama i zaključali ih u mrtvačnicu pet dana bez pristupa svetlosti ili vodi. Miljković se još nije pojavio pred bosanskim sudom po ovim optužbama. "Ova administracija neće dozvoliti strancima da dođu u ovu zemlju i skrivaju svoju prošlost kako bi stekli dragoceni dar američkog državljanstva", rekao je pomoćnik državnog tužioca Bret Šumejt (Brett A. Shumate) iz Građanskog odeljenja Ministarstva pravde. Autonomnu pokrajinu Zapadna Bosna proglasio je 1993. na području Velike Kladuše i delu Cazinske krajine kontroverzni privrednik iz tog dela BiH Fikret Abdić, a ukinuta je 1995.

Gosti iz Moskve, na tradicionalnoj krsnoj slavi policije Republike Srpske (RS) u Banjoj Luci. Riječ je o delegaciji Glavne uprave ruskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) koja je boravila u RS u novembru 2025. godine. Uprava i njeni čelnici su pod sankcijama Evropske unije (EU). Entitetske vlasti do danas nisu objavile ni sastav delegacije niti teme razgovora. Iz MUP-a RS-a saopćeno je, tek, da su ruski zvaničnici prisustvovali obilježavanju slave ove institucije. MUP RS objavio je fotografiju sa jednog od sastanaka koje su gosti iz Rusije imali u Banjaluci. Radio Slobodna Evropa (RSE) imao je uvid u zvaničnu informaciju o susretima u RS-u, na osnovu čega je identificirala pet članova ruske delegacije. Šta je Glavna uprava MUP-a Rusije za grad Moskvu?Glavna uprava MUP-a Ruske Federacije za grad Moskvu nije obična policijska struktura. Riječ je o snažnom represivnom aparatu, prema nalazima Europske unije, koji ima ključnu ulogu u gušenju političkih sloboda u Rusiji. EU je sankcionirala bivše i sadašnje čelnike ove uprave, uključujući aktualnog šefa Olega Baranova, navodeći da je moskovska policija koristila sustav prepoznavanja lica za praćenje i proizvoljna uhićenja neovisnih novinara, oporbenih aktivista i sudionika mirnih prosvjeda, uključujući demonstracije potpore Alekseju Navaljnom i proteste protiv rata u Ukrajini. Navaljni je bio advokat, antikorupcijski aktivista i političar koji je zbog trovanja 2020. godine izmješten u Berlin. Po povratku u Rusiju je osuđen na 19 godina zatvora u kojem je umro u februaru 2024. godine. Prema zapadnim vladama, isti sustav nadzora koristi se i za lociranje regruta koji pokušavaju izbjeći prisilnu mobilizaciju za ruski rat protiv Ukrajine, što se potvrđuje i u francuskom registru sankcionirane imovine i pojedinaca kao i u kanadskom registru. Kakvi su 'plodovi' policijske suradnje Banje Luke i Moskve?Iz MUP-a Republike Srpske navode da su, na temelju memoranduma, koji je potpisan 2015, godine, do sad "razmjenjivana iskustva i znanja". "Razmatra se mogućnost organiziranja obuke za naše pripadnike iz oblasti kinologije [uzgoj i trening pasa] i načina korištenja konjice koja je u Moskvi na zavidnom nivou", naveli su iz MUP-a RS-a u odgovoru za RSE. Međutim, iz MUP-a RS nisu odgovorili na ključna pitanja RSE-a. Među njima su i ona koje su točno aktivnosti provedene, kada i gdje su održane, jesu li održane "online" ili su policijski službenici iz RS-a pohađali obuke ili školovanja u Rusiji ili su ruski instruktori dolazili u Bosnu i Hercegovinu. Poznato je, međutim, da je MUP RS-a u Rusiji nabavio tri helikoptera Kazan Ansat, dio naoružanja za Specijalnu antiterorističku jedinicu (SAJ), te antidron opremu. Više medija izvijestilo je i da je ruski MUP u maju 2024. godine organizirao online kurs o prikupljanju podataka iz otvorenih izvora (OSINT) za pripadnike MUP-a RS. Već 2016. godine, godinu dana nakon potpisivanja memoranduma, spominjalo se da bi pripadnici ruskog "Spetsnaza", specijalnih jedinica ruske kontraobavještajne službe GRU, trebali doći u RS radi obuke policije u tom entitetu. MUP RS-a ove navode nije ni demantirao ni potvrdio. Kada je počela saradnja policija RS i Rusije?Formalna institucionalna suradnja policija RS-a i Rusije traje od 2015. godine, kada je potpisan memorandum o razmjeni informacija, zajedničkim aktivnostima i obukama. Memorandum MUP-a RS i ruske policije predviđa suradnju u borbi protiv terorizma, koja je u nadležnosti državnih policijsko-obavještajnih agencija i pravosudnih tijela, kao i široku, te pravno nepreciznu formulaciju "ostalih kaznenih djela transnacionalnog karaktera". "Memorandum se aktivno operacionalizira. Saradnja ima operativni nivo, jer smo vidjeli slanje pripadnika MUP-a RS-a u Moskvu, dolaske ruskih delegacija i instruktora u Banju Luku, zajedničke aktivnosti u oblasti 'borbe protiv terorizma', obuka specijalnih jedinica, službenih pasa i drugo", kaže za RSE Harun Karčić, vanjskopolitički analitičar. Karčić kaže da izvještaji govore da obuke nisu isključivo tehničke, već uključuju i narative o sigurnosti, suverenitetu i "neprijateljima države" što je, ističe, tipično za ruski sigurnosni diskurs. "Ne radi se o klasičnoj međunarodnoj policijskoj saradnji, već o strateškom oslanjanju RS na ruski sigurnosni model", dodao je Karčić. Najosjetljivije pitanje je to što memorandum predviđa "izravne komunikacijske kanale" između entitetske i ruske policije, bez jasne koordinacije s državnim policijsko-obavještajnim i drugim sigurnosnim tijelima u BiH. U tekstu Memoranduma se, pored ostalog, navodi i da međunarodni kriminal nanosi "značajnu štetu po sigurnost obje države", čime se entitet Republika Srpska tretira kao država, što je u suprotnosti s ustavnim poretkom Bosne i Hercegovine. Šta još treba znati o Memorandumu potpisanim sa policijom Moskve?Memorandum o suradnji između Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) i moskovske policije nije međunarodni ugovor. Nisu ga razmatrali Predsjedništvo niti Parlamentarna skupština BiH, iako se odnosi na područja sigurnosti, borbu protiv terorizma i međunarodnog kriminala koja spadaju u nadležnost države. Upravo tu "siva zona", u koje pravni i sigurnosni stručnjaci stavljaju memorandume, jedan je od ključnih alata koje iskorištavaju predstavnici vlasti iz Republike Srpske, jer bi za međunarodne sporazume bila potrebna i suglasnost ministara i članova Predsjedništva BiH iz Federacije BiH. Za razliku od klasične policijske suradnje unutar europskih okvira, kao što je sporazum s EUROPOL-om ili FRONTEX-om, čije potpisivanje su godinama kočili predstavnici RS-a, memorandum s moskovskom policijom nema jasne mehanizme nadzora i transparentnosti. Štoviše, on omogućuje prijenos doktrina, praksi i tehnologija razvijenih u autoritarnom ruskom sistemu u kojem policija ima izrazito represivnu ulogu. U Banjoj Luci je otvoren i Ured Ambasade Ruske Federacije, gradi se rusko-srpski hram, a pored njega kulturni centar u kojem bi se trebali izučavati ruski jezik i kultura. Spominjala se i izgradnja ruskog "humanitarnog centra", po uzoru na onaj u Srbiji. Ignoriranje vanjske politike EUSuradnja MUP-a RS s ruskom institucijom optuženom za sustavna kršenja ljudskih prava nije samo tehničko pitanje policijske razmjene, nego i ozbiljno kršenje preuzetih međunarodnih obveza i sankcija, kako se navodi u izvještajima EU o BiH. "Provedba restriktivnih mjera i dalje se suočava sa značajnim preprekama od strane ministarstava i tijela pod kontrolom Saveza nezavisnih socijaldemokrata (vladajuća stranka u RS-u), koja također pojačavaju suradnju s ruskim kolegama. Vlasti Republike Srpske i dalje održavaju česte kontakte s Rusijom na najvišim razinama", navodi se u izvještaju za 2025. godinu i napominje kako bivši predsjednik RS-a Milorad Dodik "otvoreno podržava rusku agresiju protiv Ukrajine". Europska komisija godinama upozorava da entiteti u BiH ne mogu voditi vlastitu vanjsku i sigurnosnu politiku i da se zemlja koja je kandidat za članstvo obvezala uskladiti sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a. Takve odluke u Vijeću ministara BiH blokirane su glasovima ministara iz Republike Srpske iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika. Iz istog razloga nije ukinut ni bezvizni režim za ruske državljane. U ranijim izvješćima Europske komisije, počevši sa 2016. godinom, izražava "duboka zabrinutost" zbog najava produbljivanja policijske i sigurnosne suradnje RS-a s Rusijom, uključujući razmjenu informacija i nabavu ruske opreme. EU je, također, više puta kritizirala činjenicu da BiH uz Srbiju, za razliku od europskih zemalja, nije uvela sankcije Rusiji nakon aneksije Krima 2014. godine, niti nakon pune invazije na Ukrajinu 2022. godine. "U praksi, RS kroz saradnju s Rusijom de facto sabotira evropski put BiH, čak i ako formalno ne povlači državu iz procesa. Sve to dovodi do kreiranja paralelne sigurnosne arhitekture. RS razvija sigurnosne veze izvan državnog okvira BiH, što je izuzetno problematično", kaže za RSE Harun Karčić, vanjskopolitički analitičar. Dodik se od početka ruske agresije na Ukrajinu više puta sastajao s Vladimirom Putinom, dok EU upozorava na "kontinuirani interes Rusije za destabilizaciju zapadnog Balkana". Europski parlament u posljednjim rezolucijama za 2023. i 2024. godinu upozorava da su Bosna i Hercegovina i njezin europski put sve češće meta "zlonamjernih stranih aktera", prvenstveno Rusije i Kine, za koje navode da koriste institucionalnu slabost i etničke podjele za zaustavljanje reformi i urušavanje povjerenja u EU. U istim dokumentima navodi se da ruski državni mediji, uključujući Sputnjik i Russia Today Balkan, nastavljaju djelovati u BiH, posebno u Republici Srpskoj, šireći prokremljske narative, iako su pod sankcijama EU-a. Suradnja na tekstu: Meliha Kešmer

Jedna osoba je smrtno stradala nakon što je na nju palo stablo bora u sarajevskom naselju Grbavica u ponedjeljak, 5. januara. Iz sarajevske Hitne pomoći potvrdili su da se stablo srušilo na ženu, koja je zadobila povrede glave opasne po život, nakon čega je preminula na Kliničkom centru u Sarajevu. Stablo je palo zbog težine sniježnog pokrivača. Snijeg, koji je pao u posljednja sata širom Bosne i Hercegovine, izazvao je probleme. Iz Elektroprivrede BiH su saopštili da su zbog snijega zabilježeni brojni kvarovi na elektroenergetskom sektoru. Najteža situacija je u Tuzlanskom kantonu gdje je bez električne energije više od 29 hiljada potrošača. Slična situacija je i u na istoku Bosne i Hercegovine, u Goraždu, a veći dio opštine Gornji Vakuf-Uskoplje bio je bez električne energije. Na području opštiine Travnik, u srednoj Bosni, zabilježeni su prekidi električne energije u više naselja. Iz Federalne civilne zaštite su saopštili i da je na području Unsko-sanskog kantona, u dijelovima Ključa i Sanskog mosta, prekinuto snabdijevanje elektičnom energijom. Snijeg je uzrokovao probleme i u saobraćaju, gdje je zabilježen veliki broj saobraćajnih nesreća, kao i obustava javnog prevoza. Federalna Uprava civilne zaštite saopštila je kako se u Tuzlanskom kantonu zbog velikih sniježnih padavina saobraćaj odvija otežano na svim putnim pravcima. Usporeno se i otežano saobraća i u Zeničko-dobojskom kantonu, gdje su putne komunikacije blokirane zbog stabala koja su pala pod teretom snijega. Kako javlja Bosanskohercegovački auto-moto klub, formirane su kolone putničkih vozila na izlazu iz Bosne i Hercegovine na graničnim prelazima: Izačić, Hadžin Potok, Velika Kladuša, Gradina, Gradiška, Brod, Kostajnica, Kozarska Dubica i Orašje. Zbog očekivanih padavina i jakog vjetra za regije Mostara, Trebinja i Foče na snazi je narandžasti meteoalarm, objavio je Federalni hidrometeorološki zavod. Stanovništvu na ovim područjima savjetuje se oprez.

Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine(BiH) izrazilo je podršku narodu Venecuele i stabilnosti u zemlji i širem regionu, istovremeno oštro osuđujući vladavinu Nicolasa Madura kao represivnu i nedemokratsku te naglašavajući strateško partnerstvo BiH sa Sjedinjenim Američkim Državama(SAD). "Izražavamo podršku narodu Venecuele i stabilnosti u zemlji i širem regionu", objavili su iz MVP BiH na društvenoj mreži X, pozivajući sve aktere da se ponašaju racionalno, odgovorno i uzdržano, kako bi spriječili dalju eskalaciju i patnju. SAD su 3. januara izvele vojni napad na Venecuele i uhapsile predsjednika te države Nikolasa Madura i njegovu suprugu. Oni su zatim sprovedeni u Njujork, gdje bi trebalo da se suoče sa optužbama povezanim sa trgovinom drogom. "Nicolas Maduro je diktator koji je vladao kroz strah, upotrebu sile, vojsku i policiju, punu kontrolu medija i druge represivne instrumente", poručeno je iz Ministarstva. U saopštenju je navedeno da "njegovo držanje na vlasti nije zasnovano na slobodnim i poštenim izborima, već na izbornim prevarama i manipulacijama, kao i na sistematskoj represiji političkih protivnika i studentskom aktivizmu kroz hapšenja, zastrašivanja i prijetnje". "Svijet bi bio bolje mjesto bez vladara poput Nicolasa Madura", naglašeno je i istaknuto da je "tokom njegove vladavine, više od osam miliona ljudi bilo primorano da napusti zemlju". "Danas, više od 90 posto stanovništva živi u siromaštvu, a 70 posto živi u ekstremnom siromaštvu. Ove brojke predstavljaju duboki politički, društveni i humanitarni neuspjeh", saopšteno je iz Ministarstva vanjskih poslova BiH. Poručili su da se "svi politički diktatori ponašaju na sličan način i koriste iste represivne metode, uključujući i one iz naše vlastite političke realnosti u ovom dijelu svijeta". "Sjedinjene Države su najvažniji strateški partner i prijatelj Bosne i Hercegovine", dodali su iz Ministarstva.

U Perspektivi na Festivalu mira mladima se pridružila prof. dr. Sarina Bakić, profesorica sociologije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Razgovarali su o snazi umjetnosti kao alata društvene kritike, ističući da ona potiče bunt protiv nepravde, povezuje ljude bez obzira na identitete i pomaže u suočavanju s mržnjom i nacionalizmom. Govoreći o kulturi sjećanja, poručili su da u ratu nije bilo pobjednika i da su sve žrtve zajedničke.

Šestogodišnja Afganistanka Tina pola života, provela je na migrantskim rutama. U BiH je, s ocem Kamalom, stigla prije mjesec dana. Godinu dana proveli su u Iranu, odakle su protjerani za Tursku, iako je Tina bolesna. Iranske vlasti ocu kojem je u Afganistanu umrla supruga nisu omogućile nikakvu pomoć. Ni Tini nisu dali papir o školovanju, ispričao je za Radio Slobodna Evropa. Kamal je migrantskim rutama tri mjeseca putovao do BiH. Cilj je stići do Njemačke, gdje živi sestra njegove supruge, koja bi im pomogla. Tina je imala je svega tri godine kada je s 26-godišnjim ocem Kamalom, pobjegla iz rodnog Kabula. Držeći oca za ruku skakuće do kapije prihvatnog kampa Ušivak u predgrađu Sarajeva. Bolesna je, mada još niko ne zna tačnu dijagnozu, ali kako Kamal kaže, ljekari misle da ima neku vrstu epilepsije. Nakon što je Tini umrla majka, Kamalov svijet se, kaže, okrenuo naopako. Ostao je potpuno sam s djevojčicom za koju nije imao ko da se brine, u zemlji u kojoj nije bilo perspektive, naročito za samohranog oca ženskog djeteta. O supruzi ne govori, niti o razlozima njene smrti. Samo spusti glavu i šuti. U Afganistanu su talibani pribjegli sistemskom maltretiranju i diskriminaciji afganistanskih žena i djevojčica otkako su se vratili na vlast u avgustu 2021. nakon povlačenja snaga predvođenih SAD-om. Kamal i Tina napustili su Afganistan, te otišli u Iran. Protjerani iz IranaRadio je, kaže, svakakve poslove, kako bi mogli da prežive. "Period u Iranu mi je bio najteži, jer nisam imao nikoga. Država mi nije htjela pomoći i morao sam naporno da radim da bih mogao da nas ikako izdržavam. Tina, tako mala je bila sama dok ja radim. Išla je u vrtić, školu, ali nisu htjeli da mi daju nikakvu potvrdu o njenom školovanju. Na kraju su me deportovali u Tursku", priča Kamal za Radio Slobodna Evropa. Razlog zbog kojeg je deportovan nije saznao, jer kaže, nije imao nikada nikakvih problema sa zakonom, niti je osuđivan, da bi, možda, postojao neki osnov. Kamal je samo jedan od nekoliko miliona afganistanskih državljana koji su prebjegli u Iran, a kasnije masovno deportovani. Imao je sreću, smatra, pa nije vraćen u Afganistan, već je deportovan u Tursku. Samo u prvih osam mjeseci 2025. godine Teheran je deportirao 1,1 milion Afganistanaca, navodi Agencija Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR), dok su godinu ranije deportovali još oko milion ljudi. Mnogi od njih su ilegalno prešli u Iran kako bi izbjegli brutalnu vlast talibana i razornu humanitarnu i ekonomsku krizu koja je zahvatila Afganistan. Iranske vlasti navele su polovinom 2025. da u toj zemlji živi više od šest miliona Afganistanaca, od kojih mnogi tamo žive bez legalnog statusa. Mnogi migranti tvrde da se suočavaju sa redovnom diskriminacijom u Iranu. Neki izveštaji iranskih medija ukazuju na to da su čak i Afganistanci sa važećim vizama nasilno protjerani tokom najnovijeg talasa deportacija. Iranske su vlasti dale rok do kraja godine da svi nedokumentirani Afganistanci napuste zemlju. Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i Služba za poslove sa strancima Bosne i Hercegovine u julu 2025. godine u izvještaju o mobilnosti migranata objavili su iskustva Afganistanaca koji su na svom migrantskom putu prije dolaska u BiH boravili u Iranu. "Tokom boravka u Islamskoj Republici Iran, većina ispitanika našla je posao u sektorima poput poljoprivrede, upravljanja mašinama, proizvodnje, pa čak i fitnesa, pri čemu je jedna osoba bila zaposlena u teretani. Iako su bili zaposleni, svi afganistanski ispitanici koji su živjeli u Iranu prijavili su loše postupanje, uključujući uznemiravanje i društvenu izolaciju", stoji u izvještaju. O lošem tretmanu ljudi iz Afganistana u Iranu posvjedočili su u istom izvještaju i Iranci, koji su BiH došli migrantskim rutama. Pitali su ih o javnom doživljaju Afganistanaca u Iranu. "Složili su se da se Afganistanci generalno loše tretiraju. Jedan ispitanik je objasnio da mnogi Iranci Afganistance povezuju s društvenim problemima, dok je drugi napomenuo da su, nakon eskalacije tenzija između Islamska Republika Iran i Izraela, Afganistanci sve češće optuživani za špijunažu, što je dodatno pojačalo nepovjerenje i neprijateljstvo", naveli su iz IOM- a. Tina ne može samaNi život u kampovima u Turskoj za Kamala i njegovu kćerku nije bio lak. Tu su proveli dvije godine, a dijete išlo u školu. Ali problem je uvijek bio isti – djevojčica, bi, tako bolesna, bila sama, dok je Kamal radio. Sve što imaju od rodbine je sestra Kamalove supruge koja živi u Njemačkoj. Ona im je, dok su bili u Turskoj, slala i nešto novca da lakše prežive. "A onda sam odlučio da krenemo i mi u Njemačku", priča Kamal. Prosječan trošak koji su migranti platili od napuštanja zemlje porijekla do BiH, prema navodima Službe za poslove sa strancima i IOM-a iznosio je skoro 6.000 eura po osobi. Iz Turske su otac i kćerka prešli u Grčku, potom migrantskim krijumčarskim rutama u Sjevernu Makedoniju, a nakon toga u Srbiju, te Bosnu i Hercegovinu. "Taj je put trajao tri mjeseca", kaže Kamal, te navodi da mu je i dalje san doći do Njemačke. No, postoji opasnost da zemlje EU afganistanske državljane - kojima nisu odobreni zahtjevi za azil - vrati u matičnu zemlju. Evropska unija je u oktobru saopštila da je "pokrenula istraživačke kontakte" sa talibanskom vladom u nastojanju da se ubrzaju deportacije odbijenih tražilaca azila. Istog mjeseca Austrija je deportovala jednog Afganistanca u domovinu prvi put od 2021. godine, dok je Njemačka prošle godine nastavila deportaciju Afganistanaca, postavši prva zemlja Zapada koja je to učinila. Talibani su, otkako su ponovo preuzeli vlast, počinili brojna kršenja ljudskih prava, uključujući vansudska ubistva, navode organizacije za ljudska prava. Sam i izgubljen, kaže, Kamal još ne zna kako bi organizovao život u BiH. Da bi školovao kćerku treba mu posao, a u konačnici i stan, kako ne bi živjeli i dalje u kampu. Također, potrebno je i da neko o djetetu brine dok on radi, jer njeno zdravstveno stanje ne dozvoljava da ostaje sama i bez nadzora. U Njemačkoj bi, smatra, bilo lakše. Tamo Tina ima jedino što joj je ostalo od rano preminule majke – tetku koja želi da joj pomogne, a do koje, mada je, pola svog života provela prelazeći dva kontinenta, ne može. U migrantskim kampovima Lipa, Ušivak i Blažuj, tokom novembra bila su smještena 1.083 migranta, navedeno je u mjesečnom izvještaju Međunarodne organizacije za migracije. Do kraja novembra u BiH je ušlo 12.607 migranata, podaci su Ministarstva sigurnosti BiH. Najbrojniji su Afganistanci, potom državljani Egipta, Maroka, Sirije, Iraka i Pakistana.

Vlasti u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine pregovaraju s američkim partnerima o preuzimanju izgradnje plinovoda Južna interkonekcija po koncesijskom modelu, uz posredovanje Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu. Model o kojem se pregovara bi značio da još uvijek neimenovani američki privatni investitor financira, gradi i upravlja plinovodom u određenom periodu nakon čega bi bio vraćen BiH. Zašto je ovaj plinovod važan?BiH nema vlastitu proizvodnju plina i danas se snabdijeva isključivo ruskim plinom koji dolazi Turskim tokom preko Srbije jedinim plinovodom od Zvornika prema Sarajevu koji je izgrađen prije 40 godina. Bugarska je najavila da bi mogla obustaviti transport ruskog plina 2028. godine. U takvom scenariju, Bosna i Hercegovina bi, bez alternativnog pravca, mogla ostati bez plina za industriju a domaćinstva u glavnom gradu bez grijanja. Postojeća plinska mreža u Bosni i Hercegovini ukupno je duga oko 240 kilometara i smatra se nerazvijenom. Glavni potrošači su industrija i domaćinstva u Sarajevu. Plinovod od Zvornika do Sarajeva dužine oko 120 kilometara izgrađen je 1979. godine, a kasnije se proširio krakom prema Zenici i Travniku u srednjoj Bosni. Plinovod može prenijeti do otprilike 750 miliona kubnih metara plina godišnje. BiH je tokom 2024. godine uvezla oko 225 miliona kubnih metara plina, prema podacima Agencije za statistiku BiH. Gledano po entitetima, Republika Srpska potroši oko 30 miliona kubnih metara, a ostatak Federacija BiH. Usporedbe radi, glavni i regionalni plinovodi u Hrvatskoj dugi su oko 2.700 kilometara, a distribucijski prema potrošačima oko 15.000 kilometara dok je potrošnja iznosila oko 2,33 milijarde kubnih metara. Glavni plinovodi kroz Srbiju dugi su oko 2.600 kilometara, a distribucijski oko 20.000 kilometara dok je potrošnja u 2024. godini iznosila oko 2,8 milijardi kubnih metara. Što je Južna plinska interkonekcija?Južna interkonekcija je planirani plinovod koji bi Bosnu i Hercegovinu povezao s hrvatskim plinskim sistemom i terminalom ukapljenog plina (LNG) na otoku Krku. Trasa bi počinjala u Travniku u srednjoj Bosni, vodila kroz Tomislavgrad i Posušje u zapadnoj Hercegovini, prelazila granicu kod Imotskog i spajala se s hrvatskom plinskom mrežom na području Makarske, s nastavkom prema Splitu. U planu je i krak plinovoda od Posušja prema Mostaru. Hrvatska bi morala izgraditi i plinovod dug oko 75 kilometara od Splita (Dugopolje) do Imotskog na koji bi se spojio plinovod iz BiH. Koliko bi koštala izgradnja?Dionica na teritoriji Bosne i Hercegovine bila bi duga približno 170 kilometara. Procijenjeni trošak izgradnje danas iznosi između 405 miliona i 810 miliona eura, ovisno o konfiguraciji terena, materijalima i drugim troškovima. Kako bi se nova trasa povezala u postojeći sistem?Kod Travnika bi se plinovod spojio na postojeći sistem prema Zenici i Sarajevu. Time bi se omogućio i transport plina prema Srbiji. U ranoj fazi planiranja je i zaseban projekt Sjeverna interkonekcija, koja bi povezala Zenicu sa Slavonskim Brodom u Hrvatskoj. Što je potrebno da bi radovi počeli?Federacija BiH prvo mora dodijeliti koncesiju zasad neimenovanom američkom investitoru. Mora se izmijeniti poseban zakon (lex specialis) usvojen početkom 2025. godine, koji izričito navodi BH-Gas kao investitora i oslobađa ga troškova eksproprijacije zemljišta. Ako investitor bude privatna američka kompanija, mora se urediti i pitanje naknade za zemljište koju bi platio fizičkim i pravnim osobama. Bosna i Hercegovina i Hrvatska morale bi potpisati međunarodni sporazum o ovom projektu koji bi morali ratificirati Predsjedništvo BiH i oba doma državnog Parlamenta BiH, te Vlada i Sabor Republike Hrvatske. Najveći dio posla je na entitetu Federacija BiH. Entitetska kompanija BH-Gas, koja upravlja plinovodima, ranije je izradila idejni projekt i pribavila dio dozvola. Dokumentacija bi se morala prenijeti na novog investitora ili bi novi investitor trebao izraditi novi projekt i pribaviti dozvole. Prema izjavama sudionika sastanaka u američkoj ambasadi u Sarajevu, cilj je da se "papirologija" završi do jeseni 2026. nakon čega bi mogla započeti gradnja. Kako izgledaju radovi na terenu?Gradnje plinovoda odvija se kroz više faza. Nakon izrade projektne dokumentacije, pribavljaju se dozvole i rješava eksproprijacija zemljišta. Potom počinju aktivnosti na terenu, uključujući pripremu trase, iskope, polaganje cijevi, ugradnju stanica te instaliranje nadzornih i upravljačkih sistema. Potrebno je izgraditi ne samo cjevovod, već i cijeli prateći infrastrukturni okvir, uključujući energetske priključke, pristupne puteve, vodovodnu mrežu i druge pomoćne objekte. U završnoj fazi provode se sigurnosna ispitivanja, punjenje i probni rad, nakon čega se plinovod pušta u rad. Što slijedi?Ako bi administrativne pripreme bile završene u planiranom roku, izgradnja bi mogla početi 2026. godine, što je rok koji su iznijeli sudionici pregovora s američkom stranom. Time bi Bosna i Hercegovina nakon skoro pet decenija dobila alternativni pristup plinu i smanjila ovisnost o jedinom postojećem ruskom izvoru. Odakle bi dolazio plin za BiH?BiH bi preko Južne interkonekcije, i hrvatskim plinovodima preko Splita i Zagreba, bila povezana s oko 600 kilometara odaljenim terminalom ukapljenog plina (LNG) na otoku Krku. Ovaj LNG terminal je ključna investicija Hrvatske i Europske unije za diversifikaciju opskrbe plinom i smanjenje ovisnosti o Rusiji, a otvoren je 2021. godine. Plin se distribuira kroz hrvatsku plinsku mrežu prema Mađarskoj, Sloveniji, Austriji i srednjoj Europi. Planira se dodatno ulaganje u nove hrvatske transportne plinovode prema istočnoj i centralnoj Europi vrijedne više od 530 miliona eura. Početni kapacitet LNG terminala na Krku od 2,6 milijardi trenutno se proširuje na 6,1 milijardu kubnih metara plina godišnje. Terminal je do sad primao ukapljeni plin iz SAD-a odakle je došlo oko 60 posto, te Katara, Nigerije, Belgije, Trinidada i Tobaga, Egipta i Francuske. Uvoznici plina u BiH morali bi potpisati ugovore s nekim od dobavljača. Postoji li alternativa LNG-u?Plinovod od Splita prema jugu, na koji bi se spojila BiH, dio je Jadransko-jonskog plinovoda (IAP). Kapacitet IAP-a planiran je na pet milijardi kubnih metara godišnje, a preliminarna cijena tog plinovoda, dugog oko 510 kilometara, ranije je procijenjena na oko 700 miliona eura, no danas je ona veća. Očekivalo se da će IAP biti završen do kraja ovog desetljeća, no projekt je i dalje u pripremnoj fazi koja uključuje izradu projektne dokumentacije i studija izvedivosti u tri uključene države. Jadransko-jonski plinovod (IAP) bi povezao Hrvatsku, a preko Južne interkonekcije i BiH, sa Crnom Gorom i Albanijom gdje bi se spojio Transjadranskim plinovodom (TAP). TAP ima kapacitet od oko deset milijardi kubnih metara godišnje i dovodi plin iz Azerbajdžana do Italije.

Evropska unija će u 2026. godini Bosni i Hercegovini nuditi nastavak na putu evrointegracija, dok će Sjedinjene Američke Države praviti određeni politički odmak kao u ostatku Evrope. Kurs koji je zacrtan tokom prošle godine se neće mnogo mijenjati ni u ovoj, smatraju analitičari sa kojima je razgovarao Radio Slobodna Evropa. U posljednjih nekoliko mjeseci, BiH je bila česta destinacija visokih evropskih zvaničnika. Između ostalih, BiH su posjetile Ursula fon der Lejen (von der Leyen), predsjednica Evropske komisije, zatim Kaja Kalas (Kallas), visoka predstavnica EU za spoljne poslove i bezbjednost, kao i Marta Kos, evropska komesarka za proširenje. One su uglavnom ponavljale zahtjeve koje EU već neko vrijeme traži od BiH da bi se formalno otvorili pristupni pregovori – imenovanje glavnog pregovarača sa Unijom, i usvajanje ključnih reformskih zakona u pravosuđu. Istovremeno, Vašington je početkom decembra objavio Strategiju nacionalne sigurnosti, dokument u kojem svaka američka administracija pojašnjava svoje spoljnopolitičke prioritete. Kako su ranije analitičari ocijenili za RSE, ona pokazuje da je Zapadni Balkan trenutno daleko od fokusa SAD, a da se region sve više vidi kao evropska odgovornost. Krajem decembra je američki predsjednik Donald Tramp (Trump) potpisao Zakon o autorizaciji nacionalne odbrane, koji između ostalog upozorava na ovisnost Zapadnog Balkana od ruskih fosilnih goriva, te apostrofira da treba podržati mandat EUFOR-a u BiH. EU pomaže, BiH političari 'odmažu'Marika Djolai, politička analitičarka i naučnica iz Velike Britanije, ocjenjuje u razgovoru za RSE da su posjete evropskih zvaničnika Sarajevu u 2025. godini dio "šireg trenda", i promjene kursa EU prema proširenju. "Mislim da će se to nastaviti, ali kao i uvijek do sada, lopta je ipak na terenu kod bh. političkih lidera i bilo kakva orijentacija međunarodne zajednice ne može dati rezultat ako to nije koordinisano, odnosno ako nema pozitivnog odgovora i akcije od strane političkog liderstva u BiH", upozorava ona. Iako, ističe Djolai, postoje neke zemlje unutar EU koje su zabrinute zbog proširenja ili čak protiv njega, ona ne očekuje da će EU napraviti "dramatičan obrt" i odustati od podrške BiH. Za Adija Ćerimagića, višeg analitičara Inicijative za evropsku stabilnost iz Berlina, pitanje je koliko će bh. političke stranke, u izbornoj godini, biti spremne da pozitivno odgovore na evropske inicijative za dogovor i saradnju. Prema njemu, Zapadni Balkan nije prioritet za EU. "Region sam po sebi nije neki top prioritet, BiH onda u okviru regiona još, rekao bih, manje, osim u slučaju kada dolazi do određenih problema ili strahova od problema", rekao je Ćerimagić za RSE. Za razliku od njega, spoljnopolitički komentator Omar Memišević kaže – Zapadni Balkan je i te kako važan Uniji, kao jedno od dva područja u evropskom susjedstvu, gdje EU "može biti kredibilan geopolitički akter", uz zemlje Istočnog partnerstva, Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju. "Geopolitička situacija globalna je puno kompleksnija u zemljama Istočnog partnerstva nego što je kompleksnija u zemljama Zapadnog Balkana. Zato i kažem da neće doći do neke promjene, nego da će taj generalni angažman EU na Zapadnom Balkanu ostati manje-više isti", smatra Memišević. On ocjenjuje da će EU zadržati iste prioritete, ali istovremeno kaže da su oni kroz godine "degradirani". "Prvo smo imali 14 ključnih prioriteta, pa je to smanjeno na 7-8, pa onda četiri zakona, pa smo sad došli na dva zakona i tako dalje, tako da ima to jedno razvodnjavanje agende od strane EU. Mislim da to vlasti i političke partije u BiH jako dobro koriste", rekao je Memišević. Promjene u američkoj politiciŠto se američke politike u BiH tiče, Djolai smatra da su SAD poslale određenu poruku kada su ukinuli sankcije Miloradu Dodiku i njegovoj porodici. Prema njoj, američka nacionalna sigurnosna strategija je vrlo "pesimistična" prema EU, te da zato BiH može da bude "kolateralna šteta u odnosu Trampove administracije prema Evropi". Takođe, ističe da u energetskom sektoru na Zapadnom Balkanu već ima nekoliko snažnih igrača, poput Rusije ili Turske, te da treba da se vidi da li su oni "spremni da naprave mjesta" za veće američko prisustvo u ovoj oblasti. Ćerimagić tvrdi da i EU i SAD, za razliku od perioda prije godinu dana, imaju "jasne konture" onoga šta nude BiH. "SAD sa svoje strane žele da ponude BiH da rade zajedno na energetskoj neovisnosti, odnosno diversifikaciji. I tu vidimo da su i ambasada i State Department poprilično aktivni", kaže Ćerimagić. Dodaje da su američki predstavnici već isticali da ne žele koristiti ni visokog predstavnika ni bonska ovlašćenja za uticaj na političku dinamiku u zemlji. Ni Evropa, a samim tim ni BiH nisu više američki prioritet, ocjenjuje Omar Memišević. "Mislim da vidimo to polagano povlačenje Amerike iz Evrope, tako da se i tu isto tako neće ništa toliko promijeniti", smatra on. Šta očekivati od Rusije?Rusija je svojevrsni "treći igrač" u BiH, koji se prethodnih godina često pozicionirao nasuprot EU i SAD. Podržavaju Milorada Dodika, bivšeg predsjednika RS, i njegove secesionističke tendencije, smatraju da se Kancelarija visokog predstavnika (OHR) treba zatvoriti, i ne priznaju mandat Kristijana Šmita (Christian Schmidt) na čelu OHR-a. Memišević kaže da ni Rusija neće značajno mijenjati svoju politiku prema BiH. "Mi smo imali nekih polupromjena kada je u pitanju Rusija, samom eskalacijom rata u Ukrajini u februaru 2022, bilo je tih nekih promjena politika u kontekstu rada ruske ambasade. Ali to nisu bile neke političke promjene", izjavio je Memišević. On prognozira da će budući angažman Rusije na Zapadnom Balkanu zavisiti od sudbine rata u Ukrajini. Za Ćerimagića, razvoj situacije oko Naftne industrije Srbije (NIS), koja je u većinskom ruskom vlasništvu, umnogome će odrediti budućnost uticaja zvanične Moskve na dešavanja na Balkanu. Takođe, što se direktno BiH tiče, on ocjenjuje da će Rusija zadržati svoj uticaj kao ključni tas na vagi prilikom glasanja za produžetak misije EUFOR Althea, mirovne misije EU u BiH, za šta se glasa u Savjetu bezbjednosti UN svake jeseni. "Očekivati da se Rusija na neki način povuče iz BiH, da nema nekog uticaja sve dok postoji vojna misija EU i potreba da se svake godine produži, u tom smislu je iluzorna i ona će biti tu na neki način prisutna", rekao je Ćerimagić. Djolai ne očekuje velike promjene u odnosu Rusije prema BiH – bar dok je Putin na vlasti. "Nestabilnost u Srbiji i potencijalni odlazak Aleksandra Vučića možda može da dovede do neke promjene, ali čisto sumnjam da će se to desiti", kazala je ona. Dodaje da odnos Moskve i Beograda "sigurno pokazuje da Rusija u suštini nije prijatelj Srbiji", te da ima interesa da drži BiH "relativno destabilisanu". Ipak, prema njoj, uticaj Rusije će opadati u BiH ukoliko se zemlja ozbiljno posveti svom evropskom putu.

Čistiji vazduh, više empatije, pomirenje i prevazilaženje podela. Više fabirka, manje korupcije i nepotizma. Veće plate, bolje zdravstvo. Građani Sarajeva, Prištine, Beograda i Skoplja za Radio Slobodna Evropa pričaju o tome kakve promene bi voleli da vide u 2026. godini.