NATO od Bosne i Hercegovine očekuje da za odbranu izdvaja više od 400 miliona evra godišnje, čak, dvostruko više nego što se trenutno iz budžeta ulaže u vojni sektor. Poruka iz Brisela dolazi u jeku ruske agresije na Ukrajinu i pogoršanog bezbjednosnog okruženja u Evropi. Bosna i Hercegovina se prije 21 godinu opredijelila za članstvo i nalazi se u Akcionom planu za članstvo u NATO-u (MAP) od 2010. godine. No, taj mehanizam nikada nije u potpunosti aktiviran zbog izostanka unutrašnjeg političkog konsenzusa, prvenstveno protivljenja političkih predstavnika iz bh. entiteta Republika Srpska. Zbog toga se nameće pitanje - može li BiH ispuniti očekivanja Sjevernoatlanskog saveza? Odgovor na ovo pitanje za Radio Slobodna Evropa nije stigao iz Predsjedništva BiH, koje je komandant Oružanih snaga BiH, Savjeta ministara i Ministarstva odbrane, koji predlažu budžet. Za bezbjednosne stručnjake nema sumnje - bez političkog dogovora, povećanje izdvajanja za odbranu teško će biti moguće. Šta NATO traži, a gdje je BiH?Zamjenica generalnog sekretara NATO-a Radmila Šekerinska je, nakon sastanka sa članovima Predsjedništva BiH u Briselu, 6. maja, poručila kako Alijansa već pruža značajnu podršku Bosni i Hercegovini kroz različite mehanizme reformi. Ipak, navela je, puni efekat zavisi od ozbiljnijih domaćih ulaganja, prije svega kroz veći budžet za Oružane snage BiH. Procjenjuje se da bruto domaći proizvod BiH iznosi između 25 i 27 milijardi evra, a država trenutno za odbranu izdvaja manje od jedan posto BDP-a — između 0,7 i 0,9 posto, u zavisnosti od načina obračuna. U praksi to znači da se za sektor odbrane izdvaja oko 400 miliona maraka godišnje, odnosno približno 200 miliona eura. Najviše novca odlazi za plate, naknade, smještaj i druge tekuće troškove Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Istovremeno, za modernizaciju, nabavku nove opreme i razvoj borbenih sposobnosti iz postojećeg budžeta ostaje svega oko 20 posto. Zbog takvog odnosa rashoda, modernizacija Oružanih snaga BiH već godinama zavisi od međunarodnih donacija, prije svega Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije i Turske, kao i NATO Paketa za izgradnju odbrambenih kapaciteta. Iako su ti programi omogućili određeni napredak, NATO sve otvorenije poručuje da donatorski model ne može trajno zamijeniti domaća ulaganja. Oružane snage BiH broje više od 8.000 profesionalnih vojnika, oficira i podoficira, uz dodatne stotine civilnih službenika zaposlenih u Ministarstvu odbrane. Inače, BiH još uvijek nije usvojila budžet za ovu godinu, no globalni fiskalni okvir predviđa budžet od oko 1,58 milijardi maraka (0,81 milijardi eura), što ne ostavlja prostor za značajne iskorake u finansiranju odbrane. Mali budžet 'najveća prepreka' ka članstvu u NATO-uDenis Hadžović, direktor Centra za sigurnosne studije iz Sarajeva upozorava da se očekivanja NATO-a prema Bosni i Hercegovini mijenjaju u skladu s pogoršanim sigurnosnim okruženjem, te da se pitanje izdvajanja za odbranu posmatra ambicioznije nego prije nekoliko godina. Podsjeća i da je prag od dva posto BDP-a za odbranu formalno za članice važio do 2024. godine, te da se u okviru NATO-a trenutno razgovara o novom cilju do 2032. godine, koji podrazumijeva znatno veća ulaganja, na ukupno pet posto. "Pri čemu bi oko 3,5 posto bilo namijenjeno direktno za odbranu, a dodatnih 1,5 posto za šire sigurnosne potrebe, uključujući infrastrukturu, otpornost i povezane sektore. U ovoj situaciji to je za Bosnu i Hercegovinu trenutno neodrživo, ali istovremeno predstavlja i najveću prepreku za ozbiljniji napredak prema NATO-u. Ne možete biti operativni i ravnopravan član Saveza bez modernizacije i investiranja u vlastite kapacitete", kaže Hadžović. On naglašava da su Oružane snage BiH, uprkos ograničenim finansijskim sredstvima, u velikoj mjeri ispunile profesionalne standarde koji se odnose na obuku i interoperabilnost. Trening i edukacija provode se prema NATO standardima, a BiH ima i laku brigadu koja je deklarisana i interoperabilna s NATO snagama. Međutim, dodaje, ključni problem ostaje nedostatak adekvatne opreme i razvijenih sposobnosti. "Bez ozbiljnog ulaganja u opremu i modernizaciju Bosna i Hercegovina ne može biti kredibilan partner Saveza. Sa budžetom od oko 200 miliona evra, od čega gotovo 80 posto odlazi na plate, nema prostora za modernizaciju. To je dugoročno neodrživo", upozorava Hadžović. Kao optimalan model, Hadžović navodi da bi 50 posto izdvajanja trebalo ići na osoblje, 30 posto na operativne troškove, a najmanje 20 posto na modernizaciju opreme. "Donacije i takozvana 'soft' podrška bile su važne u ranijim fazama reformi, ali u trenutnim geopolitičkim okolnostima one nisu dugoročno rješenje. Sve NATO zemlje danas masovno ulažu u vlastite kapacitete i podršku Ukrajini, što automatski smanjuje prostor za pomoć drugima", ističe on. Za Hadžovića, povećanje izdvajanja za odbranu podrazumijeva da vlasti u BiH moraju "jasno odlučiti da sigurnost postaje prioritet, čak i ukoliko to znači preraspodjelu budžeta i smanjenje dijela socijalnih i drugih izdataka". Posebno upozorava na činjenicu da BiH zaostaje i regionalno u izdvajanju za odbranu. Ključni otpor iz RSKljučni otpor dolazi iz Republike Srpske, čija je Narodna skupština 2017. godine usvojila Rezoluciju o vojnoj neutralnosti, kojom se taj entitet otvoreno protivi članstvu BiH u NATO-u. Zbog tih blokada, umjesto punog MAP-a, BiH od 2019. godine NATO-u dostavlja godišnji Program reformi, dokument koji suštinski prati MAP ciljeve, ali politički ne podrazumijeva obavezu ka članstvu. Iako NATO prihvata ovaj kompromis i nastavlja saradnju, Savez jasno poručuje da dalji napredak zavisi od kredibilnih nacionalnih odluka, posebno kada je riječ o povećanju izdvajanja za odbranu.

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK BiH) raspisala je Opće izbore koji bi trebali biti održani u nedjelju, 4. oktobra. Na izborima će 3,4 miliona birača birati tri člana Predsjedništva BiH, 518 zastupnika u državnom i dva entitetska parlamenta, te u deset kantonalnih skupština. Novina bi trebala biti uvođenje biometrijske identifikacije birača, skeniranja glasačkih listića i videonadzor na oko 5.000 biračkih mjesta, što bi trebalo omogućiti brži, efikasniji i pouzdaniji izborni proces. Za taj posao, vrijedan 38 miliona eura, na tenderu je izabrana američka kompanija Smartmatic s kojom još nije potpisan ugovor o nabavci opreme. Rok za isporuku opreme je 139 dana. "Slijedi izazovan period, jer smo zbog dugotrajnog procesa javne nabavke izgubili dosta vremena, ali vjerujem da ćemo na izborima upotrijebiti nove tehnologije", kazao je predsjedavajući CIK-a Jovan Kalaba. Uvođenje novih tehnologija nametnuo je visoki predstavnik Christian Schmidt izmjenama Izbornog zakona 2024. godine, nakon što se političke stranke godinama nisu mogle dogovoriti o reformi izbornog procesa. Član CIK-a Suad Arnautović kazao je da nove tehnologije neće u samom procesu glasanja donijeti bitnije izmjene, izuzev autentifikacije otiskom prsta po dolasku na biralište te skeniranja listića prije ubacivanja u glasačku kutiju. "Nije, dakle, riječ o elektronskom glasanju nego o digitalizaciji procesa. Za birače nema nikavih promjena i moći će glasati jednostavno kao i do sada", kazao je. Intervencija policijeCIK je na sjednici 7. maja usvojio i pravilnik koji, uz ostalo, predviđa intervenciju policije na biračkom mjestu u slučaju nepropisne identifikacije, odnosno pokušaja glasanja za drugu osobu. Protiv ove odredbe izjasnio se član CIK-a Vlado Rogić, ističući da to može usporiti birački proces, te u javnosti plasirati sliku da je situacija na pojedinim mjestima alarmantna. "Bolje bi bilo da predsjednik biračkog odbora zapiše sve one koji žele nepropisno izvršiti identifikaciju, a da policija nakon toga poduzme mjere", kazao je Rogić. Član Komisije Željko Bakalar kazao je da je u Krivičnom zakonu BiH za prevaru pri glasanju predviđena kazna do pet godina zatvora. "Zamislili smo da policija intervenira, jer pretpostavljamo da birački odbor ne može zadržati birača nakon što je pokušao prevaru", kazao je Bakalar. Na sjednici je rečeno da bi konačni rezultati izbora trebali biti potvrđeni najkasnije do 20. novembra. Novac za organizaciju oktobarskih još nije osiguran, s obzirom na to da ovogodišnji državni budžet nije usvojen, a iz CIK-a su naveli da će uputiti zahtjev Ministarstvu financija trezora BiH da osigura novac. Izborni zakon BiH predviđa da to ministarstvo mora u roku od 15 dana od raspisivanja izbora prebaciti CIK-u neophodna sredstva.

Manje od 24 sata dijeli Centralnu izbornu komisiju Bosne i Hercegovine od najavljenog raspisivanja parlamentarnih izbora u zemlji 4. oktobra, a da nije potpisan ugovor o dobavljaču opreme za ove izbore. Upravo nabava opreme za digitalnu identifikaciju birača, skeniranje listića i videonadzor koji bi se trebali koristiti na svih 4.500 biračkih mjesta, najveća je novina ovogodišnjih izbora koja bi trebala omogućiti brži, efikasniji i pouzdaniji izborni proces. Na tenderu za izbor dobavljača opreme za izbore, koja uključuje i izradu glasačkih listića, transport, skladištenje i obuku članova izbornih komisija, Centralna izborna komisija BiH je izabrala američku kompaniju Smartmatic čija ponuda je vrijedila oko 38 milijuna eura. "Ugovor sa Smartmaticom nije još uvijek potpisan. Ne mogu reći kad će biti potpisan ni hoće li sve biti spremno do oktobra", kazala je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Maksida Pirić, glasnogovornica Centralne izborne komisije (CIK) BiH. Rok za isporuku je 139 dana, a izbori se po zakonu raspisuju 150 dana prije izbornog dana. CIK BiH je odbacio ponude tri druge firme ili kao preskupe ili kao nerealno jeftine, što je Ured za razmatranje žalbi BiH potvrdio 30. aprila ove godine. Obavezu uvođenja biometrijskih čitača, skenera listića i videonadzora uveo je visoki predstavnik (OHR) međunarodne zajednice u BiH Christian Schmidt u martu 2024. godine nametnuvši izmjene Izbornog zakona BiH koristeći tzv. Bonnske ovlasti, nakon što se o tome godinama nisu mogle dogovoriti političke stranke. Na oktobarskim izborima će oko tri milijuna birača, koliko ih je bilo u biračkom spisku na lokalnih izborima 2024. godine, birati tri člana Predsjedništva BiH, te 512 zastupnika u jednoj državnoj, dvije entitetske, te deset kantonalnih skupština. Nakon toga će izabrani zastupnici neizravno birati još 123 delegata u tri gornja parlamentarna doma naroda. Što donose 'nove' tehnologije?Ako se instalira ova oprema, birači će na biralištu davati lični dokument, član biračkog odbora će koristiti uređaj za identifikaciju dokumenta, potom provjeravati je li osoba na biračkom spisku te uzimati njezin otisak prsta. Sistem će označiti birača da je glasovao, a birač će dobiti papirni birački listić s kodom na kojem su imena stranaka i kandidata. Glasovanje i dalje ostaje ručno, anonimnim označavanjem vlastitog izbora i stavljanjem listića u optički skener i kutiju. Tako će postojati i digitalni i fizički zapis. Cijeli izborni proces bi nadgledale i videokamere. Uređaj će nakon zatvaranja biračkog mjesta automatski generirati rezultate koji će se slati na server državne izborne komisije. Listići će se i fizički brojati i moći će se usporediti s digitalnim rezultatima. Kakva su iskustva?Izbori 2022. godine u BiH provedeni su na način da su birački odbori ručno provodili identifikaciju birača i prebrojavali glasove. Nakon nametanja izmjena Izbornog zakona BiH 2024. godine na lokalnim izborima te godine proveden je pilot-projekt uvođenja digitalizacije. Ljiljana Stevanović, predsjednica Lokalne izborne komisije u Srebrenici u istočnoj Bosni, kaže da su u oktobru 2024. godine imali čitače otisaka prstiju na dva biračka mjesta, ali i probleme. "Nama su problem teren i loš internet, pa se dešavalo da sistem 'zaštopa'. Mislim da sad imamo kratak period do oktobra. Prošli put smo, takođe, bili ograničeni vremenom i jedva smo našli operatere za te aparate. Oni su prošli bukvalno jednu obuku i došli su na biračko mjesto. Dosta ih je odustalo, jer im je bilo komplikovano, a posao je odgovoran", kazala je Stevanović za RSE. Iz Koalicije nevladinih organizacija Pod lupom, koja nadgleda izbore u BiH, upozoravaju da uspjeh novih tehnologija neće ovisiti samo o opremi, nego i o obuci osoblja i povjerenju javnosti. Ipak, vjeruju da će sistem za koji se zalažu već deset godina biti spreman do oktobra. "Na 98 posto biračkih mjesta koja smo posmatrali tokom pilot-projekta na lokalnim izborima 2024. godine nije bilo izazova u implementaciji. Nove tehnologije sprečavaju dokazane izborne prevare", kaže Dario Jovanović iz koalicije Pod lupom. On kaže da "ima dovoljno vremena" za implementaciju, jer su se svi ponuđači obvezali da će u roku proizvesti i instalirati opremu, prilagoditi je za izbore u BiH, dizajnirati, isprintati i isporučiti glasačke listiće, transportirati i uskladištiti opremu. "Dobavljač će provesti sve, uključujući i edukaciju članova lokalnih izbornih komisija", kaže Jovanović za RSE. Što očekuju stranke?Radovan Kovačević iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata kaže da ova stranka nema ništa protiv modernizacije izbornog procesa, ali da je njegova stranka protiv toga što se, kako kaže, "u sve umiješao, neizabrani stranac Schmidt" koji je nametnuo izmjene Izbornog zakona BiH. "Uprkos svemu, mi smo sigurni u to da će volja naroda birati našu politiku", kazao je Kovačević za RSE. Nebojša Vukanović, predsjednik opozicijske Liste za Pravdu i red i zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kaže za RSE da su lokalni izbori pokazali da "tamo gdje su bili čitači otisaka prstiju izbori su bili pošteniji". "Neće biti glasanja bez dokumenata, neće se moći glasati više puta, neće se moći glasati s tuđim dokumentima, neće se moći 'trpati' listići nakon zatvaranja birališta, neće se moći grubo prepravljati zapisnici i unositi podaci u bazu, kao što je dokazalo kontrolno brojanje 2022. godine. Pored elektronskog bit će i ručno brojanje. Vjerujem da će i više izaći birača jer će i oni imati više motiva, a to je naš najvažniji cilj", kazao je Vukanović za RSE. Slaven Raguž, predsjednik opozicijske Hrvatske republikanske stranke i zastupnik u Parlamentu Federacije BiH, smatra da će "biti teže izvoditi izborne malverzacije", ali da "sumnja da će ih u potpunosti otkloniti". "Ja odgovorno tvrdim da su izbori 2022. bili najkorumpiraniji od prvih višestranačkih izbora 1990. Da smo 2022. imali biometriju, situacija bi bila puno drukčija", kazao je Raguž za RSE. Što nakon izbora?Unatoč planiranoj modernizaciji, ustavni okvir BiH, uključujući izbor tročlanog Predsjedništva i 13 parlamenata na tri nivoa koji imaju različite ustavne nadležnosti, ostaje nepromijenjen. BiH ima i izbore nakon izboraNakon izravnih izbora za 512 zastupnika i konstituiranja 13 parlamenata na tri nivoa, dvije entitetske skupštine će neizravno birati 15 delegata u državnom Domu naroda, po pet Bošnjaka, Hrvata i Srba kao "konstitutivnih naroda". Kantonalne skupštine će direktno birati 80 delegata u Dom naroda Federacije BiH, po 23 iz konstitutivnih naroda te 11 "Ostalih". Narodna skupština Republike Srpske će birati 28 delegata u Vijeće naroda RS-a, po osam Bošnjaka, Hrvata i Srba te četiri "Ostala". Ako nema dovoljno poslanika u NSRS iz nekog naroda, nedostajuće delegate biraju općinski ili gradski odbornici-elektori iz tog naroda. Nakon toga slijede pregovori o parlamentarnim većinama koje odlučuju o sastavu 13 vlada s ukupno 136 ministara, uz dodatnih 11 zamjenika na državnom nivou. To znači da će se izbori i dalje odvijati u složenom institucionalnom sistemu koji je i Europski sud za ljudska prava iz Strasbourga ocijenio diskriminatornim zbog ustavom propisanih etničkih kvota koje su potrebne i za formiranje vladajućih većina. Dosadašnja iskustva pokazuju da formiranje vlasti u BiH traje mjesecima. Nakon izbora u oktobru 2018. godine nova vlast u Federaciji BiH nije ni formirana zbog izostanka političkog dogovora i nepostojanja mehanizma raspisivanja vanrednih izbora.

Zamjenica generalnog sekretara NATO-a, Radmila Šekerinska, poručila je rukovodstvu Bosne i Hercegovine da su sveobuhvatne reforme koje sprovode vlasti zemlje ključne za uspostavljanje povoljnog okvira u kojem NATO može efikasnije nastaviti da pruža svoju prilagođenu podršku. "NATO već pruža snažne mehanizme za reforme, ali njihov puni potencijal može se ostvariti samo ako su praćeni kredibilnim nacionalnim naporima, uključujući i izdvajanje većeg budžeta za podršku Oružanim snagama Bosne i Hercegovine", navela je Šekerinska. "U današnjem opasnijem svetu svi moramo više ulagati u sopstvenu odbranu i otpornost – i saveznici i partneri NATO-a", dodala je ona. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović i član Predsjedništva BiH Željko Komšić posjetili su sjedište Alijanse na poziv generalnog sekretara NATO-a Marka Ruttea, gdje su, osim susreta sa Šekerinskom, učestvovali i na sastanku Severnoatlantskog saveta. Tokom sastanka prezentirani su ostvareni rezultati Bosne i Hercegovine u procesu evroatlantskih integracija, uključujući usvajanje i implementaciju Programa reformi BiH, provođenje Individualno prilagođenog partnerskog programa za period 2025-2028, kao i kontinuirana ulaganja u modernizaciju i jačanje operativnih sposobnosti Oružanih snaga BiH. Predsjedavajući Predsjedništva BiH naglasio je da Bosna i Hercegovina ostvaruje kontinuiran napredak na NATO putu, te istakao da su ispunjeni i formalni i suštinski uslovi za upućivanje poziva za članstvo. Komšić izjavio je da je NATO posvećen saradnji sa BiH i da želi da ona dobije nove oblike, ističući da se, uz ostalo, očekuje povećanje izdvajanja za odbranu. "Na tehničkom nivou stvari funkcionišu solidno, mislim prvenstveno na saradnju sa OS BiH. Od nas se očekuje da se ispune neki politički uvjeti. Prvi je povećanje izdvajanja za Oružane snage BiH, odnosno sektor odbrane sa 0,9 posto BDP-a na 1,8 posto. To će biti zahtjevi i očekivanje u narednom periodu", kazao je Komšić nakon sastanka sa Šekerinskom. Komšić je naglasio i da je neupitna podrška stabilnosti BiH od zemalja članica NATO-a. Kako se navodi u saopštenju iz sedišta Severnoatlantskog saveza, zamenica generalnog sekretara NATO-a naglasila je nepokolebljivu posvećenost NATO-a Bosni i Hercegovini, kao i značaj trajnog mira i bezbednosti u zemlji i stabilnosti na celom Zapadnom Balkanu za sigurnost u evroatlantskom regionu. Dodaje se da je pozdravila i važna dostignuća ostvarena tokom dugogodišnjeg partnerstva NATO-a sa Bosnom i Hercegovinom, zasnovanog na političkom dijalogu i praktičnoj saradnji, uz podršku pojačanog prisustva NATO-a u Sarajevu. Ona je naglasila spremnost NATO-a da dodatno ojača saradnju, nadovezujući se na prvi individualno prilagođeni program partnerstva Bosne i Hercegovine usvojen prošle godine, unapređenu implementaciju Programa reformi zemlje i pojačanu podršku NATO-a kroz Program izgradnje odbrambenih kapaciteta. "Šekerinska je takođe ponovila da NATO čvrsto stoji iza teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine i da nastavlja da podržava evropski i evroatlantski put zemlje“, navodi se u saopštenju NATO-a. BiH se još 2005. formalno opredijelila za članstvo u NATO-u, ali je posljednjih godina put prema Alijansi bio blokiran političkim neslaganjima, naročito predstavnika iz Republike Srpske, koji zagovaraju vojnu neutralnost po uzoru na Srbiju. Uprkos protivljenju, reforme sektora odbrane se sprovode. BiH ima svog vojnog i političkog predstavnika u misiji pri NATO-u u Briselu, a NATO u BiH ima svoj štab od 2004. godine sa mandatom Ujedinjenih nacija da pomaže reformu Oružanih snaga koja se provodi prema NATO-ovim standardima. Vojne jedinice iz BiH bile su dio NATO-ovih jedinica u misijama u Afganistanu, Iraku, Maliju, Kongu i drugim zemljama. Iz NATO-a su više puta naglašavali da članstvo zavisi od unutrašnje političke volje i ispunjenja reformi.

Može li feminizam pronaći svoje mjesto unutar vjere? Zašto je jednakost u religiji često samo deklarativna, dok stvarni život govori drugačije? Da li religija ograničava žene ili je problem u načinu na koji je tumačimo? I zašto su mlađe generacije, suprotno očekivanjima, sve konzervativnije?

Bosna i Hercegovina ne može procesuirati bh. državljane koji ratuju na strani Rusije u Ukrajini nakon sticanja ruskog državljanstva. Zbog toga Tužilaštvo BiH traži izmjene zakona, dok pravni stručnjaci ističu da izmjene zakona ili oduzimanje državljanstva ili nisu jednostavni ili su nemogući.

Zakon postoji, a institucije imaju jasne smjernice. Tako bi trebalo biti u praksi. No, posljednji slučaj femicida u Bosni i Hercegovini pokazao je da zakonske mjere ne sprječavaju nasilnike da se obračunaju sa žrtavama, usprkos obećanjima vlasti da će osigurati efikasniji sistem zaštite od nasilja u porodici. Sudsku mjeru zabrane prilaska imao je i Tarik Prusac koji je nešto manje od mjesec dana, nakon što mu je izrečena, ubio u Sarajevu 1. maja bivšu partnericu. Četrdesetjednogodišnju Elmu Godinjak – Prusac prvo je pretukao, a potom u haustoru zgrade u kojoj je živjela ubio hicem iz pištolja, koji je uzeo iz zaštitarske firme u kojoj je radio. Nakon toga je pobjegao s njihovom maloljetnom kćerkom. Uhapšen je u ćevabdžinici, nekoliko kilometara od mjesta zločina. Elektronski nadzorZbog učestalih ubistava žena i pod pritiskom javnosti, bh. entitet Federacija Bosne i Hercegovine dobio je u aprilu prošle godine izmijenjeni Zakon o zaštiti od nasilja u porodici. Njime su, uz ostalo, proširene ovlasti policije koja ima obavezu da, nakon prijavljenog nasilja, uradi procjenu rizika od smrtnosti i ponavljanja nasilja. Zakon je, također, predvidio uvođenje elektronskog nadzora s ciljem efikasnijeg praćenja osoba kojima je, kao u slučaju Tarika Prusca, zabranjen prilazak žrtvi. No, pravilnik koji bi uredio način upotrebe elektronskog nadzora i utvrdio načine nabavke elektronskih narukvica, sudeći prema javno dostupnim informacijama, do danas nije donesen. Alma Kratina, predsjednica Komisije za jednakopravnost spolova Parlamenta Federacije BiH, ocjenjuje da i posljednji slučaj femicida pokazuje da nema efikasnog provođenja Zakona. "Postavlja se pitaje ko kontroliše zaštitne mjere. Zakon jasno kaže da onaj ko krši mjere može završiti u zatvoru. Također, ako nasilnik ima izrečenu mjeru zabrane, a radi kao zaštitar i posjeduje oružje, zar sistem ne bi morao biti uvezan kako bi se to spriječilo", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE). Institucije imaju smjerniceNeira Raković iz Udruženja "Glas žene" iz Bihaća, koje je bilo među inicijatorima za donođenje novih propisa u Federaciji BiH, kaže da su institucije dobile jasne smjernice za postupanje. "Njihova je dužnost da koordiniraju ostale subjekte zaštite i stalno rade procjene rizika. Problem je kad se donese rješenje o zabrani prilaska, oni smatruju da je proces završen, a on tada tek počinje", navodi ona. Iz Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo su za RSE naveli da su postupili u skladu sa zakonima i pravilnicima, kada je riječ o postupanju i praćenju provedbe mjera zabrane prilaska, prije ubistva 41-godišnjakinje u Sarajevu. Ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Admir Katica kazao je da je policija žrtvu obilazila nekoliko puta, te da nije bilo prijava o kršenju mjera zabrane prilaska. Bojana Jovanović iz Centra ženskih prava iz Zenice smatra da je rizik očigledno bio prisutan, ali da nije procijenjen na adekvatan način. "Nisu uzeli u obzir nasilno ponašanje i to da on kao zaposleni zaštitarske agencije ima pristup oružju. Indikatori visokog rizika za femicid je posjedovanje oružja ili prijetnja ubistvom, kontrolirajuće i opsesivno ponašanje. To se mora uzeti u obzir kada procenjuje rizik da ne dođe do femicida", kaže Jovanović. Za pravilnike koji trebaju omogućiti punu provedbu Zakona o zaštiti od nasilja u porodici zaduženo je više entitetskih ministarstava. Tako je, među ostalim, navedeno da podzakonski akt o upotrebi elektronskog nadzora treba donijeti ministar pravde Federacije BiH. Ministar pravde Vedran Škobić nije odgovorio na poziv RSE, a na pisani upit do zaključenja ovog teksta nije odgovoreno ni iz Ministarstva kojim rukovodi. Iz MUP-a Federacije BiH, pak, tvrde da su završili svoj dio posla, usvojivši pravilnike koji se odnose na postupanje policije, procjenu rizika i nadzora nad mjerama zabrane. "Za taj elektronski nadzor i dokle je Ministarstvo pravde došlo, ne znamo. Kad završe, što se nas tiče, sve je spremno", kazao je ministar Ramo Isak za RSE. Istovremeno, parlamentarka Alma Kratina ističe da entitetska Vlada do danas nije dostavila izvještaj o tome koji su pravilnici do sada usvojeni, a neophodni su za provedbu zakona. "Propis koji se tiče elektronskih narukvica očito nije donesen, jer nemamo njihovu primjenu. Koliko je to pogubno vidi se iz situacije u kojoj je nekome izrečena mjera zabrane približavanja, a ona se krši. Da su narukvice uvedene, policija bi u realnom vremenu pratila kretanje nasilnika, a žrtva bi bila pravovremeno upozorena", kaže Kratina. Potrebna kontrola U BiH nema zvaničnih podataka o broju žrtava femicida u posljednjih nekoliko godina. Organizacije civilnog društva procjenjuju da godišnje u prosjeku bude ubijeno oko 11 žena, najčešće od partnera ili drugih muških članova porodice. Nedžad Korajlić, rukovodilac Studija sigurnosti Visoke škole "Centar za poslovne studije" (CEPS) iz Kiseljaka, izjavio je za RSE da problem predstavlja činjenica da se ubistva žena u BiH ponavljaju, unatoč izrečenim mjerama koje su trebale zaštititi žrtvu. "Mjere se mogu izricati koliko god želite, ali ako nema kontrole nad njihovim provođenjem to će predstavljati problem. Ukoliko imamo samo njihovo zakonsko donošenje, ali ne i njihovu primjenu, to će biti mrtvo slovo na papiru", kazao je. Korajlić je naglasio da je potrebna kontinuirana aktivnost policije, centara za socijalni rad i građana koji moraju prijavljivati. "Ubistava će uvijek biti i ne možemo ih u potpunosti spriječiti, ali možemo bolje reagovati kada se radi o povratnicima, te ih operativno pratiti i kontrolisati - od zaštitnih mjera, pa do elektronskog nadzora. Moramo vratiti povjerenje građana u institucije sistema", naveo je. Prema podacima OSCE-a, gotovo polovina žena u BiH iskusila je neki oblik nasilja od svoje 15. godine. Čak 84 posto slučajeva nikada nije prijavljeno, podaci su Fondacije Cure. Učinkovitije postupanje institucija u zaštiti žena i procesuiranju odgovornih za nasilje zatraženo je na protestima građana širom zemlje, nakon što je u augustu 2023. bivši partner ubio Nizamu Hećimović iz Gradačca. Bio je to jedan od najbrutalnijih slučajeva ubistava žena u BiH, nakon koga su entitetske vlasti, pod pritiskom protesta, usvojile zakonske izmjene obećavajući bolju zaštitu žena od nasilnika. Uz Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, prošle godine je izmijenjen i Krivični zakon Federacije BiH u koji je uvršten femicid, kao zasebno kazneno djelo. Predviđene su kazne od deset godina do kazne dugotrajnog zatvora. U Krivičnom zakonu drugog bh. entiteta, Republici Srpskoj, femicid ne postoji kao zasebno djelo. Iako je Vlada RS-a najavljivala da će ga uvrstiti u novu verziju Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama, do toga nije došlo nakon što je nekoliko konzervativnih i desničarskih udruženja tražilo da bude povučen iz procedure. *Tekst je ažuriran 6. maja izjavom iz Agencije za zaštitu ljudi i imovine SEC ONE.

Oko 700 metara vazdušne linije. Toliko bi dijelilo stan Milana Žujića iz Novog Grada, na zapadu Bosne i Hercegovine u blizini granice sa Hrvatskom, gdje susjedna zemlja planira graditi skladište radioaktivnog otpada. Ova lokacija u hrvatskoj Opštini Dvor je i oko kilometar od vodozahvata iz kojeg pitku vodu dobija oko 15.000 ljudi u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Milan, otac troje djece, za Radio Slobodna Evropa kaže kako razmišlja da se preseli iz Novog Grada zbog najavljene gradnje na Trgovskoj Gori. "Kao roditelj ne možeš ostati ravnodušan. Djeca su mala, dvoje ih je krenulo u školu, ovdje smo sve stekli. A sad razmišljaš, da li uopšte smiješ ostati", priča Žujić za RSE. Pitanje izgradnje radioaktivnog otpada u susjednoj Hrvatskoj već godinama izaziva zabrinutost mještana sa druge strane rijeke Une, koji su organizovali i nekoliko protesta, a bh. vlasti tražile od Hrvatske da se njegova gradnja premjesti. No, prvo sučeljavanje dvije zemlje o ovom skladištu desiće se 14. maja u Ženevi, kada će BiH i Hrvatska iznijeti argumente za i protiv gradnje. Saslušanje će se desiti u okviru tijela Espoo konvencije Ujedinjenih nacija, koja obavezuje države da međusobno sarađuju i razmjenjuju informacije o projektima koji mogu imati prekogranični uticaj na životnu sredinu. Bosna i Hercegovina i Hrvatska su potpisnice Espoo konvencije. Šta kažu u BiH?Delegaciju Bosne i Hercegovine će pred tijelima Espoo konvencije predstavljati Bojan Vipotnik, ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju bh. entiteta Republika Srpska. Vipotnik za RSE kaže da BiH od Hrvatske ne očekuje promjenu stava, ali da će bh. strana iznijeti svoje viđenje. "Ne očekujemo čuda. Hrvatska će tvrditi da je sve rađeno po procedurama i standardima. Ali, Ženeva ima ogromnu specifičnu težinu. Mi imamo vlastita istraživanja i argumentaciju i spremni smo da, nakon Ženeve, idemo dalje, pred domaće i međunarodne sudove, kao i pred tijela Arhuške, Bernske i Helsinške konvencije", kaže on. Dodaje da se želi ukazati i na potencijalnu opasnost za oko 250 hiljada stanovnika koji žive nizvodno od lokacije uz Unu i Savu. Inače, BiH je Espoo Komitetu u posljednje tri godine podnijela nekoliko prijava, tvrdeći da Hrvatska nije osigurala punu i transparentnu prekograničnu procijenu, niti su institucije u Bosni i Hercegovini bile uključene u planiranje projekta. Šta kaže Hrvatska?Iz Vlade Republike Hrvatske do objave teksta nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa o njihovim očekivanjima uoči sastanka u Ženevi. U Fondu za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada Nuklearne elektrane Krško (Fond NEK), državne institucije u Hrvatskoj, za RSE ističu da se na Trgovskoj gori ne planira odlagalište, već "privremeno skladište nisko i srednje radioaktivnog otpada, koje bi funkcionisalo do 2051. godine, dok se ne pronađe trajno rješenje". "Bosna i Hercegovina je sudjelovala u prekograničnom postupku strateške procjene utjecaja na okoliš za Nacionalni program 2016. godine, koji je vodilo nadležno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. BiH je, također, sudjelovala i u postupku određivanja sadržaja Studije procjene utjecaja na okoliš (scoping) 2023. godine. Prekogranične konzultacije će se odvijati u skladu s ESPOO konvencijom za vrijeme postupka procjene utjecaja na okoliš koja još nije započela", navode iz Fonda za RSE. Odbacuju tvrdnje o prekograničnim rizicima i naglašavaju da je objekat projektovan prema "najvišim sigurnosnim standardima", uključujući otpornost na snažne zemljotrese, poplave i klimatske promjene. Iz Evropske unije ranije je za RSE navedeno kako države članice EU "moraju osigurati da se javnosti pruže potrebne mogućnosti za efikasno učešće u procesu donošenja odluka u vezi s upravljanjem istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom u skladu, posebno, s međunarodnim obavezama". U tom kontekstu, posebno ističu konvencije o zaštiti životne sredine, usvojene u danskom Arhusu i finskom Espou. Na šta ukazuju stručnjaci?Profesor emeritus Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu Božo Dalmacija pomagao je u pripremi delegacije BiH pred sučeljavanje sa Hrvatskom u Ženevi. On ističe kako je Hrvatska u planiranju odlagališta za radioaktivni otpad "prekršila najmanje dvije direktive Evropske Unije o prekograničnom uticaju, te ESPO Konvenciju". Pri tome je posebno istakao kršenje Direktive EU o strateškoj studiji uticaja iz 2014. godine koje u obzir uzimaju i klimatske promjene, potencijalne zemljotrese i poplave. On ističe i da je nakon potpisivanja direktive o prekograničnom uticaju 2008. godine, Hrvatske bila obavezna da obavještava BiH o svim aktivnostima, što "nije učinila". "Radioaktivni otpad ostaje opasan 100 do 200 godina. Ovdje su korišteni dokumenti iz 1998. godine, bez razmatranja alternativnih lokacija i bez ozbiljne procjene katastrofa – poplava, potresa i klimatskih promjena", navodi Dalmacija. Kakve su posljedice odluka tijela Espoo konvencije?Zaključci i preporuke tijela Espoo konvencije nemaju pravno obavezujući karakter. No, direktorica Aarhus centra Sarajevo Emina Veljović za RSE kaže da njihov stvarni uticaj može biti daleko veći od same procedure u Ženevi. "Te preporuke možda formalno nisu presuda, ali u praksi često imaju snažan uticaj na daljnje postupanje institucija Evropske unije, međunarodnih finansijskih tijela i nacionalnih vlasti", kaže Veljović. Prema njenim riječima, eventualna potvrda da je Hrvatska prekršila Espoo konvenciju značila bi da postoji zvanični međunarodni dokument koji konstatuje kršenje osnovnih ekoloških pravila. "Za zemlju članicu EU, kršenje pravila koja su direktno povezana s pravom javnosti na informacije i zaštitu okoliša izuzetno je loše po imidž. Evropska unija se globalno predstavlja kao lider u ekološkim standardima, i ovakvi slučajevi to direktno dovode u pitanje", rekla je. Uporedo upućena i nova prijava protiv HrvatskeParalelno sa postupkom pred Espoo tijelima, Bosna i Hercegovina je krajem aprila podnijela i novu prijavu prema Aarhuškoj konvenciji, koja garantuje pravo javnosti na pristup informacijama, učešće u donošenju odluka i pravnu zaštitu u pitanjima životne sredine. Prijavu je podnijelo Ministarstvo ekologije i turizma drugog bh. entiteta Federacije BiH, koje je kontakt tačka Bosne i Hercegovine za provođenje Aarhuške konvencije. "U priloženoj komunikaciji pokazano je da su postupci Republike Hrvatske rezultirali, između ostalog, neadekvatnim pristupom informacijama o okolišu za pogođenu javnost u BiH. Osim toga, ti su postupci ograničili sudjelovanje javnosti BiH, potkopavajući povjerenje u proces donošenja odluka, ograničavajući identifikaciju potencijalnih rizika za okoliš i kršeći brojne druge međunarodne obaveze prema Aarhuškoj konvenciji", saopšteno je iz entitetskog ministarstva nakon podnošenja prijave. Hrvatska Vlada je 2018. godine usvojila nacionalni program zbrinjavanja radioaktivnog otpada, kojim je Trgovska gora označena kao lokacija skladišta, uprkos protivljenju lokalnih zajednica s obje strane rijeke Une. Hrvatski sabor je 15. decembra prošle godine usvojio i poseban zakon o izgradnji tog centra. Osim otpada iz Krškog, u Čerkezovcu na Trgovskoj gori bio bi, prema ranijim najavama, smještan i institucionalni radioaktivni otpad iz Hrvatske, uključujući medicinski i industrijski otpad.

U Kantonu Sarajevo je 5. maja Dan žalosti u znak sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva tokom rata u Bosni i Hercegovini devedesetih godina prošlog vijeka. Prema zvaničnim podacima 1.601 dijete je stradalo tokom četiri godine opsade Sarajeva (1992-1995.), glavnog grada BiH. Prema sudskim presudama na međunarodnim i domaćim sudovima, najmanje 53 djece u Sarajevu je ubijeno snajperom, a više od 14 hiljada ih je ranjeno. Najviše su ubijana na igralištima ispred zgrada, gdje im je najčešće geler zauvijek prekinuo djetinjstvo. Za zločine nad djecom počinjene tokom opsade Sarajeva, za sada niko nije odgovarao. Vlada Kantona Sarajevo je 2019. godine donijela odluku da će se 5. maj obilježavati kao Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva. Historijski muzej BiH od februara 2020. godine prikuplja lične predmete ubijene djece tokom opsade Sarajeva, koji su izloženi u postavci memorijalne 'Bijele sobe'. Opsada SarajevaTeror nad građanima Sarajeva trajao je 1.425 dana. Napadi na civile s položaja Vojske Republike Srpske (VRS), prema presudama Suda u Hagu, odvijali su se svugdje i u svako doba dana ili noći. Pravosnažno, za opsadu Sarajeva, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu na doživotnu robiju osuđen je Stanislav Galić, dok je 29 godina zatvora dobio Dragomir Milošević, obojica nekadašnji komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa koji su držali pod opsadom Sarajevo 44 mjeseca. Dio doživotnih presuda Radovanu Karadžiću, ratnom predsjedniku Republike Srpske (RS), te Ratku Mladiću, ratnom komandandu Vojske RS, odnosi se upravo na terorisanje civilnog stanovništva Sarajeva. Pred domaćim pravosuđem za zločine u opkoljenim dijelovima grada, do sada je procesuirano 12 osoba. Pred Haškim tribunalom za zločine počinjene u Sarajevu bio je optužen i nekadašnji predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević, ali je umro tokom suđenja u martu 2006. godine, nakon čega je proces obustavljen. Biljana Plavišić, bivša predsjednica Republike Srspke, priznala je krivicu za učešće, između ostalog, u zločinima u Sarajevu, nakon čega je, pred sudijama Haškog tribunala osuđena na 11 godina zatvora.

Ustavni sud Republike Srpske odbio je zahtjev Kluba Bošnjaka i Kluba Hrvata u Vijeću naroda RS-a kojim su tražili da se utvrdi povreda vitalnog nacionalnog interesa u vezi s Rezolucijom o osudi i zabrani veličanja ideologije i simbola NDH, te ustaške, nacističke i fašističke ideologije. Radi se o rezoluciji koju je entitetska Narodna skupština usvojila polovinom marta, kao reakciju na najavljeno okupljanje bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, jedne od tri vojske u ratu 90-ih godina prošlog vijeka, u Modranu kod Dervente, 21. marta, gdje se svake godine obilježava godišnjica te jedinice, kao i pomen stradalima u Bosanskoj Posavini. Na katoličkom groblju u tom selu, na sjeveru Bosne i Hercegovine, nalazi se i spomenik u obliku slova "U" i s hrvatskom šahovnicom sa početnim bijelim poljem, za kojeg u RS tvrde da "nedvosmisleno" predstavlja ustaško obilježje. Iz Ustavnog suda RS saopšteno je 4. maja da je Vijeće tog Suda za zaštitu vitalnog interesa zaključilo da zahtjevi kojim se spori usvojena Rezolucija i zaključci nisu prihvatljivi, jer "ni po sadržini, ni po formi, nemaju karakter opštih pravnih akata". Kako se dodaje, osporenim aktima ukazuje se na konkretno stanje i probleme u društvu, utvrđuje se politika koja se treba sprovoditi u određenoj oblasti, daju se smjernice i predviđaju mjere za njihovu realizaciju. "Zbog toga je zaključeno da Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje njihovu saglasnost s ustavnim odredbama koje se odnose na zaštitu vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda u Republici Srpskoj", istakli su u Ustavnom sudu RS. Uz Rezoluciju, koja je usvojena na prijedlog vladajuće koalicije RS predvođene Savezom nezavisnih socijaldemokrata na čelu s Miloradom Dodikom, usvojeni su i zaključci svih parlamentarnih stranaka u tom entitetu, koje predviđaju i izmjene pojedinih entitetskih zakona. U rezoluciji se osuđuje veličanje zločinačkih ideja iz Drugog svjetskog rata, genocida počinjenog nad Srbima u NDH, te Holokausta. Pozivaju se nadležne institucije da preduzmu mjere protiv finansiranja organizacija koje promovišu sporne ideologije, te da sankcionišu javno podsticanje na rasnu, etničku i vjersku mržnju. Istovremeno, tada su odbijeni amandmani da se u Rezoluciju uvrste i zločini četničkih jedinica, te četnička ideologija. Rezolucijom nisu obuhvaćeni ni zločini iz rata u Bosni i Hercegovini 90-ih godina prošlog vijeka. Bosna i Hercegovina do sada nije uspjela usvojiti zakon o zabrani fašističkih i nacističkih ideologija na državnom nivou, iako su takve inicijative više puta bile u proceduri Parlamentarne skupštine BiH.

Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvojio je na sjednici 4. maja Zakon o ograničavanju raspolaganja imovinom, s ciljem sprečavanja terorizma, financiranja terorizma i financiranja širenja oružja za masovno uništenje. Ovaj zakon je jedan od uvjeta koje BiH treba ispuniti da izbjegne moguće stavljanje na "sivu listu" međunarodnih financijskih nadzornih tijela. Usvajanje zakona dio je šireg paketa mjera kojima vlasti u Bosni i Hercegovini nastoje izbjeći negativnu ocjenu Komiteta eksperata za procjenu mjera protiv pranja novca i financiranja terorizma (Moneyval) i Radne grupe za financijsku akciju (FATF) koju je uspostavilo sedam najrazvijenijih zemalja svijeta (G7). Osim zakona koji je usvojen 4. maja, BiH mora usvojiti i zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, te zakon o oduzimanju i upravljanju imovinom stečenom kaznenim djelom. Ove zakone treba usuglasiti i predložiti Vijeće ministara BiH, a potom usvojiti dvodomna Parlamentarna skupština BiH. Konačna odluka hoće li BiH biti na "sivoj listi" očekuje se 5. maja na sastanku FATF-a u Helsinkiju. Stavljanje na tu listu značilo bi pojačan nadzor nad novčanim transakcijama iz Bosne i Hercegovine i prema njoj, što bi moglo usporiti međunarodna plaćanja i povećati administrativno opterećenje za banke i druge financijske institucije. Osim što bi to moglo dovesti do duljeg trajanja slanja novca za građane i poduzeća u BiH, može utjecati i na uvjete financiranja, uključujući više kamatne stope na kredite. Bosna i Hercegovina je u februaru 2025. ušla u jednogodišnje razdoblje pojačanog praćenja FATF-a. Europska unija od tad je više puta upozoravala da bi to imalo šire ekonomske posljedice, uključujući otežan pristup međunarodnim financijskim tržištima i moguće usporavanje investicija, kao i na pristupanje zemlje Jedinstvenom području plaćanja u eurima (SEPA) kojem su pristupile sve zemlje Zapadnog Balkana, osim BiH i Kosova.

Nakon što je Sud Bosne i Hercegovine odbio optužnicu protiv Darija Ristića, državljanina BiH koji se priključio ruskoj vojsci nakon sticanja ruskog državljanstva, Tužilaštvo BiH najavilo je mogućnost izmjena zakona za ovakve slučajeve. Iz državnog tužilaštva nisu precizirali kako i kojim zakonskim rješenjima bi se vršile izmjene, ali su rekli da je održan kolegij u ovoj instituciji gdje je zaključeno da se ministarstva pravde, sigurnosti, civilnih poslova, prometa i komunikacija na nivou BiH, upoznaju s praksom Suda BiH u predmetu Ristić. Rečeno je da će im se predložiti da razmotre i eventualne izmjene relevantnih zakonskih rješenja, kako bi se spriječio odlazak državljana BiH na strana ratišta. Od početka ruske invazije na Ukrajinu, deseci bh. državljana su se pridružili ruskoj vojsci, a dio je dobio i državljanstvo, što je otežalo napore tužilaštva, jer više ne mogu biti optuženi za pridruživanje stranoj paravojnoj formaciji, budući da, pravno, služe u oružanim snagama svoje zemlje zbog strateške upotrebe dvojnog državljanstva. Pravni stručnjaci ističu da ne postoje zakonska rješenja kojima se može spriječiti građanima BiH sa dvojnim državljanstvom da učestvuju na ratištima ili služe vojsku u zemljama u kojima su državljanstvo legalno stekli. Pravni okvir za procesuiranje stranih boraca u Bosni i Hercegovini zasnovan je na članu 162b Krivičnog zakona, koji kriminalizira formiranje, regrutaciju i učešće u stranim vojnim ili paravojnim formacijama. Prema Krivičnom zakonu BiH svako pridruživanje stranoj vojnoj, paravojnoj je kažnjivo, osim u slučaju kad osoba na legalan način dobije državljanstvo te zemlje. Za krivično djelo pridruživanje stranim paravojnim i vojnim jedinicama Krivični zakon BiH predviđa kazne, u ovisnosti o kvalifikacijama, od tri mjeseca do deset godina zatvora. Rusija je ubrzanu dodjelu državljanstva stranim borcima uvela u septembru 2022, nekoliko mjeseci nakon početka invazije na Ukrajinu Ukrajinski front dozvoljen osobama s dvojnim državljanstvomIz Suda BiH nisu željeli komentarisati za Radio Slobodna Evropa najave tužilaštva o mogućim izmjenama zakona. U obrazloženju presude u slučaju Ristić, koju su proslijedili RSE, potvrđuju nepostojanje krivičnog djela, jer je Ristić imao državljanstvo Rusije tokom učešća u ratu. Dario Ristić iz Modriče se pridružio ruskoj vojsci u novembru 2023. godine, što je krivično djelo prema zakonima u BiH, ali je prije stupanja u rusku vojsku dobio državljanstvo Rusije. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ga je teretilo zbog pridruživanja stranoj vojsci i učešća na stranom ratištu, ali je Sud BiH odbacio optužnicu. Iz Suda BiH za Radio Slobodna Evropa su dostavili obrazloženje presude u kojoj navode razloge za odbacivanje tužbe. "Kako to iz činjeničnog opisa optužnice i dokaza dostavljenih uz optužnicu proizlazi, osumnjičeni Dario Ristić priključio se regularnoj vojsci Ruske Federacije, kao državljanin Ruske Federacije, te samim time nije ostvario bitna obilježja krivičnog djela protuzakonito formiranje i pridruživanje stranim paravojnim ili parapolicijskim formacijama iz člana 162b. stav 2. KZBiH", navodi se u obrazloženju presude Suda BiH. Iako je Ristićeva odbrana za Radio Slobodna Evropa ranije više puta rekla da planira sporazumno priznati krivicu za krivično djelo pridruživanje stranim vojnim formacijama, njegov advokat Rade Ćulibrk, kaže da u ovom slučaju nema krivičnog djela. On je za Radio Slobodna Evropa rekao da krivični Zakon BiH jasno predviđa da "nedozvoljeno služenje u stranim oružanim formacijama, čini državljanin Bosne i Hercegovine koji služi u vojsci druge države", ali da u situaciji u kojoj državljanin BiH ima državljanstvo te države u kojoj služi, nema krivičnog djela, zbog čega je Sud odbacio optužnicu. "Znači u momentu zaključivanja ugora sa Vojskom Ruske Federacije, on je već bio državljanin i Rusije i Bosne i Hercegovine. A pošto je državljanin i Rusije, znači ne služi u stranoj vojsci. Kao što ne bi Ruska Federacija mogla da protiv njega vodi postupak za služenje u Vojsci Bosne i Hercegovine", poručuje Ćulibrk. Branko Perić, bivši sudija Suda BiH kaže da u ovakvim slučajevima nema osnovnog elementa krivičnog djela. "Dakle, primila ga je Rusija u državljanstvo, dala mu privilegije, kao što drugi ljudi dobiju naše državljanstvo, Bosne i Hercegovine. Dakle, nemam toga elementa stranog ratišta", ističe Perić za RSE. Istovremeno, bivši državni tužilac Dubravko Čampara, koji je godinama radio na procesuiranju boraca sa stranih ratišta, kaže da BiH ne može inkriminirati bilo koga ko ima državljanstvo države u kojoj je nastao neki sukob i koji se pridruži. "Mi smo, recimo, imali čovjeka koji je državljanin BiH i Izraela, a u Izraelu je obavezan vojni rok za svakoga. Tako da, imali smo informacije da čovjek je pristupio Izraelskoj armiji i tamo je bio u nekim vojnim jedinicama i s obzirom na to da se tamo stalno događaju neki sukobi i on je učestvovao u tome, ali mi nismo procesuirali", kaže Čampara za RSE. Da li su moguće izmjene zakona?Izmjene i dopune zakona na nivou BiH mogu predložiti Savjet ministara BiH, svaki poslanik ili delegat Parlamentarne skupštine BiH, te Predsjedništvo BiH. O prijedlogu odlučuje Parlamentarna skupština BiH (Predstavnički dom i Dom naroda), usvajanjem u oba doma. Potom zakon proglašava Predsjedništvo BiH i objavljuje se u Službenom glasniku BiH. Krivično djelo odlaska na strana ratišta uvedeno je izmjenama Krivičnog zakona BiH 2014. godine (član 162b), primarno kao odgovor na odlaske građana BiH u Siriju i Irak. Do danas su, uglavnom, procesuirani povratnici povezani s odlascima u Siriju i Irak, odnosno terorističkim grupama kojima su se tamo pridruživali. Radi se o desecima presuda, uključujući i organizatore i pomagače, dok se odlasci u Ukrajini gotovo nikako nisu procesuirali. Pravni stručnjaci upozoravaju da je teško mijenjati zakone na način koji bi spriječio ovakve slučajeve, a da se pritom ne krše drugi zakoni ili međunarodne konvencije i sporazumi. "Oni mogu ići na izmjenu zakonu o državljanstvu, pa da automatski gubi državljanstvo, pa onda se i gubi nadležnost sudova Bosne i Hercegovine", smatra Ćulibrk. Bivši sudija Perić kaže da eventualne izmjene zakona za državljane sa dvojim državljanstvom koji odlaze na druga ratišta, ne bi trebalo biti predmet krivičnog zakonodavstva. "To bi trebalo biti predmet odredbi administrativnog prava, odnosno odredbi Zakona o državljanstvu. Država, ako misli da to treba sankcionisati, onda bi trebalo da to predvidi kao razlog za oduzimanje državljanstva", smatra Perić, dodajući da se radi o „povredi suvereniteta ugleda države Bosne i Hercegovine“. "Ako ti nije stalo do države Bosne i Hercegovine i ideš da ratuješ za neku drugu državu, što bi bio državljanin Bosne i Hercegovine i uživao privilegije države Bosne i Hercegovine", zaključuje Perić. Čampara je mišljenja da se dvojno državljanstvo ne može zabraniti, pa tako ni odlazak na ratišta ili služenje vojnog roka u tim zemljama, te da je to pravno neizvodivo i gotovo nemoguće. "To ne može biti inkriminacija, ili eventualno neka administrativna zabrana, po bilo koju cijenu. Ja mislim da su sve ustavne odredbe u korist pojedinca. Ustavna prava su zagarantovana i Evropskom konvencijom i Ustavom BiH. Ja ne vidim način kako bi se to moglo zabraniti", kaže on. Nisu svi na ukrajinskom ratištu dobili državljanstvaBosna i Hercegovina nema spisak svojih državljana koji se nalaze na ukrajinskom ratištu, niti ima zvanične podatke o tome. Podaci do kojih je došao Radio Slobodna Evropa u saradnji sa ukrajinskim institucijama i agencijama, te sopstvenim istraživanjima, pokazuje da je najmanje 20 bh. državljana koji učestvuju u ratu u Ukrajini. Za razliku od Ristića, neki od bh. državljana nisu dobili državljanstva prije odlaska na front u redovima ruske armije. Među njima je Selver Hrustić koji je ratovao za rusku vojsku, nakon čega ga je zarobila Ukrajina. Ukoliko ta zemlja odluči, on bi mogao biti vraćen u BiH i procesuiran po osnovu Krivičnog zakona BiH za krivično djelo pridruživanje stranim vojskama. Prema službenim potvrdama koje su izdale ruske vojne službe, rusko državljanstvo nije imao ni Mario Kuzmanović, bivši vojnik Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, koji je nestao u decembru 2024. na ratištu u Ukrajini, gdje se borio na strani ruske armije. Prema informacijama iz Rusije, iz januara ove godine, Kuzmanović se smatra mrtvim, ali detalji o njegovoj smrti i tijelu nisu poznati. Pored Ristića, jedini procesuirani slučaj odlaska u Ukrajinu bio je Gavrilo Stević, optužen za nezakonito pridruživanje stranim paravojnim formacijama. Na ukrajinskom frontu on je bio od 2014. tokom rata Ukrajine i separatističkih snaga Luganska i Donjecka. Šest godina kasnije je oslobođen optužbi pred Sudom BiH zbog nedostatka dokaza o učešću u vojnim dejstvima na strani ruskih separatista. Nepoznat broj bh. građana sa dvojnim državljanstvomBiH nema zvaničnu evidenciju o broju državljana koji imaju dvojno državljanstvo. Država nema način da prati kada njeni državljani dobiju drugo državljanstvo u zemljama sa kojima nema dogovor. Takvi sporazumi postoje samo sa Švedskom, Srbijom i Hrvatskom. Strane države nisu dužne obavještavati BiH, a mnogi državljani imaju dvojno državljanstvo po porijeklu, bez ikakve nove registracije u BiH. Procjene medija i nevladinih organizacija su da između 1,3 i 1,6 miliona državljana BiH ima dvojno državljanstvo, što je između 35 i 45 odsto od ukupnog broja državljana BiH u svijetu.

Ujedinjene nacije u Bosni i Hercegovini upozorile su da je nužno hitno djelovanje na zaštititi žena i djece te sprječavanju nasilja, nakon što je u Sarajevu ubijena 41-godišnja žena. Elma Godinjak-Prusac ubijena je 1. maja hicem iz pištolja u sarajevskom naselju Dobrinja, zbog čega je uhapšen njen bivši partner, 49-godišnji Tarik Prusac. U BiH nema zvaničnih podataka o broju žrtava femicida u posljednjih nekoliko godina. Organizacije civilnog društva procjenjuju da godišnje u prosjeku bude ubijeno oko 11 žena, najčešće od partnera ili drugih muških članova porodice. UN naglašava važnost brze, temeljite i nepristrasne istrage, kao i pune odgovornosti u skladu sa zakonom, kao i potrebe sveobuhvatne zaštite i podrške članovima porodice ubijene žene. Ističu i da je ovaj slučaj podsjetnik da nasilje nad ženama i dalje predstavlja ozbiljno i trajno kršenje ljudskih prava u BiH. "Femicidi nisu izolirani činovi, već najekstremniji oblik kontinuiranog i često eskalirajućeg rodno zasnovanog nasilja, s razornim posljedicama po porodice, zajednice i djecu. Izloženost takvom nasilju, bilo direktna ili indirektna, može imati duboke i dugoročne posljedice po sigurnost, dobrobit i razvoj djece", naveo je UN. Istaknuto je da i posljednji slučaj femicida naglašava potrebu za punom primjenom postojećih zakona i politika usmjerenih na prevenciju i odgovor na nasilje nad ženama, kao i na osiguravanje zaštite žena izloženih riziku. To uključuje i nedavne izmjene i dopune Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama u Federaciji BiH, kao i djelotvornu primjenu relevantnih odredbi Krivičnog zakona BiH, radi osiguranja pravovremenog procesuiranja i odgovornosti počinilaca. "Prevencija mora ići dalje od institucionalnih odgovora i uključivati ranu intervenciju, djelotvornu procjenu rizika te dostupne i kvalitetne usluge podrške", naveli su iz UN-a. Suočena s protestima zbog rasta broja ubistava žena, vlast u Federaciji BiH donijela je prošle goidne zakon kojim je najavila efikasniju zaštitu žrtava porodičnog nasilja. Izmijenjeni Zakon o zaštiti od nasilja u porodici stupio je na snagu u martu prošle godine, a uslijedile su izmjene Krivičnog zakona u koji je uvršten femicid, kao zasebno kazneno djelo. Izmjene Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, uz ostalo, proširile su ovlasti policije, koja ima obavezu da, nakon prijavljenog nasilja, uradi procjenu rizika od smrtnosti i ponavljanja nasilja. RSE Specijal: Šta se desilo nakon ubistva Nizame Hećimović?Učinkovitije postupanje institucija u zaštiti žena i procesuiranju odgovornih za nasilje zatraženo je na protestima građana širom zemlje, nakon što je u augustu 2023. bivši partner ubio Nizamu Hećimović iz Gradačca. Bio je to jedan od najbrutalnijih slučajeva ubistava žena u BiH, nakon koga su entitetske vlasti, pod pritiskom protesta, usvojile zakonske izmjene obećavajući bolju zaštitu žena od nasilnika.

Otkako je američki predsjednik Donald Trump prošle godine preuzeo dužnost, Washington i Brisel su se sukobili oko trgovine, podrške Ukrajini i vojne potrošnje. Sada je tu novo bojno polje: Zapadni Balkan. Jedinstveno pozicionirane na raskrsnici interesa EU i SAD-a, kao i ruskog i kineskog uticaja, zemlje regiona privukle su pažnju svjetskih supersila, pokrećući utrku za iskorištavanje njihovog rastućeg značaja, ranjivosti i slabih ekonomija. Nigdje to nije više vidljivo nego u nedavnim ulaganjima američkih investitora u energetske projekte u Albaniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, zemljama koje nastoje da okončaju svoju zavisnost od ruskih isporuka. "Predsjednik Trump otvara novu eru saradnje sa južnom, te centralnom i istočnom Evropom," rekao je američki ministar energetike Chris Wright novinarima na poslovnom forumu Inicijative tri mora u Dubrovniku u Hrvatskoj. Sukob agendi bio je naglašen prošle sedmice kada su Sjedinjene Američke Države napravile najveću javnu investiciju u posljednjih nekoliko godina na Zapadnom Balkanu, potpisivanjem nekoliko sporazuma o izvozu plina i razvoju umjetne inteligencije u Albaniji, Bosni i Hrvatskoj vrijednih nekoliko milijardi. Centralni dio je projekat plinovoda Južna interkonekcija vrijedan 1,5 milijardi dolara između Bosne i Hrvatske, koji povezuje BiH sa hrvatskim terminalom za ukapljeni prirodni plin na ostrvu Krk i sa širom evropskom mrežom plinovoda. "Prepoznato je da je ovo ponovo regija sa visokim ulogom i što više preuveličavate najave, to više izazivate protivljenje, iz Moskve, iz Pekinga, čak i iz dijelova Evrope," rekao je za RSE jedan pomoćnik u Kongresu upoznat s razgovorima. "Strategija je da se kapital i projekti pokreću brže nego što politika može da reaguje. Ako sve predstavite kao geopolitičko nadmetanje, usporavate to. Ako ga nazovete investicijama i infrastrukturom, ide brže,” dodao je drugi pomoćnik. Snovi o plinovoduBosni i Hercegovini, jednoj od najsiromašnijih zemalja u Evropi, potrebno je da se stvari pokrenu čim prije. Trenutno je u potpunosti zavisna od ruskih fosilnih goriva koja se uvoze putem Turskog toka. Ključno je da je terminal na Krku glavni kanal za američki ukapljeni prirodni plin (LNG) ka evropskom kontinentu, a sporazum, koji su supotpisale Sjedinjene Američke Države, osigurat će da još više američke energije stigne u regiju. Čini se da se balkanske zemlje okreću Sjedinjenim Državama nakon godina neuspjeha da osiguraju finansiranje koje im je potrebno iz Evrope. "Nizak nivo investicija dugo je opterećivao Balkan," kaže David J. Kostelancik, viši saradnik u Programu za demokratsku otpornost pri Centru za analizu evropske politike (CEPA), koji kaže da "energetska sigurnost u jugoistočnoj Evropi više nije periferno ekonomsko pitanje, to je ključno pitanje nacionalne sigurnosti SAD-a." "Fokusiranjem diplomatskog angažmana i olakšavanjem finansiranja…SAD mogu povećati ulaganja u energetski sektor koji povećava konkurentnost i osigurava sigurnost, uključujući cyber sigurnost i mehanizme provjere investicija koji otkrivaju pokušaje zlonamjernih aktera da steknu uticaj." I Brisel i Washington podržavaju odvajanje Balkana od ruske energetske zavisnosti. Ali energetska politika sada prelazi u utrku za uticaj, suprotstavljajući dvije prijestolnice jednu drugoj. Kako bi otvorila put za sporazum o plinovodu, Bosna je izmijenila zakonodavstvo kako bi imenovala privatnu američku kompaniju, AAFS Infrastructure and Energy, kao glavnog investitora i operatera. Prema podacima o kompaniji i projektu, direktor AAFS je Jesse Binnall, bivši član pravnog tima američkog predsjednika Donalda Trumpa, dok je potpredsjednik Joseph Flynn brat bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost SAD-a Michaela Flynna. Novi zakon značio je da nema otvorenog procesa tendera, što je razljutilo Brisel i navelo Transparency International da upozori na “opasan presedan” koji se postavlja. U pismu od 13. aprila, ambasador EU u Sarajevu, Luigi Soreca, upozorio je da zakonodavstvo usvojeno posebno za projekt plinovoda (lex specialis) može ugroziti pristup Bosne evropskom energetskom tržištu, kao i oko milijardu eura finansiranja u okviru EU Plana rasta za Zapadni Balkan. BiH je dio Energetske zajednice Brisela, koja svoje zakone u ovoj oblasti proširuje na zemlje kandidate za članstvo u EU u regionu. Iako je Sarajevo kandidat za članstvo u EU od 2022. godine, nema naznaka da će uskoro pristupiti Uniji, a Brisel često ukazuje na nedostatak unutrašnjih reformi. Zvaničnici u Bosni također kažu da njihov sporazum s američkim investitorima dolazi kao pokušaj da se pomogne približavanju cilju same Unije da obustavi sav uvoz ruske energije do 1. januara 2028. godine. To je ogroman zadatak za Bosnu, koja nema vlastitu proizvodnju plina i u potpunosti je zavisna od Rusije, koja joj godišnje isporučuje 225 miliona kubnih metara plina. S obzirom na to da članstvo u EU izgleda daleko, čini se da je Bosna odlučila ignorisati upozorenje Evrope da “pažljivo razmotri svoje obaveze” prilikom potpisivanja ugovora o energetskim projektima, te nastavi s američkim investicijama. Bosna se čak pridružila američkoj inicijativi za jačanje energetske opskrbe regiona, a ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković rekao je za RSE da je to “ekonomski značajno za zemlju.” "Ovaj dio Evrope vraća se zdravom razumu, put ka prosperitetu je više, a ne manje energije," rekao je Wright. Ekonomski interes SAD-a u regionu dodatno je podstaknut usvajanjem "Zakona o demokratiji i prosperitetu Zapadnog Balkana," u Kongresu u februaru, koji, između ostalog, obavezuje Sjedinjene Američke Države na pojačavanje ekonomske saradnje. Prošle sedmice, glavni grad Kosova, Priština, bio je domaćin Konferencije američkih investitora s ciljem privlačenja američkih kompanija da ulažu u brojne projekte, poput nove autobuske stanice i bolnice u gradu, izgradnje obilaznice i više objekata sportske infrastrukture. Američka investiciona grupa Pantheon Atlas potpisala je pismo namjere sa lokalnim partnerom Končar Group o izgradnji centra za razvoj umjetne inteligencije i data centra u centralnoj Hrvatskoj naredne godine, vrijednog 58 milijardi dolara, s planiranim kapacitetom električne energije od jedne milijarde gigavata. U međuvremenu u Tirani, Albanija je potpisala dvadesetogodišnji okvirni sporazum o uvozu američkog LNG-a vrijedan šest milijardi dolara, povezujući lokalnog energetskog dobavljača Albgaz s američkom firmom Venture Global i grčkom kompanijom Aktor. Zvaničnici koji su govorili pod uslovom anonimnosti rekli su da se očekuje još najava, iako nisu dati detalji. Dodali su da, iako je trenutni fokus na Albaniji, Bosni i Hrvatskoj, postoji snažan osjećaj da je ova nova politika zamišljena kao regionalna. Srbija, Sjeverna Makedonija i Crna Gora vide se kao logični sljedeći koraci ako početni projekti uspiju, posebno dok Washington nastoji izgraditi integriraniji energetski i digitalni koridor širom Zapadnog Balkana.