Bosna i Hercegovina i Srbija su među dvanaest država koje su se 24. februara u Vašingtonu pridružile američkoj inicijativi za jačanje energetskog snabdijevanja regiona, potvrdili su zvaničnici dvije države. Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković potvrdio je za Radio Slobodna Evropa da je u ime BiH u Vašingtonu 24. februara potpisao Zajedničku izjavu o jačanju sigurnosti snabdijevanja prirodnim gasom u centralnoj i istočnoj Evropi. Kako kaže, radi se o inicijativi Sjedinjenih Američkih Država, kojom zemlje potpisnice - Bosna i Hercegovina, Grčka, Bugarska, Mađarska, Srbija, Poljska, Rumunija, Slovačka, Moldavija, Ukrajina, Hrvatska i Slovenija iskazuju zajedničku posvećenost diversifikaciji izvora i ruta snabdijevanja, jačanju regionalne infrastrukture, unapređenju komercijalnih aranžmana, te dugoročnoj energetskoj stabilnosti. "Radi se o tzv. vertikalnom koridoru, konceptu plasiranja američkog LNG (ukapljenog prirodnog gasa) kroz infrastrukturu koja postoji u Evropi ili koja tek treba da se gradi, sa željom i ciljem SAD da zapravo dominira ovim tržištem što geopolitički, ekonomski, što Bosni i Hercegovini jako odgovara", izjavio je Konaković za RSE. "Mi svoje mjesto u ovoj priči imamo zbog interesa za izgradnju Južne interkonekcije čime ne bismo samo rješavali svoje probleme i bili u prilici da imamo i druge izvore gasa, osim ruskog, nego bismo postali na neki način trasa kroz koju bi se mogao LNG gas transportovati u jugoistočnu i neke druge dijelove Evrope. Tako da tu zaista imamo sreću da postoji američki interes, ekonomski to nam znači mnogo", dodao je Konaković. Ministarka rudarstva i energetike Srbije Dubravka Đedović Handanović je saopštila da je Srbija podržala inicijativu SAD-a kojom se teži jačanju otpornosti tržišta prirodnog gasa i postizanju regionalnog cilja sigurnosti snabdevanja gasom. "Razgovarali smo o merama koje možemo da preduzmemo da bi snabdevanje gasom bilo pouzdano poput harmonizacije berzi gasa, investicija, izgradnje nove gasne infrastrukture i dugoročne stabilnosti trgovine prirodnim gasom. Ovo ne znači potpuno okretanje samo jednom snabdevaču, već podizanje energetske bezbednosti", rekla je ona. Izjava je potpisana u okviru Transatlantskog samita o sigurnosti gasa, čiji su domaćini bili američki ministar unutrašnjih poslova Doug Burgum i ministar energetike Chris Wright. Zavisnost BiH od ruskog gasaRuski plin u Evropi zemlje jugoistočne Evrope uvoze plinovodom Turski tok, kojim preko Crnog mora ruski plin stiže do Turske, a potom se preko Bugarske i Srbije doprema u Mađarsku. Poseban fokus na samitu je bilo smanjenje zavisnosti od ruskih energenata, proširenju infrastrukture i komercijalnih aranžmana duž postojećih energetskih ruta širom Evrope, kao i povećanju protoka američkog LNG-a prema istočnoj Evropi. Konaković navodi i da "ne sumnja u dobre namjere ostalih zemalja potpisnica", te da je "posebno intrigantno pitanje bilo potpisi Mađarske i Srbije koje su do sada imale drugačiji pristup". "Potpis na današnju izjavu jeste najava zaokreta koji Bosni i Hercegovini donosi dosta toga. Što više američkog, što manje ruskog prisustva u našem regionu znači stabilizaciju Bosne i Hercegovine. Ono što imamo od Rusije je maligni uticaj. Oni usporavaju put cijele regije u Evropsku uniju", kazao je Konaković. BiH potpisivanjem ove izjave postaje dio novog koridora kojim bi se smanjila zavisnost od ruskih energenata. Krajem prošle godine, za RSE je rečeno iz Ambasade SAD da bi već tokom 2026. godine mogla početi izgradnja gasovoda Južna interkonekcija. Njime bi BiH direktno mogla da dobija gas iz LNG (liquid natural gas – ukapljeni prirodni gas) terminala na ostrvu Krku, na sjeveru Jadrana, što bi značilo diversifikaciju izvora ovog energenta. Oko 60% gasa na krčkom terminalu stiže iz SAD, ostalo sa Bliskog istoka. Trasa Južne interkonekcije bi počinjala u Travniku u centralnoj BiH, išla kroz Tomislavgrad i Posušje u zapadnoj Hercegovini, prelazila granicu kod Imotskog i spajala se s hrvatskom gasnom mrežom na području Makarske, sa nastavkom prema Splitu. Trenutno, BiH dobija 100% gasa iz Rusije, i to na jedinom ulazu u zemlju, gasnom terminalu Šepak na granici sa Srbijom. Ruski gas dominantan i u SrbijiSrbija trenutno preko 80 odsto dnevnih potreba za gasom pokriva iz Rusije gasovodom Balkanski tok (deo Turskog toka). Srbija, inače, nije uspela da obezbedi novi dugoročni ugovor sa ruskim Gaspromom o snabdevanju gasom prošle godine, a kratkoročni sporazum postignut u decembru ističe 31. marta. Srbija takođe kupuje gas od Azerbejdžana, preko Bugarske, a izgradnja gasovoda do Severne Makedonije, koji bi Srbiji omogućio pristup tečnom prirodnom gasu iz Grčke, trebalo bi da počne ove godine. "Izgradnjom gasnih interkonekcija prema Severnoj Makedoniji i Rumuniji u naredne dve godine, uz postojeću gasnu interkoneciju Srbija-Bugraska, imaćemo kapacitet za prenos oko četiri milijarde kubika gasa godišnje", rekla je Đedović Handanović. Ona je navela i da su zajedničku izjavu u Vašingtonu potpisali i susedi Srbije i "dogovorili smo da se redovno konsultujemo kako bismo postigli ciljeve i obezbedili alternative u slučaju novih poremećaja ili neizvesnosti". Srbija je jedina zemlja kandidat za članstvo u EU na Zapadnom Balkanu koja nije uvela sankciji Rusiji zbog invazije na Ukrajinu.

Krajem februara Javnom servisu BiH ističe rok koji je dobio od Evropske radiodifuzne unije za isplatu duga od oko devet miliona eura. BHRT je u teškoj finansijskoj situaciji zbog 53 miliona eura koje mu duguje RTRS po osnovu RTV takse, što ugrožava opstanak državnog javnog servisa.

Bh. građani koji su zbog psiholoških ili socijalnih razloga ranjivi postaju žrtve velikih sila, objasnio je za RSE Sandi Dizdarević, profesor kriminalističke psihologije i kriminalističkog intervjua razloge odlaska na strana ratišta. Govoreći o ratu u Ukrajini, gdje se na ruskoj strani bore bh. državljani govori o motivima i načinu regrutovanja.

Ljuban Vuković osuđen je na godinu dana zatvora zbog ometanja rada pravosuđa, odnosno prijetnji sutkinji Seni Uzunović, potvrđeno je iz Suda Bosne i Hercegovine 24. februara. Radi se o prvostepenoj presudi. Zbog prijetnji Uzunović, upućenih neposredno pred izricanje presude Miloradu Dodiku, bivšem predsjedniku Republike Srpske, u februaru prošle godine, je u septembru za isto djelo na godinu zatvora osuđen i Marko Plavšić. Prema optužnici Tužilaštva BiH iz jula prošle godine, terete se za ometanje rada pravosuđa zbog prijetnji upućenih Uzunović na društvenim mrežama. "Putem društvene mreže u javno dostupnom video zapisu [su 25. februara)] upućivali prijetnje sutkinji Suda BiH Seni Uzunović, kako bi je spriječili u vršenju službenih radnji rukovođenja glavnim pretresom u fazi javnog izricanja i objavljivanja presude u krivičnom predmetu koji se vodi pred Sudom BiH", navedeno je u tadašnjem saopštenju Tužilaštva BiH. Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) su uhapsili obojicu nakon što su uputili prijetnje, te im je određen pritvor. Pritiske na rad sutkinje Uzunović je osudilo Udruženje sudaca Federacije BiH, pozivajući javnost da poštuje nezavisnost i integritet sudstva, upozoravajući na neprimjerene reakcije dijela javnosti u zemlji. Dodik je u pomenutom procesu prvostepeno osuđen na jednu godinu zatvora, te mu je zabranjeno obavljanje javnih funkcija na period od šest godina. Pravosnažna presuda Dodiku, kojom je potvrđena kazna iz prvostepenog procesa, objavljena je u avgustu 2025. godine. Drugooptuženi u predmetu, Miloš Lukić, v.d. direktora Službenog glasnika RS, oslobođen je optužbi. Dodik i Lukić su bili optuženi za nepoštovanje odluka visokog predstavnika u BiH, Kristijana Šmita (Christian Schmidt).

Mevlid Jašarević, osuđenik za teroristički napad u Sarajevu, izjasnio se u utorak, 24. februara na ročištu u Sudu Bosne i Hercegovine, da nije kriv po optužnici za sprječavanje službene osobe u obavljanju dužnosti. Jašarević se nalazi na izdržavanju zatvorske kazne zbog terorističkog napada na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država iz 2011. godine. Jašarević je tokom ročišta za izjašnjenje o krivici pokušao reći da ga je "Uprava državnog zatvora više puta spriječila da Tužiteljstvu BiH podnese krivične prijave u vezi sa saznanjima koja ima iz zatvora". Sutkinja je rekla da će Jašarević imati priliku govoriti o ovome kad počne suđenje. Tužiteljstvo BiH podiglo je krajem prošle godine optužnicu, koja ga tereti za sprječavanje službene osobe u obavljanju dužnosti. Sud BiH je optužnicu potvrdio u januaru 2026. Tada je saopćeno da je Jašarević u zatvoru u Istočnom Sarajevu prijetio službenicama zavoda, u namjeri "da ih spriječi u mjerama zabrane obavljanja poziva i pisanih kontakata, koje su mu tokom 2025. godine više puta izrečene". Iz Tužiteljstva su tada naveli da je optuženi silom i prijetnjama upotrebe sile, pokušao da spriječi službenika u obavljanju posla, čime je prekršio Krivični zakon BiH. Kazne zatvora za ovo krivično djelo mogu iznositi od tri mjeseca do tri godine zatvora. Jašarević, koji je rođen u Novom Pazaru, a posjeduje državljanstva Srbije i BiH, ranije je osuđen na 15 godina zatvora, zbog terorističkog napada na zgradu Ambasade SAD u Sarajevu 28. oktobra 2011. godine. Tada je ispalio više od stotinu metaka na zgradu Ambasade, te teško ranio policajca Mirsada Velića koji je bio u osiguranju objekta.

Rat u Ukrajini traje pune četiri godine. Prema procjenama zapadnih obavještajnih službi poginulo je ili ranjeno više od milion i po vojnika. Državljani BiH bore se na obje strane. U podcastu Između redova govorimo o motivima odlaska dobrovoljaca i sigurnosnim rizicima za BiH.

Ermin Jusufović je 1997. godine, kao tinejdžer, nagazio na protivpješadijsku minu, smrtonosni ostatak nakon okončanja rata u Bosni i Hercegovini dvije godine ranije, i u trenu ostao bez noge. Gotovo tri decenije poslije, i dalje živi u Devetaku kod Lukavca, na sjeveru BiH, gdje se minska polja nalaze na svega nekoliko stotina metara od kuća. "Strašna je tragedija kada neko izgubi ruku, nogu ili život. Porazno je da, poslije više od tri decenije, i dalje govorimo o istom problemu", kaže Jusufović za Radio Slobodna Evropa. U BiH još oko 90.000 ljudi živi u područjima u kojima postoji opasnost od mina. U zvaničnim podacima se navodi kako je 770 kvadratnih kilometara u zemlji i dalje kontaminirano minama i eksplozivnim ostacima rata. Na deminiranje je do sada uloženo gotovo milijardu maraka (oko 500 miliona evra), od čega su dvije trećine novca dali strani donatori i međunarodne organizacije. No, taj proces bi mogao biti u potpunom zastoju nakon što su dosadašnji finansijeri obustavili podršku, upozoravaju iz Centra za uklanjanje mina (BHMAC), jer pažnju, kako navode, preusmjeravaju ka Ukrajini i Gazi. Za potpuno okončanje deminiranja potrebno je još oko 250 miliona eura, novca za koji u ovom trenutku nema osiguranog izvora finansiranja. Istovremeno, Bosna i Hercegovina priprema zahtjev za produženje roka svoje međunarodne obaveze da zemlju očisti od mina, koji ističe u martu 2027. godine. Taj zahtjev, u skladu s međunarodnom protivminskom konvencijom, poznatijom kao Ottawa Treaty, BiH mora uputiti već u martu ove godine. Zašto donatori odustaju?Do sada su podršku procesu deminiranja u Bosni i Hercegovini obustavile Švedska, Japan, Švajcarska, Njemačka i Norveška — zemlje koje su godinama bile među ključnim osloncima u uklanjanju mina, dok su SAD i dalje prisutne. Iz ambasada tih zemalja nisu odgovorili na upit RSE o razlozima prestanka finansiranja. Direktor Centra za uklanjanje mina u Bosni i Hercegovini Enis Horozović kaže za Radio Slobodna Evropa da su posljednje povukle podršku upravo tokom 2025. godine, Njemačka i Norveška. "Prva stvar koju su naveli je da nisu zadovoljni brzinom kojom se vrši deminiranje u BiH, jer je već 30 godina od rata prošlo. Uložili su mnogo novca, a domaće institucije, po njihovom mišljenju, ne izdvajaju dovoljno", rekao je Horozović, dodajući da su Švajcarska i Njemačka već preusmjerile dio budžeta ka Ukrajini. "Čak su neke firme dolazile u BiH da testiraju opremu za deminiranje, jer je kod nas mirna situacija i mogu bezbjedno testirati nove tehnologije koje kasnije plasiraju na tržište. Procjene govore da će deminiranje Ukrajine koštati između 150 i 200 milijardi eura. To su ogromna sredstva", ističe Horozović. Eksplozija koja je promijenila životNesreća koja je obilježila život Ermina Jusufovića dogodila se 19. maja 1997. godine, dok je s bratom i majkom radio na porodičnoj zemlji u blizini nekadašnje linije razdvajanja dvije vojske. "Postojao je utabani puteljak koji smo koristili. Sve je bilo zaraslo, a mi nismo primijetili opasnost. U jednom trenutku osjetio sam da sam propao pod lijevom nogom. Nisam odmah shvatio da je mina", prisjeća se za RSE. Uslijedila je eksplozija mine PROM-1, koja se aktiviranjem izbacuje uvis prije detonacije. "Mozak pokušava da pronađe objašnjenje. Rat je bio završen. Nisam mogao odmah shvatiti da sam nagazio na minu. Bio sam potpuno nepokretan", kaže Jusufović. Teško povrijeđen, ostao je ležati dok mu u pomoć nisu pritrčali brat i komšije. Nakon dugog oporavka i ogromne podrške porodice, Ermin je danas reprezentativac Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci i osvajač brojnih medalja. "Sport mi je pomogao da se vratim životu. Imao sam sreću da upoznam prave ljude u pravo vrijeme i da imam podršku porodice", kaže. Ipak, upozorava da opasnost i dalje postoji. Table upozorenja su, kaže, na mnogim mjestima oštećene ili uklonjene, a mlađe generacije nemaju stvarnu predstavu o riziku. "Moja djeca gledaju moju protezu i ožiljke, pa su možda svjesnija. Ali mnoga djeca danas nemaju pojma šta znači nagaziti na minu. Organizuju se radionice po školama, ali pitanje je koliko to dopire do njih", kaže on. Poseban problem vidi u sve popularnijem planinarenju i kretanju po nepristupačnim terenima, uključujući brdska područja u okolini Lukavca. "Ljudi misle da znaju gdje su bile linije i rovovi. Nažalost, često ne znaju. Opasnost je i dalje velika", upozorava. Prema zvaničnim podacima, od 1996. godine do danas od mina i drugih ekslozivnih naprava zaostalih u ratu, stradala je 1781. osoba, od čega je 626 smrtno stradalih. Posljednji smrtni slučaj dogodio se u septembru prošle godine u naselju Hodžići kod Doboja, gdje je život izgubio devetnaestogodišnji mladić Mehmed Hasanamidžić. Srebrenica kao 'ogledalo zastoja'U Srebrenici, na istoku BiH, i danas postoji opasnost od mina. Gotovo trećina stanovništva i dalje živi u neposrednoj opasnosti od mina, ističe za RSE načelnik odjeljenja za društvene djelatnosti u toj opštini Adem Mehmedović. "Imamo 78 aktivnih minski sumnjivih površina na teritoriji od 530 kvadratna kilometra. Posljednjih godina nije bilo ozbiljnijeg deminiranja, radilo se sporadično, često kad je bilo donatorskih sredstava", rekao je Mehmedagić. Posljednja veća operacija deminiranja, kaže, bila je prije četiri godine. Institucije u BiH 'ne shvataju ozbiljno opasnost od mina'Za Željka Volaša, predsjednika Organizacije amputiraca "Udas" iz Banje Luke, problem je dvostruk, spor i neujednačen proces deminiranja, ali i nedostatak sistemske brige za žrtve. "To je ozbiljan problem koji nismo shvatili ozbiljno. Nismo iskoristili dobru volju donatora i međunarodne zajednice. Svaka mina koja je danas u zemlji je potencijalno novo stradanje. Nemamo kapacitete da stvarno razumijemo šta znači obilježeno minsko polje i kako se incidenti dešavaju. Ne priča se o uvođenju novih tehnologija, ne priča se o novim načinima deminiranja. Kao da sve stoji kao prije dvadeset godina", naveo je Volaš. Produženje roka kao 'standardna procedura'BiH je postavila kraj marte naredne godine kao rok da se zemlja potpuno deminira. Međutim, vlasti će tražiti njegovo produženje. Ključni problem ostaje finansiranje. U BHMAC-u rješenje vide u usvajanju novog Zakona o deminiranju. "Predložen je model u kojem domaće institucije izdvajaju dva promila budžetskih sredstava na nivou entiteta i države, što iznosi oko 30 miliona maraka (15 miliona evra) godišnje. To bi bilo sasvim dovoljno da nadomjesti donatorska sredstva", poručuje direktor BHMAC- a. Zakon je bio u javnoj raspravi, a o njemu svoje mišljenje treba dati i Savjet ministara BiH. U slučaju da zakon bude usvojen, proces deminiranja bi se mogao završiti u narednih osam do devet godina. Bez njegovog usvajanja, kako procjenjuju u BHMAC-u, teško je očekivati da se deminiranje završi prije 2045. godine. Prema posljednjim podacima, novca za deminiranje trenutno ima za ovu i narednu godinu.

U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome da li bi moglo doći do promjene Dejtonskog sporazuma i šta bi u tom slučaju bilo s Bosnom i Hercegovinom. Sagovornici su bili Tanja Topić, politička analitičarka iz Banjaluke, i Vedran Džihić, predavač na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beču. Bilo je riječi o tome koliko je ozbiljna kampanja za preispitivanje Dejtonskog sporazuma koju vode bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i lider bosanskohercegovačkih Hrvata Dragan Čović, šta je stvarni cilj Dodikovih napada na Dejtonski sporazum - osamostaljenje Republike Srpske ili nastojanje da taj enitet dobije još veće nadležnosti i da li Čović traži da se izmjenama Dejtonskog sporazuma omogući formiranje trećeg, hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini. Razgovaralo se i o tome može li se Dejtonski sporazum mijenjati bez nove međunarodne konferencije o Bosni i Hercegovini, zašto Srbija i Hrvatska, koje su zajedno sa Bosnom i Hercegovinom potpisnice Dejtonskog sporazuma, šute na Dodikove i Čovićeve inicijative, zašto Evropska unija odlučnije ne reaguje na napade na Dejtonski sporazum, kao i o tome da li bi se Republika Srpska mogla otcijepiti od Bosne i Hercegovine mirnim putem kao što tvrdi Milorad Dodik ili bi svaki pokušaj otcjepljenje izazvao rat. Omer Karabeg: Milorad Dodik i Dragan Čović najavljuju preispitivanje Dejtonskog sporazuma. Koliko su njihove namjere ozbiljne? Tanja Topić: Oni definitivno ne odustaju od tih planova koje nastoje realizovati već desetak godina. Mislim da su posebno intenzivirali sve moguće lobističke radnje i pokušavaju da iskoriste dolazak nove američke administracije jer misle da bi novi predsjednik SAD mogao da ih podrži u tim njihovim namjerama. Ako u ugovoru sa jednom lobističkom kućom, iza koga stoji Milorad Dodik i vrh Republike Srpske, piše da je cilj lobiranja nezavisnost Republike Srpske, onda to govori da su namjere ozbiljne, drugo je pitanje da li su realistične. Vedran Džihić: Milorad Dodik i Dragan Čović kontinuirano rade na onemogućavanju normalnog, funkcionalnog i suverenog državnog okvira političke zajednice zvana Bosna i Hercegovina. Kod Milorada Dodika to je mnogo agresivnije s pozivom na secesiju Republike Srpske, dok se kod Dragana Čovića to očituje kroz indirektne ili direktne pozive za daljom etnoteritorijalizacijom Bosne i Hercegovine koja bi podrazumijevala formiranje trećeg, hrvatskog entiteta. Iako dolaze iz različitih ideoloških miljea, koji su bili sukobljeni u prošlom ratu, oni su, rekao bih, sijamski blizanci jer imaju slične interese i namjere. Svakako im je centralna namjera da država Bosna i Hercegovina bude što slabija kako bi oni i njihove klijentelističko-koruptivne političke stranke - SSND i HDZ akumulirali moć i bogatstvo u područjima koje kontrolišu. Tako da su njihove namjere ozbiljne, a da li su realne ostaje da vidimo. Dodikov ciljOmer Karabeg: Šta je stvarni cilj Dodikovih napada na Dejtonski sporazum, da li nezavisnost Republike Srpske o čemu u posljednje vrijeme ponovo govori ili je prijetnja izlaskom iz Bosne i Hercegovine ucjena da bi Republika Srpska dobila još veće nadležnosti? Tanja Topić: Mislim da je u zadnje vrijeme Milorad Dodik malo promijenio svoj narativ, odnosno koncept. Do sada je vrlo otvoreno zagovarao izlazak Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine, međutim sada, po povratku iz SAD, taj koncept je drugačiji. On govori da se Republika Srpska neće otcijepiti od Bosne i Hercegovine, da će zadržati dejtonski okvir, ali traži maksimalnu samostalnost unutar Bosne i Hercegovine. Dodik već ima državu u državi koju je dobio Dejtonskim sporazumom, ali sada traži povrat svih nadležnosti koje su prenijete na Bosnu i Hercegovinu, a u čijem je prenošenju učestvovao i politički vrh Republike Srpske. Mislim da mu je trenutno najvažniji cilj ukidanje Kancelarije visokog predstavnika i odlazak Christiana Schmita što je takođe sadržano u lobističkim ugovorima. U tom kontekstu dio poslanika Narodne skupštine Republike Srpske pokrenuo je inicijativu da se iz Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine uklone odredbe, koje je nametnuo visoki predstavnik Schmidt, na osnovu kojih je Dodiku izrečena presuda zabrane vršenja javnih funkcija. Cilj je, znači, povratak Milorada Dodika na političku scenu. To su spinovi na kojima se intenzivno radi. Vedran Džihić: Mislim da je stvarni cilj Milorada Dodika i klike oko njega da spase vlastitu političku kožu, pa se u jednom momentu pojavljuje secesija, u drugom samostalnost, u trećem što veće nadležnosti Republike Srpske, a u nekom četvrtom i petom može da bude bilo šta. Kada mu neko zaprijeti Dodik je manji od makova zrna. Sjećam se kako je svojevremeno nakon razgovora sa direktorom CIA tvrdio da nikad u životu nije tražio samostalnost i secesiju. Dodik je političar koji nema skrupula, on je bahat i prost prema političkim protivnicima posebno prema onima koji se usude da kritikuju njega i njegove strukture. Jasno je, međutim, da se mijenja politička klima u Republici Srpskoj, raste gnjev stanovnika, jača opozicija i Dodik je svjestan da je ugrožena njegova koruptno-klijentelistička imperija. Zbog toga on sada pojačava napade, pa ćemo sljedećih nekoliko mjeseci najvjerovatnije imati još veću krize. Čovićev ciljOmer Karabeg: Zašto Dragan Čović traži preispitivanje Dejtonskog sporazuma? Da li zbog toga da bi se njegovim izmjenama omogućilo osnivanje trećeg, hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini? Tanja Topić: Da, ali on to dosada nije direktno iskazivao, već je to nastojao da upakuje u indirektne poruke o težnji hrvatskog naroda za stvaranjem trećeg entiteta. U tome je godinama imao vjernog saveznika u Miloradu Dodiku koji je otvoreno tražio formiranje trećeg entiteta. Vidimo da sada Čović pojačava lobiranje prije svega u SAD. Tu se oslanja na Milorada Dodika koji priča kako on stoji na braniku odbrane hrišćanskih vrijednosti i hrišćanskog svijeta u Bosni i Hercegovini koji je tobože na udaru radikalnog islama što nailazi na pogodno tle u novoj administraciji. Dragan Čović se mnogo oslanja i na lobiranje Hrvatske u Evropskoj uniji koja ne dopušta nijedan razgovor o Bosni i Hercegovini ukoliko kao prva tačka nije ono što se zove legitimno predstavljanje Hrvata u Bosni i Hercegovini. Dakle, uslov svih uslova je legitimno predstavljanje što sluti na težnju da i Hrvati dobiju svoju entonacionalnu jedinicu. Vedran Džihić: Mislim da je od samog početka postdejtonske Bosne i Hercegovine kod većine Hrvata u Bosni i Hercegovini, pogotovo kod onih koji su ih politički zastupali, postojao žal što nisu uspjeli da dobiju etnoteritorijalnu jedinicu koju su kroz Republiku Srpsku dobili Srbi u Bosni i Hercegovini. Tokom 20,30 godina HDZ je uspio da monopolizira čitavu hrvatsku zajednicu u Bosni i Hercegovini i da od teritorije, gdje žive Hrvati, napravi politički monolitno tijelo, uguši svaku pluralnost i nametne se kao jedini legitimni predstavnik hrvatskih interesa. Kada je Plenković došao na vlast, pojačano je insistiranje Zagreba da su Hrvati u Bosni i Hercegovini ugroženi i da nisu dovoljno predstavljeni u organima vlasti što je postalo opasan mit jer se u suštini iza toga krije poruka da Hrvati ne prihvataju ovakvu Bosnu i Hercegovinu. Dragan Čović i HDZ traže etnoteritorijalizaciju Bosne Hercegovina što je odstupanje od suštinskih vrijednosnih okvira Evropske unije. To je praktično povratak u 19. vijek u stvaranje malih, etnonacionalnih teritorija na kojima bi nacionalne vrhuške bile neupitni vladari i kontrolisali političku volju, resurse i ekonomska dobra. To je politička matrica koja stoji iza insistiranja na trećem entitetu. IzdajaOmer Karabeg: Očekivalo bi se da Evropska unija snažnije reaguje na Dodikove i Čovićeve najave s obzirom da je Bosna i Hercegovina kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, ali to se ne dešava. Zašto? Tanja Topić: To se definitivno ne dešava. Podsjetila bih da je Evropska unija prešutila usvajanje dva kontroverzna zakona u Republici Srpskoj - Zakona o kriminalizaciji klevete i Zakona o “stranim agentima“, koji je bio uperen protiv nevladinih organizacija i civilnog društva - iako je u vrijeme donošenja tih zakona Bosna i Hercegovina bila kandidat za članstvo u Evropskoj uniji. Mislim da smo mi na ovim prostorima godinama žrtva stabilokratskog pristupa Evropske unije koja je zatvarala oči pred korupcijom, kršenjem ljudskih prava i ograničavanjem slobode mišljenja i slobode medija puštajući nevladine aktiviste i opozicionare da se sami bore za vrijednosti Evropske unije bez njene podrške. Vidjeli smo do čega su doveli oportunizam i naivno vjerovanje da je Aleksandar Vučić faktor stabilizacije regije. I ova sadašnja šutnja Evropske unije pokazuje koliko su usamljeni oni koji se zalažu za pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji. Oni se nalaze između čekića i nakovnja, između političkih elita koje ne žele evropske vrijednosti i Evropske unije koja ih je izdala. Vedran Džihić: Evropska unija se u ovom momentu nalazi u veoma delikatnoj situaciji. Transatlantski odnos sa Amerikom de facto puca. To je brak koji je u razvodnoj parnici. Evropa se susreće sa problemom Ukrajine, ekonomskim problemima, ima ogroman problem sa Mađarskom i Slovačkom, djelimično i sa Češkom, sa desnicom koja raste - tako da je u ovom momentu Evropska unija heterogena zajednica koja se bori za novi jezik i novi smisao. Njemački kancelar Merz pokušao je na nedavnoj Minhenskoj konferenciji da skicira neku novu samosvjesniju i jaču Evropsku uniju. To je proces. Može biti zaista kobno ako u tom procesu Evropska unija ne nađe jasan i nedvosmislen odgovor na ono što događa u Bosni i Hercegovini i uopšte na Zapadnom Balkanu koji je predvorje Evrope. Ako želi da izbjegne nestabilnost u svom predvorju, Evropska unija mora da prestane šurovanje sa raznoraznim sumnjivim političkim tipovima. Kancelar Merz je rekao da je Zapadni Balkan važan i ja zaista očekujem neki pomak u sljedećem periodu. Ako se to ne desi, ako Evropska unija ostane indolentna i pasivna, ako su Fico i Orban snažniji od Merza i demokratske Evropske unije, onda se Zapadnom Balkanu zaista loše piše. Šutnja Srbije i HrvatskeOmer Karabeg: Kako tumačite šutnju Srbije i Hrvatske na Dodikove i Čovićeve najave o raspakivanju Dejtonskog sporazuma? One su zajedno sa Bosnom i Hercegovinom bile potpisnice tog sporazuma. Tanja Topić: Tu šutnju iščitavam kao podršku tim politikama. Godinama smo slušali Aleksandra Vučića, koji, dok Milorad Dodik stoji pored njega, govori kako poštuje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. A dva minuta nakon toga na govornicu izađe Dodik i priča da Republika Srpska ne može ostati u državi koja je nefunkcionalna, nemoguća i nepostojeća što Aleksandar Vučić nikada nije demantovao. Uostalom, u Srbiji su na vlasti ljudi koje Republiku Srpsku vide kao plijen koji im pripada kao rezultat rata u Bosni i Hercegovini. Tako da ne treba da čudi šutnja Srbije. Ne bih govorila ni o šutnji, već o doprinosu zvanične Srbije destruktivnoj politici rukovodstva Republike Srpske. Na drugoj strani vidimo da je podrška Zagreba "hrvatskoj stvari u Bosni i Hercegovini“ vrlo otvorena i vrlo javna. Ali to nije podrška suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine, već destruktivnoj politici bosanskohercegovačkog HDZ-a. Vedran Džihić: Imajući u vidu kako se Srbija pod režimom Aleksandra Vučića ponaša prema susjedima na Zapadnom Balkanu, da i dalje baštini plemenski princip da Srbi imaju pravo na ovo ili ono, da pokušava da nanovo tumači ratove devedesetih godina, jasno je da se to poklapa sa onim što poručuje Dodik Milorad kada govori o secesiji i potrebi srpskog naroda da se zaštiti, kako on to prostački kaže, od balija. To je ista politička linija. Ubijeđen sam da će i Srbija i Hrvatska nastaviti šutnju koju će tu i tamo da prekidaju, pa će se Plenković u Briselu zalagati za takozvani hrvatski interes, a Vučić će kod Orbana ili ne znam koga lobirati za Milorada Dodika, Dejtonsko čedoOmer Karabeg: S obzirom da je Dejtonski sporazum usvojen na međunarodnoj konferenciji, da li ga je uopšte moguće promijeniti bez nove međunarodne konferencije, takozvane Dejtona dva? Tanja Topić: Ne vjerujem da je to moguće, a ne očekujem ni novu međunarodna konferencija na kojoj bi bio promijenjen Dejtonski sporazum. Mislim da u trenutnim geopolitičkim previranjima Bosna i Hercegovina nije prioritet niti jednoj od velikih sila. Bosna i Hercegovina je dejtonsko čedo Sjedinjenih Američkih Država i ne mislim da bi se oni tek tako odrekli tog svog čeda koje se prikazuje kao uspješan primjer završenog rata i funkcionisanja države, kakva god da je, ali 30 godina nije bilo incidenata. Osim toga, SAD ne bi u ovom trenutku planirale značajne ekonomske projekte u Bosni i Hercegovini kada bi prijetile veće tenzije ili postojala mogućnost raspada dejtonske Bosne i Hercegovine. SPECIJALI RSE: Sve karte Dejtona | Tajne Dejtona | U prvom redu dejtonske historijeOmer Karabeg: U prilog tome što kažete govori i činjenica da je State Department i pored svih lobiranja u posljednje vrijeme u nekoliko navrata ponovio da su mu najvažniji stabilnost i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Tanja Topić: Da, ali su isto tako rekli da stvari treba da rješavaju unutrašnji politički subjekti što zloupotrebljavaju domaći politički akteri, prevashodno Milorad Dodik. Mi znamo šta to znači kada se stvari prepuste dogovoru domaćih političkih aktera. Onda možemo nastaviti tapkati u ovom mraku u kojem tapkamo zadnjih 20 godina što je sjajan recept za ostanak na vlasti etnonacionalnih politika. Vedran Džihić: Ne mislim da je nova međunarodna konferencija o Bosni i Hercegovini uopšte moguća imajući u vidu konstelaciju u kojoj se nalazimo. Za to nema interesa i to dobro znaju i Dodik i Čović. Mislim da je krucijalni problem što na Dejtonskom sporazumu parazitiraju maliciozni, toksični politički akteri koji sve čine da onemoguće da prorade oni elementi tog sporazuma koji bi mogli da budu funkcionalni. Pošto neće biti nove međunarodne konferencije, niti promjene Dejtonskog sporazuma, pravac djelovanja mora da bude u njegovoj funkcionalnoj implementaciji. Očekujem da će u tom smjeru djelovati Njemačka i Austrija, koje još uvijek imaju sankcije prema Miloradu Dodiku, zatim Holandija, Švedska, Slovenija i druge zemlje koje imaju jasan stav o tome da je Bosna i Hercegovina suverena, teritorijalno integrisana država koja ima perspektivu evropske integracije što znači da sve te priče o radikalnoj promjeni Dejtonskog sporazuma neće proći. Nema mirnog razlazaOmer Karabeg: Milorad Dodik stalno tvrdi da Republika Srpska može mirnim putem izaći iz Bosne i Hercegovine, međutim Danijel Serwer, profesor američkog John Hopkins univerziteta i dobar poznavalac Balkana, kaže da ne postoji mogućnost mirnog razdvajanja, već samo nasilnog. Da li bi svaki pokušaj izlaska Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine izazvao rat? Tanja Topić: Mirni izlazak Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine je nemoguć. U nekoliko navrata smo mogli čuti i ostale političke aktere iz Bosne i Hercegovine da je taj scenario potpuno nezamisliv. Ne pita se samo Milorad Dodik. Dodik često priča ne misleći ozbiljno, već obmanjujući javnost i građane. Ali te priče ni u kom slučaju ne treba potcijeniti. One su vrlo opasne jer izazivaju tenzije, netrpeljivost, nose u sebi mržnju i mogu izazvati napade na pripadnike drugih etničkih skupina. Posebno je licemjerno kada Dodik čestita Bošnjacima početak ramazana nakon što ih je prije toga nazvao balijama. Vedran Džihić: Scenario mirnog razlaza ne postoji. Svaki pokušaj ponovnog cijepanja Bosne i Hercegovine neminovno vodi u oružani sukob, u rat. Nove teritorijalne podjele značile bi otvaranje Pandorine kutije što bi dovelo do eksplozije koja bi zahvatila veliki dio Evrope. Ako neko pokuša da krene tim putem, zaustaviće ga evropske zemlje i NATO savez. Znam da u NATO savezu postoje scenariji za takve slučajeve. Bosna i Hercegovina se nalazi u evropskom dvorištu gdje su stacionirane snage Evropske unije - tako da mislim da nema nasilnog razdvajanja. Pitanje je samo da li ćemo ostati da živimo ovo morbidno stanje ili će doći do promjene. Najvažnije je da stanovništvo Republike Srpske i cijele Bosne i Hercegovine na izborima da odgovor onima koji bi htjeli da rasparčaju njihovu državu.

Više hiljada ljudi, mahom mladih, protestovalo je po sedmi put nakon što je 12. februara tramvaj iskočio iz šina i srušio stajalište u Sarajevu. Tada je poginuo 23-godišnji Erdoan Morankić, dok je više osoba povrijeđeno. S masovnog protesta u Sarajevu u subotu demonstranti su zahtijevali da se objave sve informacije o istrazi tramvajske nesreće, te traže sistemske promjene.

S masovnog protesta u Sarajevu u subotu demonstranti su poručili da se objave sve informacije o istrazi tramvajske nesreće i utvrdi da li je nakon tragedije bilo nedozvoljenih intervencija na tramvaju. Više hiljada ljudi, mahom mladih, protestovalo je po sedmi put nakon što je 12. februara tramvaj iskočio iz šina i srušio stajalište u Sarajevu. Tada je poginuo 23-godišnji Erdoan Morankić, dok je više osoba povrijeđeno. Demonstranti su se u subotu okupili ispred kantonalnog Tužilaštva, nakon šetnje glavnom saobraćajnicom i prethodnog okupljanja ispred Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, u čijoj se neposrednoj blizini dogodila nesreća. Protest je bio ispunjen brojnim transparentima, dok su demonstranti uzvikivali: "Hoćemo istinu i pravdu". Prisutnima su se obratiti i roditelji koji su u proteklim godinama doživjeli bol gubitka djeteta, a za čiju odgovornost, kako tvrde, još nije utvrđeno ko je kriv. Građani već danima na protestima traže odgovornost za tramvajsku nesreću. Iz Tužilaštva Kantona Sarajevo za Radio Slobodna Evropa je potvrđeno da ne postoji snimak iz tramvaja koji je iskočio iz šina. "Forenzičkom obradom hard diska koji je izuzet iz kabine vozača, utvrđeno je da snimljenog materijala nije bilo od 29. 11. 2025. godine. Tužilaštvo, između ostalog, utvrđuje zašto nije funkcionirao sistem video nadzora", potvrđeno je iz kantonalnog Tužilaštva. Ranije je iz kantonalnog Tužilaštva navedeno da istražioci Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo izuzimaju dokumentaciju iz Gradskog saobraćajnog preduzeća (GRAS) koja se odnosi na upotrebu tramvaja broj 516 koji je učestvovao u nesreći, tehničku dokumentaciju svih čeških tramvaja i određene personalne dosijee zaposlenih. Prethodno je Tužilaštvo izvijestilo da je u okviru istrage saslušano 30 svjedoka i izuzeto 10 snimaka video-nadzora sa okolnih objekata, kao i snimak iz tramvajske kabine. Tužilaštvo je navelo i da je utvrdilo da "postoji osnovana sumnja da je vozač počinio krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz nehata sa smrtnom posljedicom", ali da poštuje odluku Kantonalnog suda u Sarajevu koji je odbio njihov prijedlog pritvora za vozača tramvaja te ga pustio na slobodu. Vozač se izjasnio da nije kriv i da se nesreća dogodila zbog tehničke neispravnosti tramvaja, što su tvrdili i u Sindikatu GRAS-a. U danima nakon nesreće ostavke su podnijeli premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk, kao i direktor GRAS-a Senad Mujakić.

Policajac Dragan R. kupio je stan od 65 kvadrata u Istočnom Sarajevu za oko 91.000 eura u septembru prošle godine. On i supruga uzeli su kredit s kamatom većom od četiri posto koji će vraćati 20 godina. Do posla će putovati desetak kilometara, ali povoljnije rješenje stambenog pitanja nisu našli. Platili su oko 15.000 eura poreza državi koja im je prošle godine obećala taj novac vratiti. "Prvo smo mislili da će nam vratiti sav porez, a kasnije smo vidjeli da je predviđeno maksimalno 25.000 maraka (oko 13.000 eura). I to je lijep iznos, ali, evo, već pola godine čekamo pare. Rekli su nam da se čeka neki pravilnik", rekao je ovaj 33-godišnjak za Radio Slobodna Evropa (RSE) koji je tražio da mu se ne otkriva puni identitet. U aprilu 2025. godine, svi zastupnici i ministri iz različitih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini jednoglasno su usvojili izmjene Zakona o porezu na dodanu vrijednost (PDV). Prema zakonu, država će vraćati PDV onima koji prvi put kupuju novu nekretninu. Ova mjera trebala je pomoći mladim bračnim parovima da riješe stambeno pitanje. Međutim, skoro godinu poslije, ministri se nisu sastali kako bi donijeli pravilnik koji bi precizirao kako se zakon primjenjuje, iako su to trebali uraditi najkasnije u roku od 60 dana. Zbog toga građani i dalje trpe posljedice institucionalne paralize, bez obzira na političko ili etničko opredjeljenje. Prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH, od aprila do kraja septembra 2025. prodano je više od 2.000 novih stanova u BiH, ukupne površine veće od 62.000 kvadratnih metara. Kupci su platili više od 22 miliona eura PDV-a čiji povrat i dalje čekaju. Šta kažu odgovorni?Iz Uprave za neizravno/indirektno oporezivanje (UNIO) BiH, koja prikuplja PDV, cestarine i carine, te novac dijeli nižim nivoima vlasti, rekli su za RSE da su "u potpunosti završili svoj dio posla". "Po okončanju procesa javnih konsultacija, UINO BiH je pripremila završnu verziju spomenutog Pravilnika i dostavila ga Upravnom odboru UINO na konačno usvajanje", kazali su iz UINO BiH za RSE. Upravni odbor (UO) UINO BiH čine državni ministar financija BiH Srđan Amidžić, koji je ujedno i predsjedavajući UO, entitetski ministri financija Toni Kraljević i Zora Vidović, te tri stručnjaka koje imenuju entitetske vlade, te Vijeće ministara BiH. Odluke UO se donose jednoglasno. "Kancelarija predsjedavajućeg UO UINO kontaktirala je članove da dogovore neki termin za sjednice. Pravilnik nije sporan. Problem je što uvijek neki član kaže da nema vremena za sastanak na neki predloženi datum. Čim bude sjednica, bit će i pravilnik", kazali su iz Amidžićevog kabineta za RSE. Iz Ministarstva financija Republike Srpske su za RSE naveli da su dali Suglasnost na izmjenu Zakona o PDV-u, te Mišljenje o pravilniku. "Još se nije glasalo o pravilniku, jer nije sazvana sjednica UO UINO. Odgovor kada bi mogla biti sazvana sjednica tražite od UINO BiH", rekli su za RSE. Iz Ministarstva financija Federacije BiH, čiji je ministar Toni Kraljević član UO UINO BiH, nisu do objave teksta odgovorili na upit o ovom pitanju. Zastupnica Naše stranke, Mia Karamehić‑Abazović, jedna od predlagača zakonskih izmjena, u izjavi za RSE optužuje predsjedavajućeg UO UINO, ministra financija BiH Srđana Amidžića, za "opstruiranje usvajanja Pravilnika". "Krivci su članovi Upravnog odbora, a glavni krivac je ministar Amidžić koji kao predsjedavajući saziva sjednice i predlaže dnevni red. Nije točno da nije bilo sjednica UO UINO-a BiH nakon usvajanja izmjena zakona. Sjednice su sazivane, ali pravilnik nije bio na dnevnom redu", kazala je Karamehić‑Abazović za RSE. Ona kaže da joj "Amidžićevi razlozi nisu jasni, zato što se osobno zalagao za te izmjene". Smatra da je riječ o "političkim instrukcijama koje su stigle iz vrha Amidžićeve stranke", na čijem čelu je Milorad Dodik. Šta se dešava unutar UINO BiH?Neslaganja u UO UIONO nisu izoliran slučaj, jer su proteklih mjeseci zaustavila donošenje svih predloženih odluka. Zijad Krnjić, član UO UINO BiH iz reda eksperata iz Federacije BiH, inzistirao je prethodnih mjeseci da se utvrdi novi koeficijent raspodjele prihoda od cestarina i PDV-a, te da se poravnaju dugovanja između dva entiteta. Krnjić tvrdi da je, prema važećim odlukama UO UINO BiH, Federacija BiH svaki mjesec oštećena za desetke miliona eura koji odlaze Republici Srpskoj. Članovi iz Republike Srpske, Srđan Amidžić i Zora Vidović, ne žele ni razgovarati o Krnjićevom prijedlogu. Zbog toga su sjednice UO UINO BiH odgađane, što se odrazilo na druga životna pitanja. Posljednji primjer su sjednice iz decembra 2025. godine kad Upravni odbor UINO BiH nije mogao donijeti o odluku o raspoređivanju carinika na novi granični prijelaz kod Gradiške, u sjevernoj BiH. To je razlog što je već duže od dva mjeseca novi prijelaz zatvoren za promet, dok vozači satima čekaju u kolonama na drugim, manjim graničnim prijelazima. Krnjić za RSE tvrdi da prijedlog konačnog teksta pravilnika o povratu PDV-a na prvu nekretninu "nije ni vidio". "Vidio sam u nacrtu. Kad će biti sjednica o tome, ne znam. To zna samo predsjedavajući [ministar Srđan Amidžić]. Nije bilo nijedanput da su me zvali, a da sam ja rekao da ne mogu", rekao je Krnjić za RSE. Odbio je odgovoriti hoće li uvjetovati usvajanje pravilnika drugim pitanjima, kao što je nova raspodjela poreznih prihoda. "O tome me ne pitajte ništa", kazao je Krnjić. Problemi i za trgovce nekretninama"Prvo moram reći da je to [neusvajanje pravilnika] potpuno neozbiljno. Zakon je obavezao UO UINO BiH da u roku 60 dana donese pravilnik, te se ovim krši zakon", kazao je za RSE Dragan Milanović, predsjednik Udruženja posrednika u prometu nekretnina Republike Srpske. U periodu od predlaganja do usvajanja zakona, od decembra 2024. do proljeća 2025., neki kupci odustajali su od kupovine nekretnina čekajući zakon, a sada, gotovo godinu kasnije, čekaju povrat poreza, dodaje on. Milanović kaže da je tih 13.000 eura, koliki je maksimalni povrat PDV-a, značajan za mlade koji stječu prvu nekretninu, zbog kojih je zakon prvenstveno promijenjen. "Pogotovo sad kad su cijene nekretnina zaista u permanentnom rastu. Za te pare mogu kupiti namještaj, garažu, parking mjesto ili šta im već treba", naglasio je Milanović. PDV će se, kaže Milanović, vraćati svima koji su kupili nekretninu nakon što su izmjene zakona stupile na snagu 4. aprila prošle godine, ako ispune kriterije iz pravilnika. Povrat se odnosi na prvu nekretninu koja mora biti novogradnja, do iznosa od oko 13.000 eura, a stan može biti do 40 kvadratnih metara, uz dodatnih 15 kvadrata po članu domaćinstva. Prosječna cijena novogradnje u gradovima poput Sarajeva, Banje Luke, Tuzle ili Mostara kreće se od 2.100 do 3.500 eura po kvadratu, bez PDV-a koji iznosi 17 posto i dodatnih troškova notara ili uknjižbe. Cijene korištenih stanova su do 2.000 eura niže i na njih se ne plaća PDV, već porez na promet nekretnina od tri do pet posto, ovisno o entitetu i kantonu.

Posebni odjel za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (POSKOK) Federacije BiH preuzeo je predmet koji se odnosi na okolnosti smrti 19 osoba u bujičnim poplavama u Donjoj Jablanici, u oktobru 2024. godine. Preuzet je od Tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona, a iz POSKOKA-a ističu da je prostupajući tužilac zadužio predmet i da će on biti prioritet tog odjela. Nakon što su Donju Jablanicu, u noći 4. oktobra 2024., pogodile bujične poplave, predmet je otvorilo Tužilaštvo HNK. Iz te institucije su u ranijim saopćenjima naveli da je istragom obuhvaćena firma "Sani", koja je upravljala obližnjim kamenolomom, iz koga se kamenje sručilo na kuće, kao i da se ispituje uloga inspekcija i drugih nadležnih službi. Područje Jablanice na jugu Bosne i Hercegovine najviše je stradalo u bujičnim poplavama, koje su zemlju pogodile početkom oktobra 2024. i iza sebe ostavile 27 žrtava, te milionsku štetu.

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine zamrznulo je imovinu i financijska sredstva 11 državljana BiH povezanih s terorističkim organizacijama tzv. Islamska država (ISIL) i Al-Nusra, provodeći obveze koje proizlaze iz Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Za većinom sankcioniranih raspisana je i crvena tjeralica Interpola na zahtjev vlasti Bosne i Hercegovine. Odluke se odnose na zamrzavanje ekonomskih resursa i financijskih sredstava osoba koje se dovode u vezu s kaznenim djelima povezanim s terorizmom i njegovim financiranjem i objavljene su 19. februara. Na popisu je Nusret Imamović, radikalni selefijski vođa koji se prije nekoliko godina našao na listi deset najtraženijih terorista u svijetu, te je pod sankcijama Ujedinjenih naroda, Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije. Prema dostupnim informacijama, s obitelji boravi u Siriji duže od deset godina. Među sankcioniranima su i Muradif Hamzabegović, za kojega se pretpostavlja da se nalazi u Siriji, te njegova supruga Sena Hamzabegović, kojoj se sudilo zbog slanja novca u Siriju, ali je oslobođena, jer Tužiteljstvo nije dokazalo da je znala u koje se svrhe novac koristi. Sud Bosne i Hercegovine osudio je Hamzabegovića u odsutnosti 2013. godine na šest godina zatvora zbog krijumčarenja ljudi. Na listi su i Hariz Mešanović, te njegova dva sina, Adem i Meho, za koje se, također, pretpostavlja da se nalaze u Siriji. Imovina je zamrznuta i Azuru Karasuljiću, Edinu Zukiću i Emiru Ćelamu, kao i Aleksandru Ružiću, za kojega se navodi da se pridružio terorističkim skupinama u Siriji. Mjere se odnose i na Jasmina Grabusa, koji je također u Siriji. Vijeće ministara navelo je da odluke imaju preventivni karakter, te su usmjerene na zaštitu sigurnosti Bosne i Hercegovine i ispunjenje međunarodnih obveza države, uključujući obveze prema MONEYVAL-u u vezi s izricanjem financijskih sankcija za terorizam. Istaknuto je da mjere ne predstavljaju utvrđivanje kaznene odgovornosti niti prejudiciraju ishod bilo kojeg postupka pred nadležnim sudovima ili tužiteljstvom. Prema podacima obavještajnih i sigurnosnih agencija, iz Bosne i Hercegovine je tijekom sukoba u Siriji i Iraku između 2012. i 2016. godine otišlo oko 300 državljana BiH, uključujući muškarce, žene i maloljetnike, te je u tim područjima rođeno više djece. Veći dio odlazaka zabilježen je ranih godina konflikta. Od tog broja, procjenjuje se da je između 80 i više od stotinu osoba poginulo ili umrlo na ratištu, dok se nekoliko desetaka vratilo u Bosnu i Hercegovinu, bilo privatno ili kroz organizirane repatriacije. Prema podacima iz 2025. godine, više od 100 državljana BiH, uglavnom žena i djece, boravilo je u kampovima i pritvorskim objektima u sjevernoj Siriji, bez jasno utvrđenog datuma povratka. Bosna i Hercegovina je 2014. godine uvela posebne kaznene odredbe koje kažnjavaju odlazak svojih državljana na strana ratišta za terorističke organizacije, uključujući organiziranje terorističkih grupa, pridruživanje stranim paravojnim formacijama i druga povezana djela. Dosad je pravomoćno osuđeno više od 30 osoba za kaznena djela povezana sa Sirijom i terorizmom, s izrečenim zatvorskim kaznama do osam godina zatvora u mnogim slučajevima. Najviše ih je osuđeno na oko tri godine zatvora, u slučajevima sporazuma o priznanju krivnje ili zbog nedostatka dokaza za teže optužbe.

Ne postoji snimak iz tramvaja koji je prošle sedmice iskočio iz šina, potvrđeno je za Radio Slobodna Evropa (RSE) iz Tužilaštva Kantona Sarajevo. Tramvaj je 12. februara iskočio iz šina i srušio stajalište, a poginuo je 23-godišnji mladić dok je više osoba povrijeđeno. "Forenzičkom obradom hard diska koji je izuzet iz kabine vozača, utvrđeno je da snimljenog materijala nije bilo od 29. 11. 2025. godine. Tužilaštvo, između ostalog, utvrđuje zašto nije funkcionirao sistem video nadzora", potvrđeno je iz Tužilaštva KS. Iz Kantonalnog tužilaštva je dan ranije saopšteno da istražioci Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo izuzimaju dokumentaciju iz Gradskog saobraćajnog preduzeća (GRAS) koja se odnosi na upotrebu tramvaja broj 516 koji je učestvovao u nesreći, tehničku dokumentaciju svih čeških tramvaja i određene personalne dosijee zaposlenih Tužilaštvo Kantona Sarajevo saopštilo je u srijedu da je u okviru istrage tramvajske nesreće saslušano 30 svjedoka, te izuzeto 10 snimaka videonadzora sa okolnih objekata, kao i snimak iz tramvajske kabine. Tužilaštvo je ranije navelo da je utvrdilo da "postoji osnovana sumnja da je vozač počinio krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz nehata sa smrtnom posljedicom", ali da poštuje odluku Suda koji je odbio njihov prijedlog pritvora za vozača tramvaja, te ga pustio na slobodu. Vozač se izjasnio da nije kriv, te da se nesreća dogodila zbog tehničke neispravnosti tramvaja, što tvrdili i Sindikat KJKP GRAS. U danima nakon nesreće ostavke su podnijeli premijer Kantona Sarajevo, Nihad Uk, kao i direktor KJKP GRAS, Senad Mujakić. Stotine građana protestuju svaki dan na mjestu nesreće, te ispred zgrada vladinih i pravosudnih institucija, tražeći odgovornost za tragediju.