Jedni usvajaju deklaracije, drugi bi ga selili u Brisel, treći ga podržavaju. Tako političke stranke u Bosni i Hercegovini gledaju na budućnost Kancelarije visokog predstavnika (OHR) uoči sjednice Savjeta za provođenje mira (PIC), koja bi trebala da se održi početkom juna i na kojoj bi, kako se najavljuje, trebalo da bude izabran novi visoki predstavnik. U bh. entitetu Republika Srpska su otišli korak dalje, pa su 26. maja usvojili Deklaraciju o zatvaranju OHR-a. Nasuprot tome, potpredsjednik RS Ćamil Duraković je isti dan poslao u proceduru sopstvenu deklaraciju, protiv bezuslovnog zatvaranja OHR-a, navodeći da se o tome može govoriti, tek, kada se stvore uslovi za zatvaranje Kancelarije visokog predstavnika iz "Programa 5+2" (Program "5+2" obavezuje vlasti BiH da riješe pitanje raspodjele državne i vojne imovine, provedu Konačne odluke za Brčko distrikt, osiguraju fiskalnu održivost BiH i osnaže vladavinu prava. Među uslovima je, takođe, potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA), kao i pozitivna procjena političke situacije u zemlji od strane Savjeta za provođenje mira. Do sada su ispunjena dva – SAA je potpisan 2008. godine, dok je status Brčko distrikta definisan amandmanom na Ustav BiH godinu kasnije. Preostali su djelimično ispunjeni ili i dalje nisu realizovani.). Istovremeno, političke stranke iz drugog entiteta, Federacije BiH, poručile su da OHR treba ostati u BiH sa punim ovlaštenjima. Suprotstavljeni stavovi vlasti u BiH, kako kaže politička anlitičarka Tanja Topić, šalju poruku da bi zemlja i bez OHR-a ostala zarobljena političkim blokadama. "Danas naše društvo nije demokratsko društvo, institucije su zarobljene, ograničeni su prostori slobode izražavanja, slobode mišljenja, krše se ljudska prava, a onda tek možemo pretpostaviti u kojoj mjeri bi to bilo izraženo da nemamo glas koji dolazi od međunarodnih institucija i organizacija", smatra Topić. Još uvijek aktuelni visoki predstavnik u BiH, Kristijan Šmit (Christian Schmidt), najavio je da će do kraja juna "iz ličnih razloga" napustiti ovu poziciju na kojoj je bio skoro pet godina. Ko će biti njegov nasljednik, još nije poznato. Šta kažu stranke na vlasti u BiH?Vlasti Republike Srpske, predvođene Savezom nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika, nastavile su politiku osporavanja visokog predstavnika, usvojivši u Narodnoj skupštini deklaraciju protiv OHR-a. Između ostalog, u tom dokumentu se navodi da je opstanak OHR-a u direktnoj suprotnosti sa suverenitetom BiH i težnjama ka članstvom u Evropskoj uniji. Ona predviđa i poništavanje odluka bivših visokih predstavnika, te apel međunarodnim institucijama da zatvore OHR. Deklaracija, kao i prethodne, nije pravno obavezujuća i odražava političke stavove i ciljeve u RS. Sedam stranaka iz Federacije BiH, uključujući vladajuću Socijaldemokratsku partiju i opozicionu Stranku demokratske akcije, odgovorilo je Memorandumom o zaštiti ustavnog poretka, državnosti i evropskoatlantskog puta zemlje. Poručili su da OHR mora ostati u BiH, u kojima će visoki predstavnik ostati sa bonskim ovlašćenjima sve dok bh. institucije "ne budu imale mehanizam za savladavanje blokada". Istovremeno, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH, Dragan Čović, prije nekoliko dana je izjavio za Federalnu TV da je OHR-u potrebna transformacija, ograničenje nadležnosti, a i moguća selidba u Brisel. "Ja bih volio da novi visoki predstavnik bude izmješten u briselske prostore, jer ako naš put ide tim pravcem, zašto to ne uraditi? Da ima ograničen kapacitet u ovlastima i da bude zaštitni mehanizam za dejtonsku BiH. Sve ostalo moramo biti u stanju sami rješavati", izjavio je Čović. 'Preslika odnosa unutar BiH'Tanja Topić ocjenjuje da su srpski i bošnjački političari do sada imali sličan, ali suprotstavljen odnos prema OHR-u, dok je lider HDZ-a promijenio politički kurs. Dodaje da su i u ovom slučaju prekopirani ustaljeni odnosi kao i po većini drugih pitanja. Ona ističe da je deklaracija pod Dodikovim patronatom samo PR potez kojim se sadašnja vlast u RS pokušava predstaviti kao ključna za odlazak Kristijana Šmita. Prema Topić, OHR je u BiH godinama služio kao alat u rukama svih političkih aktera za dnevnopolitičke ciljeve. "Mi smo zapravo svih ovih godina mogli vidjeti kako je istovremeno Kancelarija visokog predstavnika i ta vrsta međunarodne prisutnosti, iako je žestoko osporavana, zapravo korišćena i u narativu i u djelovanju političkih aktera kao izgovor i alibi zašto oni zapravo ništa ne čine", rekla je ona. Dodaje i da ko god bude mijenjao Kristijana Šmita – neko u BiH će biti nezadovoljan. Drugačije političko okruženje za novog visokog predstavnikaNovi visoki predstavnik, po svemu sudeći, neće imati odriješene ruke kao njegovi prethodnici. SAD su već tri decenije bile jedan od glavnih stubova podrške intervencionističkog pristupa OHR-a. Tako su visoki predstavnici uz zeleno svjetlo iz Vašingtona koristili tzv. Bonska ovlašćenja, koja su im davala nadležnosti da smjenjuju izabrane zvaničnike i nameću zakone. Ipak, SAD su na sjednici Savjeta bezbjednosti UN održanoj 12. maja, na kojoj je Šmit predstavljao izvještaj o stanju u BiH, poručile da se ovlašćenja trebaju postepeno prenijeti na domaće lidere. Predstavnica SAD, Tami Brus (Tammy Bruce) je tada izjavila da bi budući visoki predstavnik trebalo da ima "znatno ograničeniji mandat". Na istoj sjednici, Velika Britanija i Francuska su izrazile podršku OHR-u, dok je ruski predstavnik pozvao na zatvaranje OHR-a, i ustvrdio da Šmit nije legitiman visoki predstavnik, ponavljajući svoju već diskreditovanu tezu. Upravni odbor Savjeta za provođenje mira (PIC) bi na dvodnevnoj sjednici zakazanoj za 3. i 4. juni trebalo da imenuje Šmitovog nasljednika, devetog visokog predstavnika od završetka rata u BiH. Ovo tijelo čine SAD, Kanada, Japan, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija, predstavnici EU i Evropske komisije, kao i Organizacija islamske saradnje predvođena Turskom. Taj odbor nadgleda primjenu Dejtonskog sporazuma i bira visokog predstavnika. Rusija se 2021. godine povukla iz ovog tijela.

Ukrajinske vlasti pokrenule su krivični postupak protiv osnivača ruskog plaćeničkog odreda 'Vukovi' Davora Savičića, poreklom iz Bosne i Hercegovine. On se tereti za počinjenje ratnih zločina tokom rata Rusije protiv Ukrajine, prenosi "Ukrinform". Savičič, rođen u Banovićima, po nacionalnosti Srbin, borio se na strani samoproglašene "Donjecke Narodne Republike" i pre ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Neposredno pre početka agresije, Savičič je formirao bataljon plaćenika "Vukovi". Kako se navodi, jedinica "Vukovi" je 2022. godine učestvovala u borbenim dejstvima na teritoriji Žitomirske i Kijevske oblasti. Kasnije je transformisana u brigadu. Istraga Savičiča tereti za zlostavljanje stanovnika Kijevske oblasti tokom okupacije delova regiona u februaru i martu 2022. godine. Služba bezbednosti Ukrajine, u saradnji sa Glavnom obaveštajnom upravom Ministarstva odbrane Ukrajine, kako se navodi, prikupila je dokaze protiv Savičiča i 22. maja zvanično saopštila da je osumnjičen. Savičič živi u Podmoskovlju. Kako je ranije utvrdio Radio Slobodna Evropa analizom baze podataka pacijenata medicinskih ustanova Glavne vojno-medicinske uprave Ministarstva odbrane Rusije (GVMPU), Savičič je pukovnik Glavne uprave Generalštaba Oružanih snaga Ruske Federacije (poznatije kao GRU). U januaru 2023. istraživački projekti Radija Slobodna Evropa "Sistem" i "Šeme" došli su do velikog skupa internih dokumenata jedne od jedinica „Vukova“, koja je ratovala u Kijevskoj, Harkovskoj i Donjeckoj oblasti. Kako je ruska služba GRU kreirala lažne privatne vojne kompanije za rat u Ukrajini Novinari su utvrdili da je sistem regrutovanja GRU, pod okriljem takozvane privatne vojne kompanije "Redut", obuhvatao najmanje 20 različitih oružanih formacija. Najmanje četvorica pripadnika "Vukova", koje su identifikovali "Sistem" i "Šeme", bili su bivši ili aktivni pripadnici GRU. Kasnije se ispostavilo da čin pukovnika ima i sam Savičič, koji je ranije ratovao u sastavu privatne vojne kompanije "Vagner".

Sumnjive javne nabavke, trošenje novca bez kontrole i strah od otkaza. Sve su to razlozi zbog kojih mnogi u Bosni i Hercegovini nikada ne prijave moguće koruptivne radnje. Među njima je i radnik jednog javnog preduzeća u Banjaluci, čiji je identitet poznat redakciji Radija Slobodna Evropa. On tvrdi da godinama svjedoči poslovima u kojima se materijal nabavlja i kada ga već ima na stanju, često po cijenama višim od tržišnih. Iako, kako kaže, zaposleni znaju šta se dešava, malo ko je spreman da prijavi moguće zloupotrebe. "Velike pare se tu potroše i to tako godinama prolazi, a da niko ništa ne upita zašto se to radi. Ljudi znaju, ali ćute. Ili imaju interes ili se boje. I ja to gledam, ćutim...podijelim sa nekim intimno i to se dešava godinama", kaže on. Njegova priča odražava širi problem u zemlji koja se prema Indeksu percepcije korupcije za 2025. godinu nalazi među najlošije rangiranim državama u Evropi. Izvještaj Transparency Internationala BiH za 2025. godinu pokazuje da više od polovine prijava za korupciju završi bez istrage, dok se gotovo trećina obustavi i nakon što su postupci već pokrenuti. "Dok bi sudovi nešto, a i ako bi uopšte, presudili, prođe vrijeme, pitanje i kako bih se ponovo zaposlio, i ja sam već u godinama nekim, ako me razumijete", kaže sagovornik RSE. Broj istraga u protekloj deceniji smanjen je za više od 40 posto, a optužnice za koruptivna krivična djela čine, tek, oko jedan do dva posto ukupnih optužnica. Kao jedan od ključnih problema ističe se slaba zaštita prijavitelja korupcije, takozvanih "zvizdača". Niko ne štiti one koji 'čuvaju javni novac'Samir Nuhbegović je više od dvije decenije zaposlenik u sarajevskom komunalnom preduzeću "Vodovod i kanalizacija". Kao rukovodilac u službi kontrole imao je direktan uvid u poslovanje i u nekoliko navrata je ukazao na potencijalne koruptivne radnje. Za Radio Slobodna Evropa ističe, kako je, zahvaljujući njegovim prijavama, sigurno "sačuvano" preko 200 hiljada maraka (100 hiljada evra) javnog novca. Prije tri godine dobio je status zaštićenog prijavitelja korupcije nakon što je ukazao na nezakonitosti u radu preduzeća. Tvrdi da je tada spriječio pokušaj knjiženja fiktivnih radova i opreme vrijednih oko 70.000 maraka (35.000 evra). U ljeto 2025. dobio je otkaz, ali se nakon sudskog postupka uspio vratiti na posao. "Po mom iskustvu, zašto se ljudi boje prijaviti korupciju, može se opisati jednom riječju odmazda. To što sam dobio status zaštićenog prijavitelja korupcije, to mi nije pružilo stvarnu zaštitu. Dali ste mi status i napravili od mene glinenog goluba i gađa me ko stigne. Ja sam štitio javni novac, ne svoj, ja nikakve koristi nisam imao, osim razumijevanja. Razumijenje ne može račune plaćati, znate", kaže Nuhbegović. Tokom cijelog postupka, kako navodi, obraćao se različitim institucijama, od ministarstava do nadležnih organa, ali, kaže, odgovora ili konkretne podrške nije bilo. "Nemate finansijsku pomoć, nemate pravnu zaštitu, nemate psihičku zaštitu, a troškovi su veliki. Sistem zaštite mora biti jasno definisan konkretnim elementima i mehanizmima zaštite prijavitelja korupcije, kao i predviđenim sankcijama za odgovorna lica i institucije koje su dužne da provode zaštitu prijavitelja korupcije. Dodatno, smatram da odgovorna lica u ključnim institucijama koje treba da primaju prijave korupcije, ne bi smjela biti stranački imenovana lica", ocjenjuje Nuhbegović. Građani između straha i nepovjerenjaSagovornici sa kojima je razgovarao RSE u Banjaluci, uglavnom, izbjegavaju direktan odgovor na pitanje - da li su prijavili korupciju ili da li bi prijavili korupciju. "Korupcije ima svuda, od zapošljavanja do zdravstva. Nisam nikad do sada imao priliku da prijavim korupciju, a da li bih prijavio…ne znam", kaže Marko. Njegov sugrađanin Dejan Kovačević ističe kako je "teško očekivati da neko nešto prijavi u malom društvu gdje se skoro svi međusobno poznaju". Milica je već nekoliko godina nezaposlena i ne uspijeva naći posao u prosvjeti. "Ljudi unaprijed znaju ko će dobiti posao. Zato misle da nema smisla prijavljivati", dodaje ona. "Mladi odrastaju uz priče da bez veze i poznanstava ne mogu završiti ništa. E sad, kad je to tako, mislim da nije realno očekivati da ti ljudi, koji su tako odrasli, prijave nešto", naveo je student Stefan. 'Nekažnjivost' korupcijeBorba protiv korupcije u Bosni i Hercegovini iz godine u godinu slabi i na papiru. Podaci Transparency Internationala BiH pokazuju da je broj istraga za korupciju pao sa 618 u 2016. na svega 359 u 2025. godini, najniži nivo u posljednjoj deceniji. Istovremeno, iako ukupan broj krivičnih prijava raste, udio prijava koje se odnose na korupciju pao je na 5,05 posto. Više od polovine tih prijava, čak 54 posto, završava bez istrage, dok se skoro svaka treća obustavi i nakon pokretanja postupka. Ni optužnice ne daju mnogo razloga za optimizam. Tokom 2025. godine podignuto je njih 144 za koruptivna krivična djela, a samo pet njih odnosilo se na visoku korupciju. Damjan Ožegović iz Transparency Internationala, posebno problematičnim naziva nedostatak procesuiranja visoke korupcije. "Govorimo o svega nekoliko optužnica na državnom nivou godišnje. Ako nemamo kažnjivost na najvišem nivou, neće je biti ni na nižim. Poruka koja se šalje jeste da se korupcija isplati", rekao je Ožegović. Dodaje da ti podaci pokazuju i rast nepovjerenja u pravosuđe, te da problem nije samo u zakonima, već i u političkom uticaju na pravosuđe. "Nijednoj vlasti ne odgovara nezavisno pravosuđe. Postoji interes da se ono drži pod kontrolom, jer bi nezavisno pravosuđe moglo dovesti do odgovornosti donosilaca odluka", zaključio je Ožegović. Šta kažu u institucijama BiH?Na upite Radija Slobodna Evropa upućene državnim pravosudnim institucijama i Agenciji za prevenciju i borbu protiv korupcije BiH, odgovor je stigao samo iz Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS), tijela koje imenuje sudije i tužioce te nadzire njihov rad u Bosni i Hercegovini. Kažu da smanjen broj otvorenih istraga "ne znači da prijave ostaju bez reakcije pravosuđa, već da se svaka prijava evidentira i obrađuje u skladu sa zakonom". "Nijedna prijava koja uđe u tužilaštvo ne ostaje bez reakcije. Na osnovu svake zaprimljene prijave formira se predmet koji tužilac pregleda i provjerava prije donošenja odluke", navode iz VSTS-a. Ističu da istraga može biti otvorena samo ukoliko postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo, dok se u suprotnom donosi odluka o nesprovođenju ili obustavi istrage, što, kako tvrde, ne znači da na predmetu nije rađeno. Iz VSTV-a naglašavaju da veliki broj prijava za korupciju čine anonimne prijave ili prijave bez konkretnih dokaza i činjenica. "Anonimne prijave same po sebi mogu biti korisne kao izvor informacija za tužilaštva, ali bez konkretnog osnova ne garantuju otvaranje istrage", naveli su. Dodaju da je "vrlo mali procenat izvještaja o počinjenom krivičnom djelu koje dostavljaju policijske agencije", te da se i u tome nalazi jedan od razloga slabijeg procesuiranja korupcije. Iz VSTS navode i da su tužilaštva u BiH od 2021. do 2025. godine podigla 945 optužnica za korupciju protiv 1.418 osoba, dok je za korupciju na visokom nivou podignuto 67 optužnica protiv 184 osobe. Ipak, priznaju da rezultati "moraju biti mnogo bolji", posebno kada je riječ o procesuiranju visoke korupcije. Ističu i da je pravosuđe u BiH tokom 2025. godine bilo pod pritiskom zbog, kako navode, "kriznog stanja i udara na pravosudni i sigurnosni sistem od određenih struktura vlasti entiteta Republika Srpska". U izvještaju o BiH za 2025. godinu i Evropska komisija navodi da Bosna i Hercegovina nije ostvarila napredak u borbi protiv korupcije, te da se nalazi između "rane i ograničene faze pripremljenosti". "Vlasti nisu uspjele suzbiti raširenu korupciju, reforme su često opstruisane, što je dovelo do stagnacije i sve izraženijih obilježja zarobljene države", ističe se u izvještaju. Upozorava se i na političko uplitanje u rad pravosuđa, selektivno procesuiranje slučajeva, te nedostatak presuda za visoku korupciju.

Zamjenik ministra financija Bosne i Hercegovine Muhamed Hasanović potpisao je 25. maja nalog za isplatu 24 miliona maraka (oko 12,5 miliona eura) za financiranje održavanja Općih izbora 2026. godine, nakon što to nije učinio državni ministar financija Srđan Amidžić. Sredstva su doznačena na račun Centralne izborne komisije BiH i namijenjena su za organizaciju izbora koji su zakazani za 4. oktobra, kada bi oko 3,4 miliona birača trebalo birati tri člana Predsjedništva BiH, 518 zastupnika u državnom, dva entitetska parlamenta, te deset kantonalnih skupština. Hasanović je saopćio da je odluku donio nakon što je, kako je naveo, ministar Amidžić odugovlačio s potpisivanjem naloga za isplatu sredstava koje je zatražila izborna komisije. "Dok je ministar šutio i odbijao odobriti sredstva, preuzeo sam odgovornost kako bi građani BiH mogli izaći na izbore", naveo je Hasanović na društvenim mrežama. Vlasti u BiH još nisu usvojile državni budžet za 2026. godinu, u kojem bi trebala biti osigurana sredstva za provedbu izbora. Ovo nije prvi put da je zamjenik ministra financija Hasanović iz Socijaldemokratske partije BiH potpisao naloge umjesto ministra Amidžića iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata, vladajuće partije u entitetu Republika Srpska. U januaru 2026. je potpisao nalog za isplatu oko 600.000 maraka za ponovljene prijevremene izbore za predsjednika Republike Srpske. Hasanović je u avgustu 2025. potpisao i nalog za isplatu oko 57 miliona eura odštete slovenskoj kompaniji Viaduct po pravosnažnoj arbitražnoj presudi protiv BiH za koncesiju koju je raskinuo entitet Republika Srpska iz kojeg dolazi ministar Amidžić. Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Christian Schmidt je uoči Općih izbora 2022. godine iskoristio tzv. Bonnske ovlasti i izmijenio zakone o financiranju institucija i Izborni zakon BiH omogućivši da odluku potpiše zamjenik. Naknadno je u julu 2024. visoki predstavnik dodatno izmijenio Izborni zakon BiH, proširujući ovlasti Centralne izborne komisije (CIK) BiH. CIK-u BiH je dana mogućnost da traži sredstva za provedbu izbora u slučaju blokada u Vijeću ministara BiH, a nametnuo je i uvođenje tzv. novih tehnologija u izborni proces, među kojima su skeneri glasačkih listića i videonadzor biračkih mjesta.

Stabilna Bosna i Hercegovina unapređuje američke interese u regiji, objavila je Ambasada SAD u Bosni i Hercegovini (BiH) povodom susreta koje su dva američka kongresmena imali sa predstavnicima Predsedništva BiH u Sarajevu. Član Predstavničkog doma Kongresa SAD iz redova republikanaca Kit Self (Keith Self) i demokrata Suhas Subramaniam (Subramanyam) razgovarali su u Sarajevu o "načinima jačanja bilateralnog partnerstva i podrške stabilnosti na Zapadnom Balkanu". Američka ambasada podvlači da su SAD posvećene Dejtonskom mirovnom sporazumu, te teritorijalnom integritetu BiH. U poruci koja je iz kancelarije međunarodnog Visokog predstavnika (OHR) u BiH objavljena povodom posete kongresmena, takođe se podvlači značaj američke posvećenosti Dejtonskom sporazumu. Kongresmeni su se sastali sa Luisom Krišokom (Louis Crishock) prvim zamenikom visokog predstavnika, "kako bi razgovarali o političkoj situaciji u BiH". Kristijan Šmit (Christian Schmidt) aktuelni visoki predstavnik najavio je da će se do kraja juna iz ličnih razloga povući sa tog mesta. Odluka o njegovom nasledniku se očekuje. Šmitovo povlačenje Stejt department je opisao kao "odluku u pravom trenutku", navodeći da "međunarodna zajednica zajedno radi na okretanju nove stranice i deeskalaciji tenzija u BiH". Kongresmeni su se u Sarajevu sastali i sa dvojicom poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH iz entiteta Republika Srpska (RS): Darkom Babaljem, iz opozicione Srpske demokratske stranke (SDS) i Branislavom Borenovićem iz opozicione Partije demokratskog progresa. Kako je navedeno u postu koji je tim povodom objavila Ambasada SAD u Sarajevu, susret je održan "kako bi čuli njihove stavove o demokratskom razvoju BiH". "Politički dijalog neophodan je za ekonomski razvoj i otvorit će mogućnosti bilateralne trgovine koje donose korist objema našim zemljama", dodaje se. Poseta je usledila nakon što je Stejt department u svom izveštaju Kongresu naznačio američku posvećenost Dejtonskom sporazumu, kojim je 1995. godine okončan rat u BiH, a koji je utvrdio osnove funkcionisanja države sačinjene od dva entiteta visoke autonomije. U tom dokumentu takođe se Srbija i Kosovo pozivaju da napreduju u u normalizovanju odnosa "s ciljem da postignu trajni sporazum prihvatljiv za obe strane". SAD posvećene teritorijalnom integritetu BiH, ohrabruju Srbiju i Kosovo da normalizuju odnose, navodi Stejt departmentKongresmeni Self i Subramaniam nakon BiH odlaze za Srbiju, gde je planiran susret sa predsednicom Narodne skupštine Anom Brnabić u Beogradu. Ardita Sinani, gradonačelnica Preševa, u svom postu na Facebook-u objavila je dobrodošlicu kongresmenima i u Preševo, grad na jugu Srbije većinski naseljenom albanskim stanovništvom. Na inicijativu kongresmena Selfa, članovi Odbora za spoljnu politiku Predstavničkog doma američkog Kongresa usvojili su u januaru ove godine predlog zakona kojim se od američkog državnog sekretara traži da pripremi sveobuhvatan izveštaj o položaju manjina u Srbiji, sa posebnim fokusom na Albance u Preševskoj dolini.

Gradonačelnik Dervente Igor Žunić potvrdio je za Radio Slobodna Evropa da je uklonjeno obilježje koje podsjeća na slovo U, kao i šahovnica u selu Modran kod Dervente, na sjeveru Bosne i Hercegovine. Kako je rekao, već mjesec dana se radi na rekonstrukciji, s ciljem smirivanja tenzija. Prema njegovim riječima, u cijelom procesu učestvuju mještani sela. Spomenik u obliku slova "U" sa hrvatskom šahovnicom već decenijama izaziva podjele – jedni ga vide kao podsjetnik na stradale Hrvate u Posavini, drugi kao simbol ustaške ideologije. Spomenik u Modranu je konstruisan u obliku slova "U" i sa hrvatskim grbom, šahovnicom, koji počinje bijelim poljem, obilježjima za koja demobilisani vojnici ratne Vojske RS tvrde da nedvosmisleno asociraju na ustaški režim NDH. Osim tog spomenika, nema zvaničnih podataka o tome koliko je ukupno spornih spomen-obilježja u RS-u. RS godinama odbija da ukloni obilježja osobama osuđenim za ratne zločine nad nesrbima tokom rata u Bosni i Hercegovini, 1990-ih godina prošlog vijeka. Stručnjaci upozoravaju da ovakva pitanja ne bi trebala biti uređivana na nivou entiteta, već kroz zakonska rješenja na državnom nivou, kako bi se spriječile političke zloupotrebe i osigurala nepristrasna interpretacija historijskih činjenica.

Postoji optimizam oko ulaska dve zemlje Zapadnog Balkana, Crne Gore i Albanije, u Evropsku uniju (EU), poručeno je sa panel-diskusije o proširenju EU organizovane u okviru međunarodnog skupa GLOBSEC u Pragu. Ipak, učesnici panel-diskusije ocenjuju da bi ulazak ove dve zemlje u EU mogao dovesti i do produbljivanja podela u regionu Zapadnog Balkana. Takođe poručuju da bi proširenje Unije na ovaj region imalo pozitivan uticaj ne samo na zemlje kandidate, već i na bezbednost i ekonomiju zemalja EU. Panel-diskusija pod imenom "Od politika do ljudi: bezbednost i mogućnosti kroz regionalnu saradnju i proširenje EU" održana je u okviru skupa o srednjoevropskoj bezbednosti koji se održava u Pragu od 20. do 23. maja 2026. godine. Ljudi sa Zapadnog Balkana i dalje vide svoju budućnost u EUPavle Janković iz Saveta za regionalnu saradnju (Regional Cooperation Council) ističe da istraživanja koja ova organizacija sprovodi u zemljama Zapadnog Balkana pokazuju da je građanima ovog regiona značajna kako regionalna saradnja, tako i ulazak u Evropsku uniju. Istraživanje "Balkan Barometer" iz 2025. godine koje je sproveo Savet za regionalnu saradnju pokazuje da je u državama Zapadnog Balkana tokom 2025. godine porasla podrška građana ulasku u Evropsku uniju. Prema istraživanju, 64 odsto građana takozvane zapadnobalkaske šestorke (Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, Albanije, Kosova i Severne Makedonije) smatra da bi ulazak u EU bio pozitivan za njih, što je za deset procenata više u odnosu na 2024. godinu. Podrška ulasku u EU najizraženija je kod građana Albanije (86 odsto) i Kosova (78 odsto). S druge strane, najniži rezultat u regionu beleži Srbija sa 42 odsto. Istraživanje takođe pokazuje da većina građana regionalnu saradnju na Zapadnom Balkanu posmatra kao "važan pokretač napretka" u oblastima politike, ekonomije, bezbednosti i opšteg blagostanja. "Ovo nam govori da, uprkos frustracijama, sporim reformama i političkim tenzijama, ljudi i dalje vide svoju budućnost u Evropskoj uniji. Ali oni očekuju više od pukih deklaracija – očekuju radna mesta, mobilnost, sigurnost, predvidljivost, manje korupcije i više prilika", ističe Pavle Janković. Navodi primere praktične saradnje u regionu koji imaju značaj za obične ljude, poput ukidanja roming tarifa unutar Zapadnog Balkana ili mogućnosti putovanja sa ličnim kartama unutar regiona. Opasnost da 'uspeh jednih postane problem za druge'Pavle Janković upozorava da regionalna saradnja mora da se nastavi i nakon što neke od ovih zemalja pristupe Uniji. "Budućnost pristupanja jedne ili dve ekonomije Zapadnog Balkana Evropskoj uniji ne bi smela da stvori nove podele u regionu. Ako Crna Gora bude napredovala prva, a Albanija je bude pratila, regionalna saradnja ne bi smela da oslabi, već da postane relevantnija, fleksibilnija i zrelija", navodi. Kristijan Šmit (Christian Schmidt), odlazeći visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, slaže se sa Jankovićem. "Mislim da su Crna Gora i Albanija te koje zaista mogu da budu svetionik uspeha u narednim godinama, ali moramo biti veoma oprezni da uspeh jednih ne postane problem za druge", ističe Šmit. Husein Bagdži (Hüseyin Bağci), profesor na Bliskoistočnom tehničkom univerzitetu (Middle East Technical University) dodaje da je takođe važno da stanovnici balkanskih zemalja imaju ravnopravan položaj kada stupe u Evropsku uniju, a da se ne osećaju "kao dodatak koji EU prima iz milostinje". Koja su tri moguća scenarija?Ana Krstinovska, istraživačica iz Helenske fondacije za evropsku i spoljnu politiku (Hellenic Foundation for European and Foreign Policy) ističe da postoje tri moguća scenarija u narednih deset godina. Najoptimističniji je onaj u kom bi sve države Zapadnog Balkana postale punopravne članice EU. Drugi, "srednji" scenario bio bi onaj u kom samo Crna Gora i Albanija postaju članice u narednoj deceniji. Krstinovska se slaže sa ostalim učesnicima panela da bi to moglo da stvori novu liniju podele u regionu, ali bi s druge strane bio signal da politika proširenja i dalje postoji, kao i motivacija drugim zemljama Zapadnog Balkana da ozbiljnije pristupe svojim reformskim agendama. Treći scenario, navodi ona, bio bi onaj najnepovoljniji i za region i za Evropsku uniju – scenario u kojem nijedna od zemalja Zapadnog Balkana ne postaje članica. Krstinovska smatra da Evropska unija već gubi time što se nije proširila na Zapadni Balkan. Navodi primer proizvodnje kritičnih sirovina. "U odnosu na svoju veličinu, Zapadni Balkan je značajan proizvođač bakra. Međutim, većina tog bakra, naročito iz Srbije, završava u Kini – u rukama jednog od najvećih ekonomskih konkurenata EU. Istovremeno, EU uvozi bakar iz Latinske Amerike, iz Brazila i Čilea, što nosi velike logističke troškove, ali i dodatne rizike povezane sa globalnom geopolitičkom neizvesnošću", objašnjava Krstinovska. Ona kaže da Zapadni Balkan danas obezbeđuje oko 3 odsto potreba EU za bakrom, a da bi se taj procenat mogao popeti na 8 odsto. Navodi i da slično važi za aluminijum, "posebno iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine, koji takođe u velikoj meri završava u Kini." Neujednačeni napredak zemalja na putu ka EUUčesnici panela više puta izrazili su optimizam po pitanju skorijeg ulaska Crne Gore i Albanije u Evropsku uniju. Te dve zemlje izdvojile su se kao predvodnice u procesu evropskih integracija – Crna Gora je najbliža članstvu, sa svim otvorenim poglavljima i ciljem zatvaranja pregovora do kraja 2026. godine, dok Albanija napreduje najbrže u regionu, iako još nije ušla u fazu zatvaranja poglavlja. Nasuprot njima, Srbija se suočava sa zastojem od 2021. godine zbog kombinacije faktora – pre svega odnosa sa Kosovom, ali i problema u oblasti vladavine prava, stanja demokratije i usklađivanja sa spoljnom politikom Evropske unije. Četiri godine nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, Srbija ostaje među retkim evropskim zemljama koje nisu uvele sankcije Rusiji. Pristupni pregovori su blokirani i u slučaju Severne Makedonije, koja je, uprkos velikim kompromisima poput promene imena države na zahtev Grčke, i dalje blokirana zbog bilateralnog spora sa Bugarskom. U ranijim fazama procesa nalaze se Bosna i Hercegovina i Kosovo, gde napredak ograničavaju strukturni i politički izazovi. Bosna i Hercegovina nije do kraja sprovela nijednu od ključnih 113 reformi na koje se obvezala Reformskom agendom koju je Evropska komisija odobrila u decembru prošle godine. BiH se obavezala da će do 2027. godine sprovesti reforme u 26 područja s ukupno 113 mera. Ključni deo te reforme odnosi se na jačanje pravosuđa. Kosovo još uvek ostaje bez kandidatskog statusa, pre svega zbog nerešenog odnosa sa Srbijom i činjenice da pet članica Unije ne priznaju nezavisnost Kosova. U nedavnoj poseti Kosovu, Komesarka za proširenje Evropske unije Marta Kos istakla je i da su mnoge reforme zastale zbog ponavljanja izbora na Kosovu tokom 2025. godine. Nedavno je otvorena diskusija o drugačijim modelima integracija zapadnobalkanskih zemalja u ekonomske tokove EU. Članice EU Austrija, Češka, Italija, Slovačka i Slovenija zagovaraju postepenu integraciju država kandidata u jedinstveno tržište EU kao način da se održi zamah proširenja i ubrzaju reforme. U non-pejperu u koji je Radio Slobodna Evropa imao uvid navodi se da bi pristup tržištu "korak po korak" podstakao ekonomsku integraciju i regulatorno usklađivanje, uz očuvanje perspektive punopravnog članstva. Ideju o integraciji zemalja Zapadnog Balkana u evropsko jedinstveno tržište u februaru 2026. su izneli predsednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Albanije Edi Rama. U zajedničkom autorskom tekstu za nemački list Frankfurter algemajne cajtung (Frankfurter Allgemeine Zeitung) naveli su da zemlje regiona ne moraju odmah dobiti puno političko članstvo u EU, već da bi prvo trebalo da budu integrisane u jedinstveno evropsko tržište i Šengen zonu.

Sjedinjene Američke Države ostaju posvećene Dejtonskom mirovnom sporazumu i teritorijalnom integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine, dok nastavljaju da ohrabruju Srbiju i Kosovo da napreduju u normalizovanju odnosa s ciljem da postignu trajni sporazum prihvatljiv za obe strane, navodi se u izveštaju američkog Stejt departmenta. U izveštaju Kongresu, Stejt department je naveo da će oružane snage SAD nastaviti da učestvuju u NATO snagama na Kosovu (KFOR), kao i da podržavaju tranziciju Bezbednosnih snaga Kosova "u profesionalne snage teritorijalne odbrane". Stejt department ocenjuje da energetska zavisnost od Rusije i dalje predstavlja stratešku ranjivost regiona, kao i da Kina i Rusija aktivno pokušavaju da iskoriste nestabilnost, korupciju i slabo upravljanje u regionu. "Moskva raspiruje etničke netrpeljivosti, finansira destabilizujuće aktere i koristi isporuke ugljovodonika (fosilnih goriva) za pritisak na političare i slabljenje poverenja javnosti u zapadne institucije", navodi se u izveštaju. Kina, s druge strane, kako ukazuje Stejt department, "širi svoju meku moć, a Peking koristi trgovinu, državne kredite, podmićivanje, propagandu i partnerstva na nivou elita kako bi povećao svoj uticaj, fokusirajući se na oblasti sa niskom transparentnošću i slabim upravljanjem. "Kineske kompanije često nude najniže cene na javnim nabavkama, da bi tek kasnije otkrile prekoračenja troškova i kašnjenja projekata koji značajno uvećavaju stvarne troškove", dodaje se u izveštaju. Za SAD gotova era izgradnje državaIzveštaj Stejt departmenta o politici SAD za unapređenje regionalne stabilnosti i prosperiteta na Zapadnom Balkanu povezan je sa zahtevom Kongresa iz januara 2026. godine, kojim je državni sekretar Marko Rubio (Marco) obavezan da u roku od 90 dana dostavi izveštaj o tome kako Vašington namerava da promoviše regionalnu stabilnost i prosperitet. U dokumentu se navodi da unapređenje stabilnosti i ekonomskih interesa SAD na Zapadnom Balkanu čini SAD bezbednijim, jačim i prosperitetnijim, ali da je završena era izgradnje država pod vođstvom Vašingtona, zbog čega se američka politika u regionu ne bavi spasavanjem ili rekonstrukcijom, već stabilnošću i obostrano korisnim partnerstvima. Stejt department je naveo da je administracija Donalda Trampa (Trump) fokusirana na osnaživanje lokalnih aktera da sami rešavaju svoje izazove, umesto da se produžava "prevelika zavisnost od međunarodne intervencije ili nadzora". Nerešeni sporovi i podele na Zapadnom BalkanuIpak, u izveštaju se ističe da nerešeni sporovi i dugotrajne podele podrivaju regionalnu stabilnost. "U BiH, Sjedinjene Države ostaju posvećene Dejtonskom mirovnom sporazumu, kao i suverenitetu i teritorijalnom integritetu zemlje. Odlučna diplomatija SAD pomogla je 2025. da se okonča najakutnija kriza u BiH od sukoba 1992–1995, uz očuvanje pravne kohezije i ustavnog poretka zemlje. Administracija nastoji da konsoliduje ovu stabilnost i nastaviće da podstiče aktere u BiH da izbegavaju destabilizujuće poteze i akcije koje unose podele, a koje bi ugrozile mogućnosti za unapređenje naše zajedničke ekonomske agende", navodi Stejt department. "SAD nastavljaju da ohrabruju Srbiju i Kosovo da ostvare napredak u normalizaciji odnosa, sa ciljem postizanja pregovornog, trajnog sporazuma prihvatljivog za obe strane", dodaje se dalje u tekstu. Stejt department navodi da je ulazak Albanije, Crne Gore i Severne Makedonije u NATO učinio Alijansu jačom, dodajući da će Trampova administracija nastaviti da podstiče zemlje da modernizuju vojske i ispune NATO ciljeve sposobnosti, uključujući obavezu o izdvajanju pet odsto BDP-a za odbranu. "Oružane snage SAD nastavljaju da učestvuju u NATO snagama na Kosovu, što je ključna komponenta za osiguravanje bezbednog i sigurnog okruženja i slobode kretanja na Kosovu. Administracija nastavlja da podržava tranziciju multietničkih Bezbednosnih snaga Kosova u profesionalne snage teritorijalne odbrane i da ohrabruje BiH da poveća svoj budžet za odbranu kako bi doprinela regionalnoj i globalnoj bezbednosti", navodi se u dokumentu uz podsećanje da su Kosovo i Albanija osnivači Odbora za mir i pridružiće se BiH u Međunarodnim stabilizacionim snagama za Gazu. Energetska zavisnost od Rusije 'Strateška ranjinovost'Visoki zvaničnici Stejt departmenta održavaju intenzivan tempo sastanaka s liderima svih šest zemalja Zapadnog Balkana – Albanija, BiH, Crna Gora, Kosovo, Severna Makedonija i Srbija – dok Administracija planira da tokom 2026. održi dijaloge sa Severnom Makedonijom i Srbijom, navodi se u dokumentu. Uz ocenu da energetska zavisnost od Rusije predstavlja stratešku ranjivost u regionu, Stejt department ističe da diversifikacija isporuka energenata, uključujući i korišćenje obilnih energetskih izvora iz SAD, jača regionalnu stabilnost i prosperitet, pri čemu tečni prirodni gas iz SAD, nuklearna tehnologija i obnovljivi izvori energije nude komercijalno atraktivne i geopolitički pouzdane alternative. Sve zemlje regiona učestvovale su u februaru na Transatlantskom samitu o gasnoj bezbednosti, dok su Srbija i BiH potpisale zajedničku izjavu o realizaciji investicija koje mogu povećati sigurne i pouzdane isporuke energije Evropi, navodi Stejt department, dodajući da će se aktivno angažovati kako bi regionalni interes pretočio u komercijalne ugovore. "Prioritetni projekti uključuju gasovod Južna interkonekcija između Hrvatske i BiH; predloženu gasnu interkonekciju Srbija–Severna Makedonija; razvoj hidroenergije u Albaniji, BiH, Severnoj Makedoniji i Srbiji; modernizaciju kosovskih termoelektrana na ugalj i projekte gasifikacije uglja; kao i dodatne prenosne kablove koji povezuju mreže Zapadnog Balkana s evropskim tržištima", navodi se u dokumentu. Trampova administracija će raditi na tome da osigura da američke firme daju značajan doprinos strateškim infrastrukturnim koridorima, uključujući Jadransko-jonski koridor i Koridor VIII od Jadranskog do Crnog mora. SAD će podržati regionalne forume kao što je Inicijativa tri mora i raditi na proširenju bilateralnih sporazuma, nadograđujući međuvladin sporazum o energetskoj infrastrukturi između SAD i Srbije iz 2024, navodi Stejt department. U izveštaju Stejt departmenta američkom Kongresu, takođe se navodi da organizovane kriminalne grupe sa Zapadnog Balkana predstavljaju direktnu pretnju po nacionalnu bezbednost SAD, pošto su uspostavile veze koje jačaju i obogaćuju narko-kartele sa zapadne hemisfere koji su proglašeni za strane terorističke organizacije i koji krijumčare droge i olakšavaju ilegalnu imigraciju u SAD. "Ova administracija će razbijati i demontirati ove mreže gde god da deluju, što je i demonstrirano 2025. godine kada su pod sankcije stavljeni brojni državljani zemalja Zapadnog Balkana povezani sa kartelima na zapadnoj hemisferi koji su označeni kao strane terorističke organizacije", navodi Stejt department.

Kineske državne kompanije iz sektora energetike i infrastrukture mogle bi dodatno proširiti prisustvo u Republici Srpskoj nakon nedavne posjete entitetskog ministra energetike i rudarstva Petra Đokića Kini, gdje je sredinom maja održao sastanke sa predstavnicima nekoliko velikih firmi. Neke od tih kompanija već učestvuju u projektima u Bosni i Hercegovini, koji su, uglavnom, finansirani kineskim kreditima. No, detalji ugovora su nedostupni javnosti. Najveće od ovih kompanija, sa čijim predstavnicima se Đokić susretao, kako je navedeno u saopštenjima koja su stizala iz nadležnog ministarstva, su Sinohydro i China Construction Third Engineering Bureau (CCTEB), obje u državnom vlasništvu. Iako nisu na listama sankcija Sjedinjenih Država i Evropske unije, Svjetska banka ih je nekoliko puta upozoravala zbog navodne korupcije, dok je Evropska investiciona banka (EIB) iz istog razloga na 20 mjeseci zabranila Sinohydru učešće u projektima koje oni finansiraju. Da li je u Kini nadležni ministar nešto potpisao nije poznato, jer iz Ministarstva nije odgovoreno na upit Radija Slobodna Evropa o tome, kao ni na pitanje da li će se sa ovim kompanijama bliže sarađivati u budućnosti. O kojim se kompanijama radi?Đokić je posjetio Sinohydro, CCTEB, Tecloman i Cosin Solar Technology. Sinohydro je kineska infrastrukturna kompanija u državnom vlasništvu, koja je u RS gradila hidroelektranu Ulog, puštenu u rad 2024. godine. Još dok je hidroelektrana bila u izgradnji, sarajevsko udruženje geografa je upozoravalo na njene posljedice po životnu sredinu. Godinu nakon što je puštena u rad, nakon curenja nepoznate materije iz postrojenja, u septembru 2025. je došlo do pomora ribe u rijeci Neretvi. CCTEB je sastavni dio China State Construction Engineering Corporation (CSCEC), kineskog državnog giganta i najveće građevinske firme na svijetu, prema listi Fortune 500. Ova korporacija gradi autoput Brčko-Vukosavlje, na sjeveru BiH, projekat vrijedan oko 335 miliona evra. Finansira se kreditom Kineske građevinske banke koji vraća entitet RS. Detalji ugovora nisu poznati javnosti. Tecloman je kompanija u privatnom vlasništvu, koja se bavi izradom sistema za skladištenje energije, te posjeduje patente u oblasti litijum-jonskih baterija. Nema informacija o njihovom prisustvu na bh. tržištu. Cosin Solar Technology je, takođe, privatna kompanija, koja se bavi razvojem solarnih elektrana. Ni oni do sada nisu učestvovali u projektima u BiH. Posljedice saradnje sa KinezimaOrganizacija Transparency International BiH je u aprilu objavila analizu kineskih projekata u BiH, u kojoj navode da "iza narativa o (kineskim) investicijama često stoje netransparentni ugovori, kašnjenja projekata, rast troškova i slaba institucionalna kontrola". Oni ističu da je prisustvo kineskih državnih kompanija naročito uočljivo u RS, gdje one pretežno učestvuju u realizaciji infrastrukturnih i energetskih projekata. "Iako se ovi projekti često predstavljaju kao razvojna prilika, mnogi od njih godinama tapkaju u mjestu, ostaju nedovršeni ili bilježe znatno povećanje troškova u odnosu na prvobitne procjene", navodi Transparency. Ana Krstinovska, predsjednica nevladine organizacije ESTIMA iz Skoplja, i stručnjakinja za međunarodne odnose, s posebnim fokusom na odnose između Kine, Evropske unije i zemalja regiona, u izjavi ide i korak dalje. Kaže kako način na koji su do sada Kinezi radili sa domaćim vlastima nije dobar po interese BiH. Upozorava i da ovi projekti ne nose samo ekološke rizike, već i one koji su vezani za dobro upravljanje, korupciju i prava radnika. "Mnogim dogovorenim projektima ili nekim od onih koji su već u fazi implementacije upravljalo se po veoma sumnjivim pravilima ili bez striktne regulacije, bilo je problema sa transparentnošću, zahtjevima za pristup ugovorima koji su u osnovi tih projekata, a koje različiti nivoi vlasti u BiH stalno odbijaju da pruže javnosti, civilnom društvu i medijima", rekla je Krstinovska. Što se problema sa transparentnošću tiče, pojašnjava da su domaće vlasti tu često saučesnici Kinezima. "Kineske kompanije imaju praksu prilagođavanja lokalnim standardima upravljanja, što znači da, ako u nekoj zemlji vlade traže visok nivo transparentnosti, odgovornosti i standarda upravljanja od kineskih kompanija, one mogu da se pridržavaju tih standarda, ali to obično nije slučaj u BiH", kazala je ona. Dodaje da je Kina prethodnih nekoliko mjeseci iskoristila rat u Iranu i napravila nove iskorake na polju obnovljivih izvora energije, te im se zbog toga mnoge zemlje okreću, uključujući i BiH. "Kina je uspjela da značajno poveća proizvodnju svih vrsta proizvoda od obnovljive energije u posljednjih nekoliko mjeseci, a pokušaji Bosne u tom pravcu nisu izuzetak u poređenju sa širom globalnom slikom", smatra Krstinovska. Pipa Galop (Pippa Gallop) iz organizacije Bankwatch koja prati kineske investicije u energetskom sektoru Zapadnog Balkana, kaže za RSE da RS ima sve više poteškoća u dobijanju sredstava iz drugih izvora, te je Kina za nju spasonosno rješenje. "Kina nudi kredite po relativno razumnim kamatnim stopama i spremna je finansirati projekte koje evropske javne banke ne bi dirale", ističe Galop. Ipak, ona upozorava da nedavni slučajevi, Hidroelektrane Dabar i Hidroelektrana na Bistrici, pokazuju da saradnja ne ide glatko kao prije, jer su kineske kompanije usporile radove "zbog neispunjenih obaveza RS". Dodaje i da će ovaj bh. entitet još dugo otplaćivati svoje dugove Kinezima, a da se zbog tajnosti ugovora ni ne zna koliko će sve koštati građane RS. "Vlada je, na primjer, garantovala kredit za HE Dabar, tako da ako Elektroprivreda RS ne bude u mogućnosti da ga plati, morat će se obezbijediti iz entitetskog budžeta", istakla je ona. Koji su kineski interesi?Prema podacima Agencije za unapređenje stranih investicija BiH, Kina je tek 19. najveći investitor u BiH, ali je značajnija kao trgovinski partner, te se nalazi na trećem mjestu najvećih uvoznika u zemlju u prošloj godini. Za razliku od direktnih investicija, kineski krediti se više od 15 godina koriste za izgradnju autoputeva i energetskih postrojenja, kroz partnerstva sa lokalnim vlastima. Ipak, mnogi kineski projekti nisu otišli dalje od faze planiranja, a pojedini nisu ni pokrenuti uprkos potpisanim ugovorima, poput izgradnje Bloka 7 za Termoelektranu u Tuzli, iz čega su se kineski izvođači na kraju povukli. Pipa Galop ističe da je u kineskom interesu "da razvija dobre političke odnose sa zemljama u EU ili blizu nje, te da njene kompanije i radnici budu zaposleni na što većem broju infrastrukturnih projekata". Za Anu Krstinovsku, kineski interes postoji na dva nivoa – ekonomskom i strateškom. Ističe da su kineske kompanije daleko od faze u kojoj su projekte finansirali samo kreditima iz svoje države. "Sada su već izgradile svoj portfolio i ostale su ovdje, tako da su u potpunosti sposobne da implementiraju projekte koji se finansiraju novcem EBRD-a, EIB-a, nacionalnog budžeta", rekla je ona. Takođe, podsjeća da kineske kompanije dominiraju sektorom infrastrukture na Zapadnom Balkanu. "Kada izgrade projekat u jednoj zemlji, koriste ga kao značajnu referencu da demonstriraju svoje kapacitete i da se prijave za tendere u drugoj zemlji", pojašnjava ona. Podsjeća da su Kinezi u prethodnih 15 godina na Zapadnom Balkanu od velikih projekata izgradili, između ostalog, Pupinov most u Beogradu, Pelješki most u Hrvatskoj, dionicu autoputa Bar-Boljare u Crnoj Gori, dok u Sjevernoj Makedoniji grade autoput Kičevo-Ohrid.

Skupovi gdje se razmjenjuju sličica Svjetskog prvenstva u fudbalu spajaju djecu, roditelje i stvaraju se brojna nova poznanstva. Takvo jedno je nastalo upravo na "online skupu" Radija Slobodna Evropa između Rikarda Jozwiaka iz Praga i Mirze Demirovića iz Sarajeva. Pogledajte kako je tekla razmjena sličica i šta će to stići Mirzi poštom.

Skupovi gdje se razmjenjuju sličica Svjetskog prvenstva u fudbalu spajaju djecu, roditelje i stvaraju se brojna nova poznanstva. Takvo jedno je nastalo upravo na "online skupu" RSE između Rikarda Jozwiaka iz Praga i Mirze Demirovića iz Sarajeva.

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine utvrdilo je 21. maja nacrt državnog budžeta za 2026. godinu u iznosu od 1,58 milijardi maraka (oko 808 miliona eura), saopćili su iz ove institucije. Nacrt zakona o budžetu institucija BiH i međunarodnih obveza za 2026. godinu predviđa povećanja za više državnih sigurnosnih i pravosudnih institucija. Najveći rast planiran je za Ministarstvo obrane BiH, kojem je predviđeno povećanje od oko 22 miliona eura. Granična policija BiH trebala bi dobiti dodatnih 6,6 miliona eura, Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) oko 8,6 miliona i Obavještajno-sigurnosna agencija BiH oko 4,6 miliona eura). Sud BiH trebao bi dobiti oko 2,55 miliona eura, a Tužiteljstvo BiH četiri oko dva miliona eura više u odnosu na budžet za 2025. godinu. Nakon usvajanja u Vijeću ministara, nacrt budžeta upućuje se Predsjedništvu BiH na razmatranje. Ako Predsjedništvo BiH da suglasnost, budžet mora biti usvojen u oba doma Parlamentarne skupštine BiH kako bi stupio na snagu. Trenutno je na snazi tzv. privremeno financiranje državnih institucija, gdje se sredstva isplaćuju na osnovu budžeta i potrošnje po tromjesečjima u prethodnoj godini. Za razliku od državnog nivoa, dva entiteta su ranije usvojili svoje budžete za ovu godinu. Narodna skupština Republike Srpske je 17. decembra usvojila budžet ovog entiteta za 2026. godinu u iznosu od oko 3,8 milijardi eura. Budžet Federacije BiH za 2026. godinu entitetski parlament je usvojio 23. januara 2026. i iznosi oko 4,55 milijardi eura. Većina nadležnosti, kao što su isplata penzija i druga socijalna pitanja, zdravstvo i općenito ekonomija i razvoj infrastrukture, u entitetskoj su nadležnosti, dok se državni budžet koristi za isplate plaća i naknada zaposlenima u 75 ministarstava i agencija. U državnim institucijama je oko 22.500 zaposlenih, najviše u Oružanim snagama BiH gdje je oko 9.100 zaposlenika, te u Graničnoj policiji i Upravi za indirektno oporezivanje BiH (carina) gdje ih radi po 2.400. Iz državnog budžeta se isplaćuju i plaće i naknade za 80 funkcionera izabranih ili imenovanih u tročlano Predsjedništvo, Vijeće ministara i Parlamentarnu skupštinu BiH.

Kada je 2021. godine uhapšen u Sarajevu zbog sumnje da je planirao likvidaciju više osoba, Anđelko Milićević već je bio prvostepeno osuđen zbog trgovine drogom i držanja eksploziva u Doboju na skoro petogodišnju zatvorsku kaznu. No, u međuvremenu je izmakao pravosudnom sistemu, uspio postati nedostupan bosanskohercegovačkim organima i dospjeti na međunarodnu potjernicu. Prema istraživanju Radija Slobodna Evropa, 33-godišnji Milićević, nadimka Žico, pridružio se ruskoj vojsci i borio se na ratištu u Ukrajini. Ako se i dalje nalazi u ruskoj vojsci, Milićević bi mogao ostati izvan domašaja bh. pravosuđa. Osim što Rusija ne izručuje vlastite državljane, njene zakonske izmjene predviđaju i zaštitu od izručenja za strance koji su služili u ruskim oružanim snagama, a koje traže matične zemlje. Šta je Anđelko Milićević uradio u Doboju?Milićević je 12. februara 2020. godine u Okružnom sudu u Doboju osuđen na četiri godine i 11 mjeseci zatvora zbog neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga i nedozvoljenog držanja eksplozivnih materija. On je sporazumno priznao krivicu, a s njim su osuđena još dvojica Dobojlija, jer su nabavljali i prodavali drogu spid. Sva trojica su uhapšena nakon što su drogu pokušali prodati prikrivenim inspektorima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. Milićević je bio dobavljač, a na dan hapšenja u njegovom stanu, osim droge, pronađena su i dva kilograma eksploziva. Presudu je 14. jula 2022. potvrdio Vrhovni sud Republike Srpske, čime je postala pravomoćna, a predmet okončan. Nekoliko dana kasnije naređeno je izvršenje kazne zatvora, a o tome je obaviještena i policija. "Do danas, Okružni sud nije zaprimio obavijest od Osnovnog suda u Doboju da je optuženi stupio na izdržavanje kazne zatvora", naveli su za RSE iz ove institucije. Iz Osnovnog suda u Doboju za RSE kažu da Milićević nikad nije odslužio kaznu jer ga nisu pronašli zbog čega su raspisane domaća i međunarodna potjernica. Iz Direkcije za koordinaciju policijskih tijela u BiH, u okviru koje je i Ured INTERPOL-a, za RSE nisu mogli govoriti o Milićevićevom slučaju, navodeći “da su informacije namijenjene isključivo za službenu policijsku i sudsku upotrebu”. Njegovo ime nije među javno objavljenim potjernicama na web-stranici INTERPOL-a. Hapšenje i puštanje u Sarajevu godinu nakon presude iz DobojaGodinu i tri mjeseca nakon prvostepene presude iz Doboja, Milićević je u maju 2021. u akciji sarajevske policije i Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapšen u Sarajevu zbog drugih krivičnih djela. Policija u Sarajevu dobila je informacije o mogućem ugrožavanju života više osoba i nakon dvodnevne opservacije u zasjedi uhapsila Milićevića. U ukradenom vozilu i stanu koji je koristio pronađeni su pištolj s municijom, marihuana, telefoni, ključevi i kanister sa zapaljivom tečnošću. Slučaj je preuzelo Tužiteljstvo Kantona Sarajevo i zatražilo pritvor, ali je Općinski sud u Sarajevo odbio prijedlog, te je Milićević pušten na slobodu. RSE je pitao Općinski sud u Sarajevu kako je Milićević, uprkos ozbiljnosti navoda i njegovoj ranijoj krivičnoj prošlosti, pušten bez mjere pritvora. U odgovoru je navedeno da u kaznenoj evidenciji tada nije bila evidentirana presuda Okružnog suda u Doboju. "U vrijeme odlučivanja po prijedlogu Kantonalnog tužilaštva, presuda Okružnog suda u Doboju nije bila pravosnažna", odgovorili su. Iz Tužiteljstva u Sarajevu su rekli da je u trenutku hapšenja i predlaganja mjere pritvora Milićević bio dostupan. "Bila je poznata i adresa na kojoj je lice prijavljeno, kao i adresa na kojoj je boravio u Kantonu Sarajevo na kojoj adresi su se i provodile određene istražne radnje.”, navode iz Tužiteljstva. Kasnije, kako kažu, Milićević se nije odazivao na pozive “u cilju provedbe određenih istražnih radnji i raspisana je potraga da bi naknadno tokom 2024. godine bili informisani od MUP-a RS-a da su u odnosu na isto lice raspisane dvije centralne i jedna međunarodna potjernica", naveli su za RSE. Ugovor s ruskom vojskomNakon svih problema sa zakonom, Milićević je uspio izbjeći bh. pravosuđe i, prema nezvaničnim podacima otići u Srbiju, odakle je dalje otišao u Rusiju. Tamo je, prema informacijama koje je RSE dobio od Odbrambene obavještajne službe Ministarstva odbrane Ukrajine, potpisao ugovor s ruskom vojskom 14. septembra 2023. godine. "Borio se u 109. padobranskoj pukovniji", saznao je RSE. Slične informacije o Milićevićevom pridruživanju ruskoj vojsci RSE je nezvanično dobio od sigurnosnih agencija u BiH. Nejasno je da li Milićević i dalje aktivno sudjeluje u ruskoj agresiji na Ukrajinu, kao ni gdje se tačno nalazi. RSE je pokušao stupiti u kontakt s njegovom obitelji u Doboju, ali bez uspjeha. Stariji nalozi na društvenim mrežama pod imenom Anđelko Milićević Žico nisu aktivni nekoliko godina. Rusija usvojila zakon koji zabranjuje izručenje stranih državljanaMilićević bi, zahvaljujući novom ruskom pravnom okviru, mogao ostati nedostupan bh. organima, nakon što je u februaru 2026. ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao zakon kojim se zabranjuje izručenje stranih državljana koji služe ili su služili po ugovoru u ruskoj vojsci ako su sudjelovali u borbenim operacijama. Zakon zabranjuje njihovo izručenje, dok Rusija ne izručuje ni vlastite državljane. "BiH može tražiti osobu koju pominjete, ali Rusija apsolutno može odbiti da ga izruči", kaže za RSE sarajevski advokat i bivši sudac Vlado Adamović. Poslije godine potrage, dobrovoljac iz BiH u Rusiji proglašen mrtvim, majka traži tijeloStrani državljani mogu potpisivati ugovore s ruskim Ministarstvom odbrane od 2022. godine, dok je kasnije dodatno pojednostavljeno i stjecanje ruskog državljanstva za one koji služe u vojsci. Slučaj Milićevića nije prvi koji otvara pravna pitanja u vezi s bh. državljanima u ruskim snagama. Sud Bosne i Hercegovine je krajem 2025. odbio potvrditi optužnicu protiv Darija Ristića, državljanina BiH koji se borio na strani Rusije u Ukrajini, nakon što je utvrđeno da je u međuvremenu stekao rusko državljanstvo. Prema važećem zakonodavstvu BiH, krivično djelo pridruživanja stranim vojnim ili paravojnim formacijama ne odnosi se na osobe koje imaju državljanstvo države u čijim snagama služe. Tužiteljstvo BiH najavilo je mogućnost promjene zakona s ciljem da se spriječe odlasci na strana ratišta, rekao je glavni tužitelj Milanko Kajganić, ali pravni stručnjaci su za RSE pojasnili da bi taj proces mogao biti kompliciran i dugotrajan. I domaći i strani osuđenici u redovima ruske vojskeEmily Ferris, stručnjakinja za Rusiju pri britanskom think tanku Royal United Services Institute (RUSI), kaže za Radio Slobodna Evropa da ruske vlasti godinama koriste i domaće osuđenike za popunjavanje vojnih redova, a da potreba za ljudstvom često potiskuje ozbiljnije provjere prošlosti regruta. "Regrutacija se u velikoj mjeri svodi na to ko je dostupan, a ne na to koliko su ti ljudi provjereni", kaže Ferris. Ona upozorava da motivacija Moskve možda nije zaštita pojedinaca od pravosuđa njihovih matičnih zemalja, već zadržavanje kontrole nad ljudima koji bi se mogli vratiti i govoriti o onome što su vidjeli na frontu. "Ne mislim da je primarni cilj zaštititi te ljude, koliko spriječiti njihov povratak i potencijalno dijeljenje informacija o načinu na koji Rusija vodi rat", navodi Ferris. Ferris navodi da postoje i financijski poticaji za regrutaciju stranaca, pri čemu regruteri mogu dobiti veće bonuse za dovođenje stranih državljana u vojsku. "Nije jasno u kojim razmjerima strani državljani završavaju na frontu, ali se raspoređuju tamo gdje postoji potreba, što može značiti i vrlo rizične pozicije", kaže Ferris za RSE. Upozorava da poseban sigurnosni rizik predstavljaju povratnici iz rata, posebno oni s kriminalnom prošlošću, jer ratno iskustvo i trauma mogu dodatno otežati reintegraciju. "Poseban problem nastaje kada se takvi ljudi vrate iz rata, s traumama, vojnim iskustvom i potencijalno dodatnim nasilnim obrascima ponašanja." Milićevićev slučaj nije izoliran. Ukrajinska vojna obavještajna služba tvrdi da su do kraja marta 2026. identificirana 27.407 strana državljana iz najmanje 135 zemalja koji se bore na strani Rusije, dok Moskva, prema istom izvoru, planira tokom 2026. regrutirati još najmanje 18.500 stranaca.

Federalno tužilaštvo Belgije saopštilo je u sredu da je otvorilo istragu o potencijalnoj umešanosti belgijskih državljana u takozvani "snajper safari" tokom opsade Sarajeva za vreme rata 90-ih. Prema saopštenju ove institucije, istraga je pokrenuta "na osnovu informacija objavljenih u štampi". Tužilaštvo je dodalo da, u interesu istrage, ne želi dodatno da komentariše ovaj slučaj. Postupak u Belgiji usledio je nakon što je Javno tužilaštvo u Milanu pokrenulo istragu o takozvanim "vikend snajperistima" koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavacenija, plaćali velike iznose novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperima, uglavnom "iz zabave", ubijali građane u opkoljenom gradu. Gradsko veće Sarajeva krajem januara dalo je saglasnost da se Grad pridruži postupku u Milanu protiv osumnjičenih. Pod istragom je trenutno osamdesetogodišnji državljanin Italije, bivši kamiondžija iz provincije Pordenone, koji je saslušan 9. februara. Tokom gotovo četvorogodišnje opsade Sarajeva, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto ubijeno dete stradalo je od snajperskog hica, dok je više od 14.000 dece ranjeno. Ipak, do danas nijedan pojedinačni snajperista nije procesuiran ni pred domaćim ni pred međunarodnim sudovima. Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju u presudama protiv najviših zvaničnika Republike Srpske zaključio je da je snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu.