Pod sloganom "Srcem uz Sarajevo" u Beogradu je 28. februara održana šetnja solidarnosti posvećena stradalima i povređenima u nedavnoj saobraćajnoj nesreći u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, kao i svim žrtvama infrastrukturnog nemara na prostoru Zapadnog Balkana. U saobraćajnoj nesreći u Sarajevu 12. februara, kada je tramvaj iskočio iz šina, poginuo je jedan student a više osoba je povređeno. Više desetina građana okupilo se na platou kod Filozofskog fakulteta u Beogradu, na poziv nevladine Inicijative mladih za ljudska prava. Aktivista Aleksandar Milanović rekao je u govoru da nesreća u Sarajevu podseća na tragediju koja se u novembru 2024. godine dogodila u Novom Sadu, gde je 16 ljudi poginulo u padu nadstrešnice sa tek rekonstruisane Železničke stanice. "Opet jedan isti obrazac, gde su sistemski nemar i korupcija oduzeli jedan mladi život, i to na delu pruge koji nije imao upotrebnu dozvolu, od tramvaja koji je nebrojeno puta bio u kvaru. Ovo nije nesreća, ovo je ubistvo od strane jednog nemarnog, koruptivnog sistema u kojem se javni prevoz namerno uništava u korist privatnika", rekao je Milanović. Nakon okupljanja na Studentskom trgu, građani i aktivisti su prošetali do Sebilj česme, replike istoimene česme koju je Sarajevo poklonilo Beogradu 1989. godine. Kod tog simbola prijateljstva dva grada položili su bele ruže. Šta kažu građani?Među onima koji su učestvovali u šetnji bila je i Desanka Damnjanović iz Beograda. "Kada sam čula šta se desilo u Sarajevu, osećala sam se jezivo, kao da je neko moj stradao", rekla je Damnjanović za Radio Slobodna Evropa (RSE). "Meni lično je važno da budem ovde, jer sam se rodila u zemlji u kojoj je jedan od gradova bilo i Sarajevo. To je moj grad koliko i Novi Sad u kojem sam se rodila ili Beograd u kojem sada živim i radim", dodaje. Na skup solidarnosti došla je i Beograđanka Nađa. "Imala sam intimnu potrebu da iskažem solidarnost sa građanima Sarajeva. Jako me boli ranjavanje svakog grada, a posebno sam osetljiva na Sarajevo", rekla je za RSE. Solidarnost kao čin otporaAktivisti Inicijative mladih ističu da je solidarnost među gradovima i društvima u regionu ne samo čin saosećanja, već i izraz zajedničke borbe za bezbednost, odgovornost i dostojanstvo svakog ljudskog života. Aktivistkinja Dalija Kolar poručila je u obraćanju okupljenima da iza tragedija, poput one u Sarajevu, stoje decenije nemara i prebacivanja odgovornosti. Ona je podsetila da se skup u Beogradu održava tačno na 30. godišnjicu završetka opsade Sarajeva, koje je četiri godine bilo pod vatrom Vojske Republike Srpske od 1992. do 1996. Kako je dodala, civilne veze između dva grada su istanjene "ne zato što ne postoji bliskost, nego zato što se ona sistemski potiskivala decenijama". "Solidarnost preko granica danas je čin otpora ideji da treba da brinemo samo o našima i logici da tragedija postaje važna tek kada se dogodi unutar iste administrativne linije. Granice su administrativne, odgovornost je ljudska. Ovde smo da jasno kažemo da nas se tiče i da nam je stalo", rekla je Dalija Kolar. Šta se zna o tragediji?Tragedija se dogodila u centru glavnog grada Bosne i Hercegovine, kada je tramvaj iskočio iz šina i udario u stajalište. U nesreći poginuo 23-godišnji Erdoan Morankić, dve su teško povređene, a dve lakše. Vozač tramvaja A.K. lišen je slobode nakon nesreće i ispitan u svojstvu osumnjičenog, te kasnije pušten na slobodu. On se sumnjiči da je počinio "kazneno delo protiv bezbednosti javnog prometa iz nehaja", za koje je zaprećena kazna zatvora do osam godina. Prema rečima nadležnih, kod vozača nije utvrđeno prisustvo alkohola u organizmu. Glavna tužiteljka izjavila je da istraga nije usmjerena samo na postupanje vozača, već da se ispituje i tehnička ispravnost tramvaja, način i dinamiku održavanja, starost voznog parka, kao i eventualni propusti u sistemu nadzora i upravljanja. Dodala je da se proveravaju i postupci javnih nabavki za delove sistema kočenja i videonadzora, jer je utvrđeno da videonadzor nije radio mesecima u tramvaju koji je izazvao nesreću, kao ni u još četiri druga tramvaja. Istražuje se i odgovornost odgovornih osoba u Javnom komunalnom preduzeću – Gradski saobraćaj Sarajevo (GRAS), te nadležnom Ministarstvu saobraćaja Kantona Sarajevo. Prema dostupnim informacijama, tramvaj broj 516 deo je starijeg voznog parka nabavljenog iz nekadašnje Čehoslovačke, a pitanje njegove tehničke ispravnosti i opšteg stanja tramvajskog sistema u Sarajevu već je duže vreme predmet javnih rasprava. U međuvremenu, javnost i porodice stradalih očekuju jasne odgovore o tome je li tragedija mogla biti sprečena i ko snosi odgovornost za sigurnost javnog prijevoza u Sarajevu, pa je nakon nesreće organizirano više masovnih protesta u glavnom gradu BiH. Nakon tragedije ostavke su podneli premijer Kantona Sarajevo Nihad Uko i direktor GRAS-a Senad Mujagić.

Vatrogasci i spasioci iz Republike Srpske boravili su od 9. do 13. februara na obuci u Rusko-srpskom humanitarnom centru u Nišu, bez javne potvrde da su o tome bile upoznate državne institucije Bosne i Hercegovine. Obuka u centru čiji rad zapadne zemlje godinama posmatraju sa sigurnosnim rezervama otvara pitanja nadležnosti i međunarodne saradnje. Radi se o trećoj godini saradnje u kojoj Uprava civilne zaštite RS na obuku u Rusko-srpski centar šalje pripadnike vatrogasno-spasilačkih jedinica iz tog bh. entiteta. U Upravi civilne zaštite drugog entiteta, Federacije BiH, za Radio Slobodna Evropa ističu kako ne znaju ništa o tim odlascima, te smatraju da entitet, bez znanja države, ne bi smio slati vatrogasce i spasioce na obuku u drugu zemlju. U Ministarstvu bezbjednosti BiH, u čijoj nadležnosti su koordinacija u oblasti spašavanja, te međunarodna saradnja, nisu odgovorili na upit RSE da li su dali odobrenje za ovu obuku u Rusko-srpskom humanitarnom centru u Nišu. Dileme su dodatno pojačane činjenicom da su u međuvremenu i u samoj Srbiji pokrenuta pitanja finansijske transparentnosti i pravnog statusa Centra, te zahtjevi i dijela opozicije za njegovo zatvaranje. U RS tvrde da je cilj 'isključivo humanitarni rad i obuka vatrogasaca'Boris Trninić, v. d. direktora Uprave civilne zaštite RS, za RSE navodi da "nije čuo" za sumnje koje okružuju rad Rusko-srpskog centra u Nišu, te tvrdi da je riječ o "profesionalnoj, striktno humanitarnoj saradnji". "Ono što vam mogu reći jeste da imamo izvanrednu saradnju i da se radi isključivo o humanitarnom radu. Ništa nisam primijetio što bi se odnosilo na te navode (o uspostavljanju vojne i obavještajne baze)", rekao je. Kaže da je dva puta posjetio Centar u Nišu, te da je fokus aktivnosti "isključivo" na scenarijima koji simuliraju najopasnije situacije za vatrogasce. "Mi šaljemo naše vatrogasce iz cijele Republike Srpske na obuke koje se isključivo odnose na obuku i ponašanje vatrogasaca u ekstremnim uslovima, visokim temperaturama, u zatvorenim prostorima… prolazak kroz lavirinte, simulacije gašenja požara u zgradama. Sve je to napravljeno montažno i instruktori su profesionalci koji obučavaju naše vatrogasce", kaže Trninić. Istakao je i da su prošle godine realizovana četiri termina za obuke a ove godine su planirali pet obuka u grupama po osam ljudi. Dva termina finansira, po riječima Trninića Uprava RS, a tri su "besplatna", odnosno "na teret domaćina". Jedan termin košta oko 5.000 maraka (2.500 evra). "U to je uključeno sve – hrana, prenoćište i korišćenje tehničko-materijalnih sredstava. Mi obezbjeđujemo prevoz vatrogasaca do Niša i nazad", precizira on, te dodaje da saradnja s Centrom obuhvata donacije i intervencije u vrijeme elementarnih nepogoda. Ko je dogovorio saradnju?Prema navodima Borisa Trninića, saradnja se realizuje na osnovu memoranduma i protokola o saradnji između Uprave civilne zaštite RS i Centra u Nišu koji je "zatekao" po stupanju na dužnost. Nije mogao navesti kada je potpisan memorandum, ali ističe da se svaka međunarodna saradnja Uprave RS odvija "u skladu sa saglasnošću Vlade Republike Srpske". Na zvaničnoj stranici Uprave civilne zaštite RSE nije uspio pronaći dostupnu informaciju o tome kada je i ko potpisao memorandum o slanju na obuku u Rusko-srpski centar u Nišu. No, u oktobru 2021.godine potpisan je sporazum o saradnji sa Ruskom humanitarnom misijom na Balkanu. Tada je navedeno kako se saradnja odnosi i na preventivno djelovanje, organizaciju, obuku i osposobljavanje pripadnika. Na stranici Ruske humanitarne misije na Balkanu, može se naći navod da je u partnerskom odnosu sa Rusko-srpskim humanitarnim centrum u Nišu. Obje strukture su povezane sa ruskim državnim sistemom za vanredne situacije te su prisutne na Balkanu u oblasti civilne zaštite i reagovanja na katastrofe. Međutim, sadašnji vršilac dužnosti direktora Trninić u Moskvi je u maju 2024. godine potpisao i Memorandum o saradnji u oblasti sprečavanja i otklanjanja posljedica vanrednih situacija između Uprave civilne zaštite RS i Ministarstva za vanredne situacije Ruske Federacije. Sa ruske strane sporazum je potpisao zamjenik ruskog ministra za vanredne situacije, Anatolij Mihajlovič Suprunovski. 'Sumnje' u zadiranje nadležnosti BiHU Upravi civilne zaštite Federacije BiH za RSE navode kako sve što tiče obuke u inostranstvu, koja, po njihovom mišljenju, spada u međunarodnu saradnju, spada u nadležnost Bosne i Hercegovine. "Na osnovu člana 4. Okvirnog zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih ili drugih nesreća u Bosni i Hercegovini, pitanje obuke u inostranstvu spada u međunarodnu saradnju u oblasti zaštite i spašavanja. U skladu sa članom 6. navedenog zakona, međunarodnu saradnju u ovoj oblasti ostvaruje Ministarstvo bezbjednosti Bosne i Hercegovine, koje u tim aktivnostima sarađuje sa nadležnim institucijama i organima BiH, entiteta i Brčko distrikta", navode iz Upravi FBiH. Dodaju i kako nisu upoznati s obukom u Nišu koja se provodi za vatrogasce i spasioce iz samo jednog dijela države. "Sama činjenica da Republička uprava civilne zaštite Republike Srpske o takvoj saradnji informiše Vladu Republike Srpske ne može zamijeniti zakonom propisanu ulogu institucija Bosne i Hercegovine u ostvarivanju međunarodne saradnje u oblasti zaštite i spašavanja", zaključili su u Upravi civilne zaštite FBiH. Dio 'šireg konteksta' o vezama RS i RusijeZa bezbjednosnog eksperta Seada Turčala, koji je i dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, slučaj obuke u Nišu ne može se posmatrati izdvojeno, već kao dio obrasca, šireg konteksta o vezama Republike Srpske i Rusije. "Institucije BiH su obavezne ovo ispitati jer obuka vatrogasaca sama po sebi nije problem, nego je problem to što se ta obuka odvija u instituciji s ozbiljnim sigurnosnim znakom pitanja, u sklopu šireg obrasca koji sistematski zaobilazi državne institucije i gradi paralelne veze s ruskim sigurnosnim strukturama", naveo je Turčalo. Dodaje kako bi nepostupanje značilo da "BiH de facto prihvata da njene entitetske strukture vode nezavisnu sigurnosnu politiku s državom koja je pod međunarodnim sankcijama, a to je nešto što se direktno tiče suvereniteta". "Svjesni smo da se doskorašnji predsjednik entiteta RS s Vladimirom Putinom (ruski predsjednik) sastao najmanje 26 puta. Policija RS-a se obučava u Moskvi. RS je donijela zakon o 'stranim agentima' po ruskom modelu. Nabavljeno je preko 4.000 automatskih pušaka. Utvrđeno je i postojanje kampova u entitetu RS, te je 2024. uhapšen ruski državljanin pod optužbom da je obučavao Moldavce. I onda u taj mozaik stavimo i obuku u centru za koji se smatra da ima obavještajnu funkciju", naveo je Turčalo. On ističe kako po je Ustavu BiH vanjska politika isključiva nadležnost državnog nivoa. "Entitet RS ne može samostalno sklapati sporazume o saradnji s institucijama stranih država bez saglasnosti Parlamentarne skupštine BiH. A upravo je to urađeno jer je u maju 2024. potpisan je Memorandum o saradnji u Moskvi, bez ikakve koordinacije s Ministarstvom vanjskih poslova BiH ili OSA-om", zaključio je Turčalo. Šta je poznato o radu Rusko-srpskog humanitarnog centra u Nišu?Dok RS vatrogasce šalje u Niš, u Srbiji traje gotovo paralelna rasprava o tome šta tačno Centar radi, kako je registrovan i ko ga finansira. Centar je formalno uspostavljen na osnovu međudržavnog sporazuma između Vlade Rusije i Vlade Srbije iz 2012. godine i u zajedničkoj je nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, te ruskog Ministarstva za civilnu zaštitu i vanredne situacije. Radi se o objektu koji vlasti u Moskvi opisuju kao "najznačajniji na Balkanu" za reagovanje na vanredne situacije i elementarne nepogode. Istraživanje RSE je pokazalo manjak transparentnosti u finansiranju i aktivnostima Centra. Sa druge strane Sjedinjene Američke Države Države i Evropska unija godinama iznose sumnje zbog djelovanja Rusko-srpskog humanitarnog centra u Nišu, smještenog u blizini drugog najvećeg aerodroma u Srbiji. Još 2017. tadašnji zvaničnik američkog State Departmenta Hoyt Brian Yee izjavio je da su SAD zabrinute zbog izgradnje ruskog centra u Srbiji i potencijalnog specijalnog statusa osoblja. "Ne verujemo da Rusija ima dobre namjere da pomogne Balkanu da ide ka EU", rekao je tada Yee. On je dodao da Centar u Nišu, blizu granice sa Kosovom, gde SAD imaju oko 600 američkih vojnika i 4.000 pripadnika NATO mirovnih snaga, nije pozitivan pomak. Tada je reagovala Ana Brnabić, sa funkcije premijerke Srbije, rekavši da su ocjene "previše ispolitizovane". Evropska komisija je u Izvještaju o napretku Srbije za 2023. zatražila da Beograd detaljno informiše EU o aktivnostima Centra i njegovoj ulozi u sistemu upravljanja vanrednim situacijama, uz upozorenje da ne smije preklapati nadležnosti sa Koordinacionim centrom EU za hitne slučajeve. Nakon ruske invazije na Ukrajinu, Brisel bilježi intenziviranje odnosa Beograda i Moskve, kao i odbijanje Srbije da uvede sankcije Rusiji. Istovremeno i vlasti Republike Srpske koče, kroz učešće u institucijama Bosne i Hercegovine, uvođenje sankcija Rusiji. Ministar policije Kosova Xhelal Sveçla 2023. je tvrdio da postoje obavještajni podaci o ruskim elementima povezanim s napadom u Banjskoj i da je Centar "obavještajna baza za špijuniranje regiona". Ni Beograd ni Centar nisu reagovali na te navode. Odgovornost za napad preuzeo je Milan Radoičić, a Srbija odbija njegovo izručenje Prištini.

Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu protiv Miroslava Kraljevića, načelnika Općine Vlasenica, zbog veličanja ratnih zločinaca osuđenih zbog genocida pred Haškim sudom. Tužiteljstvo BiH je optužnicu podignulo jer je Kraljević, u svojstvu načelnika Općine, 9. marta 2025. u Vlasenici prilikom obilježavanja godišnjice pogibije boraca nekadašnje vojske Republike Srpske, dao izjavu za medije u kojoj je veličao osobe koje su pravomoćno osuđene pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju za krivična djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratne zločine. Kraljević je na skupu rekao: "Jer to smo mi, to je naša realnost. Svi smo mi Radovani. (…) Na isti ili sličan način branimo tekovine", aludirajući na Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika RS-a koji je u Hagu pravosnažno osuđen na doživotni zatvor. "Optuženi se tereti da je počinio krivično djelo - izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, navedeno je u saopćenju Tužiteljstva BiH. Miroslavu Kraljeviću se sudi i zbog ratnog zločina u Vlasenici, u okviru predmeta "Mane Đurić i drugi". Kraljević i ostali optuženi terete se za zatočenja, mučenja i zlostavljanja više desetaka osoba u Vlasenici, a u optužnica protiv njih se odnosi i na ubistvo i nestanak najmanje 22 osobe.

Među 5.700 osumnjičenih militanata takozvane "Islamske države" prebačenih iz kurdskih zatvora u Siriji u Irak su i državljani BiH, dok istovremeno žene i djece, nakon izlaska iz kampa Al-Hol, ostaju na sjeveru Sirije u pravnoj i humanitarnoj neizvjesnosti. Informacije o porijeklu stranih državljana prebačenih u Irak iz zatvora, koji su donedavno bili pod kontrolom kurdskih snaga, objavili su irački mediji i sigurnosni stručnjaci. Podatke o bh. državljanima za Radio Slobodna Evropa nezvanično je potvrdio i sigurnosni izvor u BiH, koji nije želio biti imenovan, međutim službene potvrde iz nadležnih ministarstava sigurnosti i vanjskih poslova u BiH nema. Nisu potvrđeni ni precizni brojevi bh. državljana, kao ni jesu li svi koji su bili u zatvorima prebačeni u Irak. Ove osobe bile su bez suđenja od 2019. godine i teritorijalnog pada terorističke grupe "Islamska država" u zatvorima na sjeveroistoku Sirije koje su kontrolirale kurdske autonomne snage, sve do januara 2026. kada su kontrolu preuzele sirijske snage. Državljani BiH u Siriju su odlazili od 2012. godine i pridruživali se različitim militantnim skupinama, ali najveći broj je bio u "Islamskoj državi". Nakon što je ova grupa teritorijalno poražena, oni su uhapšeni i odvedeni u zatvore. Od tada, BiH je u suradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama organizirala repatrijaciju samo sedam muškaraca iz zatvora, i to u decembru 2019. Ranije iste godine vraćen je jedan muškarac. Tada ih je oko 20 ostalo u pritvorima, s još nekoliko maloljetnika, dječaka koji su odvojeni od majki i iz kampova odvedeni u centre za maloljetnike. Obitelji muškaraca iz BiH s kojima je RSE razgovarao nisu upoznate o tome ko je prebačen u Irak, a neki od njih nemaju nikakav kontakt s onima koji su u zatvorima već godinama. Osim Bosanaca, u Irak su prebačeni i drugi državljani zemalja Zapadnog Balkana. Sigurnosni stručnjak Međunarodnog centra za borbu protiv terorizma sa sjedištem u Washingtonu Adrian Shtuni za Radio Slobodna Evropa je rekao da ima informacije da su u Irak prebačena dvojica srpskih državljana, tri osobe s Kosova, osam iz Albanije i jedan državljanin Sjeverne Makedonije, kao i 23 Bosanca. "Broj Bosanaca ne iznenađuje s obzirom na vrlo ograničen broj repatrijacija bosanskih stranih boraca i poznati broj muškaraca, državljana BiH, koji su pritvoreni nakon pada Baghuza 2019. godine i koje su držale kurdske SDF snage", rekao je Shtuni za RSE. Ministarstvo pravosuđa Iraka je Iračkoj novinskoj agenciji (INA) otkrilo da prebačeni militanti dolaze iz više od 60 zemalja, "uključujući 4.253 Arapa i 983 nearapa". Od toga je 467 iračkih državljana, a 3.543 sirijskih. Glasnogovornik Ministarstva Mohammed Laibi je rekao da su u zatvoru Central Karkh pritvorske jedinice obnovljene, a pritvorenici klasificirani pomoću baze podataka koju je Iraku dostavila međunarodna koalicija, uključujući Kanadu, Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Ukrajinu, Indiju, Australiju, Belgiju, Gruziju i Dansku. Laibi je rekao da "najveći kontingenti potječu iz Maroka (187), Turkmenistana (165), Turske (181), Tunisa (234), Rusije (130) i Egipta (116)." Pozivi na repatrijacijuMinistar vanjskih poslova Iraka Fuad Hussein, po okončanju operacije prebacivanja militanata u Irak, pozvao je zemlje širom svijeta da repatriraju svoje državljane i da im sude u matičnim državama, naglasivši da je zajednička odgovornost ključna za očuvanje globalnih sigurnosnih dostignuća u borbi protiv ekstremističkih grupa. U obraćanju Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih naroda, Hussein je rekao da je Irak već poduzeo značajne korake u ovom pravcu. "Kontaktirali smo druge zemlje, posebno arapske i islamske zemlje, a neke su obećale da će primiti natrag svoje građane. Kontaktirali smo i zapadne zemlje, ali to je dug i težak proces", dodao je. Izjave iračkog ministra uslijedile su nekoliko dana nakon što je Američka centralna komanda (CENTCOM) objavila da je završila veliku operaciju prebacivanja osumnjičenih militanata ISIS-a iz pritvorskih objekata u sjeveroistočnoj Siriji u irački pritvor. Američka komanda je objavila da je misija prebacivanja trajala 23 dana. "Odlično obavljen posao cijelom timu Zajedničkih snaga koji je izvršio ovu izuzetno zahtjevnu misiju na terenu i u zraku, uz veliki fokus, profesionalizam i suradnju s našim regionalnim partnerima", izjavio je admiral Brad Cooper, komandant CENTCOM-a. Ranije je u januaru američki državni tajnik Marco Rubio pozvao zemlje da prihvate svoje državljane iz tih objekata kako bi se suočili s pravdom. "Strani teroristi bit će u Iraku privremeno, Sjedinjene Američke Države pozivaju države da preuzmu odgovornost i repatriraju svoje državljane iz ovih objekata kako bi se suočili s pravdom", rekao je tokom januara Rubio. Turska i Rusija su već izrazile spremnost za preuzmu svoje državljane iz Iraka, javile su agencije. BiH se oslanja na partnereMinistarstvo sigurnosti BiH, koje je s drugim institucijama zaduženo za proces repatrijacije, za RSE je navelo da će "sve naredne korake poduzimati u koordiniranom djelovanju nadležnih institucija i međunarodnih partnera". RSE je ranije objavio da su u toku planovi za povratak državljana BiH, ali situacija na terenu u Siriji značajno uvjetuje dinamiku ovog procesa. Iz CENTCOM-a su za RSE rekli da ne mogu odgovoriti na pitanja u vezi s državljanima BiH koji su prebačeni u Irak, dok iz iračkog ministarstva pravde nije stigao odgovor na RSE upit. HRW upozorio na mogućnost nepravednog postupanja prema osumnjičenim militantimaIz iračkog ministarstva pravde su rekli da će, prije bilo kakvih repatrijacija, biti provedene istrage kako bi se utvrdilo jesu li neki od militanata počinili zločine u Iraku, zbog čega bi im se onda sudilo u toj zemlji. Ovaj proces bi mogao potrajati i nekoliko mjeseci. Human Rights Watch (HRW) je u međuvremenu upozorio da su pritvorenici, uključujući državljane trećih zemalja, izloženi riziku od mučenja, nepravednih suđenja, prisilnih nestanaka i čak smrtne kazne, s obzirom na ranije dokumentirane probleme u iračkom pravosuđu i zatvorskom sistemu. Iračke vlasti ih drže u zatvorima poput Nasiriyah i Karkh dok traju istrage, a planirano je da im se sudi prema iračkom antiterorističkom zakonu, bez izručenja drugim državama do završetka postupaka, naveo je HRW. Organizacija za ljudska prava naglašava da mnogi pritvorenici godinama nisu imali pravičan sudski postupak te pozivaju države da repatriraju svoje državljane i osiguraju poštena suđenja, dok istovremeno upozoravaju da prenatrpan zatvorski sistem i masovni transferi povećavaju rizik od daljnjih kršenja ljudskih prava. Kurdske vlasti su više puta tokom godina pozvale zemlje da repatriraju svoje građane, ali većina država je repatrirala samo ograničen broj, navodeći sigurnosne probleme i potencijalne domaće političke reperkusije. Bosanke iz kampa Al-Hol u IdlibuNakon skoro sedam godina u kampu Al-Hol, žena iz Bosne kaže da se izgubi kad izađe napolje u Idlibu, gdje je s drugim Bosankama otišla nakon što je sirijska vlada preuzela kontrolu nad ovim kampom, koji je dotad bio pod kurdskom upravom. U kampu su od 2019. bile smještene obitelji osumnjičenih boraca ISIL-a, kao i raseljeni iz Sirije. "Ja se odmah vraćam unutra, ne podnosim aute, motore, ljude... sve nam je čudno nakon toliko godina u šatorima u kampu", javila se telefonom za RSE iz Idliba. Kaže da ih je iz kampa izvela sirijska vojska početkom februara. "Govorili su da se kamp mora isprazniti i to je išlo postepeno. Nismo sve mogle odmah izaći, nego tokom nekoliko dana." "Nas je u Idlibu prvo primila jedna sirijska porodica, a onda je nas nekoliko žena iz Bosne našlo stan i sad smo tu, ja dijelim stan s dvije žene, u drugom stanu su opet tri i u trećem dvije žene. Prijavile smo gdje smo sirijskim vlastima." Ova Bosanka ispričala je da se djeca još prilagođavaju na život van Al-Hola, koji su međunarodne humanitarne organizacije opisivale kao neuvjetno mjesto na kojem se krše prava djece. "Ja imam kćerku od devet godina, druga ima 11. One su sve zaboravile prije Al-Hola. Bilo im je sve čudno, utičnice, paljenje svjetla, česme... sve. Život na četvrtom spratu je njima isto čudan. Kad gledaju odozgo. Dok dječaci stariji, koji se sjećaju života prije kampa, oni su se malo bojali na početku ljudi, ali brzo su se navikli. Znaju arapski, pa je i to dobro." Jedan od sinova ove žene, kao i još nekih Bosanki, je tokom boravka u Al-Holu odveden u centar za rehabilitaciju maloljetnika. Ona još uvijek nema nikakve informacije o njemu, niti zna je li prebačen u Irak. "Nadam se da nije prebačen u Irak. Neki kažu da je i dalje u tom zatvoru pored grada Hasaka. Neki kažu da je u centru koji i dalje drže Kurdi. Ne znam šta je istina", rekla je za RSE. Kaže i da sve žene koje su s njom i dalje žele da se vrate u Bosnu. "Mi čekamo samo da nam djeca dođu. Ne planira niko od nas ovdje da ostane. Niko ne želi to. Čekamo da ta djeca dođu, da pokušamo nekako da se vratimo." Ispričala je da sve žele "završiti priču o Siriji". "Jedini nam je cilj da se vratimo", ponavlja Bosanka. Dosad je albanska vlada uspjela repatrirati jednu ženu koja je kao maloljetnica odvedena u Siriju. Sirijske vlasti zatvorile kamp Al-Hol, Roj i dalje pod kontrolom kurdske administracijeSirijske vlasti zatvorile su kamp Al-Hol 22. februara. "Sve sirijske i nesirijske obitelji su premještene", izjavio je za AFP Fadi al-Qassem, zvaničnik kojeg je vlada imenovala da upravlja poslovima kampa Al-Hol. Al-Hol, smješten u pustinjskoj oblasti pokrajine Hasaka, bio je najveći kamp u Siriji za obitelji osumnjičenih boraca ISIL-a. U januaru kontrolu nad kampom, i najvećim dijelom sjeveroistočne Sirije, preuzela je vlada iz Damaska od kurdske administracije. Od preuzimanja kontrole, hiljade uglavnom žena i djece napustile su kamp i otišle na različite lokacije. Sirijske vlasti su neke osobe iz kampa prebacile u kamp Ahtarin u pokrajini Alep. Sigurnosne stručnjakinje Devorah Margolin i Joana Cook su u analizi za Foreign Policy navele da je situacija sa zatvaranjem Al-Hola na ovakav način nejasna i rizična. Autorice upozoravanju da kombinacija nedostatka repatrijacije, pravne neizvjesnosti i nepostojanja jasnog međunarodnog plana stvara dugoročne sigurnosne i humanitarne izazove, posebno u pogledu nadzora, reintegracije i dugoročnog upravljanja ovom populacijom. I HRW upozorava da je sudbina hiljada žena i djece iz kampova Al-Hol i dalje neizvjesna nakon najave zatvaranja kampova i kaotičnog odlaska većine. U tim kampovima godinama su boravili deseci hiljada osoba, uglavnom žena i djece iz više od 60 država, od kojih mnogi nikada nisu optuženi za krivična djela i držani su u dugotrajnom pritvoru bez jasnog pravnog statusa. Organizacija upozorava da neregulirano zatvaranje kampova i nagli odlasci stanovnika povećavaju rizike od eksploatacije, trgovine ljudima, radikalizacije i regrutacije od naoružanih grupa, dok istovremeno izostanak repatrijacije i jasnih planova reintegracije ostavlja ovu populaciju u pravnoj i humanitarnoj neizvjesnosti. Posebno se ističe da su mnoge države godinama odgađale povratak svojih državljana, dok su djeca u kampovima prepoznata kao posebno ranjiva kategorija kojoj je potrebna hitna zaštita, podrška i dugoročna reintegracija. Kamp Roj, u kojem također ima bosanskih državljanki s djecom, zasad ostaje pod kontrolom kurdskih snaga. U kampu Roj se trenutno nalazi oko 2.200 ljudi, uključujući oko 730 stranih obitelji iz više od 40 država, uz manji broj iračkih i sirijskih obitelji.

Petnaest dana nakon tramvajske nesreće u kojoj je poginuo 23-godišnji mladić, grupa građana Sarajeva ponovno se 27. februara okupila na protestima, zahtijevajući utvrđivanje odgovornosti. Riječ je o osmim protestima nakon tramvajske nasreće, koji su počeli ispred Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Potom su se okupljeni, većinom mladi uputili prema zgradi kantonalnog Tužilaštva u Sarajevu, noseći transparente "Mladi koje je ubio sistem" i "Smrt nije ničiji politički poen" i uz povike "Pravda" i "Istina". "Iza ove male raje stoji integritet, istina pravda i snaga. Ovi mladi su nešto najbolje što nam se dogodilo", kazao je Adnan Kaljanac, jedan od učesnika protesta kojise obratio na protestima ispred zgrade sarajevskog Tužilaštva. Učesnici protesta su, također, ukazali na nekoliko slučajeve stradanja mladih u posljednjih nekoliko godina te su iznijeli primjedbe na rad Tužilaštva, među kojima su dugotrajne istrage. "Država treba da bude u službi građana. Dosta je bilo da je u službi pojedinaca. Zaustavite tragedije i počnite raditi", kazala je jedna od učesnica protesta. Nakon što su se zadržali ispred sarajevskog Tužilaštva, tražeći brzo procesuiranje odgovornih, učesnici protrsta su se uputili ponovno prema Zemaljskom muzeju, gdje se završava okupljanje. Nesreća, koja je pokrenula proteste, dogodila se 12. februara u blizini Zemaljskog muzeja u središtu Sarajevu, kada je tramvaj iskočio iz šina i udario u stajalište. Tada je poginuo 23-godišnji Erdoan Morankić, dok su dvije osobe teško, a dvije lakše ozlijeđene. Nakon toga, vozač tramvaja je priveden i ispitan u svojstvu osumnjičenika, te kasnije pušten na slobodu. Tužilaštvo Kantona Sarajevo objavilo je 25. februara da vodi opsežnu istragu koja je, osim na okolnosti nesreće, fokusirana i na tehničku ispravnost vozila. Iz te institucije su naveli da je predmet istrage, također, održavanje starog voznog parka, sistem kočenja, ispravnost videonadzora, te moguća odgovornost svih u lancu, od vozača, preko uprave javnog preduzeća GRAS-a, do Ministarstva saobraćaja. Prema dostupnim informacijama, tramvaj koji je iskočio iz šina dio je starijeg voznog parka nabavljenog iz nekadašnje Čehoslovačke. Pitanje njegove tehničke ispravnosti i općeg stanja tramvajskog sistema u Sarajevu već je duže vrijeme predmet javnih rasprava. Usred protesta građana, iz saobraćaja su ranije povučeni svi stari tramvaji, a ostavke su podnijeli kantonalni premijer Nihad Uk i direktor preduzeća GRAS Senad Mujagić.

Evropska radiodifuzna unija (EBU) pozvala je vlasti u Bosni i Hercegovini da hitno pronađu rješenje kako bi osigurale finansiranje javnog servisa BHRT-a i zaštitile njegovu budućnost. Ovo se navodi u odgovoru na upit Radija Slobodna Evropa o tome da li će EBU razmotriti produženje roka nakon 28. februara za otplatu preostalog duga koje Javni servis Bosne i Hercegovine ima prema uniji. Dug iznosi 11,28 miliona eura. "Samo produženje rokova ne bi riješilo osnovne probleme koji traju više od 10 godina, već bi produžilo neizvjesnost i nestabilnost s kojima se emiter već suočava", dodaje se u odgovoru za RSE u četvrtak, 26. februara. BHRT duguje novac za struju, plin, plate i doprinose radnicima, te prema Evropskoj radiodifuznoj uniji (EBU) i satelitiskim operaterima. U odgovoru iz EBU za RSE se ističe i kako je posljednjih godina EBU aktivno sarađivala sa BHRT i relevantnim akterima kako bi pronašla rješenje za dugotrajne finansijske poteškoće. "Ova situacija odražava strukturnu finansijsku krizu koja već dugi niz godina pogađa BHRT i zahtijeva održivo i konačno rješenje. EBU je predložila nekoliko planova otplate u nastojanju da se postigne održiv dogovor, ali zbog kontinuirane finansijske krize oni nisu mogli biti provedeni. Menadžment i zaposlenici BHRT-a dosljedno su konstruktivno učestvovali u traženju rješenja. Međutim, uprkos kontinuiranoj komunikaciji s vladom, nismo primili formalni prijedlog od vlasti Bosne i Hercegovine koji bi pomogao u rješavanju ove situacije", zaključuje se. Javni državni servis BHRT je u četvrtak ujutro, 26. februara privremeno prekinuo emitovanje redovnog programa. Na konferenciji za novinare, generalni direktor Belmin Karamehmedović je izjavio kako taj dan ističe rok kojeg je bh. vlastima dala Evropska radiodifuzna unija (EBU) da ponudi rješenje izmirenja dugovanja BHRT-a prema njima. Na BHRT je trenutno zaposleno 775 ljudi. Dugovanja BHRTPreko 50 miliona maraka (oko 25 miliona eura) duguje se radnicima za poreze i doprinose na plate, od čega se odmah mora platiti 2,5 miliona (1.28 milina eura) po osnovu izvršnih sudskih presuda. Javni servis bi mogao ostati i bez struje zbog duga od 1.56 miliona maraka (oko 800.000 eura) prema Elektroprivredi BiH, a izložen je i riziku od isključenja gasa zbog obaveza od 300.000 maraka (oko 154.000 eura) prema Sarajevo gasu. U martu prošle godine Ustavni sud BiH potvrdio je zakonsko pravo BHRT-a na dio RTV takse prikupljene u Republici Srpskoj, poništivši ranije presude nižih sudova u RS-u koje su bile u korist RTRS-a, i naložio ponavljanje sudskih postupaka pred sudovima u Banjaluci. Nakon toga, u julu, Vrhovni sud Republike Srpske donio je rješenja u dva postupka koja potvrđuju pravo BHRT-a na sredstva od RTV takse, stavljajući tačku na spor sa RTRS-om po pitanju naplate i raspodjele sredstava. BHRT je od Parlamenta i Vijeća ministara BiH tražio kredit od 100 miliona maraka (oko 50 miliona eura) s odloženim plaćanjem za pokriće dugova, koji bi se vratio nakon okončanja sporova s RTRS-om, te dodatnih 25 miliona maraka (oko 12,5 miliona eura) iz viška prihoda Regulatorne agencije za komunikacije za izmirenje obaveza prema EBU i izvršnim sudskim presudama. Međutim, predstavnici Republike Srpske u državnim institucijama blokiraju ove inicijative: odbijaju prisustvovati sjednicama Parlamenta i Doma naroda kad se raspravlja o BHRT-u, te ne podržavaju zahtjeve u Vijeću ministara i Predsjedništvu BiH.

Više od sedam godina bez prerađene kapi nafte, brojni alternativni projekti započeti, gubici koji se približavaju milijardi maraka (oko 500 miliona evra) – to je realnost Rafinerije nafte u Brodu, gradiću na sjeveru Bosne i Hercegovine. Uprkos tome, njeni vlasnici, iz ruske kompanije "Zarubežnjeft" konstantno pružaju finansijsku podršku i time je održavaju na površini. Zaključno sa junom prošle godine, jedina rafinerija u zemlji posluje sa gubicima većim od 914 miliona maraka (oko 467 miliona evra), a u prvih šest mjeseci 2025. godine su poslovali sa minusom od oko 16 miliona evra, pokazuju finansijski izvještaji. Revizori u svom izvještaju za 2024. godinu upozoravaju da sposobnost rafinerije da nastavi sa radom "zavisi od kontinuirane finansijske podrške matičnog društva". Navode da se "Zarubežnjeft" u februaru 2025. pismeno obavezao da neće likvidirati rafineriju u narednih godinu dana. Iz "Optima grupe", firme u sklopu koje posluju brodska rafinerija, i Rafinerija ulja Modriča, nije odgovoreno na upit Radija Slobodna Evropa (RSE) da li su ruski vlasnici ponovo dali isto obećanje. Finansijski i revizorski izvještaji za 2025. godinu još nisu objavljeni. Rafinerija je prestala sa preradom nafte ubrzo nakon eksplozije u jednom od postrojenja 2018. godine. Njeni uzroci ni do danas nisu u potpunosti razjašnjeni. Prerada plastike, gasni terminaliPosljednji pokušaj izlaska iz krize je najava da će se u krugu rafinerije – na mjestu gdje je bilo jedno od postrojenja za preradu nafte – graditi hala za preradu plastike. Prošlog oktobra pokrenuta je procedura za procjenu uticaja na životnu sredinu ovog projekta, u kojem bi se reciklirale 32 tone plastičnog otpada dnevno. Rafinerija trenutno zarađuje od prodaje gasa, te od usluge skladištenja naftnih derivata. Sa hrvatskim "Croduxom" je 2019. potpisan ugovor o snabdijevanju prirodnim gasom, kroz gasovod na dnu rijeke Save, te je 2021. u krugu rafinerije počela sa radom gasna kompresorska stanica. Planirana je i izgradnja termoelektrane na gas u krugu rafinerije. Iako je prije skoro četiri godine rafinerija postpisala Sporazum o saradnji na razvoju energetskih projekata u RS sa entitetskim Ministarstvom energetike i rudarstva, taj projekat do danas nije pokrenut. Ova gasna termoelektrana bi bila vrijedna oko 150 miliona maraka (77 miliona evra), snage 100 megavata – što je tri puta slabije od termoelektrane na ugalj, u Ugljeviku. U novembru prošle godine, Vlada RS je dala saglasnost za izgradnju gasovoda od Šepka kod Zvornika, na granici BiH i Srbije, trenutno jedinog mjesta na kojem u zemlju ulazi gas, do Novog Grada na sjeverozapadu. Obzirom da na postojeći gasni terminal stiže samo gas iz Rusije, Evropska komisija je već upozoravala da se ovim potezom neće smanjiti bh. ovisnost o uvozu ruskog gasa, već samo učvrstiti. RS od ranije planira izgradnju gasovoda "Nova istočna interkonekcija", koji bi spojio taj entitet sa gasnom mrežom Srbije u Bijeljini, na sjeveroistoku zemlje, ali za taj projekat trenutno nema saglasnosti državnih institucija. Koji su planovi za rafineriju?Iako se i prije havarije 2018. godine govorilo o modernizaciji postrojenja, do toga nikada nije došlo, a uprava rafinerije u svojim rijetkim javnim istupima ne govori o ponovnom pokretanju procesa prerade nafte. Mika Nikić, doktor ekonomskih nauka i bivši zaposleni u rafineriji, kaže za RSE da ruski vlasnici traže pravi trenutak da "dignu sidro". "Ne vjerujem da oni čekaju gas, to je prazna priča, oni to pune uši ljudima. Plastika, gas, rafinerija, tu neće biti", smatra Nikić. U organizaciji "Transparency International BiH" ističu da postoji problem transfernih cijena, te da javnost nikada nije dobila adekvatan odgovor od kontrolnih organa. Transferne cijene su cijene po kojima međusobno povezana lica jedna drugima prodaju proizvode i usluge, odnosno daju pozajmice ili kredite. Srđan Traljić iz "Transparensija" kaže za RSE da je "Optima" već godinama privilegovana na domaćem tržištu, ali uprkos tome gomila ogromne gubitke, te postavlja pitanje za istražne organe – gdje novac odlazi? "Optima grupa je privilegovana na brojnim tenderima javnih preduzeća, tipa nabavke goriva za potrebe Rudnika i termoelektrane Gacko, gdje su oni u više navrata dobijali milionske ugovore kroz pregovaračke postupke, za koje nije postajalo racionalno objašnjanje zašto se ide na pregovarački postupak", kaže Traljić. On ističe da nije jasan motiv rafinerije Brod za poslovanje, ukoliko se iz godine u godinu bilježe gubici. "Ono što su upozoravali razni ekonomisti kroz razne medije, što je objavljivano prethodnih godina, razni načini na koji se tu izvlači novac na samom ulazu. U te priče zaista ne možemo ulaziti, ali su trebali ulaziti istražni organi, provjeriti šta je motiv jednog takvog investitora da tolike godine gomila ogromne gubitke koji su davno premašili vrijednost kapitala", naglašava Traljić. Takođe, Traljić podsjeća da je "Transparency" od samih početaka upozoravao na štetnost ugovora o prodaji naftne industrije RS Rusima, te da je pitanje ko zapravo stoji iza rafinerije. Poslovanje 'Optima grupe' u BiHBrodska rafinerija je u vlasti ruske kompanije, koja njome upravlja preko "Optima grupe", kompanije registrovane u Banjaluci. Za razliku od rafinerije koja je akcionarsko društvo, "Optima" je društvo sa ograničenom odgovornošću, koje u skladu sa važećim zakonima nema obavezu da javno objavljuje svoje finansijske izvještaje. U sklopu grupacije funkcioniše i Rafinerija ulja Modriča, koje takođe posluje sa gubicima iako se i dalje bavi proizvodnjom motornih ulja, te mreža benzinskih pumpi "Nestro". Vlasti Republike Srpske, predvođene tadašnjim premijerom Miloradom Dodikom, ove dvije rafinerije i mrežu pumpi "Petrol" su 2007. godine prodale Rusima za 236 miliona maraka (oko 120 miliona evra). Ruski vlasnici su u periodu od 2018. do 2021. povećali kapital "Optima Grupe " za oko 900 miliona evra, što je jedna od najvećih poslijeratnih investicija u Bosni i Hercegovini. Iz ove kompanije je ranije navedeno da je taj novac iskorišten za smanjenje dugovana unutar grupacije, i povećanje finansijske stabilnosti.

Sud Bosne i Hercegovine odbio je prijedlog Tužilaštva BiH da se Dragoljubu Kunarcu odredi pritvor i umjesto toga mu je izrekao najstrože mjere zabrane, uključujući kućni pritvor, saopšteno je iz Suda BiH 26. februara. Sud je naveo da pritvor u ovoj fazi postupka nije neophodan te je prihvatio alternativne mjere kojima se osigurava prisustvo optuženog. Kunarac je nakon izdržane 28‑godišnje zatvorske kazne u Njemačkoj po presudi Haškog tribunala transportovan u BiH. U saopštenju se podsjeća i da se 1998. dobrovoljno predao pripadnicima tadašnjeg SFOR‑a (Stabilizacijske snage NATO‑a u Bosni i Hercegovini). Sud je Kunarcu odredio kućni pritvor uz svakodnevne nasumične kontrole, zabranu putovanja i oduzimanje putnih isprava, zabranu kontakta sa svjedocima i potencijalnim saučesnicima, uz zabranu približavanja njima na manje od 100 metara. Upozoren je da mu može biti određen pritvor ako prekrši ijednu od mjera. One ostaju na snazi dok postoji potreba ili do nove odluke Suda. Dragoljub Kunarac tereti se za zločine protiv čovječnosti počinjene na području Foče 1992. godine kao komandir jedinice Vojske Republike Srpske "Žaga". Prema optužnici, učestvovao je u ubistvima najmanje šest civila, mučenju, deportacijama bošnjačkog stanovništva te paljenju kuća i imovine. Sud BiH je optužnicu potvrdio. Kunarac je ranije pred Haškim tribunalom osuđen na 28 godina zatvora zbog višestrukih silovanja i porobljavanja žena. U presudi iz 2001. godine Haški tribunal je prvi put utvrdio da silovanje predstavlja zločin protiv čovječnosti.

Iz njemačke i norveške ambasade u Bosni i Hercegovini kažu za Radio Slobodna Evropa (RSE) kako više ne mogu osigurati novac za deminiranje u Bosni i Hercegovini (BiH). Ove dvije države su u proteklim godinama bile među vodećim donatorima u procesu deminiranja u BiH. Kao razloge navode to da su humanitarne potrebe u drugim konfliktima, poput Sudana, Ukrajine i Gaze, prema podacima Ujedinjenih nacija, veće nego u Bosni i Hercegovini. "Stoga se moramo u skladu s našim humanitarnim mandatom više fokusirati na te regije", navode iz Ambasade Njemačke u BiH na upit RSE o tome da li će u narednom periodu nastaviti da finansiraju deminiranje u BiH. "Njemačka je od 2022. i 2025. godine osigurala skoro 10 miliona eura kako bi zajedno sa humanitarnim partnerskim organizacijama pružila podršku za deminiranje, podizanje svijesti kod školske djece i lokalnih zajednica o sigurnom ponašanju na kontaminiranom području, te dala podršku preživjelim žrtvama od mina i neeksplodiranih sredstava za nabavku proteza", ističe se u odgovoru. Iz ambasade Norveške u BiH kažu da je od 1996. godine ta zemlja izdvojila približno 38 miliona eura za podršku domaćim vlastima, međunarodnim partnerima i organizacijama za deminiranje. "Kako se humanitarne potrebe mijenjaju, posebno u zemljama suočenim s velikom i brzo rastućom kontaminacijom poput Ukrajine, naša pomoć mora biti usmjerena prema regijama s najhitnijim potrebama. Iz tog razloga prioriteti Norveške su se promijenili, te Bosna i Hercegovina nije među planiranim područjima za buduće finansiranje deminiranja", dodaje se u odgovoru. Na deminiranje je do sada uloženo gotovo milijardu maraka (oko 500 miliona eura), od čega su dvije trećine novca dali strani donatori i međunarodne organizacije. Za potpuno okončanje deminiranja potrebno je još oko 250 miliona eura, novca za koji u ovom trenutku nema osiguranog izvora finansiranja. Prema posljednjim podacima, novca za deminiranje trenutno ima za ovu i narednu godinu. U BiH još oko 90.000 ljudi živi u područjima u kojima postoji opasnost od mina. U zvaničnim podacima se navodi kako je 770 kvadratnih kilometara u zemlji i dalje kontaminirano minama i eksplozivnim ostacima rata. Istovremeno, Bosna i Hercegovina priprema zahtjev za produženje roka svoje međunarodne obaveze da zemlju očisti od mina, koji ističe u martu 2027. godine. Taj zahtjev, u skladu s međunarodnom protivminskom konvencijom, poznatijom kao Ottawa Treaty, BiH mora uputiti već u martu ove godine. Novi Zakon o deminiranju je bio u javnoj raspravi, a o njemu svoje mišljenje treba dati i Vijeće ministara BiH. U slučaju da zakon bude usvojen, proces deminiranja bi se mogao završiti u narednih osam do devet godina.

Javni državni servis BHRT je u četvrtak ujutro, 26. februara privremeno prekinuo emitovanje redovnog programa. Na konferenciji za novinare, generalni direktor Belmin Karamehmedović je izjavio kako danas ističe rok kojeg je bh. vlastima dala Evropska radiodifuzna unija (EBU) da ponudi rješenje izmirenja dugovanja BHRT-a prema njima. Dug iznosi 11,28 miliona eura. "Pošto do danas ništa nije riješeno mi smo odlučili danas da upozorimo slušaoce i gledaoce šta će se desiti ukoliko ne bude neke konkretne akcije. Ukoliko EBU ne dobije kvalitetnu ponudu ići će na blokadu računa BHRT", kazao je Mehmedović i dodao da rok za izmirenje duga ističe za dva dana. Evropska radiodifuzna unija je pozvala vlasti u BiH da hitno pronađu rješenje kako bi osigurale finansiranje javnog servisa BHRT-a i zaštitile njegovu budućnost, navosi se u odgovoru na upit Radija Slobodna Evropa da li će EBU razmotriti produženje roka nakon 28. februara za otplatu preostalog duga. "Samo produženje rokova ne bi riješilo osnovne probleme koji traju više od 10 godina, već bi produžilo neizvjesnost i nestabilnost s kojima se emiter već suočava", dodaje se u odgovoru za RSE u četvrtak, 26. februara. BHRT duguje novac za struju, plin, plate i doprinose radnicima, te prema EBU i satelitiskim operaterima. Na BHRT je trenutno zaposleno 775 ljudi. "Bojim se da smo došli do zida kada je riječ o proizvodnji programa, da smo se počeli oslanjati na impovizaciju. Resurse za proizvodnju programa više nemamo. Okolnosti su sve teže i sve teže možemo ispunjavati zakonsku obavezu", rekla je Neda Tadić, direktorica BHT-a. U Bosni i Hercegovini postoje tri javna emitera - BHRT, RTV Federacije BiH i RTV Republike Srpske. Zakon nalaže da entitetski emiteri 50 odsto sredstava koje prikupe od RTV takse na svojoj teritoriji uplaćuju na račun BHRT. RTRS je 2017. prestao da isplaćuje BHRT-u dio iznosa prikupljene RTV pretplate, iako je to obaveza po državnom Zakonu o javnom RTV sistemu. Iz RTRS nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa zbog čega godinama ne uplaćuju sredstva BHRT-u, iako to zakon nalaže. U Federaciji BiH naplata RTV takse odvija se preko računa Elektroprivrede BiH na područjima koja ona pokriva – nešto više od polovine entiteta. Međutim, zbog nejasnoća u zakonodavstvu i dijelova zakona koji su proglašeni neustavnim, sudovi nemaju ovlaštenje za prisilnu naplatu, što ozbiljno otežava prikupljanje sredstava za javni servis. Inače, nesmetano funkcionisanje BHRT-a jedan je od 14 ključnih uslova na putu BiH prema pridruživanju Evropskoj uniji. Kolika su dugovanja BHRT-a?BHRT duguje novac za struju, plin, plate i doprinose radnicima, te prema Evropskoj radiodifuznoj uniji (EBU) i satelitiskim operaterima. Preko 50 miliona maraka (oko 25 miliona eura) duguje se radnicima za poreze i doprinose na plate, od čega se odmah mora platiti 2.5 miliona (1.28 milina eura) po osnovu izvršnih sudskih presuda. Javni servis bi mogao ostati i bez struje zbog duga od 1.56 miliona maraka (oko 800.000 eura) prema Elektroprivredi BiH, a izložen je i riziku od isključenja gasa zbog obaveza od 300.000 maraka (oko 154.000 eura) prema Sarajevo gasu. U martu prošle godine Ustavni sud BiH potvrdio je zakonsko pravo BHRT-a na dio RTV takse prikupljene u Republici Srpskoj, poništivši ranije presude nižih sudova u RS-u koje su bile u korist RTRS-a, i naložio ponavljanje sudskih postupaka pred sudovima u Banjaluci. Nakon toga, u julu, Vrhovni sud Republike Srpske donio je rješenja u dva postupka koja potvrđuju pravo BHRT-a na sredstva od RTV takse, stavljajući tačku na spor sa RTRS-om po pitanju naplate i raspodjele sredstava. BHRT je od Parlamenta i Vijeća ministara BiH tražio kredit od 100 miliona maraka (oko 50 miliona eura) s odloženim plaćanjem za pokriće dugova, koji bi se vratio nakon okončanja sporova s RTRS-om, te dodatnih 25 miliona maraka (oko 12,5 miliona eura) iz viška prihoda Regulatorne agencije za komunikacije za izmirenje obaveza prema EBU i izvršnim sudskim presudama. Međutim, predstavnici Republike Srpske u državnim institucijama blokiraju ove inicijative: odbijaju prisustvovati sjednicama Parlamenta i Doma naroda kad se raspravlja o BHRT-u, te ne podržavaju zahtjeve u Vijeću ministara i Predsjedništvu BiH.

Pravovremeno uklanjanje natpisa zgradi "Srpska kuća" u Brčkom osiguraće pozitivno okruženje za dijalog o drugim pitanjima u vezi s ovim objektom, navodi se u saopštenju Kancelarije visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Dodaje se kako ovaj naziv nije u skladu s multietničkom strukturom Brčko distrikta i Bosne i Hercegovine. Radi se o nekadašnjem objektu kockarnice u ovom gradu, na sjeveru Bosne i Hercegovine, kojeg je kupio Ugostiteljski servis Republike Srpske. Vlada Republike Srpske tražila je saglasnost od Vlade Brčko distrikta Bosne i Hercegovine da u tom gradu osnuje radnu jedinicu ovog Ugostiteljskog servisa. Ta jedinica bi pružala usluge za potrebe Vlade RS. U toj zgradi već su smještene neke institucije RS, poput Fonda PIO, Poreske uprave i Ministarstva uprave i lokalne samouprave, kao i kancelarija Vlade RS. "Supervizor za Brčko Distrikt je već nekoliko mjeseci u kontaktu s Vladom Republike Srpske i rukovodstvom Brčko Distrikta u vezi sa ovim pitanjem. Kao što je rečeno u korespondenciji između supervizora i generalnog sekretara Vlade Republike Srpske iz septembra 2025. godine, koja je dostavljena čelnicima Brčko Distrikta, nijedan entitet ne može provoditi izvršnu vlast u Brčko Distriktu, osim u slučajevima kada je to izričito definisano Statutom Distrikta", navodi se u saopštenju. Brčko Distrikt je posebna administrativna jedinica smještena između dva entiteta, pod ingerencijom države. Inače, Vlada Republike Srpske, putem Ugostiteljskog servisa do sada je kupila šest hotela širom ovog entiteta, za šta je izdvojila oko 140 miliona maraka (71 milion eura). Skoro polovina ugostiteljskih objekata kupljena je bez jasnog objašnjenja namjene. Sve objekte vlada je kupila od privatnika, a većina ne radi. Tako je entitet postao jedan od najvećih investitora u ugostiteljstvu i hotelijerstvu u Bosni i Hercegovini.

Ministar spoljnih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković razgovarao je u sredu s pomoćnikom američkog državnog sekretara Kalebom Orom (Caleb Orr) o jačanju ekonomske saradnje BiH i SAD, s fokusom na energetske projekte od strateškog značaja za region. Pomoćnik državnog sekretara za ekonomska i poslovna pitanja istakao je značaj obezbeđivanja pristupa američkih kompanija evropskom tržištu, smanjenja regulatornih barijera i potrebe zajedničkog rada na jačanju transatlantske ekonomije, saopštilo je Ministarstvo spoljnih poslova BiH. On je dodao da takva saradnja otvara nove mogućnosti za investicije i rast, što je od posebnog značaja za ekonomski razvoj BiH i regionalnu stabilnost. Konaković je rekao da BiH ima za cilj sigurno, pouzdano i diverzifikovano snabdevanje gasom i naveo da je podrška SAD u toj oblasti od ključne važnosti za dugoročnu stabilnost i sigurnost snabdevanja. On je u razgovoru, prema saopštenju, posebno naglasio strateški značaj projekta Južne gasne interkonekcije, koji će BiH omogućiti pristup globalnom LNG (prirodni tečni gas) tržištu i povezivanje s LNG terminalima, kao i da će smanjiti njenu zavisnost od jednog ulaznog pravca te otvoriti mogućnost dugoročnog snabdevanja gasom iz različitih izvora, naročito iz SAD. BiH vidi SAD kao ključnog partnera u jačanju regionalne stabilnosti i ekonomskog razvoja, rekao je Konaković pomoćniku američkog državnog sekretara. Konaković je u utorak u ime BiH u Vašingtonu potpisao Zajedničku izjavu o jačanju bezbednosti snabdevanja gasom u centralnoj i istočnoj Evropi. On je za RSE rekao da se radi o američkoj inicijativi, kojom zemlje potpisnice – BiH, Grčka, Bugarska, Mađarska, Srbija, Poljska, Rumunija, Slovačka, Moldavija, Ukrajina, Hrvatska i Slovenija iskazuju zajedničku posvećenost diverzifikaciji izvora i ruta snabdevanja, jačanju regionalne infrastrukture, unapređenju komercijalnih aranžmana, te dugoročnoj energetskoj stabilnosti.

Gradsko vijeće Sarajeva dalo je suglasnost sarajevskom gradonačelniku da angažira advokata u postupku koji se u Milanu vodi protiv osumnjičenih za snajperske napade na građane tokom opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine ratnih 90-ih. Ovom odlukom, koju je 25. februara usvojilo Gradsko vijeće, omogućeno je angažiranje advokata Nicola Brigida, saopćila je gradska uprava. Time je gradonačelniku i Pravobranilaštvu Grada omogućeno da pokrenu aktivnosti s ciljem pristupanja krivičnom postupku pred pravosudnim organima u Italiji. Kako je saopćeno iz gradske uprave, planirano je prikupljanje podataka i dokumentacije o građanima Sarajeva koji su ubijeni snajperskim hicima, uključujući identifikacione podatke žrtava, okolnosti stradanja, te svjedočenja. Cilj je, kako je navedeno, zaštititi dostojanstvo žrtava, doprinijeti utvrđivanju individualne krivične odgovornosti, te dati snažan doprinos međunarodnim naporima u procesuiranju ratnih zločina. Italijanski mediji su početkom novembra 2025. objavili da je milansko tužilaštvo otvorilo istragu na osnovu prijave pisca i novinara Ezija Gavazzenija, koji tvrdi da su pojedinci plaćali da tokom opsade Sarajeva dolaze na položaje Vojske Republike Srpske i snajperom pucaju na civile. Pod istragom je trenutno 80-godišnji državljanin Italije, bivši kamiondžija iz provincije Pordenone, koji je saslušan 9. februara. U Posebnom odjelu za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine, također, je formiran predmet koji se odnosi na navode o "vikend snajperistima", potvrđeno je ranije iz ove pravosudne institucije za Radio Slobodna Evropa. Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete ubijeno je snajperskim hicem, a više od 14.000 djece ranjeno. Do danas, nijedan pojedinačni snajperist nije procesuiran pred domaćim ni pred međunarodnim sudovima. Haški tribunal je u presudama protiv najviših dužnosnika RS zaključio da je snajperska kampanja imala cilj – terorizirati civile Sarajeva.

Tužiteljstvo Kantona Sarajevo vodi opsežnu istragu o tramvajskoj nesreći u kojoj je poginula jedna osoba. Osim na okolnosti nesreće, fokusirana je i na tehničku ispravnost vozila, održavanje starog voznog parka, sistem kočenja, ispravnost videonadzora, te moguću odgovornost svih u lancu – od vozača, preko uprave GRAS-a, do Ministarstva saobraćaja. Ovo je na konferenciji za novinare u Sarajevu, 25. februara izjavila glavna tužiteljica Kantona Sarajevo Meliha Dugalija, koja je kazala da u "istrazi neće biti ishitrenog i selektivnog rada te da ničija odgovornost neće ostati skrivena". Izuzeti su videosnimci i obavljena su saslušanja svjedoka na terenu. Snimci su pribavljeni sa svih lokacija osim iz Američke ambasade, s kojom smo u komunikaciji i očekujemo odgovor. Istraga mora utvrditi da li je riječ o ljudskom faktoru ili tehničkoj neispravnosti. Biće analizirana tehnička ispravnost vozila, signalizacija i stanje šina. Nesreća se dogodila 12. februara oko podneva u blizini Zemaljskog muzeja u središtu Sarajevu, kada je tramvaj iskočio iz šina i udario u stajalište. U nesreći je jedna osoba poginula, dvije su teško ozlijeđene, a dvije lakše. Vozač tramvaja A.K. lišen je slobode nakon nesreće i ispitan u svojstvu osumnjičenika, te kasnije pušten na slobodu. Prema riječima policijskog komesara Kantona Sarajevo Fatmira Hajdarevića, testiranjem nije utvrđena prisutnost alkohola u organizmu. Glavna tužiteljica izjavila je da je Općinski sud u Sarajevu, odbijajući prijedlog da se vozaču odredi pritvor, utvrdio da postoji osnovana sumnja da je počinjeno "kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz nehaja", za koje je zaprijećena kazna zatvora do osam godina. Istaknula je da istraga nije usmjerena samo na postupanje vozača, nego se vodi u više pravaca. "Ispitujemo tehničku ispravnost tramvaja, način i dinamiku održavanja, starost voznog parka, kao i eventualne propuste u sistemu nadzora i upravljanja", kazala je, pored ostalog, tužiteljica Dugalija. Dodala je da se provjeravaju i postupci javnih nabava za dijelove sistema kočenja i videonadzora, jer je utvrđeno da videonadzor nije radio mjesecima u tramvaju koji je izazvao nesreću, kao ni u još četiri druga tramvaja. Istražuje se i odgovornost odgovornih osoba u javnom prijevozničkom poduzeću GRAS, te nadležnom Ministarstvu saobraćaja Kantona Sarajevo. Dugalija je u obraćanju navela da su, po nalogu tužiteljstva, angažirani vještaci prometne, mašinske i medicinske struke, te da postoji mogućnost da se angažiraju i vještaci iz inozemstva. "Direktor GRAS-a Senad Mujagić [koji je s premijerom Kantona Sarajevo Nihadom Ukom podnio ostavku] nije još uvijek ispitan", kazala je Dugalija i dodala da je do sada saslušano 50 osobe, uključujući putnike, zaposlenike GRAS-a i druge osobe koje su se zatekle na mjestu nesreće. Još nije donesena odluka u kojem svojstvu, svjedoka ili osumnjičenih je većina njih. Iz svih tramvaja u prometu izuzeti su tvrdi diskovi sistema videonadzora, a posebno se analizirala snimka iz tramvaja broj 516 koji je uzrokovao nesreću. Utvrđeno je da je posljednji zabilježeni snimak iz oktobra prošle godine, pa se ispituje i funkcionalnost sistema snimanja u sarajevskom gradskom prijevozu. Tužiteljstvo je zatražilo i videosnimke s objekata u blizini mjesta nesreće, uključujući poslovne objekte i zgradu Ambasade SAD-a. Dio materijala već je pribavljen, dok se dio pribavlja putem međunarodne pravne pomoći, s obzirom na to da se radi o objektima pod posebnim režimom. Dugalija je navela da će istraga obuhvatiti i dokumentaciju o redovnim i vanrednim tehničkim pregledima tramvaja, servisnim intervencijama, te eventualnim ranijim prijavama kvarova. "Nećemo se zadržati samo na neposrednom uzroku, već ćemo utvrditi postoji li sistemski propust koji je doveo do ove tragedije", rekla je glavna sarajevska tužiteljica. Prema dostupnim informacijama, tramvaj broj 516 dio je starijeg voznog parka nabavljenog iz nekadašnje Čehoslovačke, a pitanje njegove tehničke ispravnosti i općeg stanja tramvajskog sistema u Sarajevu već je dulje vrijeme predmet javnih rasprava. Nakon nesreće, iz GRAS-a su naveli da surađuju s istražnim tijelima i da će dostaviti svu potrebnu dokumentaciju. Istraga bi, prema riječima tužiteljice, trebala dati odgovor na to je li do nesreće došlo uslijed ljudske pogreške, tehničkog kvara, lošeg održavanja ili kombinacije više faktora. Rezultati vještačenja, kako je kazala, zaista obimne dokumentacije, bit će ključni za donošenje daljnjih tužiteljskih odluka. U međuvremenu, javnost i obitelji stradalih očekuju jasne odgovore o tome je li tragedija mogla biti spriječena i ko snosi odgovornost za sigurnost javnog prijevoza u Sarajevu, pa je nakon nesreće organizirano sedam masovnih protesta u glavnom gradu BiH. Odbačene krivične prijavePreduzeće GRAS godinama se suočava s teškom financijskom situacijom i ubraja se među najveće porezne dužnike u BiH. Krajem prošle godine, dug za porez na dodanu vrijednost iznosio je 29,4 miliona KM (oko 15 miliona eura), dok je obaveza prema Poreznoj upravi FBiH za poreze i doprinose na plaće bila oko 107 miliona KM (54 miliona eura). Pod sumnjom za nenamjensko trošenje novca i izbjegavanje plaćanja poreza, Ured za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo podnio je 2022. krivične prijave protiv 50-ak osoba. Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu prijavljeni su bivši kantonalni ministri saobraćaja, direktori, te članovi nadzornih odbora, a prijava se odnosila na poslovanje GRAS-a u periodu od 2009. do 2016. Iz sarajevskog Tužilaštva potvrdili su da je donesena odluka o neprovođenju istrage. Naveli su da je nakon analize dokaza, izjava svjedoka i uvida u dokumentaciju, utvrđeno da ne postoji osnova sumnje da su odgovorni za nesavjesno poslovanje, zloupotrebu ovlasti i nepravilno izdvajanje sredstava. Na novinarsko pitanje na temelju čega je donesena odluka o neprovođenju istrage, glavna tužiteljica Dugalija kazala je da će, u okviru svoji nadležnosti, analizirati sve aspekte rada na tom predmetu. Ne navodeći detalje, kazala je da su dva predmeta u vezi s posolovanjem GRAS-a, među kojima jedan pod sumnjom na visoku korupciju, proslijeđeni su Posebnom odjelu za suzbijanje korupcije, organiziranog i međukantonalnog kriminala (POSKOK) Tužilaštva Federacije BiH.