Jedna utakmica, ali mnogo više od rezultata. Pobjeda reprezentacije Bosne i Hercegovine protiv Italije i plasman na Svjetsko prvenstvo u fudbalu nije ostalo samo na terenu već je otvorilo pitanje može li se isti "pobjednički mentalitet" prenijeti i na društvo. Na terenu, Zmajevi su slavili protiv velikih protivnika. Van terena, činilo se kao da je Bosna i Hercegovina, makar na kratko, postala bolja verzija same sebe. "Ovo nije samo rezultat", kaže književnik i fudbalski znalac Marko Tomaš. "Ovo je početak stvaranja pobjedničkog mentaliteta, odbijanje da se izgubi." Više od polovine igrača fudbalske reprezentacije odraslo je izvan Bosne i Hercegovine - u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj ili Sjedinjenim Američkim Državama. Ta činjenica, smatra Tomaš, ima jako mnogo uticaja. "Što su ta djeca rasla negdje drugo u kao razvijenijim sredinama, ali utoliko ima utjecaja što oni ne nose naše komplekse, ne nose naše traume," kaže Tomaš i pojašnjava dalje da su ti kompleksi i traume često bili presudni u raznim utakmicama bosanskih reprezentacija. "Ta naša istraumiranost, ne možemo mi. Mi smo već unaprijed izgubili baraž ako ga igramo, mi već unaprijed sebi bacamo sihire, da tako kažem, naprosto takav mentalitet. Oni toga nemaju, nemaju tu vrstu opterećenosti." Šta se promijenilo u reprezentaciji, ali i u načinu na koji mladi u BiH mogu prepoznati uspjeh kao nešto dostižno? Može li ovakav trenutak postati referentna tačka generaciji koja je odrasla bez osjećaja da se trud isplati? Sociolog Amer Osmić kaže da je fudbalska reprezentacija društvu donijela osjećaj mogućnosti. "To nije zapravo samo sportski rezultat, nego ako gledamo sa simboličke strane, zapravo ono što su donijeli je kapital koji pokazuje da uspjeh na neki način nije rezervisan samo za neka druga društva, neke druge države," pojašnjava Osmić. I on naglašava to da je većina reprezentativaca odrasla u razvijenim zapadnim zemljama. I oni donose, navodi, ne samo tehničko znanje, nego i radnu etiku, profesionalizam i kulturu odgovornosti. "U tom smislu ja ih vidim kao jednu vrstu mosta između dva svijeta, koji pokazuje da je zaista moguće zadržati onaj bosanski identitet, a istovremeno usvajati ili usvojiti, standarde koji očigledno vode kao uspjehu," zaključuje Osmić. Za Bosnu i Hercegovinu ovo definitivno nije samo sportski rezultat i uspjeh, nego prilično rijedak trenutak podizanja društvenog samopouzdanja i kolektivnog osjećaja pobjede. O tome kakav je efekat pobjeda nad Italijom imala na društvo pokazuju i brojke. U pobjedničkoj noći pretrage za Bosnu i Hercegovinu na Googleu su eksplodirale. Nekoliko dana kasnije, 6. aprila objavljena je informacija da su ulaznice za sve BiH utakmice na Mundijalu rasprodate. Cijene idu od nekoliko stotina do nekoliko hiljada dolara. Ono što je također važno naglasiti, dodaje Marko Tomaš u razgovoru za ZIP podcast jeste znanje, vještinu i autoritet koji ima selektor reprezentacije Sergej Barbarez, ali i drugi članovi stručnog tima. "Ja mislim da je ova momčad uspjela između ostalog, ne samo zbog onoga na terenu, nego i zato što su ekipa iz stručnog stožera postavili zid, oni su bili zid između tih mešetarenja po našem savezu, tih naših spletkarenja u našem nogometu, vječnih rasprava, svađa, svega." Šta stanovnici oba bosanskohercegovačka entiteta misle o utakmici i plasmanu reprezentacije Bosne i Hercegovine, po drugi put, na Svjetsko prvenstvo, slušajte u audio verziji podcasta pod nazivom "Kako su Zmajevi postali slika BiH kakvu bi svi voljeli vidjeti." Za književnika Marka Tomaša, dogodila se jedna lijepa priča. "Mislim da su oni postali ta neka slika, onoga kako bi ljudi voljeli, dobronamjerni ljudi, kako bi voljeli da Bosna i Hercegovina i izgleda i funkcionira." Cijeli video razgovor sa njim pogledajte na Youtubeu pod nazivom "Zmajevi su uradili ono što politika ne može." Svjetsko prvenstvo će se igrati od 11. juna do 19. jula u 16 gradova u SAD-u, Meksiku i Kanadi, a BiH je u grupi sa Kanadom, te Švicarskom i Katarom. O serijalu 'Zaviri ispod površine'Svakodnevnica u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori. Sa kakvim se izazovima suočavamo? Šta ove sedmice pokušavamo bolje da razumijemo? Petkom u 12 sati slušajte ZIP - Zaviri ispod površine u kojima analiziramo i objašnjavamo društvene fenomene koji nas okružuju. Sve epizode možete potražiti ovdje. Preuzimite podcast na vaš uređaj i slušajte po svom tempu. Sa vama smo i kroz naše radijske emisije svakog vikenda. Detaljnije upute kako slušati ovaj i naše druge podcaste potražite ovdje.

Šef Delegacije EU u Bosni i Hercegovini Luiđi Soreka (Luigi Soreca) odao je u petak u Donjoj Gradini počast žrtvama koncentracionog logora Jasenovac i svim žrtvama fašističkih režima u BiH tokom Drugog svetskog rata. Soreka je na mreži X naveo da je dužnost da se nikada ne zaborave žrtve fašizma i da se svakodnevno radi zajedno na miru, jedinstvu i toleranciji, zarad bolje budućnosti. On je istakao da je Evropska unija nastala kao odgovor na odbacivanje užasa fašizma i kao odlučnost da se bori protiv mržnje, diskriminacije i podela. "Zločini koje su počinili ustaški režim i njihovi fašistički saveznici bili su užasni. Srbi, Jevreji i Romi, uključujući i malu decu, sistematski su istrebljivani na osnovu svoje etničke pripadnosti, dok su drugi brutalno ubijani zbog svojih političkih stavova, vere, seksualne orijentacije, invaliditeta ili jednostavno zato što su pomagali svojim progonjenim susedima", naveo je Soreka. U Donjoj Gradini u nedelju se u organizaciji vlasti Republike Srpske obeležava Dan sećanja na žrtve genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH). Vlada Republike Srpske proglasila je 19. april Danom žalosti u tom entitetu povodom obeležavanja Dana sećanja na žrtve ustaškog zločina genocida u koncentracionom logoru Jasenovac i njegovom najvećem stratištu – Donjoj Gradini u NDH od 1941. do 1945. godine. Predsednik vladajuće partije u bh. Entitetu Republika Srpska, Saveza nezavisnih socijaldemokrata, Milorad Dodik najavio je da će za dva dana u Donjoj Gradini govor održati izaslanik predsednika SAD Donalda Trampa za borbu protiv antisemitizma Јehuda Kaplun. Tada bi u Donjoj Gradini trebalo da borave i predsednik Srbije Aleksandar Vučić i ambasador Rusije u BiH Igor Kalabuhov. Dan sećanja na žrtve genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH obeležava se povodom oslobađanja ustaškog logora Jasenovac, jednog od najvećih i najstrašnijih logora smrti u Evropi. Sistem logora smrti NDH obuhvatao je oko 80 logora, a Donja Gradina kao najveće stratište u sistemu koncentracionih logora Jasenovac formirana je avgusta 1941. godine i bio je aktivan do aprila 1945. godine, kada su logoraši organizovali proboj u pokušaju da se spasu. Prema podacima spomen-područja Donja Gradina, u zloglasnom logoru Jasenovac tokom Drugog svetskog rata stradalo je 700.000 žrtava ustaškog zločina, među kojima je život izgubilo 500.000 Srba, 40.000 Roma, 33.000 Jevreja, 127.000 antifašista. U Jasenovcu je stradalo i 20.000 djece. Stratište Donja Gradina nalazi se u BiH s druge strane reke Save u odnosu na logor Jasenovac koji je na teritoriji Hrvatske.

Dio perspektivne vojne imovine Bosne i Hercegovine već je knjižen u vlasništvo entiteta Republika Srpska, naveli za Radio Slobodna Evropa (RSE) u Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove (RUGIP) RS 17. aprila. Odgovor stiže samo nekoliko dana nakon što su iz Kancelarije visokog predstavnika (OHR) i NATO za RSE naveli kako takva imovina treba da bude knjižena u vlasništvo države Bosne i Hercegovine, te da opstrukcije u njenom knjiženju predstavljaju ozbiljno kršenje ustavnog poretka i prepreku na evroatlantskom putu zemlje. Stav visokog predstavnika u BiH je i da se radi o "utvrđenoj pravnoj činjenici" da perspektivna vojna imovina, prema Ustavu BiH i zakonima pripada Bosni i Hercegovini. Povod za reakciju OHR a je izjava Milorada Dodika, lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), vladajuće stranke u bh. entitetu Republika Srpska koji godinama opstruše ovaj proces. Dodik je nedavno izjavio da "vojna imovina pripada entitetima", te da može biti samo "ustupljena na korištenje" Oružanim snagama BiH, te nakon prestanka korištenja "vraćena" Republici Srpskoj. Perspektivna vojna imovina podrazumijeva pokretnu i nepokretnu imovinu koju koriste Oružane snage Bosne i Hercegovine za izvršavanje svojih ustavnih i zakonskih nadležnosti. Riječ je o oko 60 vojnih lokacija koje koriste Oružane snage BiH, kasarnama, skladištima, poligonima i aerodromima, čiji pravni status ni danas nije u potpunosti riješen. Od toga se oko trećine tih lokacija nalazi u Republici Srpskoj. Iz Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine nije odgovoreno na upit RSE koliko je vojne imovine do danas knjiženo u vlasništvo države, te zašto taj proces još nije okončan. Šta tvrde u RS o vojnoj imovini?Iz RUGIP RS navode da je vojna imovina upisana na Republiku Srpsku u svim slučajevima gdje je uspostavljen katastar nepokretnosti. U slučajevima gdje taj katastar još nije formiran, imovina se vodi kroz katastar zemljišta, gdje je moguće evidentirati samo posjed, dok se vlasništvo formalno utvrđuje kroz zemljišne knjige. Proces formiranja katastra nepokretnosti u Republici Srpskoj podrazumijeva usklađivanje postojećih zemljišnih i katastarskih evidencija u jedinstven registar u kojem se prvi put na sistematski način uspostavlja pravno važeći upis prava svojine nad nepokretnostima. "U skladu sa Ustavom i materijalnim propisima Republike Srpske kojima je uređena oblast nepokretnosti, sve nepokretnosti u bivšoj društvenoj svojini na teritoriji Republike Srpske pripadaju nosiocima svojine javnog prava Republike Srpske", navodi se u odgovoru Uprave. Iz te institucije potvrđuju i da se Pravobranilaštvo BiH obraćalo zahtjevima za knjiženje perspektivne vojne imovine na BiH nadležnim područnim jedinicama Uprave u RS, te da su neki postupci i dalje u toku. Istovremeno, iz ove institucije navode da je jedan predmet pravosnažno okončan pred Okružnim sudom u Bijeljini i Vrhovnim sudom Republike Srpske, u kojem je odlučeno da vojna imovina ostaje u vlasništvu RS. Bez izvršenja i jedina presuda Ustavnog suda BiH o vojnoj imoviniIz RUGIP-a RS su potvrdili i da već gotovo deset godina nije izvršena presuda Suda BiH, kao i Ustavnog suda BiH, koje se odnose na vojnu lokaciju "Veliki Žep" kod Han Pijeska u sarajevskoj regiji. "Pravobranilaštvo BiH podnijelo je zahtjev za knjiženje perspektivne vojne imovine a na osnovu Presude Suda BiH. Postupak je još uvijek u toku, a odnosi se na zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Presuda suda BiH nije provedena iz razloga što se istom traži upis prava svojine, a za parcele koje su predmet postupka na snazi je evidencija katastra zemljišta u koju se upisuje posjednik, zemljišna knjiga ne postoji, a katastar nepokretnosti nije osnovan za te parcele. Kao posjednik na predmetnim parcelama upisana je Republika Srpska", navodi se u odgovoru za RSE. Ustavni sud BiH je 2017. godine odbio apelaciju Pravobranilaštva Republike Srpske, čime je potvrđena ranija odluka Suda BiH da se vojna imovina u Han Pijesku uknjiži kao državna imovina Bosne i Hercegovine. Riječ je o presudi za koju se očekivalo da će otvoriti put i za knjiženje drugih vojnih lokacija u Republici Srpskoj, gdje su katastarski i sudski organi godinama odbijali upis perspektivne vojne imovine na državu, uprkos zahtjevima Pravobranilaštva BiH. Šta kažu zakoni?Visoki predstavnik u BIH je 2006. godine iz odluke o zabrani raspolaganja državnom imovinom izuzeo perspektivnu vojnu imovinu, kako bi se ona odmah mogla knjižiti na državu. Zakon o odbrani BiH predvidio je da državno Ministarstvo odbrane od 1. januara 2006. preuzme pravo posjeda nad imovinom potrebnom za funkcionisanje Oružanih snaga. Predsjedništvo BiH, kao vrhovni komandant Oružanih snaga, kroz nekoliko odluka je utvrdilo raspored, strukturu i lokacije Oružanih snaga, te sastavilo spisak od 63 lokacije perspektivne vojne imovine. Kasnije je taj broj smanjen na 57. Skoro dvije decenije kasnije od početka tog procesa, Kancelarija za reviziju institucija BiH u izvještaju o radu Ministarstva odbrane BiH za 2024. godinu utvrdila je propuste kada je riječ o procesu knjiženja nepokretne perspektivne vojne imovine na državu. Zbog neriješenog pravnog statusa, kako se ističe u izvještaju, revizori su upozorili da "nepokretna perspektivna vojna imovina nije evidentirana u poslovnim knjigama", iako se aktivno koristi i održava. NATO je, još 2010. godine, postavio knjiženje vojne imovine kao jedan od ključnih uslova za dalji napredak BiH u članstvu u Alijansi.

Prag je 15.000 evra, a sve preko toga više nije donacija, već predmet istrage. Ovo se odnosi na instrukcije koje je usvojio Savjet ministara Bosne I Hercegovine, u kojima su posebno pod lupom neprofitne organizacije finansirane iz zemalja rizičnih u pogledu pranja novca, finansiranja terorizma i ratnih područja. Mjere su dio usklađivanja Bosne i Hercegovine s međunarodnim standardima u oblasti borbe protiv pranja novca i finansiranja terorizma, uključujući preporuke FATF i MONEYVAL, tijela Vijeća Evrope. U praćenje rada neprofitnih organizacija biće uključene sve policijske I finansijske institucije u BiH. Mjera je donesena kako BiH ne bi bila stavljena na MONEYVAL sivu listu , što bi kao posljedicu imalo otežan pristup međunarodnim finansijskim tržištima, stranim investicijama i kreditima međunarodnih organizacija. Koje države i regije su 'rizične'?U Instrukciji Savjeta ministara BiH se ne navode imena rizičnih država. Međutim, Radna grupa za finansijsko djelovanje (FATF), globalno tijelo koje postavlja međunarodne standarde u ovoj oblasti, definisalo je države u dvije ključne kategorije - "crna lista" i "siva lista". Na crnoj listi, prema podacima objavljenim u februaru 2026. godine, nalaze se Iran, Sjeverna Koreja i Mjanmar, zbog ozbiljnih i dugotrajnih slabosti u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma. Na sivoj listi, koja uključuje države sa značajnim sistemskim nedostacima, a koje su se obavezale na reforme, nalaze se Alžir, Angola, Libanon, Sirija, Jemen, Demokratska Republiku Kongo, Haiti, Kenija, Monako i Venecuela. Novac koji dolazi iz tih država ili se u njih šalje smatra se rizičnijim i automatski podliježe pojačanim provjerama, bez obzira na formalno navedenu namjenu. Da li je već poznato koje su organizacije u BiH 'rizične'?U Bosni i Hercegovini je registrovano oko 27.000 nevladinih organizacija, uključujući udruženja građana i fondacije, prema podacima e-registra udruženja i fondacija Ministarstva pravde BiH. Ne postoji unaprijed definisan niti javno objavljen popis neprofitnih organizacija koje će biti predmet praćenja, naveli su u Ministarstvu pravde BiH za Radio Slobodna Evropa (RSE). "Identifikacija će se provoditi kontinuirano na temelju relevantnih pokazatelja rizika, operativnih saznanja i analiza nadležnih institucija", naveli su. Za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti zaduženo je Stalno koordinaciono tijelo za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, te finansiranja širenja oružja za masovno uništenje u BiH. "Putem Podskupine za procjenu rizika od financiranja terorizma nevladinog sektora, vršiće se identificiranje neprofitnih organizacija i podsektora koji su izloženi povećanom riziku od zloupotrebe za finansiranje terorizma, te na temelju toga sačinjavati listu i utvrđivati kategorije neprofitnih organizacija pod povećanim rizikom", ističe se u odgovoru Ministarstva pravde BiH za RSE. Ivana Veselčić, koja predsjedava Stalnim koordinacionim tijelom, nije odgovorila na upit RSE da prokomentariše kako će se provoditi Instrukcije o kontroli rizičnih organizacija. Koordinaciono tijelo, u kojem djeluje više od 40 eksperata iz različitih državnih i entitetskih institucija, formirano je u julu prošle godine. Zadatak mu je da koordiniše rad nadležnih bezbjednosnih i inspekcijskih institucija u zemlji u kontroli neprofitnog sektora. Kako neprofitna organizacija može biti proglašena 'rizičnom'?Instrukcije koje je usvojio Savjet ministara propisuju da organizacija može biti predmetom istrage i označena kao "rizična" ako ima nejasne ili netransparentne izvore finansiranja. Sumnjivo je i ako se utvrdi nesrazmjer između aktivnosti koje provodi neprofitna organizacija i iznosa novca kojima raspolaže. Posebno se rizičnim ocjenjuju finansijski tokovi neprofitnih organizacija iz ili prema zonama sukoba. Procjenu rizika provodi više nadležnih bezbjednosnih i inspekcijskih tijela na svim nivoima vlasti, uz obavezu uključivanja i banaka. Nakon što se procjena izvrši, informacije se distribuiraju Finansijsko-obavještajnom odjelu (FOO) pri Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), policijskim i sigurnosnim agencijama, te nadzornim i inspekcijskim tijelima. Ukoliko je organizacija ocijenjena kao "rizična", to ne znači zabranu njenog rada, već uvođenje pojačanog i ciljanog nadzora, posebno nad transakcijama od 15.000 evra i više. Pratiće se i povezane uplate koje mogu ukazivati i na prikrivanje stvarnog toka novca. Veliki broj neprofitnih organizacija u BiH 'nosi povećan rizik' od zloupotrebaEkonomski ekspert Željko Rička ocijenio je za RSE da je fokus instrukcija na neprofitnim organizacijama zbog njihove potencijalne ranjivosti. "S obzirom na to da su nevladine organizacije u svijetu često korištene za zloupotrebu novca, zakonodavac je napravio dodatno osnaživanje upravo u dijelu koji se odnosi na finansiranje terorizma. Trenutno imamo oko 27.000 registrovanih nevladinih organizacija i vjerovatnoća da neko zloupotrebljava sistem za transfer novca je prilično velika", kazao je. Prema njegovim riječima, instrukcije su način da se poboljša Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma kojeg je usvojio državni parlament prije dvije godine. "Banke i druge finansijske institucije imaju obavezu da prate i prijavljuju neuobičajene transakcije, dok međunarodne organizacije poput FATF i MONEYVAL daju smjernice i ukazuju na rizične zemlje", rekao je Rička. Bosna i Hercegovina je bila na "sivoj listi" od 2015. do 2018. godine, zbog ozbiljnih nedostataka u sistemu za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma. Taj period je donio usporene i skuplje međunarodne transakcije, dodatne bankarske provjere, pad investicija i narušen finansijski ugled zemlje. Sa liste je skinuta nakon usvajanja niza zakona i akcionog plana, ali dio ključnih obaveza i dalje nije ispunjen. BiH još mora usvojiti državni zakon o oduzimanju i upravljanju imovinom, zakon o ciljanim finansijskim sankcijama, te uspostaviti registar stvarnih vlasnika pravnih lica. Bez toga postoji realan rizik povratka na sivu listu o čemu bi se moglo odlučivati već polovinom ove godine.

Ministar obrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez izjavio je da je u petak s visokim zvaničnikom vojno političke kancelarije Stejt departmenta SAD razgovarao o učešću Oružanih snaga BiH u bezbednosnoj misiji u Gazi. "Pripreme za ovu misiju su u poodmakloj fazi i očekujemo da će više od 60 pripadnika Oružanih snaga BiH biti dio misije, što predstavlja značajan doprinos naše zemlje međunarodnom miru i sigurnosti", rekao je Helez posle sastanak s višim zvaničnikom vojno-političke kancelarije Stejt departmenta Stenlijem Braunom (Stanley Brown). Ministarstvo odbrane BiH je saopštilo da je jedna od ključnih tema sastanka bila je namenska industrija u BiH i da je Braun "pokazao poseban interes za proizvodne kapacitete BiH", kao i da su SAD iskazala snažan interes za ulaganja u tu granu industrije u BiH. Sastanku su prisustvovali zamenik ministra obrane BiH Aleksandar Goganović i pomoćnik ministra obrane BiH za međunarodnu saradnju Zoran Šajinović. Helez je rekao da je zajedničkim naporima pređen put od dve zajedničke aktivnosti godišnje do 80 planiranih aktivnosti za 2026. godinu, što, prema njegovim rečima, govori o intenzitetu i kvalitetu saradnje. "Dotakli smo se i teme daljnjih ulaganja u Oružane snage BiH. Naši partneri nas ohrabruju da nastavimo proces modernizacije i opremanja, kao i povećanje budžeta za odbranu prema cilju od 2% BDP-a", rekao je Helez. Razgovori delegacije u Stejt departmentu su nastavak posete delegacije Ministarstva odbrane BiH Vašingtonu gde se prethodno sastala s pomoćnikom američkog ministra obrane za međunarodna sigurnosna pitanja Danielom L. Zimmermanom. Ministar obrane BiH Zukan Helez najavio je u februaru da BiH planira da otvori kancelariju namenske industrije u SAD, da pošalje vojnike u buduću međunarodnu misiju u Gazi i uskoro preuzme nove američke vojne helikoptere. BiH na američko tržište najviše izvozi oružje i druge proizvode namjenske industrije, koji čine više od 60 posto ukupnog izvoza u tu zemlju.

U Banjaluci je 17. aprila potpisan ugovor o izgradnji gasovoda kroz Republiku Srpsku. Prethodno je Vlada tog bh. entiteta dala 1. aprila saglasnost da se za gradnju gasovoda kroz taj bosanskohercegovački entitet u budžetu obezbijedi nešto više od milijarde maraka (500 miliona eura). Radi se o novom gasovodu koji bi se trebao spojiti na gasni priključak Bosne i Hercegovine sa Srbijom kod Zvornika u BiH, a kroz koji trenutno stiže isključivo ruski gas. BiH je trenutno u potpunosti oslonjena na ruski gas koji preko Srbije stiže Turskim tokom, a u zemlju ulazi na području Zvornika. Evropska komisija je ranije, na upit Radija Slobodna Evropa, upozorila da planirani gasovod ne doprinosi smanjenju zavisnosti Bosne i Hercegovine od ruskog gasa, već bi je dodatno produbio, podsjećajući da EU od BiH očekuje usklađivanje s energetskim i vanjskopolitičkim ciljevima Unije. Kompanije koje će graditi gasovod su iz konzorcija koji predvodi Konvar iz Srbije, a u kome su još Jokić-invest iz Zvornika, Radis iz Istočnog Sarajeva, Zavod za zavarivanje iz Beograda i GasTeh iz Inđije. Planirana trasa prolazila bi kroz nekoliko gradova, preko Banjaluke do Novog Grada na sjeverozapadu zemlje. Kako je saopšteno nakon sjednice Vlade RS, iznos koji je predviđen iz entitetskog budžeta ne uključuje troškove rješavanja imovinsko‑pravnih odnosa, koji će biti utvrđivani naknadno tokom postupka eksproprijacije. Za sprovođenje odluke zaduženi su Ministarstvo finansija RS i Ministarstvo energetike i rudarstva RS, dok će izvođenje projekta sprovoditi kompanija Sarajevo-gas a.d. Istočno Sarajevo. U saopštenju se ističe kako će gasovod biti izgrađen u tri faze. Prva obuhvata magistralnu dionicu od Šepka kod Zvornika na granici BiH i Srbije do Banjaluke, druga izgradnju priključnih gasovoda za 18 opština duž trase, dok treća faza predviđa spajanje Banjaluke sa Novim Gradom, na granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Iz Vlade RS ističu da će projekat omogućiti gasifikaciju širokog područja, razvoj industrijskih zona i otvaranje novih proizvodnih pogona koji bi koristili prirodni gas kao energent. Šta je prethodilo odluci Vlade RS?Vlada RS je u novembru prošle godine dala saglasnost za izgradnju gasovoda koji bi entitet direktno povezao s gasnom mrežom Srbije, preko koje se trenutno doprema ruski gas. Sarajevo‑gas je početkom januara raspisao tender za projektovanje i izgradnju gasovoda, a prijavile su se dvije kompanije – "Konvar" iz Srbije i turska "Vemak". Vlasti u RS godinama su isticale partnerstvo sa Srbijom i Rusijom u oblasti gasne infrastrukture, međutim nikada za projekat, poznatiji pod nazivom "Nova istočna interkonekcija" nisu dobili saglasnost državnih institucija BiH. Sada tvrde da će novi gasovod biti "domaći projekat" i da će omogućiti pristup različitim izvorima snabdijevanja. Kao moguća alternativa ruskom gasu spominje se i azerbejdžanski gas, koji u Srbiju stiže preko interkonektora s Bugarskom, iako je taj pravac ograničenog kapaciteta.

Slijedeći retoriku zvaničnog Beograda, Milorad Dodik, predsjednik vladajuće stranke u Republici Srpskoj (RS), proglasio je vojnu saradnju Hrvatske, Albanije i Kosova prijetnjom za taj entitet i srpski narod. No, analitičari za Radio Slobodna Evropa (RSE) Dodikove tvrdnje ocjenjuju političkim taktiziranjem, a ne ozbiljnim sigurnosnim procjenama. Tokom boravka u Beogradu 15. aprila, Dodik je govorio o nedavno potpisanoj Deklaraciji o suradnji u oblasti odbrane i sigurnosti između Hrvatske, Albanije i Kosova, tvrdeći da ona ugrožava RS. Dodikovom istupu prethodile su slične reakcije predstavnika vlasti u Srbiji, koji su ustvrdili da se radi provokaciji i prijetnji regionalnoj stabilnosti. Hrvatska, Albanija i Kosovo potpisali su sredinom marta Deklaraciju (Deklaraciju o suradnji u oblasti odbrane i sigurnosti potpisali su 18. marta u Tirani ministri odbrane Kosova, Albanije i Hrvatske. Cijeli tekst objavio je 22. marta ministar odbrane Albanije Pirro Vengu, koji je na mreži X napisao da u svojoj historiji Tirana nema presedana za tajne sporazume ili ugovore na štetu svojih susjeda, "kao što su to imale druge zemlje". Sporazum o sigurnosti i odbrani između Kosova i dvije članice NATO-a, Albanije i Hrvatske, ima četiri tačke. Prva tačka odnosi se na promociju odbrambenih kapaciteta i saradnju u odgovarajućoj industriji. Tu se navodi da će tri države istraživati mogućnosti razvoja i nabavke odbrambenih sposobnosti putem multinacionalnih rješenja za povećanje spremnosti njihovih vojnih snaga. Kosovo, Albanija i Hrvatska se takođe obavezuju da će identifikovati područje odbrambene industrijske saradnje kroz bolji pristup resursima i lancima sanbdijevanja radi stvaranja konkurentne i otporne odbrambene industrije, te pojačati ulaganja u nove tehnologije i inovacije radi ubrzanja i osiguravanja jedinstvenog pristupa sigurnosnoj i odbrambenoj transformaciji. Precizira se i poboljšanje individualnih i kolektivnih obrazovnih i obučnih mogućnosti kroz odgovarajuće vojne akademije i visoke vojne škole, jačanje bilateralnih i/ili trilateralnih vježbi, u skladu s politikom obuke i vježbi NATO-a i Evropske unije. U Deklaraciji se navodi i razmjena informacija i obavještajnih podataka, istraživanje mogućnosti odgovora na širok spektar potencijalnih prijetnji kritičnoj infrastrukturi i komunikacijskim mrežama te pružanjem podrške koheziji i uzajamnoj pomoći. Navodi se i usklađivanje politika i stavova u evroatlantskim multilateralnim sigurnosnim i odbrambenim institucijama, kao i obavezivanje na bližu saradnju i koordinaciju radi potpune integracije Kosova u regionalne sigurnosne i odbrambene inicijative.)kojim se osnažuje suradnja i ističe važnost zajedničkih odgovora na sigurnosne izazove, hibridne prijetnje i druge rizike. Denis Hadžović iz Centra za sigurnosne studije u Sarajevu kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da Bosna i Hercegovina ima jasno definiran sigurnosni i odbrambeni sistem, u kome ne postoji prostor za entitetske interpretacije ugroženosti. Hadžović je naglasio da bi se svaka vojna ili sigurnosna prijetnja entitetu automatski smatrala prijetnjom državi BiH, ističući da ne postoji realan scenarij u kojem bi Republika Srpska mogla biti zasebno ugrožena, izvan sigurnosnog okvira države kao cjeline. "U okviru funkcionisanja sistema BiH, takvo nešto bi predstavljalo napad na cjelovitost države, te bi svi resursi, institucije i kompletan sigurnosni sistem stali u zaštitu interesa svih građana BiH, navodi Hadžović. Prikupaljanje političkih poenaIzuzev što je šef vladajuće stranke u RS, Dodik trenutno ne obnaša nijednu funkciju u entitetskoj ili državnoj vlasti. To ga nije spriječilo da se u Beogradu, u ime entiteta, obrati na sastanku dužnosnika RS i Srbije sa rukovodstvom Ministarstva odbrane i Vojske Srbije. Govoreći o suradnji Hrvatske, Albanije i Kosova, koju je nazvao vojnim savezom, poručio je da RS "prati situaciju". Bez dodatne argumentacije, naveo je da je cilj "ugrožavanje Srba", ističući taj bh. entitet kao zaseban sigurnosni subjekat, mimo države BiH. Međutim, ustavno-pravni okvir BiH takvu perspektivu ne poznaje. Od reforme odbrane 2005. godine, odbrana i kreiranje sigurnosne politike u nadležnosti su institucija na državnom nivou. Sugovornici RSE tvrde da Dodikove tvrdnje spadaju u domen političke retorike kojom se ignorira ustavni poredak BiH, ali da ne predstavljaju realnu procjenu prijetnji. Politički analitičar Žarko Puhovski dodatno relativizira priču o ugroženosti RS-a, ističući za RSE da Dodika "odavno nije briga za ovlaštenja države", već šalje poruke u skladu s vlastitim interesima. Puhovski, također, dovodi u pitanje stvarnu ugroženost eniteta RS u regionalnom kontekstu. Zajednički narativ o ugroženostiDeklaraciju o suradnji u oblasti odbrane i sigurnosti potpisali su 18. marta u Tirani ministri odbrane Kosova, Albanije i Hrvatske. Sporazum između Kosova i dvije članice NATO-a, Albanije i Hrvatske, odnosi se, među ostalim, na promociju odbrambenih kapaciteta i saradnju u vojnoj industriji. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je, nakon toga, da su Albanija i Hrvatska potpisivanjem memoranduma o saradnji u oblasti odbrane sa Kosovom "otvorili trku za naoružanjem u regionu". Hadžović ocjenjuje da se regionalni sporazumi koriste više kao politička poluga nego kao stvarni sigurnosni izazov, te naglašava da suradnja Zagreba, Tirane i Prištine "nema veće implikacije po Srbiju". No, kako kaže, u političkom diskursu koristi kako bi se stvorio osjećaj ugroženosti srpskih interesa, što je retorika koja se već duže vrijeme pojavljuje u Vučićevim izjavama. Vučić kaže da su Albanija i Hrvatska 'otvorile trku za naoružanjem u regionu'U tom kontekstu, može se, kako kaže, posmatrati i Dodikovo insistiranje na ovoj temi upravo u Beogradu, što ukazuje na pokušaj međusobnog političkog osnaživanja narativa. "Taj savez se koristi kao politički potez, kako bi se dalo više prostora narativu o ugrožavanju srpskih interesa, odnosno zajedničkoj ugroženosti, koja se potom pokušava reflektirati i na BiH", kaže on. Zašto Dodik spominje 'hrvatsku komponenetu'?Obraćajući se u Beogradu Dodik je, također, spomenuo da je "savez" triju zemalja remetilački faktor u cijeloj regiji. Bez dodatnih detalja također je kazao da će "hrvatska komponenta, a zasigurno i bošnjačka, biti okrenute takvim orijentacijama". Puhovski smatra da je Dodikova retorika dijelom posljedica narušenih političkih odnosa sa Zagrebom, te "hrvatskom komponentom" unutar BiH. "Izgleda da je dugogodišnja suradnja sa Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ) BiH došla u ozbiljnu krizu. Ranije je to bilo tako da je u Predsjedništvu BiH neko od Dodikovih ljudi bio i hrvatski predstavnik, što je tjeralo hrvatsku komponentu u BiH na saradnju s Dodikom, pa onda i hrvatsku Vladu", navodi Puhovski. Kako dodaje, očigledno je da se ti odnosi mijenjaju, zbog čega Dodik sada traži nove narative i neprijatelje. "Očito je da Dodik više ne želi sarađivati s hrvatskom vladom, ili obrnuto – da hrvatske vlasti više ne žele s njim sarađivati, pa se odlučio na ovaj potez. A onda je, za svaki slučaj, u priču uveo i Albaniju i Kosovo", kaže Puhovski. Osim iz političkog miljea RS, nije bilo zvaničnih reakcija državnih institucija BiH koje bi saradnju Hrvatske, Albanije i Kosova označile kao sigurnosnu prijetnju. Armin Kržalić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, ocjenjuje da su Dodikove izjave dio svakodnevnog političkog diskursa kojim predstavnici poliitčkih stranaka nastoje ubrati političke poene. "Oružane snage BiH su i bošnjačke i srpske i hrvatske i bilo kakav aktivnost u regiji ne može to dovoditi u pitanje. Dodik vjerojatno želi da i ovime kaže da postoji problem Oružanih snaga kao jedinstvene sile, pa da se, ili razdavaju, ili da se stvara druga oružana sila, o kojoj je sanjao", kazao je. Kržalić je, također, stava da ne postoji realna prijetnja ni za Srbiju ni za BiH u postojećim sigurnosnim aranžmanima. Smatra da bi jačanje regionalne saradnje trebalo biti prioritet, ukoliko postoji stvarna zabrinutost za sigurnost. "Međutim, politički interesi idu u drugom pravcu, svako gleda vlastiti interes. Ako nije dio određenih dogovora, odmah ih predstavlja kao prijetnju. Problem je što među državama i dalje postoji nepovjerenje pa se saradnja često pogrešno predstavlja kao destabilizacija", kaže on. Tvrdnje o navodnoj ugroženosti RS Milorad Dodik koristi godinama, najčešće u kontekstu odnosa sa državnim institucijama i međunarodnim akterima. Tokom političke krize 2021. i 2022. najavljivao je povlačenje iz Oružane snage BiH i govorio o formiranju vojske RS, uz obrazloženje da je to potrebno radi "zaštite" entiteta. Jedinstvene Oružane snage BiH formirane su početkom 2006. godine, nakon reforme obrambenog sektora BiH i i prenosa nadležnosti u oblasti odbrane sa entitetskih na državni nivo. U sastavu Oružanih snaga BiH danas su i tri nacionalna puka koja slijede tradicije Armije RBiH, Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Vojske RS. Iz Vlade Hrvatske naveli su ranije za RSE da Deklaracija triju država ne stremi ka osnivanju nikakvog vojnog saveza, ističući da to, pored članstva u NATO-u, nije potreban. Hrvatska i Albanija su članice NATO-a, za razliku od Kosova, čiju nezavisnost, kao ni susjedna Srbija, Bosna i Hercegovina ne priznaje zbog protivljenja političara iz RS. Iako politički predstavnici RS zagovaraju vojnu neutralnost po uzoru na Srbiju, BiH surađuje sa NATO-om, a prošle godine je napravila korak ka članstvu usvajanjem Individualno prilagođenog partnerskog programa (ITPP).

Plan vlasti u Republici Srpskoj da uspostavi kontrolu nad telekomunikacionom infrastrukturom kroz novo javno preduzeće, otvorio je pitanja nadležnosti i potencijalnog sukoba sa državnim zakonima u Bosni i Hercegovini. Predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik izjavio je, nakon sjednice stranačkog Predsjedništva 31. marta, da bi vlasti trebale razmotriti formiranje javnog preduzeća koje bi objedinilo upravljanje "antenama i relejima" u tom entitetu. Cilj je, kako je naveo, uspostavljanje kontrole nad infrastrukturom i jačanje "digitalnog suvereniteta" Republike Srpske. Međutim, pravni stručnjaci upozoravaju da bi takav potez mogao biti u suprotnosti sa ustavnim nadležnostima države. Profesor ustavnog prava Davor Trlin rekao je za Radio Slobodna Evropa da bi centralizacija kontrole nad relejima i antenama, uz mogućnost uticaja na frekvencije i dozvole, predstavljala "paralelni regulatorni sistem". Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, "uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava" je jedna od eksplicitno navedenih nadležnosti države. Ovu oblast u BiH reguliše Regulatorna agencija za komunikacije (RAK), te važeći Zakon o komunikacijama BiH iz 2003. godine. Iako su još krajem devedesetih i početkom 2000-ih, odlukama visokih predstavnika i kasnijim zakonima, predviđeni modeli jedinstvenog upravljanja signalnom infrastrukturom na nivou države, takva rješenja nikada nisu u potpunosti implementirana. Ko upravlja relejima u BiH?Pravo da koriste releje i kompletnu infrastrukturu za emitovanje programa na teritoriji cijele BiH imaju pravo da koriste sve TV stanice koje posjeduju dozvole RAK. U Bosni i Hercegovini, trenutno, antenama i relejima za emitovanje TV programa upravlja Radiotelevizija BiH (BHRT) u Federaciji BiH, dok u Republici Srpskoj taj posao obavlja Radiotelevizija RS (RTRS). Prema nezvaničnim procjenama, u RS se nalazi oko 80 releja za ovu svrhu. Radio-televizija Republike Srpske nije odgovorila na upit Radija Slobodna Evropa o najavama Milorada Dodika, uključujući pitanje da li su ih vlasti kontaktirale, kao ni koliko releja postoji u tom entitetu, te koliki su troškovi njihovog održavanja. Odgovor nije stigao ni iz Vlada Republike Srpske, kojoj su upućena pitanja o eventualnom formiranju novog javnog preduzeća i postojanju nacrta zakona koji bi regulisao njegovo osnivanje. Šta se dogodilo sa korporacijom za upravljanje relejima?Ideja o centralnom upravljanju komunikacijskom infrastrukturom u Bosni i Hercegovini datira još iz 1999. godine, kada je tadašnji visoki predstavnik Karlos Vestendorp (Carlos Westendorp) naložio uspostavljanje državne korporacije za upravljanje prenosnim kapacitetima. Godinu dana kasnije, njegov nasljednik na toj poziciji, Volfgang Petrič (Wolfgang Petritsch) je donio drugu odluku o restrukturiranju RTV sistema u BiH, koja predviđa osnivanje Privremene korporacije za prenos programa. Ova korporacija "nastavlja da upravlja svim predajničkim lokacijama, predajnicima i vezama svih javnih radio-televizija, kao i ostalom infrastrukturom za prijenos programa", navodi se u odluci. Dodaje se, takođe, da je potrebno uspostaviti zvaničnu korporaciju za prenos programa. Pokušaj uspostavljanja jedinstvenog sistema upravljanja emiterskom infrastrukturom formalizovan je 2005. donošenjem Zakona o javnom RTV sistemu Bosna i Hercegovina, kojim su predviđena četiri stuba javnog emitovanja — BHRT, FTV, RTRS i Korporacija javnih RTV sistema. Prema tom zakonu, Korporacija bi trebala osiguravati prijenosne usluge za javne servise i koordinirati upravljanje tehničkim resursima i infrastrukturom. Slična rješenja ugrađena su i u Zakon o Radio-televiziji Republike Srpske iz 2006. godine. Uprkos zakonskom okviru, Korporacija nikada nije zaživjela i ostala je tek formalno predviđena institucija bez stvarne funkcije. Iz OHR-a do objave teksta nisu odgovorili na upit RSE o tome da li su nove ideje vlasti u RS predvođenih Dodikom u suprotnosti sa njihovim ranijim odlukama. Da li je osnivanje preduzeća ustavno?Davor Trlin, profesor ustavnog prava, kaže da je prerano govoriti o konkretnom modelu, s obzirom na to da detalji nisu poznati, ali upozorava da "nijedan entitet ne može osnivati instituciju koja bi zadirala u nadležnosti države". Prema njemu, ukoliko bi Parlament RS usvojio odluku ili zakon koji bi regulisao osnivanje takvog preduzeća, državne institucije bi brzo reagovale. "To bi bio ponovno onaj klasičan slučaj uzurpacije nadležnosti što je Ustavni sud BiH do sada više puta sankcionisao u sličnim slučajevima, oblastima imovine, elektronskog potpisa, policijskih nadležnosti, itd", rekao je Trlin. On podsjeća da ovo ne bi bilo sporno ukoliko bi se radilo o vlasništvu i održavanju fizičke infrastrukture, te dodaje da bi takav model mogao potpasti pod nadležnosti entiteta, koji već imaju vlastita javna preduzeća u oblasti infrastrukture, poput onih za puteve ili šume. Trlin ističe da "nije slučajno" da je odredba o komunikacijskim sredstvima ubačena u Ustav BiH. "Radiofrekvencijski spektar ne poznaje granice, entitetske linije, a efikasno upravljanje njime, je zahtjevalo jedinstveni regulatorni okvir na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine", kazao je Trlin. Iz Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) BiH, do zaključenja teksta nije stigao odgovor na upite RSE da li bi ovime RS preuzela državne nadležnosti u toj oblasti, dok su pojedini članovi Vijeća RAK odbili dati izjave za medije. Na čelu RAK BiH je Draško Milinović, bivši generalni direktor RTRS-a, kao i nekadašnji savjetnik Milorada Dodika dok je bio na poziciji predsjednika RS. Odgovor na pitanja o ustavnosti takvog preduzeća nije stigao ni iz državnog Ministarstva komunikacija i transporta, dok ministar Edin Forto nije odgovarao na poruke.

Južna plinska interkonekcija - planirani gasovod koji bi Bosnu i Hercegovinu povezao s hrvatskom plinskom mrežom sve više dobija na značaju. Nakon što je Dom naroda Parlamenta Federacije BiH potvrdio izmjene zakona, kojima se omogućava uključivanje američkog investitora u realizaciju projekta, očekuje se i potpisivanje međunarodnog sporazuma s Hrvatskom krajem mjeseca u Dubrovniku. Šta se zna o Južnoj interkonekciji i zašto je bitna za Bosnu i Hercegovinu i regiju?

Savjet ministara Bosne i Hercegovine donio je 15. aprila odluku o privremenom ukidanju viza za državljane Saudijske Arabije, Omana i Bahreina u periodu od 1. juna do 30. septembra. Odluka je, kako je navedeno, donesena s ciljem podrške turističkom sektoru tokom ljetne sezone. Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković rekao je novinarima nakon sjednice Savjeta ministara da je time okončana dilema oko važenja prethodne odluke, za koju je postojalo različito administrativno tumačenje. "Danas smo riješili sagu oko ukidanja viza za građane Saudijske Arabije, Omana i Bahreina. Smatrali smo da je ranija odluka trajna, ali je bilo drugačijih tumačenja. Sada je jasno da ćemo i ove godine imati bezvizni režim u ljetnom periodu, što je dobra vijest za turizam, hotelijere, ugostitelje, taksiste i sve koji žive od ove grane privrede", rekao je Konaković. Privremeno ukidanje viza odnosi se isključivo na ljetni period, kada Bosnu i Hercegovinu tradicionalno posjećuje veliki broj turista iz zemalja Zaljeva. Međutim, ova odluka dolazi u trenutku kada je vizna politika Bosne i Hercegovine pod pojačanim nadzorom Evropske unije. Prema najnovijem izvještaju Evropske komisije, BiH je tokom 2025. godine bila jedina zemlja Zapadnog Balkana koja je dodatno povećala neusklađenost sa viznom politikom EU, prvenstveno kroz zadržavanje i proširenje bezviznog režima za zemlje čiji državljani moraju imati vizu za ulazak u Schengen. Umjesto uvođenja viza, BiH i dalje omogućava bezvizni ulazak državljanima Rusije, Kine, Turske, Azerbejdžana, Kuvajta, Katara. Brisel posebno problematizuje sezonska ukidanja viza, među kojima je i bezvizni režim za državljane Saudijske Arabije, upozoravajući da takva praksa može predstavljati sigurnosni i migracijski rizik. EU smatra da neuvođenje viza za pojedine zemlje predstavlja potencijalni kanal za iregularne migracije prema Uniji, posebno preko granice BiH s Hrvatskom. Bosna i Hercegovina se još od 2010. godine, kada je njenim građanima omogućen bezvizni režim s EU, obavezala na postupno usklađivanje vizne politike s Briselom. Ipak, vlasti BiH su u više navrata isticale da je uvođenje viza pojedinim zemljama otežano zbog političkih i geopolitičkih odnosa. Evropska komisija od BiH zahtijeva da do 2027. godine postepeno usklađuje vizni režim s evropskom listom zemalja, upozoravajući da bi daljnje odstupanje moglo imati posljedice po bezvizni status građana BiH prema Evropskoj uniji.

Dom naroda Parlamenta Federacije BiH potvrdio je na vanrednoj sjednici izmjene zakona o gasovodu "Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska". Južna plinska interkonekcija je planirani gasovod koji bi Bosnu i Hercegovinu povezao s hrvatskom plinskom mrežom i LNG terminalom na otoku Krku, čime bi se omogućila diversifikacija izvora snabdijevanja plinom. Izmjene i dopune zakona dolaze u trenutku kada se Federacija BiH suočava s pritiskom rokova koje je postavila Evropska unija u vezi s potpunom obustavom uvoza ruskog plina od januara 2028. godine. Predloženim izmjenama zakona omogućava se uključivanje američkog investitora u realizaciju projekta Južna interkonekcija. Riječ je o kompaniji AAFS Infrastructure and Energy d.o.o., registrovanoj u Sarajevu, koja je u potpunom vlasništvu američke firme AAFS Infrastructure and Energy LLC. Prema obrazloženju Vlade Federacije BiH, osnovna trasa gasovoda ostaje nepromijenjena, ali su predviđeni dodatni odvojci, uključujući i novi krak prema Tuzli. Planirano je da trasa počinje u Travniku, prolazi kroz Tomislavgrad i Posušje, prelazi granicu s Hrvatskom kod Imotskog te se spaja s hrvatskim plinskim sistemom na području Makarske, uz nastavak prema Splitu. Izmjenama zakona izbrisana je ranija odredba prema kojoj je domaća kompanija BH Gas trebala biti nosilac projekta. Iz Vlade FBiH navode da BH Gas i dalje ostaje bitan dio sistema te da ima obavezu razvoja drugih interkonekcija, uključujući sjevernu i zapadnu. Prethodno je zakon usvojio Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH. Bosna i Hercegovina se trenutno snabdijeva isključivo ruskim plinom koji dolazi Turskim tokom preko Srbije, jednim gasovodom od Zvornika do Sarajeva, izgrađenim prije oko četiri decenije. Iz Vlade FBiH ranije su poručili da je Južna interkonekcija jedan od najznačajnijih infrastrukturnih i energetskih projekata za Federaciju BiH i državu BiH, jer direktno utiče na sigurnost snabdijevanja, stabilnost energetskog sistema i ekonomski razvoj. Procijenjena vrijednost izgradnje projekta kreće se između 405 miliona i 810 miliona eura, u zavisnosti od konfiguracije terena, materijala i tehničkih rješenja.

Pet dana otkako je presudom obavezan da Radio-televiziji Bosne i Hercegovine isplati dio duga po osnovu RTV takse, entitetski emiter Republike Srpske ne otkriva na koji način će postupiti po presudi, nego najavljuje njenu reviziju. U pokušaju da izađe iz višegodišnje financijske krize, BHRT u desetak sudskih procesa potražuje više od 100 miliona maraka (oko 50 miliona eura) od entitetskog emitera RS. Prema presudi koju je nedavno donio Viši privredni sud u Banjaluci, Radio Televizija Republike Srpske (RTRS) dužna je, u roku od 30 dana, isplatiti dio duga u iznosu od 5,4 miliona maraka (oko 2,76 miliona eura). Saša Grabež, advokat RTRS-a u ovom postupku, kazao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da nema informaciju o tome da li će RTRS provesti presudu, ali je najavio da će od Vrhovnog suda RS-a zatražiti njenu reviziju. Spor je pokrenut jer BHRT godinama ne dobija dio prihoda od RTV takse, iako zakon propisuje da entitetski emiteri dio prikupljenih sredstava uplaćuju na račun državnog emitera. Dugotrajni sudski procesi Programska direktorica BHRT-a Neda Tadić kaže za RSE da se presuda banjalučkog Višeg privrednog suda odnosi na novac od RTV takse, naplaćen na teritoriji RS za nekoliko mjeseci 2020. "Ovo je prva drugostepena presuda u našu korist. Imamo još dvije prvostepene i čekamo narednu instancu. Tužili smo parcijalno, pustimo da se dug akumulira i onda tužimo. Sve su to procesi koji traju godinama i pitanje je kada ćemo konačno naplatiti kompletan dug", kazala jeza RSE. Problem financiranja BHRT-a traje već godinama zbog čega se gomilaju dugovi prema zaposlenima, dobavljačima i Evropskoj radiodifuznoj uniji. Tadić upozorava da su presude koje su donesene u korist BHRT-a značajan pomak, ali da same po sebi ne znače i brzu naplatu duga. "Sve su to procesi koji traju godinama. Ne smijemo se previše oslanjati na epilog presuda i potrebno nam je hitno rješenje", kazala je. U Bosni i Hercegovini postoje tri javna emitera – BHRT, RTV Federacije BiH i RTRS. Svako domaćinstvo ili firma koje posjeduje radijski ili televizijski prijemnik dužno je plaćati mjesečnu taksu od 7,5 maraka, (oko četiri eura) prema Zakonu o javnom RTV sistemu BiH. Zakon propisuje da entitetski emiteri dio sredstava od RTV takse, koji prikupe na svojoj teritoriji, uplaćuju na račun BHRT-a. No, taj model u praksi nikada nije u potpunosti zaživio. BHRT od 2017. godine ne dobija novac od RTRS-a, što je dovelo do dugogodišnjih sporova i financijskih problema. Ustavni sud BiH je u martu prošle godine potvrdio zakonsko pravo BHRT-a na dio RTV takse prikupljene u RS. Time je poništio ranije presude nižih sudova u tom entitetu koje su bile u korist RTRS-a, te naložio ponavljanje postupaka pred sudovima u Banjaluci. Nakon toga, Vrhovni sud RS donio je rješenja u dva postupka koja potvrđuju pravo BHRT-a na sredstva od RTV takse, stavljajući tačku na spor sa RTRS-om po pitanju naplate i raspodjele sredstava. U skladu sa ovom odlukom, naloženo je ponavljanje sudskih postupaka pred nižestepenim sudovima u Banjaluci, uz obavezu dosljedne primjene pravnih stavova iz presude Ustavnog suda BiH. Prinudna naplata?Iz RTRS-a nisu odgovorili na upit za razgovor sa RSE o tome da li će, i na koji način, isplatiti dugovanja državnoj radio televiziji. Advokat Grabež, pak, ističe da je stav te medijske kuće "da je BHRT od usvajanja Zakona bio nesavjestan i da to u presudi nije cijenio Viši privredni sud u Banjaluci". U slučaju da RTRS ne ispoštuje pravosnažnu presudu u predviđenom roku, BHRT najavljuje pokretanje izvršnog postupka, koji bi mogao uključivati blokadu računa i prinudnu naplatu. Tadić ističe da zahtjev za reviziju presude ne bi smio odložiti njeno provođenje. "S obzirom na to da je RTRS, sada i de facto, nezakonito zadržao oko 105 miliona maraka koji su trebali biti proslijeđeni BHRT-u, ne bi trebalo da su u financijskim problemima i da nemaju novca na računu. No, koliko će oni odlagati, ne možemo znati", kazala je. Prema javno objavljenom izvještaju o radu RTRS-a za 2024. godinu, prihodi RTRS-a, koji ima više od 600 zaposlenih, iznosili su 33,17 miliona maraka (oko 17 miliona eura), od čega je 20,26 miliona maraka (oko 10 miliona eura) ostvareno od RTV takse. Obraćajući se Skupštini RS-a, generalna direktorica RTRS-a Dijana Milanković izjavila je da je entitetski emiter zavrđio 2024. godinu sa neto dobiti od nešto više od 28.000 maraka (oko 14 hiljada eura). Probleme u naplati i raspodjeli takse, te sudske sporove, označila je kao jedan od ključnih izazova u poslovanju. Također je ustvrdila da RTRS nije odgovoran za zastoje u funkcioniranju sistema javnih RTV servisa u BiH, navodeći da godišnje izdvaja oko dva miliona maraka (oko milion eura) za naplatu RTV takse. Zahtjevi za pomoćNa BHRT-u je zaposleno oko 780 osoba. Zbog stanja u kojem se nalazi, nekoliko puta su protestovali, a krajem februara privremeno su prekinuli i program. Od Parlamenta i Vijeća ministara BiH traže kredit od 100 miliona maraka (oko 50 miliona eura) koji bi bio vraćen nakon okončanja sporova s RTRS-om. Jedan od zahtjeva je i dodatnih 25 miliona maraka (oko 12,5 miliona eura) iz viška prihoda Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) za izmirenje obaveza prema EBU i izvršnim sudskim presudama. Međutim, predstavnici Republike Srpske u državnim institucijama blokiraju ove inicijative. Tadić ističe da je, zbog problema u poslovanju i ugroženosti BHRT-a, potrebna hitna reakcija vlasti. "Sudski procesi koji godina traju i pitanje je kada će BHRT konačno naplatiti kompletan dug. Može se desiti i situacija da dođemo u prinudnu naplatu, a da novca nema na računu. Bojim se da nam vrijeme za izvršenje i okončanje ostalih procesa ne ide na ruku", kazala je. Upozoravajući na moguće gašenje BHRT-a, nekoliko organizacija zatražilo je prije nekoliko dana od visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta da iskoristi Bonske ovlasti i nametne rješenje koje će omogućiti funkcioniranje državnog javnog servisa. Neometano funkcionisanje BHRT-a jedan je od 14 ključnih uvjeta na putu BiH prema pridruživanju Evropskoj uniji.

Politički zaokret u Mađarskoj nakon izbornog poraza Viktora Orbana otvara i pitanje u odnosima te države sa bosanskohercegovačkim entitetom Republika Srpska. Dok su prethodne godine bile obilježene intenzivnim političkim i ekonomskim vezama između Orbana i Milorada Dodika, lidera vladajuće stranke Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), nova politička realnost u Budimpešti nameće pitanje – da li će ti odnosi opstati ili slijedi zaokret. Iz stranke Tisa (Tisza), čiji je lider Peter Mađar (Magyar), pobjednik na mađarskim izborima, nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa o tome kako će izgledati dalja saradnja sa Republikom Srpskom (RS), te da li će doći do revizije utrošenog novca i potpisanih projekata. No, analitičari ističu kako je izvjesno da se nastavak saradnje teško može očekivati, te upozoravaju, kako bi se određeni dogovori mogli naći i pod istragom, nakon što bude uspostavljena nova mađarska Vlada. Šta kažu u RS?RS je u posljednjih pet godina od Mađarske dobila oko 170 miliona evra, što kroz kredite od 140 miliona evra iz mađarske državne Izvozno-uvozne banke (EXIM), što kroz podršku privrednicima u tom entitetu. Komentarišući projekte RS i Mađarske, Milorad Dodik, predsjednik SNSD, izjavi je 14. aprila da su svi dogovoreni sa vladom Orbana i da su u značajnom obimu već realizovani. Kako je rekao, ukoliko dođe do prekida, "to će biti jednostrani prekid sa mađarske strane". Tokom proteklih godina, za vlasti RS, Orban nije bio samo politički saveznik, već i ključni finansijski oslonac u trenucima kada su zapadne zemlje zatvarale vrata. Prijateljstvo Orbana i Dodika podrazumijevalo je političku zaštitu, blokiranje sankcija EU, kao i podršku antiustavnim aktivnostima Dodikove vlasti. Za razliku od klasičnih bilateralnih odnosa koje Mađarska ima s drugim državama Zapadnog Balkana, saradnja sa RS odvijala se mimo učešća državnih institucija Bosne i Hercegovine. Mađarski projekti u RS 'moguće pod istragom'Za Srđana Traljića iz Transparency Internationala u BiH, posebnu pažnju privlači "netransparentan i tajni" ulazak mađarskih kompanija u energetski sektor u RS. On smatra kako bi mađarski aranžmani u RS mogli biti među prvim predmetima ozbiljnijih revizija nove vlasti u Budimpešti. "Ovdje ne govorimo o standardnim finansijskim aranžmanima kakve imate s međunarodnim finansijskim institucijama, gdje postoje jasna pravila, kontrole i mehanizmi nadzora. Ovo su bili politički dogovoreni aranžmani između dvije vlasti, a to je upravo ono što nova mađarska vlast najavljuje da želi razmontirati", kaže Traljić. Podsjeća da je pomoć iz Mađarske dolazila u trenutku kada je RS imala ozbiljnih problema s pristupom novcu zbog sankcija i slabog interesovanja zapadnih kreditora. "Mađarska je kroz kredite obezbjeđivala sredstva ključna za održavanje finansijske stabilnosti RS. To je bio jedan pravac saradnje. Drugi, daleko problematičniji, jesu projekti koji su realizovani ili najavljeni bez javnih tendera i transparentnih procedura", ističe Traljić. Kao najilustrativniji primjer navodi projekat solarne elektrane "Trebinje 1", koju je Elektroprivreda RS još prije nekoliko godina tajnim ugovorom predala mađarskom investitoru. "Elektroprivreda je osnovala novo preduzeće, koncesija je prebačena na njega, a onda je to preduzeće prodato mađarskom investitoru. Investitor se kasnije povukao zbog finansijskih problema, ušao je novi subjekt bez ikakvog ozbiljnog kapitala, a riječ je o projektu vrijednom oko 100 miliona maraka. To su upravo obrasci koji su ranije završavali arbitražama i milionskim odštetama koje plaćaju građani", upozorio je Traljić. Sličnog je mišljenja i politolog Adnan Huskić, koji ističe da bi najavljena saradnja novih mađarskih vlasti sa Kancelarijom evropskog tužioca, mogla "češljati" i projekte provedene sa RS. "Suradnja s Uredom evropskog tužioca znači i ispitivanje projekata izvan Mađarske, uključujući i one u Bosni i Hercegovini. Posebno će se gledati projekti između vlasti u Republici Srpskoj, tačnije jedne osobe, Milorada Dodika i Viktora Orbana. To je neminovnost s kojom će se vlasti u RS morati suočiti", kaže Huskić za RSE. Prema njegovim riječima, Bosna i Hercegovina vjerovatno neće biti u fokusu nove mađarske vanjske politike, ali bi dosadašnja saradnja s RS mogla postati predmet provjera upravo zbog načina na koji je uspostavljena. "Ne očekujem da će Mađarska ubuduće posvećivati posebnu političku pažnju BiH. Prioriteti će biti odnosi s partnerima u EU i NATO, ali i unutrašnja borba protiv korupcije, partikulacije i nelegalnih tokova novca. A to direktno otvara pitanje projekata koji su rađeni politički, a ne institucionalno", ističe. Huskić podsjeća da takve revizije ne znače automatsko gašenje svih projekata, ali znače kraj dosadašnje prakse. "Ako se pokaže da su pojedini projekti rađeni u korist nekome, mimo procedura ili bez stvarne ekonomske logike, sasvim je logično da se od njih odustane. Ako su projekti zdravi i u interesu Mađarske, ne vidim razlog da ne opstanu", rekao je Huskić. Ključna promjena je, dodaje, u tome što se više neće podrazumijevati "politička izuzetnost" RS-a u odnosu na ostatak BiH. Kako je došlo do jačanja saradnje Mađarske i RS?Odnosi između Mađarske i BiH promijenili su se nakon 2019. godine, kada su uspostavljeni direktni politički kontakti između mađarskog premijera Viktora Orbana i Milorada Dodika, lidera vladajućeg SNSD. Dotad su se mađarski zvaničnici, uglavnom, sastajali s predstavnicima državnih institucija. Mađarska se 2021. godine u EU institucijama usprotivila sankcionisanju Dodika zbog narušavanja stabilnosti BiH i protuustavnog djelovanja, a 2024. godine je bila jedina članica EU koja je u Generalnoj skupštini UN glasala protiv rezolucije o genocidu u Srebrenici. Mađarske vlasti su tokom 2024. godine najavile da će njihove kompanije preuzeti realizaciju infrastrukturnih i energetskih projekata u RS od kojih je Njemačka odustala, navodeći kao razlog antiustavne i secesionističke poteze vlasti RS. Riječ je o projektima poput vjetroelektrane "Hrgud", postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Gradišci i energetskih investicija na jugu BiH, ukupne vrijednosti oko 140 miliona evra. Iako su ti dogovori zvanično predstavljeni kao zamjena za njemačko povlačenje, većina projekata do danas nije ušla u fazu konkretne realizacije. U 2025. godini proširena je i bezbjednosna saradnja, uključujući potpisivanje memoranduma o saradnji policijskih agencija, uz zajedničku vježbu mađarskih specijalnih jedinica i MUP RS. Takav politički angažman dodatno je učvrstio percepciju "posebnih veza" između Budimpešte i Banjaluke, dok su istovremeno odnosi Mađarske s državnim institucijama BiH ostali ograničeni. Godišnja robna razmjena između Mađarske i Bosne i Hercegovine iznosi oko 700 miliona evra, prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH.

Ministar obrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez razgovarao je u Pentagonu s Danielom L. Zimmermanom, pomoćnikom američkog ministra obrane za međunarodna sigurnosna pitanja, o mogućnostima suradnje u oblasti namjenske industrije, te učešću BiH u mirovnim snagama u Gazi, saopćilo je Ministarstvo obrane BiH 14. aprila. "Sa Zimmermanom je razgovarano i o dodatnom unapređenju saradnje, jačanju partnerstva, mogućnostima suradnje u oblasti namjenske industrije, kao i drugim pitanjima od zajedničkog interesa. Ministar Helez je posebno naglasio značaj suradnje sa saveznom državom Maryland", navodi se u saopćenju. Osim Heleza, delegaciju u službenoj posjeti Sjedinjenim Američkim Državama su i zamjenik ministra obrane Aleksandar Goganović, premijer i dva ministra u Vladi entiteta Federacija BiH, nekoliko načelnika i gradonačelnika, kao i predstavnici kliničkih centara, univerziteta, Vanjskotrgovinske komore i namjenske industrije BiH. Kako je saopćeno, zamjenik ministra obrane Aleksandar Goganović istakao je punu podršku učešću BiH u međunarodnim stabilizacionim snagama u Gazi koje će djelovati pod pokroviteljstvom SAD-a. Naglasio je i važnost nastavka suradnje na nabavci novih helikoptera za Oružane snage BiH u partnerstvu sa SAD-om. Goganović je kazao da je strateško partnerstvo sa SAD-om od ključnog značaja, jer direktno doprinosi očuvanju mira, stabilnosti i sigurnosti svih naroda u BiH. Iz Ministarstva odbrane BiH navode da ove godine bilateralna suradnja između dvije zemlje obuhvata više od 80 zajedničkih aktivnosti, a dosadašnji rezultati uključuju i značajna ulaganja u Oružane snage BiH, uključujući nabavku šest novih američkih helikoptera. Sastanak u Pentagonu dio je šireg nastojanja jačanja strateškog partnerstva između BiH i SAD-a, a iz Ministarstva obrane BiH navode da je partnerstvo sa SAD-om čija kontinuirana podrška ključna za sigurnost i stabilnost BiH. Ministar obrane BiH Zukan Helez najavio je u februaru da BiH planira otvoriti ured namjenske industrije u SAD-u, poslati vojnike u buduću međunarodnu misiju u Gazi i uskoro preuzeti nove američke vojne helikoptere. BiH na američko tržište najviše izvozi oružje i druge proizvode namjenske industrije, koji čine više od 60 posto ukupnog izvoza u tu zemlju. Predsjednik SAD-a Donald Trump predstavio je svoj novi Odbor za mir na ceremoniji u Davosu krajem januara ove godine nakon potpisivanja osnivačke povelje na Svjetskom ekonomskom forumu u Švicarskoj. Za BiH bi eventualno sudjelovanje u misiji u Gazi predstavljalo nastavak politike aktivnog sudjelovanja u međunarodnim mirovnim operacijama, budući da su vojnici iz BiH ranije sudjelovali u NATO misijama u Afganistanu i Iraku. BiH je od 2018. godine u Akcijskom planu za članstvo (MAP) u NATO-u što je posljednja stepenica prije poziva u punopravno članstvo. Posljednjih desetak godina, pozicija i opozicija iz entiteta Republika Srpska protivi se članstvu u NATO-u i zastupaju stav da BiH po ovom pitanju treba slijediti Srbiju koja je proglasila vojnu neutralnost.