U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo o tome kakvi će biti odnosi između Beograda i Banjaluke nakon pobede Studentske liste na izborima u Srbiji. Sagovornici su bili dva politička analitičara iz Banjaluke – Mladen Bubonjić i Đorđe Vujatović. Bilo je reči o tome da li će Milorad Dodik, koji se nakon svakih izbora u Srbiji vrlo brzo prekrcavao na stranu pobednika, uspeti da se umili i Studentskoj listi iako je njene predstavnike sve vreme nazivao stranim plaćenicima, izdajnicima i smradovima, može li Studentska lista preći preko svih tih uvreda, kako će ubuduće izgledati saradnja između Srbije i Republike Srpske, odnosno da li će nova vlast u Srbiji sarađivati sa institucijama Republike Srpske izbegavajući Dodika. Postavljeno je pitanje da li Studentska lista, koja je oborila jednog autokratu, može da sarađuje sa drugim, da li je padom Vučića pao koncept Srpskog sveta, pa Dodik ostaje bez značajne poluge svoje nacionalističke politike, da li bi Dodik tako ubedljivo pobedio 4. oktobra na izborima u Republici Srpskoj da su ti izbori održani nakon izbora u Srbiji i da li će nužno doći do zahlađenja odnosa između Beograda i Banjaluke s obzirom na to da Dodik kontroliše svu vlast u Republici Srpskoj. Omer Karabeg: Milorad Dodik je do sada uspevao da ima veoma dobre odnose sa svima koji su bili na vlasti u Srbiji. Hvalio je Borisa Tadića, kada je ovaj bio predsednik Srbije, i omalovažavao njegovog političkog protivnika Aleksandra Vučića, a kada je Vučićeva stranka pobedila na izborima vrlo brzo se prekrcao na stranu pobednika, a Vučić mu je oprostio ranije uvrede. Da li će sada uspeti da se umili novoj vlasti u Srbiji? Đorđe Vujatović: Prije svega treba shvatiti političku prirodu Milorada Dodika. On je veoma pragmatičan političar i poštuje one koji su na vlasti. To su uvijek njegovi politički sagovornici. Nije se tako ponašao samo za vrijeme Tadića i Vučića, tako je bilo i za vrijeme Slobodana Miloševića. Dodik tako funkcioniše već skoro tri decenije. On shvata da vlasti Republike Srpske ne mogu da funkcionišu bez podrške vlasti u Srbiji. Onaj ko je na vlasti u Srbiji treba da očekuje da će Dodik uvijek biti servilan prema njemu. Omer Karabeg: Milorad Dodik je žestoko napadao studentski pokret i njegove učesnike nazivao stranim plaćenicima i smradovima. Govorio je da bi Republika Srpska bila njihova prva meta ako dođu na vlast. Izbornu noć proveo je u Vučićevom štabu zajedno sa sinom Igorom. Veruje li Dodik da će studenti preći preko svih ovih uvreda, a bilo ih je mnogo? Mladen Bubonjić: Treba uzeti u obzir da Studentska lista nije ideološki jedinstvena. Njihova percepcija Republike Srpske nije jedinstvena bez obzira na Dodikove izjave. Ne sumnjam da mu neki previše ne zamjeraju na onome što je govorio, a neki bi mu zamjerili da ništa nije rekao. Ne vjerujem da će Republika Srpska biti u fokusu nove vlasti u Srbiji. Njima je sada prioritet da se obračunaju sa zaostavštinom Vučićevog režima – sa korupcijom, kriminalom i zločinima koje je počinio taj režim. To će u narednom periodu obilježiti politički život u Srbiji. A Dodik će svakako tražiti priliku da se pospe pepelom. Govoriće da su njegove izjave bile u žaru političke borbe, da nije tako mislio i prihvatiće realnost da je Vučić, koga je on zdušno podržavao, poražen i da su oni koje je napadao pobjednici. Tvrdiće da to čini radi očuvanje Republike Srpske. Uostalom, Dodiku njegove izjave ništa ne znače. On lako prelazi preko svojih izjava kojima vređa druge ljude. Vjerujem da će i ovoga puta biti tako. Treba sačekati da vidimo kako će nova vlast u Srbiji pristupiti vlastima u Republici Srpskoj. Ne vjerujem da će im u početku Dodik biti partner. Studentska lista će insistirati na institucionalnom povezivanju i neće pristati na vaninstitucionalne veze kakve je Dodik gradio sa bivšom vlašću. Omer Karabeg: Da li je Dodikov glavni problem što studenti nemaju lidera, pa nema kome da se ulaguje? Đorđe Vujatović: To je jedan od njegovih najvećih problema. Pošto je Studentska lista decentralizovana grupa, Dodk čeka da vidi ko će biti u novoj vlasti. Prema mojim informacijama on je već imao kontakte sa pojedincima iz Studentske liste. Dodik čeka formiranje Narodne skupštine i Vlade Srbije, pa da pokuša da se približi predstavnicima nove vlasti. Inače, kao što je rekao kolega Bubonjić, Studentska lista ne djeluje kao ideološki kompaktna zajednica. U okviru te liste ima dosta onih koji su ideološki bliski ne Dodiku, već očuvanju Republike Srpske. Uostalom, Srbija je jedan od garanata Dejtonskog sporazuma i svoje obaveze mora poštovati. Mladen Bubonjić: Dodik je uvijek išao ka centrima moći u Srbiji. On čeka trenutak kada će biti formirana nova vlast i kada će se uspostaviti centri odlučivanja. Nije, međutim, izvjesno da će moći da uspostavi onakve kontakte kakve priželjkuje. Nekih kontakata će svakako biti jer nova vlast neće odustati od Republike Srpske. Dodik je pragmatičan i makijavelista i nastojaće da i iskoristiti svaku priliku mada mu neizvjesnost oko sastava nove vlasti trenutno predstavlja problem. Omer Karabeg: Dodik je sve suprotno od onoga za šta se studenti zalažu. On je autokrata, neobrazovan, izuzetno bogat, sklon korupciji, a studenti su protiv takvih političara. Kako oni uopšte mogu da komuniciraju s njim? Đorđe Vujatović: To je jako zanimljivo pitanje za buduće odnosa između Beograda i Banjaluke - mogu li studenti, koji su skinuli jednu autokratsku vlast, imati ikakvu saradnja sa drugom autokratskom vlašću. Postavlja se i pitanje da li će se nova vlast Srbije miješati u unutrašnja pitanja Republike Srpske ili će reći – poštovaćemo vlast u Banjaluci kakva god da je jer je to volja građana Republike Srpske mada se i ovdje može osjetiti želja za promjenama koje su Srbiji donijeli studenti. Kada se pominje eventualno zahlađivanje odnosa, treba imati u vidu da Republiku Srpsku i Srbija ne vezuju samo pitanja nacije, kulture i tradicije, već da postoje i jaki ekonomski interesi. Telekom Srbije je najveći pojedinačni vlasnik Mtela, telekomunikacionog operatora Republike Srpske. Važna je saradnju i u oblasti elektroenergije. Do prije dvije ili tri godine Republika Srpska je bila veliki izvoznik električne energije u zemlje Evropske unije. Međutim, nakon sloma energetskog sistema u Srbiji, Republika Srpska je veliki dio svoje struje preusmerila prema Srbiji i ne prodaje je po komercijalnim cijenama koje važe na evropskoj berzi. S druge strane, i Srbija je dosta ulagala u Republiku Srpsku. Tako da ne vjerujem da zbog ekonomske saradnje može doći do nekog većeg zahlađenja. Kad govorimo o autokratama, zanimljivo je da dobar dio ljudi u Srbiji, koji u Vučiću vidi autokratu i nacionalnog izdajnika, ima određene simpatije prema Miloradu Dodiku, a s druge strane veliki broj stanovnika Republike Srpske koji mrzi Dodika, smatrajući ga autokratom koji je opterećen korupcijom, u Vučiću vidi nacionalnog spasioca. Mi smo u šizofrenoj situaciji da jednoga autokratu ne volimo, a drugog prihvatamo zbog strateških pitanja nacije. Mladen Bubonjić: Mislim da na početku Studenska lista neće zvanično sarađivati s Dodikom zato što će insistirati na institucionalnoj saradnji. Ali Srbija neće odustati od veza sa Republikom Srpskom, može doći samo prekida vaninstitucionalnih veza kakve je uspostavio Dodik. Ne očekujem nikakav zvaničan odnos sa Dodikom, ali će se svakako nastaviti kontakti sa predsjednikom Republike Srpske, Vladom i Narodnom skupštinom. Da li će biti u istom obimu, teško je sada reći. Očekujem takođe da će biti i istrage i revizije zajedničkih projekata da bi se utvrdilo da li u njima ima koruptivnih i kriminalnih elemenata. Ne vidim razlog zašto bi se veze prekidale, možda će čak doći i do učvršćivanja poslovnih i investicionih veza. Ali opet naglašavam da će Studentska lista insistirati na institucionalnom povezivanju. Omer Karabeg: Nakon Vučićevog poraza pada i koncept srpskog sveta, a Dodik je bio jedan od najznačajnijih protagonista srpskog sveta. Da li sada Dodik ostaje bez značajne poluge svoje nacionalističke politike? Đorđe Vujatović: Koncept srpskog svijeta je samo veliki narativni balon da bi se ljudi mobilisali kroz priču o odbrani nacionalnih interesa. To je priča koja je veoma dobro funkcioniše u svim postjugoslovenskim državama. Pokazalo se da vlast pada ili se učvršćuje na nacionalnim temama. Da je koncept srpskog svijeta stvarna priča Aleksandar Vučić i Milorad Dodik nikada ne bi podržavali Viktora Orbana koji je prije nekoliko godina na svojim mitinzima pokazivao kartu Velike Mađarske koja je obuhvatala i Vojvodinu. Srpski svet je samo priča za mobilizaciju glasačkog tijela. Njeni protagonsti se predstavljaju kao čuvari nacionalnog identiteta i nacionalne države, a to im je pokriće za bezočnu krađu i korupciju. Odlaskom Vučića Dodik gubi važnog igrača i ostaće prilično usamljen na toj sceni. Biće mu otežan manevarski prostor, ali to neće biti prvi put. Kad god smo mislili da je satjeran u ćošak i da nema izlaza, uvijek je nalazio način da se izvuče i da ponekad izađe i kao pobjednik . Omer Karabeg: Kad je nastupao kao zagovornik srpskog sveta Dodik je to dobrim delom radio zato što Vučić nije mogao da o tome otvoreno govori. Dodik je umesto njega govorio kako treba ujediniti Srbe u jednu državu koja će pored Srbije i Republike Srpske obuhvatiti i Crnu Goru i Kosovo. Sada ta priča gubi svaki smisao jer studenti uopšte nisu zainteresovani za srpski svet. Mladen Bubonjić: Ne bih žurio sa takvim zaključkom jer, kao što smo rekli, Studentska lista uopšte nije ideološki jedinstvena. To što nije bilo eksplicitnih podrški i najava o nastavku zagovaranja te ideje, ne znači da u desno orijentisanim strukturama Studentske liste nema simpatija za tu ideju. Naravno, u fokusu će biti borba protiv zaostavštine Aleksandra Vučića, protiv kriminala, korupcije i zločina, ali to ne znači da ta ideja neće opstati na nekim drugim osnovama kao što je kulturno povezivanje i slično. Možda će se koristiti eufemizmi, ali neće se u potpunosti od nje odustati bez obzira što u studentskom pokretu imate i proliberalnu, prozapadnu struju, ali ona nije dominantna. Omer Karabeg: Studenti neće imati vremena da se bave srpskim svetom. Može neko da simpatiše tu ideju, ali je važno da ne bude agresivan u tome, a bivša vlast u Srbiji zajedno sa Dodikom bila je agresivna. U tom smislu ja mislim da će srpski svet mnogo manje ugrožavati region, nego do sada. Mladen Bubonjić: Neće biti identično, ali mislim da se neće u potpunosti odustati od te ideje, mada to neće biti agresivno kao što je bilo u Vučićevo vrijeme. Omer Karabeg: Da su izbori u Bosni i Hercegovini održani nakon izbora u Srbiji na kojima je pao Vučićev režim da li bi Dodik onako ubedljivo pobedio kao što je pobedio na izborima 4. oktobra u Republici Srpskoj? Đorđe Vujatović: Rezultat ne bi bio onakav kakav je bio zbog toga što se ovdje vlada strahom – i te kakvim strahom. Kada su studenti dolazili u Republiku Srpsku bili su proganjani, zabranjivani, privođeni, fizički napadani. Tim povodom bilo je mirnih protesta u znak podrške studentima, ali na tim okupljanima nije bilo više od 30 do 40 mladih osoba. S druge strane, kada je došlo do proglašenja pobjede Studentske liste, na Trgu Krajine u Banjaluci bila je velika proslava na kojoj se okupilo više od hiljadu ljudi. Bio je i vatromet. Ljudi koji su do juče okretali glavu od studenata jer su bili okovani strahom sada su izašli da proslave njihovu pobjedu. Da se pad Vučićevog režima dogodio prije izbora u Bosni i Hercegovini, ne bi Milorad Dodik imao onako ubjedljivu pobjedu. Najviše bi izgubili njegovi koalicioni partneri. Milorad Dodik, moram to reći, ima jako dobru stranačku infrastrukturu, disciplinovano glasačko tijelo i organizaciju koja jako dobro radi na terenu, ali je sigurno da bi pobjeda studenata u Srbiji donijela određen procenat glasova opoziciji da su izbori u Srbiji bile prije izbora u Bosni i Hercegovini. Posebno bi dobro prošla partija Za pravdu i red Nebojše Vukanovića koji je jedini podržao Studentsku listu i javno se izjasnio protiv Aleksandra Vučića. SDS kao najveća opoziciona stranka većinski je bila za Aleksandra Vučića, čak su njeni predstavnici održavali sastanke sa predstavnicima Vučićevog SNS-a. Tako su se ponašali i Draško Stanivuković i njegova stranka. Ali Vukanovićeva stranka bi imala mnogo bolji rezultat, pa bi slika Narodne skupštine Republike Srpske bila drugačija. Mladen Bubonjić: Rezultati bi definitivno bili drugačiji s tim što je pitanje ko bi profitirao. Mislim da takozvana "ćaci opozicija" u Republici Srpskoj – to je dobar dio SDS-a i Stanivukovićev pokret – ne bi dobro prošla uzevši u obzir da su bili veoma bliski sa Vučićevim režimom. Najviše bi profitirao Nebojša Vukanović i njegova lista. Pitanje je da li bi Dodik značajno izgubio zato što on ima stabilno i disciplinovano biračko tijelo koje je lojalno SNSD-u zbog zapošljavanja i drugih privilegija koje im ta stranka obezbjeđuje. Ako bi Dodik uspio da ih ubijedi da će im to i dalje obezbjeđivati, ne bi značajnije izgubio. A svi ostali koji nemaju taj kapacitet, prije svega mislim na "ćaci opoziciju", dakle na dio SDS-a i Stanivukovićev pokret, bi značajno izgubili. Kao i trabant stranke koje su koalicioni partneri SNSD-a. Kao što sam rekao, najveći dobitnik bi bio Vukanović i njegova lista, ali vjerujem da bi SNSD i dalje bio najjači. Pitanje je samo s kim bi mogao da formira vlast. Omer Karabeg: U zaključku, da li će odnosi između Beograda i Banjaluke zahladiti nakon pobede studenata zbog toga što je Dodik tako otvoreno vređao studente i pomagao Vučiću? Đorđe Vujatović: Da li će doći do zahlađenja? Možda u početku neće biti zahlađenja, ali će to biti oprezan početak saradnje do momenta dok se u Srbiji ne formira vlast i dok Milorad Dodik ne bude načisto ko je osoba s kojom treba da komunicira. Kad je riječ odnosima između Republike Srpske i Srbije, posebno je važno da li će Studentska lista uspjeti da zavlada bezbjednosnim sektorom koji diktira političke procese. Ima indicija da su određene političke partije u Republici Srpskoj pod paskom bezbjednosnog sektora Srbije, odnosno da su vezane za BIA-u s obzirom da su pojedini ljudi u tim strankama bivši inspektori ili kako se ovđe kaže bivši udbaši. Mladen Bubonjić: Ne verujem da će odnosi u potpunosti zahladiti. Možda će zahladiti prema Dodiku jer će nova vlast u Srbiji vjerovatno napraviti distancu od njega. Ali ne vjerujem da će se distancirati od institucija Republike Srpske, pogotovo ako bi ta distanca mogla da naruši odnose između Republike Srpske i Srbije i između ljudi koji žive ovdje i u Srbiji. Slažem se da će Studentska lista u početku ići opreznije, ali ne treba zaboraviti da je i prije promjene vlasti u Srbiji postojala politička, ekonomska, kulturna i svaka druga saradnja na svim mogućim nivoima. Ta saradnja će se nastaviti tamo gdje nije bilo korupcije i čak mislim da će se institucionalna saradnja i produbiti. Vjerujem da će biti više zajedničkih projekata koji su transparentni i da više neće biti vaninstitucionalne saradnje koja je pogodovala samo određenim pojedincima i krugovima.

Sud Bosne i Hercegovine osudio je 13. novembra prvostepeno Šerifa Patkovića na deset godina zatvora zbog ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika počinjenog tokom sukoba Armije Republike BiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) na području Zenice u srednjoj Bosni 1993. godine. U saopštenju Suda BiH navodi se da je Patković je proglašen krivim jer je kao komandant Drugog bataljona Sedme muslimanske brigade Armije RBiH 26. januara 1993. godine u selu Dusina ubio ratnog zarobljenika Z. R., zapovjednika HVO-a u tom mjestu. U obrazloženju presude navedeno je da je, nakon što su snage Armije RBiH preuzele kontrolu nad selom Dusina, Patković prišao teško ranjenom zarobljeniku koji je ležao na zemlji te mu, nakon riječi "što nam ubiste komandira?", iz pištolja marke "škorpion" pucao u glavu i prsa, usmrtivši ga na mjestu. Sud BiH je utvrdio da je Patković postupao suprotno pravilima međunarodnog humanitarnog prava i odredbama Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima. Patković je osuđen za krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika prema Krivičnom zakonu bivše Jugoslavije. Iz Suda BiH ističu da je na ovu presudu dozvoljena je žalba Apelacionom vijeću tog Suda u roku od 15 dana od prijema pisanog otpravka presude.

Dan nakon što je Egipat, 9. novembra, trajno uvrstio Muslimansko bratstvo na listu terorističkih organizacija, na istoj listi, ali na period od pet godina, našla se i jedna asocijacija iz Bosne i Hercegovine. Među 35 organizacija, za koje je Krivični sud u Kairu na osnovu zahtjeva Vrhovnog tužiteljstva za državnu sigurnost, rekao da su terorističke, je i AKOS ili Asocijacija za kulturu, obrazovanje i sport iz Sarajeva. Na listi je i organizacija Fondacija za kulturu, nauku i obrazovanje s Kosova i Kulturno udruženje "Al-Mustaqbal" iz Albanije. Prema pisanju egipatskih medija, odluka o stavljanju ovih organizacija na listu povezana je s Muslimanskim bratstvom i njegovim djelovanjem u europskim zemljama. Ali Sud u Kairu nije obrazložio zbog čega su se konkretne organizacije našle na listi, niti je naveo dokaze na osnovu kojih je utvrđena njihova povezanost s Muslimanskim bratstvom. Muslimansko bratstvo je islamistički pokret osnovan u Egiptu 1928. godine. Egipat ga od 2013. smatra terorističkom organizacijom, dok brojne organizacije i pojedince u Europi optužuje da su dio mreže povezane s tim pokretom. Status Muslimanskog bratstva van EgiptaStatus Muslimanskog bratstva razlikuje se od države do države. Egipat je pokret trajno uvrstio na svoju listu terorističkih organizacija, dok su Sjedinjene Američke Države u januaru 2026. uvele sankcije egipatskoj i jordanskoj grani, a libansku granu, poznatu kao Al-Jamaa al-Islamiyah, označile i kao stranu terorističku organizaciju. Europska unija nije uvrstila Muslimansko bratstvo na svoju terorističku listu. Europski parlament je u oktobru 2026. pozvao Vijeće EU da razmotri ispunjavaju li pojedinci i organizacije povezani s tim pokretom zakonske uuvjete za takvo uvrštavanje. Iz egipatskih nadležnih institucija nisu odgovorili na upite Radija Slobodna Evropa o razlozima zašto su se organizacije našle na ovoj listi. Iz AKOS-a su reagirali saopćenjem u kojem su odbacili "etiketiranje Egipta" i naveli da "nikada nijedna aktivnost nije, niti će biti usmjerena na kršenje bilo kojih zakonskih propisa a kamoli nekakvih težih kvalifikacija poput terorizma". Na upit RSE o vezama s Muslimanskim bratstvom iz AKOS-a nisu odgovorili, ali su u saopćenju naveli su da organizirali proteste ispred Ambasade Egipta u Sarajevu "jasno osuđujući sistem koji krši međunarodno priznata i garantirana ljudska prava i slobode". Jedan od protesta koje je AKOS organizirao odnosi se na šetnju kroz Sarajevo u aprili 2014. kada je oko 200 osoba demonstriralo zbog smrtne presude članovima Muslimanskog bratstva u Egiptu. Čime se bavi AKOS u BiH?Asocijacija za kulturu, obrazovanje i sport (AKOS) iz Sarajeva osnovana je 2003. godine., a predstavlja se kao nevladina i neprofitna organizacija, čiji je cilj odgoj i obrazovanje mladih, uz naglasak na vjerskim, moralnim i duhovnim vrijednostima. AKOS je krovna organizacija udruženja Svitanja iz Sarajeva, Izvora Selsebil iz Živinica, Puta znanja iz Zenice, Vatana iz Bosanske Krupe i AKOS Mosta iz Sanskog Mosta. Prema podacima objavljenim na njenoj stranici, bavi se obrazovnim, kulturnim, sportskim i humanitarnim aktivnostima, socijalizacijom mladih i poticanjem poduzetništva. U programskim principima ističe islamski kodeks ponašanja te toleranciju, raznolikost i transparentnost. Djelovanje AKOS-a i njegove veze s europskim islamskim organizacijama analizirali su 2020. istraživači slovačkog centra GLOBSEC i američke organizacije Counter Extremism Project, u izvještaju o aktivnostima Muslimanskog bratstva u srednjoj i istočnoj Europi. Autori su naveli da je AKOS u evidenciji tadašnje Federacije islamskih organizacija u Evropi (FIOE), sa sjedištem u Briselu, bio označen kao "prijateljska i partnerska organizacija". FIOE su opisali kao jednu od europskih organizacija za koju se, prema istraživaču Lorenzu Vidinu, smatra da predstavlja produženu ruku Muslimanskog bratstva u Evropi. U izvještaju GLOBSEC-a se navodi i da je AKOS bio član Foruma europskih muslimanskih omladinskih i studentskih organizacija (FEMYSO), koji se također dovodi u vezu s Muslimanskim bratstvom. Iz FEMYSO su za RSE naveli da nikada nisu bili član Vijeća evropskih muslimana (CEM) te da je FEMYSO "panevropska mreža koja okuplja muslimanske omladinske i studentske organizacije širom Evrope". AKOS je bio domaćin skupštine FEMYSO-a u Sarajevu 2018., dok su dva njegova predstavnika učestvovala na skupu te organizacije 2019. godine. Na upit o članstvu AKOS-a u FEMYSO kažu da se "omladinske i studentske organizacije mogu prijaviti za članstvo u Forumu ukoliko djeluju u skladu s ciljevima i vrijednostima FEMYSO-a, a to su izgradnja povezanije, dinamičnije i raznovrsnije Evrope za sve, te zalaganje za učešće mladih u društvu, ljudska prava i jačanje kapaciteta". Istraživači su analizirali i sadržaje objavljivane na portalu AKOS-a. Među njima su bili tekstovi o historiji i razvoju Muslimanskog bratstva, političkim događajima u Egiptu i pojedincima povezanim s tim pokretom. Izdvojili su serijal "Šehidi islamskog pokreta Muslimanska braća", u kome su predstavljene biografije osoba iz historije pokreta, uključujući njegovog osnivača Hassana al-Bannu. Na portalu AKOS-a objavljivani su i tekstovi o predavačima tzv. daijama, odnosno osobama koje pozivaju druge u islam i šire islamsko učenje, a 23. septembra objavljen je članak koji Seida Havvu ističe kao primjer jednog od značajnih daija. Havva je bio sirijski islamski učenjak i pisac, te jedan od vodećih ideologa sirijskog ogranka Muslimanskog bratstva. U izvještaju iz 2020., GLOBSEC je naveo da je AKOS objavljivao tekstove o nastanku i djelovanju Muslimanskog bratstva i njegovom uticaju u BiH. Među sadržajima su bila i prevedena predavanja i komentari Yusufa al-Qaradawija, egipatskog islamskog učenjaka blisko povezanog s Muslimanskim bratstvom, te Tariqa Ramadana, švicarskog islamskog mislioca i unuka osnivača tog pokreta Hassana al-Banne. AKOS je na svom portalu objavljivao i tekstove o Mohamedu Morsiju, egipatskom predsjedniku iz redova Muslimanskog brastva, kojeg je 2013. vojska smijenila nakon masovnih protesta. U istraživanju je ocijenjeno da su tekstovi o Muslimanskom bratstvu bili pozitivno intonirani, ali da nisu direktno pozivali na prihvatanje ideologije tog pokreta, ali AKOS nije označen kao formalni dio Muslimanskog bratstva. Autori su naveli i da sagovornici koje su konsultovali nisu imali saznanja o postojanju tog pokreta kao organizovane strukture u BiH, te da nisu pronašli dokaze o njegovim operacijama, financijskim vezama ili povezanosti s radikalizacijom i ekstremizmom u zemlji. Inicijative iz EU u vezi s Muslimanskom braćomO Muslimanskom bratstvu i njegovim vezama s europskim organizacijama posljednjih mjeseci raspravlja se i u institucijama Europske unije. Europski parlament je 8. oktobra usvojio rezoluciju o potrebi za strategijom EU za suzbijanje "islamističkog infiltriranja u institucije i utjecaja mreže Muslimanskog bratstva". U rezoluciji je Muslimansko bratstvo navedeno kao primjer transnacionalnih islamističkih mreža koje djeluju putem udruženja, fondacija te kulturnih, obrazovnih, vjerskih i društvenih organizacija. Europski parlament posebno je spomenuo organizacije povezane s Vijećem evropskih muslimana (CEM) koje se našlo i na listi terorističkih organizacija u Egiptu. EU je u rezoluciji pomenuo i Forum europskih muslimanskih omladinskih i studentskih organizacija (FEMYSO), koji nije na egipatskoj listi, ali čiji je član AKOS iz Sarajeva. Zastupnici su pozvali da se takvim organizacijama, uključujući FEMYSO, zabrani pristup institucijama EU, da se uklone se iz Registra transparentnosti EU i isključe iz institucionalnih događaja i sastanaka na kojima bi njihovo učešće moglo legitimizirati navodne strategije povezane s Muslimanskim bratstvom. Parlament je također pozvao Vijeće EU da organizacije i pojedince povezane s Muslimanskim bratstvom uvrsti na europsku listu terorističkih organizacija ako za to postoje zakonski uvjeti. Iz FEMYSO-a su rezoluciju opisali kao "islamofobni napad na civilno društvo", tvrdeći da se njome muslimanske organizacije neosnovano povezuju s Muslimanskim bratstvom i nastoji ograničiti njihov pristup institucijama i finansiranju EU. Organizacija je 23. oktobra objavila i zasebno saopćenje u kojem je zatražila od europskih institucija da pojasne na kojim dokazima se zasnivaju optužbe te osiguraju da eventualne odluke o finansiranju i pristupu institucijama budu u skladu s temeljnim pravima. Kritike civilnog društva zbog inicijative u EURezolucija Evropskog parlamenta izazvala je i kritike organizacija civilnog društva. U pismu upućenom predsjednici Evropskog parlamenta Roberti Metsoli, grupa organizacija izrazila je zabrinutost zbog, kako su navele, islamofobnog i diskriminatornog jezika korištenog tokom parlamentarne rasprave. Upozorile su da bi rezolucija mogla ograničiti pristup institucijama EU, učešće u njihovom radu i financiranje muslimanskih organizacija civilnog društva, uključujući FEMYSO, te ocijenile da se zasniva na nejasnim i neutemeljenim optužbama. Pismo, između ostalog, potpisuju organizacije za ljudska prava i građanske slobode kao što su Amnesty International, CIVICUS (globalna mreža organizacija civilnog društva), Europski forum mladih, Europska mreža protiv rasizma, Međunarodna federacija za ljudska prava, Svjetska organizacija protiv torture i brojne druge.

Više od mjesec dana nakon izbora pobjednici su poznati, ali nova vlast na nivou Bosne i Hercegovine nije ni na vidiku. Dok formalni pregovori o Savjetu ministara još nisu počeli, potencijalni partneri već izlaze sa zahtjevima koje politički analitičari ocjenjuju kao "nemoguće" poput odlaska stranih sudija iz Ustavnog suda BiH, do maksimalističkih o preuzimanju ključnih pozicija u budućoj izvršnoj vlasti. Od početka oktobra, kada su izbori održani, do danas, jedini aktivan na polju pregovora bio je lider Hrvatske demokratske zajednice, Dragan Čović. U odvojenim susretima, razgovarao je sa Milorad Dodikom, predsjednikom Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Bakirom Izetbegovićem, liderom Stranke demokratske akcije. Obje stranke su osvojile najviše glasova na Opštim izborima u Bosni i Hercegovini, pored HDZ-a BiH. Jedini zaključak donesen nakon susreta je da će HDZ i SNSD biti sigurni koalicioni partneri. Kada će biti formiran Predstavnički dom Parlamenta BiH, a nakon toga i Savjet ministara nije bilo na dnevnom redu. Ko i šta traži?Iako nije poznato ko će činiti buduću koaliciju na nivou BIH, potencijalni partneri već je uslovljavaju. U tome prednjači Dodikov SNSD, koji prije razgovora o ministrima, traži da se preispitaju odluke bivšeg visokog predstavnika Christiana Schmidta, te da Ustavni sud BiH napuste strane sudije. Portparol SNSD-a Radovan Kovačević kaže za Radio Slobodna Evropa da je prioritet te stranke formiranje institucija u Republici Srpskoj, pa tek onda razgovori o državnoj vlasti. Prema njegovim riječima, buduću vlast trebalo bi graditi na parlamentarnoj većini koja će imati stabilnu podršku i u Domu naroda. "Ne postoji mogućnost formiranja Savjeta ministara bez konstituisanja Doma naroda. Posebno će sporije ići izbor delegata iz Federacije Bosne i Hercegovine. Treba sačekati da se taj proces završi, a tek onda će biti moguće voditi ozbiljnije i konkretnije razgovore", kazao je Kovačević. Za SNSD, dodaje on, SDA je takođe favorit za formiranje nove državne koalicije kao stranka koja je osvojila najviše glasova među bošnjačkim biračima. No, pitanja koja se odnose na odluke visokog predstavnika i sastav Ustavnog suda BiH su i dalje uslov razgovora. Iz SDA i HDZ-a BiH nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa. Na sjednici Glavnog odbora SDA krajem oktobra usvojeni su zaključci kojim se ta stranka u formiranju državne vlasti zalaže za evropske i evroatlantske integracije, nastavak reformi i jačanje državnih institucija. Sa druge strane, iz HDZ-a BiH nastavljaju insistirati na tome da državnu vlast treba da čine političke stranke koje imaju najveći izborni legitimitet među konstitutivnim narodima. Potpredsjednica HDZ-a BiH Lidija Bradara otišla je i korak dalje. Ona je 10. novembra za javni medijski servis Federacije BiH izjavila da stranka očekuje jednu od dvije važne pozicije u Savjetu ministara BiH, ministra finansija ili vanjskih poslova. Ova stranka pored toga i dalje insistira na izmjenama izbornog zakonodavstva. Prema potvrđenim rezultatima, u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH SDA ima devet mandata, SNSD šest, a HDZ BiH četiri mandata. Za većinu u ovom domu potrebno je najmanje 22 od 42 poslanika, zbog čega ove stranke ne mogu same formirati vlast. SNSD-u i HDZ-u se "ne žuri" sa novim Savjetom ministaraPolitički analitičar Mladen Bubonjić za Radio Slobodna Evropa ističe da trenutne poruke vodećih stranaka predstavljaju početne pregovaračke pozicije. "Uvijek se ulazi sa maksimalističkih i nemogućih uslova i na kraju se kroz pregovore dolazi do nekih prihvatljivih rješenja. Nezvanično, SNSD traži čak četiri ministarstva zbog čega su i izašli sa uslovima oko kojih godinama nema političkog kompromisa. HDZ sa druge strane traži ministarstvo vanjskih poslova, kako bi ojačao uticaj i na vanjsku politiku zemlje", ističe Bubonjić. Prema njegovom mišljenju, trenutno su SNSD i HDZ BiH i u povoljnijoj poziciji u odnosu na SDA, čiji kadrovi već učestvuju u vlasti na nivou Bosne i Hercegovine i nastaviće obavljati funkcije kroz tehnički mandat. "Njima se (SNSD-u i HDZ-u) ne žuri u istoj mjeri, jer već imaju svoje predstavnike u postojećem sazivu Savjeta ministara. SDA, kao izbornom pobjedniku među bošnjačkim strankama, važnije je da do promjene političkih odnosa dođe što prije", ocjenjuje on. Bubonjić smatra da će pregovori na kraju ipak biti svedeni na raspodjelu funkcija po već ustaljenim nacionalnim i političkim kvotama. "Dosadašnja praksa pokazuje da najvećih problema nema kada se ispoštuju etničke kvote i neformalna rotacija između političkih predstavnika tri konstitutivna naroda", navodi on. Šta sve mora biti formirano prije Savjeta ministara?Rok za uspostavljanje novoizabranih insitucija počeo je teći 3. novembra kada je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK BiH) potvrdila i objavila rezultate Opštih izbora 2026. Godine. Tako bi novoizabrani članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine mandat trebali preuzeti najkasnije 30 dana od potvrđivanja i objavljivanja izbornih rezultata. Konstitutivna sjednica je zakazana za 16. novembar. U istom periodu treba da bude konstituisan i novi saziv Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, koji broji 42 poslanika, od kojih se 28 bira iz Federacije Bosne i Hercegovine, a 14 iz Republike Srpske. Paralelno se odvija i izbor delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Pet bošnjačkih i pet hrvatskih delegata bira Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, dok pet srpskih delegata bira Narodna skupština Republike Srpske. Tek nakon konstituisanja Predstavničkog doma može početi formalna procedura izbora novog Savjeta ministara. Prema Zakonu o Savjetu ministara Bosne i Hercegovine, kandidata za predsjedavajućeg Savjeta ministara imenuje Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, vodeći računa o ustavnom principu zastupljenosti konstitutivnih naroda. Odluka o imenovanju mora biti donesena najkasnije 15 dana nakon održavanja konstitutivne sjednice Predstavničkog doma. Predsjedništvo potom prijedlog upućuje Predstavničkom domu, koji potvrđuje imenovanje. Predsjedavajući Savjeta ministara stupa na dužnost tek nakon što njegovo imenovanje odobri Predstavnički dom. Novoimenovani predsjedavajući zatim ima rok od 35 dana da predloži ministre i zamjenike ministara, te od Predstavničkog doma zatraži potvrdu njihovog imenovanja. U imenovanju predsjedavajućeg, ministara i zamjenika ministara ne učestvuje Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Međutim, sastav tog doma ostaje važan za buduće funkcionisanje vlasti, jer bez njegove podrške nije moguće usvajati zakone, budžet i većinu odluka koje predlaže Savjet ministara. Kako se dijele ministarske pozicije?Savjet ministara BiH čine predsjedavajući i devet ministara. Među njima su ministri vanjskih poslova, finansija i trezora, odbrane, bezbjednosti, pravde, komunikacija i prometa, civilnih poslova, vanjske trgovine i ekonomskih odnosa te ljudskih prava i izbjeglica. Zakonom nije propisano koja politička stranka dobija pojedini resor, ali jeste uređena nacionalna zastupljenost. Predsjedavajući Savjeta ministara i njegova dva zamjenika moraju dolaziti iz različitih konstitutivnih naroda. Istovremeno, zamjenik ministra ne može biti iz istog konstitutivnog naroda kao ministar. Na taj način gotovo svaki resor uključuje predstavnike najmanje dva konstitutivna naroda. Od četiri mjeseca do skoro godinu i po dana čekanjaDosadašnja iskustva pokazuju da zakonski rokovi nisu garancija brzog formiranja vlasti. Aktuelna predsjedavajuća Savjeta ministara Borjana Krišto iz Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) potvrdu za imenovanje je dobila krajem decembra 2022. godine, manje od tri mjeseca nakon opštih izbora. Kompletan saziv Savjeta ministara je potvrđen krajem januara 2023. godine. Bio je to jedan od najbržih procesa uspostavljanja državne vlasti u posljednjih petnaestak godina. S druge strane, nakon Opštih izbora 2018. godine bilo je potrebno više od godinu dana da bude formiran Savjet ministara. Još duže čekalo se nakon izbora 2010. godine, kada je Savjet ministara uspostavljen nakon približno 15 mjeseci političkih pregovora, što ostaje najduži period formiranja državne vlasti od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Kada je kupila prsten brendiranog proizvođača u prodavnici nakita, dvadesetogodišnja Sarajka nije ni slutila kako će za samo tri mjeseca morati potražiti reklamaciju. Sa prstena se oljuštila boja, a u trgovini gdje ga je kupila, umjesto zamjene, su joj rekli kako "nije do njih". "Rekli su mi da je do moje kože, da ga nisam čistila ili da pijem neku medicinsku terapiju. Ništa od toga nije tačno i nisam mogla vjerovati šta mi govori zastupnica te firme", kaže ova djevojka (ime i prezime poznato redakciji). Vrijednost prstena je bila 150 eura, a garancija dvije godine. Nakon nekoliko mailova koja je uputila, kaže, da je dobila zamjenski prsten. "Prsten jedva da sam dva puta stavila na ruku, a nakon dva mjeseca, dogodila se identična stvar, samo se oljuštio. Nakon toga sam ponovo otišla u prodavnicu gdje sam ga uzela, jer je garancija još važila. Uopšte me nisu htjeli saslušati, već su mi samo rekli da više ne kupujem kod njih", kaže ona. Ova djevojka je među nekoliko stotina potrošača koji svakodnevno upućuju žalbe zbog oštećene robe koju su kupili širom Bosne i Hercegovine. Koliko žalbi potrošača bude uspješno riješeno, teško je utvrditi, jer država ne vodi sistematičnu evidenciju njihovih ishoda. Pored toga, na državnom nivou ne postoje ni web platforme ili aplikacije koje bi potrošačima na jednom mjestu pružale informacije o njihovim pravima. Zakon o zaštiti potrošača je star 20 godina i nije prilagođen evropskim standardima, a Vijeće za zaštitu potrošača BiH ne funkcioniše više od šest godina. Sve ovo su primjedbe navedene u posljednjem izvještaju Kancelarije za reviziju državnih institucija BiH, objavljene krajem oktobra. Ko onda štiti potrošače?Potrošači pomoć i zaštitu mogu potražiti u lokalnim udruženjima za zaštitu potrošača. U Kantonu Sarajevo, koje prema posljednjem popisu stanovništva ima oko 413 hiljada stanovnika, samo jedan čovjek pruža pomoć, i to volonterski. "To više, čak, nije ni volontiranje, mi zaista trošimo svoj novac, svoje vrijeme. I ostale kolege iz Federacije, iz RS-a, oni nemaju nikakve uslove za rad", kaže Edin Pašić za Radio Slobodna Evropa, koji se žali i na nedovoljna novčana sredstva za rad udruženja iz federalnog budžeta. Ipak, kako ističe, potrošači nisu prepušteni sami sebi, jer im je pomoć dostupna. "Mi ih posavjetujemo na koji se član zakona mogu pozvati, šta trebaju uraditi. Damo neku jednostavnu proceduru kako da provedu prigovor, i to, uglavnom, bude pozitivan ishod", ističe on. U udruženju potrošača "DON" iz Prijedora navode kako zbog nefunkcionisanja Vijeća za zaštitu potrošača na državnom nivou izostaju programi zaštite potrošača i prilagođavanje domaćih propisa evropskim standardima. "Nema nikakvih programa zaštite. Jedino udruženja ukazuju na to koliko problema imamo, dok ministarstvo nije preuzelo ulogu da prema Vijeću ministara krene sa izmjenama zakonodavstva ili puno efikasnijeg rada Vijeća za zaštitu potrošača", kaže predsjednica ovog udruženja Murisa Marić. Prema njenim riječima, postojeći zakon je zastario i ne prati tržišne okolnosti, posebno kada je riječ o internet trgovini i prodaji putem društvenih mreža. "Mi smo svjedoci svih ovih godina koliko imamo problema sa internet prodajom, prodajom na daljinu, koliko je neefikasan sistem, koliko nemamo u zakonodavstvu odredbe iz ovih direktiva i koliko na kraju krajeva kao zemlja gubimo novca svim ovim prodajama putem društvenih mreža, što je u drugim zemljama itekako uređeno", ističe Marić. U prošloj godini ovom udruženju se obratilo više od 2700 potrošača. Najviše pritužbi odnosilo se na javne komunalne usluge, bijelu tehniku i obuću. Ipak, ovu oblast u dva entiteta uređuju različiti zakonski propisi, što dovodi i do razlika u njenom tretmanu. "U Republici Srpskoj proizvod može biti zadržan na servisu do 30 dana. Potrošač ima pravo da se žali ako je taj rok prekoračen i da zahtijeva zamjenu proizvoda. U drugom entitetu imamo problem da se proizvod zadržava još nekih 15 dana i nismo sigurni da li možemo tražiti novi proizvod ako se prekorači 45 dana. Jednostavno ljudi žele da budu zaštićeni, ali nažalost postupamo po dva zakona. Ne može ista trgovina koja prodaje u jednom entitetu i u drugom imati različito postupanje u zaštiti potrošača", dodaje predsjednica prijedorskog udruženja. Da treba promijeniti zakon, slažu se i u firmi "Euro inspekt", akreditovanoj za kontrolu odjeće i obuće na području entiteta Federacija BiH. Mjesečno dobijaju između 600 i 700 reklamacija nezadovoljnih kupaca. Najviše se žale, kako kaže direktor Edin Kolašinac, na obuću. "Dosta ljudi reklamira pucanje obuće, mijenjanje boje, škripanje, odljepljivanje, preko 80 posto tih reklamacija opravdamo u korist kupca, jer je činjenično stanje kada neka patika dođe kod nas, to rade inženjeri tekstila, inženjeri za kožu i kožnu galanteriju", kaže Kolašinac. Šta je uzrok tako velikog broja reklamirane obuće? "Svakako bi trebalo da se ugledamo po tom pitanju na Evropsku uniju, u smislu kakav je sastav robe. Kod nas dolazi roba gdje sastav ne odgovara onome što piše. Tipa treba da bude 80% pamuk, 20% poliester, ono bude 50% pamuk, 50% poliester. Imamo dosta takvih slučajeva. Tako da bi trebalo kontrolu pojačati, šta se uvozi, što se plasira na naše tržište", kaže Kolašinac. Šta kažu u nadležnom ministarstvu?Ministarstvo trgovine Federacije BiH pred kraj četverogodišnjeg mandata uputilo je u parlamentarnu proceduru izmjene zakona o potrošačima. Ministar u tehničkom mandatu, Amir Hasičević, kaže kako je svjestan da je sadašnji zakon star dvije decenije i da ne prati evropske trendove. Nacrt novog, koji je upućen u parlamentarnu proceduru, objašnjava, je usklađen sa 11 evropskih direktiva. Na pitanje RSE zbog čega se čekalo četiri godine da se izmjene pripreme, Hasičević kaže: "Čitav taj zakon je morao da prođe proceduru u donošenju i ta radna grupa, i tu je bilo pitanje usaglašenosti, pa je čak u političkom smislu bilo, ako neće biti državni zakon zašto praviti entitetske. Tako da puno je tu trebalo usaglasiti interesa. Najduže smo čekali na mišljenja koja trebaju da dođu iz Federalnog ministarstva pravde, federalnog ministarstva finansija i Ureda za zakonodavstvo, jer bez toga vi jednostavno ne možete doći na dnevni red", ističe Hasičević. Na zamjerke udruženja za zaštitu potrošača kako se malo novca izdvaja iz budžeta za njihov rad, Hasičević odgovara da se svake godine raspisuje javni poziv, te da je ove godine za pet udruženja dodijeljeno oko 40 hiljada eura. "Nije to dovoljno. To je samo da oni održe neke ostale mjesečne troškove i nekako smo kao društvo zanemarili upravo potrošače kao najveću kategorija stanovništva, jer svi smo potrošaci od rođenja", kaže Hasičević. Na nivou Bosne i Hercegovine postoji i Ombudsmen za zaštitu potrošača. Njegova uloga je provođenje politike zaštite potrošača, kao i uređivanje odnosa između potrošača, proizvođača i trgovaca. Iz ove institucije, koju imenuje Vijeće ministara BiH, nije odgovoreno na upit RSE za razgovor u vezi problema sa kojima se suočavaju potrošači ili udruženja koja im pomažu, kao ni komentar na negativan izvještaj Kancelarije za reviziju učinka institucija BiH. Saradnja na tekstu: Milorad Milojević

Irena Karić je osuđena na 12 godina zatvora presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine zbog ubistva supruga Nijaza Karića. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je nakon provedenog pretresa, donio i javno objavio presudu 11. novembra kojom je optuženu Irenu Karić proglasio krivom za krivično djelo Ubistvo na podmukao način. Prethodno ju je Kantonalni sud u Sarajevu u decembru 2025. godine u ponovljenom postupku osudio na 9,5 godina zatvora za ubistvo, uz obrazloženje da je bila izložena dugotrajnom porodičnom nasilju. Optuženoj se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je provela u pritvoru od 10. maja 2023. godine, pa do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Karić se sudilo za ubistvo supruga Nijaza u porodičnoj kući na području sarajevske općine Stari Grad. U maju 2023. godine nanijela mu je povrede sjekirom po glavi, a potom pozvala Hitnu pomoć. Nijaz Karić je bio u komi i preminuo je u KCUS-u 28. juna 2023. godine.

Republika Srpska (RS) potrošila je šest miliona eura na subvencije za kupovinu traktora iz Bjelorusije kroz program koji su dogovorili bjeloruski autoritarni lider Aleksandar Lukašenko i Milorad Dodik, predsjednik vladajuće stranke u RS-u. Istraživanje Radija Slobodna Evropa (RSE) pokazalo je da su vlasti RS-a posebnom odlukom isključile druge proizvođače i brendove iz programa za koji navode da služi razvoju poljoprivrede i pomoći mladim obiteljima u ovom entitetu u Bosni i Hercegovini. Traktore proizvodi bjeloruska državna kompanija Minsk Tractor Works koja je pod sankcijama Ukrajine i još nekoliko zapadnih država zbog povezanosti sa Lukašenkovim režimom. Ministarstva poljoprivrede RS-a i Bjelorusije nisu odgovorila na pitanja RSE zbog čega je izabrana ova firma i zašto je program ograničen na njihove traktore. Javno dostupna dokumentacija koju je analizirao RSE također pokazuje da je Vlada RS-a za distributera oko 250 bjeloruskih traktora odabrala samo jednu firmu u BiH, dok je uvoz išao preko kompanije iz susjedne Srbije, čiji osnivač je počasni konzul Bjelorusije u Novom Sadu. Vlasnik bh. firme Agro-Simeks Jovo Simić potvrdio je za RSE da su 2024. i 2026. isporučili ukupno 245 traktora i negirao bilo kakvo pogodovanje. "Nemam vam ja veze sa politikom. Ja sam uvozio i uvozit ću ove traktore s programom i bez programa podsticaja naše vlade", kazao je Simić. Iz srpske firme Agropanonka, preko koje je išao uvoz, do objavljivanja teksta nisu odgovorili na pitanja RSE. Bjelorusija je pod širokim sankcijama Europske unije od predsjedničkih izbora 2020. na kojima je Lukašenko proglasio pobjedu, a vlasti brutalno ugušile masovne proteste. Sankcije su pooštrene nakon podrške Minska ruskoj invaziji na Ukrajinu. BiH se "uskladila" sa sankcijama EU, ali restriktivne mjere nisu uvedene zbog protivljenja ministara iz Republike Srpske u državnoj vladi koji dolaze iz Dodikove partije. Saradnja Lukašenka i DodikaMinistarstvo poljoprivrede RS-a je u 2024. godini isplatilo je oko četiri miliona eura za bjeloruske traktore, a u 2026. još oko dva miliona eura kao subvenciju preko posebnog "Fonda za partnerski razvoj". Time je izbjegnuta obaveza raspisivanja tendera, budući da traktore nisu kupovale institucije ili javna poduzeća, već seoska gazdinstva. Kad se tome doda i novac koji su uplatili kupci poljoprivrednici, ukupan iznos za kupovinu traktora premašuje deset miliona eura. Kupovini je prethodio Memorandum o suradnji Bjelorusije i RS-a u oblasti poljoprivrede koji je potpisan u maju 2024., a prema izjavama zvaničnika predviđao je fond od pet miliona eura. "Omogućeno je prisustvo naših proizvoda. Razmatramo i mogućnost proizvodnje [poljoprivredne mehanizacije] u Republici Srpskoj i izvoz u druge zemlje", kazao je 8. maja 2024. u Banjoj Luci tadašnji bjeloruski ministar industrije Aleksandar Rogožnik koji je mjesec kasnije imenovan za ambasadora u Rusiji odakle se povukao u januaru ove godine. Izjave dužnosnika pokazuju da je program kupovine traktora proizašao iz sastanka višedecenijskih lidera RS-a i Bjelorusije Milorada Dodika i Aleksandra Lukašenka u Minsku početkom februara 2024. godine. "Ovo je realizacija dogovora Dodika i Lukašenka", kazao je potpisujući Memorandum tadašnji ministar poljoprivrede Savo Minić. Traktori pod sankcijama Kanade, Poljske i UkrajineNekoliko zemalja, uključujući Kanadu, Poljsku i Ukrajinu, sankcioniralo je državno poduzeće Minsk Tractor Works (MTZ) koje proizvodi traktore zbog povezanosti kompanije s bjeloruskim državnim sektorom i režimom Aleksandra Lukašenka. Sankcije su uvedene nakon gušenja protesta opozicije 2020. godine poslije predsjedničkih izbora čije rezultate Europska unija, Sjedinjene Američke Države i općenito Zapad nisu priznali te kasnije podrške Bjelorusije ruskoj invaziji na Ukrajinu. Zbog represije i izbornih nepravilnosti pod sankcijama svih država EU je bjeloruski autoritarni lider, dok su ga SAD stavile na crnu listu zbog korupcije. Zašto traktori 'Belarus'?Uobičajeni programi subvencije u poljoprivredi ili javnih nabavki temelje se na kriterijima poput vrijednosti ulaganja, snage motora ili tehničkih performansi. Nije javno objavljena nijedna analiza koja bi opravdala zašto su odabrani isključivo traktori bjeloruske državne kompanije umjesto drugih marki. Rajko Kecan iz udruženja "Tender" kaže da je osnovni problem kod javnih nabavki u tome što propisi dozvoljavaju različite vrste ponašanja koja su u Evropi zabranjena, a istovremeno predviđaju jako niske kazne kad se utvrdi odgovornost. "Zakon je legalizovao korupciju bez odgovornosti. Mi se žalimo, oni u nekim slučajevima natjeraju tu instituciju da poništi odluku, ali niko ne odgovara", dodao je. Smatra da bi "svi slučajevi za koje postoji minimum sumnje u zakonitost postupanja nadležnih institucija morali biti provjereni i ispitani od strane kontrolnih institucija i agencija za provođenje zakona". Jovo Simić, vlasnik Agro-Simeksa iz Bijeljine koji je bio ovlašteni distributer u nabavci traktora ne vidi ništa sporno, a za traktore kaže da su odlični. "Sve je išlo lijepo i uigrano. Šteta što nije bilo više. Zasad se ne zna hoće li biti taj program i za narednu godinu. Znam da je prije 2024. godine uvezeno nekih 620 komada u Novi Sad", kazao je Simić za RSE. Ova firma je u periodu 2021. do 2026. dobila još 21 ugovor kroz javne nabavke za javne institucije, Elektroprivredu i komunalna poduzeća u RS-u, ukupne vrijednosti oko 255.000 eura. Simić je za RSE potvrdio da su traktori u Bosnu i Hercegovinu stizali preko kompanije Agropanonka iz Novog Sada, i prodani seoskim gazdinstvima koja su se javila na javni poziv Ministarstva poljoprivrede Republike Srpske. "Ti traktori su proizvedeni u Bjelorusiji. Oni [Agropanonka] su tamo nekad nešto sklapali, dolazili su motori, mjenjači i tu [u Novom Sadu] je samo 'šarafano', a od 2024. se uvoze iz Bjelorusije", kazao je Simić. Uvoz preko firme počasnog konzula BjelorusijeOsnivač kompanije Agropanonka iz Srbije, koja se na zvaničnim stranicama bjeloruskog proizvođača navodi i kao njihov zastupnik za BiH, počasni je konzul Bjelorusije u Novom Sadu Dragoljub Švonja. Švonja je prisustvovao potpisivanju memoranduma o suradnju u oblasti poljoprivrede između Bjelorusije i Republike Srpske u Banjoj Luci u maju 2024. S tadašnjim ministrom poljoprivrede RS-a Savom Minićem boravio je i u Minsku 3. juna 2025. u posjeti tvornici traktora. Bjeloruski vođa Lukašenko je 27. marta 2025. godine odlikovao Švonju Ordenom časti "za zasluge u razvoju bjelorusko-srpske trgovinske, ekonomske, kulturne, humanitarne i međuregionalne suradnje". Švonja je kao počasni konzul i privrednik iz Novog Sada imao brojne susrete s bivšim gradonačelnikom Milošem Vučevićem, kasnije premijerom Srbije i predsjednikom Srpske napredne stranke koja je bila na vlasti 14 godina. Agropanonka i Minska Fabrika Traktora osnovali su 2008. godine tvornicu Belarus-Agropanonka za sklapanje traktora u Srbiji. Kao direktor se u poslovnim registrima navodi Dragoljub Švonja. Zajednička tvornica posluje na granici profitabilnosti, a 2025. godine je prijavila i gubitak od oko 98.000 eura, pokazuju javno dostupni poslovni registri. S druge strane, firma Agropanonka koja se bavi uvozom i prodajom traktora i mehanizacije prikazuje godišnje dobiti između pola miliona i milion eura. Iz kompanije Agropanonka nisu odgovorili na pitanja RSE o nabavci traktora za RS. Oni koji su učestvovali u programu kažu da bi bez pomoći države teško mogli nabaviti novu mehanizaciju i zahvalni su vlastima RS-a. "Mi smo dali oko 36.600 maraka (oko 18.000 eura), a Vlada [RS] je dala mislim 54.000 (oko 27.000 eura). Mi bismo taj cijeli iznos teško skupili", kaže za RSE Milena Majstorović iz Bijeljine koja je u avgustu preuzela novi traktor iz Bjelorusije. Majstorović kaže da su morali dokazati da imaju registrirano poljoprivredno gazdinstvo i uredno izmirene obaveze. Trgovinska razmjena između Bosne i Hercegovine i Bjelorusije relativno je skromna, prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH. U periodu kada je Vlada Republike Srpske subvencionirala kupovinu traktora Belarus/MTZ, iz Bjelorusije je uvezeno vozila i dijelova u vrijednosti od oko 2,83 miliona eura. U 2025. godini, kada nije bilo subvencija, uvoz u toj kategoriji iznosio je oko 12.000 eura. Europska komisija navela je u izvještaju o BiH za 2026. godinu da provođenje sankcija protiv Rusije i Bjelorusije i dalje nailazi na značajne prepreke u ministarstvima i institucijama pod kontrolom SNSD-a, koja istovremeno pojačavaju suradnju s ruskim i bjeloruskim partnerima. EU je od 2022. progresivno uvodila restriktivne mjere protiv Bjelorusije, a Srbija se počela selektivno pridruživati sankcijama od 2012. surađujući istovremeno na vojno-tehničkim planu. Evropska komisija je i u izvještaju za Srbiju navela da i dalje nije dovoljno usklađena sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU, uključujući sankcije prema Rusiji i Bjelorusiji.

Federalna uprava policije uhapsila je u Sarajevu dva državljanina Kine zbog sumnje da su učestvovali u organizovanju nezakonitog prevoza migranata. Obojica su predata Službi za poslove sa strancima Bosne i Hercegovine. Obojica su uhapšeni prilikom pretresanja stambenih i drugih objekata na području sarajevske opštine Ilidža. Pronađeni su i privremeno oduzeti mobilni telefoni i novac u različitim valutama. Policijska akcija je sprovedena po naredbi Suda Bosne i Hercegovine. "Predmetne aktivnosti su realizovane povodom prijave otmice pet državljana Narodne Republike Kine, koji su prilikom organizovanog nezakonitog prevoza prema državnoj granici Bosne i Hercegovine, s ciljem daljnjeg odlaska prema Italiji, postali žrtve protivpravnog lišenja slobode, fizičkog i psihičkog zlostavljanja, iznude i seksualnog nasilja. Za njihovo oslobađanje zahtijevana je otkupnina u iznosu od 15.000 eura po licu, uz prijetnje lišenjem života, dok su od pojedinih, iznuđivani iznosi putem elektronskih aplikacija za plaćanje", navodi se u saopštenju Federalne uprave policije, 11. novembra. Ističe se i kako je Tužilaštvu Bosne i Hercegovine podnesen Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv tri lica, dva državljanina Kine i jednog državljanina Pakistana, zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo "Organizovanje grupe ili udruženja za izvršenje krivičnog djela krijumčarenje migranata". "Daljnje aktivnosti na identifikaciji ostalih lica povezanih s predmetnim događajem i dokumentovanju svih okolnosti izvršenja krivičnih djela provodiće se u koordinaciji sa Tužilaštvom Bosne i Hercegovine", dodaje se. Prema podacima Tužilaštva BiH, u krijumčarenju migranata kroz BiH sve je veći udio stranih državljana. Među ranije uhapšenima osumnjičenim za krijumčarenje nalaze se državljani Turske, Egipta, Moldavije, Ukrajine, Bugarske i Afganistana. Krivični zakon BiH za ovo krivično djelo propisuje zatvorske kazne do 15 godina.

Kako znati koliko je potrebno škola ili bolnica, koliko treba radnika ili koliko novca je potrebno za penzioni sistem. Sve ovo su pitanja koja Bosna i Hercegovina nema odgovor, jer nije provela popis stanovništva još od 2013. godine. Na to u posljednjem izvještaju o napretku zemlje upozorava i Evropska komisija koja ističe kako je potrebno usvojiti mapu puta za pripremu novog popisa stanovništva i domaćinstava. Zahtjev dolazi 13 godina od posljednjeg popisa, prema kojem je u BiH živjelo nešto više od 3,5 miliona stanovnika. U međuvremenu, bilježi se masovni odlazak stanovništva, negativni prirodni priraštaj i veliki broj starijih osoba. Pripreme popisa u toku, ali bez odgovora kada bi mogao biti održanAktivnosti na izradi mape puta za naredni popis, te procjena administrativnih izvora podataka koji bi se mogli koristiti tokom njegovog provođenja su započete. To za Radio Slobodna Evropa navode iz Agencije za statistiku BiH. Ipak, još nije poznato kada bi taj posao mogao biti završen. "Zbog izrazite kompleksnosti i sveobuhvatnosti procesa, pripreme zahtijevaju vrijeme i adekvatno sagledavanje brojnih rješenja od kojih mnoga ne zavise od statističkih institucija u BiH", naveli su iz Agencije. Podsjećaju da je u provođenju posljednjeg popisa stanovništva, 2013. godine, bilo angažovano oko 20.000 terenskih učesnika, kao i približno 150 komisija, biroa i radnih grupa na državnom, entitetskom i lokalnom nivou Troškovi takvog procesa mjere se desetinama miliona eura. Dodatni izazov predstavlja činjenica da su statističke institucije trenutno angažovane na pripremi prvog cjelovitog popisa poljoprivrede u BiH nakon gotovo šest decenija. Iako ne govore o mogućem terminu održavanja popisa u BiH, podsjećaju da je naredni popisni ciklus u zemljama Evropske unije planiran za 2031. godinu, dok preporuke evropskih statističara obuhvataju period do 2034. godine. Šta sve BiH ne može bez novog popisa?Demografkinja Alma Pobrić smatra da preporuka Evropske komisije potvrđuje da popis stanovništva nije samo statističko pitanje, nego i pitanje razvoja i evropskih integracija. "To je strateško pitanje. Odlaganje popisa istovremeno znači i odlaganje suočavanja s realnim demografskim stanjem u zemlji", kaže Pobrić za RSE. Prema njenim riječima, BiH bez novog popisa nema pouzdanu sliku o razmjerama depopulacije, emigracije, promjenama u starosnoj i obrazovnoj strukturi stanovništva, niti o razvojnim potencijalima pojedinih područja. "Izostanak novog popisa već ima značajne posljedice po Bosnu i Hercegovinu. Raspolaganje demografskim podacima koji više ne odražavaju stvarno stanje stanovništva otežava planiranje i provođenje javnih politika, procjenu potreba stanovništva i racionalno usmjeravanje javnih resursa", navodi ona. Posljedice su vidljive u planiranju obrazovne i zdravstvene infrastrukture, socijalnog i penzionog sistema, tržišta rada i stambene politike. "Država ne raspolaže dovoljno pouzdanom statističkom osnovom za planiranje vlastite budućnosti", upozorava Pobrić. Dodaje da je pitanje popisa direktno povezano i s evropskim putem zemlje. "BiH ozbiljne pregovore može voditi samo ako ima ažurirane i vjerodostojne statističke podatke o svom stanovništvu. Bez preciznog broja stanovnika i socio-ekonomskih pokazatelja, BiH rizikuje gubitak sredstava iz evropskih fondova", kaže ona. Male opštine ostaju bez stanovnikaKoliko je stanovnika manje, najbolje se vidi u opštinama sa nekoliko hiljada stanovnika. Među njima je i Bosanski Petrovac koji je 2013. imao 7.600 osoba, a ove godine, kako procjenjuje opštinski načelnik, između četiri i pet hiljada. Posljedice migracija su, kako kaže, vidljive i na tržištu rada. "Mi posla imamo, ali nemamo radne snage. Imamo firme koje se bave preradom drveta, metalnu industriju, pokreću se novi proizvodni kapaciteti, ali nam nedostaju i radnici i stručni kadrovi", navodi Mahmut Jukić, petrovački načelnik. Trendove odlaska, smatra on, lokalne zajednice ne mogu zaustaviti, te poziva više instance za pomoć. "Pozivam institucije Federacije BiH, Republike Srpske, kantona i države da pomognu malim lokalnim zajednicama ako žele da mladi ljudi ostanu na ovim područjima. Samo tako možemo zaustaviti odlazak stanovništva iz manjih sredina prema većim centrima i inostranstvu", kaže Jukić. Zbog broja stanovnika dileme i oko broja biračaPitanje stvarnog broja stanovnika je otvoreno i nakon posljednjih Opštih izbora u oktobru ove godine, na kojima je glasalo oko 40 odsto registrovanih birača. U birački spisak bilo je upisano više od 3,4 miliona birača, što je približno procijenjenom broju stanovnika zemlje. "Broj stanovnika odnosi se na rezidentno stanovništvo koje uobičajeno živi u Bosni i Hercegovini. Nasuprot tome, biračko tijelo čine punoljetni državljani BiH koji imaju biračko pravo bez obzira na to da li žive u zemlji ili inostranstvu", kaže demograf Aleksandar Čavić. Prema njegovim riječima, veliki broj građana koji su napustili BiH više nije dio rezidentnog stanovništva, ali i dalje ostaje dio biračkog tijela. "Raskorak između broja stanovnika i broja birača treba posmatrati i kao jedan od pokazatelja razmjera demografskog pražnjenja zemlje", navodi Čavić. Popis koji je čekan 22 godine i čije rezultate nisu svi prihvatiliPosljednji popis stanovništva održan je u oktobru 2013. godine i bio je prvi nakon predratnog popisa iz 1991. Njegovo provođenje pratili su višegodišnji politički sporovi, a konačni rezultati objavljeni su tek 2016. godine zbog neslaganja o metodologiji i statusu građana koji žive u inostranstvu. Nakon objave rezultata, institucije Republike Srpske odbile su da ih priznaju, tvrdeći da je dio stanovništva pogrešno tretiran kao rezidentno. Razlog političke osjetljivosti popisa leži u tome što nacionalna struktura stanovništva ima uticaj na političke odnose i način funkcionisanja vlasti u BiH. Nakon odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda iz 2000. godine, kojom je potvrđeno da su Bošnjaci, Srbi i Hrvati ravnopravni na cijeloj teritoriji zemlje, za raspodjelu određenih funkcija i mjesta u institucijama kao referentna osnova korišteni su rezultati popisa iz 1991. godine. Takvo rješenje zadržano je i u ustavnim amandmanima iz 2002. godine, uz obrazloženje da predratni popis predstavlja posljednju demografsku sliku BiH prije ratnih progona i etničkog čišćenja. Saradnja na tekstu: Dženana Karabegović

U izgradnju hidroelektrana u Bistrici na istoku Bosne i Hercegovine biće uloženo dodatnih oko 11 miliona eura. Hidroelektrane od 2021. gradi kineska kompanija China National Aero-Technology International Engineering Corporation (AVIC), a kompanija "HE Bistrica" dokapitalizovana je od strane matičnog preduzeća "HE na Drini", koje je u vlasništvu bh. entiteta Republika Srpska (RS). Odluka o dodatnim ulaganjima usvojena je na skupštini dioničara "HE na Drini" u oktobru, čime se cijena hidroelektrane sa početnih 103 miliona popela na više od 170 miliona evra. Iz Elektroprivrede RS, javnog preduzeća u čijem je vlasništvu HE na Drini, nisu odgovorili na pitanja Radija Slobodna Evropa (RSE) o razlozima dodatnih ulaganja. Ovo je samo jedan u nizu kineskih projekata na Zapadnom Balkanu, čija cijena raste iz godine u godinu. Iz nevladine organizacije Transparency International BiH za RSE ocijenjuju da kašnjenje projekata, netransparentnost, slab institucionalni nadzor – a ponekad i greške u samim projektima – neminovno dovode do njihovog višestrukog poskupljenja koje plaćaju građani. Kojim projektima u BiH je cijena najviše rasla?Sporazum o izgradnji hidroelekrana Bistrica kineska kompanija AVIC i Vlada RS potpisali su u decembru 2019. godine. Izgradnja sistema od tri hidroelektrane je počela 2021. godine, uz cijenu od 103 miliona evra. Hidroelektranu su pratili brojni problemi u izgradnji, uključujući klizište na magistralnom putu Sarajevo-Foča zbog čega je došlo do prekida radova. Cijena je narasla za skoro 70 miliona evra, a prvobitni rok za njen završetak, decembar 2026. godine, će biti premašen. Autoput Banja Luka – Prijedor gradi kineska kompanija China Shandong International Economic & Technical Cooperation Group, koja je bila angažovana i na izgradnji saobraćajnica u Srbiji. Od 2018. godine, projekat je poskupio sa 297 miliona na 388 miliona evra, a rokovi završetka su konstantno pomjerani. Kina u potpunosti finansira ovaj projekat i ima pravo na 30-godišnju koncesiju za naplatu putarine. U slučaju da godišnji prihodi od putarine budu manji od 32,5 miliona evra, razlika će se nadoknaditi iz entitetskog budžeta. Ugovor između Vlade RS i kineske kompanije je od početka bio tajna. Vlasti su nakon niza tužbi objavile ugovor, ali ne i njegove finansijske detalje. Bolnica u Doboju je svečano otvorena krajem 2024. godine, sa zakašnjenjem od oko godinu dana. Od prvobitnih 53 miliona evra iz budžeta RS, cijena je narasla na više od 60 miliona evra, zbog dodatnih troškova opremanja bolnice, dok je izvođač, China Sinopharm International Corporation, pravdao ukupni rast cijena inflacijom izazvanom pandemijom i ratom u Ukrajini. Iz Vlade RS su na upit RSE o poskupljenjima naveli da su upit proslijedili Ministarstvu saobraćaja i veza, odnosno Ministarstvu zdravlja. Do zaključenja teksta, još nismo dobili odgovore. Odgovornost vlasti za poskupljenjaPosljednjih godina, infrastrukturni projekti su sve skuplji zbog cijena energenata, ali su i vlasti odgovorne, ocjenjuje za RSE Damjan Ožegović iz Transparency International BiH. "Ovde bilo koji strani investitori imaju povlašten položaj čak i u odnosu na domaće investitore. Naši donosioci odluka se njima prilagođavaju umjesto da se ti koji dolaze prilagode domaćim pravilima", rekao je Ožegović. Dodao je da je BiH plodno tle za odobravanje poskupljenja investitorima za velike infrastrukturne i energetske projekte zbog moguće finansijske i političke koristi, ali i zbog nesposobnosti. "Moguće je da do poskupljenja ne dolazi namjerno, već zbog nesposobnosti da se pravilno odredi cijena, što takođe nije neuobičajeno kod nas", ocijenio je Ožegović. Pojašnjava da se ovo dešava u situacijama gdje se u startu ne odredi kompletan obim projekta. Dobojska bolnica je takav slučaj, jer je imala dodatne troškove koji su u početku trebali biti uplanirani. Kina i državne garancijeU organizaciji Bankwatch International, koja prati kineske investicije u energetskom sektoru na Zapadnom Balkanu, kažu da kašnjenja u rokovima i prekoračenja troškova nisu rijetkost kada se govori o velikim projektima. Ipak, ističe Pipa Galop iz ove organizacije za RSE, postoji razlog zašto su projekti koje finansira Kina na Zapadnom Balkanu skloni poskupljenjima i kašnjenjima. "Kada evropske banke razmatraju odobravanje kredita, žele biti sigurne da će dobiti svoj novac natrag. Stoga provode dubinsku analizu kako bi osigurale da su projekti ekonomski isplativi i dobro isplanirani. S druge strane, kineske banke gotovo uvijek traže državna ili entitetska jamstva za svoje kredite", pojašnjava Galop. Ona dodaje da ovo znači da i ako projekti propadnu - Kina dobija svoj novac natrag. "Stoga im nije toliko važno osigurati da su sami projekti ekonomski isplativi i dobro isplanirani. Ne želim reći da oni uopšte ne provode provjere, no budući da nemaju tradiciju saradnje s civilnim društvom, skloni su povjerovati svemu što im vlade kažu", rekla je ona. Kako je Kina uključena u projekte?Kina na Zapadnom Balkanu gradi i finansira projekte pomoću tri različita modela, a svima je zajedničko - tajnost ugovora, korištenje kineske opreme, a nerijetko i radne snage. Jedan od njih je EPC model (engineering, procurement, and construction – projektovanje, nabavka i izgradnja) tzv. "ključ u ruke". To znači da domaće javno preduzeće potpisuje ugovor sa kineskim konzorcijumom koji preuzima odgovornost za projektovanje, nabavku materijala i izvođenje radova. U ovakvim projektima, kreditor je često kineska Exim banka. Specijal RSE: Kina na BalkanuDrugi model koji Kina na Zapadnom Balkanu često koristi je da ona finansira projekat, koji naručilac plaća kada bude završen, obično iz prihoda od prodaje električne energije ili iz putarina. Ovo pogoduje javnim preduzećima u BiH koja često nemaju dovoljno kapitala za velike investicije, dok kineskim kompanijama ovo problem jer obično iza njih stoji državni kapital. U praksi su ovi projekti znatno skuplji, obzirom da izvođači na sebe preuzimaju rizik i obaveze, od pronalaženja banaka do izdavanja garancija. Koncesioni model je treći model koji kineske kompanije koriste na Zapadnom Balkanu, a on se u BiH do sada primjenjivao samo za infrastrukturne projekte. Prema njemu, kineska kompanija osniva svoje predstavništvo u BiH, uloži sopstveni novac ili kreditna sredstva, te gradi projekat – konkretno autoput od Banjaluke do Prijedora – i onda naplaćuje njegovo korištenje u određenom vremenskom periodu. Iako u startu djeluje da projekat ništa ne košta vlasti u RS, Vlada je dužna da nadomjesti novac ako putarine na godišnjem nivou ne pređu ugovoreni prag. Nakon određenog vremenskog perioda, objekat prelazi u javno vlasništvo. Situacija u regionuViše velikih infrastrukturnih i energetskih projekata koje su u regionu realizovale kineske kompanije pratila su značajna povećanja troškova, višegodišnja kašnjenja ili naknadni finansijski zahtjevi. Kineska firma "Šandong" (Shandong) je zadužena za izgradnju brze saobraćajnice od Požarevca do Golupca na istoku Srbije, zvane Dunavski koridor. Sa početnih 337 miliona evra, cijena radova na Dunavskom koridoru je porasla na oko 524 miliona evra, a pomjeran je i rok za otvaranje saobraćajnice. Šandongovoj firmi je povjerena i izgradnja autoputa od Beograda, preko Zrenjanina, do Novog Sada. Cijena ove trase, sa čijom se izgradnjom počelo 2023, drastično je skočila. Sa prvobitnih 600 miliona evra, procjene su sada gotovo tri puta više - jer država Srbija ostavlja prostor da se zaduži do 1,7 milijardi evra za njenu izgradnju. Aneksima je rasla i cijena brze pruge od Novog Sada do granice sa Mađarskom, koju je radio konzorcijum dvije kineske kompanije. Na kraju je plaćena oko 1,2 milijarde evra. Ovi radovi su pod istragom Tužilaštva za organizovani kriminal, koje, pored ostalog, sumnjiči dvojicu bivših ministara za pronevjeru više od 115 miliona dolara. Postupci su pokrenuti nakon pogibije 16 ljudi u padu betonske nadstrešnice na rekonstruisanoj železničkoj stanici u Novom Sadu. Nesreća je dovela do masovnih protesta i smjene vlasti u Srbiji. Značajan rast vrijednosti zabilježen je na autoputu Kičevo-Ohrid u Sjevernoj Makedoniji, koji gradi kineski Sinohydro. Kada je ugovor dodijeljen, vrijednost projekta iznosila je 411 miliona evra, a ukupna cijena je na kraju dostigla približno 600 miliona eura. Kao razlozi su navedeni nepredviđeni geološki uslovi, dodatna eksproprijacija zemljišta, izmjene projekta i potreba za izgradnjom prateće infrastrukture. Sličan obrazac vidljiv je i kod projekta rekonstrukcije Termoelektrane Pljevlja u Crnoj Gori, koji realizuje konzorcijum predvođen kineskom kompanijom Dongfang Electric International. Osnovni ugovor iz 2020. godine bio je vrijedan 54,5 miliona evra, dok je do sredine 2026. isplaćeno 65,5 miliona evra. Iz crnogorske Elektroprivrede poskupljenje su pravdali naknadnim radovima koji nisu bili dio osnovnog ugovora. Dionica autoputa od Smokovca kod Podgorice do Mateševa na sjeveru zemlje, koju je gradio kineski CRBC, po ugovoru iz 2014. koštala je 809 miliona evra. Crnogorska Vlada je morala da se zaduži još 90 miliona evra, za dodatne troškove, a autoput je pušten u rad osam godina nakon potpisivnja ugovora.

Kantonalni sud u Sarajevu potvrdio je 6. novembra uređenu optužnicu Tužilaštva Kantona Sarajevo protiv Adnana Kasapovića, vozača tramvaja, zbog teškog krivičnog djela protiv sigurnosti javnog saobraćaja. U ovoj saobraćajnoj nesreći smrtno je stradao jedan pješak, maloljetna osoba zadobila je teške tjelesne povrede opasne po život, dok je još jedna osoba lakše povrijeđena. Prema navodima iz optužnice, Kasapović se tereti da je 12. februara 2026. godine, oko 12 sati, u Sarajevu, upravljajući tramvajem neprilagođenom brzinom, ušao u krivinu na raskrsnici ulica Prva transferzala i Zmaja od Bosne. Prema navodima optužnice, vozač je nastavio povećavati brzinu tramvaja, iako je bio dužan prilagoditi brzinu uslovima saobraćaja i karakteristikama tramvajske pruge. "Preporučena brzina za ulazak u krivine i frekventne raskrsnice utvrđena je do 15 km/h. Prilikom ulaska u krivinu, a pri brzini od 63,7 km/h, došlo je do iskakanja tramvaja iz šina, njegovog nekontrolisanog kretanja, udara u automobil, metalni stub i zaštitnu ogradu tramvajskog stajališta, a potom i u pješake koji su se nalazili na stajalištu", navodi se u saopštenju Kantonalnog suda. Tužilaštvo će navode iz optužnice dokazivati na glavnom pretresu saslušanjem 67 svjedoka, 12 vještaka saobraćajne, mašinske, elektroenergetske struke i izvođenjem više od 200 materijalnih dokaza. U optužnici je predloženo da se optuženom zabrani upravljanje bilo kojim prevoznim sredstvom u trajanju od pet godina, računajući od dana pravosnažnosti odluke i zabrani upravljanje tramvajem i drugim vozilima javnog gradskog, prigradskog i međugradskog prometa, u trajanju od deset godina, računajući od dana pravomoćnosti odluke.

Presuda ne može ublažiti bol i tugu rekao je Ibrahim Jahić, otac ubijene Aldine, ali nada se da kazna zatvora od 45 godina može spasiti nečiji život. "Zadovoljan sam ne bi li samo ova presuda potakla makar jednog potencijalnog ubicu da spasimo nečije dijete, spasimo nečiju majku, sestru, tetku, bilo koga od ženskog roda. To mi je jedino ova presuda donijela utjehu", rekao je nakon izricanje presude kojom je Anis Kalajdžić osuđen na 45 godina za ubistvo Aldine Jahić. Kalajdžić se teretio za teško ubistvo, nedozvoljeno nabavljanje i držanje oružja te produženo krivično djelo ugrožavanja sigurnosti. Ovo je prva presuda od kada je u bosanskohercegovačkom entitetu Federacija BiH izmijenjen Krivični zakon u koji je uvršten femicid, odnosno teško ubistvo žene, kao zasebno krivično djelo. "Kazna od 45 godina zatvora predstavlja važnu poruku pravosuđa da rodno zasnovano nasilje i femicid moraju biti najstrože kažnjeni," saopštili su nakon presude iz Fondacije "Aldina Jahić". "Ova presuda je opomena da se "više nikada i nikome ne ponovi." Ženska mreža Bosne i Hercegovine pozdravila je izricanje maksimalne kazne uz poruku da presuda predstavlja "historijski trenutak." "Ipak, pravda za ubijene žene ne može se mjeriti samo visinom kazne. Ona zahtijeva odgovornost institucija koje su dužne prepoznati nasilje i zaštititi žene prije nego što bude prekasno." Presuda nije pravosnažna i na nju se može uložiti žalba Vrhovnom sudu FBiH. Međutim, ovo nije prvi put da je u BiH za ubistvo žene dosuđeno 45 godina zatvora. Emir Selimović je u aprilu 2026. pravosnažno osuđen na 45 godina zatvora za ubistvo supruge Inele Selimović i njihovog maloljetnog sina Tarika. No, za razliku od ubistva Aldine Jahić, Selimoviću je suđeno za dva ubistva izvršena na podmukao način na osnovu zakona koji je bio na snazi u februaru 2025. kada je suđenje započelo. Sa druge strane u predmetu ubistva Aldine Jahić prvi put je potvrđena optužnica prema novom "članu 166a Krivičnog zakona FBiH" kojim je uvedeno zasebno krivično djelo teškog ubistva ženske osobe, odnosno rodno zasnovanog ubistva žene. "Zbog toga ovaj predmet ima veliki značaj za buduću sudsku praksu, naročito kada je riječ o prepoznavanju i dokazivanju rodne zasnovanosti ubistva," pojašnjava Bojana Jovanović pravnica Centra ženskih prava Zenica. Dodaje da odbrana nije osporavala da je Kalajdžić počinio ubistvo, ali jeste osporavala rodnu zasnovanost. "Upravo zbog toga ovo odluka suda o pravnoj kvalifikaciji i izrečenoj maksimalnoj kazni dugotrajnog zatvora u trajanju od 45 godina ima značaj koji prevazilazi ovaj pojedinačni predmet. Ona pokazuje da je pravosuđe prepoznalo sve aspekte rodne dimenzije nasilja koje je dovelo do Aldine Jahić." Jer ubistvo žene nije izraz ljubavi, kaže Jovanović "niti njena tragična posljedica". "Za nasilje je odgovoran onaj ko ga čini, a ne žena koja je odlučila da ode." Tokom procesa suđenja Kalajdžić je govorio da je "sljedbenik Hitlera" navodeći na zaključak da je neuračunljiv što su vještaci odbili. Također je svoje postupke pokušavao objasniti izjavom da ga je "ljubav potpuno zaslijepila". Jovanović kaže da upravo u toj rečenici "prepoznajemo jedan od problema" kada je u pitanju nasilje nad ženama. Dodaje da se ljubav, ljubomora i povrijeđena osjećanja često koriste kao objašnjenje za nasilje i da se time pokušava relativizovati odgovornost. "Međutim, ljubav ne daje pravo na kontrolu druge osobe, niti na odlučivanje o njenom životu. Odluka žene da prekine vezu nije povod koji može opravdati nasilje, a još manje ubistvo." Advokat porodice Jahić Damir Alić rekao je da očekuju da će presuda biti potvrđena na Vrhovnom sudu. "Ova kazna, ovakva kako je izrečena i s ovakvim obrazloženjem kakvo je izneseno danas, mora doprinijeti tome da svaki potencijalni izvršilac kaznenog djela točno zna što ga čeka i kakva će biti reakcija pravosuđa. U to sam apsolutno siguran," rekao je Alić nakon izricanja presude. Izmjena zakonaUbistvo Aldine Jahić jedan je u nizu slučajeva femicida u Bosni i Hercegovini posljednjih godina, na koje organizacije civilnog društva upozoravaju kao na ozbiljan društveni problem. U Federaciji BiH je 2025. godine izmijenjen Krivični zakon Federacije BiH u koji je teško ubistvo žene uvršteno kao zasebno krivično djelo. Predviđene su kazne od deset godina do kazne dugotrajnog zatvora. Zbog učestalih ubistava žena i pod pritiskom javnosti, bh. entitet Federacija Bosne i Hercegovine je u aprilu 2025. godine usvojio i izmijenjeni Zakon o zaštiti od nasilja u porodici. U Krivičnom zakonu entiteta Republika Srpska femicid ne postoji kao zasebno djelo. Nakon Aldine ubijeno još pet ženaUoči izricanja presude pred Kantonalnim sudom su se okupili članovi porodice i prijatelji ubijene Aldine Jahić sa transparentima "Nikada nećeš biti sama", "Stop femicidu." Aldina Jahić je ubijena prije skoro godinu dana 16.11. u Mostaru. Nakon nje u BiH je ubijeno još najmanje pet žena. Prema podacima OSCE-a, gotovo polovina žena u BiH iskusila je neki oblik nasilja od svoje 15. godine. Čak 84 posto slučajeva nikada nije prijavljeno, podaci su Fondacije Cure. Učinkovitije postupanje institucija u zaštiti žena i procesuiranju odgovornih za nasilje zatraženo je na protestima širom zemlje nakon što je u augustu 2023. ubijena Nizama Hećimović. Njeno ubistvo uživo na Instagramu u avgustu 2023. godine potreslo je bosanskohercegovačku javnost, podstaklo proteste i otvorilo pozive na zakonske izmjene. Pravni okvir u međuvremenu jeste promijenjen donošenjem novog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama te izmjenama Krivičnog zakona kojima je uvedeno krivično djelo femicida. Ipak, u tri godine nakon njenog ubistva u Bosni i Hercegovini je, prema podacima nevladinih organizacija i medijskih izvještaja, ubijeno najmanje 20 žena. Nasilje u Bosni i Hercegovini se može prijaviti na SOS broj 1265 za Federaciju BiH i 1264 za prijavu nasilja na prostoru Republike Srpske. Broj policije je 122. Više detalja o prijavi nasilja pronađite ovdje.

Slučaj Alta banke u Srbiji otvorio je brojna pitanja, a ključna su: koliko je siguran novac koji se povjeri banci i koliko su pouzdani sistemi koji bi trebalo da ga štite. U epizodi Zaviri ispod površine govorimo kako je došlo do kraha ove banke, kako funkcionišu državne garancije kada karike zakažu, šta je najbolja finansijska samoodbrana, koja bi iskustva u ovakvom slučaju Srbija mogla preuzeti od BiH? Gost epizode je Zoran Pavlović, nezavisni ekonomski stručnjak i analitičar.

Anis Kalajdžić osuđen je na 45 godina zatvora zbog ubistva Aldine Jahić prošle godine. Radi se o prvostepenoj presudi. Ovo je prva presuda koju je izrekao Kantonalni sud u Mostaru od kada je u bh. entitetu Federacija BiH izmijenjen Krivični zakon u koji je uvršten femicid, kao zasebno kazneno djelo. Prema optužnici, Kalajdžić je 16. novembra 2025. godine na autobuskoj stanici na Trgu Ivana Krndelja u Mostaru iz vatrenog oružja usmrtio bivšu djevojku Aldinu Jahić, nakon višemjesečnih prijetnji i uznemiravanja. Tužilaštvo navodi da je oštećena pokušala pobjeći i zatražiti pomoć građana i policije, ali ju je optuženi pronašao u ugostiteljskom objektu, gdje joj je hicem u glavu nanio smrtonosne povrede. Istragom je utvrđeno da je Kalajdžić ranije u više navrata prijetio bivšim partnerkama, dolazio pred njihove stanove i slao poruke prijetećeg sadržaja, a da je kobne večeri neovlašteno posjedovao pištolj kojim je izvršio ubistvo. Ubistvo Aldine Jahić jedan je u nizu slučajeva femicida u Bosni i Hercegovini posljednjih godina, na koje organizacije civilnog društva upozoravaju kao na ozbiljan društveni problem. U bh. entitetu Federacija BiH je 2025. godine izmijenjen Krivični zakon Federacije BiH u koji je uvršten femicid, kao zasebno kazneno djelo. Predviđene su kazne od deset godina do kazne dugotrajnog zatvora. Zbog učestalih ubistava žena i pod pritiskom javnosti, bh. entitet Federacija Bosne i Hercegovine je u aprilu 2025. godine usvojio i izmijenjeni Zakon o zaštiti od nasilja u porodici. Njime su, uz ostalo, proširene ovlasti policije koja ima obavezu da, nakon prijavljenog nasilja, uradi procjenu rizika od smrtnosti i ponavljanja nasilja. Zakon je, također, predvidio uvođenje elektronskog nadzora s ciljem efikasnijeg praćenja osoba kojima je, kao u slučaju Tarika Prusca, zabranjen prilazak žrtvi. U Krivičnom zakonu drugog bh. entiteta, Republici Srpskoj, femicid ne postoji kao zasebno djelo. Nema jedinstvene baze o broju slučajeva femicida u zemlji. Prema podacima nevladinih organizacija u BiH godišnje prosječno bude ubijeno 11 žena. Od početka 2023. do kraja 2024. godine je ubijeno 35 žena.