"I ove godine bit će otvoreno biračko mjesto u konzularnom uredu u Drvaru i ja ću kao državljanka Srbije izaći na izbore". Načelnica ove općine u zapadnoj Bosni Dušica Runić kazala je za Radio Slobodna Evropa da ima dvojno državljanstvo i pravo glasa na parlamentarnim izborima u Srbiji koje će iskoristiti. U Drvaru će 25. oktobra biti otvoreno jedno od ukupno 28 biračkih mjesta u BiH, što je devet više u odnosu na prethodne izbore 2023. godine. Održavanje izbora na teritoriji BiH bilo je upitno do 20. oktobra popodne, kad je Vijeće ministara BiH dalo potrebnu saglasnost. Zašto je BiH dala saglasnost tek 20. oktobra?Za glasanje na parlamentarnim izborima u Srbiji na teritoriji BiH neophodna je saglasnost Vijeća ministara BiH. Ministri iz redova bošnjačkog naroda u Vijeću ministara blokirali su davanje te saglasnosti sve do 20. oktobra. Prije nego što su oni dali saglasnost, ministri iz redova srpskog naroda su na sjednici istog dana podržali druge odluke, uključujući kupovinu zgrade za Ambasadu BiH u Rimu i povećanje plaća za zaposlenike diplomatsko-konzularnih predstavništava BiH, a čemu su se mjesecima protivili. Da Vijeće ministara BiH nije dalo saglasnost, glasanje bi se moglo organizirati samo u zgradi Ambasade Srbije u BiH i konzulatima u Banjoj Luci i Mostaru. Porastao je broj prijavljenih birača. Za glasanje na biračkim mjestima u BiH prijavilo se skoro 20.000 građana, pokazuje javno dostupan birački spisak. To je oko 8.000 više nego prije tri godine. U nekim općinama u Srbiji uz granicu s BiH na biračkom spisku je više imena nego na popisu stanovništva. U preliminarnom izvještaju pred glasanje 25. oktobra, posmatračka misija Organizacije za Evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) ukazala je da tačnost biračkog spiska i dalje izaziva zabrinutost - zbog neuobičajeno velikog broja upisanih u pojedinim opštinama i na određenim adresama. Programski direktor Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Raša Nedeljkov kazao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da je to "nastavak zloupotrebe biračkog spiska". "Mi smo o tome izveštavali 2023. godine kad su mnogi birači iz BiH na nezakonit način 'prebacivani' sa prebivalištem u Beograd za (lokalne) izbore ne bi li se za jednu političku opciju kreirala prednost na izborima. Vrlo je moguće da se takve ili slične manipulacije događaju i sada", kazao je Nedeljkov. Više od 200.000 građana BiH dobilo je državljanstvo Srbije od 2010. do kraja 2025. godine, pokazuju podaci Komesarijata za izbjeglice i migracije Srbije. Riječ je prvenstveno o građanima bh. entiteta Republika Srpska (RS), srpske nacionalnosti, a broj državljana čini BiH najvećom glasačkom bazom Srbije van njenih granica. Ove izbore, kao i prethodne, prate sumnje posmatrača na pritiske na birače, kao i javni pozivi dužnosnika RS-a na glasanje za listu aktualne vlasti u Srbiji. Mobilizacija u BiH prije raspisivanja izbora?Najveći grad u Republici Srpskoj, Banja Luka, ima i najviše biračkih mesta – tri. Vladimir je odrastao u Srbiji, a u ovom gradu živi duže od 20 godina. Za RSE kaže da glasa na svim izborima na kojima ima pravo glasa. "Smatram to kao obavezu i da se pitam, uveo bih da je glasanje obavezno", rekao je on. Izbore ne propušta ni Aleksandra. "Redovno izlazim jer smatram da je glasanje građanska dužnost svakog pojedinca, ali, pre svega, prilika da utičemo na budućnost društva u kojem živimo. Veoma je važno da svako od nas iskoristi svoje pravo glasa jer se promene ne dešavaju same od sebe", rekla je ona. Za razliku od njih, Nikola je rođen u Banjaluci gdje je proveo cijeli život. Ima državljanstvo Srbije i prava da glasa, ali, kaže, neće ga iskoristiti. "Ne živim u Srbiji. Ne sviđa mi se pravo na odlučivanje o životima ljudi koji tamo žive, sviđao se meni neki političar ili ne", kaže on. Ipak, najveći broj novih biračkih mjesta u BiH koja će biti otvorena za izbore 25. oktobra nalazi se u istočnoj Bosni, uz granicu sa Srbijom. Iz posmatračke misije CRTA, koja prati izbore, upozoravaju da će upravo na takvim mjestima posebnu važnost imati prisutnost nezavisnih promatrača. "Ono što nas posebno plaši jest integritet glasanja na tim mjestima, pogotovo ako promatračima ne bude omogućeno da prate izborni proces", rekao je za RSE programski direktor CRTA-e Raša Nedeljkov. Za promatranje izbora CRTA je prijavila svoje promatrače preko partnerskih organizacija iz BiH, no Nedeljkov je 19. oktobra kazao za RSE da još čekaju konačnu odluku koju donosi Republičko izborno povjerenstvo (RIK) Srbije. CRTA je objavila da su i prije raspisivanja izbora "dokumentirali stotine slučajeva" u kojima su građani BiH primali telefonske pozive s ponudama da ih, mimo zakona, neko drugi prijavi za glasanje. "Ne mora se ići u Srbiju da se glasa za ove izbore. Kolege dođu na adresu, skeniraju ličnu kartu. To vam traje samo par minuta i završena je procedura", navodi se u jednom od razgovora koje je objavila CRTA. U drugom telefonskom razgovoru koji je objavila CRTA, osoba koja poziva tvrdi da je "već registrirala više od hiljadu ljudi". Programski direktor CRTA-e Raša Nedeljkov za RSE kaže da su osobe koje na ovaj mobiliziraju birače povezane s "vladajućim strukturama". Iz vladajuće Srpske napredne stranke nisu odgovorili na upit RSE povodom navoda CRTA-e. Koliko građana BiH ima pravo glasa?Ne postoje precizni podaci koliko je građana BiH dobilo državljanstvo Srbije od 2003, kada je ugovorom Beograda i Sarajeva dvojno državljanstvo omogućeno. Do objave teksta, Ministarstvo unutrašnjih poslova nije odgovorilo na to pitanje RSE. Građani BiH ga stječu po članu zakona u kojem se navodi da "pripadnici srpskog naroda koji nemaju prebivalište na teritoriji Srbije" mogu da budu primljeni u državljanstvo, uz pismenu izjavu da Srbiju "smatraju svojom državom". Podaci Komesarijata za izbjeglice i migracije pokazuju da je u posljednjih 15 godina srpsko državljanstvo dobilo 211.232 građana Bosne i Hercegovine. Od posljednjih parlamentarnih izbora u Srbiji 2023. do kraja 2025. godine, državljanstvo je dobilo oko 32.000 građana BiH. Ove brojke ne znače da svi izlaze na izbore, ali pokazuju zašto se BiH smatra najvažnijim biračkim bazenom Srbije izvan njezinih granica. Na izborima 2023. glasalo je nešto više od 11.000 građana BiH koji imaju državljanstvo Srbije, a gotovo svi glasali su na biračkim mjestima otvorenima bh. entitetu Republici Srpskoj. Lista vladajuće stranke Aleksandra Vučića osvojila je gotovo 10.000 glasova, dok je lista njegovog koalicijskog partnera Ivice Dačića dobila oko 650 glasova. Te brojke međutim ne uključuju osobe s dvojnim državljanstvom koje imaju prijavljeno prebivalište i koje su glasale u Srbiji, a žive u Bosni i Hercegovini. Duplo državljanstvo i dvije adreseUpravo je pitanje prebivališta već godinama jedno od najspornijih u izbornim procesima u Srbiji. Prema zakonima Srbije, ali i Bosne i Hercegovine, osoba ne može imati dva prebivališta, niti prijaviti adresu na kojoj stvarno ne živi kako bi ostvarila biračko pravo, zdravstvenu zaštitu, socijalnu pomoć i slično. Za razliku od parlamentarnih izbora, na lokalnim izborima nije moguće glasati u konzulatima nego isključivo na području Srbije, što podrazumijeva prijavljeno prebivalište. Iako će 25. oktobra glasati na biračkom mjestu u Drvaru, načelnica ove općine u BiH Dušica Runić ne krije da glasa i na lokalnim izborima u Srbiji što objavljuje i na društvenim mrežama. 'Migracija' biračaParlamentarne izbore 2023. godine, koji su se poklopili su s lokalnim izborima u Beogradu, obilježile su sumnje domaćih i međunarodnih posmatrača da su birači, prije svega iz BiH, upisivani na adresama u glavnom gradu Srbije, iako tu ne žive. Dok je vladajuća stranka odbacivala optužbe, u izbornom danu su na ulicama viđene desetine autobusa koji su dovozili građane iz susjedne države. RSE je zabilježio i svjedočenje muškarca iz Rudog, na istoku BiH, koji je ispričao da ima dvojno državljanstvo i dva prebivališta. Također je rekao da je na dan izbora, sa još mještana Rudog dovezen autobusom u Beograd, gdje je dobio ceduljicu s podacima o lokaciji na kojoj će glasati. Nije krio da je glasao za vladajuću stranku, ali je rekao da nije dobio novac za svoj glas. Krivične prijave, podnijete zbog sumnji na izborne zloupotrebe, do danas nisu procesuirane, podsjetila je posmatračka misija CRTA. Na granici više birača nego stanovnikaPrema biračkom spisku, koji je objavljen na internetskoj stranici Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, na glasačkim mjestima u Srbiji uz granicu s BiH upisano je po nekoliko hiljada birača više nego što te općine prema posljednjem popisu imaju stanovnika. Najveća razlika je u Malom Zvorniku. Prema popisu iz 2022, koji uključuje i maloljetnike bez prava glasa, na teritoriji ove općine živjelo je oko 11.200 ljudi, dok je u biračkom spisku više od 16.000 imena. Ko čini tu razliku, nema zvanične potvrde, dok su članovi Komisije za reviziju biračkog spiska iz redova opozicije izrazili sumnju da je reč o ljudima iz BiH koji fiktivno prijavljuju prebivališta u Srbiji. "Nažalost, mi nemamo mogućnost da bez tužilaštva i bez istražnih organa dođemo do krajnjeg odgovora na pitanje ko čini tu razliku između broja stanovnika i birača. U kontekstu toga da su ulozi vrlo veliki svaka vrsta manipulacije ima veliki značaj na ishod izbora", kazao je Nedeljkov za RSE. Javni poziv građanima BiH s dvojnim državljanstvom da ih u danu izbora preveze do Srbije uputio je uoči izbora Nedeljko Elek, bivši dužnosnik Saveza nezavisnih socijaldemokrata, stranke donedavnog lidera RS-a Milorada Dodika. "Svima koji žele da glasaju u Srbiji, a nisu u financijskoj mogućnosti da odu, ponudio sam da lično iz svog džepa platim sve troškove", kazao je Elek za RSE. Na pitanje zašto bi vozio birače u Srbiju ako imaju otvorena birališta u BiH, Elek kaže da "ne poznaje najbolje propise Srbije". "Koliko znam, u Srbiji će zaputiti oni koji imaju nekretnine i prebivalište te ne mogu glasati u Ambasadi u Sarajevu ili na nekom od biračkih mjesta u BiH", dodao je Elek. Finansijska podrška uoči izboraVladajući političari u Republici Srpskoj (RS) i uoči ovih izbora otvoreno pozivaju građane da podrže listu vladajuće Srpske napredne stranke koju predvodi donedavni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Bivši predsjednik RS-a i lider vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata je objavio na svom zvaničnom sajtu da bi "Republika Srpska bila prva meta ako bi Studentska lista došla na vlast" te da je "od ogromnog je značaja da Aleksandar Vučić postane premijer". Ni načelnica Drvara Dušica Runić na društvenim mrežama ne skriva podršku Vučiću. Drvar ga je proglasio počasnim građaninom u julu 2019. godine, a sad već bivši predsjednik Srbije posjetio je tu općinu tri puta u posljednje četiri godine. Posljednji put u avgustu 2026. kada je najavio ulaganja Srbije u fabriku tekstila i tržni centar u tom gradu. Početkom oktobra iz budžeta Srbije izdvojeno je milion eura za finansijsku pomoć ovoj općini. Nije precizirano na šta će se novac trošiti. Načelnica Drvara Dušica Runić nije odgovorila na drugi poziv RSE-a da odgovori na pitanje o utrošku ovih i ranijih sredstava iz budžeta Srbije. Drvar je jedna od rijetkih općina u entitetu Federacija BiH s većinskim srpskim stanovništvom. Na izbore 2023. izašlo je 210 birača, a lista Aleksandra Vučića osvojila je 194 glasa. Kampanja van granica SrbijePrije nego što je raspisao parlamentarne izbore i podnio ostavku na mjesto predsjednika, Vučić je u avgustu uz Drvar obišao još nekoliko mjesta u BiH. Tokom trodnevne posjete BiH od 2. do 4. augusta 2026. Vučić je s bivšim predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom i premijerom Savom Minićem obišao Martin Brod, Drvar, Bosanski Petrovac, Mrkonjić Grad, Šipovo i selo Čipuljić kod Bugojna, gdje je rođen Vučićev otac. Najavio je ulaganje oko 1,5 miliona eura u novi trgovački centar u Drvaru, finansijsku podršku povratničkim općinama u Federaciji i institucijama Republike Srpske te naveo da je Srbija već finansirala škole, vrtiće, bolnice i druge javne objekte. S porukom "Našem narodu sa ove strane Drine", predizbornu kampanju u RS-u planirala je Studentska lista, koja se smatra najozbiljnijim rivalom Vučićevoj stranci na izborima 25. oktobra. Od kampanje su odustali nakon skupova u Bijeljini i Brčkom, navodeći da se suočavaju s "opstrukcijama policije, kao i lokalnim provokatorima". Iz policije u Brčkom saopćili su da mirno okupljanje studenata u tom gradu nije prekidano, ali da su organizatorima pisali prekršajne prijave jer nisu prijavili skup. Najavu studentske kampanje u susjednoj državi pratile su kritike dijela javnosti u Srbiji i BiH zbog sličnog narativa i načina na koji su vlasti iz Beograda mobilizirale birače u RS-u tokom prethodnih izbornih ciklusa. Bosna i Hercegovina nije dom samo građanima koji imaju veze s Republikom Srpskom i Srbijom. Predsjednik Udruženja građana podrijetlom iz Sandžaka Ekrem Lekić kaže za RSE da u BiH živi više od 250.000 osoba porijeklom iz Sandžaka, ali da nemaju svi i državljanstvo Srbije te da razlog za njihovu nisku izlasnost nije nezainteresiranost birača, nego izostanak organizirane kampanje. "Vučić i političke stranke iz Srbije i Republike Srpske to puno bolje i organizovanije rade", naglasio je Lekić. Sandžačke političke stranke su na prošlim vanrednim izborima 2023. godine osvojile su 30-ak glasova. Saradnja na tekstu: Goran Katić

Od tijesnog poraza na prijevremenim predsjedničkim izborima do jednog od najlošijih izbornih rezultata u posljednjih 30 godina. Srpska demokratska stranka (SDS), nekada najjača opoziciona stranka u Republici Srpskoj, danas se suočava s ozbiljnim unutrašnjim sukobima koji bi mogli dodatno oslabiti njen politički položaj. Nakon opštih izbora 4. oktobra u Bosni i Hercegovini, u SDS-u su počela međusobna optuživanja zbog izbornog poraza. Kandidat te stranke za predsjednika Republike Srpske Branko Blanuša osvojio je oko 60.000 glasova manje od protukandidata Save Minića iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika. Rezultat je posebno nepovoljan za SDS ako se uporedi s prijevremenim predsjedničkim izborima, održanim manje od godinu ranije. Tada je Blanuša za oko 11.000 glasova izgubio od kandidata SNSD-a Siniše Karana. SDS je do sada bio predvodnik cijele opozicije u RS, te sagovornici Radija Slobodna Evropa ističu i kako je loš izborni rezultat pokazatelj daljeg pada opozicionog djelovanja, uz rast dominacije Dodikovog SNSD-a. Umjesto rasprave o razlozima izbornog poraza, u prvi plan izbili su sukobi unutar SDS-a. Povod je bila odluka Branka Blanuše da iz stranke isključi Ljubišu Petrovića, gradonačelnika Bijeljine i jednog od najprepoznatljivijih stranačkih funkcionera. Blanuša je kao razlog naveo to što Petrović nije podržavao stranačke kandidate za vodeće funkcije u Republici Srpskoj i na nivou Bosne i Hercegovine. Odluka je izazvala nezadovoljstvo dijela stranačkog rukovodstva i zahtjeve da Petrović bude vraćen u stranku. Istovremeno su se pojačale kritike na račun Blanuše i njegove odgovornosti za izborni rezultat. Inače, SDS je osnovan 1990. godine pod vođstvom Radovana Karadžića, koji je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju pravosnažno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. Stranka je imala važnu ulogu u političkim događajima koji su prethodili ratu i tokom samog rata. Nakon rata ostala je jedna od ključnih političkih organizacija u Republici Srpskoj i godinama bila među glavnim političkim protivnicima vlasti. Međutim, jačanjem SNSD-a i dugogodišnjom vladavinom Milorada Dodika, uticaj SDS-a postepeno je slabio. Slijedi li raspad SDS-a?Članica Predsjedništva SDS-a Aleksandra Pandurević za Radio Slobodna Evropa odgovornost za izborni neuspjeh vezuje za Branka Blanušu. Smatra da su unutrašnje podjele, sukobi i obračuni s neistomišljenicima doveli stranku u jednu od najtežih kriza posljednjih godina. Prema njenim riječima, problemi su počeli prije nešto više od godinu dana, kada su sudski procesi protiv Milorada Dodika, sankcije i politički pritisci stvarali utisak da bi SNSD mogao izgubiti vlast. Umjesto da se pripremi za takav razvoj događaja, SDS se, tvrdi Pandurević, okrenuo borbi za kontrolu nad strankom i podjeli budućih funkcija. Navodi da je dio rukovodstva vodio kampanju protiv tadašnjeg predsjednika Milana Milićevića, a da su se posljedice tih sukoba osjetile i tokom izborne kampanje, uključujući sastavljanje kandidatskih lista i izbor kandidata. Posebno kritikuje odluku o isključenju Ljubiše Petrovića, kojeg smatra jednim od najvažnijih ljudi u SDS-u. "Mislim da je pitanje gospodina Ljubiše Petrovića tačka pucanja SDS-a", rekla je Pandurević za Radio Slobodna Evropa. Ona smatra da bi rukovodstvo nakon izbornog poraza trebalo podnijeti ostavke, kako bi se otvorio prostor za formiranje privremenog tijela koje bi pokušalo ujediniti stranku i zaustaviti dalje sukobe. U suprotnom, upozorava, SDS bi mogao ući u još dublju krizu. "Ukoliko ne bude snage unutar SDS-a da se kaže dosta i da se van snage stave te nestatutarne odluke gospodina Blanuše koji se obračunava sa Bijeljinom, to može biti i posljednja sjednica Glavnog odbora SDS-a", poručila je Pandurević. Iako nije željela precizirati šta pod tim podrazumijeva, njene izjave predstavljaju do sada najozbiljnije javno upozorenje o mogućem raskolu u stranci. Lider stranke Branko Blanuša, ali ni članovi Predsjedništva SDS-a, koji su ga javno branili, nisu odgovorali na pozive Radija Slobodna Evropa. Blanuša je u izjavi za N1 odbacio tvrdnju da "ne može jedan čovjek snositi odgovornost" za izborni rezultat. Najavio je i da se neće ponovo kandidovati za funkciju predsjednika SDS-a na unutarstranačkim izborima koji bi trebali biti održani u prvom kvartalu naredne godine. SDS je odavno u procesu propadanjaNovinar portala Gerila.info Đorđe Vujatović smatra da aktuelna kriza u SDS-u nije nastala preko noći, niti je povezana sa posljednjim izbornim rezultatima. Riječ je, kako kaže, o kulminaciji dugotrajnog procesa političkog propadanja stranke. Po njegovoj ocjeni, prelomni trenutak dogodio se još dok je predsjednik stranke bio Milan Miličević, kada je dio rukovodstva javno počeo govoriti da stranci treba "provjetravanje i osvježenje". Miličević je podnio ostavku u julu prošle godine. Mjesec dana uoči ostavke, uhapšen je zbog sumnje da je počinio krivično djelo "primanje mita", kao i "trgovina uticajem", kako je tada saopšteno iz Tužilaštva Republike Srpske. U martu ove godine pravosnažno je oslobođen svih optužbi. "SDS je definitivno propao onog trenutka kada su im uhapsili predsjednika. Umjesto da stanu iza svog predsjednika, oni su se bavili unutarstranačkim obračunima", kaže Vujatović i dodaje da SDS trenutno nije jedinstvena politička organizacija nego skup različitih struja sa međusobno nepomirljivim interesima. "Dominiraju lokalni interesi i pitanje kako da pojedini funkcioneri opstanu u svojim sredinama, a ne kako da jačaju SDS. Značajan uticaj i dalje imaju nekadašnji kadrovi SDS-a koji danas žive u Srbiji", naveo je Vujatović. Da je to tako, potvrđuje i Aleksandra Pandurević. "Njihov uticaj je pozitivan, jer oni zaista vole SDS", kaže ona za RSE. No, za Vujatovića je veći problem jer kriza u SDS-u ne pogađa samo tu stranku nego i cjelokupnu opoziciju u RS. On podsjeća da je SDS decenijama bio jedina opoziciona partija sa razvijenom mrežom odbora širom Republike Srpske, zbog čega su se oko njega okupljale i druge opozicione stranke. "Kroz ove izbore se definitivno pokazalo da oni vuku i ostatak opozicije. SDS je jedina stranka koja je imala razvijenu infrastrukturu u gotovo svim lokalnim zajednicama Republike Srpske. Kada takva stranka izgubi jedinstvo i povjerenje birača, posljedice osjeća cijela opozicija", kaže Vujatović. 'SDS nije pred gašenjem'Za razliku od Vujatovića, politički analitičar Mladen Bubonjić ne vjeruje da se SDS nalazi pred gašenjem. On smatra da je riječ o stranci koja već godinama bilježi kontinuirani pad. "Ne vjerujem da je ovo posljednja sjednica Glavnog odbora niti posljednji kongres SDS-a. Doći će vjerovatno do novih preslagivanja odnosa i obračuna unutar stranke, ali SDS će opstati", ocjenjuje on. Prema njegovim riječima, ključno pitanje nije da li će SDS postojati, nego kakav će SDS ostati nakon tih procesa. "Kada je riječ o zaštiti nacionalnih interesa, taj monopol je odavno preuzeo SNSD. Današnji SDS ima malo zajedničkog sa strankom koja je početkom devedesetih pod vođstvom Radovana Karadžića dominirala političkom scenom među Srbima u Bosni i Hercegovini", ističe Bubonjić. Dvanaest godina padaDa se ne radi o krizi izazvanoj samo posljednjim izborima pokazuju i izborni rezultati SDS-a. Na izborima za Narodnu skupštinu Republike Srpske 2014. godine SDS je osvojio 173.824 glasa i 24 poslanička mandata. Četiri godine kasnije podrška je pala na 123.515 glasova i 16 mandata. Na izborima 2022. stranka je osvojila 95.640 glasova i 13 mandata, dok je na ovogodišnjim izborima, prema preliminarnim rezultatima, dobila oko 65.000 glasova i deset mandata. Za to vrijeme na čelu stranke smjenjivali su se Mladen Bosić, Vukota Govedarica, Mirko Šarović, Milan Miličević i Branko Blanuša. Bosić je napustio funkciju nakon lokalnih izbora 2016. godine. Govedarica se povukao poslije poraza na izborima za predsjednika Republike Srpske 2018. godine. Šarović je podnio ostavku nakon Opštih izbora 2022. godine. Miličević je funkciju napustio nakon višemjesečnih unutarstranačkih sukoba koji su podijelili rukovodstvo i članstvo stranke.

Sud Bosne i Hercegovine oslobodio je prvostepenom presudom bivšeg direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Osmana Mehmedagića optužbi za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja. Tužiteljstvo BiH teretilo je Mehmedagića da je od novembra 2019. do 27. februara 2023. godine nezakonito obavljao dužnost generalnog direktora OSA-e, iako, prema navodima optužbe, nije ispunjavao zakonski uvjet posjedovanja odgovarajuće visoke stručne spreme. Sud je naveo da je oslobađajuća presuda donesena jer radnje opisane u optužnici ne sadrže sva zakonska obilježja krivičnog djela zloupotrebe položaja. Prema obrazloženju, Tužiteljstvo nije konkretiziralo koje je ovlaštenje Mehmedagić zloupotrijebio ili prekoračio, niti na koji je način time pribavljena korist ili prouzrokovana šteta. "Budući da činjenični opis optužnice ne sadrži konkretizaciju protupravnog postupanja optuženog, iz opisanih radnji nije bilo moguće utvrditi sva zakonska obilježja krivičnog djela koje mu je stavljeno na teret", navedeno je u obrazloženju presude. Tužiteljstvo je tvrdilo da je zloupotrebom položaja sebi omogućio ostanak na funkciji, zadržao službeni i društveni utjecaj te pribavio imovinsku korist kroz plaće i naknade u ukupnom iznosu od 293.046,58 KM, za koliko je, prema optužnici, oštećen budžet Bosne i Hercegovine. Mehmedagić je rukovodio OSA-om od novembra 2019. do februara 2023. godine, a njegov mandat obilježili su sporovi u vezi s akademskim kvalifikacijama nakon što mu je 2019. godine poništena diploma privatnog fakulteta u Banjoj Luci. Nakon toga je dostavio diplome Američkog univerziteta u Tuzli i više škole Pravnog fakulteta u Sarajevu. Tužiteljstvo BiH u odvojenom predmetu tvrdi da je diploma Američkog univerziteta krivotvorena, zbog čega se protiv njega, zajedno s bivšim predsjednikom Suda BiH Rankom Debevecom i službenikom Suda BiH Milisavom Pijukom, vodi odvojeni postupak u predmetu koji se odnosi na navodno nezakonito prisluškivanje, krivotvorenje službenih isprava i zloupotrebu položaja. Bivši direktor OSA-e nalazi se i pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država od marta 2023. godine. Američke vlasti navele su da je zloupotrijebio državnu telekomunikacijsku kompaniju u korist Stranke demokratske akcije (SDA), te da postoje vjerodostojne informacije o njegovim vezama s kriminalnim mrežama. Na današnju prvostepenu presudu Tužiteljstvo BiH ima pravo žalbe Apelacionom vijeću Suda BiH.

Plakati s fotografijom Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, te porukom kojom se on povezuje sa zločinima nad Srbima, postavljeni su 19. oktobra u Istočnom Sarajevu. Bilbordi su postavljeni na nekoliko lokacija u Istočnom Sarajevu, koji se nalazi na teritoriji entiteta Republika Srpska (RS), na 23. godišnjicu Izetbegovićeve smrti. Izetbegović tokom života nije imao sudske procese niti optužnicu koja ga je teretila zločine tokom rata u BiH od 1992. do 1995. godine. Za sada nema informacija o tome ko je postavio plakate u entitetu RS, a gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić nije odgovarao na pozive Radija Slobodna Evropa (RSE) za razgovor o ovoj temi. Na plakatima je na ćirilici, te na engleskom jeziku, ispisana poruka "23 godine kasnije – krvave ruke nisu oprane smrću, niti su odgovorni za zločine nad srpskim narodom zaboravljeni". Polaganjem cvijeća na mezar Izetbegovića, u Sarajevu je obilježena 23. godišnjica njegove smrti, a tom prilikom upućene su poruke o važnosti očuvanja državnosti, nezavisnosti i teritorijalne cjelovitosti BiH. Alija Izetbegović bio je osnivač Stranke demokratske akcije (SDA), najveće bošnjačke političke stranke u BiH, a tokom rata u BiH i prvi predsjednik Predsjedništva Republike BiH. Sudjelovao je u mirovnim pregovorima, uključujući one koji su prethodili potpisivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je 1995. godine zaustavljen rat u BiH. Nakon prvih višestranačkih izbora izabran je za predsjednika Predsjedništva BiH, a preminuo je 19. oktobra 2003. u 79. godini.

Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu protiv poljskog državljanina Bartlomieja Wlodzimierza Krakowiaka, kojeg tereti za izazivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje, oštećenje ili rušenje vjerskih objekata te izazivanje opće opasnosti zbog događaja u Međugorju krajem jula ove godine. Prema navodima optužnice, Krakowiak je u noći između 27. i 28. jula na više vjerskih simbola u Međugorju ispisivao uvredljive i pogrdne poruke na bosanskom, engleskom i poljskom jeziku, koristeći crnu boju i sprej. Tužiteljstvo BiH navodi da su njegove radnje izazvale uznemirenost među svećenicima, vjernicima i hodočasnicima te grubo narušile dostojanstvo tog katoličkog hodočasničkog mjesta. Optužnica ga također tereti da je 28. jula u ranim jutarnjim satima pokušao zapaliti platno na vanjskom oltaru Crkve svetog Jakova u Međugorju. Nakon što se platno nije zapalilo jer je bilo izrađeno od nezapaljivog materijala, navodi se da je benzinom polio inventar oltara i izazvao požar. Prema optužnici, pričinjena je materijalna šteta od 130.767 KM. Za djela za koja se tereti predviđene su zatvorske kazne u rasponu od tri mjeseca do osam godina. Krakowiak je javnosti u Poljskoj ranije bio poznat po svom hodočašću upravo u Međugorje. Katolički mediji u toj zemlji objavljivali su njegove ispovijesti o borbi s ovisnostima, depresijom i problemima sa zakonom, koje je povezivao s kasnijim vjerskim obraćenjem. Prema ranijim objavama i njegovim javnim istupima, 2017. godine prepješačio je oko 1.300 kilometara od Varšave do Međugorja, putovanje koje je opisivao kao prekretnicu u svom životu. Nakon dolaska u hercegovačko svetište gostovao je na brojnim vjerskim tribinama i susretima u Poljskoj, gdje je svjedočio o svom iskustvu i značaju Međugorja za njegovu promjenu života. Međugorje je jedno od najpoznatijih katoličkih hodočasničkih odredišta u Evropi. Međunarodnu prepoznatljivost steklo je nakon tvrdnji šestero djece iz 1981. godine da im se ukazala Djevica Marija. Vatikan je u septembru 2024. odobrio javno štovanje i organizirana hodočašća u Međugorje, ali se nije izjasnio o natprirodnom karakteru navodnih ukazanja.

U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome li su nedavni izbori pokazali da Bosna i Hercegovina ne može da se izvuče iz zagrljaja nacionalnih stranaka. Sagovornici su bili Enver Kazaz, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu i Srđan Puhalo, socijalni psiholog iz Banjaluke. Bilo je riječi o tome zašto su tako ubjedljivo pobijedile nacionalne stranke, zašto Bakir Izetbegović, i pored velike pobjede njegove stranke, nije izabran u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, da li će Dodikov sin Igor, koji je dobio najviše glasova na izborima za Narodnu skupštinu Republike Srpske, biti premijer tog entiteta i da li će Dragan Čović, i pored toga što je članica HDZ-a izabrana u državno predsjedništvo i dalje insistirati na promjeni izbornog zakona. Razgovaralo se i o tome da li će na državnom nivou odlučujući riječ imati Dodik i Čović s obzirom da će imati kontrolni paket u Domu naroda, da li će Izetbegović morati da im pravi ustupke, kao i o tome da li se Bosna i Hercegovina polako pretvara u gerijatrijski centar s obzirom da mladi sve više odlaze jer ne vide budućnost u svojoj zemlji. Omer Karabeg: Zašto su na nedavnim izborima tako ubjedljivo pobijedile nacionalne stranke? Enver Kazaz: Odgovor ima tri aspekta. Nije riječ o nacionalnim, nego o nacionalističkim strankama. Takva je njihova narativna i ideološka struktura. Nacionalizam počiva na širenju straha od drugog, a Bosna i Hercegovina je zemlja nezavršenog rata jer je rat s vojnog prebačen u političko polje, pa se drugi promatra kao svepovijesni neprijatelj. Drugi aspekt je klijentelistički. Od 820 hiljada i nešto zaposlenih 40 posto su službenici u državnoj službi i javnim preduzećima. Kada saberete njihovu ukupnu cifru plus porodice dobijete broj koji je približan broju glasača nacionalističkih partija. I treći aspekt je religijski. Religija je ovdje u službi nacionalističkih partija tako da one imaju medijsku, religijsku, ideološku i egzistencijalnu kontrolu glasačkog tijela. Mislim da je nacionalizam stalna odrednica bosanskohercegovačkog podjeljenog društva. Srđan Puhalo: Bosna i Hercegovina je tako konstituisana da oni koji su u nacionalnom smislu najekstremniji dobijaju najviše glasova. Mi smo podijeljeni, svako glasa za svoje i to nije ništa novo. Novo je da je došlo do prekombinacije među Bošnjacima dok se kod Srba i Hrvata ništa nije promijenilo. Naime, građanska, liberalna ljevica, koja je bila na vlasti u Federaciji i na nivou BiH zajedno sa SNSD-om i HDZ-om, razočarala je dobar dio svojih glasača, pa su joj se oni osvetili. Tako da se brod, koji se zove Bosna i Hercegovina, sada nagnuo na desnu stranu, ali to se među Bošnjacima periodično dešava. Nekad prevagne, građanska, lijeva opcija, a nekada desna. Mislim da je građanska opcija ovog puta izdala samu sebe, da je previše kalkulisala s nacionalnim i nije imala hrabrosti ili nije ni mogla da uđe u važne i velike reforme jer onaj ko je u koaliciji sa HDZ-om i SNSD-om uvijek je gubitnik. IzetbegovićiOmer Karabeg: Kako tumačite činjenicu da Bakir Izetbegović nije izabran u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine iako je njegova stanka osvojila daleko najviše glasova u Federaciji Bosne i Hercegovine? Enver Kazaz: Vrlo jednostavno. Izetbegović je veoma nesposoban političar koji nezasluženo posjeduje simbolički kapital svoga oca koji je također kao političar bio prava nepogoda za Bosnu i Hercegovinu u njenim najtežim trenucima. I gospodin Bakir Izetbegović i njegova supruga, gospođa Sebija Izetbegović, važe za omražene osobe u bošnjačkom dijelu Federacije tako da je mene začudilo da je gospodin Izetbegović dobio oko 190.000 glasova, ali je zato gospođa Izetbegović, koja je 2022. izborima za Skupštinu Kantona Sarajevao osvojila 14.700 glasova, sada na izborima za parlament Federacije dobila svega 5.800 glasova. Taj pad porodice Izetbegović, ili dinastije kako je zovu u medijima, vrlo je važan za Bosnu i Hercegovinu u cjelini zato što je Izetbegović, kao neka vrsta radikalnog političara, u suradnji s Islamskom zajednicom na najgori mogući način mijenjao bošnjački kulturni i nacionalni identitet. Ali današnji najpopularniji političar SDA gospodin Haris Zahiragić, koji je osvojio 39.000 glasova za državni parlament, daleko najviše pojedinačnih glasova od svih političara za bilo koji parlament, još je radikalniji. Biračko tijelo SDA se radikaliziralo zato što Bakir Izetbegović nije bio uspješan političar. I još jedna važna stvar. Izetbegović je za sebe vezao prevelik broj tajkuna. Za njega se posredno ili neposredno vežu brojne afere i onda je nepovjerenje prema njemu sasvim logično. Tatina preporukaOmer Karabeg: Kad govorimo o dinastijama, izgleda da su građani Republike Srpske prihvatili da njima vlada dinastija Dodik. Na izborima za Narodnu skupštinu Republike Srpske Dodikov sin Igor dobio je najviše glasova, čak više i od Draška Stanivukovića. Dodik je ovih dana izjavio da ne bi imao ništa protiv da njegov sin bude premijer. Mislite li da će tako i biti? Srđan Puhalo: Ne znam jer glasovi za Igora Dodika su u stvari glasovi za Milorada Dodika kao što je uspjeh SNSD-a na ovim izborima u stvari uspjeh Milorada Dodika. On je dominirao u predizbornoj kampanji, svi ostali su statirali. Milorad Dodik je u stvari najjača i najslabija karika SNSD-a jer onoga trenutka kad njega ne bude vidjećete šta će biti sa SNSD-om. Igor Dodik je osvojio najviše glasova, ali je pitanje da li on ima sposobnosti i stručnosti koje ga preporučuju za premijera. Omer Karabeg: Ali tata ga je preporučio. Srđan Puhalo: Mislim da je to greška jer Igor Dodik nije kopija Milorada Dodika i u veoma lošoj ekonomskoj situaciji, u kojoj se danas nalazi Republika Srpska, može da donese samo razočarenje glasačima SNSD-a. Nisam siguran da on ima kapacitet da se nosi sa svim izazovima pred kojima se nalazi Republika Srpska. Moguće je da Igor Dodik bude premijer, ali, ponavljam, to bila velika greška SNSD-a. Omer Karabeg: Može li se reći da su Srbi u Republici Srpskoj glasali za dinastiju Dodik? Srđan Puhalo: Nisu oni glasali za dinastiju Dodik. Oni su glasali za Milorada Dodika. A da li će se to pretvoriti u dinastiju zavisti od Milorada Dodika, odnosno od toga koga je on spreman da postavi na mjesto premijera. Ali bilo ko da dođe na čelo vlade, zna se koje je glavni baja – to je Milorad Dodik, njegova se pita i njegova je zadnja. Dva pola nacionalizmaOmer Karabeg: Gospodine Kazaz, mislite li da su ovi izbori pokazali da je Srbima u Republici Srpskoj prihvatljiva vladavina dinastije, a da su Bošnjaci u Federaciji protiv toga? Enver Kazaz: Veoma teško pitanje. Srbi u Republici Srpskoj teško žive, čak puno gore, nego Bošnjaci u Federaciji tako da je glasanje za Milorada Dodika zapravo glasanje klijenata koji ovise od njegove autoritarne svemoći u Republici Srpskoj. Ali ne bih tako lako poredio gospodina Dodika i gospodina Izetbegovića. Izetbegović je potpuno nesposoban političar dok je Dodik veoma vješt manipulator, proračunat političar i neko ko stalno pomjera granice svoje nacionalističke ideologije. Izetbegović je uplašen, nesposoban da definira svoje nacionalne ciljeve i vidim da mu to sad rade mlađi kadrovi koji se zalažu za proporcionalnu zastupljenost u institucijama sistema na državnoj razini što bi značilo apsolutnu dominaciju Bošnjaka i pretvaranje države u neku vrstu bošnjačke institucionalne organizacije. Dodik i Izetbegović su dva pola nacionalizma. Jedan je uspješan, autoritaran, održava se na vlasti i istodobno ekonomski, demografski i kulturolški uništava Republiku Srpsku, dok je drugi nesposoban i održava se zahvaljujući simboličkom nasljeđu svoga oca i Islamskoj zajednici koja stoji iza njega. Omer Karabeg: Da li će Dodik, Čović i Izetbegović brzo se dogovoriti o formiranju vlasti na nivou Bosne i Hercegovine? Srđan Puhalo: Mislim da hoće. Nemaju nikakvu ozbiljnu prepreku s tim što mislim da su u prednosti Dodik i Čović jer oni sada traže "dobre" Bošnjake sa kojima će sarađivati. Milorad Dodik je ovih dana na konferenciji za štampu to vrlo jasno rekao spominjući centralnu banku, vojsku i administraciju. Ali koja god od bošnjačkih partija tokom naredne četiri godine bude s njima na vlasti na nivou Bosne i Hercegovine ne gine joj da će nakon toga izgubiti izbore jer će je SNSD i HDZ tako provaljati kroz blato i da će je ogaditi bošnjačkom glasačkom tijelu kao što su ogadili i Trojku s kojim su do sada bili na vlasti. Pitanje je samo koja će bošnjačka partija biti spremna da na to pristane zarad četiri godine vlasti. Kontrolni paketOmer Karabeg: Da li će savez Dodik i Čović praktično vladati Bosnom i Hercegovinom? Oni su već najavili da se nijedna odluka neće moći donijeti bez njihove saglasnosti. Enver Kazaz: Taj savez postoji zbog veoma loše politike Stranke demokratske akcije i lažne građanske politike gospodina Željka Komšića koji je i u retorici i u ideologiji prihvatio narativ bošnjačkog nacionalizma i probošnjački simbolički kapital i time ubio ideju građanske države. On joj je zabio nož u leđa. Njegova lažna priča o odnosu dva prema jedan u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine – lažna zbog toga što Predsjedništvo ima minimalne ustavne ovlasti – u praksi se savezom Dodika i Čovića pretvorila u dva prema jedan protiv Bosne i Hercegovine. Taj savez je ne samo ojačao lične odnose između te dvojice vlastodržaca, nego je pokazao važnost Doma naroda na državnoj razini. Kada upozorite političke oligarhe u Federaciji Bosne i Hercegovine da su se gospodin Alija Izetbegović i njegov tim diletantski ponašali u daytonskim pregovorima i kažete im da su pristali na najrigidniju konsocijaciju, onda vas oni, kao mene, proglase četnikom, ustašom, ne znam već čime. A prethodne četiri godine pokazale su snagu Domova naroda i konsocionalnog ustava. Zato će Čović i Dodik imati kontrolni paket na državnoj razini. I ja mislim da će se vlast na državnoj razini brzo formirati, ali prvi Čovićev zahtjev će biti promjena izbornog zakona. Napominjem da je Izetbegović potpisao sa Čovićem sporazum o legitimnom predstavljanju i onda je lagao da nije, ali sad ga taj sporazum čeka na državnoj razini pri čemu će Čović imati nedvosmislenu podršku Milorada Dodika kome je cilj što više razgraditi Bosnu i Hercegovinu. Omer Karabeg: Očekujete li veću krizu kada bude vladao trio Dodik, Čović i Izetbegović? Srđan Puhalo: To zavisi od HDZ-a. Oni govore da im je prioritet evropski put, ali se bojim da je to samo jedna fina priča. Mislim da će HDZ, da bi ostvario svoje ciljeve, nastojati da što je moguće više kapitalizuje koaliciju sa SNSD-om. A onda se postavlja pitanje kako će na to reagovati bošnjačke partije koje su pred izbore obećavale da će sačuvati i odbraniti Bosnu i Hercegovinu. Volio bi da vidim kako će to da urade i da li ćemo opet doći u pat poziciju u kojoj se sada nalazimo. S druge strane, ne bih otpisivao Dodikovu i Čovićevu želju za novcem jer u Bosni i Hercegovini nema para, pa bi se moglo očekivati da će oni folirati da im je stalo do Evropske unije ne bi li dobili neki novac. Možda će ih nedostatak novca natjerati da budu konstruktivniji, nego što su bili do sada. Zarobljena državaOmer Karabeg: Da li bi Dodik zbog para, koje bi eventualno mogle da stignu iz Evropske unije, mogao odustati od svoje antievropske retorike? Jer je on već rekao da je evropski put antisrpski put i da on ne želi evropske reforme, odnosno hoće da se dogovara sa Briselom o tome koje će reforme prihvatiti, a koje neće. Enver Kazaz: Ne vjerujem da će Dodik tako lako žrtvovati svoju politiku za evropski novac zato što on uzima veoma skupe kredite. Njega ne zanima stepen zaduženosti Republike Srpske, niti kako žive njeni stanovnici. Pogledajte, koliko je samo opustošena istočna Bosna i Hercegovina, a nema nikakve promjene. Zašto? Zato što je veliki broj socijalno najaktivnijih ljudi otišao iz Bosne i Hercegovine. Ovo je podijeljeno, propalo društvo bez dovoljne socijalne energije za bilo kakvu pobunu. To je veoma depresivno i beznadno društvo sa birokratski zarobljenom državom. Moja predviđanja su vrlo pesimistična. Ja mislim da će se sistem urušiti sam od sebe onog trenutka kad građani budu morali plaćati vrlo skupi američki plin iz Južne interkonekcije i kad se suočimo sa strahovitom energetskom krizom i krizom hrane. Tako da je moguće da ovo bude zemlja koja će samu sebe pojesti iznutra. Gerijatriski centar i jalovišteOmer Karabeg: Vjerujete li da je nakon ovih izbora definitivno izgubljena nada u promjene, pa će uslijediti novi talas odlazaka? Srđan Puhalo: Nisam siguran jer to više ne zavisi od nas. To zavisi od Evropske unije. Njemačka je, recimo, prepolovila broj viza za radnike sa Balkanu, a ni Evropska unija nije više tako dobra udavača. Uostalom, već je otišlo ono što je htjelo da ode. Ostali su đuturumi i patriote koji po svaku cijenu žele da ovdje žive. Nisam, dakle, siguran da će se ubrzati odlazak ljudi, ali se plašim da će se ubrzati dolazak prljavih tehnologija u Bosnu i Hercegovinu. Imamo najavu nekih bušenja na Ozrenu, ne znamo šta nam donosi Južna interkonekcija. Ne znamo šta je sve obećano Amerikancima u Republici Srpskoj kao što ne znamo ni šta im je obećano u Federaciji. Bojim se da Bosna i Hercegovina sve više postaje gerijatrijski centar i veliko jalovište i da je to naša budućnost. Enver Kazaz: Gerijatrija i jalovište, o kojima govori kolega Puhalo, su slike Bosne i Hercegovine i danas i u budućnosti. Kao čovjek koji zbog zdravstvenih problema vrlo često posjećuje ljekare svakodnevno vidim sve veći broj starih, bolesnih ljudi koji nemaju novca za terapiju. Evo vam jedan podatak, nekad se na odsjek fakulteta na kojem radim upisivalo 60 studenata. Ove godine je upisano svega dvoje. Stanovništvo Bosne i Hercegovine naglo stari. Mi u Bosni i Hercegovini zapravo živimo od novca koji dijaspora šalje svojoj rodbini. To je jedini spas za ovo stanovništvo. Ali sa krizom, koja zahvata svijet, tog novca će biti sve manje i pitanje je kako će Bosna i Hercegovina preživjeti. Bojim se da će za desetak godina sistem biti neodrživ jer kako će se puniti penzioni fondovi ako je već danas odnos zaposlenih i penzionera 1:1. O tome u Bosni i Hercegovini niko ne govori. Ti problemi nisu u prvom planu. U prvom planu je goli, primitivni nacionalizam, a ne život ljudi.

Potpisani su da bi se spriječile zloupotrebe dvojnih državljanstava i praksa bjekstva od pravde u komšiluk. U praksi, međutim, često ne funkcionišu. Iako su zemlje Zapadnog Balkana većinom umrežene međudržavnim sporazumima o izručenju, bivši predsjednik nekadašnje Srbije i Crne Gore jedan je u nizu onih koji su, koristeći porozne granice i dvojno državljanstvo, izbjegli odsluženje kazne ili suđenja u svojim zemljama. Bivši predsjednik Državne zajednice Srbije i Crne Gore, Svetozar Marović je od 10. oktobra slobodan čovjek jer mu je kazna na koju je u Crnoj Gori osuđen zbog korupcije zastarjela. U Srbiju je pobjegao nakon izricanja presude 2016, a Beograd je do zastarijevanja kazne odbijao da ga izruči, iako sa Podgoricom ima Ugovor o međusobnom izručenju sopstvenih državljana koji se terete za organizovani kriminal, korupciju i druga teška krivična djela. Profesorka prava u penziji iz Beograda Vesna Rakić Vodinelić kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da političke veze imaju veliki uticaj na odluke o odbijanju zahtjeva susjednih država za izručenjem, a da je Marović morao biti izručen. Osim susjednih zemalja, utočište na Zapadnom Balkanu nalazili su i optuženi i osuđeni sa raznih meridijana – od Rumunije do Tajlanda. Osuđeni ratni zločinci i 'politički azilanti' u SrbijiBilateralni sporazumi, koje su države Zapadnog Balkana uglavnom potpisivale od 2010. godine, omogućavaju da zemlje izruče vlastite državljane, pod specifičnim uslovima koji se tiču organizovanog kriminala i korupcije. Ne primjenjuju se na slučajeve počinjene prije potpisivanja sporazuma, a u slučaju Srbiji i Bosne i Hercegovine, ni na ratne zločine. Uprkos međunarodnoj potjernici, Novak Đukić, nekadašnji general Vojske Republike Srpske (RS) koji je 2014. uoči izricanja presude u BiH pobjegao u Srbiju, i danas živi slobodno u Beogradu. U Sarajevu je osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina, ubistva 71 civila na tuzlanskoj Kapiji, a Beograd odbija da ga izruči jer je i državljanin Srbije, a Srbija svoje državljane ne izručuje. Dvojno državljanstvo imaju i bivši pripadnici Vojske i Policije RS Tomislav Kovač, Mirko Vrućinić i Duško Kornjača i samo su neki od onih koje bh. pravosuđe traži zbog ratnih zločina, a žive slobodno u Srbiji. Tri godine nakon što je preuzeo odgovornost za oružani napad na kosovsku policiju u Banjskoj, u Srbiji je na slobodi i Milan Radoičić. Iako je Kosovo proteklih godina za njim raspisalo pet potjernica, a SAD i Velika Britanija ga sankcionisale zbog veza sa međunarodnim kriminalom, 9. oktobra bio je na predizbornom skupu vladajuće stranke Aleksandra Vučića. Uz Radoičića, i druga lica sa kosovskih optužnica za različita krivična djela, uključujući i ratne zločine, u Srbiji su slobodni ljudi. Neki od njih su aktivni u javnom životu – pišu i promovišu knjige, bave se politikom i gostuju u medijima. Iako je Priština za njima raspisala potjernice, Srbija odbija da ih izruči pa se većini u toj državi sudi u odsustvu. Beograd ne priznaje Kosovo i sa tom zemljom nema sporazum o izručenju. Tokom protekle decenije, državljanstvo, azil ili druge vidove zaštite u Srbiji dobijali su i državljani Rumunije, Bugarske, Tajlanda i drugih zemalja koje traže pravosuđa njihovih država. Tako je bugarski biznismen Cvetan Vasilev, koji je u svojoj zemlji optužen za umiješanost u 144 slučaja pronevjere novca, 2014. pobjegao u Srbiju gdje je sedam godina kasnije dobio politički azil. Azil je, uz obrazloženje o mogućem progonu zbog političkih uvjerenja, dobio i rumunski biznismen i bivši poslanik Sebastijan Gica koji je 2016. pobjegao u Srbiju nakon što je protiv njega pokrenuto više istraga zbog, pored ostalog, sumnji na korupciju. Vlada Srbije je 2019. dodijelila državljanstvo bivšoj premijerki Tajlanda Jingluk Šinavatri, koja je u svojoj zemlji osuđena na pet godina zatvora zbog korupcije. "Radi se o bogatim ljudima, tako da mi se čini da je tu korupcija došla do izražaja kada je u pitanju izručivanje državljana tih zemalja", kaže profesorka prava Vesna Rakić Vodinelić. Kineski državljanin Cui Guanghai, čije izručenje traže SAD pod optužbama za špijunažu i šverc vojne tehnologije, nestali su 2025. iz kućnog pritvora u Beogradu nakon što su uhapšeni po međunarodnoj potjernici na zahtjev SAD-a. Direktor Federalnog istražnog biroa (FBI) Kaš Patel tada je pred Kongresom poručio da Srbija optužene kineske državljane vraća Kini umjesto da ih izruči Americi. Nakon što je 2022. u Srbiji uhapšen bivši ukrajinski obavještajac Andrej Naumov, Beograd je odbio zamolnicu Ukrajine za njegovim izručenjem zbog istrage zloupotrebe službenog položaja. Naumovu se sudilo u Srbiji, a 2025. osuđen je na godinu dana zatvora zbog drugog krivičnog djela, pranja novca. Braća Mamić, najpoznatiji u BiHNajpoznatiji bjegunac od pravde u Bosni i Hercegovini je Zdravko Mamić, dugogodišnji izvršni potpredsjednik u fudbalskom klubu Dinamo Zagreb iz Hrvatske. Mamić je 2018. proglašen krivim za izvlačenje novca iz kluba i osuđen na šest i po godina zatvora. Uoči izricanja presude je pobjegao u BiH, čije državljanstvo je ranije zatražio i dobio na osnovu porijekla. Vlasti BiH su odbile hrvatski zahtjev za izručenjem. Presudu je na isti način izbjegao i njegov brat, bivši fudbaler i trener Zoran Mamić, koji je zbog izvlačenja novca iz Dinama u Hrvatskoj osuđen na četiri godine i osam mjeseci zatvora. Danas radi u Fudbalskom klubu Sarajevo kao savjetnik vlasnika kluba. Iz Hrvatske je 2010. u BiH prebjegao i Miroslav Kutle, koji je bio osuđen za tri kaznena djela zloupotrebe ovlašćenja u privredi. I on na osnovu porijekla ima državljanstvo BiH, gdje je danas slobodan čovjek sa razvijenom poslovnom imperijom, obzirom da je krajem septembra nastupila zastara u posljednjem slučaju u kojem ga je potraživalo hrvatsko pravosuđe. Nekadašnji direktor firme "Salonit" kod Splita Jozo Ćurković je 2004. uoči podizanja optužnice za privredni kriminal i zloupotrebe pobjegao u BiH, te zbog dvojnog državljanstva do danas nije izručen Hrvatskoj. Sud u Splitu ga je 2022. u odsustvu osudio na tri godine zatvora. I drugi bjegunci od hrvatskog pravosuđa su utočište pronalazili u BiH. Branimir Glavaš, koji je 2009. osuđen za zločine nad srpskim civilima tokom rata u Osijeku, iskoristio je uoči presude dvojno državljanstvo i otišao u zapadnu Hercegovinu. Glavaš je proveo više od pet godina u zatvorima u BiH nakon što je ta država preuzela izvršenje kazne, ali je pušten na slobodu 2015. jer je Ustavni sud Hrvatske ukinuo presudu i naložio novo suđenje. U Prozoru na jugu BiH 2025. je po potjernici Interpola uhapšen slovenački državljanin Mladen Samardžija. Slovenačke vlasti tražile su ga, između ostalog, zbog vođenja lanca krijumčarenja droge, ali je Sud BiH odbio zahtjev za izručenje jer između dvije države ne postoji bilateralni sporazum. Slovenija je formalno ustupila predmet BiH, koji je u fazi istrage. Ko se 'krije' u Crnoj Gori i na Kosovu?Radomir Laban od 2011. izbjegava zatvorsku kaznu u Srbiji, dok je na Kosovu od 2018. sudija tamošnjeg Ustavnog suda. Laban je osuđen kao dio tzv. "carinske mafije", grupe osumnjičenih za djela mita, a njegovo ime je na Interpolovoj potjernici od 2014. Labanov integritet se na Kosovu dovodi u pitanje. Bivša predsjednica Vjosa Osmani ga je 2025. označila kao prijetnju po nacionalnu bezbjednost, dok je tadašnja ministarka pravde iznijela sumnju da je saradnik srpske obavještajne službe. Ustavni sud je ranije za RSE saopštio da se neki sudija tokom mandata može razriješiti "samo zbog teškog krivičnog djela ili zbog teškog zanemarivanja dužnosti", na prijedlog dvije trećine sudija Ustavnog suda. Najpoznatiji slučaj u Crnoj Gori je bivši premijer Tajlanda Taksin Šinavatra koji je prije hapšenja u svojoj zemlji 2023. proveo 15 godina u egzilu zbog presude za više krivičnih djela. Tokom tog perioda 2009. postao je počasni državljanin Crne Gore, iako se nalazio na potjernici Interpola. Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović tada je izjavio da Šinavatra ne može biti izručen Tajlandu jer crnogorski Ustav zabranjuje ekstradiciju svojih državljana drugim zemljama. Šinavatra je nakon povratka na Tajland odslužio kaznu i u maju 2026. pušten na uslovnu slobodu, a pomilovan je u junu. U oktobru 2026. godine podnio je zahtjev za amnestiju kako bi se obustavili svi pravni postupci i izbrisale sve optužbe protiv njega. Saradnja na tekstu: Sandra Cvetković

U Srbiju stiže rekordan talas prijava za glasanje na izborima, dok je izlaznost bosanskohercegovačkih birača iz inostranstva i dalje izuzetno niska. U novoj epizodi istražujemo razloge za to – politički ambijent, birokratske labirinte i otežan put do glasačke kutije. Kroz razgovore sa stručnjacima i ljudima koji godinama grade živote van domovine, otvaramo važna pitanja o političkoj 'težini' iseljeništva.

Devet mjeseci otkako je zarobljen na ratištu u Ukrajini, bh. državljanin Selver Hrustić je u kampu za ratne zarobljenike u blizini Lviva, iako je Bosna i Hercegovina najavila da će tražiti njegovo izručenje, kako bi mu sudila zbog pridruživanja ruskoj vojsci. Otac ovog 35-godišnjeg ruskog dobrovoljca Fahrudin Hrustić kazao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da njegov sin ne želi izbjeći odgovornost za ratovanje na ruskoj strani i da je spreman na suđenje u BiH. "Volio bi da se vrati i da mu se sudi ovdje. Sve po zakonu, pa šta bude. Devet mjeseci je prošlo i zna se da je bio u stranoj vojsci i sve ostalo. Mislio sam da će se to završiti za nekoliko mjeseci, ali se odužilo", kazao je. Hrustić je, kako saznaje RSE, u Ukrajini trenutno jedini ratni zarobljenik iz zemalja zapadnog Balkana. Jedan je od 20-ak državljana BiH za koje je poznato da su od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, pridružili ruskoj vojsci za što u BiH mogu biti osuđeni na kaznu od najmanje tri godine zatvora. Šta kažu institucije?Selver Hrustić pridružio se ruskoj vojsci u septembru prošle godine, kada je potpisao ugovor s ruskim Ministarstvom odbrane. Za razliku od nekoliko drugih državljana BiH koji se bore u redovima ruske vojske, prema podacima RSE, nije dobio rusko državljanstvo koja Moskva ubrzano dodjeljuje stranim borcima od septembra 2022. Glavni tužilac BiH Milanko Kajganić potvrdio je na konferenciji za novinare u martu da će nadležni organi tražiti njegovo izručenje, kako bi bio procesuiran u BiH. Na upit RSE šta je do sada poduzeto po tom pitanju, iz Tužilaštva BiH su, ne iznoseći detalje, naveli da u tom predmetu "aktivno poduzimaju mjere i radnje iz svoje nadležnosti u skladu sa Zakonom". Iz Ministarstva pravde BiH kažu za RSE da od pravosudnih institucija do sada nisu dobili zahtjeva za Hrustićevim izručenjem, koje bi potom uručili Kijevu, kao i da nemaju informacije o tome da li se protiv njega vodi krivični postupak. Hrustićev otac ističe da je njegova porodica nekoliko puta davala iskaze istražiteljima te da su nedavno angažirali i advokata kako bi pokušali doći do informacija o mogućem izručenju. Kaže da, osim jednog telefonskog razgovora, sa sinom komuniciraju putem pisama preko Crvenog križa. Također, vidjeli su ga i na snimcima koje objavljuje "Hoću živjeti" (Хочу жить) ukrajinski državni projekat namijenjen ruskim vojnicima koji žele da se predaju ukrajinskim snagama. U jednom od snimaka koji je objavljen u maju na kanalima ovog projekta, Hrustić je prikazan u dvorištu kampa, zajedno sa drugim zatvorenicima, a uslijedili su kadrovi njihovog predstavljanja. Ruska obećanjaHrustić je porijeklom iz Zenice, nekoliko godina je živio i radio u Njemačkoj, a u Rusiji je boravio i prije početka invazije na Ukrajinu početkom 2022., o čemu je ranije pisao RSE. Njegov slučaj postao je poznat nakon što je ukrajinski medijski projekat United24 Media objavio intervju s njim iz zarobljeništva. U intervjuu je, među ostalim, rekao da mu je obećano da će nakon šestomjesečnog ugovora dobiti advokata koji bi mu pomogao da riješi pravne probleme u jednoj zemlji Evropske unije. "Oni to predstavljaju kao da mi nekoga branimo u Ukrajini. To je propaganda", rekao je Hrustić u videu, tvrdeći da mu je obećano da neće biti poslan na front, ali je ubrzo dobio naređenja za proboj kroz ukrajinska sela. Njegov otac je u razgovoru s RSE rekao da ne zna detalje o tome kako se Selver našao u Rusiji, a onda i na ratištu, ali da misli da mu je obećana pravna pomoć zbog problema koje je imao. Bez presuda za ratovanje u ruskoj vojsciBiH je do danas, u desecima presuda, procesuirala uglavnom povratnike povezani s odlascima u Siriju i Irak, odnosno terorističkim grupama kojima su se tamo pridruživali. Presuda za ratovanje u Ukrajini nije bilo. Jedan od procesa vodio se protiv Darija Ristića iz Modriče, ali Sud BiH odbio je u aprilu potvrditi optužnicu jer je utvrđeno da je imao rusko državljanstvo u vrijeme pridruživanja ruskoj vojsci. Osim Ristića, jedini procesuirani bio je Gavrilo Stević, optužen da je na ukrajinskom frontu bio od 2014. tokom rata Ukrajine i separatističkih snaga Luganska i Donjecka. Šest godina kasnije je oslobođen optužbi pred Sudom BiH zbog nedostatka dokaza o učešću u vojnim dejstvima na strani ruskih separatista. Je li moguće izručenje?Hrustić je trenutno jedini ratni zarobljenik iz zemalja Zapadnog Balkana koji se nalazi u ukrajinskim zatvoreničkim kampovima, saznaje RSE iz izvora u ukrajinskom Koordinacijskom štabu za postupanje s ratnim zarobljenicima. Upit o tome da li se protiv njega vodi krivični postupak u Ukrajini, te mjerama koje slijede ukoliko BiH zatraži izručenje, RSE je uputio i ukrajinskom državnom tužilaštvu, ali odgovor do objave teksta nije stigao. Služba sigurnosti Ukrajine ranije je za RSE navela da Hrustić može ostati u zarobljeništvu do završetka ruske agresije na Ukrajinu ili biti prebačen u Rusiju u okviru razmjene zarobljenika. Prema dostupnim podacima, Rusija, osim u slučaju državljana Sjeverne Koreje, nije tražila razmjenu stranih državljana koji su se borili u njenim ratnim formacijama. Ratnim zarobljenicima bi se moglo suditi u Ukrajini ako su osumnjičeni za ratni zločin ili drugo krivično djelo, te u slučaju da bude dokazano da su plaćenici. Za samo sudjelovanje u borbama na strani ruske vojske nije dovoljno za krivično gonjenje. Ukrajina je 4. aprila, prema pisanju ukrajinskih medija, izručila Azerbejdžanu državljanina te zemlje koji se borio na strani ruske vojske, a vlasti njegove zemlje su ga teretile za nezakonito pridruživanje stranim formacijama. Radi krivičnog gonjenja, Ukrajina je u oktobru 2025. predala Litvaniji osumnjičenog za ratne zločine. Hiljade stranih regrutaRusija je od početka invazije na Ukrajinu regrutirala hiljade stranih državljana iz više od 130 zemalja, procjene su ukrajinskih vlasti koje su navedene i u izvještaju koji su aprilu objavili Međunarodna federacija za ljudska prava (FIDH) i ukrajinska organizacija Truth Hounds. Ukrajinske vlasti procjenjuju da bi Rusija tokom ove godine mogla regrutirati 18.500 stranih državljana. Izvještaj FIDH-a i Truth Hands zasnovan na istraživanjima i razgovorima sa zarobljenim ruskim vojnicima, opisuje različite načine regrutiranja, od ponude dobro plaćenih poslova do ruskog državljanstva, dok su neki potpisivali ugovore kako bi izbjegli zatvor. Ne postoje zvanični podaci o broju osoba sa Zapadnog Balkana koje su se pridružile ruskoj vojsci. Prema mapi koju je objavio projekt "Želim živjeti", procjene za Srbiju iznose između 100 i 499 osoba, dok se su ostale zemlje Zapadnog Balkana u kategoriji sa manje od 100 dobrovoljaca u ruskoj vojsci. Prema podacima ukrajinskog Koordinacijskog štaba za postupanje s ratnim zarobljenicima, poginulo je više od 5.100 stranih državljana koji su se borili u ruskoj vojsci. Ukrajina u zarobljeništvu drži državljane 48 zemalja, podaci su Štaba, dok ruska strana nije objavila zvanične podatke

Državljanin Bosne i Hercegovine Saša Micev osuđen je na pet godina zatvora nakon što je priznao krivicu za kršenje američkih zakona o kontroli izvoza i međunarodnih sankcija protiv Sjeverne Koreje, učestvujući u pokušaju posredovanja u prodaji prenosivih protivvazdušnih raketnih sistema. Prema sudskim dokumentima, 43-godišnji Micev, koji se bavi međunarodnom trgovinom oružjem, djelovao je zajedno sa saučesnikom iz savezne američke države Novi Meksiko. Njih dvojica su, s drugim osobama, pokušali zaobići ograničenja koja je američko Ministarstvo finansija uvelo kroz propise o sankcijama Sjevernoj Koreji, navelo je Savezno tužilaštvo SAD-a za okrug Novi Meksiko. Tužilaštvo navodi da su posredovali u kupovini prenosivih raketa zemlja-vazduh SA-18 Igla iz Sjeverne Koreje, bez potrebnih dozvola ili odobrenja Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC) pri Ministarstvu finansija SAD-a. Tokom 2020. Micev je sa saučesnikom u više navrata razgovarao o nabavci raketa Igla, dostavljao informacije o cijenama, učestvovao u pokušajima pribavljanja oružja uz korištenje falsifikovane dokumentacije te radio na njihovoj nabavci iz Sjeverne Koreje, iako je znao da su takve transakcije zabranjene američkim i međunarodnim zakonima. On i njegov saučesnik su krajem 2020. otputovali u Ankaru kako bi završili dogovor o prodaji raketa. Međutim, posao nije realizovan nakon spora sa sjevernokorejskom stranom oko cijene, dodalo je avezno tužilaštvo SAD-a za okrug Novi Meksiko. Prvi pomoćnik američkog tužioca Ryan Ellison izjavio je da sankcije nemaju smisla ako oni koji ih svjesno zaobilaze ne snose posljedice. "Ovaj optuženi je pomogao u provođenju međunarodne šeme poslovanja koja je zabranjena američkim zakonima, a ova presuda ga poziva na odgovornost za njegovu ulogu", rekao je Ellison. Vršilac dužnosti specijalnog agenta Ryan G. McRae iz Istražne služba za unutrašnju bezbjednost (HSI) naveo je da osobe koje pokušavaju zaobići američke kontrole o izvozu i međunarodne sankcije radi nezakonite trgovine vojnim naoružanjem predstavljaju ozbiljnu prijetnju nacionalnoj bezbjednosti i globalnoj stabilnosti. Micev je priznao krivicu za kršenje Zakona o međunarodnim ekonomskim ovlaštenjima u vanrednim situacijama i propisa o sankcijama prema Sjevernoj Koreji, nakon čega mu je izrečena kazna od pet godina zatvora.

Bošnjački institut u Sarajevu otkazao je koncert ruske klasične muzike organiziran u suradnji s Ambasadom Rusije u BiH, nakon što je, kako navode iz Instituta, naknadno utvrđeno da su među organizatorima bile organizacije povezane s ruskim državnim programima i fondacijama koje smatraju spornim. Iz Instituta su za Radio Slobodna Evropa rekli da je komunikacija vođena direktno s Ambasadom Rusije te da nisu bili upoznati sa svim organizatorima događaja. Ruska ambasada je u saopćenju od 13. oktobra otkazivanje nazvala "bezobraznim incidentom" i optužila "rusofobične elemente u Sarajevu iz političkog i medijskog domena" da su izvršili pritisak na Bošnjački institut. Ambasada je navela da je obavijest o otkazivanju primila dva sata prije početka koncerta. Prema promotivnim materijalima događaja, među partnerima projekta bili su fondacija "Ruski Mir" (Ruski svijet) i federalna agencija Rossotrudničestvo. Fondacija Ruski svijet osnovana je 2007. predsjedničkim dekretom ruskog predsjednika Vladimira Putina s ciljem promocije ruskog jezika i kulture u inostranstvu. Europski parlament i brojne europske vlade godinama upozoravaju da organizacija djeluje kao instrument širenja političkog utjecaja Kremlja, posebno u zemljama istočne i jugoistočne Europe. Rossotrudničestvo, državna agencija zadužena za kulturnu i humanitarnu suradnju s inostranstvom, nalazi se pod sankcijama Europske unije od 2022. godine. EU je navela da agencija sudjeluje u promoviranju ruskih državnih interesa i narativa te podržava aktivnosti povezane s ruskom vanjskom politikom nakon invazije na Ukrajinu. U izvještajima i analizama o Balkanu, Radio Slobodna Evropa je ranije navodio da su i Ruski svijet i Rossotrudničestvo dio šire mreže ruskih institucija koje Moskva koristi za jačanje političkog, kulturnog i društvenog utjecaja na Zapadnom Balkanu. Ruski državni mediji i pojedini zvaničnici posljednjih godina bili su među najglasnijim međunarodnim akterima koji su osporavali ili relativizirali genocid u Srebrenici.

Posebni odjel za korupciju, organizovani i međukantonalni kriminal bh. entiteta Federacija BiH potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Autocesta FBiH Elmedina Volodera, te Marina Nikolića, Borisa Zelića i Reufa Kadrića, zbog sumnje na zloupotrebe povezane s eksproprijacijom zemljišta za izgradnju dijela Koridora Vc. Ovo je saopštio 12. oktobra Vrhovni sud entiteta Federacije Bosne i Hercegovine u okviru kojeg djeluje Posebni odjel za korupciju, organizovani i međukantonalni kriminal. Optužnica je potvrđena, kako se navodi, nakon što je utvrđena osnovana sumnja da su počinjena krivična djela navedena u optužnici. Optužnica je podignuta krajem septembra. Iz Tužilaštva je tada navedeno da je Marin Nikolić od augusta 2022. do maja 2023. godine organizovao grupu kojoj su pristupili Voloder, Zelić i Kadrić, s ciljem pribavljanja protivpravne imovinske koristi Borisu Zeliću kroz postupak eksproprijacije zemljišta na području Ljubatovića, u srednjoj BiH. Tužilaštvo tvrdi da je tim radnjama pribavljena protivpravna korist od najmanje 702.3 hiljade maraka (oko 359 hiljada eura), dok je JP Autoceste FBiH oštećeno za više od 2,53 miliona maraka (oko 1,3 miliona eura). Optuženi su, koristeći službene i poslovne pozicije, kako se navodi u saopštenju, radili na izmjeni projektne dokumentacije, uspostavi nove deponije Ljubatovići i pokretanju postupka potpune eksproprijacije zemljišta za deponiju. Aktivnosti su preduzimane, kako se navodi u optužnici, iako je izvođač radova bio spreman o vlastitom trošku uspostaviti privremenu deponiju, dok je projektant ranije iznio stav da nova deponija nije potrebna. Tužilaštvo tvrdi da je Boris Zelić prethodno kupio zemljište koje je kasnije obuhvaćeno eksproprijacijom, nakon čega mu je JP Autoceste FBiH za eksproprisane nekretnine isplatilo 851,9 hiljade maraka (oko 435 hiljada eura). Zelić se dodatno tereti da je prilikom kupovine pojedinih nekretnina nadležnim organima prijavljivao niže kupoprodajne cijene od stvarno ugovorenih i plaćenih, te da je takve podatke dostavljao Poreznoj upravi Federacije BiH. Tužilaštvo je predložilo saslušanje više od 50 svjedoka, četiri vještaka i izvođenje više od 500 materijalnih dokaza.

"Najbolje bi bilo da su u Predsjedništvu sve tri žene. Od ovoga svakako nema ništa, a žene su sposobnije deset puta nego muškarci." Ovako je Dželadin Kojić, građevinski radnik kojeg smo zatekli sa mistrijom u ruci u jednoj sarajevskoj ulici, sažeo neobičnost trenutka u kojem se našla politika u Bosni i Hercegovini. Prvi put od Dejtonskog mirovnog sporazuma, u zgradi na adresi Titova 16 u Sarajevu, u kolektivnom šefu države sjediće dvije žene - Željka Cvijanović i Darijana Filipović. Onome ko ne poznaje društveno-političku sliku Bosne i Hercegovine, ova činjenica može da zvuči kao pobjeda rodne ravnopravnosti, razbijanje staklenog plafona i simbolički trijumf u društvu koje je političku moć rezervisalo za muškarce. Stvarna slika otvara suštinska pitanja: šta se događa kada tamo, na poziciju koju su osvojile na Opštim izborima, stignu? Da li se mijenja politika? Da li se mijenja položaj drugih žena? Ili se mijenjaju samo lica, dok politička moć ostaje u istim stranačkim centrima? Slušajte i pratite ZIP►Spotify►Apple Podcast►YouTube Između nade, ponosa i sumnjeReakcije građanki i građana na sarajevskim ulicama pokazuju različite reakcije, od nade, preko podrške, pa do sumnje. Fatka Brković, učiteljica u penziji, ne skriva razočaranje opštom političkom situacijom, ali izražava tihu nadu zbog izbora dvije žene na čelu države. "Razočarana sam do daske, jer su nacionalističke stranke pobijedile. A što se žena u Predsjedništvu tiče, pa to je super! Super da su nam žene više aktivirane i da su više na takvim mjestima. To sad, vrijeme će pokazati. Sve je neizvjesnost." S druge strane, mlađa sagovornica Ana, misli da su dvije žene savršene za tu poziciju, jer donose promjene i novu energiju. "Treba da budemo ponosne. Smatram da dvije žene mogu dosta doprinijeti na jačanju ravnopravnosti." Da je riječ o napretku u ravnopravnosti spolova na mjestima odlučivanja u politici, smatra Afsad Jelešković. On izražava nadu da će u budućnosti biti još više žena uključeno, ali izražava i sumnju zbog političkih narativa u Bosni i Hercegovini. "I ako na stranu stavimo to što su žene, pitanje je koliko će imati mogućnosti da samostalno donose odluke bez uticaja stranačkih funkcionera, odnosno prvih violina politika koje predstavljaju" – kaže ovaj Sarajlija. Afsad se ipak nada da će članice Predsjedništva BiH "zaista promijeniti paradigmu i da će zastupljenost žena u politici biti sve veća i veća." Simbolički korak za djevojčice, bez garancije za stvarna pravaPredsjedništvo Bosne i Hercegovine ima nadležnosti u vanjskoj politici, diplomatiji, budžetu, Vijeću ministara ali i koordinaciju prema nevladinim organizacijama. To navodi na to da prostora za djelovanje formalno, kao i neformalno, ima kada je u pitanju rodna ravnopravnost. Željka Umičević, projektna koordinatorica u Helsinškom parlamentu građana Banja Luka smatra da prisustvo žena na samom vrhu države nosi snažnu psihološku poruku, posebno za mlađe generacije žena, ali da po sebi ne donosi automatsku zaštitu ženskih prava. "Djevojčice koje danas odrastaju u Bosni i Hercegovini gledaju u žene koje su u većini i koje predstavljaju državu na najvećem nivou. To definitivno može oblikovati kako gledaju na sebe i na svoje mogućnosti u društvu", navodi Umičević. Ipak, dodaje da ne treba "romantizovati" ovaj trenutak, jer kako kaže, žene na vlasti nemaju automatsku obavezu prema ženskim pravima. "Osim ako svjesno ne odluče da koriste tu svoju moć da mijenjaju uslove u kojima žive obične žene." Umičević podsjeća da su Željka Cvijanović i Darijana Filipović i do sada bile u vlasti te, kako kaže, "imale uticaj, a nisu učinile gotovo ništa da ženama bude bolje". "Ono što se može desiti sada jeste da nam kažu koja prava vi sad žene još hoćete ili evo imamo dvije žene u Predsjedništvu. I time će se zapravo pokušati pitanje ženskih prava svesti na par žena koje su uspjele doći do vrha, a ostale žene dalje se suočavaju s nasiljem, sa diskriminacijom na tržištu rada, problemima u pristupu reproduktivnom zdravlju, sa staklenim plafonom." Nova članica tročlanog Predsjedništva, Darijana Filipović dolazi iz Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH). Bila je zastupnica u Parlamentu Federacije BiH, a od 2018. je parlamentarka u državnom Parlamentu. Željki Cvijanović, iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) je ovo drugi mandat kao članici Predsjedništva BiH, a prethodno je bila premijerka a zatim i predsjednica Republike Srpske. 'Vertikala vlasti' i lekcije iz prošlostiDa same brojke nisu garancija suštinskih promjena, pokazuje i nedavna prošlost Bosne i Hercegovine. Zemlja je već imala periode kada su na samom vrhu takozvane "vertikale vlasti" sjedile isključivo žene: Željka Cvijanović u Predsjedništvu BiH, Borjana Krišto na čelu Vijeća ministara BiH, Lidija Bradara kao predsjednica Federacije BiH i Benjamina Karić na čelu glavnog grada. Uprkos toj činjenici, sistemski položaj žena u društvu ostao je nepromijenjen, smatra Maja Gasal, nekadašnja državna parlamentarka i direktorica Akademije za žene. Ona naglašava da žene na visoke pozicije često dolaze preuzimajući muške obrasce ponašanja i stranačku disciplinu. "Mi smo imali to neke četiri godine kao vertikalu, i sada kad bismo postavili pitanje građanima i građankama šta se promijenilo u našim životima, osobito u životima žena, ne biste dobili nikakav odgovor da imamo promjene, da su unijele žensku energiju, perspektivu, da se politika može voditi i sa manje populizma, kao pozitivan zanat, a ne nešto što mladi ljudi, pa i mi evo stariji, doživljavamo kao nešto što je negativno." Gasal smatra da se stvarna samostalnost političarki vidi već na prvom koraku, pri sastavljanju vlastitog kabineta. "Ako sam ja ministrica ili članica Predsjedništva, a dozvoljavam da mi stranački lider ili rukovodstvo bira ko će biti u mom kabinetu, tu neću doći do izražaja. Umjesto da biraju tim koji će nadopuniti njihove nedostatke, žene prihvate poziciju, a stranački lideri pošalju ljude koji će vama u kabinetu više štetiti nego donijeti rezultat", ističe ona. Pri tome, naglašava da pred javnošću stoje dva različita profila: Željka Cvijanović kao provjeren kadar sa višegodišnjim kontinuitetom, te Darijana Filipović kao mlađe lice od kojeg se priželjkuje građenje novog političkog identiteta. "Filipović, kao jedno mlađe i novije lice sa izuzetnim biografskim i radničkim porijeklom, ima priliku da pokaže novim generacijama da se može biti na visokoj funkciji i unositi ženski princip - ajmo se okupljati, ajmo zajedno graditi, s manje populizma a više rezultata", poručuje Gasal. Noć izborne pobjede u sjeni stranačkih lideraPored unutrašnjih politika, ključni ispit članice Predsjedništva biće i odnos prema organizacijama civilnog društva koje se bore za rodnu ravnopravnost, protiv nasilja nad ženama i zaštitu žrtava. Da se time, što su dvije žene u Predsjedništvu BiH, ispunio jedan od uslova Zakona o ravnopravnosti spolova, smatra Jadranka Milićević, direktorica Fondacije Cure. "Ali je problem po meni, zato što ni Željka Cvijanović ni Darijana Filipović nisu do sada prepoznate kao žene koje su donekle zastupale prava žena u svom dosadašnjem radu", kaže ona. Smatra da bi ove dvije žene 'dosta toga' morale promijeniti u svom radu kako bi bile prepoznate u tom smislu davanja podrške inicijativama koje dolaze iz civilnog društva. "Jer dosadašnje iskustvo, moram reći da nam je dosta negativno", kaže Milićević. Ona podsjeća i na prizore iz izborne noći koji najbolje oslikavaju stvarnu hijerarhiju moći. "Pogledajte noć pobjede: prvo su govorili lideri koji čak nisu ni bili kandidati, pa su tek nakon njihovog govora ustupili prostor ženama koje su pobijedile i koje bi trebale biti na najvažnijim funkcijama. To je za mene poražavajuće", kaže Milićević. Milićević naglašava da formalno ispunjavanje kvota ne znači ništa ako političarke ne pokažu spremnost da izađu iz matrica stranačke odanosti. "Žene koje su na političkim pozicijama, u nastojanju da se dokažu da su stvarno legitimne predstavnice svojih naroda, pomalo zaborave da su žene. A iz toga neminovno proističe da su im žene 'narod' samo kad su u službi njegovog jedinstva", ističe Milićević. Bosna i Hercegovina ima propisane rodne kvote od najmanje 40 odsto za manje zastupljeni spol u vlasti i na kandidatskim listama. Izborni zakon precizira i raspored: među prva dva kandidata mora biti najmanje jedna osoba manje zastupljenog pola, među prvih pet najmanje dvije, a među prvih osam najmanje tri. Izborne kvote kao vrata, ali ne i ključDileme o ulozi žena u politici nisu se mnogo promijenile u posljednje tri decenije. U izdanju Sarajevskog otvorenog centra i Agencije za ravnopravnost spolova 2015. godine objavljena je publikacija "1995–2015: Žene i politički život u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini", autorica Marine Veličković, Arijane Aganović i Edite Miftari. Na primjerima nekoliko konkretnih akterki, političarki, institucionalnih liderki i aktivistkinja, cilj je bio dati pregled učešća žena u političkom životu tokom dvadeset godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. U toj publikaciji, osnivačica Stranke žena BiH, Amila Omersoftić, govoreći o pritiscima koje je ta stranka proživljavala (i nije preživjela) kaže da su "Žene u politiku 1998. godine ušle kao nužno zlo. One su i danas nužno zlo." Kao ključni problem navela je da su žene "glasačka mašina, nikad se nisu složile, ni jedan jedini front". S druge strane, o putu struke i integriteta u istoj publikaciji svjedoči profesorica Azra Hadžiahmetović, bivša ministrica vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, govoreći o ulasku u Federalni parlament 1998. godine. "Bože, jesam li izabrana zato što ja jesam to što jesam ili kao dio kvote?" "Na svu sreću", rekla je ona, "tada je postojala kvota, jer da nije bilo kvota, ne bi bilo ni žena uopšte u politici". Hadžiahmetović je u pomenutoj publikaciji poručila da se nikad nije rukovodila gender predznakom, nego strukom. Smatra da je na ženama da izgrade "neki svoj okvir" te da svojim sposobnostima i jezikom struke izgrade svoju poziciju. Glas mladih: Kad će rodna jednakost preći iz drugog u prvi plan?Ali da su pitanja rodne ravnopravnosti u bosanskohercegovačkom društvu i dalje gurnuta u drugi plan pod pritiskom etnonacionalnih tema, potvrđuje i razmišljanje 29-godišnjeg Vedada Vugdića. Iako pozdravlja činjenicu da dvije žene sjede u Predsjedništvu BiH, ističe da društvo na njih i dalje primarno gleda kroz stranačku i nacionalnu pripadnost, a tek potom kroz rodni identitet. "Tako da u našoj trenutačnoj klimi nažalost to pada u drugi plan, ali mi je drago da barem iz drugog plana dobijamo dobre rezultate." Na pitanje da li očekuje da bi rodna jednakost mogla preći u prvi plan u odnosu na etnonacionalno prije nego li on ode u penziju, kaže da misli kako bi moglo za nekih 10 do 15 godina, kad se riješe drugi problemi. "Na primjer kada vam na pamet padne predstavnica SNSD-a, prije toga vam padne puno drugih misli nego činjenica da je žena. To da je žena u društvu je tek treća misao za redom, ali nadam se da će se to promijeniti u narednih desetak godina." O serijalu 'Zaviri ispod površine'Svakodnevnica u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori. Sa kakvim se izazovima suočavamo? Šta ove sedmice pokušavamo bolje da razumemo? Petkom u 12 sati slušajte ZIP - Zaviri ispod površine gde analiziramo i objašnjavamo društvene fenomene koji nas okružuju. Sve epizode možete potražiti ovde. Preuzimite podcast na vaš uređaj i slušajte po svom tempu. Detaljnije upute kako slušati ovaj i naše druge podcaste potražite ovde.