U Banjaluci je položen kamen temeljac za obnovu banjalučke Sahat‑kule, nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine. Sahat‑kula je podignuta krajem 16. vijeka, a srušena je u decembru 1993. godine, tokom rata u BiH. Obnova Sahat‑kule dolazi nakon višedecenijskih napora da se saniraju posljedice razaranja u Banjaluci, gradu koji je tokom rata ostao bez ijedne od svojih 16 džamija. Iako u Banjaluci nije bilo ratnih dejstava, svi islamski vjerski objekti su 1993. godine porušeni, uključujući i Ferhat‑pašinu džamiju, uz koju se nalazila i Sahat‑kula. Tokom rata u BiH uništeno je više od 600 džamija. Na mjestu gdje se nalazila Sahat-kula nakon rušenja je u temelju ostao samo jedan kamen, na koji je 33 godine kasnije postavljena ploča koja simboliše početak obnove. Ferhat-pašina džamija (Ferhadija) srušena je 7. maja 1993. godine. Tadašnje vlasti Republike Srpske organizovale su rušenje, a ostaci su odvezeni na gradsku deponiju, dok je dio bačen i u rijeku Vrbas. Nakon rata pronađeni su fragmenti, a na mjestu nekadašnje Sahat-kule se danas nalazi dio materijala originalnog spomenika kulture. U osmanskim gradovima sahat‑kule su često građene uz džamije i čaršije, kao važni elementi tadašnjeg urbanog i društvenog života. Banjalučka Sahat‑kula bila je viša od 20 metara, masivno zidana kamenom i tokom vijekova je više puta popravljana i dograđivana, posebno nakon zemljotresa 1969. godine. S obzirom da je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, iz Vakufske direkcije Islamske zajednice ističu da će se tokom obnove nastojati zadržati izvorni izgled i način gradnje. Obnova bi trebala trajati 18 mjeseci. Temeljac je položen u prisustvu predstavnika Islamske zajednice u BiH, vlasti RS, a prisustvovao i je i banjalučki gradonačelnik Draško Stanivuković. "Sahat-kula neka bude uspravni kameni most koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost, ali i ljude koji ovdje žive. Neka nas podsjeća na važnost zajedništva, sloge, međusobnog poštovanja i uvažavanja", poručio je Stanivuković. Ismail-ef. Smajlović, muftija banjalučki, istakao je da sahat-kula pokazuje vrijeme i ukazuje da svaka osoba može upravljati svojim vremenom. "To može biti inspiracija i poruka svakoj čestitoj osobi koja dođe u njenu blizinu ili sa odstojanja očita satnicu i procijeni raspoloživo vrijeme za dobro djelo. To je mogućnost i izbor svakog pojedinca u ljudskom rodu", rekao je Smajlović. Građani koji su prisustvovali polaganju temeljca ističu za Radio Slobodna Evropa da ih početak obnove Sahat-kule, podsjeća na "tolerantnija" vremena. Muharem Tulek, danas banjalučki penzioner, prisjeća se kako ga za Sahat-kulu vežu uspomene iz djetinjstva, "ono što je nekada bila Banjaluka, prije rata". Tulek je u ratu izbjegao iz Banjaluke, a vratio se u svoj grad 2001. godine. "Sahat-kula predstavlja simbol ljudi koji su prijateljski nastrojeni. Međutim, ja tu živim blizu, pa čujem kad omladina ide na utakmicu, Borčevu (FK Borac), svašta uzvikuju, nacionalizam je i dalje prisutan. To nikad prije rata nije bilo. Politika je previše upletena. Veličaju se osuđeni za ratne zločine...ne znam zašto se to i dalje radi", kaže Tulek. Tulekova sugrađanka, Ismeta Muharemović u Banjaluku se vratila 1999. godine. "Ovo je radostan dan, nadam se da će i nas Bošnjaka biti više u Banjaluci", rekla je za RSE. Obnova Ferhat pašine džamije je završena 2016. godine. Ferhadija je, osim što ima vjersku i kulturnu vrijednost, i jedan od turistički najposjećenijih objekata u Banjaluci. Godine 2024., obnovljena je i Arnaudija, posljednja od 16 u ratu porušenih banjalučkih džamija.

Vrhovni sud Republike Srpske donio je 30. aprila presudu da se postupak upisa zemljišta koje se nalazi u mjestu Podnovlje kod Doboja ponovi. Grad Doboj je ranije parcelu upisao na svoje ime i prodao privatnom investitoru koji na njoj gradi solarne elektrane. Riječ je o 180 hektara plodnog poljoprivrednog zemljišta na kojem banjalučka firma "Etmax" gradi kompleks sa više od 100 solarnih elektrana, čemu se mjesecima protive mještani Podnovlja, koji su tu zemlju obrađivali u okviru zadruge. Ovo je prva presuda u korist mještana i zadrugara, oko kojeg se angažovalo i Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, s obzirom na to da se poljoprivredno zemljište smatra državnom imovinom i ne može biti predmet prodaje. Šta je prethodilo presudi Vrhovnog suda RS?Grad Doboj upisao je na sebe zemljište koje je pripadalo Poljoprivrednoj zadruzi Podnovlje. Nakon toga Zadruga je tražila od Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske (RUGIPP) da postupak ponovi, jer nisu bili uključeni u proces. RUGIPP-a je dva puta odbio da ponovi postupak, zbog čega se Zadruga obratila Okružnom sudu u Doboju, koji je odbacio njihov tužbeni zahtjev. Vrhovni sud Republike Srpske odlukom od 30. aprila je ukinuo presudu Okružnog suda u Doboju i predmet vratio na početak. Advokat Zadruge Nebojša Milanović kaže za Radio Slobodna Evropa da je ova presuda prvi korak u dokazivanju da zemljište pripada Zadruzi i da je nezakonito oduzeto. "Suština cijele priče – čije je zemljište – još je daleko od završetka. Ovom presudom smo se, žargonski rečeno, vratili u igru i dobili priliku da zaštitimo svoja prava. Imamo dokumenta iz katastra u Doboju u kojima se Zadruga vodi kao posjednik tog zemljišta, a taj posjednik uopšte nije bio pozvan u postupak", rekao je Milanović za RSE 30. aprila. Šta su do sada uradile državne institucije u ovom slučaju?Iz Pravobranilaštva BiH su za Radio Slobodna Evropa 27. aprila saopštili da su formirali predmet radi zaštite državne imovine u Podnovlju kod Doboja. Istovremeno su naveli da iz entiteta Republika Srpska i dalje nije dostavljena "većina traženih podataka", iako je predmet formiran nakon prijave koju je 5. marta podnijela Mreža Aarhus centara za zelenu agendu i zaštitu životne sredine. Ranije je i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine za RSE potvrdilo da je formiralo predmet povodom navoda o uzurpaciji državnog zemljišta, te da se on "nalazi u fazi analize". Grad Doboj nije odgovorio na pitanja Radija Slobodna Evropa o tome na koji način je zemljište prešlo u vlasništvo grada, a potom prodato privatnom investitoru. Odgovor nije stigao ni iz kompanije "Etmax" o uslovima pod kojima su stekli pravo korištenja zemljišta. Prema važećem zakonodavstvu i odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, poljoprivredno zemljište smatra se državnom imovinom, kojom gradovi i entiteti ne mogu raspolagati bez odluke države. Iz Kancelarije visokog predstavnika u BiH ranije su za RSE upozorili da slučaj u Podnovlju "izaziva ozbiljnu zabrinutost u pogledu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem i mogućeg uticaja na zaštitu životne sredine". Aarhus centar iz Sarajeva u međuvremenu je podnio tužbu protiv lokalnih vlasti u Doboju zbog, kako navode, netransparentnosti čitavog projekta. Njihovi predstavnici upozoravaju da se projekti obnovljivih izvora energije ne mogu realizovati bez jasnog zakonskog okvira, posebno u naseljenim mjestima i na spornom zemljištu.

Sloboda medija na Zapadnom Balkanu se generalno pogoršava, ocenili su Reporteri bez granica na čijoj su ovogodišnjoj listi indeksa medijskih sloboda u svetu Srbija i Bosna i Hercegovina među najgore plasiranim evropskim državama. Organizacija za zaštitu slobode medija i prava novinara sa sedištem u Parizu u izveštaju Indeks slobode medija u svetu za 2026. objavljenom u četvrtak ocenjuje da je sloboda medija globalno na najnižem nivou u poslednjih 25 godina, dok manje od jedan odsto svetske populacije živi u zemljama u kojima je situacija s medijima "dobra". Srbija se nalazi na 104. mestu, a Bosna i Hercegovina na 90 mestu na listi sa 180 zemalja, pri čemu su obe zemlje u kategoriji "Teška situacija" po pitanju slobode medija. "S izuzetkom Kosova (84. od 180 zemalja i teritorija u Indeksu, +15 mesta od 2025. godine), koje je zabeležilo poboljšanje uprkos tome što je ostalo jedna od najslabije rangiranih zemalja u Evropi, sloboda medija na Zapadnom Balkanu se generalno pogoršava", naveli su Reporteri bez granica. S druge strane, ističu se u izveštaju, iako su Albanija (83. na listi), Bosna i Hercegovina i Srbija kandidati za članstvo u Evropskoj uniji, sve tri zemlje su neprijateljski nastrojene prema novinarstvu i ranjive na propagandu, Od država Zapadnog Balkana najbolje su plasirane Crna Gora (41. mesto) i Severna Makedonija (45. mesto). Crna Gora je zahvaljući indeksu 71 svrstana u kategoriju "Zadovoljavajuća" po pitanju medijskih sloboda, dok je Severna Makedonija s indeksom 69 u kategoriji "Problematična situacija". U toj kategoriji su i Albanija s indeksom 56 i Kosovo s indeksom 55. Bosna i Hercegovina (indeks 54) i Srbija (indeks 50) su u kategoriji "Teška situacija". U toj grupi od evropskih zemalja je jedino još Gruzija (na 135. mestu), dok su Kazahstan, Turska, Belorusija, Azerbejdžani i Rusija u najlošijoj kategoriji "Veoma ozbiljna situacija". Na vrhu liste Reportera bez granica su Norveška, Holandija, Estonija, Danska, Švedska, Finska i Irska, i to su jedine zemlje svrstane u kategoriju "Dobra situacija". Na dnu liste su Saudijska Arabija, Iran, Kina, Severna Koreja i Eritreja. Reporteri bez granice ukazuju da se u Belorusiji i Rusiji zakoni a borbu protiv terorizma i ekstremizma "redovno koriste za kriminalizaciju rada novinara". S druge strane, za Ukrajinu se navodi da je relativan izuzetak u istočnoj Evropi usled blagog poboljšanja uprkos ruskoj invaziji. "Taj napredak je prvenstveno postignut zahvaljujući dinamičnom medijskom sektoru u zemlji i istraživačkom radu ukrajinskih medija za jačanje transparentnosti u političkom životu države", navode Reporteri bez granica. Najveći skok je zabeležila Sirija posle pada režima Bašara al Asada koja je na listi u 2026. napredovala Sirija za 36 mesta 141. poziciju. Manje od jedan odstoPrvi put u istoriji Svetskog indeksa slobode medija, više od polovine zemalja sveta nalazi se u situaciji koja je ocenjena kao "teška" ili "veoma ozbiljna", navode Reporteri bez granica i ukazuju da u poslednjih 25 godina prosečna ocena svih ispitanih zemalja nikada nije bila tako niska. Pre 25 godina petina svetske populacije je živelo u zemljama u kojima je situacija u medijima smatrana "dobrom", dok sada manje od jedan odsto svetske populacije uživa u takvim uslovima. Usvajanje sve restriktivnijih zakona, posebno povezanih s pitanjima nacionalne bezbednosti, još od 2001. nagriza pravo na informisanje, čak i u demokratskim državama, navodi se u izveštaju. Problem s restriktivnim zakonima je sveprisutan, pošto je, kako ističu Reporteri bez granica, od pet indikatora kojima mere stanje slobode medija (ekonomski, pravni, bezbednosni, politički i društveni), indikator pravnog okvira zabeležio najveći pad ove godine. Problemi i u Evropskoj unijiOrganizacija sa sedištem u Parizu navodi da mnoge članice Evropske unije i kandidati za članstvo krše Evropski zakon o slobodi medija (EMFA), koji je stupio na snagu u avgustu 2025. U Nemačkoj, koja je 14. na listi, zakoni o nacionalnoj bezbednosti ne ispunjavaju stroge zahteve zakona u vezi sa zaštitom novinara i njihovih izvora, navode Reporteri bez granica. U više zemalja su podrivene odredbe EMFA koje garantuju nezavisnost javnih servisa, posebno u Bugarskoj (71. mesto), Malti (67.), Italiji (56.), Slovačkoj (37.), Francuskoj (25.), Litvaniji (15.) i Češkoj (11.). Estonija (3.), čiji javni servis nije izbegao pritiske, izgubila je svoju poziciju unutar EU u korist Holandije. Reporteri bez granica navode da je u Mađarskoj odlazeća vlada Viktora Orbana odbila da sprovede EMFA i kršila slobodu medija, pa je na 74. mestu i nalazi se među tri najniže rangirane članice EU s Kiprom (80. mesto) i Grčkom (86. mesto), gde, kako se navodi u izveštaju, evropski zakoni nisu uspeli da reše problem "oligarhizacije" medijskog pejzaža i pretnji po bezbednost novinara.

Mjesecima nakon što su testiranja otkrila prisustvo olova u krvi kod grupe stanovnika Vareša, u tom rudarskom mjestu u srednjoj Bosni čekaju da institucije vlasti naprave konkretne poteze i otkriju uzroke. Među više od 300 stanovnika Vareša, koji su testirani od novembra prošle godine, nalazi se porodica Ilhana Klančevića. Njemu, supruzi i kćerki je, kako kaže, utvrđeno prisustvo olova u krvi, a za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da vlast nije pokazala brigu za situaciju u Varešu. "To je takav nedostatak empatije. Da je u Varešu oboljelo 30 ovaca ili oštećeno 30 klupa u parku, neka bi institucija reagovala. Ovdje niko ništa", kaže Klančević. Vareš je grad u kome je i prije ratnih '90-ih postojala rudarska industrija, a u posljednjih nekoliko godina u tom mjestu otvoren je rudnik cinka, barita i olova. Rudnik je do prošle godine vodila britanska kompanija Adriatic Metals BiH, a potom je prodan kanadskoj kompaniji Dundee Precious Metals (DPM). Stanovnici, koji su govorili za RSE, traže od institucija vlasti odgovore o uzrocima prisustva olova u krvi i da utvrde postoji li veza s radom obližnjeg rudnika. S druge strane, vlasnici rudnika ističu da dosadašnji nalazi nisu utvrdili vezu između njihove djelatnosti i prisustva olova u krvi kod stanovnika Vareša. U dosadašnjim analizama, u pojedinim područjima Vareša, utvrđene su povišene koncentracije teških metala u tlu i zraku, uključujući i zone uz put za prijevoz rude. Zahtjevi građanaTestiranja stanovnika Vareša počela su u novembru prošle godine, a većinu je financirala kanadska kompanija koja rukovodi rudnikom. Od ukupno 237 testiranih, prema podacima Doma zdravlja u Varešu, 30 ih je imalo koncentraciju olova u krvi veću od pet mikrograma po decilitru, što prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), predstavlja prag za djelovanje. Nakon što je rudarska kompanija prestala financirati testiranja, građani su sami platili dodatnih 85 testiranja. Rezultati su pokazali povišene vrijednosti olova u krvi kod oko 20 posto. "Dakle, institucije vlasti nisu financirale nijedno testiranje niti su pokrenule sistemsko ispitivanje uzroka zagađenja. Do sada je ukupno urađeno više od 300 nalaza i svi imaju olovo u krvi, neki manje, neko više", kaže Klančević. Ističe da mještanim prestaje da masovnim testiranjem naprave nezavisnu bazu podataka. "I tako pokušamo dokazati odakle dolazi trovanje. Vjerovatno ćemo morati sami plaćati, ili tražiti pomoć od dijaspore", kaže on, ističući da test košta 50 maraka (oko 25 eura). Zahtjev za testiranje djeceNakon rezultata dosadašnjih testiranja, 265 roditelja iz Vareša uputilo je u martu zahtjev institucijama Zeničko-dobojskog kantona i Federacije BiH da organiziraju testiranje djece. "Zabrinuti smo jer ovo traje već pet-šest mjeseci, a niko ne utvrđuje uzrok", kaže Miroslav Pejčinović iz ekološkog udruženja "Opstanak". Pejčinović tvrdi da Udruženje nije dobilo odgovor ni na zahtjev kantonalnoj i enitetskoj vlasti za uvođenjem vanrednog stanja i formiranja operativnog štaba, kako bi bio utvrđen uzrok pojave teških metala u krvi stanovnika i tlu. Pejčinović je stava da su građani i aktivisti, obraćajući se svim institucijama, iscrpili administrativne mogućnosti. "Predstoji nam još jedino pravna borba protiv onih koji su svojim doveli do ovoga svojim odlukama", kazao je. Kao ključni problem ističe da 2019. godine, prije početka rada rudnika, nije urađeno tzv. nulto mjerenje stanja tla, zraka i zdravlja stanovništva, koje bi omogućile komparaciju sa današnjim rezultatima. Šta kažu institucije vlasti?Vareš su prije dva mjeseca posjetili predstavnici Ministarstva zdravstva i Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, kada su obećali da će biti organizirano testiranje oko 300 djece. Iz tih institucija za RSE nisu odgovorili kad će biti testiranje i šta su do sada poduzeli. Iz kantonalnog Ministarstva zdravstva naveli su pak da su, nakon zahtjeva roditelja, započeli stručne konsultacije s nadležnim institucijama radi pribavljanja medicinskog stava, nakon čega će donijeti odluku. Tvrde i da su, u suradnji s Institutom za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, uključeni u nadzor koji pokazuje da "nisu utvrđeni klinički znakovi akutne intoksikacije", nego ukazuje na "hroničnu, asimptomatsku izloženost olovu koja dovodi do kumulacije metala u organizmu". Institut za epidemiološku analizu je, kako navode, analizirao rezultate 238 testova utvrdivši da je oko 85 posto njih niskih vrijednosti. Koncentracija olova povišena je u krvi osoba na pojedinim lokacijama u Varešu, a identificirano je 14 slučajeva sa koncentracijom iznad 10 mikrograma po decilitru. lako su prosječne vrijednosti izmjerene kod djece niže nego kod odraslih, zabilježeni su, kako je navedeno, pojedinačni slučajevi koji zahtijevaju pedijatrijski nadzor. Preporučene su dodatne analize tla i prašine, kontinuirano praćenje kvaliteta zraka, kao i mjere zaštite zdravlja stanovništva, uključujući medicinsko savjetovanje, dodatnu dijagnostiku i eventualno liječenje u težim slučajevima. Rudnik tvrdi da nije odgovoranKoncesija za rudnik cinka, barita i olova dodijeljena je 2013., a britanska kompanija Adriatic Metals BiH započela je u martu 2024. radove na eksploataciji. Dodatnim istraživanjima pronađene su značajne količine srebra, zlata i bakra. Otvaranje rudnika Rupice predstavljalo je, prema objavama predstavnika vlasti, najveću poslijeratnu rudarsku investiciju u Bosni i Hercegovini. Rudnik je prošle godine kupila kanadska kompanija Dundee Precious Metals (Iz kompanije ističu da Strategija razvoja Općine Vareš za period 2017–2026 upućuje na historijske rudarske aktivnosti i odlagališta materijala u blizini naselja Pržići i Veovača, gdje su ranija istraživanja zabilježila povišene koncentracije metala, uključujući olovo, cink, kadmij i arsen, što je karakteristično za područja s dugotrajnim rudarskim i industrijskim aktivnostima. Kako tvrde, dodatno, nezavisna naučna istraživanja, uključujući rad Geološkog zavoda Slovenije, opisuju dolinu rijeke Stavnje kao područje s više od 100 godina intenzivnih rudarskih i metalurških aktivnosti. "Ovi nalazi ukazuju da su povišene koncentracije metala u tlu povezane s dugotrajnim rudarenjem, radom željezare, napuštenim jalovištima, transportom čestica putem zraka i riječnog sistema, kao i prirodnim geološkim procesima", navode. Također, kompanija tvrdi da je inspekcija u februaru utvrdila da mjere zaštite okoliša provodi u skladu s okolišnom dozvolom. „Iz tog razloga smatramo da se svaki zaključak o mogućim izvorima mora donositi isključivo na osnovu sveobuhvatnih analiza i nalaza nadležnih institucija“.) (DPM Metals), koja upravlja rudnicima u Bugarskoj, dok u Srbiji i Ekvadoru provodi geološka istraživanja. U toj kompaniji za RSE navode da povišene koncentracije teških metala na pojedinim lokacijama, postojeći dokumenti povezuju s dugotrajnim rudarskim i industrijskim aktivnostima u Varešu. Ističu, također, da prema analizama iz perioda od 2024. do 2026. nije zabilježen porast koncentracija olova, te da su takvi nalazi karakteristični za područja s dugom tradicijom rudarenja. Također, tvrde da su poduzeli niz mjera, uključujući ograničavanje kretanja vozila kroz naselja, kontrolu prašine, uvođenje monitoringa kvaliteta zraka i dodatne analize tla, vode i zraka. Šta je uzrok zagađenje?Federalna uprava za inspekcijske poslove kontrolirala je rad kompanije koja upravlja rudnikom, krajem prošle i u februaru ove godine. U izvještajima (Iz Federalne uprave za inspekcijske poslove navode za RSE da je nadzorom utvrđeno da se operator pridržava propisanih mjera zaštite okoliša, uključujući prekrivanje mehanizacije, prskanje saobraćajnica te zatvoreno skladištenje i transport rude. Istaknuto je da je prekoračenja kvaliteta zraka zabilježeno izvan eksploatacionog polja. Kao mogući izvor emisije prašine identificiran je pogon drobilice, na kojem je instaliran sistem za otprašivanje, a operatoru su naložena dodatna mjerenja i korištenje prskalica, iako te mjere još nisu provedene. U vezi s tlom navode da su povišene koncentracije teških metala evidentirane i prije početka eksploatacije, kao i tokom njenog trajanja, zbog čega se ne može utvrditi uzročno-posljedična veza s radom rudnika, te da na stanje utiču prirodni i raniji industrijski faktori. Napominju i da nije moguće precizno uporediti ranije i novije rezultate zbog različitih metoda i lokacija uzorkovanja.)se, među ostalim, navodi da su na pojedinim lokacijama zabilježene povišene koncentracije teških metala u tlu, uključujući olovo, posebno u zonama uz transport rude i u blizini postrojenja. U zraku su na pojedinim lokacijama evidentirane povišene koncentracije metala u lebdećim česticama, navedeno je u izvještaju. Inspekcija navodi i da nije moguće utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između rada rudnika i utvrđenih vrijednosti, dijelom zbog nedostatka ranijih mjerenja i različitih metoda analize. Preporučila je dodatna ispitivanja i uključivanje stručnih institucija. Ističu i da laboratorije koje su analizirale krv stanovništva i radnika rudnika u Varešu koriste različite mjerne jedinice i referentne vrijednosti, zbog čega je od nadležnih insitucija zatraženo utvrđivanje jedinstvenih standarda. Na upit RSE šta je do sada urađeno po preporukama inspekcije, iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma naveli su za RSE da su zatražili tumačenje mjernih jedinica i referentnih vrijednosti za koncentraciju olova u krvi od Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH. Također, donesena je odluka o formiranju multidisciplinarnog ekspertnog tima koji će, kako tvrdi Ministarstvo, imati zadatak da provede "pouzdanu i stručno utemeljenu procjenu stanja, uključujući analizu utjecaja eksploatacije rudnika na kvalitet zraka i tla". Iz Ministarstva su naveli da koordiniraju aktivnostima na formiranju tima, ali nisu naveli kad će biti završen taj posao. Zagađenost tla teškim metalima na nekoliko lokacija u Varešu istaknuto je i u ovogodišnjem izvještaju Federalnog zavoda za agropedologiju. U izvještaju se. uz ostalo, navodi da su povišene koncentracije zabilježene na lokacijama, uključujući poljoprivredne površine i područja uz transportne puteve. Kako je navedeno, na više lokacija zabilježene su vrijednosti koje se svrstavaju u četvrtu klasu, sa stopostotnim onečišćenjem, za što postoji obaveza utvrđivanja uzroka i provođenja dodatnih istraživanja.

Američki ministar energetike Chris Wright u srijedu je u Dubrovniku rekao da bi bio šokiran ako Europska unija ne podrži projekat Južne plinske interkonekcije koji će BiH priključiti na terminal za ukapljeni plin na hrvatskom otoku Krk i osloboditi je ovisnosti od ruskog plina. Wright je rekao da je ponosan na odluke vlada BiH i Hrvatske da se odluče na taj projekt i izrazio nadu da će on što prije biti realiziran. BiH i Hrvatska u utorak su u Dubrovniku – gdje se održava forum Inicijative triju mora koja okuplja zemlje između Baltika, Jadrana i Crnog mora – potpisale sporazum o izgradnji plinovoda Južna interkonekcija, koji bi trebao omogućiti BiH pristup novim izvorima opskrbe ukapljenim plinom (LNG) preko terminala na Krku, čime treba da se prekine potpuna ovisnost BiH o ruskom plinu. Europska unija ranije je, međutim, upozorila da bi zakonski okvir, kojim se privatna američka tvrtka postavlja kao glavni investitor, mogao utjecati na europski put BiH te na pristup za oko milijardu eura namijenjenih za infrastrukturne projekte u okviru EU Plana rasta za Zapadni Balkan. Iako je prvotno planirano da projekt u BiH vodi javna kompanija BH-Gas koja je u vlasništvu Vlade entiteta Federacije BiH, u provedbu je posebnim zakonom (lex specialis) uključena američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy, osnovana krajem prošle godine. Prema dostupnim podacima, direktor AAFS Infrastructure and Energy je Jesse Binnall, bivši član pravnog tima američkog predsjednika Donalda Trumpa, dok je potpredsjednik Joseph Flynn, brat bivšeg američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna. Wright nije htio komentirati američku privatnu tvrtku AAFS koja će graditi taj plinovod na bosanskohercegovačkom teritoriju, a povezana je s Trumpovim suradnicima. On je dodao da bi "bio šokiran" da Europska unija, koja je ranije imala rezerve prema načinu provedbe projekta Južna interkonekcija, u konačnici "ne podrži" taj plinovod. Prema pravnoj stečevini Europske energetske zajednice, nije sporno da operator plinovoda bude privatna kompanija, ali bi problematičan mogao biti model prema kojem se posebnim zakonom tvrtka AAFS izdvaja iz općeg pravnog okvira i određuje kao investitor, operator i upravljač strateške infrastrukture, bez prethodno provedenog javnog natjecanja. Pravna stečevina (Aquis) Europske energetske zajednice (EEZ), zahtijeva neovisne regulatore, certificirane operatore, otvoren pristup transportnoj mreži za sve zainteresirane i tržišnu konkurenciju. BiH je potpisnik Ugovora o EEZ od 2006. godine i kandidat za punopravno članstvo u Europskoj uniji, i potpisivanjem više sporazuma se obvezala primjenjivati europsko energetsko zakonodavstvo. Sekretarijat Energetske zajednice mogao bi pokrenuti postupak utvrđivanja povrede obveza koji može rezultirati formalnom odlukom o neusklađenosti i zahtjevom za izmjenu zakonodavstva, što bi moglo usporiti realizaciju projekta ili ga odgoditi dok se približava januar 2028. godine kad bi ruski plin trebao prestati teći preko zemalja EU.

Posljedice rata Izraela i Sjedinjenih Američkih Država protiv Irana, koji je izazvao globalni energetski šok, već se osjećaju i u privredi Bosne i Hercegovine. Nagli rast cijena nafte i plina povećava troškove transporta i proizvodnje, prijeti novim poskupljenjima te dodatno razotkriva ranjivost domaće ekonomije, koja u potpunosti zavisi od uvoza energenata. Troškovi proizvodnje u pojedinim proizvodnim granama industrije skočili su i do 10 odsto, a mnogi očekuju milionska povećanja troškova. Iz kompanija u prehrambenom, građevinskom i hemijskom sektoru kažu da troškove ne mogu u potpunosti prebaciti na kupce. U sektoru proizvodnje hrane očekuju povećanje cijena sirovina, ambalaže i transportaU kompaniji AS Holding, u okviru koje posluje 17 bh. kompanija u oblasti proizvodnje, distribucije i prodaje hrane još uvijek rade analize poskupljenja troškova poslovanja. U narednom periodu očekuju povećanje cijena sirovina i ambalaže, što znači i da će dobavljači zasigurno povećati cijene. "Situacija na globalnom tržištu vezano za povećanje cijena goriva apsolutno utiče i na nas i to primarno na distribuciju i logistiku. Troškovi nam značajno rastu. Pogotovo se to osjeti u logistici i transportu gdje smo odmah primijetili negativne efekte", kaže Sanel Čeljo, potpredsjednik lanca snabdijevanja AS Holdinga za Radio Slobodna Evropa (RSE) On ističe da proizvodni troškovi kod dobavljača sirovina rastu, što se postepeno već osjeti, ali da tek očekuju još veće i značajnije povećanje cijena. "Nažalost, ne vidimo svjetlo na kraju tunela. Nismo sigurni da će se situacija ubrzo promijeniti jer i dalje traju ti sukobi na Bliskom Istoku", kazao Čeljo. Bosna i Hercegovina uvozi u prosjeku skoro 70 odsto svojih potreba za hranom, a uvoz nekih proizvoda, poput ulja, ribe te žitarica, ide i do 90 odsto. U prethodnih šest godina ostvarila je trgovinski deficit u oblasti hrane i poljoprivrednih proizvoda od preko 24 milijarde maraka (12.3 milijarde evra). Samo u prošloj godini je ostvaren deficit od preko četiri milijarde maraka (oko 2 milijarde evra), a da se trend nastavlja pokazuju i uporedni podaci za prva tri mjeseca prošle i ove godine. Milionski dodatni troškovi u građevinskom sektoruGrađevinski sektor posebno pogađa skok cijene nafte, jer podiže cijenu transporta, koja u velikoj mjeri utiče na cijenu sirovina i gotovih proizvoda. Iz Heidelberg Cementare Kakanj, jednog od najvećih proizvođača građevinskih materijala u BiH, kažu da se suočavaju sa velikim troškovima u proizvodnji, ali da sav trošak ne mogu prebaciti na kupce. Branimir Muidža, direktor kompanije, kažu da su već početkom godine bili suočeni sa značajnim poskupljenjem električne energije od oko 20 odsto, što je rezultiralo dodatnim troškom većim od 2,5 miliona konvertibilnih maraka (1.28 miliona evra). "Na to se nadovezalo i poskupljenje goriva. Mi godišnje prevezemo između 2 i 2,5 miliona tona robe. Kada cijena goriva raste iz dana u dan, uz velike cjenovne šokove, to ima snažan dodatni uticaj na poslovanje", navodi Muidža. Prema internim procjenama, samo po osnovu skupljeg transporta i energenata, godišnji dodatni troškovi mogli bi iznositi između 4 i 4,5 miliona maraka (između 2 i 2,3 miliona evra), a ukupno, uključujući i druge stavke, između 10 i 15 miliona KM (između 5 i 7,6 miliona evra). Samo u prva tri mjeseca ove godine BiH je povećala trgovinski deficit u ovoj oblasti za preko 10 odsto. Poseban teret ove godine predstavlja i uvođenje CBAM mehanizma (mehanizam za karbonsko prilagođavanje na granici), koji se odnosi na izvoz cementa u Evropsku uniju. "Izvozimo između 25 i 30 odsto proizvodnje u EU, prije svega u Hrvatsku. Samo CBAM će nas koštati između 8 i 12 evra po toni cementa, što znači dodatnih pet miliona maraka godišnje (oko 2,5 miliona evra)", objašnjava Muidža. Uprkos rastu troškova, cijene cementa povećane su tek 3 do 6 odsto, u zavisnosti od tržišta i ugovorenih uslova, jer, kako kaže, "nijednoj kompaniji nije cilj da poskupljenjima dodatno smanjuje potražnju". Skuplja proizvodnja do 10 odsto u hemijskoj industrijiAlumina Zvornik proizvodi hemijske proizvode koji su ključne sirovine za aluminijsku, građevinsku, hemijsku i automobilsku industriju, a gotovo cjelokupna proizvodnja ide u izvoz. Porast cijena energenata doveo je do porasta troškova proizvodnje u prosjeku 20 do 30 evra po toni, što predstavlja povećanje od pet do 10 odsto zavisno od vrste proizvoda. "Riječ je o kumulativnom efektu skupljeg transporta, rasta cijena sirovina i indirektnog rasta cijene gasa, čija se cijena formira prema nafti", kaže Radislav Filipović, direktor Alumine. S obzirom na to da oko 98 odsto proizvodnje Alumine ide u izvoz, rast cijena goriva i transporta direktno se odražava na konkurentnost na međunarodnom tržištu. Kompanija je već započela razgovore s kupcima o korekciji cijena, ali su ugovori najčešće vezani za kvartalne ili godišnje cjenovne paritete, što otežava brzo prilagođavanje. Bez gasa nema ni proizvodnjeRat protiv Irana najviše podiže cijene prirodnog gasa u Evropi, a BiH je tu u posebno osjetljivoj poziciji jer nema LNG terminale, nema mogućnost alternativnog snabdijevanja i za sada u potpunosti zavisi od jedinog pravca isporuke, odnosno ruskog gasa koji dolazi Turskim tokom iz smjera Srbije. Ako dođe do problema u snabdijevanju, pitanje nije cijena nego da li gasa uopšte ima, što direktno ugrožava metalnu, hemijsku i prehrambenu industriju. Alumina je jedan od najvećih potrošača gasa u zemlji, pa svaka neizvjesnost u snabdijevanju predstavlja opasnost po nastavak proizvodnje. Filipović ističe da nemaju vlastite rezerve i u potpunosti zavisi od isporuke putem gasovoda. "Nemamo sopstvene zalihe. Ako nema gasa u gasovodu, nema ga ni za nas. Postoje alternativna rješenja u pojedinim fazama proizvodnje, ali ona ne mogu u potpunosti zamijeniti prirodni gas. To ostaje veliko pitanje i velika nepoznanica", naglašava Filipović. Strukturna ranjivost bh. ekonomijeIz Spoljnotrgovinske komore BiH upozoravaju da je Bosna i Hercegovina visoko ranjiva na promjene cijena nafte, zbog gotovo potpune zavisnosti od uvoza energenata, niskog nivoa energetske efikasnosti i ograničenih mogućnosti državne intervencije. Iz odjela Komore za makroanalizu, za Radio Slobodna Evropa ističu da rast cijena nafte i naftnih derivata, ne djeluje samo kao kratkoročni šok, već razotkriva duboke strukturne slabosti bh. ekonomije. "Najviše su pogođeni energetski intenzivni sektori, metali, hemijska industrija i građevinarstvo, uz snažan indirektan efekat na transport i ukupnu prerađivačku industriju. Povećani proizvodni i logistički troškovi slabe cjenovnu konkurentnost bh. proizvoda, posebno u uslovima kada zemlja većinom izvozi robu s nižom dodatom vrijednošću", navodi se u analizi Komore. Istovremeno, ističu da rast cijena energenata dodatno podstiče inflaciju, smanjuje kupovnu moć stanovništva i usporava ekonomsku aktivnost. U Komori upozoravaju da bi dugotrajan rast cijena energenata mogao dovesti do pada izvoza, smanjenja industrijske proizvodnje i zaposlenosti, te daljeg slabljenja konkurentnosti bh. privrede. Sagovornici se slažu da je prostor za dalji rast cijena proizvoda vrlo ograničen, jer tržište i kupci teško prihvataju nova poskupljenja. Ublažavanje negativnih posljedica, prema ocjeni stručnjaka, zahtijeva kombinaciju kratkoročnih mjera podrške privredi, ali i dugoročnih reformi usmjerenih na veću energetsku efikasnost, diversifikaciju izvora snabdijevanja i prelazak ka proizvodima sa većom dodatom vrijednošću. Vlasti bez konkretnih mjera za stabilizaciju cijena gorivaU Bosni i Hercegovini su vlasti na poskupljenje goriva izazvano ratom u Iranu reagovale uglavnom kroz entitetske mjere, dok državni nivo nije donio sistemsko rješenje. U oba bh. entiteta ograničena je visina marži na gorivo. U Republici Srpskoj je uveden povrat od oko 0,10 KM (oko 0,5 evra) po litru goriva građanima RS, koji se obračunava direktno na pumpama. Na nivou BiH izostala je odluka o privremenom ukidanju akciza zbog političkih blokada, pa je najveći teret rasta cijena prebačen na građane i privredu. BiH nema robne rezerve nafte i gasa na državnom nivou, pa ne može ni djelovati na tržištu. Republika Srpska nema robne rezerve od 2017. godine, kada su otišle u stečaj, dok Federacija BiH ima ograničene količine nafte.

U Bosni i Hercegovini je zabilježen značajan rast broja žalbi građana Ombudsmanu za ljudska prava, porast diskriminacije, koje prate sistemske slabosti u funkcionisanju nadležnih institucija. Prema podacima izvještaja za 2025. godinu, zabilježen je rast obraćanja građana do 35 posto. Institucija ombudsmana je zaprimila 3.759 žalbi i više od 9.000 različitih obraćanja. "Mi postajemo sve više opterećena institucija i činjenica da imamo povećanje broja žalbi je indikator koji ukazuje na nekoliko stvari. Prva, da je zaista došlo do povećanja kršenja ljudskih prava. Druga, da je veće povjerenje građana u instituciju ombudsmana", navodi ombudsmanka Jasminka Džumhur. Institucija je u izvještajnom periodu uputila više od 600 preporuka nadležnim organima, ali kažu da zabrinjava nizak stepen njihove realizacije. Broj žalbi na diskriminaciju povećan je za 60 posto, pri čemu dominiraju slučajevi mobinga i diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti, pola i vjerskih uvjerenja. Istovremeno, zabilježen je rast predmeta u oblasti ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava za 46 posto, kao i povećanje od 30 posto u oblasti pristupa informacijama. Ombudsmanka Nives Jukić govoreći o strukturi žalbi kaže da i dalje dominiraju predmeti iz oblasti građanskih i političkih prava, nakon čega slijede ekonomska, socijalna i kulturna prava, pravosuđe i uprava, prava djece, diskriminacija, te povreda prava osoba lišenih slobode i osoba sa invaliditetom. U segmentu prava djece evidentiran je rast od 35 posto, a problemi se najčešće odnose na obrazovanje, dostupnost vrtića, zdravstvenu zaštitu i posljedice konfliktnih razvoda, u kojima djeca često postaju žrtve, istaknuto je na konferenciji. Primjetan je rast pritužbi na rad policijskih organa za 47 posto, uz navode građana o neprofesionalnom postupanju i nedostatku adekvatnih odgovora institucija. Ombudsman Nevenko Vranješ istaknuo je da je izvršenje preporuka i dalje ispod 50 posto, što je znatno ispod regionalnog prosjeka od oko 70 i evropskog od 80 posto, "što ukazuje na ozbiljan problem odnosa institucija prema preporukama ombudsmana i potrebu za većom odgovornošću". Vranješ je upozorio i na pogoršanje položaja povratničke populacije, navodeći da oko 100.000 ljudi i dalje čeka rješavanje stambenog pitanja, dok su zabilježeni i slučajevi napada na povratnike i njihovu imovinu. Govoreći o sistemskim problemima, ombudsmanka Jasminka Džumhur naglasila je da se građanin kao individua sve više gubi iz fokusa institucija, uprkos činjenici da bi upravo on trebao biti u središtu njihovog djelovanja. Ukazala je i na nedostatak koordinacije između različitih nivoa vlasti, posebno u Federaciji BiH, što dovodi do neujednačene primjene prava i pravne nesigurnosti građana, uključujući i diskriminaciju po osnovu mjesta stanovanja.

Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove u Hagu zatražio je novu neovisnu medicinsku procjenu zdravstvenog stanja ratnog zločinca Ratka Mladića, nakon što je njegova odbrana podnijela zahtjev za privremeno ili prijevremeno puštanje na slobodu iz humanitarnih razloga. U odluci objavljenoj 28. aprila predsjednica Mehanizma Graciela Gatti Santana navela je da prije donošenja odluke o zahtjevu odbrane želi dodatna stručna mišljenja o Mladićevom trenutnom zdravstvenom stanju, prognozi bolesti i uvjetima liječenja. Mladićevi advokati podnijeli su zahtjev 23. aprila, tvrdeći da se ratni zločinac Mladić nalazi u stanju "uznapredovalog i nepovratnog zdravstvenog propadanja nakon nedavnog medicinskog incidenta". Odbrana je sudu dostavila i dva medicinska izvještaja stručnjaka koji su ga posjetili 22. aprila, a u kojima se, prema njihovim navodima, ukazuje da mu se ne može pružiti adekvatna njega u pritvorskoj jedinici Ujedinjenih naroda u Hagu niti u zatvorskoj bolnici. S druge strane, u sudskom dokumentu se navodi da je medicinski službenik pritvorske jedinice 17. aprila izvijestio da je Mladić prevezen u hitnu službu civilne bolnice, odakle je istog dana otpušten u stabilnom stanju. Nakon toga su, kako se navodi, poduzeti koraci u liječenju potencijalno reverzibilnog uzroka zdravstvenog problema. Predsjednica Mehanizma Sanatana naredila je da se najkasnije do 1. maja dostave nova mišljenja neovisnih medicinskih stručnjaka o Mladićevom zdravstvenom stanju, relevantnim dijagnozama, mogućnostima liječenja, procjeni očekivanog životnog vijeka, kao i o tome da li mu se pruža adekvatna medicinska njega u pritvoru. "U ovim okolnostima primjereno je zatražiti dodatnu medicinsku ekspertizu kako bi mi pomogla u utvrđivanju postoje li uvjerljivi humanitarni razlozi koji bi mogli opravdati odobrenje puštanja Mladića na slobodu", napisala je predsjednica Mehanizma u odluci. U odluci se dodaje da bi, ako postojeći stručnjaci ne budu mogli odgovoriti na sva pitanja, mogao biti imenovan i dodatni stručnjak odgovarajuće specijalnosti. Ratko Mladić je pred Haškim tribunalom pravosnažno osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.

Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine formiralo je predmet zbog zaštite državne imovine u Podnovlju kod Doboja, gdje se na više od 180 hektara plodnog zemljišta gradi kompleks od preko 100 solarnih elektrana, navedeno je iz te institucije za Radio Slobodna Evropa 27. aprila. Istovremeno, u odgovoru se navodi i kako iz entiteta Republika Srpska i dalje nisu dostavili "većinu traženih podataka", iako je predmet formiran nakon prijave koju je 5. marta podnijela Mreža Aarhus centra za zelenu agendu i zaštitu okoliša. Projekat, koji provodi banjalučka firma "Etmax", izazvao je više protesta mještana koji tvrde da je zemljište nezakonito oduzeto od Poljoprivredne zadruge Podnovlje i prodato privatnom investitoru. Stanovnici upozoravaju da je ugroženo i snabdijevanje vodom za oko 140 domaćinstava, te da solarne elektrane predstavljaju i opasnost po zdravlje ljudi i životinja. Iz Pravobranilaštva BiH su za RSE istakli da će "nakon analize dokumentacije preduzeti sve potrebne mjere radi zaštite imovine i imovinskih interesa Bosne i Hercegovine, uključujući pokretanje sudskih i drugih postupaka". "Konkretno, podneseni su zahtjevi nadležnim entitetskim institucijama u Republici Srpskoj radi pribavljanja službenih dokumenata i ugovora koji se odnose na podatke o nekretninama iz zahtjeva Mreže Aarhus centara. Do danas većina traženih podataka nije dostavljena", stoji u odgovoru Pravobranilaštva BiH. Prethodno je i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine za RSE saopštilo da je formiralo predmet zbog optužbi o uzurpaciji državnog zemljišta, te "da se nalazi u fazi analize". Grad Doboj nije odgovorio na pitanja Radio Slobodna Evropa na koji način je zemljište prešlo u vlasništvo grada, a zatim prodato privatnom investitoru. Odgovor nije stigao ni iz kompanije Etmax o uslovima pod kojima su stekli pravo korištenja zemljišta. Dodatne kontroverze izazvala je informacija da investitor nema ekološku dozvolu, iako su radovi već započeti. Prema važećem zakonodavstvu i odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, poljoprivredno zemljište smatra se državnom imovinom, kojom gradovi i entiteti ne mogu raspolagati bez odluke države. Iz Kancelarije visokog predstavnika u BiH prethodno su za RSE upozorili da slučaj u Podnovlju "izaziva ozbiljnu zabrinutost u pogledu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem i mogućeg uticaja na zaštitu životne sredine". Aarhus centar iz Sarajeva u međuvremenu je tužio lokalne vlasti u Doboju zbog, kako navode, netransparentnosti cijelog projekta. Njihovi predstavnici upozoravaju da se projekti obnovljivih izvora energije ne mogu graditi bez jasnog zakonskog okvira, u naseljenim mjestima i na spornom zemljištu.

Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska potpisale su u utorak u Dubrovniku međudržavni sporazum o izgradnji plinovoda Južna interkonekcija, projekta koji bi trebao povezati dvije zemlje i omogućiti BiH pristup novim izvorima opskrbe ukapljenim plinom preko terminala na otoku Krku, javio je HRT. Sporazum su 28. travnja potpisali predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto i hrvatski premijer Andrej Plenković u sklopu foruma Inicijative triju mora, platforme koja okuplja zemlje između Baltika, Jadrana i Crnog mora. Inicijativu podržavaju Sjedinjene Američke Države s ciljem jačanja energetske, prometne i digitalne povezanosti u toj regiji. Američko izaslanstvo u Dubrovniku predvodi ministar energetike Chris Wright. Projekt Južne plinske interkonekcije predviđa izgradnju plinovoda od Zagvozda (Splita) u Hrvatskoj, preko Posušja u Hercegovini, do Travnika u središnjoj Bosni, s odvojkom prema Mostaru. Ovim dokumentom BiH i Hrvatska uređuju pitanja poput spajanja plinovoda na granici, ali i prava i obveze kako tijekom gradnje tako i u slučaju da jedna strana odustane od dogovora Hrvatska bi trebala izgraditi dio trase dug koje je dug oko 60 kilometara, dok bi BiH izgradila oko 120 kilometara cjevovoda. Procijenjena vrijednost projekta iznosi oko milijardu eura. Plinovod bi se integrirao u hrvatski sustav koji je povezan s terminalom ukapljenog prirodnog plina (LNG) na otoku Krku, ključnom infrastrukturom za diversifikaciju opskrbe plinom, koji je izgrađen uz potporu Europske unije. Sporazum BiH i Hrvatske je dodatno usuglašen 27. travnja, a nekoliko sati prije potpisivanja u Dubrovniku odobrili su ga Vijeće ministara BiH i Predsjedništvo BiH. Nakon potpisivanja, dokument mora biti ratificiran u Parlamentarnoj skupštini BiH i Hrvatskom saboru. Projekt se razvija u okviru šireg cilja smanjenja potpune ovisnosti Bosne i Hercegovine o ruskom plinu, koji se u zemlju isporučuje preko Srbije putem Turskog toka. BiH kupuje ruski plin od 1979. godine, kada je izgrađen jedini postojeći plinovod od Beograda do Sarajeva. Iako je prvotno planirano da projekt u BiH vodi javna kompanija BH-Gas koja je u vlasništvu Vlade entiteta Federacije BiH, u provedbu je posebnim zakonom (lex specialis) uključena američka privatna kompanija AAFS Infrastructure and Energy, osnovana krajem prošle godine. Prema dostupnim podacima, direktor AAFS Infrastructure and Energy je Jesse Binnall, bivši član pravnog tima američkog predsjednika Donalda Trumpa, dok je potpredsjednik Joseph Flynn, brat bivšeg američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna. Američka tvrtka bi trebala preuzeti financiranje i izradu glavnog projekta i pribavljanje dozvola te bi bila operater plinovoda, dok je BH-Gas zakonom obvezan predati svoju postojeću dokumentaciju. Zakonom je projekt proglašen strateškim i od javnog interesa, čime su jedinice lokalne samouprave obvezane ustupiti svoje zemljište bez naknade. Američka ambasada u Sarajevu javno je podržala projekt i sudjelovala je u povezivanju domaćih dužnosnika s predstavnicima američke kompanije. Europska unija ranije je upozorila da bi zakonski okvir, kojim se privatna američka tvrtka postavlja kao glavni investitor, mogao utjecati na europski put Bosne i Hercegovine te na pristup za oko milijardu eura namijenjenih za infrastrukturne projekte u okviru EU Plana rasta za Zapadni Balkan. Bosna i Hercegovina trenutačno nema vlastitu proizvodnju plina i u potpunosti ovisi o uvozu iz Rusije, s godišnjim volumenom od oko 225 milijuna kubičnih metara, prema podacima državne statističke agencije. Plaćanja Gazpromu procjenjuju se na oko 75 milijuna eura godišnje. Kako bi plinovod bio isplativ, planira se i izgradnja tri plinske termoelektrane. Europska unija planira postupno obustaviti uvoz ruskog plina do 2028. godine, ali i postupno izbacivanje fosilnih goriva i proizvodnju električne energije u vjetroparkovima i solarnim elektranama, pri čemu je plin određen kao prijelazno rješenje. Ugalj, iz kojeg BiH dobiva oko 80 posto struje, trebao bi se prestati koristiti do 2050. godine, na što su se obvezale i zemlje Zapadnog Balkana koje teže članstvu u EU. Ukupna plinska mreža u BiH duga je oko 240 kilometara i smatra se nerazvijenom. Ograničena je uglavnom na glavni grad Sarajevo gdje se plin koristi za grijanje tijekom zime, uz nekoliko industrijskih potrošača, dok susjedne Hrvatska i Srbija imaju po 2.500 kilometara plinovoda.

Gašenje pogona u Novoj željezari Zenica označilo je kraj jedne ere, ali i otvorilo pitanje opstanka bh. privrede koja je umnogome ovisila o velikim industrijskim postrojenjima. Dok se vlast bavi posljedicama i mogućnostima očuvanja dijela proizvodnje i radnih mjesta kroz restrukturiranje, mnogi strahuju za lančane posljedice po željeznička preduzeća i druge sektore u Bosni i Hercegovini.

Bosna i Hercegovina bi se mogla suočiti s novim sporom s europskim institucijama nakon što je u entitetu Federacija BiH usvojen poseban zakon kojim je privatna američka tvrtka AAFS Infrastructure and Energy određena za nositelja projekta Južne plinske interkonekcije. Novi plinovod bi trebao povezati središnju Bosnu s hrvatskom plinskom mrežom i LNG terminalom na Krku, čime bi se ova zemlja trebala oslobodila četiri decenije duge ovisnosti isključivo o ruskom plinu, koji dolazi Turskim tokom jedinim cjevovodom iz smjera Srbije. Novi korak u realizaciji ovog projekta najavljen je za utorak, 28. travnja, kada bi Bosna i Hercegovina i Hrvatska u Dubrovniku trebale potpisati međudržavni sporazum o točki spajanja plinovoda na granici. Prema pravnoj stečevini Europske energetske zajednice, nije sporno da operator plinovoda bude privatna kompanija. Međutim, problematičan bi mogao biti model prema kojem se posebnim zakonom (lex specialis) tvrtka AAFS, prema službenom registru osnovana krajem prošle godine, izdvaja iz općeg pravnog okvira i određuje kao investitor, operator i upravljač strateške infrastrukture, bez prethodno provedenog javnog natjecanja (međunarodnog tendera). Pravna stečevina (Aquis) Europske energetske zajednice (EEZ), zahtijeva neovisne regulatore, certificirane operatore, otvoren pristup transportnoj mreži za sve zainteresirane i tržišnu konkurenciju. BiH je potpisnik Ugovora o EEZ od 2006. godine i kandidat za punopravno članstvo u Europskoj uniji, i potpisivanjem više sporazuma se obvezala primjenjivati europsko energetsko zakonodavstvo. Sekretarijat Energetske zajednice mogao bi pokrenuti postupak utvrđivanja povrede obveza koji može rezultirati formalnom odlukom o neusklađenosti i zahtjevom za izmjenu zakonodavstva, što bi moglo usporiti realizaciju projekta ili ga odgoditi dok se približava januar 2028. godine kad bi ruski plin trebao prestati teći preko zemalja EU. Iz Sekretarijata nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa hoće li pokrenuti postupak protiv BiH, koja je ranije u više navrata bila predmet sankcija koje su, pored ostalog, uključivale gubitak prava glasa. Europska unija je upozorila Bosnu i Hercegovinu da bi zakon kojim se privatna američka tvrtka određuje kao glavni investitor planiranog plinovoda Južna interkonekcija mogao ugroziti pristupanje ove zemlje EU, ali i oko milijardu eura novca iz briselskih fondova. Dodjela projekta bez tenderaFederacija BiH donijela je posebni zakon (lex specialis) kojim je privatna američka tvrtka AAFS izričito imenovana investitorom i budućim operatorom, čime je zaobiđen standardni model javnog natječaja (međunarodni tender). AAFS dobiva cjelokupnu kontrolu nad projektiranjem, izgradnjom i upravljanjem strateškom infrastrukturom. Javna kompanija BH Gas izbačena je iz projekta, ostaje operator postojećeg plinovoda iz smjera Srbije, ali je prema zakonskim izmjenama obvezna američkom investitoru predati svoju ranije izrađenu dokumentaciju za Južnu interkonekciju. BH Gas mora prilagoditi svoj plinovod kako bi, nakon spajanja na Južnu plinsku interkonekciju, protok plina bio moguć i starim plinovodom u smjeru prema Srbiji. EU zakonodavstvo zahtijeva nediskriminatoran i tržišno otvoren razvoj infrastrukture. Svako odstupanje ili izuzeća od redovnih tržišnih pravila zahtijeva regulatorno odobrenje i obavijest Sekretarijatu Energetske zajednice, čiji je BiH član. Hitna procedura bez raspraveIzmjene zakona usvojene su po hitnom postupku, bez mogućnosti ulaganja amandmana i bez šire javne rasprave te dodatnih procjena učinaka na tržište i konkurenciju. EU standardi traže transparentan zakonodavni proces i savjetovanje s regulatorima i tržišnim sudionicima, osobito kada je riječ o strateškoj infrastrukturi. Štoviše, Delegacija EU u Sarajevu je upozorila 13. travnja da BiH mora u fazi izrade zakona, posebno energetskih, konzultirati Europsku komisiju, kao kandidat za punopravno članstvo, u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju i Reformskom agendom kojom se BiH obvezala na reforme na osnovu kojih bi trebala dobiti oko milijardu eura sredstava iz fondova EU. Razdvajanje djelatnosti i regulatorna neovisnostPravila EU zahtijevaju strogo razdvajanje opskrbe i transporta plina te neovisnost operatora mreže, kako bi se osigurala tržišna ravnopravnost svih zainteresiranih. Prema EU pravilima, operator transportnog sustava (plinovoda) mora biti neovisan od komercijalnih aktivnosti povezanih s trgovinom plinom. U ovom slučaju operator budućeg plinovoda nije najprije certificiran kroz regulatorni postupak, nego je određen političkom odlukom entitetskih institucija, odnosno imenovan je posebnim zakonom. Pristup trećih stranaPravila EU propisuju da pristup plinskoj infrastrukturi mora biti otvoren za sve tržišne sudionike pod jednakim i nediskriminatornim uvjetima, uz unaprijed definirane i regulatorno odobrene tarife. Zakon kojim je američki AAFS određen kao operater, ne definira jasno režim pristupa trećih strana, što je jedno od temeljnih pravila unutarnjeg energetskog tržišta EU. Umjesto modela otvorene infrastrukture, zakon u Federaciji upućuje na moguće favoriziranje jednog operatora i jednog dominantnog korisnika kapaciteta plinovoda. To otvara pitanje mogućeg ograničavanja konkurencije u sektoru uvoza i transporta plina. U regulativi EU takav pristup smatra se iznimkom, a ne pravilom, te se može odobriti samo uz strogo definirane uvjete i uz nadzor regulatornog tijela. Regulatorna neovisnost i političke odlukeUnatoč višegodišnjim pozivima iz EU, BiH nema ni krovni državni zakon o plinu niti jedinstvenog regulatora i nadzor se provodi na entitetskoj razini. U Federaciji BiH tu ulogu ima FERK koji, prema europskim standardima, mora biti institucionalno i funkcionalno neovisan od izvršne i zakonodavne vlasti. Ipak, ključne odluke o projektu novog plinovoda donijeli su Vlada i Parlament Federacije BiH, bez prethodne odluke regulatora. EU pravila predviđaju da upravo regulator određuje tarife i uvjete pristupa mreži, dok politika ne bi smjela izravno definirati tržišne uvjete. Državna pomoć i imovinaZakonom se projekt proglašava javnim interesom, daje se privatnoj tvrtki i predviđa se raspolaganje zemljištem u vlasništvu lokalnih vlasti bez plaćanja naknade, uz nejasan model odštete privatnim vlasnicima. Takve mjere mogu se tumačiti kao oblik selektivne državne potpore koja, prema pravilima EU-a koje je usvojila i BiH, mora biti transparentna, proporcionalna i prethodno odobrena kroz odgovarajući regulatorni ili nadzorni mehanizam, u skladu s pravilima tržišnog natjecanja kako bi se spriječilo privilegiranje pojedinih kompanija. Dodatno, otvara se pitanje državne imovine, koja u BiH ne može biti predmet raspolaganja bez posebnog državnog zakona, koji još nije usvojen zbog protivljenja političkih predstavnika iz entiteta Republika Srpska. Ukupno gledano, niz elemenata otvara mogućnost da europske institucije pokrenu postupak preispitivanja usklađenosti Bosne i Hercegovine s obvezama iz Energetske zajednice što bi moglo dovesti to kašnjenja izgradnje. Vlasti entiteta Federacija BiH su najavile kako će, nakon usvajanja zakona o plinovodu, potpisivanja sporazuma BiH-Hrvatska o priključnoj točki i njegovog ratificiranja u državnom parlamentu, precizirati i potpisati ugovor s američkom kompanijom "kako bi se zaštititi interesi obje strane". Nakon toga bi gradnja novog plinovoda mogla početi.

U policijskoj akciji u Mostaru i Sarajevu pretreseno je nekoliko lokacija, uključujući prostorije Ministarstva razvoja, poduzetništva i obrta Federacije Bosne i Hercegovine u kojima je kontrolirana dokumentacija i računarska oprema ministra te njegovih savjetnika i suradnika. Akcijom su obuhvaćeni pojedinci i firme, koji su bile dio konzorcija korisnika bespovratnih sredstava. Riječ je o ukupno 600.000 američkih dolara, koji su dodijeljeni putem javnog poziva koji je Ministarstvo, pod vodstvom Vojina Mijatovića, raspisalo u martu prošle godine. Iz Posebnog odjela Federalnog tužiteljstva u novembru prošle godine su saopćili da je jedna kompanija podnijela kaznenu prijavu protiv ministra, zbog načina dodjele granta za razvoj start-up ekosustava. Policijska akcija je pokrenuta po naredbama Posebnog odjela Vrhovnog suda Federacije BiH, a pod nadzorom tužioca iz Posebnog odjela Tužilaštva Federacije BiH. Provode je službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Kantona Sarajevo.

Prvi put od osnivanja Međunarodnog sajma knjige u Sarajevu, koji se održava duže od tri decenije, među izlagačima se našla i Ambasada Rusije u Bosni i Hercegovini, što je u kontekstu rata u Ukrajini otvorilo pitanje simbolike i poruke takvog prisustva. Uz slogan "Put knjige, koji povezuje prošlost i budućnost – od pisane riječi do digitalnog doba", sarajevski Sajam knjige traje do 27. aprila. Riječ je o jednom od najvećih izdavačkih događaja u BiH, koji okuplja više od 200 izlagača iz regije i Evrope, među kojima je i Ambasada Rusije u BiH. I dok organizatori sajma tvrde da se radi o kulturnoj razmjeni i promociji knjiga, koje treba odvojiti od politike, iz Ambasade Ukrajine u BiH upozoravaju da "država koja vodi ničim izazvan rat i sistematski krši međunarodne norme ne bi smjela imati mogućnost koristiti kulturu kao instrument legitimacije svoje politike". Ambasada je stava da prisustvo zvanične ruske diplomatske misije na sajmu izaziva "ozbiljne moralne dileme". Ova dilema se ne odnosi na samu književnost, već na državnu prezentaciju, jer su ruski klasici već uobičajen dio ponude domaćih i regionalnih izdavača, što se ne dovodi u pitanje. Šta kažu organizatori?Šenaj Avdić, direktor sarajevskog centra Skenderija, koji je organizator Sajma knjiga, kazao je za RSE da, uz rusku ambasadu, sudjeluju i zemlje poput Grčke, Španjolske, Irana, Turske i Saudijske Arabije. "U kontekstu rata u Ukrajini, mi nismo politička organizacija. Njima nije zabranjeno prisustvo niti promocija. Ovdje nema promocije rata, mržnje i dok god se to ne dešava, nemamo pravo da zabranjujemo. Ne vidim nikakav razlog dok god tu zajedno izlažu, bez ikakve mržnje", kazao je Avdić. Najavljujući sudjelovanje na sajmu, Ambasada Rusije je na društvenim mrežama objavila da posjetiteljima predstavljena djela klasične i savremene ruske književnosti, tekstove o ruskim znamenitostima i periodična izdanja o istorijskim i društvenim temama. Osim što su potvrdili da prvi put sudjeluju, predstavnici ruske Ambasade u BiH na Sajmu za RSE nisu mogli govoriti o sudjelovanju na ovoj manifestaciji. Ambasada Rusije u Bosni i Hercegovini godinama se ne libi da otvoreno komentira unutrašnja politička pitanja u BiH, uz istovremeno njegovanje bliskih odnosa s rukovodstvom entiteta Republika Srpska koji je više puta zagovarao secesiju entiteta i nepoštovanje državnih institucija BiH. Od početka ruske invazije na Ukrajinu, ambasada i njen šef Igor Kalabukhov javno su prenosili stavove Moskve, koja negira napade na civile, optužujući ukrajinske vlasti za nasilje. Ukrajinska upozorenjaZa ukrajinskog ambasadora Volodymyra Bachynskog neprihvatljivo je da ruska država ima direktan prostor za predstavljanje na jednom od važnih kulturnih događaja u Sarajevu. "Smatramo neprihvatljivim da država koja vodi agresivni rat protiv Ukrajine koristi međunarodne kulturne platforme za promoviranje svog prisustva i vlastitih propagandnih narativa", naveo je. Bachynski je stava da "Rusija ne može zaklanjati iza kulture, dok sistematski krši međunarodno pravo i svoje obaveze u ovoj oblasti". Ističe da je u ruskoj agresiji u Ukrajini oštećeno ili uništeno više od 1.700 objekata kulturne baštine, uključujući muzeje, historijske zgrade, biblioteke, vjerske objekte i dobra od svjetskog značaja. Također, je podsjetio da su mnoge države, uključujući zemlje Evropske unije, značajno ograničile ili u potpunosti obustavile kulturnu saradnju s Rusijom. "To predstavlja svjesnu poziciju u odbrani međunarodnog prava, etičkih principa i solidarnosti sa žrtvama agresije", kazao je, pozivajući vlasti BiH da preispitaju pristup učešću zvaničnih ruskih struktura u kulturnim događajima u BiH. Zbog ruskog učešća na manifestacijama kulture, u jeku ruske invazije na Ukrajinu, slične dileme pojavile su se i na evropskoj kulturnoj sceni. Jedna od primjera je predstojeće otvaranja ruskog paviljona na Venecijanskom bijenalu, jednom od najvećih i najstarijih kulturnih festivala na svijetu. Nakon što je Moskva 2022. započela invaziju na Ukrajinu, ruski umjetnici i kustosi su se povukli, a ruski paviljon je zatvoren, a u maju, kada se otvara izložba, ruski paviljon će ponovo biti otvoren. Zbog toga je Evropska unija najavila mogućnost suspenzije ili ukidanja financiranja, uključujući grant od dva miliona eura, upozoravajući da kulturne manifestacije ne mogu biti izuzete iz šireg političkog konteksta. Rusi nisu jedini "stranci" na SajmuEnver Kazaz, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, kaže za RSE da je Rusija bez sumnje odgovorna za agresiju na Ukrajinu, ali da odgovor evropskih i zapadnih društava nije bio samo vojni nego i ideološki. "Velika ruska kultura koja je svjetska vrijednost, zbog rata u agresije na Ukrajinu, počela je da se gleda kao kultura nekog jakog neprijatelja koji prijeti da će srušiti tzv. naš način života. Činjenica da je Ambasada Rusije prisutna na kulturnoj manifestaciji ne može biti sporna, bez obzira šta uradila Rusija u Ukrajini, a izvršila je agresiju po Putinovom naređenju", kazao je Kazaz. Ruska diplomatska misija u BiH nije jedina koja sudjeluje na Sajmu knjiga u Sarajevu. No, jedina nastupa u tom formatu, dok se ostale zemlje, poput Irana, Saudijske Arabije i Turske, uglavnom predstavljaju kroz svoje kulturne centre, izdavače ili institucije. Na upit RSE na koji način se provjeravaju publikacije koje će biti predstavljene, organizatori navode da je svaki izlagač odgovaran za svoj sadržaj.