Predsednik Srbije Aleksandar Vučić negirao je u petak navode koji ga dovode u vezu s takozvanim "vikend snajperistima" u Sarajevu tokom rata u Bosni i Hercegovini devedesetih godina. Vučić je za TV Informer naveo da nikada nije nosio snajper i najavio tužbe protiv medija koji su to objavili o njemu dodavši da će angažovati najbolje svetske advokate, prenela je Radio-televizija Srbije. Hrvatski istraživački novinar Domagoj Margetić naveo je u utorak da je tužilaštvu u Milanu, koje vodi istragu o "vikend snajperistima", prosledio informacije da je Vučić učestvovao ili pomagao u "snajper turizmu" u kojem su bogati stranci navodno plaćali srpskim snagama oko opkoljenog Sarajeva da pucaju na civile u tom gradu. Vučić je u intervjuu za TV Informer rekao da nije čuo za takav "safari". "Ali, to nije važno. Nisam imao pušku, čak i kada sam došao i pitao mogu li da budem sa vama, rekli su mi 'mali, vraćaj se, treba nam novinar, ko zna engleski'. Toliko je bez veze priča i to svi znaju, imam snimke, svedoke i tamo gde govore da je puška, tu je bio stativ od kamere, nosio sam snimatelju", rekao je Vučić. On je dodao da će angažovati najbolje svetske advokate kako bi tužio Gardijan (The Guardian), Dejli mejl (The Daily Mail) i druge medije koji su pisali o tome. Vučić je rekao da veruje da može da dobije milione u tužbama od tih medija. "Samo moram da vidim kako su oni definisali, šta su definisali, šta će mi advokati reći", rekao je predsednik Srbije. Gardijan je u svom izveštaju naveo da se "predsednik Srbije suočava s pravnom prijavom u slučaju sarajevskog 'snajper turizma'" prenoseći da je Margetić uložio prijavu tužiocima u Milanu. Britanski tabloid Dejli mejl naveo je da je "predsednik Srbije optužen za učešće u 'ljudskim safarijima'", takođe prenoseći Margetićeve navode. Vučić je i u četvrtak tokom regionalne poslovne konferencije Velike Britanije i Zapadnog Balkana, odgovarajući na pitanja novinara, odbacio optužbe o povezanosti s "vikend sanjperistima" Italijanski mediji su početkom oktobra preneli da su tužioci u Milanu pokrenuli istragu o Italijanima koji su navodno dali ogromne sume novca srpskim snagama kako bi tokom opsade Sarajeva mogli da budu "vikend snajperisti" koji ubijaju građane zabave radi. Slučaj je pokrenuo tužilac Alesandro Gobis (Alessandro Gobbis) pod optužbom za ubistvo s predumišljajem otežano okrutnošću i niskim pobudama. Optužbe su trenutno podignute protiv nepoznatih osoba, a proističu iz tužbe koju je podneo novinar i pisac Ecio Gavaceni (Ezio Gavazzeni), uz pomoć dva advokata i bivšeg sudije Gvida Salvinija (Guido). Prema svedočenjima prikupljenim širom severne Italije, ti "vikend snajperisti", uglavnom simpatizeri krajnje desnice sa strašću za oružjem, okupljali su se u Trstu, a zatim su odvedeni na brda oko Sarajeva, gde su mogli da pucaju na stanovništvo opkoljenog grada pošto bi platili snagama bosanskih Srba. Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 dece je ranjeno. Usprkos tome, nijedan snajperist nije odgovarao po ličnoj odgovornosti – ni pred sudovima u BiH ni pred međunarodnim sudovima. Haški tribunal je u presudama protiv najviših zvaničnika Republike Srpske zaključio da je snajperska kampanja imala jedan cilj "terorisanje civila Sarajeva". Bivša portparolka Haškog tužilaštva Florens Artman (Florence Hartmann) rekla je za RSE kaže da je Haški tribunal bio svestan postojanja "turističkih ekspedicija smrti". "Znali smo za to, ne znam kako da to uopće nazovem. Nismo znali kako je to organizirano. Izuzetno je važno da je pokrenuta pravosudna istraga i da se mora istražiti ko su bili organizatori", kazala je za Artman.

Dvadeset četiri sata nakon što je u sarajevski Ured visokog predstavnika (OHR) upućen paket s nacističkim šljemom i pismom naslovljenim "Pismo okupatoru", reakcije OHR-a i visokog predstavnika Christiana Schmidta i dalje nema. Incident koji je izazvao šok u diplomatskim krugovima potpisuje Staša Košarac, državni ministar vanjske trgovine i jedan od najbližih suradnika Milorada Dodika. OHR nije odgovorio na upit Radija Slobodna Evropa (RSE) na pitanje kakva će biti njegova reakcija na postupke Košarca. Šljem s oznakama SS-divizije, poslana upravo na dan 80. godišnjice početka Nürnberškog procesa, bila je praćena optužbama za "štovanje nacističkih tradicija". Nalogodavac političkog skandala nije se zaustavio na poruci - sadržaj pisma objavio je i na društvenim mrežama. Dok OHR šuti, međunarodna zajednica reagirala je munjevito: ambasade SAD-a, Velike Britanije i Evropske unije poručile su da se radi o "zapaljivoj, uvredljivoj i neprihvatljivoj gesti", a Ambasada Njemačke upozorila na "opasno iskrivljavanje historiji". Košarac je i ranije napadao zapadne vlade. U septembru je odbio putovati na sastanak Berlinskog procesa u Londonu uz optužbe da Velika Britanija vodi "neprijateljsku politiku prema srpskom narodu". Ovaj državni ministar nije odgovarao na pozive RSE da obrazloži zašto je visokom predstavniku poslao nacistički šljem popraćen pismom koje je objavio na svojim društvenim mrežama. O sukobima Dodikove partije sa OHR-omDa se ne radi o izoliranom ispadu, smatra sarajevski profesor međunarodnih odnosa Emir Hadžikadunić. "To je kontinuitet najgoreg vulgarnog ponašanja u politici u Bosni i Hercegovini, koja je ovaj put došla iz RS-a", kazao je za RSE Hadžikadunić. S njim se slaže i Marko Atila Hoare, britanski historičar bivše Jugoslavije sa sarajevskom adresom, koji na tzv. sporazum o deeskalaciji koji je doveo do skidanja dužnosnika okupljenih oko Dodika s američke "crne liste" gleda kao na djelo dva krajnje desničarska režima koji dijele cilj rušenja liberalno-demokratskog poretka u Europi u savezu s Rusijom Vladimira Putina. "OHR je odgovoran za nastanak ove situacije, budući da je trideset godina djelovao kako bi održao Daytonski sustav koji održava sektaške podjele u BiH i koji je uopće stvorio Dodika i njegov režim. OHR je dio problema, a ne rješenje. Izabrani političari u BiH trebali bi poduzeti mjere protiv Košarca; on i njegova stranka, kao protudržavni akteri, trebali bi biti izbačeni i trajno isključeni iz vlade BiH", kazao je Hoare za RSE. Slobodan Šoja, bivši diplomat, smatra da to "ni slučajno nije 'potez na svoju ruku, već kolektivno smišljen potez uoči izbora da ne ispadne da je najjača partija u Republici Srpskoj izdala svoj entitet potpunom kapitulacijom pred velikim silama". "Trebalo je uraditi nešto veliko da bi glasači znali da se njihovi ljubimci ne predaju i da se 'junački bore protiv stranih uzurpatora'", kazao je Šoja za RSE dodavši kako pretpostavlja da će međunarodni predstavnici ubuduće izbjegavati bilo kakav službeni susret s Košarcem. Otkako je Christian Schmidt 2021. preuzeo dužnost visokog predstavnika, Dodikova Stranka nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) osporava njegov legitimitet, uz otvorenu podršku Rusije i Kine. U isto vrijeme, Narodna skupština RS-a donosi zakone koji dovode u pitanje ustavni poredak, a Dodik i njegovi suradnici insistiraju na zatvaranju OHR-a i delegitimizaciji međunarodnog nadzora. Dodik smijenjen, ali retorika ostalaKošarčev stranački šef, Milorad Dodik smijenjen je s funkcije nakon što je pravosnažno osuđen zbog odbijanja provođenja Schmidtovih odluka za koje je i Ustavni sud BiH i Europski sud pravde u Strasbourgu ocijenio da su obavezujuće. Ipak, retorika ostaje nepromijenjena: visoki predstavnik je za njega "okupator koji ruši Dayton". Prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske zakazani su za 23. novembar, dok se politička temperatura u Banjoj Luci nastavlja podizati. Dodik, Košarac i oko 40 njihovih suradnika su nedavno skinuti s američke liste sankcioniranih osoba nakon što su zastupnici u Narodnoj skupštini RS-a ukinuli nekoliko separatističkih zakona koje je prije toga poništio Ustavni sud BiH. Unatoč tome, Dodik je nastavio napadati Schmidta, nazivajući ga "okupatorom u BiH u kojoj je rušio Ustav i Daytonski mirovni sporazum" i ponavljajući optužbe slične onima koje je iznio Košarac. "Potpuno me iznenađuje reakcija američkih predstavnika, jer [američki predsjednik Donald] Trump kaže da neće da se miješa u unutrašnje stvari drugih zemalja. Šta je sada ovo? Nemam pojma, ali provjerit ćemo", saopćio je Dodik komentirajući samo izjavu koju je objavila Ambasada SAD-a u BiH, ali ne i ambasade drugih zemalja koje čine Vijeće za provedbu mira (PIC). Njemačka, zemlja iz koje dolazi visoki predstavnik i najveći trgovinski partner BiH, ostaje izričita. Tokom posjete Sarajevu 16. novembra, njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul poručio je da će i nova vlada desnog centra nastaviti snažno podržavati Schmidtov mandat. Ova država je u aprilu, s Austrijom i nekoliko europskih država, uvela sankcije Miloradu Dodiku i još nekim dužnosnicima RS-a, nakon što su ranije zajedničke EU sankcije blokirane zbog Mađarske. Uz razmjenu od oko 2,5 milijarde eura godišnje, Njemačka je ključni trgovinski partner BiH s kojom ostvaruje oko 2,5 milijardi eura uvoza i izvoza uz prosječan suficit od oko stotinu miliona eura, prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH. Nakon susjednih zemalja i Austrije, iz ove zemlje dolazi i najviše stranih ulagača. Šta kažu državni zastupnici pozicije i opozicije?Milorad Vujičić iz SNSD podržao je stranačkog kolegu Košarca. "Nemoguće je predvidjeti reakcije na te njegove poteze koji su doveli do najozbiljnije krize u BiH", kazao je Vujičić koji nije želio komentirati je li Košarac time prekršio dogovor o deeskalaciji političke situacije u zemlji. Predstavnici "Trojke", stranaka vladajuće koalicije Socijaldemokratske partije (SDP) BiH, Naroda i Pravde i Naše stranke sa sjedištem u Sarajevu ponašanje ministra Košarca ocjenjuju neprihvatljivim. "To ne oslikava službeni stav BiH, naročito prema Njemačkoj koja je uvijek na strani naše zemlje. Takvo ponašanje [ministra Košarca] može imati negativne refleksije u međunarodnim odnosima, ali mislim da će imati isključivo spram ministra Košarca, ali ne kao predstavnika BiH", kazao je za RSE Albin Muslić, zastupnik SDP-a. Nihad Omerović iz Naroda i Pravde kazao je za RSE da je to "vandalski čin poduzet iz krajnje nacionalističkog i šovinističkog ponašanja Dodikovih izvršitelja". "Ovo je krajnje neprimjereno fašističko ponašanje koje zavrjeđuje ne samo osudu, već i reakciju visokog predstavnika da se takvo lice [Košarac] ukloni s političke scene, jer je neprimjereno da on ostane državni ministar, a visoki predstavnik je smjenjivao i više rangirane dužnosnike od njega", kazao je Omerović za RSE. Predstavnici vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH koja je dugogodišnji partner u vlasti sa SNSD-om nisu željeli komentirati Košarčevu gestu. Nenad Grković, državni zastupnik opozicijske Liste za pravdu i red, kaže da SNSD "već odavno nema ljude koji imaju osjećaj za diplomatiju". "U sve ove probleme s međunarodnom zajednicom Republika Srpska je ušla zbog bahatog, kafanskog ponašanja ljudi s kupljenim diplomama i bez ikakvih kompetencija", kazao je Grković za RSE. Safet Kešo iz opozicijske Stranke demokratske akcije (SDA) nazvao je Košarčev akt "brutalnim, prostačkim, vulgarnim primitivizmom koji je neprimjeren ovom vremenu i njegovoj poziciji". Ko može smijeniti Košarca?Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt ima ovlasti smjenjivati izabrane i imenovane dužnosnike i mijenjati ili nametati zakone na svim nivoima, osim državnog Ustava. Smjenu ministra može pokrenuti i predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto (HDZ BiH), ali je mora potvrditi i Zastupnički dom i Dom naroda. Zastupnički dom je 25. februara već glasao za smjenu dvojice ministara iz SNSD-a, Staše Košarca i Srđana Amidžića, ali postupak je blokiran u drugom, Domu naroda, gdje SNSD rušenjem kvoruma onemogućava smjenu svojih kadrova. Raspad državne koalicije izazvali su secesionistički i protuustavni zakoni koje je donijela Narodna skupština RS-a, pored ostalog i zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, visokog predstavnika kao i pokušaja zabrane rada državnih pravosudnih i policijskih tijela na teritoriji ovog entiteta. U BiH ne postoji mogućnost raspuštanja parlamenta niti vanrednih izbora. Ministar može sam podnijeti ostavku, a novog potvrđuje samo Zastupnički dom. Državna vlada može "pasti" jedino ako predsjedavajuća Vijeća ministara BiH podnese ostavku ili bude smijenjena, što se nije nikada dogodilo u novijoj povijesti.

Vijeće Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine potvrdilo je u petak prvostepenu presudu kojom je predsednik proruskog udruženja Vojin Pavlović osuđen zbog negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca i povećalo mu zatvorsku kaznu s dvije i pol na tri i pol godine zatvora. Pavlović je predsjednik proruski orijentiranog Udruženja "Istočna alternativa Republike Srpske", a suđeno mu je za grubo negiranje i veličanje genocida u Srebrenici i veličanje ratnog zločinca Ratka Mladića. Riječ je o prvom sudskom procesu ove vrste i sudac je prvostepenoj presudi rekao da je to prekretnica u sudskoj praksi u BiH i pozvao tužilaštva da procesuiraju takve slučajeve. Pavlović je osuđen, jer je 10. marta 2023. na raskrsnici iznad semafora u Bratuncu postavio transparent s likom Ratka Mladića, bivšeg komandanta Vojske RS, osuđenog na doživotni zatvor za ratni zločin i genocid u Bosni i Hercegovini, na kojem je bila ispisana poruka "Srećan rođendan, živi i zdravi bili". Proglašen je krivim i da je odobrio i pokušao opravdati genocid u Srebrenici na način da je organizirao održavanje skupa u Bratuncu 11. jula 2023. za koji je izradio plakate na kojim je bilo ispisano "11. juli Dan oslobođenja Srebrenice. Hvala Vojsci Republike Srpske". Plakate je lijepio na području opštine Bratunac, udaljene nekoliko kilometara od Srebrenice. Bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko, koristeći Bonska ovlaštenja, nametnuo je u julu 2021. godine dopune u Krivičnom zakonu BiH kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i drugih ratnih zločina te veličanje ratnih zločinaca. Udruženje "Istočna alternativa Republike Srpske" poznato je po lijepljenju plakata i veličanju osuđenih ratnog zločinaca, kao i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.

Parlament entiteta Federacija Bosne i Hercegovine nije raspravljao o aferi "Spengavanje", odnosno o spornim prepiskama premijera Nermina Nikšića i članova njegovog kabineta sa zvaničnicima Federalne uprave policije i Ministarstva unutrašnjih poslova, jer nije bilo većine glasova za predloženi dnevni red, u petak 21. novembra. Od neophodnih 50 glasova, za dnevni red je glasalo 40 zastupnika, 39 protiv i tri člana Predstavničkog doma su bila suzdržana. Sjednicu je tražila opozicija, klubovi zastupnika Stranke demokratske akcije, Demokratske fronte i Stranke za BiH. Predloženi dnevni red imao je jednu tačku koja je glasila: "Informacija o navodnim nelegalnim radnjama premijera Nermina Nikšića (Socijaldemokratska partija BiH) i uplitanje u rad policijskih organa Federacije BiH". U obrazloženju su naveli da su u javnosti objavljene poruke pronađene u oduzetim telefonima Vahidina Munjića, vršioca dužnosti direktora Federalne uprave policije (FUP), koje ukazuju na miješanje federalnog premijera Nermina Nikšića i njegovih suradnika u istrage i kadrovska imenovanja unutar policijskih i javnih institucija. O ovim prepiskama istragu vodi i Posebni odjel tužiteljstva za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala u FBiH, na čiji zahtjev je Vrhovni sud Federacije zabranio Munjiću i drugim osumnjičenim obavljanje službene dužnosti i sastajanje, zbog osnovane sumnje da su u dužem periodu počinili više krivičnih djela zloupotrebe položaja i trgovine utjecajem. Sjednici u Parlamentu FBiH prisustvovao je i premijer Nikšić, koji nije među osumnjičenima, za razliku od direktorice njegovog ureda Arijane Huseinović Ajanović, kojoj je Sud također odredio mjere zabrane. Predsjedavajući Doma, Dragan Miković, na početku stavio dnevni red na glasanje, no inicijatori zasjedanja su zatražili da se prethodno otvori rasprava, što je potom i učinjeno. Rasprava je protekla uz više prekida koje je predsjedavajući morao intervenirati zbog burnih diskusija. Predstavnici vladajuće većine (stranke Trojke, SDP, Naša stranka i Narod i pravda) naglašavali su da sjednica ne smije prerasti u "sudnicu", te da se cijeli slučaj trenutno zasniva na medijskim navodima i da ničija krivica još nije utvrđena. Opozicija je, s druge strane, insistirala da Federalna uprava policije treba ponovo biti pod parlamentarnim nadzorom te da je afera koja je dospjela u javnost narušila sigurnosnu situaciju u Federaciji BiH. Isticali su da su to ključni razlozi zbog kojih je parlamentarna rasprava o ovoj temi opravdana.

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine saopštila je da je od danas, 21. novembra od 7 sati, pa do zatvaranja biračkih mjesta u nedjelju 23. novembra, nastupio period zabrane objavljivanja rezultata istraživanja javnog mijenja u vezi sa glasanjem i prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske. Izbori će biti održani u nedjelju, 23. novembra. Biračka mjesta se otvaraju u 7 sati, a zatvaraju u 19 sati. Izborna šutnja počinje 24 sata prije otvaranja biračkih mjesta, odnosno od 7 sati ujutro 22. novembra i traje do zatvaranja biračkih mjesta, odnosno do 19 sati 23. novembra. Zabranjene su i sve aktivnosti koje ometaju ili opstruiraju izborni proces tokom izborne šutnje. Ukupno je formirano 2.211 biračkih mjesta, a na terenu će raditi 139 mobilnih timova. Putem mobilnog tima moći će glasati 4.767 birača. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine je za učestvovanje na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske ovjerila kandidature Dragana Đokanovića (Savez za novu politiku), Branka Blanuše (SDS- Srpska demokratska stranka), Siniše Karana (Savez nezavisnih socijaldemokrata – SNSD – Milorad Dodik), Nikole Lazarevića (Ekološka partija Republike Srpske), kao i nezavisnih kandidata Igora Gaševića i Slavka Dragičevića. U Centralni birački spisak upisano je ukupno 1.264.364 birača. Od toga 20.269 birača koji glasaju putem pošte, te 258 birača koji glasaju u diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH u Minhenu, Berlinu, Beču i Beogradu. Centralna izborna komisija BiH akreditirala je 639 posmatrača. Od toga je 515 posmatrača iz nevladinih organizacija, 99 iz međunarodnih organizacija, a 25 iz političkih subjekata. RS nema predsjednika od avgusta, kada je potvrđena presuda Miloradu Dodiku, bivšem predsjedniku RS-a, zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika. Osuđen je na godinu zatvora, a taj dio kazne je otkupio za oko 18.000 eura, te na šest godina zabrane obavljanja javnih funkcija.

U Bosni i Hercegovini se obilježava 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je 1995. godine okončan troipogodišnji rat u ovoj zemlji. Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Dejtonski mirovni sporazum je potpisan 21. novembra 1995. godine u američkoj zračnoj bazi Wright-Patterson u blizini grada Dayton. Dejtonski sporazum nastao je tokom konferencije koja je održana od 1. do 21. novembra 1995. godine. Bosna i Hercegovina se na osnovu ovog Sporazuma sastoji od dva entiteta - Federacije BiH i Republike Srpske, i Brčko distrikta. Sporazum je službeno potpisan u Parizu, 14. decembra 1995., a potpisali su ga tadašnji predsjednici BiH, Srbije i Hrvatske- Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman. Aneksi sporazuma potpisani su samo na engleskom jeziku. Originalni primjerak Dejtonskog sporazuma izgubljen je u Predsjedništvu BiH, a u Bosnu i Hercegovinu ga je donio lično Alija Izetbegović, tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH, kao njegov potpisnik. Nestanak dokumenta prijavio je u februaru 2008. tadašnji član Predsjedništva Željko Komšić. Originalni primjerak Dejtonskog sporazuma još nije pronađen. Dan potpisivanja Dejtonskog sporazuma se slavi u entitetu Republika Srpska i neradni je dan, što nije slučaj u entitetu Federacija BiH. Bosna i Hercegovina nema državni zakon o praznicima.

Bosna i Hercegovina obilježava godišnjicu Dejtonskog sporazuma, potpisanog 21. novembra 1995. Dokument je donio mir, ali i složene podjele koje se i danas osjećaju u svakodnevici. Neprecizno utvrđena međuentitetska linija razgraničenja, duga oko 1.150 kilometara, i dalje stvara administrativne probleme — što se ovih dana jasno vidi na projektu proširenja piste Međunarodnog aerodroma Sarajevo.

Evropska unija, Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija su u srijedu navečer, 20. novembra osudila gest ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staše Košarca koji je poslao visokom predstavniku u BiH Christianu Schmidtu vojni šljem iz Drugog svjetskog rata s oznakom zloglasne organizacije SS. Košarac je na društvenim mrežama objavio da je na adresu visokog predstavnika poslao "Pismo okupatoru", s vrećom u koju je stavio šljem njemačke vojske iz Drugoga svjetskog rata s oznakom zloglasne organizacije SS. Schmidta je, pored ostalog, nazvao "poštovaocem tradicije nacističke vojske". "Snažno osuđujemo današnji nečuveni gest ministra BiH Košarca koji je visokom predstavniku Schmidtu poslao vojni šljem iz Drugog svjetskog rata, praćen neukusnim i zapaljivim pismom. Takvo ponašanje je neprihvatljivo za javnog zvaničnika", navodi se u objavi EU na X profilu. Dodaje se kako politički akteri imaju posebnu odgovornost da smiruju tenzije, a ne da produbljuju podjele. "Pozivamo sve aktere da se uzdrže od provokativne retorike i postupaka. Pozivamo ih da svoje napore usmjere ka jačanju stabilnosti i prosperiteta koji će koristiti građanima", navodi se. Američka ambasada je ocijenila da su postupci Košarca "kontraproduktivni i suprotni naporima za održavanje stabilnosti i promociju prosperiteta". "Sjedinjene Američke Države pozivaju na deeskalaciju tenzija kako bi se promovirala stabilnost za narode Bosne i Hercegovine", navela je američka ambasada na X. Reagovao je i britanski ambasador u BiH, Julian Reilly. "Strašne i neosnovane uvrede i mržnja, poput onih u gnusnom potezu ministra Košarca protiv visokog predstavnika Schmidta, nemaju mjesta u civilizovanom političkom diskursu. Neupitna je podrška visokom predstavniku, koji ima mandat da štiti civilne odredbe Dejtonskog sporazuma", naveo je u objavi na X profilu britanski ambasador. Prethodno je tokom dana njemačka ambasada u Bosni i Hercegovini saopštila da je "duboko šokirana" pismom i paketom koje je Staša Košarac uputio visokom predstavniku međunarodne zajednice u BiH Christianu Schmidtu. "Poređenja, formulacije i postupci koji su sadržani u ovom pismu su neprihvatljivi i potkopavaju dostojanstvo političkog dijaloga. Izjednačavanje Christiana Schmidta sa nacional-socijalističkim režimom predstavlja ozbiljno minimiziranje zločina nacional-socijalizma i u krajnjoj mjeri je neprimjereno", navela je njemačka ambasada u BiH, izrazivši podršku visokom predstavniku. Milorad Dodik, predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) čiji je kadar državni ministar Staša Košarac, osuđen je pred Sudom BiH za nepoštivanje Schmidtovih odluka. Visoko predstavnik je, koristeći tzv. Bonnska ovlaštenja koja mu omogućuju izmjene zakona, tim odlukama poništio niz zakona koje je izglasala SNSD-ova većina u Republici Srpskoj, od kojih je neke i Ustavni sud BiH proglasio nevažećim. Dodiku je nakon presude oduzet mandat entitetskog predsjednika.

Djetinjstva su provodili brojeći žrtve, uz detonacije i vojne helikoptere, slušajući priče o užasima i izgovarajući prve riječi u izbjeglištvu. Navršava se trideset godina od kada je u Bosni i Hercegovini završen rat. Istovremeno, ruska regija Čečenija izlazila je iz jednog u drugi sukob, dok su se talibani polako vraćali na vlast u Afganistanu. Generacije rođene u godinama u kojima se svijet oslobađao okova Hladnog rata, stasavaće u državama čija će ih nestabilnosti zauvijek obilježiti. Generacija DejtonNermin Mameledžija rodio se samo par mjeseci prije nego što je u američkom Dejtonu 21. novembra 1995. godine potpisan sporazum kojim će biti okončan rat u Bosni i Hercegovini u kojem je ubijeno oko stotinu hiljada osoba. Rodio se u Njemačkoj gdje su njegovi roditelji izbjegli iz rodnog Turbeta, mjesta u centralnoj Bosni i Hercegovini. Kući će se vratiti tri godine kasnije. Djetinjstvo je proveo u mirnodopskim uslovima ratom razorene BiH. "Mi smo imali baš bajkovito djetinjstvo", priča Nermin za Radio Slobodna Evropa (RSE) iz stana u njemačkom gradu Braunschweigeu. "Nas je odgajao komšiluk, namažu ti krišku hljeba i nema te cijeli dan", prisjeća se. Susret sa realnošću sačekaće ga već u osnovnoj školi. Dejtonski sporazum potpisan u godini u kojoj se radio, osigurao je mir, ali i cementirao etničke podjele. Nermin je to iskusio pohađajući "dvije škole pod jednim krovom" – obrazovne ustanove u kojoj su djeca razdvojena po etničkom kriteriju iako uče na skoro identičnom jeziku. Nakon završenog fakulteta Njemačka mu je ponovo postala dom. U Bosni i Hercegovini nije radio ni jedan dan. "Ono što je mene od Bosne odvratilo je nepravednost. Za sve ti treba neka štela, nešto moraš mućkati", priča Nermin. Prema posljednjem Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala, Bosna i Hercegovina je druga na listi najkorumpiranijih država u Evropi zajedno s Bjelorusijom. Od njih je korumpiranija jedino Rusija. Svaka druga mlada osoba razmišlja da napusti BiH pokazalo je ranije istraživanje Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija. Istraživanje navodi da što je stabilnija situacija sa poslom kod mladih manja je vjerovatnoća da će razmišljati o odlasku. To je upravo i bio slučaj sa Nerminom. RSE je sa njim razgovarao prije pet godina, kada se obilježavalo dvije i po decenije od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. RSE Specijal: Sve karte DejtonaBio je student završne godine stomatologije i nadao se da će se zaposliti u svojoj zemlji, a ne da će, kako je tada rekao, "Austrija ili Njemačka dobiti spremnog radnika." "Ja ne bi nikada dao svoj pasoš, to je zadnje što mi ostaje vezano za Bosnu. Bosna mi je dala sve, otišao sam tamo kao gotov proizvod. Ali svako ima pravo da odluči šta hoće i gdje hoće", tada je rekao. Danas kada razgovara sa porodicom u priču će se uključiti i njegove dvije sestre. Niti jedna od njih ne živi u BiH. Ožiljci iz ČečenijeTri hiljade kilometara dalje od Sarajeva koje je ulazilo u mir, stanovnici Groznog su živjeli u podrumima. Prvi čečenski rat završava 1996. godine, kada se osmogodišnja Hava (puni identitet poznat redakciji) sa porodicom vraća kući gdje su zatekli zapaljen stan. Ponovo će doživjeti bombardovanje i provesti dvije sedmice u podrumu. Uskoro počinje Drugi čelenski rat, a Hava i porodica sklanjaju se kod bake na selo. Četiri godine kasnije opet se vraćaju kući, u mir razrušenog Groznog, u kojem će vanredno stanje i dalje biti na snazi. "Kada si dijete izolovan si od svega, razumiješ da se nešto dešava i onda igraš glupe igrice u kojima brojiš vojne avione ili helikoptere koje si vidio taj dan i takmičiš se sa prijateljima ko je vidio više", priča Hava za RSE. Djeca u ratu razvijaju mehanizme za preživljavanje koji su znak otpornosti i kreativnosti, ali i nenormalnosti u kojoj odrastaju pojašnjava Jasminko Halilović iz Muzeja ratnog djetinjstva i Sarajevu. "Brojanje detonacija, skupljanje gelera, građenje skloništa od jastuka - sve to se može tumačiti kao pokušaji da se povrati kontrola nad svijetom koji je postao nepredvidljiv", kaže Halilović. Havini dani prolazili su bez vode i struje, a noći u atmosferi policijskog sata. "Jedino smo imali plin i njega smo koristili da osvijetlimo prostor. Imali smo posebne lampe na plin pa smo mogli raditi zadaću." Preko 25.000 osoba je poginulo i hiljade su nestale tokom Drugog čečenskog rata, navodi Amnesty International. Na čelu ove ruske regije od 2007. godine nalazi se Ramzan Kadirov koji se često dovodi u vezu sa rasprostranjenim kršenjem ljudskih prava. Američki State Department mu je 2020. godine uveo sankcije upravo zbog toga. Hava je danas istraživačica koja već dvije godine ne živi u rodnoj ruskoj regiji, u koju bi se rado vratila jednog dana. Kada ne bi bilo korupcije i kada bi se sprovele reforme koje bi olakšale život. "Rusija se mora promijeniti da bi se ja vratila u Čečeniju. I mora se promijeniti na način na koji bi se pozitivno reflektirala na Čečeniju." Stvari se jesu promijenile, nema više ratovanja, ali njena generacija, smatra nikada nije ni osjetila stvarnu stabilnost. "Još uvijek se osjećam ranjivo jer vratiti se ne mogu i nalazim se u drugoj zemlji u kojoj pokušavam shvatiti kako stvari funkcionišu i osjećam da nije sve pod mojom kontrolom", rekla nam je Hana. Odrastanje u Afganistanu: Nosila sam odjeću dječakaKada su 1996. talibani prvi put zauzeli Kabul, Nilofar je imala tri godine. I oblačila se kao dječak. "Roditelji su me oblačili kao dječaka, možda jer su željeli da imaju još sinova ili možda zbog sigurnosne situacije", kaže Nilofar. Tek kada joj je vjeroučiteljica u osmoj godini rekla da mora da nosi šal shvatila je da je djevojčica. Kasnije u životu shvatit će koliko je na nju uticalo odrastanje pod lažnim identitetom. "Nisam bila ono što jesam. Nikada se nisam igrala sa lutkama, sa djevojčicama. Nikada nisam plakala jer bi mi otac govorio da trebam biti hrabra kao dječak", priča Nilofar za RSE. Druga strana je bila mnogo mračnija. Niko u porodici nije mogao raditi, bilo je momenata u kojima nisu mogli kupiti ni čaj pa su pili prokuhanu vodu. Majka joj je nosila burku, bivala bičevana, a Nilufer nije mogla ići u školu. "Škola mi je bila kao san", prisjeća se uz objašnjenje da je zahvaljujući ocu koji je bio pismen naučila pisati i računati. On je, kaže, vjerovao da će se sistem jednog dana promijeniti i da djeca moraju biti spremna za školu. "Sjećam se da sam se samo pitala kakva je ta škola, da li ima mjesto na svijetu u kojima djevojčice idu u školu ili su sva djeca poput nas?" U školu će krenuti tek nakon 2001. godine kada američke snage započinju rat sa talibanima nakon terorističkog napada na SAD, a Hamid Karzai postaje predsjednik Afganistana. Svakodnevnica uz eksplozije je bila nešto što je postalo dio njihovih života, nešto što je kako kaže Nilofar bilo "normalno". "Na primjer danas bude eksplozija, ujutro se krv sapere sa ulice i onda ljudi nastave prelaziti. To je postalo sasvim normalno", pojašnjava. U takvom okruženju završit će školu i fakultet, uprkos tome što mnogi u Heratu u kojem je odrastala i dalje djeci nisu dozvoljavali da idu u školu. "Talibani nisu nestali tokom tih 20 godina. Nisu bili u vlasti, ali uvijek je bilo ljudi koji su dijelili talibanske ideje." Iako je željela da studira novinarstvo, na kraju je završila računovodstvo i poduzetništvo. Uspjela je dobiti stipendiju i otići u Indiju na magistarski studij, sa kojeg će se vratiti krajem 2020. godine i početi predavati na privatnom univerzitetu u Afganistanu. Radila je i kao freelancer sa medijima, te kao projektna asistentica na projektima klimatskim promjenama. To je trajalo samo pola godine. Sve je nestalo u avgustu 2021. kada su se američke i savezničke trupe povukle iz Afganistana nakon 18 godina, a talibani se ponovo vratili na vlast. Uskoro će uslijediti prve restrikcije, a u četiri godine njihove vladavine žene će izgubiti gotovo sva prava. Neće moći ići u školu, raditi, moraju nositi burku. Nilofar će se sa svojih trideset godina ponovo suočila sa istim. "Ja sam žena koja je studirala, koja je planirala doktorske studije, da radi i sve mi je to uništeno", kazala nam je. Iz Afganistana nije mogla izaći jer joj je pasoš istekao i propustila je šanse da napusti zemlju. "Kada sam uspjela obnoviti pasoš bilo je prekasno." U to vrijeme je živjela u Kabulu i vodila je projekat u kojem su žene učile šivanje i krojenje. No, onda su talibani saznali i za to i morala je prestati. "Pokazao mi je (talibanski vojnik) pušku i samo rekao 'vidiš ovo'?", prisjeća se Nilofar. Rekla mu je da ne radi, ali je on samo rekao "ne laži, sve znam". Sva njena porodica i dalje živi u Afganistanu i Nilofar se i dalje trudi da ode iz zemlje. Trenutno se nalazi u Teheranu na razgovorima za vizu za evropsku zemlju. Ali, kaže proces je težak, ambasade traže dokaze, a "cijeli svijet zna šta se dešava u Afganistanu." No, svijet, kaže, nije briga. "Ne znam šta će biti sa mnom, ali ako dobijem negativan rezultat nemam izbora, moram se vratiti u Afganistan jer ovdje ne mogu ostati kada mi viza istekne", navodi Nilofar. Nada se da će ipak pronaći način i da će moći da započne novi život van Afganistana. Nekada, kaže, zavidi majci što se nije obrazovala i ženama koje nisu išle u školu. "One su bile kući i prošli put i sada. Ja sam se borila da studiram, da radim i svo to vrijeme provela da bi na kraju dobila ništa. Ne mogu da radim. Mi smo žrtve ove situacije." Koliko je potrebno za mir?U tri decenije stalo je par pokušaja izmjena Dejtona i cijela mladost Nermina Mameledžije. Danas ima suprugu porijeklom iz Indonezije, prilike da napreduje i da se usavršava u polju oralne hirurgije, ali ipak bi se nekada vratio iz Njemačke u BiH. "Medicinar sam, kod nas idu simptomi, uzrok liječenja i to je to. Jednostavno ja vidim simptome, ne vidim liječenja. To je hronično i jednostavno, transplantacija, znači novo sve. To je mene odvuklo, to je močvara, to je živi pijesak i ne vidim način da će to riješiti." Iako je njen strah od povratka veliki i Hava bi se jednog dana voljela vratiti u Čečeniju. "Sanjam da imam malu kuću u planinama i možda gostinjsku kuću za turiste. Tako bi voljela vidjeti moj život. Nekoliko kokoški, mačke i možda koza." Nilofar je uspjela da od djeteta koje odrasta u talibanskom režimu koji joj brani školovanje da na kraju postane asistent na univerzitetu u Kabulu. No, njeni snovi o dijeljenju znanja sa drugima prestali su sa povratkom talibana na vlast. Njena jedina današnja želja je da napusti zemlju u kojoj žene žive kao u kavezu. U izvještaju Ujedinjenih nacija iz 1996. godine o uticaju oružanih sukoba na djecu, navodi se da djeca nisu samo posmatrači nego i mete u ratu koje često budu ubijene ili ranjene. A brojni odrastaju "lišeni materijalnih i emocionalnih potreba". "Čitavo tkivo njihovih društava, domovi, škole, zdravstveni sistemi i vjerske institucije, rastrgano je u komadiće", stoji u izvještaju. U takvim sistemima i društvima odrastaju milioni ljudi. Nermin, Hava i Nilofar samo su neki od njih.

Dom naroda Parlamenta BiH usvojio je 20. novembra budžet institucija za ovu godinu. Prethodno je budžet usvojen u Zastupničkom domu na hitnoj sjednici 17. novembra. Predloženi budžet iznosi 1,5 milijardi maraka i u okviru njega nema finansiranja institucija kulture od državnog značaja i sredstava za vraćanje dugova BHRT-a. Uključuje sredstva za Centralnu izbornu komisiju BiH koja su namijenjena za nabavku novih tehnologija za provođenje izbora. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine podržalo je 11. novembra budžet institucija za ovu godinu. Odluka je donesena jednoglasno. Prema proceduri, nakon toga dokument odobrava Parlamentarna skupština BiH. Inače, budžet je trebao biti predložen u oktobru prošle godine i na snazi od 1. januara. No, zbog višemjesečnih političkih blokada i raspada državne koalicije, država se već 11 mjeseci nalazi na privremenom finansiranju. Novac se troši u skladu s budžetom iz 2024. godine samo na tekuće rashode poput plata, a novi projekti su blokirani.

U svega nekoliko sati desio se politički potres - prvo je isplivao kompromitujući snimak, a zatim je Vlado Đajić munjevito smijenjen – i s pozicije direktora banjalučkog Kliničkog centra, i sa čela gradskog odbora Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). U istom danu kada je saslušan u policiji, pravosuđe otvorilo istragu, a predsjednik SNSD-a Milorad Dodik izjavio kako stranka "ne može i neće tolerisati bilo kakvu povezanost s kriminalom, a posebno ne s narkoticima", Đajić se pojavljuje na predizbornoj tribini u banjalučkom naselju Lauš. Fotografije sa ovog događaja, objavljene na zvaničnoj stranici SNSD-a, prikazuju ga zagrljenog sa Sinišom Karanom, kandidatom za novog predsjednika RS i Goranom Selakom, ministrom pravde Republike Srpske. Dodik i njegova stranka ćuteZa analitičare sa kojima je razgovarao Radio Slobodna Evropa sigurno je samo jedno - da je Đajić smijenjen jedino zbog potencijalne izborne štete, četiri dana uoči prijevremenih predsjedničkih izbora u Republici Srpskoj. Raspisani su, podsjetimo, nakon što je u augustu Sud BiH zabranio Miloradu Dodiku obavljanje javnih funkcija šest godina i kaznio ga jednogodišnjom kaznom zatvora koju je Dodik otkupio. Iz Dodikovog SNSD-a nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa o tome može li se smjena Đajića dovesti sa kadrovskim promjenama unutar stranke ili je riječ o raskolu. Nije odgovoreno ni na pitanje hoće li SNSD tražiti od Vlade Đajića da se povuče i sa pozicije poslanika u Skupštini RS. Na štandu Dodikove stranke u BanjaluciVeć sljedećeg dana, nakon što je video u kojem Đajić, dugogodišnji bliski saradnik Milorada Dodika, navodno pregovara o cijeni kesice bijele praškaste materije preplavio društvene mreže, predizborni štand SNSD-a na banjalučkom Trgu Krajine zjapio je potpuno prazan. Banjaluka je grad u kojem je u posljednja dva izborna ciklusa, nakon dugogodišnje vladavine, Dodikov SNSD izgubio poziciju gradonačelnika. Đorđe Vujatović, dugogdišnji banjalučki nopvinar, za RSE ističe kako je smjena Đajića "iznuđeni PR potez", kojim se nastojala osigurati "kontrola štete". "Da juče nisu tako promptno reagovali sa odlukama o smjenama, poslali bi jasnu poruku da stoje iza Vlade Đajića ili bilo koje druge osobe, bez obzira na to da li je ta osoba u kontaktu s nekim iz kriminalnog miljea i da li je na snimku zaista kokain, kao što se priča. Reagovali su, bukvalno, iz praktičnih razloga, da se kriza ne bi dalje širila", navodi on. On dodaje da su klanovi unutar Gradskog odbora SNSD-a Banjaluka prisutni već duže vrijeme, što se vidjelo i nakon lokalnih izbora 2020. godine, kada su sjednice bile obilježene optužbama i prijetnjama. To je, ističe Vujatović, oslikavanje i šire slike unutar Dodikove stranke, u kojoj se da naslutiti da postoje "ogromni animoziteti". Zašto snimak dva dana pred izbore?Za političku analitičarku Ivanu Marić objava snimka četiri dana pred izbore je "sve samo ne slučajna". "Očito je da se radi o obračunima, posebno kada čujemo izjave Draška Stanivukovića da za snimak zna već mjesecima. To je ustaljena praksa u BiH, svi znaju za takve snimke, a onda se oni objave kada to nekome odgovara. Pogodan je trenutak par dana pred izbore, jer se problem do izbora ne može riješiti, pa afera neće splasnuti", kaže Marić. Prema njenim riječima, činjenica da je meta osoba iz samog vrha SNSD-a, neko ko uživa veliko poštovanje unutar stranke, pokazuje da je poruka snažna. "Kada se obrušite na takav kadar, znači da je poruka jaka. Ali mislim da opozicija u Republici Srpskoj nema toliku moć da to uradi. Ovo je prije svega signal unutar političkih struktura, a možda i poruka iz Srbije", dodaje ona. Kakav bi efekat na izbore mogao biti?Marić komentariše i osmijehe i apluze upuđene Đajiću koji su uslijedili na predizbornom skupu u srijedu navečer. "Đajić, iako je pod sumnjom da je povezan s drogom, slika se sa kandidatima za najviše funkcije, ministrima pravde i obrazovanja. To pokazuje da je smjena bila čisto formalna – urađena samo zato što su izbori za par dana, kako bi pokazali da ga ne podržavaju. Sve ostalo pokazuje da ga apsolutno podržavaju i da su možda i ranije znali za sve to", ističe Ivana Marić. Ona upozorava da takvo ponašanje šalje lošu poruku građanima. "Naravno da postoji presumpcija nevinosti, ali nakon ovakvog videosnimka trebalo bi se bar malo distancirati, dok se ne dokaže jedna ili druga verzija. Umjesto toga, političari se takmiče ko će objaviti snimak sa njim. To je karakteristično za najjače stranke – kad god nekoga njihovog uhapse, bez obzira na optužbe, oni se slikaju s njima, jer smatraju da su ti ljudi 'zadužili stranku'", navela je. Sličnog je stava i Đorđe Vujatović. "Rade sa ljudima koji imaju poziciju moći i ne interesuje ih da li je to zaista kokain ili bilo šta drugo. To pokazuje da je društvo, u osnovi, amoralno i da je politika kod nas apsolutno amoralna – da se ne poštuju osnovni principi", rekao je. 'Pospremanje' nakon oduzimanja mandata DodikuSmjena Đajića nije prvi slučaj "uklanjanja" ljudi bliskih Dodiku sa visokih pozicija. I dalje nije razjašnjeno pod kojim je okolnostima ostavku na funkciju premijera Republike Srpske dao Radovan Višković 18. avgusta, istog dana, nakon što je Sud BiH odbacio žalbu Milorada Dodika na odluku da mu bude oduzet mandat na funkciji predsjednika RS. Samo par sati prije ostavke, Višković je dao izjavu za medije, rekavši da se radi o "špekulacijama" da će do toga doći. Nije kasnije potvrdio ni nezvanične navode da je ostavku dao pod pritiskom rukovodstva SNSD-a. Hitno je izabrana nova vlada na čelu sa Savom Minićem, no i dalje se čeka odgovor Ustavnog suda BiH o ustavnosti te vlade, s obzirom na to da je mandatara predložio Milorad Dodik, nakon što mu je već bio oduzet mandat predsjednika RS. Posljednjih dana, pod lupom javnosti je i još jedan visoki funkcioner SNSD i Dodikov bliski saradnik, Luka Petrović, direktor Elektroprivrede RS. Nakon što je Petrović uputio zahtjev za povećanje cijene struje u RS prije nekoliko dana, odgovorio mu je trenutni premijer RS Savo Minić, rekavši da nije upoznat sa zahtjevom, te da se direktor ERS "malo umorio i radi stereotipno". U narednim danima, na upit novinara, sprema li se smjena Luke Petrovića, Minić je naveo kako će imati "određene aktivnosti", ali da ne želi "ništa da prejudicira". Uslijedila je i izjava Luke Petrovića da "građani mogu da budu mirni", te da cijena energije ostaje nepromijenjena. Slučajno ili ne, 20. novembra direktor ERS-a je izjavio da je podnio krivičnu prijavu protiv lica S.D. iz Banjaluke, jer mu je, kako tvrdi, dan ranije ponudio 500.000 maraka (250.000 evra), za pomoć da se "otkoči" projekat gradnje solarne elektrane u Trebinju, na krajnjem jugoistoku BiH.

Njemačka ambasada u Bosni i Hercegovini saopćila je da je "duboko šokirana" pismom i paketom koje je Staša Košarac, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, uputio visokom predstavniku međunarodne zajednice u BiH Christianu Schmidtu. Košarac je na društvenim mrežama objavio da je na adresu visokog predstavnika poslao "Pismo okupatoru", s vrećom u koju je stavio šljem njemačke vojske iz Drugoga svjetskog rata s oznakom zloglasne organizacije SS. Schmidta je, pored ostalog, nazvao "poštovaocem tradicije nacističke vojske". "Poređenja, formulacije i postupci koji su sadržani u ovom pismu su neprihvatljivi i potkopavaju dostojanstvo političkog dijaloga. Izjednačavanje Christiana Schmidta sa nacional-socijalističkim režimom predstavlja ozbiljno minimiziranje zločina nacional-socijalizma i u krajnjoj mjeri je neprimjereno", navela je njemačka ambasada u BiH, izrazivši podršku visokom predstavniku. Vlasti u entitetu Republika Srpska ne priznaju bivšeg njemačkog ministra Christiana Schmidta za visokog predstavnika međunarodne zajednice. Milorad Dodik, predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) čiji je kadar državni ministar Staša Košarac, osuđen je pred Sudom BiH za nepoštivanje Schmidtovih odluka. Visoko predstavnik je, koristeći tzv. Bonnska ovlaštenja koja mu omogućuju izmjene zakona, tim odlukama poništio niz zakona koje je izglasala SNSD-ova većina u Republici Srpskoj, od kojih je neke i Ustavni sud BiH proglasio nevažećim. Dodiku je nakon presude oduzet mandat entitetskog predsjednika.

Pregovori, potpisivanje, implementacija Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ili Daytonskog sporazuma, novembar 1995. - mart 1997.

Rođena godinu nakon sporazuma kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, Mostarka Ella Ljubić pripada generaciji koja je naslijedila njegove posljedice, podijeljene škole, konstantne političke tenzije i terete roditeljskih trauma. Odrasla u Mostaru, gradu koji je tokom ratnih devedesetih bio poprište žestokih sukoba, Ella je pohađala škole koje i danas dijele djecu prema etničkoj liniji. "Nametalo se da se opredijeliš, za jednu ili drugu stranu. No, bila sam buntovna i nisam pristajala, jer sam imala osjećaj da bih iz sebe iščupala dio korijena", kaže 29-godišnja Ella za Radio Slobodna Evropa (RSE). Bosna i Hercegovina obilježava godišnjicu Dejtonskog mirovnog sporazuma (Općim okvirnim sporazumom za mir u BiH je okončan troipogodišnji rat u Bosni i Hercegovini (1992.-1995. godine), uz pomoć američke administracije. Od 1. do 21. novembra 1995. godine je održana konferencija u američkom vojnoj bazi kod Dejtona. Učesnici pregovora bili su tadašnji predsjednici BiH, Srbije i Hrvatske - Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, te glavni američki posrednik Richard Holbrooke i general Wesley Clark. Sporazumom koji je zvanično potpisan u Parizu 14. decembra 1995. godine predviđen je i Ustav Bosne i Hercegovine, koji predstavlja Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, u kojem je dogovoreno da zemlja ima dva entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska).), kojim je 21. novembra 1995. uspostavljen mir, nakon gotovo četiri godine rata. No, osim što je zaustavio stradanja, taj sporazum donio je BiH etnički podijeljen, ispolitiziran obrazovni sistem, s različitim nastavnim planovima i tumačenjima događaja iz proteklog rata. Simbolom podjela u školskim klupama postao je obrazovni sistem u centralnim i južnim dijelovima zemlje, u kojima je prisutan fenomen "dvije škole pod jednim krovom" (Praksa "dvije škole pod jednim krovom" u poslijeratnom periodu u BiH zabilježena je u 28 mjesta i 56 škola, navedeno je u Izvještaju OSCE-a iz 2018. godine. Uvedena je uz podršku dijela međunarodne zajednice. Cilj je bio u istoj zgradi okupiti djecu različite etničke pripadnosti koja su prethodno odvojeno pohađala nastavu. Ustavni sud BiH je 15. jula 2021. godine utvrdio diskriminaciju djece u školama koje rade po oovm principu u Srednjobosanskom kantonu. Zaključio je da su ranije presude nižestepenih sudova — kojima je utvrđeno da nema diskriminacije — prekršile odredbe Ustava BiH i Evropske konvencije, posebno u dijelu koji se odnosi na pravo na obrazovanje i opću zabranu diskriminacije. U augustu 2021. godine Vrhovni sud donio je odluku kojom je obavezao Ministarstvo obrazovanja SBK da u roku od 30 dana formira integrirane, multikulturne škole. Tom odlukom, između ostalog, zatraženo je uspostavljanje škola s jedinstvenim nastavnim planom i programom, uz puno poštivanje prava djece da se obrazuju na maternjem jeziku.). Riječ je o školama u kojima, po različitim nastavnim programima, djeca bošnjačke nacionalnosti nastavu pohađaju u jednom dijelu, a učenici hrvatske u drugom dijelu zgrade. Pripadnici nacijaPrisjećajući se đačkog doba, Mostarka Ella kaže da se na nastavi nije mnogo učilo o ratu 90-ih, niti konkretnim podacima poput Dejtonskog mirovnog sporazuma. "Bilo je to vrlo sterilno. Spominjalo se kad se rat desio i kad je potpisan Dejton, i to je to. Nije bilo priče tko je kriv, a ko nevin, dok o zločinima nismo ništa učili. Možda je to bilo i dobro, jer kao društvo nismo imali kapacitete da pristupamo tim temama". Unatoč tome, podjele su se, kako kaže, osjećale na svakom koraku. "Pogotovo za mene kao dijete iz 'mješovitog braka'. Odrastali smo kao u bunilu, s nametanjem podjela i da smo pripadnici jedne, druge nacije. Tek sam na fakultetu osvijestila da taj naš Dejtonski sporazum nije demokratski, iako smo to prihvaćali kao stvarnost u kojoj živimo i nismo je preispitivali", kaže ona. Ella danas radi kao profesorica psihologije i sociologije u jednoj mostarskoj srednjoj školi. "Donedavno nisam bila svjesna koliko me je taj sistem oblikovao, ali u dobrom smislu, jer su taj inat i bunt ostali u meni i to me motivira da se borim za prave stvari. Danas sam ponosna kako se nisam dala, ali je mnogo mojih vršnjaka 'pucalo' pod tim pritiskom društva". Ipak, kaže da je situacija u gradu koji je u postejdtonskoj BiH postao sinonim za etničke podjele danas malo bolja. "Mislim da ta prisilna podjela najviše dolazi od sistema. Bolnice su nam podijeljene, škole, vrtići i sve što vam padne na pamet imamo udvoje, samo MUP je jedan", kaže ona. Zbog moratorija Vijeća Evrope, učenici osnovnih škola u BiH do 2018. nisu učili o ratu, dok im je u današnjim udžbenicima različito interpretiran. Dvadesetogodišnji Aljoša iz Banjaluke ističe da obrazovni sistemi u BiH predstavljaju različite verzije i perspektive rata iz 90-ih. No, tvrdi da su mladi izloženi i većim utjecajima, iz drugih izvora koji bez ikakve zadrške promoviraju podjele. "Smatram da je mnogo jača doktrina vladala neposredno poslije rata i da je u nekim ruralnim sredinama i dalje prisutna. Međutim, u urbanim sredinama ne osjeća se tolika polarizovanost", kaže Aljoša. Smatra da razdvojene škole mlade nisu oblikovale na loš način, ali ih nisu ni ujedinile. "Trebalo bi da postoji jedinstveni nastavni plan i program koji bi mladima ponudio jedinstvenu sliku historijskih događaja i društvenog konteksta. Međutim, u sadašnjoj političkoj klimi sumnjam da bi takav program mogao zaživjeti", ističe Aljoša. Škole kao politički poligoniU publikaciji "Obrazovne politike u postdejtonskoj BiH: sekularno obrazovanje u raljama etnopolitike", Stefan Elezović opisuje škole kao "inkubatore kleronacionalističkih ideja, secesionističkih aspiracija i diskriminatornih nazora lokalnih politika". "To jest svjetonazora aktuelnih vladajućih političkih struja koje od školskih učionica prave poligone za obuku vlastitih kadrova", naveo je Elezović, koji je doktorand na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Elezović za RSE kaže da je obrazovni sistem u BiH, kao i cjelokupna kulturna politika, u potpunosti podređen etno-politici koje mladima nameću teme iz ratne prošlosti. "Mi smo u 2025. i te teme se vežu za prethodni vijek i nisu predmet njihovog interesovanja, ma koliko im se nametale od zvanične politike", kaže on. "Kroz muziku i filmove, generalno umjetnost, mnogo sadržaja je upućivalo na pomirenje, na univerzalnost žrtve i zajednički život. Imate te kohezivne elemente kod recimo Frenkieja, Ede Maajke, Marčela i ta kultura više je oblikovala mlade nego obrazovni sistem", kaže Elezović. No, iako su mladi spremni na dijalog i promjene, kaže da problem predstavlja što takve pokušaje blokira sistem koji ne prihvaća one koji su kritički nastrojeni. "Imamo sistemsku politiku koja je orijentisana ka podjeli i to se provodi 30 godina. Oni koji se u njega ne uklapaju, koji drugačije misle mogu samo da potraže budućnost u inostranstvu. Primjećujem da mlade generacije ne naginju radikalizmu. No, isto tako nisu spremni da se aktiviraju u demokratskim procesima i apolitični su". 'Svima je dosta'Tri decenije od završetka rata, brojna istraživanja pokazuju da generacije mladih odrastaju u etnički homogenim zajednicama, izolirani i s malo znanja o "drugima". Iz međunarodne zajednice godinama u BiH stižu upozorenja da politička instrumentalizacija može dovesti do dodatnog otuđivanja djece, u ionako podijeljenim školama. Obrazovanje funkcionira na način da nemaju priliku posjetiti i upoznati svoje vršnjake, upozoreno je u istraživanju o interkulturalnom dijalogu koji je 2021. objavio UNDP. No, mladi s kojima je razgovarao RSE tvrde da ruše nametnute imaginarne granice. Dvadesetdvogodišnja Mia iz Sarajeva kaže za RSE da se u razgovoru rijetko dotiču tema o ratu, ali da im se one konstatno nameću u političkim narativima. "Mladi se time ne zamaraju, što je odlično, jer nisam doživjela da se negdje osjećam nedobrodošlo. Problem je što se u školama uči različito, no to i nije toliko bitno, jer je tu i pitanje odgoja, odnosno kako su roditelji uticali. Kakvo god obrazovanje bilo, u kući smo naučeni da nekoga voliš ili ne", kaže ona. Ova Sarajka ističe da su mladi umorni od guranja u prošlost i plašenja sa "zveckanjem oružja". "Hajde da se ujedinimo i da napredujemo. Nismo ni bili tada rođeni, a vraćaju nas unazad i svako se drži svoje strane. Svaki drugi dan na vijestima slušamo priče o ratu i prijetnje da li će se opet desiti. Mi koji nismo doživjeli rat, jednako strahujemo baš zbog toga što konstatno slušamo o tome. Naše generacije bi mogle da to riješe, ali da li će to stariji dopustiti, ne znam baš", kaže Mia. Mladi iz različitih gradova BiH u razgovoru za RSE kažu da rješenje vide u aktivizmu i zajedničkim interesima, tvrdeći da se mostovi, koji su srušeni prije njihovog rođenja, mogu graditi na individualnom nivou. "Moja generacija nema problem s tim hoće li neko pričati hrvatski, bosanski, srpski, pisati latinicu ili ćirilicu. Sistem traži taj purizam, neko opredjeljenje u jeziku ili religije. Sve je to nametnuo mišljenje ili politike ili roditelja", kaže 23-godišnji Mak Ademović iz Sarajeva. Mladi ne samo da teško pronalaze način da se odupru nametnutim stavovima i narativima, već osjećaju i teret očekivanja da poprave sistem koji su starije generacije urušile. "Postoji mogućnost da se popravi i da nove generacije dobiju priliku da saznaju sve strane priča. Mislim da su mladi za to spremni. Nisam osjetio nikakvu mržnju gdje god dođem, zbog toga ko sam i odakle sam. Ali osjetim nametnutu tenziju kao da ja moram nešto da ispravim, a nisam to ni urušio. Sistem samo treba ispraviti da nas ne razdvaja, nego da nas uči da smo jednaki, informisani o prošlosti i da s njom živimo", ističe on. Ustavna diskriminacija u 'dvije škole pod jednim krovom'Sva ministarstva obrazovanja u BiH usvojila su smjernice koje je 2006. dalo Vijeće Evrope za pisanje i ocjenu udžbenika historije za osnovne i srednje škole. One, među ostalim, propisuju da udžbenici trebaju biti objektivni, naučno utemeljeni, te usmjereni na stvaranje razumijevanja i pomirenje u BiH. No, praksa je godinama potpuno drugačija. U udžbenicima je prisutno selektivno iznošenje činjenica, apostrofiranje žrtve vlastitog naroda i minimiziranje ili potpuno ignoriranje žrtava drugih naroda, te izbjegavanje navođenja krivice pojedinaca iz vlastitog naroda. "Kretaori obrazovnih politka forsiraju to pitanje iz političkog interesa i zbog instrumentaliziranja narativa o 90-ima. To je pravac koji je posljedica dejtonskog uređenja BiH, da imamo tri paralelna, isključiva sistema, koji nemaju dodira jedni s drugima i koji odvajaju djecu", kaže Melisa Forić, autorica izvještaja "Podijeljena prošlost za podijeljenu budućnost!?". Dugoročne posljedice su, kako kaže, da mladi iz različitih etničkih grupa, zbog straha i stereotipa, neće imati želju za međusobnim upoznavanjem niti priliku da uče jedni o drugima. "I sada djeca često nemaju priliku da čuju druge interpetacije, u školama koje su samo par kilometara udaljene od njihovih. To je paradoks koji živimo, svako unutar svog sistema obrazovanja. Krećemo se u nekom mraku, u kome uživaju tek političari s obzirom na to da im to produžava djelovanja", kaže ona. Iako nema preciznih podataka koliko je mladih napustilo BiH u proteklim godinama, istraživanja pokazuju da o privremenom ili trajnom odlasku razmišlja svaka druga mlada osoba. Među razlozima su politička i ekonomska nestabilnost.