Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (BiH) podiglo je optužnicu protiv Mensuda Kelešture zvanog "Keli" i Hazima Jašarevića zvanog "Šimek" zbog zločina nad civilima hrvatske nacionalnosti u Vitezu 1993. godine. Tužilaštvo ih tereti da su za vrijeme rata i oružanog sukoba između Armije Bosne i Hercegovine (ARBiH) i Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) u svojstvu komandira ARBiH, postupali protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata. Kelešturu kao komandira 325. brdske brigade ARBiH i Jašarevića kao komandira Brigadne artiljerijske grupe iste brigade Tužilaštvo tereti za granatiranje civila u Vitezu tokom juna 1993. godine. U artiljerijskom napadu na dječije igralište poginulo je osmoro djece, a ranjeno petoro. "Optuženi su da su sudjelovali u artiljerijskom napadu na civilne objekte nastanjene stanovništvom hrvatske nacionalnosti, uslijed čega je nakon dejstvovanja minobacača 120 mm, od eksplozije granate na dječjem igralištu, smrtno stradalo osmero djece hrvatske nacionalnosti, od kojih je petero ubijeno odmah te još troje ubrzo preminulo od posljedica ranjavanja, a ranjeno petero djece koja su se nalazila na igralištu", navodi se u saopštenju. Najmlađa žrtva je imala 12, a najstarija 18 godina. Stradanje djece u Vitezu do sada nije bilo dio nijedne optužnici, niti presude pred domaćim pravosuđem ili Haškim tribunalom. Optuženi se terete za krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 173. Krivičnog zakona BiH.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je 25. decembra optužnicu protiv 12 fizičkih i šest pravnih osoba zbog sumnje da su u periodu od 2017. do 2024. prali novac stečen organiziranim kriminalom i neovlaštenim prometom opojnih droga, saopćili su u četvrtak iz Tužilaštva BiH. Prema navodima optužnice, osumnjičeni su u Bosnu i Hercegovinu unijeli više od šest miliona konvertibilnih maraka (više od tri miliona eura), skrivenih u vozilima ili drugim metodama prijenosa preko granice, a zatim su novac integrirali u zakonite tokove kupovinom i izgradnjom nekretnina, poslovnim aktivnostima više kompanija, te trgovanjem i "rudarenjem" kriptovaluta. Tužilaštvo navodi da su osumnjičeni koristili kriptiranu aplikaciju SKY Ecc radi međusobnog dogovora o izvršenju krivičnih djela. Blokirano je i privremeno oduzeto više nekretnina, vozila, predmeta visoke vrijednosti i kriptovaluta, u saradnji s partnerskim institucijama, navodi se u saopćenju Tužiteljstva. Optuženi se terete za organizirani kriminal prema članu 250., u vezi s pranjem novca iz člana 209. Krivičnog zakona BiH. Među optuženima su Elmedin Karišik (1990), Seid Hadžibajrić (1994), Mehmed Dedić (1990), Emir Karišik, zvani Eka (1982), Edin Brbutović (1985), Bojan Veselinović, zvani Boki (1981), Edina Karišik (1985), Emina Rogo (1992), Muris Bešlagić (1977), Ognjen Orašanin, zvani Ogi i Oras (1978), Adis Đonko (1971) i Selma Maglić (1990). Optužnicom su također obuhvaćena pravna lica Plaza Group d.o.o. Sarajevo, Arijans d.o.o. Sarajevo, Parking Tim d.o.o. Sarajevo–Vogošća, Europark d.o.o. Sarajevo–Vogošća, Šemrani d.o.o. Sarajevo i Brand Vision d.o.o. Sarajevo. Kantonalni sud u Sarajevu odredio je u februaru mjere zabrane bivšem gradonačelniku sarajevske opštine Stari Grad Ibrahimu Hadžibajriću, njegovom sinu Elmedinu Karišikute te Seidu Hadžibajriću.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu protiv Dragana Jevtića, Slavke Bogićevića i Damjana Lazarević iz Zvornika zbog učestvovanja u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine. Tužilaštvo ih tereti da su za vrijeme širokog i sistematičnog napada Vojske Republike Srpske i Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a na području zaštićene zone UN-a Srebrenica, svjesno pružali pomoć u počinjenju genocida nad žrtvama bošnjačke nacionalnosti nakon pada zaštićene zone. "Optuženi su da su svojstvu zapovjednika Inžinjerske čete unutar Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), sredinom mjeseca jula 1995. godine, učestvovali u pripremi lokacija za masovne egzekucije, kao i osiguranju mehanizacije i vojnika za izvršenje ukopa tijela strijeljanih žrtava genocida u Srebrenici i to na lokalitetu Orahovac najmanje 860 žrtava, na lokalitetu Petkovci -brana, najmanje 815 žrtava, na lokalitetu Kozluk - šljunkara najmanje 844 žrtve i lokalitetu Pilica -Branjevo najmanje 1752 žrtve", navodi se u saopštenju Tužilaštva BiH. Optuženi se terete i za uklanjanje tijela sa primarnih lokacija ubistava i njihovo premještanje u sekundarne grobnice na području Zvornika. "Također se terete da su tokom mjeseca septembra i oktobra 1995. godine, djelujući u koordinaciji i dogovoru sa strukturama Zvorničke brigade i glavnog štaba VRS, organizirali i učestvovali u uklanjanju tijela ubijenih sa primarnih lokacija, u najmanje 24 sekundarne grobnice na širem području Zvornika, sa ciljem skrivanja počinjenog zločina i otežavanja pronalaska posmrtnih ostataka", navodi se u saopštenju. Genocid u Srebrenici, počinjen u julu 1995. godine, odnio je živote više od 8.000 Bošnjaka. Haški tribunal je za zločine u zaštićenoj zoni UN-a osudio 16 osoba, od kojih sedam za genocid, dok su posmrtni ostaci žrtava pronađeni u više od 80 masovnih grobnica na području Srebrenice, Bratunca i Zvornika. Za genocid i zločine u Srebrenici do sada je osuđeno više od 50 osoba na ukupno više od 700 godina zatvora, uključujući bivšeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koji su u Hagu pravosnažno osuđeni na doživotni zatvor.

Bosanskohercegovački entiteti, Federacija BiH i Republika Srpska, planiraju se u 2026. godini zadužiti za oko 2,3 milijarde eura, iako već otplaćuju postojeći dug veći od 6,3 milijarde eura. Ekonomisti upozoravaju da se nova zaduženja ne koriste za razvojne projekte, već za pokrivanje budžetskih rupa. "Kad je svrha zaduženja samo krpljenje budžeta, to je problem. Jeftinije bi bilo zadužiti se kod Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), jer su kamate niže, ali MMF traži reforme", kazao je za Radio Slobodna Evropa Aziz Šunje, profesor na sarajevskom Ekonomskom fakultetu. Kakvi su planovi za 2026. godinu?Narodna skupština Republike Srpske je 17. decembra usvojila budžet za 2026. godinu u iznosu od oko 3,8 milijardi eura, uz planirano novo zaduženje od najmanje 864 miliona eura. Prema podacima entitetskog Ministarstva finansija, Republici Srpskoj u 2026. na naplatu dolazi oko 803 miliona eura obaveza, uključujući 300 miliona eura euroobveznica izdanih na Londonskoj berzi 2021. godine. Budžet Federacije BiH za 2026. godinu još nije usvojen u entitetskom parlamentu, a Vladin prijedlog je da on iznosi 4,54 milijarde eura, od čega će nedostajućih oko 1,5 milijardi razlike između planiranih prihoda i rashoda biti nadomješteno zaduženjem na domaćem i stranom tržištu. Federacija BiH je ranije projektirala budžet od oko 3,68 milijardi eura, uz novo zaduženje od približno 200 miliona eura. Iako su u okvirnim budžetskim planovima za naredne tri godine oba entiteta najavila smanjenje zaduživanja, aktuelni budžeti pokazuju suprotan trend. Dva entiteta su se tokom 2025. godine oslanjala na trezorske zapise i obveznice. Federacija BiH emitirala je trezorske zapise ukupne vrijednosti oko 102 miliona eura, dok se Republika Srpska zadužila oko 300 miliona eura kroz domaće vrijednosne papire. Republika Srpska već se dva puta zadužila na međunarodnim tržištima, na Londonskoj burzi 2021. i Bečkoj burzi 2018. godine. Ove godine, Federacija BiH plasirala je na Londonskoj burzi svoje prvo izdanje euroobveznica od 350 milijuna eura. Koliko je dužna BiH?Državni nivo nema izravne nadležnosti u ekonomiji, infrastrukturi, socijalnim pitanjima ili obrazovanju, koja su u nadležnosti entiteta i kantona, te se stoga ne zadužuju BiH, već njeni entiteti. Određeni dio duga entiteta se "knjiži" na državu, preko koje Federacija BiH i Republika Srpska otplaćuju svoj dug. Ukupni vanjski dug prema stranim kreditorima, među kojima su najveći Europska investicijska banka (EIB), Svjetska banka (WB) i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), iznose oko 4,6 milijardi eura. Vanjski dug Federacije BiH iznosi oko 2,58 milijardi eura u 2024. godini, dok se konačni podaci za 2025. godinu čekaju. Struktura pokazuje pad vanjskog duga Federacije BiH na 620 miliona eura, dok dug krajnjih korisnika, kao što su javna poduzeća, kantoni i općine raste na 1,95 milijardi eura. Vanjski dug Republike Srpske porastao je na 2,04 milijarde eura u 2024. godine, s dominantnim udjelom Vlade RS od 1,51 milijardu dok je dug krajnjih korisnika manji. Otplata vanjskog duga u oba entiteta pokazuje rastući pritisak na javne financije. Federacija BiH je 2024. godine izdvojila rekordnih 452 miliona eura za otplatu, što je gotovo dvostruko više nego 2020. godine. Republika Srpska je u 2023. imala nagli skok otplate na 420 miliona eura, što je značajno iznad prosjeka prethodnih godina. Unutrašnji dugovi od oko 1,72 milijarde eura dodatno kompliciraju sliku. Federacija BiH je u 2024. godini imala unutrašnji dug od 719 miliona eura, što je značajan rast u odnosu na 349 miliona iz 2022. godine. Republika Srpska imala je unutarnji dug od oko 1,05 milijardi eura u 2023. i 2024., nakon rasta sa 730 miliona u 2021. godinu. Ovi trendovi ukazuju na rastuću ovisnost od domaćih izvora financiranja, budući da se BiH, odnosno njeni entiteti nisu zaduživali kod Međunarodnog monetarnog fonda od 2020. godine. Obaveze po vrijednosnim papirima pokazuju da entiteti ulaze u period intenzivnih otplata. Federacija BiH će u 2027. morati vratiti 113 miliona eura, a u 2029., čak, 163 miliona eura unutrašnjeg duga po obveznicama. Republika Srpska suočava se s još većim iznosima koju čeka otplata 223 miliona u 2027. godini i 220 miliona u 2029. godini. Koliko je posuđeno za investicije?Dugovi javnih poduzeća i institucija za infrastrukturne i druge projekte dostižu oko dvije milijarde eura. U ovaj dug nisu uračunata dugovanja za poreze i doprinose koja su višestruko veća, te, naprimjer, samo pet rudnika uglja u vlasništvu Federacije BiH duguje Poreznoj upravi ovog entiteta oko 610 miliona eura. U Federaciji BiH, Autoceste duguju kreditorima 1,1 milijardu eura, dok Željeznice FBiH i Ceste FBiH zajedno duguju više od 400 miliona eura. U Republici Srpskoj, Elektroprivreda duguje 106 miliona eura, dok Autoceste i Putevi zajedno duguju gotovo 150 miliona. Ovi dugovi ukazuju na sistemsku ranjivost javnih kompanija koje se oslanjaju na kredite za financiranje osnovnih funkcija i izgradnje nove infrastrukture. Bruto domaći proizvod (GDP) BiH je prošlih godina iznosio oko 25 milijardi eura, pri čemu je sličan onom u Albaniji i otprilike tri puta veći od BDP-a Kosova ili Crne Gore. Skoro četiri puta je manji od GDP-a Hrvatske, koja je članica Europske unije i eurozone.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (BiH) podiglo je optužnicu protiv Radislava Krstića, osuđenika za genocid i nekadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS), za zločine počinjene na području istočnobosanske opštine Sokoloac 1992. godine. Krstić, koji je prvi osuđenik za delo genocida u Srebrenici, tereti se za zločine počinjene nad bošnjačkim stanovništvom u napadu na selo Novoseoci, kod Sokolca. Tada je bio komandant Druge romanijske motorizirane brigade VRS, dok se napad dogodio 21/22. septembra 1992. godine. Nakon napada, žene i djeca odvojeni su od muškaraca, a zarobljeni muškarci vojnim kamionima transportovani na smetljište na lokaciji Ivan Polje, gdje su strijeljani i ubijeni pucanjem iz vatrenog oružja. Na navedenoj lokaciji ubijene su 44 žrtve, od kojih je najmlađi ubijeni imao 14 a najstariji 77 godina. Tijela 43 žrtve ekshumirana su i pronađena, dok se za posmrtnim ostacima jedne žrtve još uvijek traga. Tužilaštvo takođe navodi da je tokom počinjenog zločina izvršeno pljačkanje i uništavanje imovine, a mjesna džamija je porušena, a tijela žrtava zakopana na deponiji Ivan Polje. Krstić se tereti da je "planirao, naredio, počinio, podstrekavao i pomagao u planiranju, pripremanju, činjenju i prikrivanju ratnog zločina" počinjenog nad stanovništvom Novoseoca. Podsjetimo, Krstić je uhapšen 2. decembra 1998. godine i prebačen u pritvor u Hagu, a pravosnažno je pred Međunarodnih sudom za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije u Hagu, osuđen u aprilu 2004. godine. Priznao je odgovornost za zločin i izjavio da se kaje. Osuđen je na 35 godina zatvora, a kaznu trenutno služi u zatvoru u Estoniji. Novembra 2024. godine obratio se sudu sa poslednjim zahtjevom za prevremeno puštanje na slobodu. ""Ako jednog dana budem pušten, i ako se sa tim saglasi predsjednica Mehanizma i ako to dopuste porodice žrtava, želio bih da se još jednom u životu nađem u Potočarima, da se poklonim sjenima žrtvama i zamolim za oproštaj", naveo je Krstić u pismu predsednici suda. Februara 2025. godine Međunarodni rezidualni mehanizam u Hagu, naslednik Haškog suda, odbio je njegov zahtjev.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu protiv dvojice bivših pripadnika Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) – Zorana Simanića zvanog Zajdo i Dragana Jovića zvanog Mujo, zbog pomaganja u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine. Tužilaštvo ih tereti da su za vrijeme širokog i sistematičnog napada Vojske Republike Srpske i Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a na području zaštićene zone UN-a Srebrenica, svjesno pružali pomoć u počinjenju krivičnog djela genocida nad žrtvama bošnjačke nacionalnosti nakon pada zaštićene zone. "U julu 1995., u svojstvu pripadnika Zvorničke brigade VRS-a, učestvovali su u zarobljavanju i prisilnom zatvaranju više od 829 bošnjačkih muškaraca i dječaka u fiskulturnu salu škole u naselju Roćević u opštini Zvornik, njihovom transportu na mjesto egzekucija", navodi se u saopštenju. Njih dvojica se, prema Tužilaštvu, terete da su, pucajući iz vatrenog oružja, učestvovali u strijeljanju zarobljenika na lokalitetu šljunkare na obali Drine u naselju Kozluk, nakon čega su njihovi posmrtni ostaci premješteni u više sekundarnih masovnih grobnica. Optuženi se terete za krivično djelo genocid iz člana 171. Krivičnog zakona BiH, u vezi s članom 180. stav 1. i članom 31. istog zakona. Oba optužena imaju državljanstvo Bosne i Hercegovine i Srbije. Genocid u Srebrenici, počinjen u julu 1995. godine, odnio je živote više od 8.000 Bošnjaka. Haški tribunal je za zločine u zaštićenoj zoni UN-a osudio 16 osoba, od kojih sedam za genocid, dok su posmrtni ostaci žrtava pronađeni u više od 80 masovnih grobnica na području Srebrenice, Bratunca i Zvornika. Za genocid i zločine u Srebrenici do sada je osuđeno više od 50 osoba na ukupno više od 700 godina zatvora, uključujući bivšeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koji su u Hagu pravosnažno osuđeni na doživotni zatvor.

Tečnost koja više od 20 godina izlazi iz slavina u Lukavcu, gradiću sa oko 12.000 stanovnika, građani opisuju kao "crveni mulj". Umjesto pitke vode, stanovnici ovog mjesta u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini koriste industrijsku, takozvanu tehničku vodu koja dolazi iz lokalne Koksare – jedinog izvora vodosnabdijevanja. "Pa, ne pijemo mi ovu vodu decenijama", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Lukavčanin Edhem Muftić. Dodaje i da se voda iz Koksare koristi, uglavnom, za kupanje, zalijevanje bašti i pranje ulica. Za piće se, kaže, kupuje flaširana voda. Uprkos tome što voda nije ispravna, jedina je koju imaju. Situacija bi uskoro mogla postati još teža, ukoliko dođe do prestanka rada koksare. Kompanija H&P iz Zvornika, koja je kroz stečajni postupak preuzela upravljanje nad ovim preduzećem, najavila je mogućnost gašenja, i to svega dvadesetak dana nakon preuzimanja. Koksara se nalazi u finansijskom kolapsu, s dugovima većim od 500 miliona maraka (oko 250 miliona evra) i otvorenim stečajem. Prethodno je H&P Zvornik, ugovorom o zakupu imovine i upravljanju proizvodnjom, najavio stabilizaciju pogona, te očuvanje proizvodnje. Gašenje fabrike pogodilo bi oko 600 radnika, ali i niz dobavljača, transportnih i servisnih firmi, kao i budžet lokalne zajednice. Posebno bi bila ugrožena komunalna preduzeća, koja bi u tom slučaju morala tražiti alternativna rješenja za održavanje vodosnabdijevanja i infrastrukture. Problem vode u Lukavcu datira decenijamaLukavačka koksara je privatizovana 2003. godine. Tada joj je pripala i filter stanica koja prečišćava industrijsku vodu, a u fabriku dolazi cjevovodom iz obližnjeg jezera. "Znači, iz česmi ide opasna voda i ljudi se razboljevaju. Ali eto, imamo to što imamo i daj šta daš", kaže Edin Mejrić, koji dodaje i da su Lukavčani navikli na takvu vodu. Muhamed Spahić, direktor Javnog preduzeća Rad Lukavac, tvrdi da voda nije za piće, ali da je bakteriološki i hemijski u dozvoljenim granicama. Iako nije za piće, voda se Lukavčanima fakturiše kao pitka – po cijeni od 0,76 maraka (0,38 evra)po kubiku, bez PDV-a. "Mi fakturišemo prema gradu, po potrošnji. Moramo imati radnike, popravljati cjevovod, imamo troškove održavanja, a i kupujemo tu vodu, plaćamo je 0,33 maraka (0,16 evra) bez PDV-a. Razlika je samo za održavanje, mada smo u minusu", pojašnjava on. Navodi i kako se problem vodosnabdijevanja Lukavca pokušava riješiti više od 20 godina, ali bezuspješno. "Oni su mogli otkupiti filter stanicu zajedno sa vodom. Tehnološke vode ima oko 90 litara u sekundi, mi uzimamo oko 60. Trenutno nam prodaju sve, ali sada je sve pod upitnikom", pojašnjava Spahić. Bez obzira na potencijalno gašenje koksare, stečajni upravnik Almir Bajrić kaže za RSE da bi se vodosnabdijevanje trebalo nastaviti neometano. Iz Gradske uprave Lukavac za Radio Slobodna Evropa je rečeno da su se zvanično obratili svim nadležnim institucijama, formirali krizni štab, te usvojili zaključke kojima se predlaže proglašenje stanja neposredne opasnosti "od tehničko-tehnološke nesreće". "Kontinuitet rada Filter stanice Modrac i isporuka vode predstavljaju apsolutni prioritet za Grad Lukavac. U ovom trenutku ne postoji neposredna obustava vodosnabdijevanja, ali zbog složenosti sistema i povezanosti sa tehnološkim procesima u Koksari, rizik se ne može u potpunosti isključiti. Upravo zbog toga su doneseni zaključci kojima se stečajni upravnik obavezuje da osigura kontinuitet proizvodnje vode", navode u odgovoru iz Gradske uprave Lukavac. Problemi oko gašenja koksareZa Bajrića, pored vodosnabdijevanja, jedan od mogućih problema je gašenje peći u kojima se proizvodi koks. Koksna baterija nije običan industrijski pogon koji se može ugasiti i ponovo upaliti po potrebi. Jednom zaustavljena, više se ne može ponovo pokrenuti. Zbog toga njeno gašenje zahtijeva poseban elaborat, kao i niz ekoloških dozvola i precizno definisane planove. U lukavačkoj Koksari bateriju čini 65 peći, a proces gašenja mora se odvijati po strogo propisanim tehničkim protokolima. Podrazumijeva pažljivu kontrolu temperature, bezbjedno pražnjenje peći i kontinuirani nadzor štetnih emisija, kako bi se spriječile ozbiljne posljedice po okolinu i zdravlje ljudi. "Informisan sam da, ukoliko se odluče na gašenje, sve će biti urađeno po sigurnosnim procedurama", kaže Bajrić. Iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma za RSE su rekli da "svaki operater prilikom privremenog ili trajnog zatvaranja pogona ili postrojenja dužan osigurati provođenje mjera zaštite okoliša i zdravlja ljudi koje propisuje nadležni organ, a koje obuhvataju mjere sprječavanja i smanjenja negativnih utjecaja, mjere sanacije okoliša, kao i mjere monitoringa stanja okoliša". Podsjećaju i da Koksara Lukavac posjeduje "Studiju uticaja na okoliš iz 2020. godine za zatvaranje postrojenja", koja propisuje način sprovođenja tog postupka, kao i obaveze operatora. S obzirom da se radi o dozvoli staroj pet godina, studija se mora ažurirati. "S tim u vezi, Federalno ministarstvo okoliša i turizma zahtijeva da kompanija Koksara d.o.o. Lukavac u najkraćem roku dostavi informacije o trenutnom statusu rada postrojenja, eventualnim planovima obustave ili prekida rada, kao i aktivnostima vezanim za ažuriranje Studije uticaja na okoliš za zatvaranje postrojenja", navodi se u dogovoru resornog ministarstva. Ekološki rizici tokom i nakon gašenjaEkološki rizici gašenja koksne baterije zavise od načina kako će se sprovesti gašenje. Stručnjaci ističu da su ekološke posljedice minimalne, ukoliko se proces bude vodio po pravilima. Samir Lemeš, profesor na Politehničkom fakultetu Univerziteta u Zenici kaže da je gašenje koksnih peći "vrlo težak i zahtjevan proces koji se mora raditi striktno propisanim procedurama". "Prije svega, koksara mora biti okružena mjernim uređajima da se prate emisije zagađujućih materija, posebno specifičnih polutanata koji se javljaju samo u koksari. Koliko znam, u BiH imamo, čak, i mobilne stanice za mjerenje benzena, toluena – materija koje se mogu pojaviti i koje se, inače, nažalost, ispuštaju iz koksare nekontrolisano, kroz otvore peći i ventilacione sisteme. Prilikom gašenja može doći do enormnih količina i to mora biti pod strogom kontrolom, uz prisustvo inspekcije i ovlaštenih laboratorija, kako bi se spriječilo nekontrolisano ispuštanje ogromnih količina", pojašnjava profesor Lemeš. Ukoliko dođe do gašenja koksne baterije, ostaje problem kontaminiranog zemljišta u širokom krugu fabrike i potencijalnog uticaja na okolne vodne tokove, upozorava Bajazit Okić, penzionisani rudarski inžinjer i član Foruma za zaštitu okoline u Lukavcu. "Istraživanja pokazuju da je kontaminacija prisutna do tri kilometra od centra pogona. Vode će biti minimalno kontaminirane, jer će se isprazniti određene kolone i otpadne vode će otići u rijeku Spreču. Nakon određenog perioda ne bi trebalo biti većih ekoloških posljedica, pod uslovom da se sve radi po zakonu", smatra Okić. Iz preduzeća H&P nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa o potencijalnim problemima sa snabdijevanjem vode i ekološkim aspektima procesa gašenja Koksare, kao i njihovim namjerama sa ovim preduzećem. Kako je Koksara došla u trenutno stanje?Stečajni upravnik kaže da ih je upravljač obavijestio da kompanija nema interes za dalji rad ove fabrike u Lukavcu. "Obaviješteni smo da zbog loših rezultata na tržištu, velikih ulaganja bez povrata i najavljenih poskupljenja (CO₂ takse, električna energija, transport), oni nisu u mogućnosti dalje nastaviti proizvodnju i voditi poslovni proces", ističe Bajrić. Ukoliko se koksara zatvori, bez posla će ostati oko 600 radnika. Ermin Halilović, predsjednik sindikata radnika Koksare, kaže za RSE kako su odlučili da odbiju proces gašenja peći na koks. Koksara (Koksno-hemijski kombinat- KHK) je privatizovana 2003. godine. Tada ju je kupio indijski tajkun Pramond Mittal i njegova porodica. Mittalova kompanija Global Steel Holdings Ltd. (GSHL) preimenovala je KHK u Global ispat koksne industrije Lukavac (GIKIL). Lakshmi Mittal, vlasnik multinacionalna korporacija za proizvodnju čelika "Arcelor Mittal", stariji brat Pramonda, 2004. u BiH kupuje Željezaru u Zenici, koja koristi koks u proizvodnji. Ova kompanija kupila je i Rudnik željezne rude "Ljubija" kod Prijedora. No, nakon finansijskih problema u radu GIKIL-a i optužbi za pronevjeru oko 11 miliona evra, milijarder Pramod Mittal je 2019. godine uhapšen. Nakon toga je oslobođen, nakon čega je napustio BiH, a njegova kompanija GSHL je otišla u stečaj. Mittal i njegova porodica vode pravnu bitku protiv Bosne i Hercegovine, tvrdeći da im je nezakonito oduzeta kontrola nad GIKIL-om. Konzorcijum "Pavgord" iz Foče i "H&P" iz Zvornika u vlasništvu Gordana Pavlovića, biznismena iz entiteta Republika Sprska, kupio je kompaniju "Arcelor Mittal" od indijskih biznismena za 10,7 miliona evra polovinom ove godine. Time je preuzeo Željezaru u Zenici, Rudnik željezne rude kod Prijedora, te upravljanje Koksarom u Lukavcu. Sva ova preduzeća su opterećena velikim dugovima i gubicima.

Perspektiva pruža prostor mladima da govore u svoje ime, ruše predrasude i stvaraju temelje za svjetliju budućnost. Učesnici i učesnice PCRC-ovog Festivala mira zajednički se protive nasilju, podjelama i pasivnosti. Poručuju da treba da "svi imamo zajedničku domovinu, da volimo Bosnu i Hercegovinu i da zajedno radimo na njoj".

Tema Mosta Radija Slobodna Evropa bila je zašto rukovodstvo bosanskohercegoavačkih Hrvata ponovo aktuelizuje zahtjev za osnivanjem trećeg, hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini. Sagovornici su bili dva politička analitičara – Adnan Huskić iz Sarajeva i Davor Gjenero iz Zagreba. Bilo je riječi o tome da li je formiranje trećeg entiteta uslov za ravnopravnost Hrvata kao što tvrde čelnici Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, zašto ističu da put Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju vodi preko trećeg entiteta, zašto se Milorad Dodik već duže vrijeme zalaže za hrvatski entitet, kako jača savezništvo između Dragana Čovića, lidera bosanskohercegovačkih Hrvata, i Milorada Dodika i zašto je Čović nedavno izjavio da njihovo savezništvo može napraviti čudo. Razgovaralo se i o tome zašto se premijer Hrvatske Andrej Plenković ne ograđuje od zahtjeva za treći entitet, ima li on mogućnosti da utiče na odluke Dragana Čovića, da li bi osnivanje trećeg entiteta destabilizovalo Bosnu, pa zato tu ideju odbacuju i Evropska unija i Sjedinjene Američke Države, kao o i tome da li su Hrvati neravnopravni u Bosni i Hercegovini, kao što tvrdi rukovodstvo bosanskohercegovačkih Hrvata. Omer Karabeg: Ko se u rukovodstvu bosanskohercegovačkih Hrvata najviše zalaže za treći entitet? Adnan Huskić: Ne mislim da postoji neka osoba koja je nosilac tog dijela političke platforme Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali to je, tako da kažem, njihov defaultni program. On je uvijek prisutan, on se posebno manifestuje kada se povedu razgovori o preustroju Bosne i Hercegovine – tada se govori o dosljednoj etnoteritorijalizaciji, odnosno o formiranju hrvatskog entiteta. Davor Gjenero: Toj priči ne treba davati pretjerano značenje. Meni se čini da je puno vjerovatnije da će u budućem razvoju Bosne i Hercegovine prije doći do ukidanja entiteta, negoli do toga da bi se kreirao treći entitet. Priča o trećem entitetu je završena jednom za svagda u proljeće 1994. godine Washingtonskim sporazumom koji je definirano ono što je ključno za Bosnu i Hercegovinu kao suverenu, jedinstvenu i funkcionalnu državu. A to je poštovanja državnoga suvereniteta, federalizacija i decentralizacija. Ono što je definirano Daytonskim sporazumom nije tako čvrsto postavljeno kao u Washingtonskom sporazumu. Za razliku od Washingtonskog sporazuma, koji je utemeljen na načelima, Daytonski sporazum je tipični američki pragmatizam koji je doista doveo do prekida vojnih neprijateljstava, ali je stvorio strukturu države za koju se pokazalo da nije funkcionalna. Washingtonski i Daytonski sporazumAdnan Huskić: Washingtonski sporazum je trebao biti model na osnovu koga bi se kantonizirala cjelokupna Bosna i Hercegovina, ali do toga nije došlo. Stvorena je daytonska Bosna i Hercegovina koju prati diskurs da je to nedovršeni sistem. Permanentno se govori o preustroju Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu hrvatske stranke zastupaju stavove koji ne moraju nužno biti refleksija onih s početka devedesetih godina. Ali postoji nekoliko stvari kojih se one permanentno drže. To je princip konzistentne etnoteritorijalnosti, dakle dajte nama treći entitet, dok je druga stvar konstitutivnost Hrvata u Bosni i Hercegovini, dakle ravnopravnost bez obzira – kako je to premijer Plenković rekao – na brojčano stanje i na demografiju. Ali ne mislim da je priča o preustroju države ozbiljna. Ne vidim da se u Bosni i Hercegovini vode ozbiljne debate o tome kako bi Bosna i Hercegovina trebalo da bude uređena. Moram reći da sam postao neka vrsta zaštitnika postojećeg stanja. Jer pozivi za dubinskim intervencijama u uređenje Bosne i Hercegovine moraju uzeti u obzir međunarodno okruženje i sveukupnu atmosfera u svijetu. A ona nije baš povoljna. One koji traže novi Dayton uvijek upozoravam da vode računa o tome kakav su danas dominanti globalni trendovi koji se meni nimalo ne sviđaju. I Washingtonski sporazum 1994. i Daytonski 1995. nastali su u međunarodnom ozračju koje je potpuno drugačije od današnjeg. Zato sam protiv toga da se uopšte otvara priča o ustavnim reformama s obzirom da se radi o mnogo dubljem zahvatu nego što se čini na prvi pogled. Jer kada krenete u proces ustavnih promjena, onda će pokazati da postoje zahtjevi koje ne tiču isključivo Bosne i Hercegovine, već i susjednih država. Omer Karabeg: U sadašnjim zahtjevima za trećim entitetom novina je to što se treći entitet povezuje sa evropskim putem Bosne i Hercegovine. Rukovodstvo bosanskohercegovačkih Hrvata tvrdi da put Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju vodi preko trećeg entiteta jer bi, po njihovom mišljenju, formiranje hrvatskog entiteta Bosnu i Hercegovinu učinilo stabilnijom. Davor Gjenero: To je priča koja je odavno riješena. Ne postoji nikakva pretpostavka, niti bilo kakva mogućnost dijeljenja Federacije BiH na dva etnička dijela. Okviri za političko djelovanje su zadani i priča o trećem entitetu je potpuno prazna ideologijska priča. Evropski put Bosne i Hercegovine se mora zasnivati prije svega na stvaranju snažne i uvjerljive proevropske koalicije koja treba biti šira od vladajuće koalicije na razini Federacije i na razini središnje države. Bosna i Hercegovina se mora okupiti oko temeljnih evropski vrijednosti. Omer Karabeg: Vi, znači, smatrate da Bosna i Hercegovina ne može u Evropsku uniju sa tri entiteta? Davor Gjenero: Ona ne može u Evropsku uniju s bilo kakvom idejom blokiranja funkcionalnosti, održivosti i teritorijalne cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Inače, utezi za ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju nisu na strani Federacije nego prije svega na strani Republike Srpske jer je puno lakše stvoriti široku proevropsku koaliciju među bošnjačkim i hrvatskim strankama, nego li među strankama u manjem entitetu. Saveznik DodikOmer Karabeg: Milorad Dodik se odavno zalaže sa osnivanje trećeg, hrvatskog entiteta. Koliko ta podrška može pomoći rukovodstvu bosanskohercegovačkih Hrvata da ostvare svoj naum o trećem entitetu? Zar nije nedavno poseta Banjaluci hrvatskog premijera Plenkovića i Dragana Čovića, gdje se susreli sa Miloradom Dodikom, pokazala da i jedan i drugi i dalje računaju na Dodika? Čović se tom prilikom obratio Dodiku i rekao da njihovo zajedništvo može da napravi čudo. To znači da jača savez Dodika i Čovića. Adnan Huskić: To je uspješan tandem. Ali meni nije jasno, ako zaista želite suvislu raspravu o preustroju Federacije, zašto tražite partnera u Miloradu Dodiku, tranzicijskom milijarderu i nepatvorenom šovinisti koji se ne libi da na najprizemnijih način vrijeđa Bošnjake. Ako hrvatske stranke misle da se na taj način mogu izboriti za preuređenje Federacije, onda idu pogrešnim putem. Najlogičnije bi bilo da sa partnerima iz Federacije pokušaju da dođu do zajedničkog stajališta. Ja ne kažem da je to jednostavno i da će se to desiti, ali sigurno je da se ništa ne može postići stvaranjem osovine koja podsjeća na rane devedeset godine. S druge strane, to je vrlo potentna osovina koja je neka vrsta čudne premosnice između Srbije i Hrvatske. Ta dva politička aktera su u stvari njihovi proksiji u Bosni i Hercegovini. Iako su odnosi između te dvije države na najnižem nivou, postoji izvjesna konvergenicija stavova kada je u pitanju Bosna i Hercegovina. To pokazuje i način na koji se gleda na Bosnu i Hercegovinu – kao neki teritorij koji je u nerješenom stanju i koji nacionalističke ideologije još uvijek vide kao prostor otvoren za zauzimanje. Omer Karabeg: Zašto je hrvatski premijer Plenković nedavno išao u Banjaluku da prisustvuje susretu između Dodika i Čovića? Davor Gjenero: Milorad Dodik je privatna osoba, čovjek koji je uklonjen sa funkcije predsjednika entiteta odlukom suda. On je još uvijek formalno šef Saveza nezavisnih socijaldemokrata, ali samo tako dugo dok se ne donese pravomoćna sudska presuda. Omer Karabeg: Ali zašto se Plenković susretao sa Miloradom Dodikom? Davor Gjenero: Dodik se tamo našao. Ne vidim da je to bio nekakav planirani susret. Ne treba precjenjivati utjecaj Dodika u Hrvatskoj. Uvjeren sam da je Dodik manje-više gotova priča. Inače, mislim da se u Sarajevu pogrešno ocjenjuje odnos između Čovića i Plenkovića. Plenković, nažalost, u puno većoj mjeri ovisi o Čoviću, nego što Čović ovisio o Plenkoviću. Čović je financijski manje-više neovisan. Plenković nema alata niti za ograničavanje, niti za uklanjanje Čovića sa ključne pozicije u HDZ-u BiH. Plenković nije mogao presjeći niti Čovićevu opstrukciju izgradnje južne plinske interkonekcije. Bio sam zapanjen time što Čović radi, ali i svojevrsnom bezbrižnošću bošnjačke političke elite koja kao da nije shvaćala razinu opasnosti koja proizilazi iz te opstrukcije. Čović i PlenkovićOmer Karabeg: Gospodine Huskiću, kako vi tumačite prisustvo premijera Plenkovića u Banjaluci na susretu Dodika i Čovića? Adnan Huskić: Mislim da je to bilo u funkciji jačanje evropske komponente HDZ-a Bosne i Hercegovine, tačnije Borjane Krišto kao predsjedavajuće Vijeća ministara BiH, kroz otvaranje novog graničnog prelaza Gradiška između Bosne i Hercegovine i Hrvatske što se nažalost izjalovilo. Dodik je osoba koja trenutno iskorištava bilo koji prostor koji mu se otvori da bi na sebe skrenuo pažnju. Međutim, on je potpuno nesuvislim manevrisanjem u zadnje dvije godine doveo sebe u situaciju da je zaista politički potrošen i da mu nema povratka. Ne bih toj Plenkovićevoj posjeti i svemu što se desilo davao previše značaja. Omer Karabeg: Da li se hrvatski premijer Plenković ograđuje od Čovićevog zalaganja za treći entitet? Davor Gjenero: To je dosta relativno. Nažalost mi danas nemamo situaciju kakvu smo imali pre 10 godina kada je tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko potpuno jasno rekao Čoviću sljedeće: "Treći entitet je moguće dobiti ne pregovorima, nego isključivo ratom. Ti za rat nisi sposoban, a Hrvatska za tebe neće ratovati". Točka. Nažalost, danas ne postoji ona razina političke odvažnosti i nediplomatičnosti koju je imao Karamarko, jedan od rijetkih političara u Hrvatskoj koji dobro razumije procese u Bosni i Hercegovini. Danas nemate mogućnosti da se iz Zagreba tako pregnantno, jasno i precizno pošalje poruka Čoviću kao što je to činio Karamarko. Karamarko je planirao odlazak Dragana Čovića i Bože Ljubića sa ključnih pozicija u HDZ-u BiH i HDZ-u 1990, objedinjavanje tih dviju stranaka i postavljanje jasno profiliranog evropskog i evroatlantskog čovjeka na čelo te stranke, ali to je Čović vješto izigrao. Omer Karabeg: Gospodine Huskiću, zašto se hrvatski vrh ograđuje od trećeg entiteta? Adnan Huskić: Možda je ključno pitanje zašto bi se nužno ograđivao. Ako izuzmemo neke ljude ekstremnijih stavova, nisam čuo da se u Hrvatskoj u mainstream smislu govori o trećem entitetu, ali često se govori o lošim odnosima u Federacije između Bošnjaka i Hrvata čemu doprinose i mediji u, uslovno rečeno, bošnjačkom dijelu Federacije koji traže bilo kakav potez koji bi potkrijepio pretpostavku o Hrvatskoj kao jednako destruktivnoj državi za Bosnu i Hercegovinu kakva je Srbija. Traži se potvrda svih onih naših sumnji koje imamo prema Hrvatskoj da bi se dokazalo da je Hrvatska u ponašanju prema Bosni i Hercegovini slična Srbiji. Omer Karabeg: A zar ne bi ograđivanje hrvatskog rukovodstva od trećeg entiteta utjecalo na to da Čović i njegovo rukovodstvo ne insistiraju toliko na tome? Adnan Huskić: Slažem se. Postoji puno stvari koje bi premijer Plenković i hrvatski HDZ mogli uraditi da bi se promijenilo ponašanje Dragana Čovića i HDZ-a Bosne i Hercegovine. Ali postavlja se pitanje ko u toj relaciji stoji iza koga. Znamo li mi ko koga tu kontroliše, drži u šaci ili ucjenjuje. Ja mislim da tu možda treba tražiti odgovor na vaše pitanje. Ispod radaraOmer Karabeg: Dragan Čović je rekao da će rukovodstvo bosanskohercegovačkih Hrvata, ako se u okviru Bosne i Hercegovine ne postigne dogovor o trećem entitetu, bitu prisiljeno tražiti pomoć od međunarodne zajednice. Na koga on to računa u međunarodnoj zajednici? Davor Gjenero: To su prazne riječi, u međunarodnoj zajednici nema nikoga ko bi ozbiljno zagovarao treći entitet. Potpuno je jasno kakav je stav Evropske unije prema Bosni i Hercegovini. Pustimo na stranu logističke političke manevre koji se u ime HDZ-a BiH odvijaju na različitim razinama, pa im se onda pripisuje značenje kakvo oni nemaju. Sjetimo se kako je završila logistička operacija vezana uz južnu plinsku interkonekciju. Cijela priča je mogla biti puno povoljnija i za Bosnu i Hercegovinu i za Hrvate u Bosni i Hercegovini da se djelovalo racionalno. Adnan Huskić: Mislim da nema nikoga bitnog u međunarodnoj zajednici ko bi podržao treći entitet. Što se tiče SAD, Bosna i Hercegovina nije u fokusu njihove aktivnosti. Mi smo ispod radara, sa nama rade ljudi iz State Departmenta, to je otprilike nivo koji Bosni i Hercegovini pripada. I nema indicija da je bilo ko spreman podržati bilo šta što bi destabiliziralo Bosnu i Hercegovinu, a otvaranje priče o reformi ustava uz učešće vanjskih aktera neminovno bi vodilo produbljivanju političke krize, a potencijalno i sukoba na kraju krajeva. Neravnopravnost?Omer Karabeg: Rukovodstvo HDZ-a Bosne i Hercegovine stalno tvrdi da su Hrvati neravnopravni u Bosni i Hercegovini i traži treći, hrvatski entitet tvrdeći da će jedino tako Hrvati postati potpuno ravnopravni. Da li su Hrvati stvarno neravnopravni u Bosni i Hercegovini? Davor Gjenero: Meni se čini da o nekompetentnosti gospodina Čovića govori činjenica da on godinama ne uspijevao riješiti ključan problem, a to je zastupljenost hrvatskih predstavnika u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. I sada, kada postoji evropski i američki i konsenzus, kao i konsenzus među bošnjačkim političkim akterima, da se to pitanje skine s dnevnog reda, Čović otvara pitanje trećeg entiteta za koje nema niti prostora, niti mogućnosti da se bilo što napravi. Meni se čini da je jako važno što idemo prema tome da i jedan i drugi blok unutar bošnjačke političke elite shvaćaju da Bosna i Hercegovina mora djelovati na konsocijacijskom principu i da niti Socjaldemokratska partija (SDP), niti Stranka demokratske akcije (SDA) nemaju interesa podupirati nesretnu avanturu koja je počela davno sa gospodinom Željkom Komšićem. Prvi puta vidimo jasnu osudu ili distanciranje prema njegovom kandidatu za člana Predsjedništva BiH od strane SDP-a, a imamo izjavu gospodina Bakira Izetbegovića koji se distancira od cijele te priče izjavom kako Komšićeva avantura nije nešto za što bi odgovornost trebala snositi SDA. Dakle, sada imamo priliku da se bez nekakvih velikih ustavnih reformi, bez velike promjene izbornoga zakona, situacija vrati na model koji je normalan u konsocijacijskoj zajednici – da svaki narod bira svoju političku elitu. Omer Karabeg: Niste mi odgovorili na pitanje li su Hrvati neravnopravni u Bosni i Hercegovini? Davor Gjenero: Hrvati su neravnopravni u Bosni i Hercegovini već na osnovu toga što ih u Republici Srpskoj praktično nema. Omer Karabeg: Ali Čović, kad govori o neravnopravnosti, ne misli na to da Hrvata nema u Republici Srpskoj. Davor Gjenero: Nije važno šta Čović misli. To je činjenica. Kad govorimo o poziciji Hrvata u Federaciji i na nivou države Bosne i Hercegovine, onda svako izigravanje konsocijacijskog načela manju zajednicu dovodi u neravnopravan položaj. Ali sada, velim, postoji velika mogućnost da se stvari dovedu u normalnu situaciju. Adnan Huskić: Ako je u Daytonu dogovoreno da imamo tri člana Predsjedništva BiH, jasno je da je došlo do narušavanja tog principa. Nikada nije trebala biti iskorišćena numerička superiornost da bi Hrvati, kada je riječ o Predsjedništvu BiH, bili dovedeni u situaciju koja traje već godinama. Možemo raspravljati o tome da li Hrvati, s obzirom na njihovu brojčanu snagu, imaju predimenzionirani uticaj u Bosni i Hercegovini, ali to je priroda Bosne i Hercegovine koja nije došla ni iz čega. Ona je došla kao rezultat istorijskih okolnosti. Podsjetio bih da na prvi izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva SDA nije blagonaklono gledala. SDA je tada imala određenu vrstu razumijevanja sa HDZ-om. Treba da se vratimo poštivanja nepisanih pravila, poštivanju duha Daytona. Mislim da je vraćanje na ono gdje smo bili ključ stabilizacije. Omer Karabeg: U zaključku, da li treći entitet propali projekat? Davor Gjenero: To uopće nije projekt. To je samozabluda, nešto što je završeno u proljeće 1994. godine. Nakon toga bilo kakvo spominjanje trećeg entiteta, odnosno, dozvolite da budem vulgaran, Herceg-Bosne nije prihvatljivo u pristojnome društvu. Adnan Huskić: Mislim da je dokazano da je to propali projekat. To je i projekat koji ima jednu veliku mrlju, tako da postoji i ta vrsta diskvalifikacije. U praktičnom smislu to je naprosto isprazna priča.

Dekanu Stomatološkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Muhamedu Ajanoviću, koji je uhapšen zbog sumnji za zloupotrebu položaja ili ovlašćenja, određen je jednomesečni pritvor, saopštio je Opštinski sud u Sarajevu. Sud je u nedelju naveo da su mere izrečene i za glavnu prosvetnu inspektorku Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Dalilu Hakalović, koja je uhapšena 25. decembra kad i Ajanović, u istom slučaju, takođe zbog sumnji na zloupotrebu položaja ili ovlašćenja. Ajanović je, kako navodi Tužilaštvo Kantona Sarajevo (KS), koristio prijateljske veze s Hakalović, ministarkom za nauku, visoko obrazovanje i mlade KS Adnom Mesihović i pomoćnicom ministarke Dženitom Viteškić, kako bi preko njih osigurao potrebna mišljenja i instrukcije od Ministarstva, što mu je omogućavalo da ne raspisuje konkurs za izbor dekana i ostajanje na funkciji. Tužilaštvo takođe sumnjiči Mesihović i Viteškić za zloupotrebu položaja ili ovlašćenja, odnosno nezakonito zapošljavanje u tom ministarstvu. Nakon hapšenja u aprilu i boravka u pritvoru obe su u junu puštene da se brane sa slobode, uz mere zabrane sastajanja sa svedocima. Opštinski sud u Sarajevu je za Haliković u nedelju odredio mera zabrane sastajanja i kontaktiranja ili ikakvog povezivanje sa svedocima i zaposlenima Kantonalne uprave za inspekcijske poslove, kao i kontaktiranje s drugim osumnjičenima u slučaju. Takođe joj je izrečena mera zabrane preduzimanja službenih dužnosti i posećivanje službenih prostorija Kantonalne uprave za inspekcijske poslove, Stomatološkog fakulteta i Stomatološkog kliničkog centra.

Vlada Republike Srpske odustala je od kupovine hotela Monument u Nacionalnom parku Kozara kod Prijedora, potvrđeno je za Radio Slobodna Evropa iz entitetske Vlade. Razlog odustajanja nije jasno naveden, ali ističu da su i dalje uvjereni u potrebe da se prošire smještajni kapaciteti u ovom Nacionalnom parku. "Utvrđeno je da u ovom trenutku ne postoje uslovi da Ugostiteljska služba, koja je inicirala preuzimanje ovog objekta, postane novi vlasnik hotela", navodi se u odgovoru Vlade RS za RSE. Iz Vlade navode da hotel treba staviti u funkciju, jer "ova lokacija iz godine u godinu bilježi sve veći broj posjetilaca". Hotel "Monument" izgrađen 1970. godine, u vlasništvu je privatne kompanije iz Bijeljine. Kupljen je na licitaciji prije tri godine, kada je kompanija prethodnog vlasnika otišla u stečaj. Okružno javno tužilaštvo u Prijedoru otvorilo je istragu protiv firme koja je vlasnik hotela, zbog sumnji da je hotel kupljen novcem sumnjivog porijekla. Vlasnik je za ovaj hotel koji je godinama zatvoren tražio 16,5 miliona maraka (oko 8,4 miliona evra). Hotel je prije tri godine plaćen oko tri miliona maraka [milion i po evra], a tadašnja procijenjena vrijednost je bila oko šest miliona (tri miliona evra). Vlada Republike Srpske, putem Ugostiteljskog servisa do sada je kupila šest hotela širom ovog entiteta, za šta je izdvojila oko 140 miliona maraka (71 milion evra). Skoro polovina ugostiteljskih objekata kupljena je bez jasnog objašnjenja namjene. Sve objekte vlada je kupila od privatnika, a većina ne radi. Tako je entitet postao jedan od najvećih investitora u ugostiteljstvu i hotelijerstvu u Bosni i Hercegovini.

Petar Popović iz Dervente trebao se u ljeto 2025. naći na međunarodnoj potjernici INTERPOL-a, jer je osumnjičen da je kao državljanin Bosne i Hercegovine otišao da se bori na ruskoj strani u Ukrajini. Međutim, Međunarodna organizacija kriminalističke policije odbila je zahtjev BiH za raspisivanjem difuzne potjernice za državljaninom BiH, pozivajući se na pravilo kojim je strogo zabranjena bilo kakva aktivnost u slučajevima koji imaju političku, vojnu, vjersku ili rasnu pozadinu, navodi se u dokumentu u koji je RSE imao uvid. Difuzna potjernica podrazumijeva da zemlje članice INTERPOL-a budu obaviještene o tome da je Popović tražena osoba, pri čemu ga svaka od 196 zemalja može uhapsiti. S druge strane, i bez ove potjernice, organi u BiH i dalje mogu reagirati procesuirati ga jer se sumnjiči za sudjelovanje na stranom ratištu, što je krivično djelo prema zakonima BiH. Šta su kao razlog odbijanja naveli iz INTERPOL-a?Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine je u maju zatražilo od Suda BiH da naredi raspisivanje potjernice za Petrom Popovićem, 37-godišnjakom iz Dervente, sa sjevera Bosne i Hercegovine, koji je u Rusiju, a potom na ratište u Ukrajinu, otišao nakon boravka u Njemačkoj. Prema dostupnim informacijama iz sigurnosnih agencija, Popović je plaćenik i nije poznato je li dobio rusko državljanstvo, što je uobičajena praksa za strane dobrovoljce koji se pridruže službenoj ruskoj armiji. Sud BiH odobrio je zahtjev za raspisivanjem potjernice i obratio se Uredu INTERPOL-a u Sarajevu, odakle je upućen zahtjev sjedištu Organizacije u Lyonu. U odgovoru iz Lyona navedeno je da Generalni sekretarijat INTERPOL-a ne može odgovoriti na ovaj zahtjev, jer je "nedavno preispitao svoju raniju praksu, prema kojoj su neki slučajevi u vezi sa stranim državljanima koji sudjeluju u oružanom konfliktu bili odobreni za objavu". Navedeno je i da "uzimajući u obzir geopolitička dešavanja i rastuće rizike za neutralnost Organizacije INTERPOL neće više objavljivati takve zahtjeve". Zvaničan odgovor je da za Popovićem neće biti raspisana međunarodna potjernica zbog člana 3 Statuta INTERPOL-a, odnosno dijela koji kaže da je strogo zabranjena bilo kakva aktivnost ili intervencija u pitanjima ili slučajevima koji imaju političku, vojnu, vjersku ili rasnu pozadinu. Iz INTERPOL-a je navedeno da će i u budućnosti ova organizacija na slične zahtjeve odgovarati na takav način. Jedini izuzeci bit će u slučajevima kada se za osobe za koje se traže utvrdi da su se pridružile terorističkoj organizaciji, počinile međunarodni zločin za vrijeme oružanog sukoba ili "kazneno djelo običnog prava". U odgovoru organima BiH navedeno je i da je moguće da zahtjev bude dopunjen ako je za Popovića utvrđeno nešto od navedenog, međutim iz BiH nisu imali takve dokaze. RSE je od INTERPOL-a zatražio komentar o "promjeni prakse", odakle su kazali da se zahtjevi koji se odnose na oružane sukobe razmatraju od slučaja do slučaja, "kako bi se osigurala usklađenost s pravilima INTERPOL-a, uključujući zabranu poduzimanja bilo kakve intervencije ili aktivnosti vojnog karaktera utvrđenu u članu 3. Statuta". Navedeno je i da nije bilo zvaničnih izmjena dokumenta koji propisuje pravila objave potjernica u vezi s vojnim aktivnostima od 2013. godine. Ko je Petar Popović?Petar Popović rođen je 1. oktobra 1988. godine u Derventi. Nije poznato kad je iz BiH otišao u Njemačku, kao ni okolnosti pod kojima se pridružio ruskim snagama u Ukrajini. RSE je pokušao stupiti u kontakt s Popovićem putem društvenih mreža, ali nije bilo odgovora. Popović je jedan od oko 20-ak bh. državljana za koje se sumnja da ratuju na strani Rusije u Ukrajini. Nalozi na Popovićevim društvenim mrežama ne otkrivaju mnogo, tek nekoliko fotografija iz ranijih godina. U opisu profila navedeno je da je Popović studirao na Vojnoj akademiji u Beogradu, ali RSE nije mogao utvrditi tačnost ove informacije. Ured glavnog tužitelja Ukrajine potvrdio je nedavno za RSE da su istražitelji identificirali 12 građana Bosne i Hercegovine koji su se navodno borili u Ukrajini kao dio ruskih privatnih vojnih tvrtki. Iz ukrajinskog tužiteljstva nisu mogli otkriti više detalja zbog povjerljivosti. Informacije o stranim državljanima, među njima i onima iz Bosne i Hercegovine, u redovima ruskih snaga u Ukrajini su se pojavile i u oktobru 2025., kada su policije Ukrajine i Moldavije, u suradnji s EUROPOL-om, otkrile više od 650 osoba koje se dovode u vezu s ruskim paravojnim formacijama Wagner i Redut i potencijalnim ratnim zločinima u Ukrajini. Među 280 stranih državljana navodi se da je bilo i onih iz Bosne i Hercegovine. Tačan broj bh. državljana nije poznat. Postoje informacije i o nekoliko državljana BiH koji su se pridružili ukrajinskim snagama, ali su detalji o njima nedostupni. 'Odgovor INTERPOL-a nije iznenađenje'Odgovor Generalnog sekretarijata INTERPOL-a i pozivanje na odredbu Statuta, kojim je zabranjena intervencija u slučajevima koji imaju političku, vojnu, vjersku ili rasnu pozadinu, ne predstavlja iznenađenje za Armina Kržalića, profesora na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu. Kržalić podsjeća da se INTERPOL na istu odredbu pozivao kada je u aprilu 2025. odbio zahtjev iz BiH za raspisivanje međunarodne potjernice za tadašnjim predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom i predsjednikom entitetske Skupštine Nenadom Stevandićem, dok ih je Tužiteljstvo tražilo zbog sumnje na napad na ustavni poredak BiH. "U tom slučaju je bilo jasno da neće raspisati potjernicu, ali su naše institucije to uporno 'gurale'. INTERPOL može objaviti potjernicu, ali moraju se dostaviti dokazi da se radi o krivičnim djelima vezanima za ubistva, terorizam ili nešto drugo. Institucije u BiH nikako da nauče na prvobitnim greškama", kazao je Kržalić. U odgovoru na zahtjev iz BiH za raspisivanje potjernice za Popovićem, navedeno je da je preispitana ranija praksa u kojoj su bile raspisane potjernice u nekim slučajevima sudjelovanja stranih državljana u oružanom konfliktu. Kržalić, također, smatra da nije "sazrelo vrijeme" da INTERPOL raspisuje potjernice u ovakvim slučajevima, te da mu upravo član 3 Stauta za to daje mogućnost. "Bilo je takvih primjera kad su u pitanju odlasci na ratište u Siriju, zato što je postojao opći međunarodni stav da se radi o terorizmu. No, ovdje INTERPOL očito procjenjuje konflikt, da li je vojni, da li je politički. Sve zavisi od toga šta imamo u međunarodnom eteru, radi li se o agresiji, o oružanom sukobu, specijalnoj operaciji, tako da ostavlja sve mogućnosti i ne donosi kvalifikacije, nego teži neutralnosti", kaže on. Kad su u pitanju izazovi u procesuiranju bh. državljana koji se pridružuju stranim paravojnim formacijama i ratuju u drugim državama, što u BiH predstavlja krivično djelo, kaže da je evidentno da i tu postoje problemi. "Problem je u njihovom otkrivanju, a onda i u praćenju i procesuiranju nakon povratka. Posebno je otežano prikupljanje dokaza, koje ne može ići bez međunarodne saradnje", ističe i dodaje da domaće pravosuđe teško može dokazivati ratne zločine u stranoj zemlji, ubistva ili terorizam. "U sudskim procesima se o tome i ne razmišlja nego se isključivo vežu za kazneno djelo pridruživanja stranim paravojnim formacijama", naglasio je. Krivični zakon BiH propisuje zatvorsku kaznu od najmanje tri godine za pridruživanje stranoj vojnoj, paravojnoj ili parapolicijskoj formaciji. Za organiziranje, obučavanje, opremanje ili mobilizaciju osoba s ciljem odlaska na strana ratišta predviđene su kazne od najmanje osam godina zatvora. Kažnjivo je i javno pozivanje ili poticanje na odlazak na strana ratišta, uz kazne od tri mjeseca do tri godine zatvora. Odlazak na strana ratišta krivično je djelo u BiH od 2015. godine, kada je fokus bio prvenstveno na ratištu u Siriji i priključivanju terorističkim organizacijama poput tzv. Islamske države ili Al-Nusre. Povratnici su procesuirani ako je dokazano njihovo članstvo u takvim grupama. Dosad niko nije osuđen zbog ratovanja u Ukrajini, a na Sudu se vodio jedan predmet protiv Gavrila Stevića, koji je pravomoćno oslobođen, jer nije dokazana krivica za ratovanje u Ukrajini 2014. i 2015. godine. Samo nekoliko mjeseci ranije raspisana potjernica u sličnom slučaju Darija RistićaMalo prije slučaja Petra Popovića, INTERPOL je na zahtjev BiH raspisao potjernicu za Darijem Ristićem iz Modriče. Ristić, koji je na ratištu u Ukrajini izgubio nogu, vratio se dobrovoljno u BiH i uhapšen je na Aerodromu u Sarajevu 17. septembra, na osnovu crvene INTERPOL-ove potjernice koja je za njim raspisana u martu 2025. godine. Sumnjiči se da je ratovao na strani Rusije u Ukrajini od novembra 2023. godine, a u međuvremenu je dobio državljanstvo Rusije. Ristić je na društvenim mrežama objavljivao informacije o svom učešću na ratištu u Ukrajini. Državni sud mu je najprije odredio jednomjesečni pritvor, nakon čega je pušten i određen mu je kućni pritvor. RSE je saznao da Ristić dogovara s Tužiteljstvom BiH sporazumno priznanje krivice. Podizanje optužnice i sporazumno priznanje očekuju se u januaru. Suradnja na tekstu: Marija Augustinović

Prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske ulaze u novu fazu nakon što je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine poništila glasanje na 136 biračkih mjesta u deset gradova i opština. Ključno pitanje je kako osigurati ponovljeno glasanje, a da se ne dese izborne zloupotrebe, što je razlog poništavanja glasanja u ovim mjestima. Analitičari sa kojima je razgovarao Radio Slobodna Evropa (RSE) kažu kako je odgovor na to pitanje u dodatnim mjerama kontrole. Još važnijim smatraju procesuiranje odgovornih za svaki slučaj izborne prevare na prijevremenim izborima za predsjednika RS, održanim 23. novembra. Prema preliminarnim rezultatima, razlika između Siniše Karana, kandidata koalicije okupljene oko Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika, i opozicionog kandidata Branka Blanuše iznosi 9.577 glasova. Poništeno je oko 16.000 glasova razlike u korist Karana na spornim biračkim mjestima – dovoljno da ponovljeno glasanje potencijalno preokrene izborni ishod. Nepravilnosti koje je utvrdio CIK BiH najizraženije su u Doboju, Zvorniku, Laktašima i Bratuncu. Nakon odluke CIK-a, opozicione stranke poručuju da su "djelimično zadovoljne", dok vladajuća koalicija odbacuje optužbe za izborne zloupotrebe. I jedni i drugi neće bojkotovati ponovljeno glasanje. Na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske glasalo je nešto manje od 450.000 birača, od ukupno registrovanih 1,2 miliona glasača. Entitet RS je ostao bez predsjednika u augustu, kada je Miloradu Dodiku, predsjedniku Saveza nezavisnih socijaldemokrata, oduzet mandat nakon presude za nepoštovanje odluke visokog predstavnika. Šta kaže CIK?Centralna izborna komisija BiH se neće zvanično oglašavati u vezi organizacije ponovljenih izbora sve dok odluka, koju su donijeli 24. decembra, ne postane pravosnažna. Za to je predviđen rok od dva dana od objave. Ukoliko u tom periodu budu žalbe o tome će odlučivati Sud BIH. Izvori bliski CIK-u za RSE navode da bi se ponovljeni izbori mogli organizovati po modelu koji je ranije primijenjen u Doboju i Srebrenici nakon lokalnih izbora 2020. godine. Tada su promijenjeni članovi biračkih odbora, imenovani posebno obučeni supervizori, a političke stranke su poslale posmatrače. Međutim, ostaje otvoreno pitanje finansija. Kako navodi isti izvor, trenutno je neizvjesno koliko će sredstava biti dostupno za obuku novih članova biračkih odbora i dodatni nadzor, što bi moglo u konačnici uticati na kredibilitet ponovljenog glasanja. Jedan od prijedloga koji se mogao čuti na sjednici 24. decembra je izložila članica CIK-a BiH Vanja Bjelica Prutina. "Jedini spas vidim u potpunom angažmanu policijskih agencija i tužilaštava Bosne i Hercegovine. Žao mi je što nismo odmah dostavili ove podatke. Sve moramo dostaviti odmah. Moramo javno apelovati i zahtijevati da tužilaštva rade svoj posao. Nadam se da će nadležni organi osigurati zaslužene sankcije, kako bi se očuvao integritet izbora i povjerenje građana u izborni sistem", rekla je Bjelica Prutina. Bez nadzora i strožih kazni nema poštenog ponavljanja izboraStefan Blagić, politički analitičar za Radio Slobodna Evropa ocjenjuje da se regularnost ponovljenih izbora može osigurati samo ako se na spornim biračkim mjestima poveća broj posmatrača. "Ne jedan ili dva posmatrača, nego što više, kako bi se kontrolisao cijeli izborni dan", rekao je Blagić, ističući da bi dodatnu sigurnost donijela i primjena izbornih tehnologija koje su već testirane u pilot-projektima, ukoliko to dozvole kratki rokovi. S druge strane, bivši član CIK-a Vehid Šehić naglašava da tehničke mjere i nadzor neće biti dovoljni bez jasne poruke pravosuđa da su izborne prevare teško krivično djelo. "Krivotvorenje izborne volje građana mora se tretirati kao jedno od najtežih krivičnih djela. Bez strožih kazni nema vraćanja povjerenja u izborni proces", rekao je Šehić. On smatra da članovi biračkih odbora, kod kojih su utvrđene nepravilnosti, moraju snositi ozbiljne posljedice, uključujući krivičnu odgovornost i trajnu zabranu učešća u izbornim tijelima. "Kazne koje se danas izriču su blage i neodvraćajuće. Dok god se zatvorske kazne mogu zamijeniti novčanom kaznom, poruka je da se krađa izbora isplati", upozorio je Šehić. Sudski procesi 'ključ' za suzbijanje prevaraOptužbe za izborne malverzacije ponavljaju se godinama, no sudske presude jedino mogu da razotkriju stvarne razmjere prekrajanja volje građana, ističe za RSE Srđan Traljić iz Transparency International-a BiH. Kao najupečatljiviji primjer naveo je biračko mjesto Klisa kod Zvornika, na istoku BiH, gdje je je presudom pred Sudom BiH 2024. godine dokazano masovno dopisivanje glasova biračima koji uopšte nisu izašli na izbore. "Na tom biračkom mjestu, na opštim izborima 2022. godine, prijavljena je izlaznost od, čak, 190 birača od ukupno 230 upisanih. Međutim, na prijevremene izbore za gradonačelnika Zvornika godinu kasnije, 2023., izašla su svega četiri birača, dok je na posljednjim izborima za predsjednika Republike Srpske 23. novembra ove godine glasalo njih 12. Ti podaci dovoljno govore o kakvim se manipulacijama radilo", naglasio je Traljić. Sud BiH je 2024. godine Fadilu Omeroviću i Adilu Đuliću izrekao uslovne zatvorske kazne u trajanju od jedne godine, a Almedinu Grahiću od dvije za krivično djelo "izborna prevara" u Klisi. No, kazne se neće izvršiti ukoliko u roku od dvije, odnosno četiri godine, od dana pravomoćnosti presude, ne učine novo krivično djelo. Traljić ističe da sporni glasovi i nakon presude Suda BiH stoje u zvaničnim rezultatima na stranici CIK-a BiH. On podsjeća da se slični obrasci prevare pojavljuju i u drugim sudskim procesima koje je TI BiH pratio, naročito u slučaju Doboja. U Doboju i Srebrenici su 2020. godine ponovljeni izbori. "Suđenja za najveći slučaj izborne prevare u BiH traju gotovo pet godina nakon poništavanja rezultata lokalnih izbora 2020. godine. U tom predmetu je podignuto 67 optužnica protiv oko 350 lica, ali je Osnovni sud u Doboju donio 27 oslobađajućih presuda za 139 osoba i samo jednu uslovnu osudu protiv dvojice optuženih. U većini presuda izborne prevare su utvrđene, ali bez dokaza da su za to krivi članovi biračkih odbora", rekao je Traljić. Prema njegovim riječima, sudski postupci u Doboju pokazali su da su se izborne manipulacije najčešće odvijale preko birača koji uopšte nisu izlazili na izbore, uključujući i preminule osobe koje nikada nisu uklonjene s biračkih spiskova. Uprkos tome, kako ističe, pravosuđe nije uspjelo jasno i nedvosmisleno dokazati vezu između tih radnji i konkretnih članova biračkih odbora. Šta kažu sudovi i tužilaštva?Iz Suda u Doboju nisu odgovorili na upit RSE o ovim predmetima. Sa druge strane u Okružnom javnom tužilaštvu u Doboju, za RSE su naveli da su nakon izbora 2020., 2022. i 2024. godine podigli 100 optužnica, te da su sve optužnice potvrđene pred nadležnim sudovima, ne navodeći kojim. "Po potvrđenim optužnicama nadležni sudovi su izrekli 27 osuđujućih presuda i jednu pravosnažnu oslobađajuću presudu. Ovo tužilaštvo na sve izrečene oslobađajuće prvostepene presude ulaže žalbe nadležnom okružnom sudu, koji odlučuje po žalbi i donosi odgovarajuću sudsku odluku", navodi se u odgovoru za RSE. Na upit RSE o sudskim procesima nije odgovoreno ni iz pravosudnih institucija nadležnih za Srebrenicu, gdje su, takođe, ponovljeni izbori 2020. godine. RSE nije dobio odgovor ni iz Tužilaštva BiH i Suda BiH o broju predmeta predmeta iz oblasti izbornih prevara. Problem i 'izgubljeno povjerenje građana'Osigurati fer i poštene izbore u BiH je gotovo nemoguće, smatra bivši član CIK BiH Branko Petrić, zbog "opšteg nepovjerenja". "Moje višedecenijsko iskustvo u izbornoj administraciji kaže da svaki akter je ubijeđen da su drugi spremni da rade ili će raditi manipulacije, te da i njemu ne preostaje nista drugo", naveo je. Kao primjer ističe lokalne izbore u Zvorniku 2004. godine. "Mi smo poništili lokalne izbore u cijeloj opštini Zvornik. Bila je žalba jedne političke grupacije na polovinu glasačkih mjesta sa dokazima na ogromne izborne manipulacije. Mi smo to provjerili i bilo je tačno. A onda smo, na svoju ruku, provjerili i onu drugu polovinu na koju se nije niko žalio i tu smo vidjeli strahovite manipulacije ovih prvih. Dakle, vlada opšta spremnost za manipulaciju i to je jednostavno stanje duha", kaže Petrić za RSE. Siniša Karan je, prema rezultatima koje je CIK BiH prethodno utvrdio, prije odluke o ponavljanju glasanja, osvojio 222.182 glasa (50,39 posto), a njegov protivkandidat Branko Blanuša, osvojio je 212.605 glasova (48,22 posto). Iz CIK-a BiH za sada nema ni odgovora kada bi se mogli održati ponovljeni izbori na biralištima na kojima su rezultati poništeni.

Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo uhapsili su 25. decembra dekana Stomatološkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Muhameda Ajanovića i glavnu prosvjetnu inspektoricu Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Dalilu Hakalović. Uhapšeni su zbog sumnji na zloupotrebu položaja ili ovlaštenja, a po nalogu Kantonalnog tužilaštva Sarajevo, Muhamed Ajanović, kako se navodi u saopštenju Tužilaštva Kantona Sarajevo, se tereti da je počinio krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja, primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem, dok se Dalila Hakalović tereti da je počinila krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja koje su oboje osumnjičeni poduzimali kao saizvršioci. Također, istragom su obuhvaćene i ministrica Ministarstva za nauku, visoko obrazovanje i mlade KS Adna Mesihović i pomoćnica ministrice Dženita Viteškić koje se terete za krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja. Tužilaštvo Mesihović i Viteškić sumnjiči za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja, odnosno nezakonito zapošljavanje u tom ministarstvu. Nakon hapšenja u aprilu ove godine i boravka u pritvoru obje su u junu puštene da se brane sa slobode, uz mjere zabrane sastajanja sa svjedocima. Prethodno je policija pretresla njihove kancelarije i stanove, po nalogu Tužilaštva Kantona Sarajevo i naredbi Općinskog suda u Sarajevu. "Predmet istrage Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo se odnosi na više radnji koje je poduzimao Muhamed Ajanović zajedno sa Dalilom Hakalović, Adnom Mesihović i Dženitom Viteškić, kako bi sebi osigurao nezakonito produženje mandata", saopšteno je iz Tužilaštva Kantona Sarajevo. Ajanović je, kako navodi Tužilaštvo, koristio svoje prijateljske veze sa Mesihović, Viteškić i Hakalović, kako bi preko njih osigurao donošenje potrebnih mišljenja i instrukcija od Ministarstva, a koje su mu omogućavale neraspisivanje konkursa za izbor dekana i ostajanje na funkciji. Skupština Kantona Sarajevo (KS) je u oktobru razriješila Adnu Mesihović s mjesta ministrice za nauku, visoko obrazovanje i mlade.