Vlada Srbije odbacila je u ponedeljak tvrdnje ministra spoljnih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića da je zahtev za prelet aviona Vlade Srbije, kojim je predsednik Vlade u tehničkom mandatu Đuro Macut, zajedno sa ministrima, trebalo da otputuje u Banjaluku na obeležavanje Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, poslat nekoliko minuta pre planiranog poletanja. "Zvaničan zahtev za prelet aviona upućen je još 11. septembra, više od 72 sata pre planiranog leta, kada je Ambasada Republike Srbije u Sarajevu prosledila zahtev Ministarstvu inostranih poslova Bosne i Hercegovine", navodi se u saopštenju srpske vlade. U ovom zahtevu su, shodno dosadašnjim uobičajenim procedurama, navedeni svi detalji planiranog leta, sa obaveštenjem o tačnom vremenu poletanja i povratka iz Banjaluke. Let iz Beograda bio je planiran za 17 časova, dodaje se u saopštenju. Vlada Srbije smatra da su tvrdnje ministra Konakovića neistinite i krajnje zlonamerne i da nikako ne doprinose dobrosusedskim odnosima i unapređenju saradnje u regionu, dodaje se u saopštenju. Portal Klix.ba preneo je ranije u ponedeljak da je zahtev za prelet BiH premijera Macuta stigao iz ambasade Srbije u Sarajevu u Ministarstvo spoljnih poslova BiH pet minuta nakon što je avion trebalo da poleti, javila je Beta. Konaković i ministar odbrane BiH Zukan Helez prethodno su izjavili za Radio Slobodna Evropa kako nije bilo zahteva za prelet aviona Vlade Srbije preko Bosne i Hercegovine. Njihova reakcija dolazi nakon što je predsednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik na mreži X napisao kako je donesena odluka "da predsjedniku Vlade Srbije Đuri Macutu jednostrano bude zabranjen prelet". "Nismo ni dozvoljavali ni zabranjivali. Niko nam se nije obratio sa zahtjevom, samo je bila obavijest da je Ana Brnabić otkazala let za Banjaluku", izjavio je Konaković za RSE. Isto je potvrdio i ministar odbrane BiH, Zukan Helez, "Nisam dobio zahtjev za prelet premijera Srbije", kazao je Helez. Banjalučki mediji su javili da će Macut u Banjaluku stići automobilom i da ga to "što mu je zabranjen prelet preko BiH neće sprečiti da večeras bude u Banjaluci i prisustvuje obeležavanju Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave". Vlade Srbije i bh. entiteta Republika Srpska ustanovile su 2020. godine da se 15. septembar, dan kada je 1918. godine probijen Solunski front u Prvom svetskom ratu slavi kao praznik. Kao cilj su naveli njegovanje zajedničkog srpskog identiteta u zemlji i dijaspori i poštovanje kulta zastave. Na Dan srpskog jedinstva 2021. godine skupštine Srbije i RS usvojile su i zakone o očuvanju ćirilićnog pisma.

Jednostrani pozivi na ukidanje entiteta, kao i pozivi na secesiju, nezavisnost ili ujedinjenje s drugom državom, suprotni su ustavnom okviru Bosne i Hercegovine uspostavljenom Dejtonskim mirovnim sporazumom. Ovo se navodi u objavi Kancelarije visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini na platformi X, 14. septembra. Uoči obilježavanja Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković je objavio na Facebook stranici da su "Republika Srpska i Srbija jedno". "Jedan narod i jedna zastava. Ujedinjenje, sloga, sloga i sloboda su svete srpske riječi kojima bismo trebali težiti - beskrajno, do konačnog cilja", poručio je Stanivuković. Iz OHR-a navode kako "građane ne bi trebalo zavaravati obećanjima koja se ne mogu ispuniti, niti bi trebalo iskorištavati njihove emocije i strahove za političku korist". "Politički lideri moraju poštovati Ustav i trebaju se suzdržavati od huškačke retorike. Umjesto toga, trebaju se usredotočiti na rješavanje stvarnih potreba građana", navodi se u objavi. Iz Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini su poručili da je politička retoriku kojom se dovodi u pitanje postojanje države Bosne i Hercegovine ili njenih entiteta suprotna Dejtonskom mirovnom sporazumu. "Retorika kojom se zagovara prestanak postojanja države Bosne i Hercegovine ili entiteta koji je čine u suprotnosti je s Dejtonskim mirovnim sporazumom, ugrožava stabilnost i jedinstvo Bosne i Hercegovine te nosi rizik od podrivanja regionalne stabilnosti i do sada ostvarenog napretka", naveli su iz Misije OSCE-a.

Nema potpisa, nema konkretno navedenih slučajeva, ali ima ozbiljnih optužbi. Grupa oficira Oružanih snaga BiH u anonimnom pismu tvrdi da je ministar odbrane Zukan Helez vojsku doveo do "vrhunca nacionalne podijeljenosti", te upozorava da joj prijeti čak i "potpuni međunacionalni raspad". Navode iz pisma, objavljenog 11. septembra, međutim, osporava jedan pripadnik Oružanih snaga BiH iz reda srpskog naroda. Njegovo ime poznato je redakciji, ali je zbog prirode službe tražio anonimnost. "Odgovorno tvrdim da nema nacionalnih tenzija. Ja ništa od toga nisam doživio ni vidio unutar Oružanih snaga", rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE). Tvrdnje odbacuje i ministar Helez. Ocjenjuje ih politički motivisanim. Istovremeno, u instituciji nadležnoj za zaštitu prava vojnika kažu da nisu dobili nijednu prijavu koja bi potvrdila navode o međunacionalnim tenzijama unutar Oružanih snaga BiH. Pismo, koje je objavila Srpska novinska agencija (SRNA), pojavilo se dva dana nakon što je ministar odbrane BiH Zukan Helez prijavio 37 pripadnika Oružanih snaga BiH zbog, kako je naveo, aktivnosti kojima su "veličali i glorifikovali pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića". Pripadnik OS BiH: 'Nisam vidio nacionalne tenzije'Pripadnik Oružanih snaga BiH iz reda srpskog naroda, čije je ime poznato redakciji, podsjeća da su pripadnici vojske obavezni na političku neutralnost i da javno ispoljavanje političkih i nacionalnih stavova nije dozvoljeno. "Nijedno vojno lice ne smije u uniformi iznositi svoje lične političke i nacionalne stavove o bilo čemu. To je strogo zabranjeno, a i kažnjivo da se iznose takvi stavovi, jer nije u skladu sa Pravilima službe OS BiH, kao ni etičkim kodeksima po kojima funkcioniše OS BiH", naveo je. Sagovornik smatra da je trenutna rasprava više povezana sa političkim nego vojnim pitanjima. "Mislim da se ovdje radi o čistoj političkoj kampanji sad pred izbore", rekao je, dodajući da su za većinu pripadnika OS značajnija egzistencijalna pitanja. "Ne misli se o tome kako ljudi od ove vojne plate hrane svoje porodice. Živim od ovog posla kao i moje kolege. Dobili smo i povišicu, imam i beneficirani radni staž, praktično imam bolje benefite nego koje bih dobio na poslu kojem sam radio prije ulaska u vojsku", naveo je ovaj vojnik za RSE. Šta je rekao Helez o pismu?Ministar odbrane BiH Zukan Helez u razgovoru za RSE odbacuje navode iz otvorenog pisma i tvrdi da ne postoje pokazatelji koji bi potvrdili tvrdnje o međunacionalnim tenzijama. "Mislim da je ovo pismo izmanipulisano, jer tamo ne piše ime i prezime. Ono pismo je svako mogao napisati", rekao je Helez. Tvrdi da mu tokom mandata niko nije ukazao na probleme nacionalne prirode. "Ja sam ovdje na stotinu oficira i generala, sto i jedan put primio ljude iz reda srpskog naroda i nikad nisu rekli da postoji bilo kakav problem", naveo je Helez, ocjenjujući da je riječ o politički motivisanom dokumentu. "Moje mišljenje je da je to pismo gospodina Dodika (Milorad, lider SNSD), da bi napravio pometnju u Oružanim snagama. Evo nedavno je (Dodik) bio i u Srbiji tamo na vojnoj vježbi i rekao da su to njegove oružane snage, a da ove (Oružane snage BiH) ne prizna i tako dalje. On nema moć da ovo sruši, a stalno pokušava na indirektne načine", rekao je Helez. Ministar naglašava da bi svaku konkretnu prijavu eventualne diskriminacije ili nacionalne netrpeljivosti odmah razmatrao. "Onog momenta kad se ljudi potpišu, kažu gdje je problem i o kakvom se problemu radi, ja ću odmah reagovati i uključiti sva zakonska sredstva da to riješim", rekao je. Prema njegovim riječima, inspektorat Ministarstva odbrane provjeravao je okolnosti povezane sa pismom, ali nije mogao utvrditi ko stoji iza dokumenta. "Nema nigdje pozadine ko je pisao, zašto se pisalo i šta se desilo. U stvari, to je jednako ništa", rekao je Helez. Šta se tvrdi u anonimnom pismu? (Iako iznose niz ozbiljnih optužbi, autori pisma ne navode konkretne slučajeve nacionalnih incidenata među pripadnicima Oružanih snaga BiH, niti su dokument potpisali imenom i prezimenom. Kao razloge za „međunacionalne tenzije“ navode niz javnih istupa ministra odbrane, uključujući njegove izjave o ukidanju entiteta, promjeni ustavne strukture Bosne i Hercegovine, sporove sa političkim predstavnicima Republike Srpske i hrvatskim političarima, kao i sukobe sa dijelom profesionalnog vojnog vrha. Posebno ističu da su Helezove izjave o Republici Srpskoj, ratnim događajima i političkim predstavnicima jednog konstitutivnog naroda kod dijela pripadnika vojske stvorile osjećaj da Ministarstvo odbrane više nije politički neutralna institucija. Autori problematizuju i postupke koje je Ministarstvo odbrane pokrenulo protiv 37 pripadnika Oružanih snaga BiH zbog navodnog veličanja Ratka Mladića, tvrdeći da treba provjeriti da li se zakonski standardi primjenjuju jednako prema svim pripadnicima vojske. Dio pisma posvećen je i zapošljavanju, isplati stimulacija u Ministarstvu odbrane, te zapošljavanju na nacionalnoj osnovi. Tvrdi se da je od 189 zaposlenih i primljenih u periodu od 2022. do 2025. godine 101 Bošnjak, 57 Hrvata, 29 Srba i dvoje ostalih,. Ocjenjuju da takvi podaci zahtijevaju nezavisnu provjeru kako bi se utvrdilo da li su svi kandidati imali jednake mogućnosti. Pozivaju NATO, EUFOR, OSCE, Parlamentarnu skupštinu BiH, Generalni inspektorat Ministarstva odbrane i pravosudne institucije da provedu, kako navode, "dokumentovanu, nezavisnu i institucionalnu analizu" stanja u sistemu odbrane.) Vojni povjerenik: 'Nije bilo pritužbi'Da formalnih žalbi nema, potvrđuje i Parlamentarni vojni povjerenik Bosne i Hercegovine Boško Šiljegović. Ta institucija ima ulogu sličnu ombudsmanu za ljudska prava, ali je nadležna za zaštitu prava profesionalnih vojnih lica i kadeta. Šiljegović kaže da je za otvoreno pismo saznao iz medija. "Niko se od tih profesionalnih vojnih lica nije žalio u tom pravcu prema vojnom povjereniku", rekao je on za RSE. Na pitanje da li je kancelarija koju vodi ranije zaprimala žalbe koje bi ukazivale na međunacionalne sukobe unutar vojske, odgovara odrično. "Nema žalbi. Žalbe su standardne, naknade, provođenje propisa i slično, ali u ovom obliku nema žalbi." Iako nije želio ulaziti u političke kvalifikacije, Šiljegović priznaje da je politika teško odvojiva od aktuelne rasprave. "Pa, ne bih davao nikakve kvalifikacije, vjerujte. To je sad, to će sad malo drugi da razmatraju. Tu ima, ima tu političkih primjesa", naveo je Šiljegović. Oružane snage BiH jedna su od rijetkih državnih institucija čije funkcionisanje počiva na strogo definisanoj nacionalnoj ravnoteži. Jedinstvene Oružane snage Bosne i Hercegovine uspostavljene su 2006. godine nakon reforme odbrambenog sistema kojom su ukinute entitetske vojske i nadležnosti prenesene na državni nivo. Nacionalna zastupljenost pripadnika vojske usklađuje se sa zakonom i principom ravnopravne zastupljenosti konstitutivnih naroda. Prema zvaničnim podacima OS BiH odlukom Predsjedništva BiH je predviđeno da Bošnjaci čine 45,9 posto sastava, Srbi 33,6 posto, Hrvati 19,8 posto, dok bi pripadnici ostalih naroda trebali da učestvuju sa 0,7 posto. Helez tvrdi da se ta ravnoteža i danas, uglavnom, poštuje. "To nikad neću dozvoliti da bude bilo kakvih odstupanja", rekao je ministar, dodajući da trenutno nedostaje oko 900 pripadnika OS BiH svih nacionalnosti, dodavši da se trenutno najmanje prijavljuje Hrvata. Ko čini Oružane snage BiH?Prema podacima objavljenim na službenoj internet stranici Oružanih snaga BiH, odlukama Predsjedništva BiH predviđeno je da sistem odbrane čini 10.000 profesionalnih vojnih lica, 1.000 civilnih zaposlenih i 5.000 pripadnika rezervnog sastava. Broj profesionalnih pripadnika ograničen je na najviše 10.011 aktivnih pripadnika Vrhovnu komandu i kontrolu nad Oružanim snagama BiH ima Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Iz Kabineta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH nisu za RSE željeli komentarisati anonimno pismo oficira, navodeći da se "vjerovatno radi o političkoj kampanji" za opšte izbore koji se u BiH održavaju 4. oktobra. RSE je povodom tvrdnji iz otvorenog pisma kontaktirao NATO Štab Sarajevo, Misiju OSCE-a u Bosni i Hercegovini, Zajednički štab Oružanih snaga BiH i zamjenika ministra odbrane Aleksandra Goganovića. Odgovori nisu stigli do objavljivanja ovog teksta. Na telefonske pozive nije odgovarao ni zamjenik ministra odbrane Aleksandar Goganović. On je ranije za Radio-televiziju Republike Srpske izjavio da neće dozvoliti da dnevno-političke teme naruše vojnu saradnju i funkcionisanje sistema odbrane.

Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković i ministar odbrane BiH Zukan Helez izjavili su za Radio Slobodna Evropa (RSE) kako nije bilo zahtjeva za prelet aviona Vlade Srbije preko Bosne i Hercegovine. Njihova reakcija dolazi nakon što je predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik na mreži X napisao kako je donesena odluka "da predsjedniku Vlade Srbije Đuri Macutu jednostrano bude zabranjen prelet". "Nismo ni dozvoljavali ni zabranjivali. Niko nam se nije obratio sa zahtjevom, samo je bila obavijest da je Ana Brnabić otkazala let za Banjaluku", izjavio je Konaković za RSE. Isto je potvrdio i ministar odbrane BiH, Zukan Helez, "Nisam dobio zahtjev za prelet premijera Srbije", kazao je Helez. Premijer Srbije Đuro Macut u Banjaluci 14. septembra navečer treba da prisustvuje ceremoniji uoči Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, koji obilježavaju bh. entitet Republika Srpska i Srbija. Vlade Srbije i bh. entiteta Republika Srpska ustanovile su 2020. godine da se 15. septembar, dan kada je 1918. godine probijen Solunski front u Prvom svjetskom ratu slavi kao praznik. Kao cilj su naveli njegovanje zajedničkog srpskog identiteta u zemlji i dijaspori i poštovanje kulta zastave. Na Dan srpskog jedinstva 2021.godine skupštine Srbije i bh. entiteta RS usvojile su i zakone o očuvanju ćirilićnog pisma.

Tužilaštvo Tuzlanskog kantona podiglo je optužnicu protiv sedam osoba zbog požara u Domu penzionera u Tuzli. Od posljedica požara 16. decembra prošle godine je stradalo 17 štićenika, a više od 30 povrijeđeno. Optužnica je podignuta protiv bivšeg direktora Mirsada Bakalovića, Zinaide Razić Halilović, šefice službe i članice Upravnog odbora, te Mustafe Azabagića, referent protivpožarne zaštite i zaštite na radu u Domu. Bakalović se tereti i za krivično djelo zloupotreba položaja i ovlaštenja. Optužnicom su obuhvaćeni i Nedim Džambić, Mirsad Zukančić i Jasmin Softić, iz tuzlanske firme "Inproz", koja je radila na izradi procjene ugroženosti od požara tokom 2021. godine, te Ibrahim Sarajlić, inspektor za zaštitu od požara u Kantonalnoj upravi civilne zaštite. Oni se terete da su u periodu od aprila 2021. do 4. novembra 2025. godine počinili krivična djela protiv opšte sigurnosti ljudi i imovine. "Svih sedam optuženih su propustili da obezbijede, predlože ili nalože propisane mjere zaštite od požara i opšte sigurnosti korisnika, iako su znali da se radi o objektu visokog rizika i u kojem boravi 180 korisnika starije životne dobi, od kojih je 110 teško bolesnih, nepokretnih ili osoba sa invaliditetom", navodi se u optužnici. Dodaje se da zbog propusta nisu provedene obavezne sigurnosne mjere u objektu, odnosno nije uspostavljen stalni nadzor nad nepokretnim i slabo pokretnim osobama. Pored toga, navodi se i da, nije proveden odgovarajući smještaj i raspored korisnika u skladu sa njihovim zdravstvenim stanjem i pokretljivošću, kao i da nije uspostavljen adekvatan sistem prevencije od požara i protivpožarne zaštite. Optužnica je dostavljena Kantonalnom sudu Tuzla na potvrđivanje. Predloženo je i da sud optuženima izrekne sigurnosne mjere zabrane obavljanja funkcije, pozicije ili obavljanja aktivnosti od 10 godina.

Hoće li državljani Bosne i Hercegovine u Srbiji koji su se prijavili za glasanje na izborima 4. oktobra moći ostvariti svoje biračko pravo u ambasadi u Beogradu? Ovo pitanje se nametnulo nakon što je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković najavio povlačenje službenika iz ambasade, te prebacivanje dijela konzularnih poslova u diplomatsko-konzularna predstavništva BiH u Zagrebu i Podgorici. Odluku je obrazložio odnosom vlasti Srbije prema smrti i sahrani ratnog zločinca Ratka Mladića. Na pitanje Radija Slobodna Evropa (RSE) na koji način će državljani BiH glasati 4. oktobra, na dan održavanja Opštih izbora, ukoliko nema diplomatskog osoblja u Beogradu, Konaković je odgovorio: "Uradićemo sve što možemo, učinićemo sve da se održe, ako se ne održe, spreman sam platiti tu cijenu da se neće održati u ambasadi u Srbiji", kazao je Konaković. Iz Ministarstva vanjskih poslova BiH nije odgovoreno na pitanje RSE da li su obavijestili Centralnu izbornu komisiju BiH (CIK) o odluci. Ambasada BiH u Srbiji je među diplomatsko-konzularnim predstavništvima koje je CIK odredio za neposredno glasanje državljana BiH u inostranstvu. Za Opšte izbore 2026. godine izvan Bosne i Hercegovine registrovano je 48.078 birača. Od toga će 45.457 glasati poštom, dok se 2.621 birač registrovao za glasanje u diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH. Iz CIK-a nisu odgovorili na upit RSE koliko je od tog broja registrovano za glasanje u Ambasadi BiH u Beogradu, kao niti na koji način bi ovaj problem mogao biti riješen, s obzirom da je ostalo manje od mjesec dana do izbora. Ustavna obaveza države da omogući ostvarivanje biračkog pravaUkoliko bi državljanima BiH bilo uskraćeno ustavno pravo da biraju, mogu pokreuti pravni postupak protiv Bosne i Hercegovine, rekao je za Radio Slobodna Evropa Vehid Šehić, bivši član CIK-a BiH. On ističe kako je ustavna obaveza države da svim državljanima osigura ostvarivanje biračkog prava bez obzira gdje se nalaze. "Ustavom Bosne i Hercegovine i Izbornim zakonom je garantovano da građani mogu, ako žele, da iskoriste svoje aktivno biračko pravo. Obaveza Centralne izborne komisije je da im osigura tu mogućnost bez obzira da li su oni u Bosni i Hercegovini, jer ako nisu, postoji mogućnost glasanja putem pošte i u diplomatsko-konzularnim predstavništvima", rekao je Šehić. On ističe da mu nije poznato da je izborno zakonodavstvo predvidjelo situaciju u kojoj se neposredno pred izbore iz ambasade povlači osoblje neophodno za organizaciju glasanja. "Da li CIK kroz svoje akte ima predviđenu i ovakvu situaciju, ja čisto sumnjam. Znači da neko donese odluku da se povuče tehničko osoblje bez kojeg se izbori ne mogu održati na tom mjestu", rekao je Šehić. Prema njegovim riječima, riječ je o situaciji bez presedana jer se prvi put dešava ovakav slučaj. Šta kažu Ustav i Izborni zakon?Pravo državljana BiH da biraju vlast u Bosni i Hercegovini proizlazi iz Ustava BiH i međunarodnih konvencija koje imaju direktnu ustavnu snagu. Ustav BiH kroz član II garantuje zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, uključujući primjenu Evropske konvencije o ljudskim pravima i njenih protokola, među kojima je i pravo na slobodne izbore. Također, izborni sistem BiH zasniva se na Aneksu 3 Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je utvrđena obaveza održavanja slobodnih i demokratskih izbora. Izborni zakon BiH preciznije uređuje to pravo, propisujući da se izbor članova organa vlasti vrši na osnovu opšteg i jednakog biračkog prava neposrednim i tajnim glasanjem. Zakonom je definisano da svaki državljanin Bosne i Hercegovine sa navršenih 18 godina života ima pravo da glasa i bude biran. Istovremeno, član 1.5 Izbornog zakona propisuje da državljanin BiH koji privremeno živi u inostranstvu ima pravo registrovati se i glasati lično ili poštom za opštinu u kojoj je imao prebivalište prije odlaska iz zemlje. Može li CIK pronaći alternativno rješenje?Dosadašnja praksa pokazuje da CIK raspolaže određenim mehanizmima kada glasanje u diplomatsko-konzularnim predstavništvima nije moguće organizovati. U odluci donesenoj za prijevremene izbore 2025. godine za predsjednika entiteta Republika Srpska, CIK je predvidio da će biračima koji su se prijavili za glasanje u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, a u kojima nisu ispunjeni uslovi za organizaciju biračkog mjesta, biti omogućeno glasanje poštom. Za sada nije poznato da li je Ministarstvo vanjskih poslova BiH zvanično obavijestilo CIK da bi povlačenje osoblja moglo ugroziti izborni proces. Mogu li birači tužiti državu?Bivši član CIK-a, Vehid Šehić, smatra da građani kojima bi glasanje bilo onemogućeno imaju osnov za pravnu zaštitu. "Ja mislim da bi mogao tužiti, jer je njemu to ustavom zagarantovano. Njegovo ustavno pravo na glasanje bilo bi prekršeno", rekao je on. Međutim, eventualni pravni postupci zavisili bi od konkretne odluke CIK-a i toga da li je biračima ponuđena alternativa. Prema Izbornom zakonu, birači najprije mogu podnijeti prigovor ili žalbu Centralnoj izbornoj komisiji BiH. Na odluke CIK-a moguće je izjaviti žalbu Apelacionom odjelu Suda Bosne i Hercegovine. CIK je i prilikom utvrđivanja biračkog spiska za izbore 2026. naveo da se njegove odluke mogu osporavati pred Sudom BiH. Ako domaća pravna sredstva ne bi dala rezultat, birači bi potencijalno mogli pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom BiH zbog povrede ustavom zaštićenog biračkog prava, te kasnije pokrenuti i postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Četrnaest poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (BiH) uputilo je, na preko osam stotina adresa u Evropi, SAD, Ujedinjenom Kraljevstvu, inicijativu za hitno preispitivanje i privremenu suspenziju Sporazuma o specijalnim i paralelnim odnosima između Republike Srbije i bh. entiteta Republika Srpska (RS). Riječ je o Sporazumu koji su tadašnja Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) i RS potpisale 1997. godine. Devet godina kasnije, nakon raspada SRJ, isti Sporazum je potpisan sa Srbijom. Taj dokument poziva na poštovanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti BiH. Specijalne paralelne veze Republike Srpske i Srbije uspostavljene su nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma kao mehanizam saradnje entiteta sa susjednom državom u oblastima poput privrede, kulture, obrazovanja, zdravstva i borbe protiv kriminala. Gotovo tri decenije kasnije, te veze obuhvataju zajedničke sjednice vlada, koordinaciju političkih stavova, infrastrukturne i energetske projekte, obilježavanje nacionalnih praznika, kao i inicijative poput Svesrpskog sabora, ali i iznošenja usaglašenih političkih stavova. Inicijativa o preispitivanju sporazuma, upućena je tri dana nakon što je u Beogradu uz državne počasti sahranjen osuđenik za ratne zločine i genocid, ratni komandant Vojske RS, Ratko Mladić. Inicijativu su potpisali poslanici: Denis Zvizdić, Saša Magazinović, Aida Baručija, Sabina Čudić, Jasmin Emrić, Jasmin Imamović, Albin Muslić, Rejhana Dervišević, Ermina Salkičević-Dizarević, Mia Karamehić-Abazović, Nihad Omerović, Predrag Kojivić, Elvisa Hodžić i Šemsudin Mehmedović. Kako se objašnjava inicijativa?Kako se navodi sporazum o paralelnim vezama Srbije i RS se "koristi u svrhu ugrožavanja suvereniteta i političke nezavisnosti BiH, negiranja presuda međunarodnih sudova". "Ovo nije reakcija na jedan događaj, već na kontinuitet politike koji je sublimiran u Deklaraciji sa tzv. Svesrpskog sabora u Beogradu, koja je sadržavala niz političkih stavova kojima se zadire u ustavni poredak Bosne i Hercegovine – uključujući negiranje genocida u Srebrenici, afirmaciju neustavnog 9. januara, osporavanje institucija BiH i funkcije visokog predstavnika", navodi se u tekstu inicijative. Podsjetimo, Vlade Srbije i RS, u okviru takozvanog "Svesrpskog sabora", potpisale su u Beogradu u junu 2024. godine Deklaraciju, kao reakciju na Rezoluciju o osudi genocida u Srebrenici usvojenu nešto ranije u Skupštini Ujedinjenih nacija. Potpisnici inicijative o preispitivanju Sporazuma o paralelnim vezama navode kako je kulminacija politike negiranja genocida i zadiranje pitanja BiH, viđena u Beogradu 6. i 7. septembra 2026. godine, kada je uz državne počasti i prisustvo zvaničnika Srbije, te vrha RS, sahranjen Ratko Mladić. "Na takvu politiku međunarodna zajednica mora odgovoriti konkretnim djelovanjem", dodaje se. Poslanici traže da se podrži privremena suspenziju Sporazuma o paralelnim vezama do okončanja pravnog i političkog preispitivanja integriteta i suvereniteta BiH i sudskih odluka međunarodnih sudova od strane Srbije. U inicijativi se zahtijeva i osuda institucionalne glorifikacije ratnih zločinaca, razmatranje sankcija odgovornim zvaničnicima i uključivanje ovih postupaka u ocjenu evropskog puta Republike Srbije. Šta kaže stručnjak za ustavno pravo?Inicijativa 14 poslanika Parlamentarne skupštine Bosne I Hercegovine za suspenziju Sporazuma Srbije i RS upućena međunarodnim adresama ima političku i diplomatsku snagu, kaže za Radio Slobodna Evropa stručnjak za ustavno pravo Davor Trlin. "Inicijativa je političko-diplomski, a ne formalno-pravni akt. Poslanici nisu podnijeli ustavnu apelaciju ili zahtjev za ocjenu ustavnosti, već su poslali apel. To pismo je stvaranje diplomatskog pritiska, a ne da se pokrene sudski proces", kaže Trlin. On podsjeća da Dejtonski mirovni sporazum dozvoljava entitetima uspostavu specijalnih odnosa sa susjednim državama, ali isključivo pod uslovom da su ti odnosi u skladu sa suverenitetom i teritorijalnom integritetom Bosne i Hercegovine. Razvijanje odnosa koji zaobilaze državne institucije Bosne i Hercegovine, poput održavanja zajedničkih sjednica vlada, posebno onih koje nije odobrilo državno zakonodavno predstavničko tijelo ili donošenje zajedničkih deklaracija, prema njegovom mišljenju, "duboko pravno izlazi van dozvoljenih ustavnih okvira". "Koliko sam vidio, poslanici žele potpuno preispitivanje privremene obustave tog sporazuma. Zatim da se izvrši pravna politička suspenzija ovog sporazuma o posebnim paralelnim odnosima ili da se zamrzne ili da se vrati u strogo definisane ustavne okvire, isključivo na kulturu, obrazovanje, privredu, a ne na visoku politiku", zaključuje Trlin.

Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine uputilo je pismo svim članicama Ujedinjenih naroda kako bi skrenulo pažnju na institucionalno veličanje Ratka Mladića, osuđenog za ratne zločine i genocid u Bosni i Hercegovini, prenosi Federalna televizija. Od država članice UN-a se traži da se javno osudi službeno i institucionalno veličanje Ratka Mladića, uključujući korištenje državnih resursa, vojnih struktura i počasti, te prikazivanje njegovog lika uz riječi 'Pravac Potočari', što predstavlja direktno pozivanje na genocidno nasilje i alarmantnu prijetnju njegovog ponavljanja. Traži se i uvođenje sankcija i drugih restriktivnih mjera protiv javnih zvaničnika i drugih osoba koje direktno organizuju, učestvuju u promicanju ili olakšavaju službeno i institucionalno veličanje osoba pravosnažno osuđenih za genocid i druge teške zločine. Jedan od zahtjeva je i da se javno potvrdi konačnost i autoritet presuda Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove i Međunarodnog suda pravde u vezi s genocidom u Srebrenici, te odbaci "svaki pokušaj poricanja, revizije, relativizacije ili političke reinterpretacije sudski utvrđenih činjenica sadržanih u tim presudama", navodi se u pismu koje je poslano UN-u. Inače, specijalni savjetnik Ujedinjenih nacija za prevenciju genocida, Chaloka Beyani, istakao je 9. septembra da je javno obilježavanje lika i djela osuđenog za genocid i ratne zločine u BiH, Ratka Mladića, u Srbiji i Bosni i Hercegovini, uključujući učešće političkih dužnosnika i službene ceremonijale, "duboko neprimjereno i krajnje uznemiravajuće". "Time se relativiziraju teški zločini prema međunarodnom pravu, vrijeđa dostojanstvo i iskustva žrtava, preživjelih i njihovih porodica koje su pretrpjele zločine za koje je Mladić pravomoćno osuđen. Takvi postupci nisu u skladu s nastojanjima da se u regiji unaprijede odgovornost, međusobno razumijevanje i održivi mir", navodi se u saopštenju za javnost iz njegovog kabineta. U saopštenju se ističe i kako su Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodni sud pravde nedvosmisleno utvrdili da je 1995. godine u Srebrenici počinjen genocid. "Kao komandant Vojske Republike Srpske (VRS), Mladić je 2017. godine pred ICTY-em osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti, te kršenje zakona i običaja ratovanja, pri čemu mu je izrečena kazna doživotnog zatvora. Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove potvrdilo je te presude 8. juna 2021. godine. Tom je presudom dodatno potvrđeno da je kaznena odgovornost za međunarodne zločine, uključujući zločin genocida, individualna, i da se ne može kolektivno pripisati bilo kojoj zajednici u cjelini. Činjenice koje je utvrdio ICTY ne prestaju postojati smrću počinitelja", stoji u saopštenju. Specijalni savjetnik Ujedinjenih nacija za prevenciju genocida, kako se ističe, "primjećuje ustrajnost i porast negiranja genocida, veličanje Mladića i zločina koje je počinio, kao i zabrinjavajuće učešće javnih dužnosnika i institucija u takvim postupcima". "Pozivam na hitno snošenje odgovornosti u takvim slučajevima, uključujući i slučajeve korištenja govora koji potiče mržnju. Izgradnja društva koje prioritet daje prevenciji masovnih zločina počinje priznavanjem stvarnosti i istine o događajima iz prošlosti. To uključuje uvažavanje boli i patnje svih žrtava. Glasovi onih koji se zalažu za takvu budućnost moraju biti glasniji i snažniji od glasova onih koji negiraju istinu o prošlosti. Ljudi širom regije zaslužuju budućnost bez straha, u kojoj bolno ratno naslijeđe jača odlučnost da se spriječi ponavljanje takve tame i zvjerstava", zaključuje se. Bivši komandant Vojske Republike Srpske (RS) Ratko Mladić, kojeg je Haški tribunal osudio za genocid i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini, sahranjen je 7. septembra u Beogradu uz vojne i državne počasti. Mladić je preminuo 27. augusta u Hagu, tokom izdržavanja doživotne zatvorske kazne, a ukopan je na beogradskom Topčiderskom groblju. Sahranjen je uz počasnu salvu i oproštajne govore članova njegove porodice i bivših saradnika, u kojima je veličana njegova ratna prošlost. U prisustvu političkog vrha entiteta RS i zvaničnika Srbije, kao i pripadnika Srpske pravoslavne crkve i Vojske Srbije, okupljeni su uzvikivali Mladićevo ime, ispraćajući kovčeg aplauzom i pjesmom. Komemoraciju, opelo i sahranu u Beogradu pratila su upozorenja iz Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država o neprihvatljivosti veličanja osuđenih ratnih zločinaca.

Trideset godina nakon rata u BiH i devet godina nakon što je Ratko Mladić osuđen za najteže ratne zločine, njegovo ime se slavi i veliča. Mladić je preminuo u zatvoru u Hagu, 27. avgusta. Reakcije dela javnosti na njegovu smrt u Srbiji i bh. entitetu Republici Srpskoj, pokazatelj su upitnog doprinosa presuda i činjenica utvrđenih kako pred Haškim sudom, tako i pred sudovima u Bosni i Hercegovini i Srbiji, na promenu odnosa javnosti prema ratu u kom je stradalo oko stotinu hiljada ljudi, dok su milioni raseljeni. Na kome je odgovornost za to, u "Uvidu" su govorili Srđan Milošević, profesor istorije iz Beograda, Goran Šimić, profesor krivičnog prava iz Sarajeva, kao i bivši haški tužilac Džefri Najs.

Ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez izjavio je u srijedu da je prijavio 37 pripadnika Oružanih snaga BiH zbog, kako je naveo, "aktivnosti kojima su veličali i glorifikovali pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića". "Oružane snage Bosne i Hercegovine neće biti institucija u kojoj će služiti ljudi koji negiraju genocid, veličaju ratne zločince ili glorifikuju osobe pravosnažno osuđene za genocid i najteže ratne zločine. Za veličanje osuđenih ratnih zločinaca u Oružanim snagama BiH neće biti tolerancije", naveo je Helez u objavi na Facebooku. Istakao je i da od 37 prijava, 10 prijava je kvalifikovano kao krivične, te da su sa prikupljenim dokazima upućene Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Kako je naveo u objavi, postupak će biti proveden i protiv preostalih prijavljenih pripadnika. "Ukoliko Generalni inspektorat Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine utvrdi da su i oni prekršili zakon i da postoje elementi krivične odgovornosti, protiv njih će, također, biti podnesene i Tužilaštvu BiH proslijeđene krivične prijave, zajedno sa dokazima", istakao je. Među prijavljenima su i dva pripadnika Oružanih snaga BiH koja su nedavno primljena u službu i trenutno se nalaze na obuci. Helez je naveo i da, ukoliko se utvrdi njihova odgovornost, biće im raskinut ugovor o prijemu u Oružane snage BiH. Veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida uoči i tokom sahrane Ratka Mladića, osuđenog za genocid i ratne zločine u BiH, osudili su zvaničnici Evropske unije, SAD, UN-a, OHR i brojni drugi predstavnici međunarodnih institucija. Krivičnim zakonom u BiH kažnjivo je javno negiranje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina utvrđenih pravosnažnim presudama, kao i veličanje osuđenih ratnih zločinaca. Za ta djela predviđena je kazna zatvora do pet godina.

Specijalni savjetnik Ujedinjenih nacija za prevenciju genocida, Chaloka Beyani, ističe da je javno obilježavanje lika i djela osuđenog za genocid i ratne zločine u BiH, Ratka Mladića, u Srbiji i Bosni i Hercegovini, uključujući učešće političkih dužnosnika i službene ceremonijale, "duboko neprimjereno i krajnje uznemiravajuće". Ovo se navodi u saopštenju za javnost iz njegovog kabineta. "Time se relativiziraju teški zločini prema međunarodnom pravu, vrijeđa dostojanstvo i iskustva žrtava, preživjelih i njihovih porodica koje su pretrpjele zločine za koje je Mladić pravomoćno osuđen. Takvi postupci nisu u skladu s nastojanjima da se u regiji unaprijede odgovornost, međusobno razumijevanje i održivi mir", dodaje se. U saopštenju se ističe i kako su Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodni sud pravde nedvosmisleno utvrdili da je 1995. godine u Srebrenici počinjen genocid. "Kao komandant Vojske Republike Srpske (VRS), Mladić je 2017. godine pred ICTY-em osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti, te kršenje zakona i običaja ratovanja, pri čemu mu je izrečena kazna doživotnog zatvora. Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove potvrdilo je te presude 8. juna 2021. godine. Tom je presudom dodatno potvrđeno da je kaznena odgovornost za međunarodne zločine, uključujući zločin genocida, individualna, i da se ne može kolektivno pripisati bilo kojoj zajednici u cjelini. Činjenice koje je utvrdio ICTY ne prestaju postojati smrću počinitelja", stoji u saopštenju. Specijalni savjetnik Ujedinjenih nacija za prevenciju genocida, kako se ističe, "primjećuje ustrajnost i porast negiranja genocida, veličanje Mladića i zločina koje je počinio, kao i zabrinjavajuće učešće javnih dužnosnika i institucija u takvim postupcima". "Pozivam na hitno snošenje odgovornosti u takvim slučajevima, uključujući i slučajeve korištenja govora koji potiče mržnju. Izgradnja društva koje prioritet daje prevenciji masovnih zločina počinje priznavanjem stvarnosti i istine o događajima iz prošlosti. To uključuje uvažavanje boli i patnje svih žrtava. Glasovi onih koji se zalažu za takvu budućnost moraju biti glasniji i snažniji od glasova onih koji negiraju istinu o prošlosti. Ljudi širom regije zaslužuju budućnost bez straha, u kojoj bolno ratno naslijeđe jača odlučnost da se spriječi ponavljanje takve tame i zvjerstava", zaključuje se. Bivši komandant Vojske Republike Srpske (RS) Ratko Mladić, kojeg je Haški tribunal osudio za genocid i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini, sahranjen je 7. septembra u Beogradu uz vojne i državne počasti. Mladić je preminuo 27. augusta u Hagu, tokom izdržavanja doživotne zatvorske kazne, a ukopan je na beogradskom Topčiderskom groblju. Sahranjen je uz počasnu salvu i oproštajne govore članova njegove porodice i bivših saradnika, u kojima je veličana njegova ratna prošlost. U prisustvu političkog vrha entiteta RS i zvaničnika Srbije, kao i pripadnika Srpske pravoslavne crkve i Vojske Srbije, okupljeni su uzvikivali Mladićevo ime, ispraćajući kovčeg aplauzom i pjesmom. Komemoraciju, opelo i sahranu u Beogradu pratila su upozorenja iz Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država (SAD) o neprihvatljivosti veličanja osuđenih ratnih zločinaca.

Više naselja ugroženo je požarom koji od poslijepodnevnih sati 8. septembra bukti na području naselja u neposrednoj blizini Konjica, na jugu Bosne i Hercegovine. Vatrogasci, radnici Šumarstva "Prenj", policija, mještani i brojni dobrovoljci ulažu maksimalne napore kako bi spriječili širenje vatre prema stambenim objektima. Gašenje dodatno otežavaju nepristupačan teren i visoke temperature. Izvršni direktor za oblast šumarstva u preduzeću "Šumarstvo Prenj" Konjic Alen Muharemović izjavio je da se radi o veoma intenzivnom požaru. "Skoro svi uposlenici Uprave su ovdje, kao i radnici koji rade na preradi i obradi šumskih drvnih sortimenata. Pokušavamo spasiti ove kuće. Trenutno se radi o vrlo intenzivnom požaru", kazao je Muharemović za gradski Radio Konjic. Na terenu su angažovane Profesionalna vatrogasna jedinica Konjic, protivpožarne ekipe Šumarstva "Prenj", vatrogasci iz Jablanice, te stanovnici koji nastoje zaštititi kuće u blizini požarišta. Muharemović je kazao i da trenutno gori nisko rastinje. "Pokušavamo prvo lokalizovati požar, pa tek onda pristupiti sanaciji i gašenju", rekao je Muharemović. Prema posljednjim dostupnim informacijama, požari su prethodnih dana bili aktivni i na područjima Tuzle, Tomislavgrada, Prozor-Rame, Kupresa, na jugu i jugozapadu BiH, te Bihaća i Drvara na sjeverozapadu i zapadu zemlje, gdje su u gašenju učestvovali pripadnici Oružanih snaga BiH, vatrogasne jedinice i civilna zaštita. Aktivna požarišta registrovana su i na području krajnjeg jugoistoka BiH, uključujući Bileću i Trebinje. Nadležne službe širom zemlje apelovale su na građane da ne pale vatru na otvorenom, s obzirom na visoke temperature i izuzetno nepovoljne uslove koji pogoduju brzom širenju požara.

Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković donio je odluku da Milan Dulanović, vojni ataše i Danko Maksimović, savjetnik predstavnika Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) u Ambasadi Srbije u Bosni i Hercegovini, budu protjerani iz BiH. "Imaju 48 sati od 14 sati da napuste Bosnu i Hercegovinu, poništićemo diplomatsko iskaznice u BiH, pozivamo diplomatski kor da više sa njima ne sarađuju", izjavio je Konaković na vanrednoj konferenciji za novinare, 8. septembra. On je zatražio od Dulanovića i Maksimovića da se "pridržavaju pravila". Konaković je rekao da je odluku donio u skladu s Pravilnikom o proglašavanju nepoželjne i neprihvatljive osobe, koji je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine usvojilo 2004. godine. Komentarišući dešavanja u Srbiji tokom proteklih dana u vezi veličanja Ratka Mladića, osuđenog za ratne zločine i genocid u BiH, Konaković je "prešli su sve crvene linije što su radili jučer, prekjučer, danima prije". Šef diplomatije BiH je saopštio i da je povučena saglasnost na zajedničku deklaraciju o dobrosusjedskim odnosima i regionalnoj saradnji, koja bi trebala biti potpisana 1. oktobra u Crnoj Gori. "Ovakve deklaracije, prazne papire, nećemo potpisivati dok imamo Srbiju koju gledamo ovih dana, Srbiju iz devedesetih, koja nas zaista upozorava da stvari nisu normalne. Smatramo da ovo nije prikladno", kazao je Konaković. Naveo je da je o ovoj odluci obaviještena Vlada Crne Gore. "Sa ovakvom Srbijom, papire i floskule o dobrosusjedskim odnosima nećemo potpisivati dok se ne promijeni stanje u Srbiji", poručio je. Iz kabineta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH rekli su za Radio Slobodna Evropa kako još nemaju stav u vezi odluka ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića. Odgovor SrbijePredsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je za Radio-televiziju Srbije povodom reakcija iz regiona na sahranu Ratka Mladića da će biti mjera reciprociteta, ali nije ulazio u detalje. "Ali polako, jer mi moramo da vodimo računa i o Bošnjacima u našoj zemlji", rekao je Vučić, dodajući da oni ne smiju da se osjećaju ugroženo. Ministarstvo spoljnih poslova Srbije prethodno je ocijenilo da je Konakovićeva odluka "nekonstruktivan potez koji ne doprinosi dobrosusedskim odnosima, regionalnoj stabilnosti niti preko potrebnom smirivanju političkih tenzija" i da Beograd "neće doprinositi takvoj spirali eskalacije". "Pažljivo ćemo sagledati sve pravne i političke aspekte najavljenih odluka, uključujući pitanje nadležnosti i procedura za njihovo donošenje, kao i njihove moguće posledice po diplomatske odnose i interese građana Srbije i Bosne i Hercegovine", navedeno je u saopštenju srpskog ministarstva. Ministarstvo spoljnih poslova je optužilo Konakovića da "poseže za eskalacijom" i da zarad "dnevne politike i izborne kampanje" koristi " izuzetno teške i bolne teme iz naše zajedničke prošlosti". Članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović iz redova srpskog naroda rekla je da "Konakovićevi nalozi za bilo šta ne odražavaju stavove BiH, jer Republika Srpska, sa svojih 49% teritorije, u tome ne učestvuje". Povodom protjeranih članova ambasade Srbije u BiH, ona je na mreži X navela da je jednom istekao mandat i da je već napustio BiH, dok je vojnog atašea Srbije pozvala da ostane u Republici Srpskoj, gdje će mu biti pruženi "gostoprimstvo i zaštita". "Osim toga, za takve postupke uskraćivanja gostoprimstva potrebno je imati dokaze za razloge kojima se potkrepljuje takva odluka. Zatražiću od nadležnih institucija informaciju da li za to postoje razlozi, ili je u Konakovića, iz nemoći, udarilo bjesnilo", navela je Cvijanović. Ona je ocijenila povodom najavljenog smanjenja osoblja u ambasadi BiH u Beogradu, da "to može biti samo na štetu državljana oba entiteta". Upitno glasanje u ambasadi BiH u Beogradu 4. oktobraKonaković je dan ranije najavio da će iz Ambasade BiH u Srbiji biti povučeno gotovo cjelokupno diplomatsko osoblje, kao odgovor na postupke zvaničnika Srbije nakon smrti i sahrane osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. On je kazao da tamo mogu ostati ambasador i konzul, jer o njihovom imenovanju i eventualnom opozivu odlučuje Predsjedništvo BiH, dok će ostalo osoblje biti povučeno. Ministar vanjskih poslova BiH je odluku obrazložio dešavanjima u Srbiji nakon Mladićeve smrti, uključujući sahranu, komemoraciju i poruke koje su se pojavile u javnosti. Na pitanje Radija Slobodna Evropa na koji način će državljani BiH glasati 4. oktobra, na dan održavanja opštih izbora, ukoliko nema diplomatskog osoblja u Beogradu, Konaković je odgovorio: "Uradićemo sve što možemo, učinićemo sve da se održe, ako se ne održe, spreman sam platiti tu cijenu da se neće održati u ambasadi u Srbiji", kazao je Konaković, 8. septembra. U Srbiji je za glasanje prijavljene 2.425 osoba, prema podacima Centralne izborne komisije BiH. Konzularni poslovi trebali bi biti prebačeni na ambasade BiH u Zagrebu i Podgorici. Iako su dvije države prolazile kroz brojne političke i diplomatske krize, uključujući sporove nakon presude Međunarodnog suda pravde, obilježavanja genocida u Srebrenici i političkih tenzija oko Republike Srpske, nije zabilježen slučaj da BiH povuče gotovo kompletno osoblje svoje ambasade u Beogradu. Raniji diplomatski sporoviOdnosi Bosne i Hercegovine i Srbije i ranije su bili opterećeni političkim krizama, ali je povlačenje gotovo kompletnog osoblja ambasade među najozbiljnijim potezima od uspostavljanja diplomatskih odnosa 2000. godine. Najpoznatiji diplomatski spor dogodio se 2007. godine nakon presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije za genocid, kada su uslijedile oštre političke reakcije, ali bez prekida diplomatskih odnosa. Novi talas tenzija uslijedio je 2021. godine nakon odluke tadašnjeg visokog predstavnika Valentina Inzka o zabrani negiranja genocida, kada su zvaničnici Srbije i Republike Srpske razmjenjivali oštre poruke sa Sarajevom, ali diplomatska predstavništva nastavila su redovno funkcionisati. Nakon toga, 2024. godine Ujedinjene nacije su usvojile Rezoluciju o Srebrenici, kojom se ukazuje na činjenice iz presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnog suda pravde i domaćih sudova. Osuđuje se poricanje genocida i veličanje ratnih zločinaca, ali se ne spominje nijedan narod niti država. Rezolucijom je 11. juli proglašen Međunarodnim danom sjećanja na genocid. Donošenju Rezolucije najviše su se protivile Srbija i Rusija.

Jedino po čemu se Ratko Mladić isticao bili su njegovi zločini. Ono što danas vidite kroz plakate, murale i jezive propovijedi koje drže pojedini svećenici upravo je to: javna reinterpretacija najgorih dijelova prošlosti i njihovo prikazivanje kao najboljih. Kaže to u intervjuu za Radio Slobodna Evropa Eric Gordy (Eric Gordy američki je sociolog i politolog te profesor političke i kulturne sociologije na University College London (UCL), gdje se bavi društvenim, političkim i kulturnim procesima u jugoistočnoj Europi. Njegov znanstveni rad posebno je usmjeren na pitanja nacionalizma, tranzicijske pravde, suočavanja s prošlošću, političke kulture te procesima pomirenja na Zapadnom Balkanu. Autor je utjecajnih knjiga poput The Culture of Power in Serbia (Kultura moći u Srbiji - Nacionalizam i uništavanje alternativa) i Guilt, Responsibility and Denial (Krivnja, odgovornost i poricanje), u kojima analizira ulogu nacionalizma u ratovima devedesetih te odnos srpskog društva prema ratnim zločinima i nasljeđu režima Slobodana Miloševićeva.), američki sociolog i politolog te profesor političke i kulturne sociologije na University College London čiji rad je posebno usmjeren na države nastale raspadom Jugoslavije, uključujući pitanja nacionalizma i suočavanja s prošlošću. Prema njegovu mišljenju, pozitivna percepcija u dijelu srpske javnosti ratnog komandanta Vojske Republike Srpske, koji je osuđen za genocid i najteže ratne zločine pred sudom Ujedinjenih naroda, proizlazi iz kombinacije straha, političke propagande i potrebe da se izbjegne suočavanje s prošlošću. U intervjuu govori i o načinu na koji političke elite na Zapadnom Balkanu kontinuirano reproduciraju ratne narative, dok nove generacije često odrastaju uz pojednostavljene interpretacije ratova koje nisu osobno iskusile. Gordy ističe da balkanska društva nisu iznimka, navodeći primjere zemalja Zapada za naknadna opravdanja kolonijalizma i masovnih zločina. Radio Slobodna Evropa: Je li Mladićeva sahrana otkrila nešto novo o zapadnom Balkanu u 2026. godini, osobito o nasljeđu ratova iz 1990-ih? Eric Gordy: Kratak odgovor glasi: nažalost, ovdje nema ničega novog. Sprovod samo potvrđuje ono što smo već znali. Radio Slobodna Evropa: Zašto dio ljudi u Srbiji i Republici Srpskoj i dalje ima pozitivno mišljenje o Ratku Mladiću unatoč njegovoj pravomoćnoj osudi pred međunarodnim sudom Ujedinjenih naroda za bivšu Jugoslaviju? Eric Gordy: Mogli bismo navesti mnogo razloga, poput ideologije i propagande, ali najvažniji je vjerojatno strah. Ljudi se boje dominacije, kako moćnih aktera u međunarodnom sistemu tako i vlastitih vlada. Čini se da su mnogi uvjereni, i to ne bez razloga, da ih se iskorištava i da ih se obmanjuje. Teško je osuđivati ljude zbog takvog straha. U mnogim slučajevima vjerojatno su u pravu. Problem postaje složeniji kada ljudi postave pitanje: ako nam svi lažu, što je onda istina? Tu na scenu stupaju političari, propagandisti i veliki medijski sistemi. Oni pritom imaju golemu prednost jer ljudi najlakše vjeruju onome što im je najkomfornije. Pomisao da možda dijele dio krivnje ili da uvjeti njihova života počivaju na nekom zločinu nije nimalo komforna. Zato se stav da "svi lažu" samo na prvi pogled doima kritičkim stavom. U mnogo je slučajeva zapravo riječ o traženju oslobođenja od odgovornosti. Radio Slobodna Evropa: Je li komemoracijom osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću odana počast osobi, ideologiji ili vlastitoj interpretaciji prošlosti? Eric Gordy: Najsnažniji argument koji sam posljednjih dana čuo u prilog komemoriranju Mladića u osnovi tvrdi da je on spasio ljude zato što bi, da Vojska Republike Srpske nije ubila velik broj civila, "oni to učinili nama". Taj argument nije nimalo originalan. Sociolog Daniel Chirot i socijalni psiholog Clark McCauley u svojoj studiji svih masovnih pokolja i genocida koje su uspjeli pronaći u povijesti pokazuju da je temeljni motiv svih genocida uvjerenje pripadnika moćnije skupine da pripadnici manje moćne skupine predstavljaju smrtnu prijetnju njima samima. Takav argument politički je koristan jer eliminaciju predstavlja kao nužnost. On služi i kao izgovor za zločin prije nego što se dogodi i kao opravdanje nakon što je počinjen. Mnogo se govori o poricanju, no zanimljivo je da je ovaj argument nespojiv s poricanjem. Zapravo, riječ je o slavljenju zločina. Ako netko tvrdi da je bilo nužno počiniti zločin i da je taj zločin imao korisne posljedice, onda ne može istodobno tvrditi da ljudi o kojima je riječ nisu počinili zločin. Politička korisnost toga za vladajući režim očita je: omogućuje mu da istodobno polaže pravo i na trijumfalizam i na status žrtve. Gledajući u cjelini, to je vjerojatno jedini razlog zbog kojeg se Mladića komemorira. Ako promatrate Mladićevo ponašanje kao osobe, doista ne postoji ništa vrijedno divljenja: temeljito ponižavanje Nesiba Mandžića (Nesib Mandžić je bio je direktor srednje škole u Srebrenici, a nakon pada enklave našao se među civilima okupljenima u bazi UN-a u Potočarima. Bio je jedan od troje bošnjačkih predstavnika koji su 11. i 12. jula 1995. sudjelovali na sastancima u hotelu Fontana u Bratuncu s Ratkom Mladićem, predstavnicima Vojske Republike Srpske i nizozemskog bataljuna UNPROFOR-a. Ibro Nuhanović je ubijen, dok je Ćamila Omanović preminula nedugo nakon toga. Formalno, razgovaralo se o evakuaciji stanovništva i predaji oružja. Mandžić je svjedočio da su pregovori bili samo privid političkog procesa dok je vojna operacija već trajala. Nakon sastanaka, snage Vojske Republike Srpske počele su organizirati transport civila iz Potočara prema teritoriju pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine. Muškarci i dječaci sustavno su odvajani od žena, djece i starijih osoba. Hiljade žena i djece deportirane su autobusima, dok su muškarci zadržavani pod različitim izgovorima, uključujući navodne sigurnosne provjere i ispitivanja. U danima nakon pada Srebrenice uslijedila su masovna pogubljenja na više lokacija u okolici Srebrenice, Bratunca, Zvornika i drugih mjesta istočne Bosne. Ti zločini kasnije su pred međunarodnim sudovima okvalificirani kao genocid.), koji je doveden na pregovore bez ikakve stvarne pregovaračke moći, dijeljenje čokolade djeci čije je obitelji već bio odlučio ubiti ili prijeteće geste prema svjedocima na sudu. To je ponašanje sociopata. Ni kao vojni zapovjednik nije bio osobito impresivan. Bio je vrlo učinkovit protiv nenaoružanih civila, ali bi se povlačio čim bi se suočio s protivnikom usporedivih sposobnosti. Jedino po čemu se isticao bili su njegovi zločini. Ono što danas vidite kroz plakate, murale i jezive propovijedi koje drže pojedini svećenici upravo je to: javna reinterpretacija najgorih dijelova prošlosti i njihovo prikazivanje kao najboljih. Radio Slobodna Evropa: Zašto sudske presude ne mogu redefinirati mjesto osobe osuđene za najteže zločine u Evropi nakon Drugoga svjetskog rata u kolektivnom sjećanju dijela jedne zajednice? Eric Gordy: Bio bih sklon upozoriti na opasnost od pojednostavljenih shvaćanja kolektivnog sjećanja. Ono nikada nije jedinstveno. Uvijek postoji više različitih kolektivnih sjećanja. Murali, plakati i ružne predstave na nogometnim utakmicama privlače mnogo medijske pozornosti. No ljudi koji uklanjaju plakate, prepravljaju murale i govore o temama o kojima treba govoriti manje su dramatični pa uglavnom ostaju nezapaženi. S druge strane, međunarodna pravda ipak ima određenu ulogu, a nesretna je okolnost to što dio njezine slabosti proizlazi upravo iz činjenice da je međunarodna. Nakon 2000. godine, kada je nakratko postojalo novo političko vodstvo koje je moglo samostalno djelovati i obratiti se javnosti, postojanje međunarodnog suda omogućilo je da se taj posao prebaci na nekoga drugoga. A taj "netko drugi" bio je daleko i slabo povezan s domaćom javnošću. Postoji i nešto problematično u televizijskom prijenosu kaznenih suđenja. On stvara dramatski okvir u kojem optuženik postaje glavna zvijezda, pa ga se može prikazivati kao nekoga tko "brani narod", umjesto da odgovara za vlastite zločine. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) donio je i dobre i loše presude. Presuda Mladiću jedna je od dobrih, premda su neki zaključci mogli biti i snažnije formulirani. Riječ je o temeljitoj i sustavnoj analizi dokaza te pažljivo obrazloženom pravnom zaključivanju. Međutim, presuda ima više od 2000 stranica i zbog toga su je vjerojatno pročitali uglavnom stručnjaci. U međuvremenu se nije dogodilo ono što se trebalo dogoditi: vlade nisu učinkovito komunicirale javnosti što je na suđenju utvrđeno. Institucije kojima ljudi najviše vjeruju, poput religijskih zajednica, obrazovnog sustava i kulturnih institucija, uglavnom su šutjele, a ponekad su čak sudjelovale u propagandi. Za svakoga tko želi čuti nešto drukčije od "službene priče", informacije jesu dostupne, ali ih mora sam istražiti i analizirati. Katkad to mora činiti usprkos snažnom društvenom pritisku. Ako smo išta naučili iz eksperimenta međunarodne pravde započetog kroz Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodni kazneni sud za Ruandu (ICTR), onda je to da su kaznena suđenja nužna, ali nikada nisu dovoljna. Dijalog se mora poticati na svim razinama društva, a to se jednostavno nije dogodilo. Istodobno, suprotstavljena logika sudskog postupka ponekad može biti štetna jer ljude potiče da suđenja promatraju kao natjecanje i da navijaju za jednu stranu. Radio Slobodna Evropa: Jesu li ratni narativi koje dijele današnje generacije na zapadnom Balkanu naslijeđe prošlosti ili posljedica njihove stalne političke reprodukcije? Eric Gordy: Svaka nacionalna država ulaže mnogo energije, kroz obrazovanje, simbole i svakodnevne rituale, kako bi potaknula ljude da se poistovjete s vladajućom većinom i službenom verzijom povijesti. Za razliku od kritičkih inicijativa ili prosvjednih pokreta, država u pravilu traje dugo, a njezino shvaćanje temeljnih interesa uglavnom se ne mijenja ni kada na vlast dođe nova stranka. Zbog toga političke skupine na vlasti imaju golemu prednost kontinuiteta kada promiču određeni narativ. Možda je korisno razmisliti i o barem jednom aspektu generacijskih razlika. Iz današnje perspektive mnogi se ljudi podsmjehuju retorici iz razdoblja državnog socijalizma. Budimo iskreni, dio te retorike doista je bio pomalo besmislen. No dio je bio autentičan, osobito ideja da su svi ljudi u temelju jednaki i da postoji određeno zajedništvo koje povezuje sve narode regije. Ljudi koji su odrastali s tim idejama kao dijelom svog obrazovanja i socijalizacije nisu ih nužno svi i živjeli, što je očito, ali su im one pružale stvarnu alternativu mržnji kojom su bili okruženi. Danas nema mnogo ljudi, a još manje institucija, koje nude takve alternative. To znači da čak i oni koji sumnjaju u službene narative često nemaju lako dostupne drukčije priče. Radio Slobodna Evropa: Može li generacija koja nije iskusila ratove postati radikalnija u tumačenju rata od generacije koja ga je doista proživjela? Eric Gordy: Često zaboravljamo da je masovno nasilje 1990-ih istodobno bilo i dokumentirano, praćeno te osporavano. Ista generacija koja je proizvela počinitelje zločina stvorila je i dokumentacijske organizacije, organizacije za zagovaranje ljudskih prava te ljude koji su se aktivno suprotstavljali promicanju zločina. Za mali broj ljudi koji znaju za njih, ti su pojedinci heroji. Za mnogo veću skupinu oni su izdajnici. A za skupinu veću od obje prethodne zajedno, te su činjenice potpuno nepoznate. Nova generacija odgajana je u uvjerenju da je vjernost propagandi iz 1990-ih temeljni dio identiteta i građanske pripadnosti. Upravo ovdje osobno iskustvo postaje iznimno važno. Ljudi koji su proživjeli nasilje znaju koliko je ono bilo uvjetovano okolnostima, koliko je bilo osporavano i koliko je stvarnost bila složena. Ljudi koji to nisu proživjeli kroz obrazovanje su često dobili pojednostavljenu i svedenu sliku prošlosti. Potiče ih se da vjeruju kako su tijekom 1990-ih svi dijelili uvjerenja koja su zapravo bila predmet dubokih i široko rasprostranjenih sporova. Istodobno se mnoge ljude obeshrabruje da ih u tome ispravljaju ili ih se proglašava "neprijateljima" ako to pokušaju. Radio Slobodna Evropa: Jesu li balkanska društva iznimka u odnosu prema osuđenim ratnim zločincima? Eric Gordy: Nije teško pronaći naknadna opravdanja za masovne zločine. Kolonijalizam je navodno "donio razvoj". Masovno zatvaranje bilo je "za njihovo dobro". Masovna ubojstva bila su "nužna za očuvanje reda". Mnoga takva opravdanja ulaze u nastavu povijesti ili barem u popularno razumijevanje prošlosti iz jednostavnog razloga: većina ljudi, želi li sačuvati osjećaj moralne udobnosti, radije ne želi biti svjesna krivnje iz prošlosti. No to nije cijela priča. Gdje god postoji službena povijest, postoji i neslužbena. Neslužbene povijesti obično su teorijski bogatije, plodnije za nova empirijska istraživanja i, što je također važno, češće ih podupiru akademici koji o njima predaju, osobito na univerzitetskoj razini. Osim toga, stanovništvo se mijenja. Ljudi koji su nekoć bili "s druge strane" kolonijalizma nisu svi ostali na toj strani te su mnogi postali politički i kulturno utjecajni u nekadašnjim imperijalnim središtima. Ako živite u velikom i raznolikom gradu te redovito komunicirate s ljudima čije obiteljske povijesti potječu iz različitih dijelova svijeta, postaje sve teže održavati stare službene poglede. U mnogim dijelovima svijeta prihvaćanje odgovornosti postalo je sastavni dio uobičajenih političkih obveza. Kanadsko povjerenstvo koje se bavilo povijesnim odnosom prema autohtonom stanovništvu primjer je dobre prakse, ne samo zbog doprinosa utvrđivanju činjenica nego i zbog otvaranja pitanja sadržaja odgovornosti i značenja pomirenja. Kanada u tome nije usamljena. Australija i Nizozemska ulažu u istraživačke institucije te obilježavaju dane posvećene suočavanju s povijesnim nasljeđem. Ujedinjena Kraljevina poduzima opreznije korake u tom smjeru. Čak su i Sjedinjene Američke Države išle tim putem prije dolaska sadašnje administracije. No možda je najzanimljivije upravo ono što se danas događa u SAD-u. Reakcija na alternativna sjećanja i kritičke interpretacije prošlosti postala je agresivna. Sadašnja administracija ukida financiranje obrazovnih programa, mijenja informativne oznake u parkovima, zatvara muzeje i memorijalne centre ili ih prisilno preoblikuje. Time se želi poslati poruka da je razdoblje odgovornosti i polaganja računa za postupke iz prošlosti završilo te da je došlo vrijeme (ponovno?) za nesputano demonstriranje moći bez isprike. No očajnički pokušaj prepravljanja prošlosti nije znak snage. To je pokazatelj koliko su stare dominantne strukture zapravo slabe kada se suoče s istraživanjem, sviješću, sjećanjem i građanima koji razumiju da imaju određene obveze prema svijetu.