U Kantonu Sarajevo je 5. maja Dan žalosti u znak sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva tokom rata u Bosni i Hercegovini devedesetih godina prošlog vijeka. Prema zvaničnim podacima 1.601 dijete je stradalo tokom četiri godine opsade Sarajeva (1992-1995.), glavnog grada BiH. Prema sudskim presudama na međunarodnim i domaćim sudovima, najmanje 53 djece u Sarajevu je ubijeno snajperom, a više od 14 hiljada ih je ranjeno. Najviše su ubijana na igralištima ispred zgrada, gdje im je najčešće geler zauvijek prekinuo djetinjstvo. Za zločine nad djecom počinjene tokom opsade Sarajeva, za sada niko nije odgovarao. Vlada Kantona Sarajevo je 2019. godine donijela odluku da će se 5. maj obilježavati kao Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva. Historijski muzej BiH od februara 2020. godine prikuplja lične predmete ubijene djece tokom opsade Sarajeva, koji su izloženi u postavci memorijalne 'Bijele sobe'. Opsada SarajevaTeror nad građanima Sarajeva trajao je 1.425 dana. Napadi na civile s položaja Vojske Republike Srpske (VRS), prema presudama Suda u Hagu, odvijali su se svugdje i u svako doba dana ili noći. Pravosnažno, za opsadu Sarajeva, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu na doživotnu robiju osuđen je Stanislav Galić, dok je 29 godina zatvora dobio Dragomir Milošević, obojica nekadašnji komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa koji su držali pod opsadom Sarajevo 44 mjeseca. Dio doživotnih presuda Radovanu Karadžiću, ratnom predsjedniku Republike Srpske (RS), te Ratku Mladiću, ratnom komandandu Vojske RS, odnosi se upravo na terorisanje civilnog stanovništva Sarajeva. Pred domaćim pravosuđem za zločine u opkoljenim dijelovima grada, do sada je procesuirano 12 osoba. Pred Haškim tribunalom za zločine počinjene u Sarajevu bio je optužen i nekadašnji predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević, ali je umro tokom suđenja u martu 2006. godine, nakon čega je proces obustavljen. Biljana Plavišić, bivša predsjednica Republike Srspke, priznala je krivicu za učešće, između ostalog, u zločinima u Sarajevu, nakon čega je, pred sudijama Haškog tribunala osuđena na 11 godina zatvora.

Ustavni sud Republike Srpske odbio je zahtjev Kluba Bošnjaka i Kluba Hrvata u Vijeću naroda RS-a kojim su tražili da se utvrdi povreda vitalnog nacionalnog interesa u vezi s Rezolucijom o osudi i zabrani veličanja ideologije i simbola NDH, te ustaške, nacističke i fašističke ideologije. Radi se o rezoluciji koju je entitetska Narodna skupština usvojila polovinom marta, kao reakciju na najavljeno okupljanje bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, jedne od tri vojske u ratu 90-ih godina prošlog vijeka, u Modranu kod Dervente, 21. marta, gdje se svake godine obilježava godišnjica te jedinice, kao i pomen stradalima u Bosanskoj Posavini. Na katoličkom groblju u tom selu, na sjeveru Bosne i Hercegovine, nalazi se i spomenik u obliku slova "U" i s hrvatskom šahovnicom sa početnim bijelim poljem, za kojeg u RS tvrde da "nedvosmisleno" predstavlja ustaško obilježje. Iz Ustavnog suda RS saopšteno je 4. maja da je Vijeće tog Suda za zaštitu vitalnog interesa zaključilo da zahtjevi kojim se spori usvojena Rezolucija i zaključci nisu prihvatljivi, jer "ni po sadržini, ni po formi, nemaju karakter opštih pravnih akata". Kako se dodaje, osporenim aktima ukazuje se na konkretno stanje i probleme u društvu, utvrđuje se politika koja se treba sprovoditi u određenoj oblasti, daju se smjernice i predviđaju mjere za njihovu realizaciju. "Zbog toga je zaključeno da Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje njihovu saglasnost s ustavnim odredbama koje se odnose na zaštitu vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda u Republici Srpskoj", istakli su u Ustavnom sudu RS. Uz Rezoluciju, koja je usvojena na prijedlog vladajuće koalicije RS predvođene Savezom nezavisnih socijaldemokrata na čelu s Miloradom Dodikom, usvojeni su i zaključci svih parlamentarnih stranaka u tom entitetu, koje predviđaju i izmjene pojedinih entitetskih zakona. U rezoluciji se osuđuje veličanje zločinačkih ideja iz Drugog svjetskog rata, genocida počinjenog nad Srbima u NDH, te Holokausta. Pozivaju se nadležne institucije da preduzmu mjere protiv finansiranja organizacija koje promovišu sporne ideologije, te da sankcionišu javno podsticanje na rasnu, etničku i vjersku mržnju. Istovremeno, tada su odbijeni amandmani da se u Rezoluciju uvrste i zločini četničkih jedinica, te četnička ideologija. Rezolucijom nisu obuhvaćeni ni zločini iz rata u Bosni i Hercegovini 90-ih godina prošlog vijeka. Bosna i Hercegovina do sada nije uspjela usvojiti zakon o zabrani fašističkih i nacističkih ideologija na državnom nivou, iako su takve inicijative više puta bile u proceduri Parlamentarne skupštine BiH.

Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvojio je na sjednici 4. maja Zakon o ograničavanju raspolaganja imovinom, s ciljem sprečavanja terorizma, financiranja terorizma i financiranja širenja oružja za masovno uništenje. Ovaj zakon je jedan od uvjeta koje BiH treba ispuniti da izbjegne moguće stavljanje na "sivu listu" međunarodnih financijskih nadzornih tijela. Usvajanje zakona dio je šireg paketa mjera kojima vlasti u Bosni i Hercegovini nastoje izbjeći negativnu ocjenu Komiteta eksperata za procjenu mjera protiv pranja novca i financiranja terorizma (Moneyval) i Radne grupe za financijsku akciju (FATF) koju je uspostavilo sedam najrazvijenijih zemalja svijeta (G7). Osim zakona koji je usvojen 4. maja, BiH mora usvojiti i zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, te zakon o oduzimanju i upravljanju imovinom stečenom kaznenim djelom. Ove zakone treba usuglasiti i predložiti Vijeće ministara BiH, a potom usvojiti dvodomna Parlamentarna skupština BiH. Konačna odluka hoće li BiH biti na "sivoj listi" očekuje se 5. maja na sastanku FATF-a u Helsinkiju. Stavljanje na tu listu značilo bi pojačan nadzor nad novčanim transakcijama iz Bosne i Hercegovine i prema njoj, što bi moglo usporiti međunarodna plaćanja i povećati administrativno opterećenje za banke i druge financijske institucije. Osim što bi to moglo dovesti do duljeg trajanja slanja novca za građane i poduzeća u BiH, može utjecati i na uvjete financiranja, uključujući više kamatne stope na kredite. Bosna i Hercegovina je u februaru 2025. ušla u jednogodišnje razdoblje pojačanog praćenja FATF-a. Europska unija od tad je više puta upozoravala da bi to imalo šire ekonomske posljedice, uključujući otežan pristup međunarodnim financijskim tržištima i moguće usporavanje investicija, kao i na pristupanje zemlje Jedinstvenom području plaćanja u eurima (SEPA) kojem su pristupile sve zemlje Zapadnog Balkana, osim BiH i Kosova.

Nakon što je Sud Bosne i Hercegovine odbio optužnicu protiv Darija Ristića, državljanina BiH koji se priključio ruskoj vojsci nakon sticanja ruskog državljanstva, Tužilaštvo BiH najavilo je mogućnost izmjena zakona za ovakve slučajeve. Iz državnog tužilaštva nisu precizirali kako i kojim zakonskim rješenjima bi se vršile izmjene, ali su rekli da je održan kolegij u ovoj instituciji gdje je zaključeno da se ministarstva pravde, sigurnosti, civilnih poslova, prometa i komunikacija na nivou BiH, upoznaju s praksom Suda BiH u predmetu Ristić. Rečeno je da će im se predložiti da razmotre i eventualne izmjene relevantnih zakonskih rješenja, kako bi se spriječio odlazak državljana BiH na strana ratišta. Od početka ruske invazije na Ukrajinu, deseci bh. državljana su se pridružili ruskoj vojsci, a dio je dobio i državljanstvo, što je otežalo napore tužilaštva, jer više ne mogu biti optuženi za pridruživanje stranoj paravojnoj formaciji, budući da, pravno, služe u oružanim snagama svoje zemlje zbog strateške upotrebe dvojnog državljanstva. Pravni stručnjaci ističu da ne postoje zakonska rješenja kojima se može spriječiti građanima BiH sa dvojnim državljanstvom da učestvuju na ratištima ili služe vojsku u zemljama u kojima su državljanstvo legalno stekli. Pravni okvir za procesuiranje stranih boraca u Bosni i Hercegovini zasnovan je na članu 162b Krivičnog zakona, koji kriminalizira formiranje, regrutaciju i učešće u stranim vojnim ili paravojnim formacijama. Prema Krivičnom zakonu BiH svako pridruživanje stranoj vojnoj, paravojnoj je kažnjivo, osim u slučaju kad osoba na legalan način dobije državljanstvo te zemlje. Za krivično djelo pridruživanje stranim paravojnim i vojnim jedinicama Krivični zakon BiH predviđa kazne, u ovisnosti o kvalifikacijama, od tri mjeseca do deset godina zatvora. Rusija je ubrzanu dodjelu državljanstva stranim borcima uvela u septembru 2022, nekoliko mjeseci nakon početka invazije na Ukrajinu Ukrajinski front dozvoljen osobama s dvojnim državljanstvomIz Suda BiH nisu željeli komentarisati za Radio Slobodna Evropa najave tužilaštva o mogućim izmjenama zakona. U obrazloženju presude u slučaju Ristić, koju su proslijedili RSE, potvrđuju nepostojanje krivičnog djela, jer je Ristić imao državljanstvo Rusije tokom učešća u ratu. Dario Ristić iz Modriče se pridružio ruskoj vojsci u novembru 2023. godine, što je krivično djelo prema zakonima u BiH, ali je prije stupanja u rusku vojsku dobio državljanstvo Rusije. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ga je teretilo zbog pridruživanja stranoj vojsci i učešća na stranom ratištu, ali je Sud BiH odbacio optužnicu. Iz Suda BiH za Radio Slobodna Evropa su dostavili obrazloženje presude u kojoj navode razloge za odbacivanje tužbe. "Kako to iz činjeničnog opisa optužnice i dokaza dostavljenih uz optužnicu proizlazi, osumnjičeni Dario Ristić priključio se regularnoj vojsci Ruske Federacije, kao državljanin Ruske Federacije, te samim time nije ostvario bitna obilježja krivičnog djela protuzakonito formiranje i pridruživanje stranim paravojnim ili parapolicijskim formacijama iz člana 162b. stav 2. KZBiH", navodi se u obrazloženju presude Suda BiH. Iako je Ristićeva odbrana za Radio Slobodna Evropa ranije više puta rekla da planira sporazumno priznati krivicu za krivično djelo pridruživanje stranim vojnim formacijama, njegov advokat Rade Ćulibrk, kaže da u ovom slučaju nema krivičnog djela. On je za Radio Slobodna Evropa rekao da krivični Zakon BiH jasno predviđa da "nedozvoljeno služenje u stranim oružanim formacijama, čini državljanin Bosne i Hercegovine koji služi u vojsci druge države", ali da u situaciji u kojoj državljanin BiH ima državljanstvo te države u kojoj služi, nema krivičnog djela, zbog čega je Sud odbacio optužnicu. "Znači u momentu zaključivanja ugora sa Vojskom Ruske Federacije, on je već bio državljanin i Rusije i Bosne i Hercegovine. A pošto je državljanin i Rusije, znači ne služi u stranoj vojsci. Kao što ne bi Ruska Federacija mogla da protiv njega vodi postupak za služenje u Vojsci Bosne i Hercegovine", poručuje Ćulibrk. Branko Perić, bivši sudija Suda BiH kaže da u ovakvim slučajevima nema osnovnog elementa krivičnog djela. "Dakle, primila ga je Rusija u državljanstvo, dala mu privilegije, kao što drugi ljudi dobiju naše državljanstvo, Bosne i Hercegovine. Dakle, nemam toga elementa stranog ratišta", ističe Perić za RSE. Istovremeno, bivši državni tužilac Dubravko Čampara, koji je godinama radio na procesuiranju boraca sa stranih ratišta, kaže da BiH ne može inkriminirati bilo koga ko ima državljanstvo države u kojoj je nastao neki sukob i koji se pridruži. "Mi smo, recimo, imali čovjeka koji je državljanin BiH i Izraela, a u Izraelu je obavezan vojni rok za svakoga. Tako da, imali smo informacije da čovjek je pristupio Izraelskoj armiji i tamo je bio u nekim vojnim jedinicama i s obzirom na to da se tamo stalno događaju neki sukobi i on je učestvovao u tome, ali mi nismo procesuirali", kaže Čampara za RSE. Da li su moguće izmjene zakona?Izmjene i dopune zakona na nivou BiH mogu predložiti Savjet ministara BiH, svaki poslanik ili delegat Parlamentarne skupštine BiH, te Predsjedništvo BiH. O prijedlogu odlučuje Parlamentarna skupština BiH (Predstavnički dom i Dom naroda), usvajanjem u oba doma. Potom zakon proglašava Predsjedništvo BiH i objavljuje se u Službenom glasniku BiH. Krivično djelo odlaska na strana ratišta uvedeno je izmjenama Krivičnog zakona BiH 2014. godine (član 162b), primarno kao odgovor na odlaske građana BiH u Siriju i Irak. Do danas su, uglavnom, procesuirani povratnici povezani s odlascima u Siriju i Irak, odnosno terorističkim grupama kojima su se tamo pridruživali. Radi se o desecima presuda, uključujući i organizatore i pomagače, dok se odlasci u Ukrajini gotovo nikako nisu procesuirali. Pravni stručnjaci upozoravaju da je teško mijenjati zakone na način koji bi spriječio ovakve slučajeve, a da se pritom ne krše drugi zakoni ili međunarodne konvencije i sporazumi. "Oni mogu ići na izmjenu zakonu o državljanstvu, pa da automatski gubi državljanstvo, pa onda se i gubi nadležnost sudova Bosne i Hercegovine", smatra Ćulibrk. Bivši sudija Perić kaže da eventualne izmjene zakona za državljane sa dvojim državljanstvom koji odlaze na druga ratišta, ne bi trebalo biti predmet krivičnog zakonodavstva. "To bi trebalo biti predmet odredbi administrativnog prava, odnosno odredbi Zakona o državljanstvu. Država, ako misli da to treba sankcionisati, onda bi trebalo da to predvidi kao razlog za oduzimanje državljanstva", smatra Perić, dodajući da se radi o „povredi suvereniteta ugleda države Bosne i Hercegovine“. "Ako ti nije stalo do države Bosne i Hercegovine i ideš da ratuješ za neku drugu državu, što bi bio državljanin Bosne i Hercegovine i uživao privilegije države Bosne i Hercegovine", zaključuje Perić. Čampara je mišljenja da se dvojno državljanstvo ne može zabraniti, pa tako ni odlazak na ratišta ili služenje vojnog roka u tim zemljama, te da je to pravno neizvodivo i gotovo nemoguće. "To ne može biti inkriminacija, ili eventualno neka administrativna zabrana, po bilo koju cijenu. Ja mislim da su sve ustavne odredbe u korist pojedinca. Ustavna prava su zagarantovana i Evropskom konvencijom i Ustavom BiH. Ja ne vidim način kako bi se to moglo zabraniti", kaže on. Nisu svi na ukrajinskom ratištu dobili državljanstvaBosna i Hercegovina nema spisak svojih državljana koji se nalaze na ukrajinskom ratištu, niti ima zvanične podatke o tome. Podaci do kojih je došao Radio Slobodna Evropa u saradnji sa ukrajinskim institucijama i agencijama, te sopstvenim istraživanjima, pokazuje da je najmanje 20 bh. državljana koji učestvuju u ratu u Ukrajini. Za razliku od Ristića, neki od bh. državljana nisu dobili državljanstva prije odlaska na front u redovima ruske armije. Među njima je Selver Hrustić koji je ratovao za rusku vojsku, nakon čega ga je zarobila Ukrajina. Ukoliko ta zemlja odluči, on bi mogao biti vraćen u BiH i procesuiran po osnovu Krivičnog zakona BiH za krivično djelo pridruživanje stranim vojskama. Prema službenim potvrdama koje su izdale ruske vojne službe, rusko državljanstvo nije imao ni Mario Kuzmanović, bivši vojnik Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, koji je nestao u decembru 2024. na ratištu u Ukrajini, gdje se borio na strani ruske armije. Prema informacijama iz Rusije, iz januara ove godine, Kuzmanović se smatra mrtvim, ali detalji o njegovoj smrti i tijelu nisu poznati. Pored Ristića, jedini procesuirani slučaj odlaska u Ukrajinu bio je Gavrilo Stević, optužen za nezakonito pridruživanje stranim paravojnim formacijama. Na ukrajinskom frontu on je bio od 2014. tokom rata Ukrajine i separatističkih snaga Luganska i Donjecka. Šest godina kasnije je oslobođen optužbi pred Sudom BiH zbog nedostatka dokaza o učešću u vojnim dejstvima na strani ruskih separatista. Nepoznat broj bh. građana sa dvojnim državljanstvomBiH nema zvaničnu evidenciju o broju državljana koji imaju dvojno državljanstvo. Država nema način da prati kada njeni državljani dobiju drugo državljanstvo u zemljama sa kojima nema dogovor. Takvi sporazumi postoje samo sa Švedskom, Srbijom i Hrvatskom. Strane države nisu dužne obavještavati BiH, a mnogi državljani imaju dvojno državljanstvo po porijeklu, bez ikakve nove registracije u BiH. Procjene medija i nevladinih organizacija su da između 1,3 i 1,6 miliona državljana BiH ima dvojno državljanstvo, što je između 35 i 45 odsto od ukupnog broja državljana BiH u svijetu.

Ujedinjene nacije u Bosni i Hercegovini upozorile su da je nužno hitno djelovanje na zaštititi žena i djece te sprječavanju nasilja, nakon što je u Sarajevu ubijena 41-godišnja žena. Elma Godinjak-Prusac ubijena je 1. maja hicem iz pištolja u sarajevskom naselju Dobrinja, zbog čega je uhapšen njen bivši partner, 49-godišnji Tarik Prusac. U BiH nema zvaničnih podataka o broju žrtava femicida u posljednjih nekoliko godina. Organizacije civilnog društva procjenjuju da godišnje u prosjeku bude ubijeno oko 11 žena, najčešće od partnera ili drugih muških članova porodice. UN naglašava važnost brze, temeljite i nepristrasne istrage, kao i pune odgovornosti u skladu sa zakonom, kao i potrebe sveobuhvatne zaštite i podrške članovima porodice ubijene žene. Ističu i da je ovaj slučaj podsjetnik da nasilje nad ženama i dalje predstavlja ozbiljno i trajno kršenje ljudskih prava u BiH. "Femicidi nisu izolirani činovi, već najekstremniji oblik kontinuiranog i često eskalirajućeg rodno zasnovanog nasilja, s razornim posljedicama po porodice, zajednice i djecu. Izloženost takvom nasilju, bilo direktna ili indirektna, može imati duboke i dugoročne posljedice po sigurnost, dobrobit i razvoj djece", naveo je UN. Istaknuto je da i posljednji slučaj femicida naglašava potrebu za punom primjenom postojećih zakona i politika usmjerenih na prevenciju i odgovor na nasilje nad ženama, kao i na osiguravanje zaštite žena izloženih riziku. To uključuje i nedavne izmjene i dopune Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama u Federaciji BiH, kao i djelotvornu primjenu relevantnih odredbi Krivičnog zakona BiH, radi osiguranja pravovremenog procesuiranja i odgovornosti počinilaca. "Prevencija mora ići dalje od institucionalnih odgovora i uključivati ranu intervenciju, djelotvornu procjenu rizika te dostupne i kvalitetne usluge podrške", naveli su iz UN-a. Suočena s protestima zbog rasta broja ubistava žena, vlast u Federaciji BiH donijela je prošle goidne zakon kojim je najavila efikasniju zaštitu žrtava porodičnog nasilja. Izmijenjeni Zakon o zaštiti od nasilja u porodici stupio je na snagu u martu prošle godine, a uslijedile su izmjene Krivičnog zakona u koji je uvršten femicid, kao zasebno kazneno djelo. Izmjene Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, uz ostalo, proširile su ovlasti policije, koja ima obavezu da, nakon prijavljenog nasilja, uradi procjenu rizika od smrtnosti i ponavljanja nasilja. RSE Specijal: Šta se desilo nakon ubistva Nizame Hećimović?Učinkovitije postupanje institucija u zaštiti žena i procesuiranju odgovornih za nasilje zatraženo je na protestima građana širom zemlje, nakon što je u augustu 2023. bivši partner ubio Nizamu Hećimović iz Gradačca. Bio je to jedan od najbrutalnijih slučajeva ubistava žena u BiH, nakon koga su entitetske vlasti, pod pritiskom protesta, usvojile zakonske izmjene obećavajući bolju zaštitu žena od nasilnika.

Otkako je američki predsjednik Donald Trump prošle godine preuzeo dužnost, Washington i Brisel su se sukobili oko trgovine, podrške Ukrajini i vojne potrošnje. Sada je tu novo bojno polje: Zapadni Balkan. Jedinstveno pozicionirane na raskrsnici interesa EU i SAD-a, kao i ruskog i kineskog uticaja, zemlje regiona privukle su pažnju svjetskih supersila, pokrećući utrku za iskorištavanje njihovog rastućeg značaja, ranjivosti i slabih ekonomija. Nigdje to nije više vidljivo nego u nedavnim ulaganjima američkih investitora u energetske projekte u Albaniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, zemljama koje nastoje da okončaju svoju zavisnost od ruskih isporuka. "Predsjednik Trump otvara novu eru saradnje sa južnom, te centralnom i istočnom Evropom," rekao je američki ministar energetike Chris Wright novinarima na poslovnom forumu Inicijative tri mora u Dubrovniku u Hrvatskoj. Sukob agendi bio je naglašen prošle sedmice kada su Sjedinjene Američke Države napravile najveću javnu investiciju u posljednjih nekoliko godina na Zapadnom Balkanu, potpisivanjem nekoliko sporazuma o izvozu plina i razvoju umjetne inteligencije u Albaniji, Bosni i Hrvatskoj vrijednih nekoliko milijardi. Centralni dio je projekat plinovoda Južna interkonekcija vrijedan 1,5 milijardi dolara između Bosne i Hrvatske, koji povezuje BiH sa hrvatskim terminalom za ukapljeni prirodni plin na ostrvu Krk i sa širom evropskom mrežom plinovoda. "Prepoznato je da je ovo ponovo regija sa visokim ulogom i što više preuveličavate najave, to više izazivate protivljenje, iz Moskve, iz Pekinga, čak i iz dijelova Evrope," rekao je za RSE jedan pomoćnik u Kongresu upoznat s razgovorima. "Strategija je da se kapital i projekti pokreću brže nego što politika može da reaguje. Ako sve predstavite kao geopolitičko nadmetanje, usporavate to. Ako ga nazovete investicijama i infrastrukturom, ide brže,” dodao je drugi pomoćnik. Snovi o plinovoduBosni i Hercegovini, jednoj od najsiromašnijih zemalja u Evropi, potrebno je da se stvari pokrenu čim prije. Trenutno je u potpunosti zavisna od ruskih fosilnih goriva koja se uvoze putem Turskog toka. Ključno je da je terminal na Krku glavni kanal za američki ukapljeni prirodni plin (LNG) ka evropskom kontinentu, a sporazum, koji su supotpisale Sjedinjene Američke Države, osigurat će da još više američke energije stigne u regiju. Čini se da se balkanske zemlje okreću Sjedinjenim Državama nakon godina neuspjeha da osiguraju finansiranje koje im je potrebno iz Evrope. "Nizak nivo investicija dugo je opterećivao Balkan," kaže David J. Kostelancik, viši saradnik u Programu za demokratsku otpornost pri Centru za analizu evropske politike (CEPA), koji kaže da "energetska sigurnost u jugoistočnoj Evropi više nije periferno ekonomsko pitanje, to je ključno pitanje nacionalne sigurnosti SAD-a." "Fokusiranjem diplomatskog angažmana i olakšavanjem finansiranja…SAD mogu povećati ulaganja u energetski sektor koji povećava konkurentnost i osigurava sigurnost, uključujući cyber sigurnost i mehanizme provjere investicija koji otkrivaju pokušaje zlonamjernih aktera da steknu uticaj." I Brisel i Washington podržavaju odvajanje Balkana od ruske energetske zavisnosti. Ali energetska politika sada prelazi u utrku za uticaj, suprotstavljajući dvije prijestolnice jednu drugoj. Kako bi otvorila put za sporazum o plinovodu, Bosna je izmijenila zakonodavstvo kako bi imenovala privatnu američku kompaniju, AAFS Infrastructure and Energy, kao glavnog investitora i operatera. Prema podacima o kompaniji i projektu, direktor AAFS je Jesse Binnall, bivši član pravnog tima američkog predsjednika Donalda Trumpa, dok je potpredsjednik Joseph Flynn brat bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost SAD-a Michaela Flynna. Novi zakon značio je da nema otvorenog procesa tendera, što je razljutilo Brisel i navelo Transparency International da upozori na “opasan presedan” koji se postavlja. U pismu od 13. aprila, ambasador EU u Sarajevu, Luigi Soreca, upozorio je da zakonodavstvo usvojeno posebno za projekt plinovoda (lex specialis) može ugroziti pristup Bosne evropskom energetskom tržištu, kao i oko milijardu eura finansiranja u okviru EU Plana rasta za Zapadni Balkan. BiH je dio Energetske zajednice Brisela, koja svoje zakone u ovoj oblasti proširuje na zemlje kandidate za članstvo u EU u regionu. Iako je Sarajevo kandidat za članstvo u EU od 2022. godine, nema naznaka da će uskoro pristupiti Uniji, a Brisel često ukazuje na nedostatak unutrašnjih reformi. Zvaničnici u Bosni također kažu da njihov sporazum s američkim investitorima dolazi kao pokušaj da se pomogne približavanju cilju same Unije da obustavi sav uvoz ruske energije do 1. januara 2028. godine. To je ogroman zadatak za Bosnu, koja nema vlastitu proizvodnju plina i u potpunosti je zavisna od Rusije, koja joj godišnje isporučuje 225 miliona kubnih metara plina. S obzirom na to da članstvo u EU izgleda daleko, čini se da je Bosna odlučila ignorisati upozorenje Evrope da “pažljivo razmotri svoje obaveze” prilikom potpisivanja ugovora o energetskim projektima, te nastavi s američkim investicijama. Bosna se čak pridružila američkoj inicijativi za jačanje energetske opskrbe regiona, a ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković rekao je za RSE da je to “ekonomski značajno za zemlju.” "Ovaj dio Evrope vraća se zdravom razumu, put ka prosperitetu je više, a ne manje energije," rekao je Wright. Ekonomski interes SAD-a u regionu dodatno je podstaknut usvajanjem "Zakona o demokratiji i prosperitetu Zapadnog Balkana," u Kongresu u februaru, koji, između ostalog, obavezuje Sjedinjene Američke Države na pojačavanje ekonomske saradnje. Prošle sedmice, glavni grad Kosova, Priština, bio je domaćin Konferencije američkih investitora s ciljem privlačenja američkih kompanija da ulažu u brojne projekte, poput nove autobuske stanice i bolnice u gradu, izgradnje obilaznice i više objekata sportske infrastrukture. Američka investiciona grupa Pantheon Atlas potpisala je pismo namjere sa lokalnim partnerom Končar Group o izgradnji centra za razvoj umjetne inteligencije i data centra u centralnoj Hrvatskoj naredne godine, vrijednog 58 milijardi dolara, s planiranim kapacitetom električne energije od jedne milijarde gigavata. U međuvremenu u Tirani, Albanija je potpisala dvadesetogodišnji okvirni sporazum o uvozu američkog LNG-a vrijedan šest milijardi dolara, povezujući lokalnog energetskog dobavljača Albgaz s američkom firmom Venture Global i grčkom kompanijom Aktor. Zvaničnici koji su govorili pod uslovom anonimnosti rekli su da se očekuje još najava, iako nisu dati detalji. Dodali su da, iako je trenutni fokus na Albaniji, Bosni i Hrvatskoj, postoji snažan osjećaj da je ova nova politika zamišljena kao regionalna. Srbija, Sjeverna Makedonija i Crna Gora vide se kao logični sljedeći koraci ako početni projekti uspiju, posebno dok Washington nastoji izgraditi integriraniji energetski i digitalni koridor širom Zapadnog Balkana.

U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo o tome dokle će porodica Dodik vladati Republikom Srpskom. Sagovornici su bili Stefan Blagić, predsednik udruženja ReStart Srpska iz Banjaluke, i Mladen Bubonjić, politički analitičar takođe iz Banjaluke. Bilo je riječi o tome da li Milorad Dodik priprema svog sina Igora da ga naslijedi na čelu vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata, da li je Igor, koji je organizacioni sekretar SNSD-a, već postao drugi čovek u toj partiji, kako funkcioneri u vrhu stranke, posebno partijski veterani, prihvataju Igora Dodika i da li se Željka Cvijanović, članica Predsjednštva BiH, koja se smatra Dodikom najbližom saradnicom i koja se jedno vrijeme pominjala kao njegova nasljednica, pomirila s tim da joj njegov sin Igor bude budući šef. Razgovaralo se i o tome ima li Igor Dodik ugled u javnosti ili se na njega gleda samo kao na sina moćnog oca, da li bi samostalno mogao da vodi stranku, da li će ga vladajuća stranka kandidovati za funkciju predsjednika Republike Srpske na izborima oktobra ove godine, kao i tome da li porodica Dodik smatra Republiku Srpsku svojim dinastičkim posjedom. Omer Karabeg: Da li Milorad Dodik priprema svog sina Igora da ga naslijedi na čelu Saveza nezavisnih socijaldemokrata? Stefan Blagić: Prema potezima koje povlači Dodik stariji izgleda da se ide upravo u tom smjeru. Pravo pitanje je zašto Dodik želi da ga naslijedi neko od najbližih članova njegove porodice, a ne neko iz političke partije na čijem čelu je već više od četvrt vijeka. Čini se da Dodik nema povjerenja u svoje najbliže saradnike vjerovatno zato što su danas najbliži Dodikovi saradnici politički preletači. Zato on priprema teren da ga naslijedi sin Igor jer jedino u njega ima apsolutno povjerenje. Mislim da je Dodikov propust što za tri decenije, koliko je predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata, nije uspio da nađe nikog kome će vjerovati i ko bi bio sposoban da ga naslijedi na čelu partije. Sin moćnog ocaMladen Bubonjić: Dodik svakako priprema sina da ga naslijedi. I to je vidljivo ne od juče. Odavno se o tome ne samo spekuliše, već se i vuku potezi u tom pravcu. Milorad Dodik već duže vremena vodi sina na mnogobrojne sastanke i političke događaje. Februara 2024. Igor je postavljene za organizacionog sekretara SSND-a i ima odriješene ruke kad je riječ o organizaciji stranke, raspoređivanju kadrova i pregovaranju. Zašto se to radi? Prije svega da bi se sačuvalo sve ono što je Dodik stekao tokom svoje dugogodišnje vladavine, da sve ostane u porodici. Politika u tome značajno pomaže. To je neka vrsta nasljedne demokratije za koju se Milorad Dodik opredijelio. Omer Karabeg: Da li je Igor Dodik praktično drugi čovjek u stranci, odmah iza oca Milorada? Stefan Blagić: Iako funkcija, koju Igor Dodik obavlja, to ne govori, mlađi Dodik je de facto postao drugi čovjek SNSD-a. To otvara mnoga pitanja. Prvo je kako će na to reagovati stariji kadar SNSD-a, recimo, Nikola Špirić, Sredoje Nović ili Nebojša Radmanović kojima je tri decenije komandovao Dodik, a sada treba da im komanduje njegov sin. Oni će to teže prihvatiti nego mlađa garnitura koja je pristupila SSND-a prije pet, šest, sedam godina. Mislim da će oni biti skloniji da poštuju buduće liderstvo Dodika mlađeg, nego ovi stariji. Problem je i kako će se obaviti tranzicija vlasti u partiji. Mnogi autokratski i hibridni režimi budu uzdrmani prilikom tranzicije vlasti zato što neki funkcioneri ne žele da prihvate nasljednika koga je odabrao šef partije, pa dolazi do turbulencija unutar stranke. Dodik mlađi bi se moga naći u sličnom problemu. Mislim da će u tom pogledu biti ključni oktobarski izbori – da li će se Igor Dodik kandidovati za neku od funkcija, recimo, za poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske i kako će se ponašati kad dobije taj mandat. Mladen Bubonjić: Igor Dodik je svakako drugi čovjek u stranci ako ne formalno, onda neformalno, ne toliko što ga poštuju, već što se boje odmazde Dodika starijeg. Još uvijek se zna ko je apsolutni šef, gospodar ne samo stranke, već i Republike Srpske. Savez nezavisnih socijaldemokrata nije obična politička stranka, već interesna grupa koja je sačinjena od mnogobrojnih klanova. U okviru SNSD-a postoje čak klanovi sa dijametralno suprotnim interesima koji se međusobno sukobljavaju radi moći, pozicija i privilegija. Za Igora Dodika će biti problem kako namiriti sve te klanove. Tačno je da mu mlada garda SSND-a u značajnoj mjeri daje podršku. Pitanje je da li će uspjeti da skrajne stariju generaciju, da ih namiri i amortizuje njihovu opstrukciju. Stariji Dodik je to decenijama uspješno radio naizmjenično im prijeteći i nagrađujući ih. Da li mlađi Dodik ima toliko političkog umijeća, lukavosti i mudrosti da sve to izbalansira – to ćemo tek vidjeti. Željka CvijanovićOmer Karabeg: Da li bi ustoličenjem Igora Dodika bila pogođena Željka Cvijanović, članica Predsjedništva BiH i najbliža saradnica njegovog oca? Stefan Blagić: Željka Cvijanović se prije godinu dana nametala kao jedno od imena koje je najozbiljnije konkurisalo za poziciju predsjednika SNSD-a. To je bilo nakon presude Miloradu Dodiku kojom mu je zabranjeno obavljanje javnih funkcija, pa se nagađalo da li može ostati na čelu stranke. Tada je ona isplivala kao potencijalna zamjena, a čini mi da ni ona sama nije bila operisana od ambicije da postane predsjednica stranke. Uostalom, ona je na izborima 2022. godine kao kandidatkinja za članicu Predsjedništva BiH dobila više glasova nego što je Milorad Dodik dobio kao kandidat za predsjednika Republike Srpske. To joj zaista daje leigitimitet tako da ne treba da čude njene ambicije. Međutim, ako Dodik stariji ne odluči da joj prepusti čelo stranke, njena ambicija se neće ostvariti. A on, to sam već rekao, nikome toliko ne vjeruje kao sopstvenom sinu. Omer Karabeg: Gospodine Bubonjiću, mislite bi se Željka Cvijanović pomirila da joj Dodikov sin bude šef? Mladen Bubonjić: Mislim da bi. Jer ona zna da ne može da zadovolji sve interese i prohtjeve različitih frakcija u stranci da bi dobila većinsku podršku. Milorad Dodik još uvek ima kapacitet i za nagrađivanje i za kažnjavanje. Željka Cvijanović možda ima podršku nekih frakcija, ali je nema u okviru cijelog SNSD-a. Mislim da je toga i te kako svjesna i ne vjerujem da će rizikovati da ugrozi svoju sadašnju poziciju. Stefan Blagić: Ali ne treba zanemariti da Milorad Dodik ipak ima izvjesno povjerenje u Željku Cvijanović čim je s njom išao na one sastanke u SAD. Ona je imala značajnu ulogu u skidanju sankcija Dodiku i njegovoj porodici i mislim da joj je on zahvalan. Tako da nju ne bi trebalo potpuno eliminisati. Ali da nije favorit – definitivno nije. PedigreOmer Karabeg: Ima li Igor Dodik ikakav ugled u javnosti ili na njega gledaju samo kao na sina moćnog oca? Stefan Blagić: Igor Dodik nije bio toliko aktivan u javnosti, tek treba da ga vidimo da li će uspjeti da stekne bar dio harizme i popularnosti koju je imao i još uvijek ima njegov otac. Igor, doduše, ima pedigre koji njegov otac nije imao. Školovan je inostranstvu i za razliku od oca ima lijepe manire. Da li je u marketinškim agencijama pripreman za preuzimanje stranke – zaista ne znam. Ali ima određene kvalitete. Međutim, ima i nekoliko otežavajućih okolnosti. Koliko god izgledalo da mu politički put olakšava to što je sin Milorada Dodika, to je istovremeno i opterećenje. Jer grijesi njegovog oca će se pripisivati i sinu mada on vjerovatno nije bio ni punoljetan u vrijeme kada mu je otac bio premijer Republike Srpske. Osim toga, ne treba zaboraviti da je u medijima Igor Dodik dovođen u vezu sa kompanijom Prointer koja je dobila dosta novca iz budžeta zahvaljujući veoma povoljnim ugovorima sa entitetskim institucijama. Sumnjalo se na nepotizam i korupciju. Mladen Bubonjić: Prije svega, šta podrazumijevamo pod javnošću? Ako pod javnošću podrazumijevamo lojalne SNSD-ovce, oni će na Igora Dodika gledati onako kako im se kaže. Ako Milorad Dodik i njemu bliski mediji kažu da je Igor Dodik ne samo poželjno, nego i jedino pravo rješenje, oni će to prihvatiti. A dio javnosti koji se protivi vlastima biće protiv toga rešenja kao što je i protiv svega što dolazi od vlasti. Javnost je u Republici Srpskoj oštro podijeljena, pa će takve biti i reakcije na Igora Dodika. Omer Karabeg: A da li opozicija na njega gleda kao na ozbiljnog protivnika ili samo kao na sina moćnog oca? Mladen Bubonjić: Svakako da na njega gleda kao na sina moćnog oca i kao na dio vladajuće strukture. Opozicija će ga tretirati kao protivnika. Zasada ne mogu da mu imputiraju sve ono što mogu njegovom ocu, iako, kao što je pomenuo kolega Blagić, postoje spekulacije o njegovoj povezanosti sa firmom koja je dobila značajna sredstva iz budžeta. Ali jasno je da je će Igor Dodik biti postavljen na čelnu poziciju da bi se nastavio s istim trendom. Predsjednik svegaOmer Karabeg: Da li bi se moglo dogoditi da na oktobarskim izborima ove godine vladajuća stranka kandiduje Igora Dodika za predsjednika Republike Srpske? Stefan Blagić: O tome se nešto pričalo unazad mjesec, dva, ali sumnjam da će ga kandidovati jer ga nije bilo dovoljno u javnosti, a mislim da dosta ljudi ne gleda na Igora ni blagonaklono, ni sa simpatijama jer je sin Milorada Dodika. Igor Dodik još uvijek nije toliko jaka politička ličnost da bi ga SNSD u ovom trenutku kandidovao za predsjednika Republike Srpske. On možda ima izvjestan autoritet unutar SSND-a, ali u široj javnosti on nije toliko prepoznatljiv – ni blizu kao njegov otac. Mislim da bi SNSD napravio grešku ukoliko bi odlučio da ga kandiduje. Siguran sam da imaju istraživanja koja im to govore. Zbog toga se kao mogući njihov kandidat za predsjednika Republike Srpske sve više pominje aktuelni višestruki premijer Savo Minić. Mladen Bubonjić: Mislim da je sve moguće, pa i Igorova kandidatura, ali ipak sam bliži stavu da će ličnosti iz SNSD-a, koje su politički vidljivije, biti stavljene u prvi plan. Međutim, uopšte nije bitno ko bi iz SSND-a bio na mjestu predsjednika Republike Srpske. Vidimo da se sadašnji predsjednik Siniša Karan gotovo ne pojavljuje u javnosti i ništa ga se ne pita. Dok je Ana Trišić-Babić bila v.d. predsjednika, vidjeli smo da je na svim putovanjima ona bila Dodikova pratnja iako Dodik formalno nije imao nikakvu funkciju. Suština je u tome da je Dodik neformalni i predsjednik, i premijer, i član Predsjedništva BiH, i predsjednik kućnog savjeta i svega. Tako da u suštini nije bitno ko će biti na kom mjestu. Dinastički posjedOmer Karabeg: Dosta zavisi i od Beograda. Da li Igor Dodik ima veze u Beogradu? Da li bi on dobio podršku Beograda ako bi ga otac ustoličio za naslednika? Stefan Blagić: Sigurno da ima kontakte u Beogradu. I poslovne, a i političke. Ali sve te veze dolaze preko njegovog oca, u to nema nikakve sumnje. Otac mu je obezbijedio mnogo linija koje ga spajaju sa Beogradom, pa će mu, kad bude na čelu stranke, mnoga vrata biti otvorena. Međutim, pitanje je koliko će to vrijediti ako se tamošnja vlast promijeni na izborima. Mladen Bubonjić: Ako Igor Dodik i ima neke kontakte u Beogradu, to je samo posredno preko svog oca. Još uvijek ga Beograd ne percipira kao značajnu političku ličnost. Rekao bih da u tome zaostaje i za nekim opozicionim prvacima. Omer Karabeg: I na kraju, da li se može desiti da nakon Dodika oca Republikom Srpskom vlada Dodik sin, pa će se čitav entitet pretvoriti u porodično vlasništvo? Stefan Blagić: Mislim da će to zavisti od Igora Dodika. Jer onog trenutka kad otac definitivno ode sa političke scene i kada više ne bude imao moć kakvu ima danas, samo će od Igora zavisiti kojim putem će krenuti stranka u političkom i svakom drugom smislu. Mladen Bubonjić: Svakako postoji mogućnost da Republika Srpska postane porodično vlasništvo. Oni nemaju drugi izbor nego da na sve moguće načine čuvaju moć i vlast zato što gubitkom moći ne gube samo političke pozicije i bogatstvo, nego i mnogo više, čak i slobodu. To je bitka ne samo za ostanak na vlasti, nego i za egzistencijalni opstanak.

U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo o tome dokle će porodica Dodik vladati Republikom Srpskom. Sagovornici su bili Stefan Blagić, predsednik udruženja ReStart Srpska iz Banjaluke, i Mladen Bubonjić, politički analitičar takođe iz Banjaluke.

Građani Bosne i Hercegovine na Općim izborima u oktobru 2026. godine prvi put će imati priliku glasati koristeći savremene izborne tehnologije. Nakon završene tenderske procedure i procesa pred Uredom za razmatranje žalbi, izabrana je kompanija Smartmatic. Ona će biti zadužena za nabavku opreme za biometrijsku identifikaciju birača i automatsko skeniranje glasačkih listića.

Bosna i Hercegovina je ovisna o uvozu osnovnih životnih namirnica. To pokazuju podaci Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH za 2025. godinu, prema kojima je ova zemlja uvezla prehrambene proizvode u vrijednosti 2,72 milijarde eura. To je tri i po puta više nego što se uveze naftnih derivata, koji se u BiH uopće ne proizvode. Među najvećim uvoznim stavkama su goveđe meso, pšenica, gotovi pekarski proizvodi, stočna hrana, te voće i bezalkoholna pića. Izvoze se sirovine i poluproizvodi, kao što su smrznute maline, mlijeko i jestiva ulja. "Takva struktura pokazuje da BiH svoju prehrambenu sigurnost u velikoj mjeri oslanja na regionalna i europska tržišta, što je čini osjetljivom na poremećaje cijena, logistike i trgovinskih tokova", kazao je za Radio Slobodna Evropa ekonomski analitičar Igor Gavran. Gavran takav obrazac smatra stalnim i dugoročnim rizikom, jer rast cijena hrane na svjetskom tržištu izravno povećava troškove života u BiH koja ovisi o uvozu. Bosna i Hercegovina raspolaže obradivim zemljištem, povoljnim klimatskim uvjetima i tradicijom poljoprivredne proizvodnje, ali domaća proizvodnja ne uspijeva zadovoljiti potrebe tržišta. Gavran kaže da će tako i ostati bez snažnijih ulaganja u domaću poljoprivredu, preradu i opskrbne lance. Najveći uvoz osnovnih namirnicaBosna i Hercegovina najveću ovisnost bilježi kod uvoza proizvoda koji čine temelj svakodnevne potrošnje stanovništva. Među najvrjednijim uvoznim stavkama nalaze se goveđe meso, pšenica, pekarski proizvodi, stočna hrana, čokolada, bezalkoholna pića i pivo. BiH je u 2025. uvezla meso vrijedno 131,1 milijun eura što sugerira da domaće stočarstvo ne zadovoljava potrebe tržišta, bilo zbog nedovoljne proizvodnje, visokih troškova ili slabije konkurentnosti u odnosu na europske proizvođače. U 2025. godini Bosna i Hercegovina uvezla je pšenicu u vrijednosti od gotovo 66,5 milijuna eura, dok je uvoz gotovih pekarskih proizvoda porastao za 21 posto u odnosu na prethodnu godinu, dosegnuvši gotovo 70 milijuna eura. To znači da domaće tržište u velikoj mjeri opskrbljuju strani proizvođači. Jedna od najvećih pojedinačnih stavki u uvozu prehrambenih proizvoda čine sastojci za proizvodnju alkoholnih pića s 157,6 milijuna eura, zatim pivo s 94,3 milijuna, kafa čiji uvoz je 2025. godine dosegnuo 93,2 milijuna eura i cigarete s 88,8 milijuna eura. Faširane vode je u 2025. godini uvezeno u vrijednosti od 146,2 milijuna eura. Istovremeno, morska riba, školjke i morski plodovi imaju zanemariv udio u prosječnoj potrošačkoj košarici, kao i agrumi, neke vrste povrća, te tjestenina. S druge strane, najvrjedniji izvozni proizvodi bili su ulje od sjemena suncokreta ili šafranike za industrijske potrebe, mlijeko, konzervirani proizvodi od pilećeg mesa, slatki keksi, sirovo suncokretovo ulje, smrznute maline, vafli, voda, brašno i ostali pekarski proizvodi. Mlijeko je među vodećim izvoznim proizvodima s 35,3 milijuna, međutim značajan dio stočne hrane i repromaterijala dolazi iz uvoza koji je u 2025. godini porastao za oko devet posto, u odnosu na prethodnu, na 73,5 milijuna eura. Dominantan uvoz iz Srbije, Hrvatske i NjemačkeNajveći dio uvoza dolazi iz Europske unije, koja sudjeluje s oko 1,21 milijardi ili 54 posto ukupne vrijednosti, dok na zemlje regije (CEFTA) otpada 557 milijuna eura ili dodatnih 29 posto. Među pojedinačnim državama najveći dobavljač bila je Srbija s uvozom od oko 701 milijun eura, a slijedile su Hrvatska s 334,3 milijuna, Njemačka s 205,3 milijuna, Italija sa 183,4 milijuna i Mađarska sa 136,4 milijuna eura. BiH u samo dvije zemlje izveze hrane u vrijednosti većoj od 100 milijuna eura, a jedini značajniji suficit ostvaren je u trgovini s Turskom, i to 15,8 milijuna eura, ponajprije zbog rasta izvoza ulja i brašna. Ukupan uvoz prehrembenih proizvoda u BiH je 2025. godine iznosio 2,72 milijarde eura, dok je izvoz iznosio približno 619 miliona eura. Ministarstvo vanjske trgovine BiH navodi da su više globalne cijene sirovina, hrane i energenata te suše, ratovi i logistički poremećaji povećali vrijednost uvoza u BiH, a ne veća potrošnja u BiH.

Odbrana Ratka Mladića podnijela je 30. aprila hitan zahtjev Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove (MICT), tražeći njegovo privremeno ili uslovno prijevremeno puštanje na slobodu iz humanitarnih razloga, zbog, kako se navodi, teškog i nepovratnog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja. Ovo nije prvi put da odbrana traži takvu mjeru, ali se u najnovijem zahtjevu poziva na, kako navodi, dalje pogoršanje Mladićevog zdravstvenog stanja nakon nedavnog medicinskog incidenta, tvrdeći da mu u pritvorskim uslovima ne može biti obezbijeđena adekvatna medicinska njega. Ratko Mladić izdržava doživotnu kaznu zatvora po pravosnažnoj presudi iz 2021. godine za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja rata počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini. Mladić se od pravde skrivao skoro 16 godina. Uhapšen je u Srbiji u maju 2011. i šest dana kasnije izručen je sudu u Hagu. Utvrđeno je da je kriv za genocid nad oko 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, tada zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija u ljeto 1995. godine, progon i prisilno premještanje Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje civila tokom opsade Sarajeva, te uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN za taoce tokom NATO bombardovanja 1995. godine. U junu 2021. osuđen je po 10 od 11 tačaka optužnice za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Neplaćeni rad kod kuće, čišćenje, čuvanje djece, briga za starije smatraju se za privatnu stvar, nešto što se dešava unutar doma za šta su odgovorne porodice i nešto što gotovo bez izuzetka pada na žene. Žene širom Zapadnog Balkana u prosjeku obavljaju 2,6 puta više neplaćenog rada njege od muškaraca, što značajno ograničava njihovo vrijeme, izbore i mogućnosti za obrazovanje, dostojanstveno plaćen rad i političko učešće. Širom evropskog kontinenta stanovništvo rapidno stari, sistem njege je pod pritiskom. Ko će se brinuti o nama kad ostarimo?

Esmeralda Kadić nije mogla zamisliti da će joj jedan slučajno viđen oglas donijeti posao u kojem će unositi radost i sigurnost u živote drugih. I osjećati se korisnom. Počelo je prijavom za program gerontodomaćice, a danas ova dvadesetosmogodišnjakinja, nakon četiri godine nezaposlenosti, svakodnevno pomaže starijim osobama. "Moj radni dan uključuje odlazak kod korisnika, pomoć u kućnim poslovima, kupovini, održavanju higijene i društvu kroz razgovor. Često sa korisnicima idemo i u bolnicu," priča Esmeralda za Radio Slobodna Evropa. Ona je jedna od dvije osobe koje su na području Goražda, gradića na istoku Bosne i Hercegovine, kroz program "Gerontodomaćice" Ujedinjenih nacija i Crvenog križa osposobljene za pomoć starijim osobama. Osim njih kroz ovaj program više od 300 osoba je osposobljeno za pružanje profesionalne kućne njege i drugih vidova podrške. Značajan broj učesnika već je radio u sektoru njege, pa su na obuku dolazili zbog unapređenja vještina i certifikata. Oko 50 žena je zaposleno do sada, dok je drugi krug zapošljavanja u toku. Njihove priče su nevjerovatne i inspirativne kaže Jo-Anne Bishop, predstavnica Ujedinjenih nacija Žene u Bosni i Hercegovini. "Mnoge od njih su ispričale kako je njihovo prisustvo u nekim slučajevima zaista spasilo živote," priča Bishop za RSE. Osim toga, gerontodomaćice se bave i problemima "otuđenosti, izolacije i usamljenosti koje starije osobe ponekad osjećaju." "Mnoge žene sa kojima smo razgovarali kažu da sada imaju dostojanstvo u svojim porodicama, zajednicama i da doprinose ekonomski, ali i društveno," dodaje Bishop. Program je realizovan prošle godine u saradnji s Federalnim ministarstvom rada i socijalne politike i Federalnim zavodom za zapošljavanje. Učesnici su bili žene i muškarci koji većinom već pružaju slične usluge u svojim zajednicama ali nisu ni prepoznati ni plaćeni. "Oni sada imaju plate i dio su zvanične radne snage, van sive ekonomije," pojašnjava Bishop. Žene čine skoro 60 posto nezaposlenih u Bosni i Hercegovini. Slika nije mnogo bolja globalno gdje se procjenjuje da je 708 miliona žena ne radi jer se moraju brinuti o drugima. Žene širom Zapadnog Balkana, uključujući i BiH, u prosjeku obavljaju 2,6 puta više neplaćenog rada njege od muškaraca, što značajno ograničava njihovo vrijeme, izbore i mogućnosti za obrazovanje, dostojanstveno plaćen rad i političko učešće. Ovaj fenomen nije jedinstven za Bosnu i Hercegovinu. Globalno taj jaz je još veći, čak 3,2 puta. Žene se brinuNeplaćeni rad kod kuće, čišćenje, čuvanje djece, briga za starije smatraju se za privatnu stvar, nešto što se dešava unutar doma za šta su odgovorne porodice i nešto što gotovo bez izuzetka pada na žene. Brigu o drugima svuda u svijetu primarno vode žene. To naglašava i Belen Sanz Luque, regionalna direktorica kancelarije UN Žene za Evropu i Centralnu Aziju. "Veliki dio ekonomije njege počiva na duboko ukorijenjenim uvjerenjima u društvenu podjelu rada, da je uloga žene u porodici da se brinu i njeguju, dok je uloga muškarca da radi," pojašnjava Sanz Luque. Situacija je slična i u Španiji, zemlji čija vlada radi na boljoj integraciji sistema njege u lokalne zajednice uz poštovanje ljudskih prava i jednakosti. Ipak, u jednoj sedmici žene provedu 43 sata obavljajući razne aktivnosti iz njege, dok muškarci provedu 18. Imajući to u vidu špansko Ministarstvo ravnopravnosti je 2021. donijelo ‘Plan zajedničke odgovornosti’. "Jedan od ciljeva tog plana jeste raspodjela obaveza njege između muškaraca i žena, kao i osiguravanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života i njege," pojasnila je María Guijarro Ceballos, državna sekretarka za ravnopravnost i za iskorjenjivanje nasilja nad ženama u Španiji. Ceballos je samo jedna od španskih zvaničnika koje su delegacije uključujući predstavnike ministarstava, nevladinog sektora kao i UN Žena kancelarija iz zemalja Zapadnog Balkana imale priliku susresti u Madridu tokom studijske posjete o transformaciji sistema njege. Cilj španskog programa je smanjenje rodne nejednakosti promocijom zajedničke odgovornosti u sistemu njege. U sklopu aktivnosti nude treninge za dječake i muškarce gdje uče o zajedničkoj odgovornosti, ljetne škole za djecu, kao i stvaranje službi za brigu o djeci, kao i kreiranje radnih mjesta u sektoru skrbi i edukacija. "Podržano je više ili gotovo pola miliona porodica. Osigurali smo i obuke za skoro 60.000 osoba," dodaje državna sekretarka za ravnopravnost. Uprkos napretku u sistemu njege, rodni jaz je i dalje velik i u Španiji. To priznaje i Ana María Alonso Giganto, ambasadorica za feminističku vanjsku politiku u Ministarstvu vanjskih poslova Španije. "Još uvijek moramo raditi na tome kako da podijelimo kućne obaveze između muškaraca i žena, žena i muškaraca. I to je nešto što zahtijeva vrijeme, jer podrazumijeva društvenu promjenu, to nije nešto što se može jednostavno odmah implementirati zakonom." Novi posloviEkonomija njege treba da se posmatra i iz ugla rodne ravnopravnosti, ali i ekonomskog razvoja. "Moramo razumjeti da investiranje u sektor njege ima visok nivo povrata. To nije samo trošak, to je investicija," pojašnjava regionalna šefica UN Žena Belen Sanz Luque. Njihov program koji u cilju ima transformaciju njege finansira se uz podršku Ujedinjenog Kraljevstva. Nastavlja dalje da globalni podaci pokazuju da se milioni radnih mjesta mogu stvoriti ulaganjem u sistem njege. "Ovih milion radnih mjesta donijet će ekonomski razvoj i omogućiti zapošljavanje žena i muškaraca," zaključuje Sanz Luque. Upravo to se desilo u Španiji, čemu svjedoči i državna sekretarka za ravnopravnost. Samo kroz njihov program o zajedničkoj odgovornosti došlo je do povećanog broja zaposlenosti u sektoru njege. "Otvorili smo 30.000 dostojanstvenih i profesionalnih radnih mjesta," kaže Ceballos. Povećan interes i posvećenost za ulaganje u sistem njege postoji i širom zemalja Zapadnog Balkana. "Sve više ministarstva rada, ministarstva ekonomije, pa čak i ministarstva finansija i socijalnih usluga prepoznaje da ulaganje u sisteme njege ide zajedno s ekonomskim razvojem, održivim razvojem i rodnom ravnopravnošću," dodaje Sanz Luque. Među njima je primjer saradnje bh. kancelarije UN Žena i ministarstva zaduženog za rad i socijalne politike. Jedan od projekata na kojem rade su i gerontodomaćice koje se finansiraju uz podršku Federalnog ministarstva rada i socijalne politike i Federalnog zavoda za zapošljavanje, dok je poslodavac Crveni križ Federacije BiH. Taj model je već djelimično institucionaliziran dodaje Lamija Krndžija, programska menadžerica u UN Žene u BiH. "Postoji jasna volja da se model u budućnosti dodatno institucionalizira - posebno u dijelu standardizacije obuke i verifikacije zanimanja gerontodomaćica." No, dodaje, za punu institucionalizaciju još uvijek nedostaju stabilni i dugoročni finansijski mehanizmi. Koliko košta rad za džaba?Ipak, briga za druge od djece, starijih, osoba sa poteškoćama ili bolesnim se u velikoj mjeri posmatra kao nešto što se dešava unutar porodice, u domaćinstvu. Prema procjenama međunarodnih organizacija, neplaćeni rad njege čini značajan dio globalnog bruto domaćeg proizvoda, iako se ne vodi u zvaničnim statistikama. Prema nekim procjenama može da doprinese ekonomiji više od sektora proizvodnje, trgovine ili prevoza. Širom Zapadnog Balkana taj rad se u velikoj mjeri podrazumijeva i rijetko kada plaća. Tako u Srbiji, na primjer mjesečni neplaćeni rad iznosi nekih 500 eura. To je pokazala analiza monetarne vrijednosti neplaćenog rada. "I ona je pokazala da on iznosi 21 posto društvenog bruto proizvoda. Prosek u Evropi je devet posto," pojašnjava Milana Rikanović, predstavnica UN Žene u Srbiji. To pokazuje, dodaje, da postoji veliki nedostatak javnih usluga i usluga u zajednicama i da se oni nadoknađuju privatno, u porodicama. No, smatra da će prepoznavanje neplaćenog rada kao potencijal za plaćeni u budućnosti biti sve značajnije. Ipak, ekonomija njege zahtjeva rad više strana, preraspodjelu unutar porodice, angažman privatnog sektora, ali i poslodavaca. "Ne možemo očekivati da država podrži čitav neplaćeni rad, ali možemo da očekujemo od privatnog sektora da uvede mere koje bi omogućile ženama da istovremeno ostvare svoj reproduktivni i porodični život, ali da im to ne remeti karijeru," dodaje Rikanović čija je kancelarija u saradnji sa državom podržala niz inicijativa za preraspodjelu neplaćenog rada. Neke od njih uključuju formiranje dnevnih centara za osobe sa demencijom i osobe sa invaliditetom. "Veliki je problem sa starijim roditeljima i članovima porodice sa invaliditetom koji zahtevaju veliku negu i sprečavaju članova porodice, pre svega žene, da rade ili bilo čime se bave," pojašnjava. Centri su rezultat pilot inicijative pokrenute za vrijeme COVID-a i još uvijek su u funkciji. Dnevni centri, pojašnjava, ne zahtjevaju previše investicija, već samo "promišljanje države." "Treba odrediti prostor, imati čitav set usluga koji su na raspolaganju porodicama, deci, ali i starijim roditeljima, pogotovo u manjim sredinama gdje i najjednostavniji zadatak zahteva puno vremena." Da Srbija treba da institucionalizira sektor njege smatra i Miodrag Pantović, šef kabineta ministrice bez portfelja zadužene za rodnu ravnopravnost u Srbiji. Budžet je glavno pitanje koje se svuda postavlja, ali Pantović kaže da je Srbija napravila velike korake. Između ostalog postoji usluga pomoći u kući koja funkcioniše na nivou lokalnih samouprava. "Često ti projekti zavise od jedne do druge budžetske linije. Tako da bi trebalo to na neki način više institucionalizirati, dati više finansiranja da sam proces ili taj projekat bude održiviji," pojašnjava. Poput Španije i Srbija je izuzetno stara zemlja i kako kaže Pantović nalazi se u velikom demografskom problemu sa 20 posto stanovništva starijeg od 65 godina. "Samim tim to dovodi do toga da je tim ljudima sve više i više potrebna njega prosto i zbog starenja." Ono što bi se od Španije moglo prepisati jeste, smatra, saradnja države i različitih oblika civilnog sektora i lokalnih samouprava "u smislu rješavanja ovih problema." Demografska promjena je vidljiva širom Zapadnog Balkana, ali i Evrope, kontinenta koji rapidno stari. "Ono što nam podaci govore za Zapadni Balkan jest da stanovništvo stari, stope nataliteta padaju i stoga će u budućnosti biti više starijih osoba. I stoga će biti više ljudi kojima će trebati njega," pojasnila je i Belen Sanz Luque. Zbog toga je neophodno investirati u sisteme koji će omogućiti društvima da se brinu o svojim ljudima. "Da se profesionalizira taj posao i da brigu ne vode samo porodice, već i država, privatni sektor i društvo," kaže Sanz Luque. Takav pristup njeguje Španija. Više fokusa na rad u zajednicama, jednak pristup svima i fokus na personaliziranim mjerama. Kada pitamo starije osobe koje se nalaze u situaciji da ovise o drugima "gdje želite živjeti" 89 posto osoba kaže da želi živjeti u svom domu, a ne u instituciji pojašnjava Manuel Veguín García, savjetnik u Zavodu za starije osobe i socijalne usluge. Ono na čemu trenutno radi, pojasnio je, jeste pokušaj uvođenja pristupa koji će biti fokusiran na pojedinca i pristupa njezi koji je fokusiran na stanovništvo i zajednicu. "Cilj je da se to integriše u institucije, odnosno u strategiju deinstitucionalizacije. To ne znači ukidanje institucija. Institucije, poput domova za starije osobe, moraju i dalje postojati, ali bi trebale funkcionisati po principu pristupa usmjerenog na osobu." To znači da bi domovi trebali da budu recimo manji, da postoji personalizirani prostor za korisnika. Da lični pristup funkcioniše slaže se i Esmeralda, jedna od gerontodomaćica u Bosni i Hercegovini. Starije osobe sa kojima dolazi u kontakt su kaže vrlo zahvalne i mnogo im znači što ima neko ko se brine o njima. "Neko s kim mogu razgovarati, ko će im napraviti ručak očistiti kuću, okupati ih, prošetati, završiti dokumentaciju za njih. Svima smo od koristi što mi je drago." Na Zapadnom Balkanu i dalje postoji stigma od domova za stara lica, a osim toga cijeli sistem njege za starije treba biti modernizovan i adaptiran, smatra Jo-Anne Bishop. "Mislim da bi pristup centrima za zdravo starenje ili multisektorskim centrima za njegu, gdje imate brigu o djeci i brigu o starijim osobama, mogao biti vrlo obećavajući za Bosnu i Hercegovinu." Brinu se i mladiNapredak u polju ekonomije njege zadnjih godina je zabilježen i na Kosovu, ali njega se i dalje posmatra kao pitanje socijalne zaštite, a ne kao bitna ekonomska infrastruktura. "Ne postoji namjensko ili jasno izdvojeno finansiranje za usluge njege, a opštine, iako su odgovorne za njihovo pružanje, često nemaju dovoljno finansijskih sredstava niti fleksibilnosti da ih prošire," pojašnjava Vlora Nushi iz UN Žene na Kosovu. Kao rezultat, usluge njege ostaju ograničene u dostupnosti, neujednačenog kvaliteta i nedovoljne da odgovore na rastuću potražnju. No "briga za brigu" ipak je prisutna i kod države koja ima najmlađu populaciju u Evropi. I dok mlado stanovništvo predstavlja priliku za Kosovo, naročito u smislu ulaganja u rani razvoj djeteta, upis u predškolski odgoj i dalje je nizak, a usluge za djecu su nedovoljne pojašnjava Nushi. Nedavni napori da se predškolsko obrazovanje učini obaveznim pokazuju sve veće institucionalno prepoznavanje rane brige o djeci kao javnog prioriteta pojašnjava Nushi. "Međutim, potražnja i dalje premašuje ponudu, posebno za malu djecu. Istovremeno, učešće žena u radnoj snazi stoji na 29 posto bez obzira na prisustvo djece, što ukazuje na uticaj utvrđenih društvenih normi." Žene, kao i u drugim zemljama, i na Kosovu nose najveći teret njege, sa čak šest sati provedenih dnevno na brigu, što čini rodni jaz raspodjele poslova čak većim od prosjeka. "Neplaćeni doprinos procjenjuje se na oko 2,8 milijardi eura, odnosno približno jednu trećinu BDP-a Kosova," navodi Nushi. Tradicionalne uloge žena učvršćuje i dugo trajanje porodiljskog odsustva za žene i minimalnog za muškarce, dodaje Nushi. Upravo je politika obaveznog porodiljnog za očeve ono što Isabel Garcia Casanova, tehnička koordinatorica u Fiap, organizaciji koja se bavi promocijom javne uprave, savjetuje svim zemljama da usvoje na putu ka jednakosti. "Porodiljni dopust za očeve mora biti obavezan," naglašava Isabel. "Mislim da je ovo jedna od najtransformativnijih stvari koje danas imamo." Ukoliko porodiljni nije obavezan muškarci ga neće uzeti, pojašnjava, a kompanije moraju biti svjesne da bez obzira koga zaposle, muškarca ili ženu, oni će uzeti porodiljno. Španija danas ima 19 sedmica porodiljnog, od čega jednak broj sedmica pripada ocu i majci te je u potpunosti plaćen od socijalne službe. Upravo je ta politika najkorisnija za Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga Crne Gore, iz kojeg kažu da to predstavlja "jedan od najnaprednijih modela roditeljskog odsustva u Evropi koji se u potpunosti temelji na principu ravnopravnosti." "Ključna karakteristika ovog sistema je potpuna neprenosivost, što znači da je svaka od tih 19 nedjelja vezana isključivo za jednog roditelja," rekli su iz Ministarstva za RSE uz komentar da su Španci nadmašili čak i postavljene standarde. Šta radi buduća članica EU?Sa druge strane, Crna Gora se nedavno suočila sa izazovom usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom tekovinom Evropske unije po pitanju ravnoteže poslovnog i privatnog života. Izmjenama su uveli plaćeno odsustvo za oca u trajanju od deset dana odmah po rođenju djeteta, kao i odsustvo kao pravo oba roditelja u trajanju do 14 mjeseci od rođenja djeteta, pri čemu je po 60 dana neprenosivo za svakog roditelja. Crna Gora je u procesu pristupanja Evropskoj uniji i očekuje se da bi 2028. mogla postati punopravnom članicom. No, EU socijalnu politiku tretira kao internu stvar država koju trebaju regulisati prema potrebama stanovništva, pojašnjava Anita Bilafer Mihaljević šefica pregovaračke radne grupe za poglavlje 19 koje se odnosi na socijalnu politiku i zapošljavanje. A Crna Gora je značajno popravila sistem njege, dodaje. Novim izmjenama zakona predviđeno je da opštine razviju najmanje tri servisa u skladu sa potrebama stanovništva u tim opštinama. "To u praksi znači da opštine mogu usmjeriti resurse na servise koji su im najpotrebniji - pomoć i njega u kući, dnevni boravci, podrška porodicama ili usluge za osobe sa invaliditetom," pojašnjava Mihaljević. U zemlji već djeluje mreža od 118 licenciranih socijalnih usluga, među kojima su dnevni boravci, pomoć u kući, personalna asistencija i druge usluge. "Novi zakon uvodi integrisani pristup, što znači da će socijalni, zdravstveni i obrazovni sistem biti bolje povezani, a finansiranje jasnije uređeno," zaključuje Mihaljević. Multisektorska saradnja ŠpanijeBolje povezivanje, jasnije uređenje, multisektorska saradnja i konkretno finansiranje servisa za njegu su među najjačim karikama španske ekonomije njege. U maju 2022. vlada je odobrila strateški plan investiranja u socijalnu ekonomiju sa više od 800 miliona eura i 13 ministarstava. "Čini mi se da oni veliku pažnju u stvari posvećuju finansiranju usluga u zajednici, da stavljaju fokus na lokalu i daju dodatna finansiranja za usluge u zajednici. To mi se čini kao nešto što je izuzetno važno," kaže Milana Rikanović iz UN Žene Srbije. Obzirom da i sami dolaze iz prostora koji se priprema za ulazak u Evropsku uniju, ali i sa komplikovanim vladama i administrativnim strukturama multisektorska saradnja i rad u komplikovanom sistemu regija zainteresovali su sve učesnike studijske posjete sa Zapadnog Balkana. To je posebno tačno za BiH. "Mnogo je teško za BiH da radi sa toliko različitih nivoa. Većina zemalja radi sa na primjer jednim ministrom i onda vi možete napredovati. Ali imajući u vidu pojedine izazove mislim da je BiH dosta napredna," kaže Bishop. Španski decentralizovani sistem je primjer da je moguće napraviti funkcionalan sistem u kompleksnom okruženju. "Ne morate imati jedan jedinstven sistem; možete imati prilagođen pristup, sve dok imate jasne strategije i politike," zaključuje Bishop. U cilju boljeg sistema njege zemlja radi i odozgo prema lokalnom nivou, ali i iz lokalnih zajednica, organizacija civilnog društva i snažnih feminističkih pokreta – prema gore, pojašnjava Isabel Garcia Casanova. "To znači da na nivou ministarstava i na nacionalnom nivou imate političare koji rade na nacionalnim i širokim planovima, ali istovremeno, odozdo prema gore, imate zadruge socijalne ekonomije zajedno s civilnim društvom, posebno feminističkim civilnim društvom, koje djeluje s lokalnog nivoa." U praksi to znači, kako je pojasnila María Guijarro Ceballos, državna sekretarka za ravnopravnost da novac dolazi od centralnog ministarstva, od države i da ide dalje prema regijama, svih 17 koliko ih Španija ima. "Na primjer ljetni kamp za djecu se finansira iz državnog plana, ali ga nude regionalne vlade, a onda ga na kraju provodi opština." Samu raspodjelu je nekada teško koordinirati jer svaka regija ima svoje realnosti priznaje Manuel Veguín García, savjetnik u Zavodu za starije osobe i socijalne usluge. "Ipak, moramo nastojati da uspostavljamo zajedničke principe i prava među regijama i pokušati da uspostavljamo dijalog između njih." Da postoji politička volja da se stvari unaprijede, da se sistemu povežu, a finansiranje pojača i u zemljama Zapadnog Balkana svjedoči i Fatmire Mulhaxha- Kolcaku predsjedavajuća Parlamentarnog odbora za ljudska prava, rodnu ravnopravnost i porodicu na Kosovu. U programu njene stranke, vodećeg Samoopredjeljenja, je upravo njega, pojašnjava Fatmire. "Pokrenuli smo izgradnju velikog broja obdaništa predškolskog uzrasta, da rasteretimo osobe koje brinu o djeci. Donijeli smo mjeru da se djedovima i bakama koje brinu o djeci do tri godina, gdje nema obdanište, da im se da 100 eura na penziju. Imamo asistente u školama koji pomažu djeci sa poteškoćama." Osim toga, pojašnjava Mulhaxha- Kolcaku, donijeli su zakon kojim će državne institucije, nevladin i privatni sektor da uvežu ekonomiju njege kroz tri nivoa. "Naša je intencija da to bude integrisan sistem," kaže parlamentarka s Kosova. Kuda dalje?Svima je potrebna njega. I svi su u nekom momentu svog života pružili njegu drugima. To naglašava i Belen Sanz Luque. "Sada je vrijeme da zemlje koje nisu donijele zakone o skrbi, naprave pomak iz perspektive ljudskih prava i perspektive da njega treba da bude pravo svake osobe," dodaje. Da je svima potrebna njega dobro zna i Esmeralda Kadić. Danas je sretna jer ima posao u kojem može da pomaže ljudima kojima je to potrebno. "Naučila sam više o humanosti i ovaj posao mi je prije svega donio financijsku stabilnost, ali i poduku kako biti bolji čovjek." I dok je ekonomija njege u razvoju, BiH još uvijek treba da uvede zakonodavne okvire kako bi poboljšala sistem njege zaključuje Jo-Anne Bishop. Najveći izazov ostaje manjak institucionaliziranih i adekvatno finansiranih usluga. Njega ne treba biti tretirana kao socijalna usluga već kao strateški ekonomski sektor dodaje Vlora Nushi. I to se vidi na španskom primjeru. "Ulaganje u pristupačne i kvalitetne sisteme njege nije samo društvena potreba, već i put ka ekonomskom osnaživanju i održivom razvoju," zaključuje. Populacija stari, fertilitet opada, a stanovništvu su sve više i više potrebne razne usluge iz sektora njege. Sve zemlje Zapadnog Balkana imaju neke programe, projekte kroz koje organizacije ali i vlade nastoje da njegu učine dostupnijom. Od dnevnih centara za stare, pomoći u kući, pomoći pri plaćanju računa pa sve do porodiljskih dopusta i dodatnih zarada za članove porodice koji se brinu o djeci. No potrebna je institucionalizacija, saradnja između raznih nivoa vlasti i kako je španski primjer pokazao feministički pristup zasnovan na ljudskim pravima.

Uz zvuke pištaljki i sirena za uzbunu, u Zenici je održan protest podrške radnicima Nove Željezare Zenica, organizovan povodom 1. maja – Međunarodnog praznika rada, pod motom "140 godina borbe za radnička prava – spasimo Željezaru Zenica". U organizaciji Sindikata metalaca Federacije Bosne i Hercegovine, protest je okupio radnike i sindikalne predstavnike iz gradova širom Bosne i Hercegovine, kao i njihove porodice. Prema navodima sindikata, na protestima je bilo na hiljade ljudi, koji su izrazili zabrinutost i razočaranje zbog gašenja proizvodnje u Novoj Željezari Zenica. Na skupu, koji je održan ispred sjedišta kompanije, okupljeni su poslali poruke nadležnim institucijama, poručujući da njihova borba ne prestaje, već da tek počinje, te su iznijeli i jasne zahtjeve za očuvanje radnih mjesta i nastavak proizvodnje. Iz Sindikata metalaca FBiH ranije je saopšteno da se protesti održavaju bez političkih poruka i bez incidenata, s ciljem iskazivanja jedinstva i solidarnosti s radnicima i sindikatom Nove Željezare Zenica. Skup su podržale sve podružnice Sindikata metalaca Federacije BiH, kao i sindikati drugih grana. Predsjednik Sindikata Nove Željezare Zenica Rašid Fetić izjavio je za Radio Slobodna Evropa da radnici ne prihvataju gašenje proizvodnje i stečaj. "Posljednji sastanak s Upravom imali smo 21. aprila, kada su nam rekli da je gašenje integralne proizvodnje jedina opcija. Za nas to nije opcija – ni gašenje, ni stečaj", dodao je Fetić. Integralna proizvodnja u Novoj Željezari Zenica ugašena je prošle sedmice, ali sindikati se nadaju da je riječ o privremenoj mjeri. Kao mogući izlaz iz krize istaknuta je namjera Vlade FBiH da, preko Energoinvesta Sarajevo, preuzme kompaniju. Vlada Federacije BiH trenutno ima nešto manje od osam posto vlasničkog udjela u Novoj Željezari. Federalni ministar energije, industrije i rudarstva Vedran Lakić, koji je prethodnih dana boravio u Zenici i razgovarao s menadžmentom kompanije, jasno je poručio da Vlada ima namjeru obeštetiti vlasnike iz grupacije Pavgord te preuzeti vlasništvo i odgovornost za firmu koju sindikati nazivaju kičmom industrije u Bosni i Hercegovini. Povodom Međunarodnog praznika rada oglasila se i Uprava Nove Željezare Zenica, navodeći da kompanija prolazi kroz izazovan period i fazu donošenja ključnih odluka za budućnost fabrike. Iz Uprave su poručili da razumiju zabrinutost i nepovjerenje među radnicima, naglašavajući da neće biti reorganizacije niti proglašenja tehnološkog viška dok se ne definiše jasan i održiv pravac razvoja kompanije, te da se sve zakonske obaveze prema zaposlenima uredno izvršavaju.