Potpisani su da bi se spriječile zloupotrebe dvojnih državljanstava i praksa bjekstva od pravde u komšiluk. U praksi, međutim, često ne funkcionišu. Iako su zemlje Zapadnog Balkana većinom umrežene međudržavnim sporazumima o izručenju, bivši predsjednik nekadašnje Srbije i Crne Gore jedan je u nizu onih koji su, koristeći porozne granice i dvojno državljanstvo, izbjegli odsluženje kazne ili suđenja u svojim zemljama. Bivši predsjednik Državne zajednice Srbije i Crne Gore, Svetozar Marović je od 10. oktobra slobodan čovjek jer mu je kazna na koju je u Crnoj Gori osuđen zbog korupcije zastarjela. U Srbiju je pobjegao nakon izricanja presude 2016, a Beograd je do zastarijevanja kazne odbijao da ga izruči, iako sa Podgoricom ima Ugovor o međusobnom izručenju sopstvenih državljana koji se terete za organizovani kriminal, korupciju i druga teška krivična djela. Profesorka prava u penziji iz Beograda Vesna Rakić Vodinelić kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da političke veze imaju veliki uticaj na odluke o odbijanju zahtjeva susjednih država za izručenjem, a da je Marović morao biti izručen. Osim susjednih zemalja, utočište na Zapadnom Balkanu nalazili su i optuženi i osuđeni sa raznih meridijana – od Rumunije do Tajlanda. Osuđeni ratni zločinci i 'politički azilanti' u SrbijiBilateralni sporazumi, koje su države Zapadnog Balkana uglavnom potpisivale od 2010. godine, omogućavaju da zemlje izruče vlastite državljane, pod specifičnim uslovima koji se tiču organizovanog kriminala i korupcije. Ne primjenjuju se na slučajeve počinjene prije potpisivanja sporazuma, a u slučaju Srbiji i Bosne i Hercegovine, ni na ratne zločine. Uprkos međunarodnoj potjernici, Novak Đukić, nekadašnji general Vojske Republike Srpske (RS) koji je 2014. uoči izricanja presude u BiH pobjegao u Srbiju, i danas živi slobodno u Beogradu. U Sarajevu je osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina, ubistva 71 civila na tuzlanskoj Kapiji, a Beograd odbija da ga izruči jer je i državljanin Srbije, a Srbija svoje državljane ne izručuje. Dvojno državljanstvo imaju i bivši pripadnici Vojske i Policije RS Tomislav Kovač, Mirko Vrućinić i Duško Kornjača i samo su neki od onih koje bh. pravosuđe traži zbog ratnih zločina, a žive slobodno u Srbiji. Tri godine nakon što je preuzeo odgovornost za oružani napad na kosovsku policiju u Banjskoj, u Srbiji je na slobodi i Milan Radoičić. Iako je Kosovo proteklih godina za njim raspisalo pet potjernica, a SAD i Velika Britanija ga sankcionisale zbog veza sa međunarodnim kriminalom, 9. oktobra bio je na predizbornom skupu vladajuće stranke Aleksandra Vučića. Uz Radoičića, i druga lica sa kosovskih optužnica za različita krivična djela, uključujući i ratne zločine, u Srbiji su slobodni ljudi. Neki od njih su aktivni u javnom životu – pišu i promovišu knjige, bave se politikom i gostuju u medijima. Iako je Priština za njima raspisala potjernice, Srbija odbija da ih izruči pa se većini u toj državi sudi u odsustvu. Beograd ne priznaje Kosovo i sa tom zemljom nema sporazum o izručenju, a za saradnju dvije države zadužena je misija Evropske unije na Kosovu (EULEX). Tokom protekle decenije, državljanstvo, azil ili druge vidove zaštite u Srbiji dobijali su i državljani Rumunije, Bugarske, Tajlanda i drugih zemalja koje traže pravosuđa njihovih država. Tako je bugarski biznismen Cvetan Vasilev, koji je u svojoj zemlji optužen za umiješanost u 144 slučaja pronevjere novca, 2014. pobjegao u Srbiju gdje je sedam godina kasnije dobio politički azil. Azil je, uz obrazloženje o mogućem progonu zbog političkih uvjerenja, dobio i rumunski biznismen i bivši poslanik Sebastijan Gica koji je 2016. pobjegao u Srbiju nakon što je protiv njega pokrenuto više istraga zbog, pored ostalog, sumnji na korupciju. Vlada Srbije je 2019. dodijelila državljanstvo bivšoj premijerki Tajlanda Jingluk Šinavatri, koja je u svojoj zemlji osuđena na pet godina zatvora zbog korupcije. "Radi se o bogatim ljudima, tako da mi se čini da je tu korupcija došla do izražaja kada je u pitanju izručivanje državljana tih zemalja", kaže profesorka prava Vesna Rakić Vodinelić. Kineski državljanin Cui Guanghai, čije izručenje traže SAD pod optužbama za špijunažu i šverc vojne tehnologije, nestali su 2025. iz kućnog pritvora u Beogradu nakon što su uhapšeni po međunarodnoj potjernici na zahtjev SAD-a. Direktor Federalnog istražnog biroa (FBI) Kaš Patel tada je pred Kongresom poručio da Srbija optužene kineske državljane vraća Kini umjesto da ih izruči Americi. Nakon što je 2022. u Srbiji uhapšen bivši ukrajinski obavještajac Andrej Naumov, Beograd je odbio zamolnicu Ukrajine za njegovim izručenjem zbog istrage zloupotrebe službenog položaja. Naumovu se sudilo u Srbiji, a 2025. osuđen je na godinu dana zatvora zbog drugog krivičnog djela, pranja novca. Braća Mamić, najpoznatiji u BiHNajpoznatiji bjegunac od pravde u Bosni i Hercegovini je Zdravko Mamić, dugogodišnji izvršni potpredsjednik u fudbalskom klubu Dinamo Zagreb iz Hrvatske. Mamić je 2018. proglašen krivim za izvlačenje novca iz kluba i osuđen na šest i po godina zatvora. Uoči izricanja presude je pobjegao u BiH, čije državljanstvo je ranije zatražio i dobio na osnovu porijekla. Vlasti BiH su odbile hrvatski zahtjev za izručenjem. Presudu je na isti način izbjegao i njegov brat, bivši fudbaler i trener Zoran Mamić, koji je zbog izvlačenja novca iz Dinama u Hrvatskoj osuđen na četiri godine i osam mjeseci zatvora. Danas radi u Fudbalskom klubu Sarajevo kao savjetnik vlasnika kluba. Iz Hrvatske je 2010. u BiH prebjegao i Miroslav Kutle, koji je bio osuđen za tri kaznena djela zloupotrebe ovlašćenja u privredi. I on na osnovu porijekla ima državljanstvo BiH, gdje je danas slobodan čovjek sa razvijenom poslovnom imperijom, obzirom da je krajem septembra nastupila zastara u posljednjem slučaju u kojem ga je potraživalo hrvatsko pravosuđe. Nekadašnji direktor firme "Salonit" kod Splita Jozo Ćurković je 2004. uoči podizanja optužnice za privredni kriminal i zloupotrebe pobjegao u BiH, te zbog dvojnog državljanstva do danas nije izručen Hrvatskoj. Sud u Splitu ga je 2022. u odsustvu osudio na tri godine zatvora. I drugi bjegunci od hrvatskog pravosuđa su utočište pronalazili u BiH. Branimir Glavaš, koji je 2009. osuđen za zločine nad srpskim civilima tokom rata u Osijeku, iskoristio je uoči presude dvojno državljanstvo i otišao u zapadnu Hercegovinu. Glavaš je proveo više od pet godina u zatvorima u BiH nakon što je ta država preuzela izvršenje kazne, ali je pušten na slobodu 2015. jer je Ustavni sud Hrvatske ukinuo presudu i naložio novo suđenje. U Prozoru na jugu BiH 2025. je po potjernici Interpola uhapšen slovenački državljanin Mladen Samardžija. Slovenačke vlasti tražile su ga, između ostalog, zbog vođenja lanca krijumčarenja droge, ali je Sud BiH odbio zahtjev za izručenje jer između dvije države ne postoji bilateralni sporazum. Slovenija je formalno ustupila predmet BiH, koji je u fazi istrage. Ko se 'krije' u Crnoj Gori i na Kosovu?Radomir Laban od 2011. izbjegava zatvorsku kaznu u Srbiji, dok je na Kosovu od 2018. sudija tamošnjeg Ustavnog suda. Laban je osuđen kao dio tzv. "carinske mafije", grupe osumnjičenih za djela mita, a njegovo ime je na Interpolovoj potjernici od 2014. Labanov integritet se na Kosovu dovodi u pitanje. Bivša predsjednica Vjosa Osmani ga je 2025. označila kao prijetnju po nacionalnu bezbjednost, dok je tadašnja ministarka pravde iznijela sumnju da je saradnik srpske obavještajne službe. Ustavni sud je ranije za RSE saopštio da se neki sudija tokom mandata može razriješiti "samo zbog teškog krivičnog djela ili zbog teškog zanemarivanja dužnosti", na prijedlog dvije trećine sudija Ustavnog suda. Najpoznatiji slučaj u Crnoj Gori je bivši premijer Tajlanda Taksin Šinavatra koji je prije hapšenja u svojoj zemlji 2023. proveo 15 godina u egzilu zbog presude za više krivičnih djela. Tokom tog perioda 2009. postao je počasni državljanin Crne Gore, iako se nalazio na potjernici Interpola. Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović tada je izjavio da Šinavatra ne može biti izručen Tajlandu jer crnogorski Ustav zabranjuje ekstradiciju svojih državljana drugim zemljama. Šinavatra je nakon povratka na Tajland odslužio kaznu i u maju 2026. pušten na uslovnu slobodu, a pomilovan je u junu. U oktobru 2026. godine podnio je zahtjev za amnestiju kako bi se obustavili svi pravni postupci i izbrisale sve optužbe protiv njega. Saradnja na tekstu:Sandra Cvetković

U Srbiju stiže rekordan talas prijava za glasanje na izborima, dok je izlaznost bosanskohercegovačkih birača iz inostranstva i dalje izuzetno niska. U novoj epizodi istražujemo razloge za to – politički ambijent, birokratske labirinte i otežan put do glasačke kutije. Kroz razgovore sa stručnjacima i ljudima koji godinama grade živote van domovine, otvaramo važna pitanja o političkoj 'težini' iseljeništva.

Devet mjeseci otkako je zarobljen na ratištu u Ukrajini, bh. državljanin Selver Hrustić je u kampu za ratne zarobljenike u blizini Lviva, iako je Bosna i Hercegovina najavila da će tražiti njegovo izručenje, kako bi mu sudila zbog pridruživanja ruskoj vojsci. Otac ovog 35-godišnjeg ruskog dobrovoljca Fahrudin Hrustić kazao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da njegov sin ne želi izbjeći odgovornost za ratovanje na ruskoj strani i da je spreman na suđenje u BiH. "Volio bi da se vrati i da mu se sudi ovdje. Sve po zakonu, pa šta bude. Devet mjeseci je prošlo i zna se da je bio u stranoj vojsci i sve ostalo. Mislio sam da će se to završiti za nekoliko mjeseci, ali se odužilo", kazao je. Hrustić je, kako saznaje RSE, u Ukrajini trenutno jedini ratni zarobljenik iz zemalja zapadnog Balkana. Jedan je od 20-ak državljana BiH za koje je poznato da su od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, pridružili ruskoj vojsci za što u BiH mogu biti osuđeni na kaznu od najmanje tri godine zatvora. Šta kažu institucije?Selver Hrustić pridružio se ruskoj vojsci u septembru prošle godine, kada je potpisao ugovor s ruskim Ministarstvom odbrane. Za razliku od nekoliko drugih državljana BiH koji se bore u redovima ruske vojske, prema podacima RSE, nije dobio rusko državljanstvo koja Moskva ubrzano dodjeljuje stranim borcima od septembra 2022. Glavni tužilac BiH Milanko Kajganić potvrdio je na konferenciji za novinare u martu da će nadležni organi tražiti njegovo izručenje, kako bi bio procesuiran u BiH. Na upit RSE šta je do sada poduzeto po tom pitanju, iz Tužilaštva BiH su, ne iznoseći detalje, naveli da u tom predmetu "aktivno poduzimaju mjere i radnje iz svoje nadležnosti u skladu sa Zakonom". Iz Ministarstva pravde BiH kažu za RSE da od pravosudnih institucija do sada nisu dobili zahtjeva za Hrustićevim izručenjem, koje bi potom uručili Kijevu, kao i da nemaju informacije o tome da li se protiv njega vodi krivični postupak. Hrustićev otac ističe da je njegova porodica nekoliko puta davala iskaze istražiteljima te da su nedavno angažirali i advokata kako bi pokušali doći do informacija o mogućem izručenju. Kaže da, osim jednog telefonskog razgovora, sa sinom komuniciraju putem pisama preko Crvenog križa. Također, vidjeli su ga i na snimcima koje objavljuje "Hoću živjeti" (Хочу жить) ukrajinski državni projekat namijenjen ruskim vojnicima koji žele da se predaju ukrajinskim snagama. U jednom od snimaka koji je objavljen u maju na kanalima ovog projekta, Hrustić je prikazan u dvorištu kampa, zajedno sa drugim zatvorenicima, a uslijedili su kadrovi njihovog predstavljanja. Ruska obećanjaHrustić je porijeklom iz Zenice, nekoliko godina je živio i radio u Njemačkoj, a u Rusiji je boravio i prije početka invazije na Ukrajinu početkom 2022., o čemu je ranije pisao RSE. Njegov slučaj postao je poznat nakon što je ukrajinski medijski projekat United24 Media objavio intervju s njim iz zarobljeništva. U intervjuu je, među ostalim, rekao da mu je obećano da će nakon šestomjesečnog ugovora dobiti advokata koji bi mu pomogao da riješi pravne probleme u jednoj zemlji Evropske unije. "Oni to predstavljaju kao da mi nekoga branimo u Ukrajini. To je propaganda", rekao je Hrustić u videu, tvrdeći da mu je obećano da neće biti poslan na front, ali je ubrzo dobio naređenja za proboj kroz ukrajinska sela. Njegov otac je u razgovoru s RSE rekao da ne zna detalje o tome kako se Selver našao u Rusiji, a onda i na ratištu, ali da misli da mu je obećana pravna pomoć zbog problema koje je imao. Bez presuda za ratovanje u ruskoj vojsciBiH je do danas, u desecima presuda, procesuirala uglavnom povratnike povezani s odlascima u Siriju i Irak, odnosno terorističkim grupama kojima su se tamo pridruživali. Presuda za ratovanje u Ukrajini nije bilo. Jedan od procesa vodio se protiv Darija Ristića iz Modriče, ali Sud BiH odbio je u aprilu potvrditi optužnicu jer je utvrđeno da je imao rusko državljanstvo u vrijeme pridruživanja ruskoj vojsci. Osim Ristića, jedini procesuirani bio je Gavrilo Stević, optužen da je na ukrajinskom frontu bio od 2014. tokom rata Ukrajine i separatističkih snaga Luganska i Donjecka. Šest godina kasnije je oslobođen optužbi pred Sudom BiH zbog nedostatka dokaza o učešću u vojnim dejstvima na strani ruskih separatista. Je li moguće izručenje?Hrustić je trenutno jedini ratni zarobljenik iz zemalja Zapadnog Balkana koji se nalazi u ukrajinskim zatvoreničkim kampovima, saznaje RSE iz izvora u ukrajinskom Koordinacijskom štabu za postupanje s ratnim zarobljenicima. Upit o tome da li se protiv njega vodi krivični postupak u Ukrajini, te mjerama koje slijede ukoliko BiH zatraži izručenje, RSE je uputio i ukrajinskom državnom tužilaštvu, ali odgovor do objave teksta nije stigao. Služba sigurnosti Ukrajine ranije je za RSE navela da Hrustić može ostati u zarobljeništvu do završetka ruske agresije na Ukrajinu ili biti prebačen u Rusiju u okviru razmjene zarobljenika. Prema dostupnim podacima, Rusija, osim u slučaju državljana Sjeverne Koreje, nije tražila razmjenu stranih državljana koji su se borili u njenim ratnim formacijama. Ratnim zarobljenicima bi se moglo suditi u Ukrajini ako su osumnjičeni za ratni zločin ili drugo krivično djelo, te u slučaju da bude dokazano da su plaćenici. Za samo sudjelovanje u borbama na strani ruske vojske nije dovoljno za krivično gonjenje. Ukrajina je 4. aprila, prema pisanju ukrajinskih medija, izručila Azerbejdžanu državljanina te zemlje koji se borio na strani ruske vojske, a vlasti njegove zemlje su ga teretile za nezakonito pridruživanje stranim formacijama. Radi krivičnog gonjenja, Ukrajina je u oktobru 2025. predala Litvaniji osumnjičenog za ratne zločine. Hiljade stranih regrutaRusija je od početka invazije na Ukrajinu regrutirala hiljade stranih državljana iz više od 130 zemalja, procjene su ukrajinskih vlasti koje su navedene i u izvještaju koji su aprilu objavili Međunarodna federacija za ljudska prava (FIDH) i ukrajinska organizacija Truth Hounds. Ukrajinske vlasti procjenjuju da bi Rusija tokom ove godine mogla regrutirati 18.500 stranih državljana. Izvještaj FIDH-a i Truth Hands zasnovan na istraživanjima i razgovorima sa zarobljenim ruskim vojnicima, opisuje različite načine regrutiranja, od ponude dobro plaćenih poslova do ruskog državljanstva, dok su neki potpisivali ugovore kako bi izbjegli zatvor. Ne postoje zvanični podaci o broju osoba sa Zapadnog Balkana koje su se pridružile ruskoj vojsci. Prema mapi koju je objavio projekt "Želim živjeti", procjene za Srbiju iznose između 100 i 499 osoba, dok se su ostale zemlje Zapadnog Balkana u kategoriji sa manje od 100 dobrovoljaca u ruskoj vojsci. Prema podacima ukrajinskog Koordinacijskog štaba za postupanje s ratnim zarobljenicima, poginulo je više od 5.100 stranih državljana koji su se borili u ruskoj vojsci. Ukrajina u zarobljeništvu drži državljane 48 zemalja, podaci su Štaba, dok ruska strana nije objavila zvanične podatke

Državljanin Bosne i Hercegovine Saša Micev osuđen je na pet godina zatvora nakon što je priznao krivicu za kršenje američkih zakona o kontroli izvoza i međunarodnih sankcija protiv Sjeverne Koreje, učestvujući u pokušaju posredovanja u prodaji prenosivih protivvazdušnih raketnih sistema. Prema sudskim dokumentima, 43-godišnji Micev, koji se bavi međunarodnom trgovinom oružjem, djelovao je zajedno sa saučesnikom iz savezne američke države Novi Meksiko. Njih dvojica su, s drugim osobama, pokušali zaobići ograničenja koja je američko Ministarstvo finansija uvelo kroz propise o sankcijama Sjevernoj Koreji, navelo je Savezno tužilaštvo SAD-a za okrug Novi Meksiko. Tužilaštvo navodi da su posredovali u kupovini prenosivih raketa zemlja-vazduh SA-18 Igla iz Sjeverne Koreje, bez potrebnih dozvola ili odobrenja Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC) pri Ministarstvu finansija SAD-a. Tokom 2020. Micev je sa saučesnikom u više navrata razgovarao o nabavci raketa Igla, dostavljao informacije o cijenama, učestvovao u pokušajima pribavljanja oružja uz korištenje falsifikovane dokumentacije te radio na njihovoj nabavci iz Sjeverne Koreje, iako je znao da su takve transakcije zabranjene američkim i međunarodnim zakonima. On i njegov saučesnik su krajem 2020. otputovali u Ankaru kako bi završili dogovor o prodaji raketa. Međutim, posao nije realizovan nakon spora sa sjevernokorejskom stranom oko cijene, dodalo je avezno tužilaštvo SAD-a za okrug Novi Meksiko. Prvi pomoćnik američkog tužioca Ryan Ellison izjavio je da sankcije nemaju smisla ako oni koji ih svjesno zaobilaze ne snose posljedice. "Ovaj optuženi je pomogao u provođenju međunarodne šeme poslovanja koja je zabranjena američkim zakonima, a ova presuda ga poziva na odgovornost za njegovu ulogu", rekao je Ellison. Vršilac dužnosti specijalnog agenta Ryan G. McRae iz Istražne služba za unutrašnju bezbjednost (HSI) naveo je da osobe koje pokušavaju zaobići američke kontrole o izvozu i međunarodne sankcije radi nezakonite trgovine vojnim naoružanjem predstavljaju ozbiljnu prijetnju nacionalnoj bezbjednosti i globalnoj stabilnosti. Micev je priznao krivicu za kršenje Zakona o međunarodnim ekonomskim ovlaštenjima u vanrednim situacijama i propisa o sankcijama prema Sjevernoj Koreji, nakon čega mu je izrečena kazna od pet godina zatvora.

Bošnjački institut u Sarajevu otkazao je koncert ruske klasične muzike organiziran u suradnji s Ambasadom Rusije u BiH, nakon što je, kako navode iz Instituta, naknadno utvrđeno da su među organizatorima bile organizacije povezane s ruskim državnim programima i fondacijama koje smatraju spornim. Iz Instituta su za Radio Slobodna Evropa rekli da je komunikacija vođena direktno s Ambasadom Rusije te da nisu bili upoznati sa svim organizatorima događaja. Ruska ambasada je u saopćenju od 13. oktobra otkazivanje nazvala "bezobraznim incidentom" i optužila "rusofobične elemente u Sarajevu iz političkog i medijskog domena" da su izvršili pritisak na Bošnjački institut. Ambasada je navela da je obavijest o otkazivanju primila dva sata prije početka koncerta. Prema promotivnim materijalima događaja, među partnerima projekta bili su fondacija "Ruski Mir" (Ruski svijet) i federalna agencija Rossotrudničestvo. Fondacija Ruski svijet osnovana je 2007. predsjedničkim dekretom ruskog predsjednika Vladimira Putina s ciljem promocije ruskog jezika i kulture u inostranstvu. Europski parlament i brojne europske vlade godinama upozoravaju da organizacija djeluje kao instrument širenja političkog utjecaja Kremlja, posebno u zemljama istočne i jugoistočne Europe. Rossotrudničestvo, državna agencija zadužena za kulturnu i humanitarnu suradnju s inostranstvom, nalazi se pod sankcijama Europske unije od 2022. godine. EU je navela da agencija sudjeluje u promoviranju ruskih državnih interesa i narativa te podržava aktivnosti povezane s ruskom vanjskom politikom nakon invazije na Ukrajinu. U izvještajima i analizama o Balkanu, Radio Slobodna Evropa je ranije navodio da su i Ruski svijet i Rossotrudničestvo dio šire mreže ruskih institucija koje Moskva koristi za jačanje političkog, kulturnog i društvenog utjecaja na Zapadnom Balkanu. Ruski državni mediji i pojedini zvaničnici posljednjih godina bili su među najglasnijim međunarodnim akterima koji su osporavali ili relativizirali genocid u Srebrenici.

Posebni odjel za korupciju, organizovani i međukantonalni kriminal bh. entiteta Federacija BiH potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Autocesta FBiH Elmedina Volodera, te Marina Nikolića, Borisa Zelića i Reufa Kadrića, zbog sumnje na zloupotrebe povezane s eksproprijacijom zemljišta za izgradnju dijela Koridora Vc. Ovo je saopštio 12. oktobra Vrhovni sud entiteta Federacije Bosne i Hercegovine u okviru kojeg djeluje Posebni odjel za korupciju, organizovani i međukantonalni kriminal. Optužnica je potvrđena, kako se navodi, nakon što je utvrđena osnovana sumnja da su počinjena krivična djela navedena u optužnici. Optužnica je podignuta krajem septembra. Iz Tužilaštva je tada navedeno da je Marin Nikolić od augusta 2022. do maja 2023. godine organizovao grupu kojoj su pristupili Voloder, Zelić i Kadrić, s ciljem pribavljanja protivpravne imovinske koristi Borisu Zeliću kroz postupak eksproprijacije zemljišta na području Ljubatovića, u srednjoj BiH. Tužilaštvo tvrdi da je tim radnjama pribavljena protivpravna korist od najmanje 702.3 hiljade maraka (oko 359 hiljada eura), dok je JP Autoceste FBiH oštećeno za više od 2,53 miliona maraka (oko 1,3 miliona eura). Optuženi su, koristeći službene i poslovne pozicije, kako se navodi u saopštenju, radili na izmjeni projektne dokumentacije, uspostavi nove deponije Ljubatovići i pokretanju postupka potpune eksproprijacije zemljišta za deponiju. Aktivnosti su preduzimane, kako se navodi u optužnici, iako je izvođač radova bio spreman o vlastitom trošku uspostaviti privremenu deponiju, dok je projektant ranije iznio stav da nova deponija nije potrebna. Tužilaštvo tvrdi da je Boris Zelić prethodno kupio zemljište koje je kasnije obuhvaćeno eksproprijacijom, nakon čega mu je JP Autoceste FBiH za eksproprisane nekretnine isplatilo 851,9 hiljade maraka (oko 435 hiljada eura). Zelić se dodatno tereti da je prilikom kupovine pojedinih nekretnina nadležnim organima prijavljivao niže kupoprodajne cijene od stvarno ugovorenih i plaćenih, te da je takve podatke dostavljao Poreznoj upravi Federacije BiH. Tužilaštvo je predložilo saslušanje više od 50 svjedoka, četiri vještaka i izvođenje više od 500 materijalnih dokaza.

"Najbolje bi bilo da su u Predsjedništvu sve tri žene. Od ovoga svakako nema ništa, a žene su sposobnije deset puta nego muškarci." Ovako je Dželadin Kojić, građevinski radnik kojeg smo zatekli sa mistrijom u ruci u jednoj sarajevskoj ulici, sažeo neobičnost trenutka u kojem se našla politika u Bosni i Hercegovini. Prvi put od Dejtonskog mirovnog sporazuma, u zgradi na adresi Titova 16 u Sarajevu, u kolektivnom šefu države sjediće dvije žene - Željka Cvijanović i Darijana Filipović. Onome ko ne poznaje društveno-političku sliku Bosne i Hercegovine, ova činjenica može da zvuči kao pobjeda rodne ravnopravnosti, razbijanje staklenog plafona i simbolički trijumf u društvu koje je političku moć rezervisalo za muškarce. Stvarna slika otvara suštinska pitanja: šta se događa kada tamo, na poziciju koju su osvojile na Opštim izborima, stignu? Da li se mijenja politika? Da li se mijenja položaj drugih žena? Ili se mijenjaju samo lica, dok politička moć ostaje u istim stranačkim centrima? Slušajte i pratite ZIP►Spotify►Apple Podcast►YouTube Između nade, ponosa i sumnjeReakcije građanki i građana na sarajevskim ulicama pokazuju različite reakcije, od nade, preko podrške, pa do sumnje. Fatka Brković, učiteljica u penziji, ne skriva razočaranje opštom političkom situacijom, ali izražava tihu nadu zbog izbora dvije žene na čelu države. "Razočarana sam do daske, jer su nacionalističke stranke pobijedile. A što se žena u Predsjedništvu tiče, pa to je super! Super da su nam žene više aktivirane i da su više na takvim mjestima. To sad, vrijeme će pokazati. Sve je neizvjesnost." S druge strane, mlađa sagovornica Ana, misli da su dvije žene savršene za tu poziciju, jer donose promjene i novu energiju. "Treba da budemo ponosne. Smatram da dvije žene mogu dosta doprinijeti na jačanju ravnopravnosti." Da je riječ o napretku u ravnopravnosti spolova na mjestima odlučivanja u politici, smatra Afsad Jelešković. On izražava nadu da će u budućnosti biti još više žena uključeno, ali izražava i sumnju zbog političkih narativa u Bosni i Hercegovini. "I ako na stranu stavimo to što su žene, pitanje je koliko će imati mogućnosti da samostalno donose odluke bez uticaja stranačkih funkcionera, odnosno prvih violina politika koje predstavljaju" – kaže ovaj Sarajlija. Afsad se ipak nada da će članice Predsjedništva BiH "zaista promijeniti paradigmu i da će zastupljenost žena u politici biti sve veća i veća." Simbolički korak za djevojčice, bez garancije za stvarna pravaPredsjedništvo Bosne i Hercegovine ima nadležnosti u vanjskoj politici, diplomatiji, budžetu, Vijeću ministara ali i koordinaciju prema nevladinim organizacijama. To navodi na to da prostora za djelovanje formalno, kao i neformalno, ima kada je u pitanju rodna ravnopravnost. Željka Umičević, projektna koordinatorica u Helsinškom parlamentu građana Banja Luka smatra da prisustvo žena na samom vrhu države nosi snažnu psihološku poruku, posebno za mlađe generacije žena, ali da po sebi ne donosi automatsku zaštitu ženskih prava. "Djevojčice koje danas odrastaju u Bosni i Hercegovini gledaju u žene koje su u većini i koje predstavljaju državu na najvećem nivou. To definitivno može oblikovati kako gledaju na sebe i na svoje mogućnosti u društvu", navodi Umičević. Ipak, dodaje da ne treba "romantizovati" ovaj trenutak, jer kako kaže, žene na vlasti nemaju automatsku obavezu prema ženskim pravima. "Osim ako svjesno ne odluče da koriste tu svoju moć da mijenjaju uslove u kojima žive obične žene." Umičević podsjeća da su Željka Cvijanović i Darijana Filipović i do sada bile u vlasti te, kako kaže, "imale uticaj, a nisu učinile gotovo ništa da ženama bude bolje". "Ono što se može desiti sada jeste da nam kažu koja prava vi sad žene još hoćete ili evo imamo dvije žene u Predsjedništvu. I time će se zapravo pokušati pitanje ženskih prava svesti na par žena koje su uspjele doći do vrha, a ostale žene dalje se suočavaju s nasiljem, sa diskriminacijom na tržištu rada, problemima u pristupu reproduktivnom zdravlju, sa staklenim plafonom." Nova članica tročlanog Predsjedništva, Darijana Filipović dolazi iz Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH). Bila je zastupnica u Parlamentu Federacije BiH, a od 2018. je parlamentarka u državnom Parlamentu. Željki Cvijanović, iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) je ovo drugi mandat kao članici Predsjedništva BiH, a prethodno je bila premijerka a zatim i predsjednica Republike Srpske. 'Vertikala vlasti' i lekcije iz prošlostiDa same brojke nisu garancija suštinskih promjena, pokazuje i nedavna prošlost Bosne i Hercegovine. Zemlja je već imala periode kada su na samom vrhu takozvane "vertikale vlasti" sjedile isključivo žene: Željka Cvijanović u Predsjedništvu BiH, Borjana Krišto na čelu Vijeća ministara BiH, Lidija Bradara kao predsjednica Federacije BiH i Benjamina Karić na čelu glavnog grada. Uprkos toj činjenici, sistemski položaj žena u društvu ostao je nepromijenjen, smatra Maja Gasal, nekadašnja državna parlamentarka i direktorica Akademije za žene. Ona naglašava da žene na visoke pozicije često dolaze preuzimajući muške obrasce ponašanja i stranačku disciplinu. "Mi smo imali to neke četiri godine kao vertikalu, i sada kad bismo postavili pitanje građanima i građankama šta se promijenilo u našim životima, osobito u životima žena, ne biste dobili nikakav odgovor da imamo promjene, da su unijele žensku energiju, perspektivu, da se politika može voditi i sa manje populizma, kao pozitivan zanat, a ne nešto što mladi ljudi, pa i mi evo stariji, doživljavamo kao nešto što je negativno." Gasal smatra da se stvarna samostalnost političarki vidi već na prvom koraku, pri sastavljanju vlastitog kabineta. "Ako sam ja ministrica ili članica Predsjedništva, a dozvoljavam da mi stranački lider ili rukovodstvo bira ko će biti u mom kabinetu, tu neću doći do izražaja. Umjesto da biraju tim koji će nadopuniti njihove nedostatke, žene prihvate poziciju, a stranački lideri pošalju ljude koji će vama u kabinetu više štetiti nego donijeti rezultat", ističe ona. Pri tome, naglašava da pred javnošću stoje dva različita profila: Željka Cvijanović kao provjeren kadar sa višegodišnjim kontinuitetom, te Darijana Filipović kao mlađe lice od kojeg se priželjkuje građenje novog političkog identiteta. "Filipović, kao jedno mlađe i novije lice sa izuzetnim biografskim i radničkim porijeklom, ima priliku da pokaže novim generacijama da se može biti na visokoj funkciji i unositi ženski princip - ajmo se okupljati, ajmo zajedno graditi, s manje populizma a više rezultata", poručuje Gasal. Noć izborne pobjede u sjeni stranačkih lideraPored unutrašnjih politika, ključni ispit članice Predsjedništva biće i odnos prema organizacijama civilnog društva koje se bore za rodnu ravnopravnost, protiv nasilja nad ženama i zaštitu žrtava. Da se time, što su dvije žene u Predsjedništvu BiH, ispunio jedan od uslova Zakona o ravnopravnosti spolova, smatra Jadranka Milićević, direktorica Fondacije Cure. "Ali je problem po meni, zato što ni Željka Cvijanović ni Darijana Filipović nisu do sada prepoznate kao žene koje su donekle zastupale prava žena u svom dosadašnjem radu", kaže ona. Smatra da bi ove dvije žene 'dosta toga' morale promijeniti u svom radu kako bi bile prepoznate u tom smislu davanja podrške inicijativama koje dolaze iz civilnog društva. "Jer dosadašnje iskustvo, moram reći da nam je dosta negativno", kaže Milićević. Ona podsjeća i na prizore iz izborne noći koji najbolje oslikavaju stvarnu hijerarhiju moći. "Pogledajte noć pobjede: prvo su govorili lideri koji čak nisu ni bili kandidati, pa su tek nakon njihovog govora ustupili prostor ženama koje su pobijedile i koje bi trebale biti na najvažnijim funkcijama. To je za mene poražavajuće", kaže Milićević. Milićević naglašava da formalno ispunjavanje kvota ne znači ništa ako političarke ne pokažu spremnost da izađu iz matrica stranačke odanosti. "Žene koje su na političkim pozicijama, u nastojanju da se dokažu da su stvarno legitimne predstavnice svojih naroda, pomalo zaborave da su žene. A iz toga neminovno proističe da su im žene 'narod' samo kad su u službi njegovog jedinstva", ističe Milićević. Bosna i Hercegovina ima propisane rodne kvote od najmanje 40 odsto za manje zastupljeni spol u vlasti i na kandidatskim listama. Izborni zakon precizira i raspored: među prva dva kandidata mora biti najmanje jedna osoba manje zastupljenog pola, među prvih pet najmanje dvije, a među prvih osam najmanje tri. Izborne kvote kao vrata, ali ne i ključDileme o ulozi žena u politici nisu se mnogo promijenile u posljednje tri decenije. U izdanju Sarajevskog otvorenog centra i Agencije za ravnopravnost spolova 2015. godine objavljena je publikacija "1995–2015: Žene i politički život u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini", autorica Marine Veličković, Arijane Aganović i Edite Miftari. Na primjerima nekoliko konkretnih akterki, političarki, institucionalnih liderki i aktivistkinja, cilj je bio dati pregled učešća žena u političkom životu tokom dvadeset godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. U toj publikaciji, osnivačica Stranke žena BiH, Amila Omersoftić, govoreći o pritiscima koje je ta stranka proživljavala (i nije preživjela) kaže da su "Žene u politiku 1998. godine ušle kao nužno zlo. One su i danas nužno zlo." Kao ključni problem navela je da su žene "glasačka mašina, nikad se nisu složile, ni jedan jedini front". S druge strane, o putu struke i integriteta u istoj publikaciji svjedoči profesorica Azra Hadžiahmetović, bivša ministrica vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, govoreći o ulasku u Federalni parlament 1998. godine. "Bože, jesam li izabrana zato što ja jesam to što jesam ili kao dio kvote?" "Na svu sreću", rekla je ona, "tada je postojala kvota, jer da nije bilo kvota, ne bi bilo ni žena uopšte u politici". Hadžiahmetović je u pomenutoj publikaciji poručila da se nikad nije rukovodila gender predznakom, nego strukom. Smatra da je na ženama da izgrade "neki svoj okvir" te da svojim sposobnostima i jezikom struke izgrade svoju poziciju. Glas mladih: Kad će rodna jednakost preći iz drugog u prvi plan?Ali da su pitanja rodne ravnopravnosti u bosanskohercegovačkom društvu i dalje gurnuta u drugi plan pod pritiskom etnonacionalnih tema, potvrđuje i razmišljanje 29-godišnjeg Vedada Vugdića. Iako pozdravlja činjenicu da dvije žene sjede u Predsjedništvu BiH, ističe da društvo na njih i dalje primarno gleda kroz stranačku i nacionalnu pripadnost, a tek potom kroz rodni identitet. "Tako da u našoj trenutačnoj klimi nažalost to pada u drugi plan, ali mi je drago da barem iz drugog plana dobijamo dobre rezultate." Na pitanje da li očekuje da bi rodna jednakost mogla preći u prvi plan u odnosu na etnonacionalno prije nego li on ode u penziju, kaže da misli kako bi moglo za nekih 10 do 15 godina, kad se riješe drugi problemi. "Na primjer kada vam na pamet padne predstavnica SNSD-a, prije toga vam padne puno drugih misli nego činjenica da je žena. To da je žena u društvu je tek treća misao za redom, ali nadam se da će se to promijeniti u narednih desetak godina." O serijalu 'Zaviri ispod površine'Svakodnevnica u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori. Sa kakvim se izazovima suočavamo? Šta ove sedmice pokušavamo bolje da razumemo? Petkom u 12 sati slušajte ZIP - Zaviri ispod površine gde analiziramo i objašnjavamo društvene fenomene koji nas okružuju. Sve epizode možete potražiti ovde. Preuzimite podcast na vaš uređaj i slušajte po svom tempu. Detaljnije upute kako slušati ovaj i naše druge podcaste potražite ovde.

Dosadašnji muftija sarajevski, prof. dr. Nedžad-ef. Grabus, novi je reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Izabralo ga je Izborno tijelo Islamske zajednice, 10. oktobra koje je tajnim glasanjem zasjedalo u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Izborno tijelo ima 398 članova. Grabus na čelu Islamske zajednice nasljeđuje dosadašnjeg reisul-ulemu Huseina ef. Kavazovića, kojem je istekao mandat koji je ovu dužnost obacljao od 2012. godine. Grabus je 14. reisul-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Obnašao je dužnost muftije ljubljanskog i predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Sloveniji od 2006. do 2021. godine. Od septembra 2021. obnaša dužnost muftije sarajevskog. Najvažniji projekt koji je vodio u periodu od 2008-2020. jeste izgradnja Muslimanskog kulturnog centra u Ljubljani. Objavio je značajan broj knjiga, znanstvenih radova, prijevoda knjiga i akademskih članaka. Reisul-ulema je poglavar, vrhovni muftija i najviši vjerski autoritet Islamske zajednice u BiH. Ta zajednica okuplja muslimane u BiH, Sandžaku, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji te Bošnjake u dijaspori. Poglavara u BiH biraju sabornici, glavni imami, predsjednici medžlisa i direktori ustanova Islamske zajednice. Kandidature trojice kandidata Sabor je potvrdio 5. septembra, nakon što su evidentirani u 18 izbornih okruga u BiH, domovinskim zemljama i dijaspori. Institucija reisul-uleme postoji od 1882. godine, kada je za prvog reisa imenovan Mustafa Hilmi-ef. Hadžiomerović.

Nekoliko dana prije nego što je priveden u Crnoj Gori, Mihail Zvinčuk, osnivač ruske mreže Ribar, koja je pod zapadnim sankcijama zbog podrške ratu protiv Ukrajine i širenja propagande, boravio je u Bosni i Hercegovini i Srbiji, pokazuju snimci koje je objavio na svojim društvenim mrežama. Prema snimkama objavljenim na društvenoj mreži VKontakte, Zvinčuk je u Srbiji bio od 27. septembra, a tri dana poslije javio se ispred Narodne skupštine u Beogradu. U jednom od izvještaja, naveo je da njegov tim na Balkanu snima dokumentarni serijal o odnosima Rusije i balkanskih naroda te historiji regiona. "Ostajemo na Balkanu, gde snimamo dokumentarni serijal o različitim aspektima odnosa Rusije i balkanskih naroda, kao i o istoriji ovog regiona, bez koje je nemoguće razumeti kako ovde delovati", navodi u izveštaju datiranom na 3. oktobar. Sankcije Zapada i američka nagrada Zvinčuk je pod sankcijama je Evropske unije od 2023. godine zbog podrške ruskom ratu protiv Ukrajine i širenja propagande. Evropska unija navodi i njegovo članstvo u radnoj grupi koju je ruski predsjednik Vladimir Putin formirao radi mobilizacijskih napora povezanih s ratom u Ukrajini. Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija povezale su Ribar s operacijama stranog utjecaja i informacionog ratovanja. Američki State Department je 2024. godine ponudio nagradu do deset miliona dolara za informacije o osobama povezanim s tom mrežom, zbog sumnji u njegovo učešće u operacijama stranog utjecaja. Američke vlasti sumnjaju da su osobe povezane s Ribarom učestvovale u operacijama stranog utjecaja usmjerenim na američke izbore i širenju propagandne kojom se podstiču političke i društvene podjele. U okviru balkanske turneje, koja je prethodila privođenju u Crnoj Gori, Zvinčuk je nekoliko dana proveo i u BiH. Prema saznanjima RSE, na sarajevski aerodrom je sletio 2. oktobra oko 14.30 sati i najprije je bio prijavljen u hotelu u Sarajevu, a onda u Banjoj Luci. Također, prema snimkama koje je objavio, posjetio je i Mostar dok je 6. oktobra snimao u Donjoj Gradini, mjestu koje je dio memorijalnog kompleksa posvećenog žrtvama ustaškog logora Jasenovac. U jednom od objavljenih videa iz BiH, koji datira od 6. oktobra, osvrnuo se na rezultate Općih izbora u BiH koji su održani dva dana ranije, ističući "Rusiju kao politički pokretač i vjeoravnje ljudi da je ona garant slobode srpskog naroda". Protjerivanje iz Crne GoreZvinčuk je napustio BiH 7. oktobra, kako doznaje RSE, preko graničnog prijelaza Zupci, kada je otputovao Crnu Goru. Sa suprugom i još tri ruska državljana, 9. oktobra je priveden u Crnoj Gori, u akciji policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), a uslijedila je odluka o njihovom protjerivanju zbog nacionalne i unutrašnje bezbjednost. Ranije se na Telegramu oglasila i ruska mreža Ribar, ističući da je Zvinčuk u Crnoj Gori boravio legalno i s namjerom snimanja Cetinjskog manastira. Upozorenja o ruskom utjecaju na Zapadnom BalkanuOdluka o protjerivanju Zvinčuka i njegovih suradnika iz Crne gore dolazi u trenutku kada američke i evropske institucije upozoravaju na rusko djelovanje na Zapadnom Balkanu, o čemu je nedavno je raspravljano i tokom saslušanja u američkom Kongresu. Crna Gora najavila je od 1. novembra uvođenje viza za ruske državljane, pridružujući se mjerama EU zbog ruske invazije na Ukrajinu koja je počela 2022. BiH i Srbija održavaju bezvizni režim s Rusijom, iako Evropska unija godinama traži da uskladi viznu politiku s politikom Unije. Veze sa PrigožinomTelegram kanal Ribar osnovan je u februaru 2018. godine. Jedna od njegovih prvih objava odnosila se na izraelsku zračnu operaciju nad Sirijom, tokom koje je oboren izraelski F-16. U početku se kanal bavio prvenstveno Bliskim istokom, a nakon ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022., fokus je prebacio na ukrajinsko ratište. Prije rata imao je oko 30.000 pratilaca, dok je njegov glavni kanal do oktobra 2026. narastao na približno 1,56 miliona. Prema istraživanju ruskog medija The Bell, osnivač plaćeničke grupe Wagner Jevgenij Prigožin od 2019. je financijski podržavao Ribar. Tokom 2020. i 2021. Ribar je imao rubriku u mediju RIA FAN, glavnom portalu Prigožinove medijske grupe "Patriot". Zvinčuk je u intervjuima navodio da su se njegovi putevi s Prigožinovim medijskim strukturama razišli 2022. godine. U martu 2023. osnovana je kompanija "Rybar", s osnovnim kapitalom od 12.000 rubalja, odnosno oko 130 eura. Kao osnivači firme navode se Mihail Sergejevič Zvinčuk, Valerija Vladimirovna Zvinčuk i Denis Valerijevič Vulf. Prema ruskom Jedinstvenom državnom registru pravnih lica, glavna djelatnost kompanije je djelatnost reklamnih agencija. U prve dvije godine poslovanja prihodi firme kretali su se između 80.000 i 200.000 eura. Na svojoj stranici Ribar navodi da se oslanja na donacije. Njegova mreža obuhvaća istoimeni Telegram kanal, kanal na platformi Rutube i zajednicu na mreži VKontakte. Na svojoj stranici Ribar navodi da je među najcitiranijim ruskim Telegram kanalima u stranim medijima te da se fokusira na vojnu analizu, informaciono ratovanje i vizuelnu propagandu. "Danas je naš tim na čelu informacionog rata, braneći interese Ruske Federacije. Znamo kako da lako i efikasno vodimo informacioni rat i predstavimo Rusiju u pravom svjetlu", navodi se u opisu projekta. Prema podacima platforme Telemetr, koja prikuplja podatke o Telegram kanalima i grupama, Ribar je u prosjeku imao oko 142.000 pregleda po objavi i objavljivao oko 26 puta dnevno. Zvinčuk je tvrdio da mu je iskustvo u ruskom Ministarstvu odbrane, gdje je prethodno radio u odsjeku za odnose sa javnošću, omogućilo mu je da razvije vlastiti pristup analizi vojnih informacija. Širenje utjecaja na BalkanuRibar je razvio mrežu kanala za različite dijelove svijeta, uključujući i Balkanar, posvećen Balkanu, koji objavljuje na ruskom jeziku pod sloganom "hronika bureta baruta Evrope". Balkanar uglavnom objavljuje komentare o aktuelnim političkim i sigurnosnim događajima u regiji te često kritikuju Evropsku uniju, NATO i zapadnu podršku pojedinim političkim akterima. Istovremeno, pozitivno predstavljaju rusku ulogu i odnose s lokalnim političkim strukturama. Tako o izborima u Srbiji kanal izvještava pretežno analitički, ali Rusiju koristi kao mjerilo za procjenu političkih poteza. Pozitivno ističe obećanja Studentske liste da Srbija neće uvoditi sankcije Rusiji, prenosi da Kremlj podržava predsjednika Aleksandra Vučića, dok njegova proevropska obećanja opisuje kao predstavu za Brisel. Otvoreno je naklonjen rukovodstvu entiteta Republika Srpska (RS), dok njenog bivšeg predsjednika i lidera vladajuće stranke Milorada Dodika predstavlja kao uspješnog lobistu koji ima pristup i Putinu i administraciji američkog predsjednika Donalda Trumpa. Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH naziva "nelegitimnim", dok Sarajevo i "zapadne kuratore" optužuje za centralizaciju zemlje i izazivanje izbornog haosa. Prema Crnoj Gori zauzima kritičan stav zbog njenog prozapadnog kursa, dok uvođenje viza za ruske državljane opisuje kao "radikalan korak radi odobrenja Brisela". Balkanar rusku prijetnju naziva izmišljenom, a NATO vježbe i nabavke nepotrebnim. Prema podacima platforme Telemetrio, Balkanar je početkom oktobra imao oko 18.600 pratilaca i prosječno 12.400 pregleda po objavi. U prvih osam dana oktobra kanal je 80 puta spomenut ili prenesen preko više od 23 različita Telegram naloga, pretežno preko drugih Ribarovih kanala na stranim jezicima. Veze sa Srbijom i BiHZvinčuk je proteklih godina u nekoliko navarata posjećivao zemlje regije. U aprilu 2024. održao je predavanje u hotelu "Moskva" u Beogradu o Telegramu kao sredstvu za kontrolu informacionog prostora, uključujući analizu najpopularnijih Telegram kanala na srpskom jeziku. Javni servis Srbije emitirao je 27. juna emisiju u kojoj je Zvinčuk govorio o dešavanjima na ukrajinskom frontu i ulozi Telegrama u informisanju. U entitetu RS je ranije najavljivana saradnja s Ribarom na uspostavljanju "medijske škole". Entitetska agencija za informacione i komunikacione tehnologije potvrdila je 2024. da se priprema takav sporazum, a Ribar je najavljivao obuke na srpskom jeziku. U novembru 2025. snimio je u Banjaluci videoanalizu prijevremenih izbora za predsjednika RS ispred zgrade Vlade RS i objavio je na svom kanalu. Istraga čeških novinaraČeški portal Seznam Zprávy objavio je u septembru istragu o aktivnostima Ribara u Evropi. Navodi se da su članovi ekipe putovali su po evropskim zemljama i snimali intervjue s političarima, novinarima i stručnjacima, a sugovornici nisu uvijek bili jasno obaviješteni za koji se projekat snima. Češke vlasti ispitale su ruske državljane Vitalija Čaščuhina i Igora Dolmatova, povezane s Ribarom, a potom im naredile da napuste zemlju. Prema tadašnjem pisanju češkog portala, snimanja su bila planirana i u Srbiji, BiH, Slovačkoj, Austriji, Mađarskoj, Belgiji i Francuskoj.

Prvi put u tročlanom Predsjedništvu BiH, na adresi Titova 16 u Sarajevu, sjede dvije žene. Da li je to stvarni iskorak za žene u politici ili samo novo lice starih patrijarhalnih struktura? U novoj epizodi razgovaramo sa Majom Gasal, Jadrankom Miličević i Željkom Umičević, te građankama i građanima Sarajeva, tražeći odgovor na pitanje: ko zaista donosi odluke i može li ova istorijska promjena donijeti više od same simbolike?

Američka senatorka iz redova demokrata Jeanne Shaheen u Sarajevu je 8. oktobra izrazila nadu da će Bosna i Hercegovina nastaviti gledati ka Evropskoj uniji i NATO-u i da će se udaljavati od Rusije.

Američka senatorka iz redova demokrata Jeanne Shaheen u Sarajevu je 8. oktobra izrazila nadu da će Bosna i Hercegovina nastaviti gledati ka Evropskoj uniji i NATO-u i da će se udaljavati od Rusije. Ona boravi u dvodnevnoj posjeti Bosni i Hercegovini, u okviru koje je posjetila Memorijalni centar Srebrenica, te dobila priznanje "Počasni građanin Sarajeva". Odnos Rusije prema regionu bio je jedna od tema i njenih ranijih izjava. U ranijem intervjuu za RSE, Shaheen je navela da Rusija ima interes za destabilizaciju Zapadnog Balkana, koji Moskva vidi kao "potencijalni drugi front". Shaheen, vodeća demokratkinja u Odboru za vanjske odnose Senata, duže vrijeme upozorava i na sigurnosne rizike na Zapadnom Balkanu i zalaže se za snažnije prisustvo Sjedinjenih Država u regionu. "Nadam se da ćete nastaviti gledati ka Evropskoj uniji i NATO savezu u budućnosti i da ćete se udaljavati od Rusije", poručila je Shaheen tokom susreta sa novinarima u Sarajevu. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, američka senatorka više puta je isticala podršku njenom suverenitetu, teritorijalnom integritetu i multietničkom karakteru, uz ocjenu da je nastavak američkog i međunarodnog angažmana važan za očuvanje stabilnosti. "Vjerujem da je jako važno da Sjedinjene Države nastavljaju igrati ulogu u pružanju podrške napretku zemlje i nadam se da ćete nastaviti gledati ka Evropskoj uniji i NATO savezu u budućnosti. Ja sam podržavala teritorijalni integritet ove zemlje i jako mi je drago što smo imali priliku da usvojimo neke zakone kao podršku Bosni I Hercegovini i Zapadnom Balkanu", poručila je ona u Sarajevu, 8. oktobra. Prema njenim riječima, pozicija Kongresa Sjedinjenih Država prema Bosni i Hercegovini je jedinstvena. "Bosna i Hercegovina je zemlja koja je okrenuta ka Evropskoj uniji i Zapadu i mi nastojimo podržati takvu sliku. Mislim da je važno podsjetiti administraciju na ulogu koju BiH, Zapadni Balkan i cijela ova regija treba da igraju u Evropskoj uniji", kazala je senatorka Shaheen. Južna interkonekcija dobar projekat za regionSenatorka Shaheen se osvrnula i na pitanje izgradnje Južne interkonekcije u bh. entitetu Federacija BiH. Projekat se razvija u okviru šireg cilja smanjenja potpune ovisnosti Bosne i Hercegovine o ruskom plinu, koji se u zemlju isporučuje preko Srbije putem Turskog toka. Inicijativu podržavaju Sjedinjene Američke Države s ciljem jačanja energetske, prometne i digitalne povezanosti u toj regiji. "Što se tiče plinske interkonekcije, mislim da je u interesu Bosne i Hercegovine i u interesu cijelog Zapadnog Balkana da se riješite ruskog gasa i goriva. Zapadni svijet radi ka tome, i mislim da je u interesu u ovom dijelu Evrope da isto to radi. I Zapadna Evropa to radi. Ja mislim da je to dobar projekat za region", kazala je senatorka. Projekt Južne plinske interkonekcije predviđa izgradnju plinovoda od Zagvozda (Splita) u Hrvatskoj, preko Posušja u Hercegovini, do Travnika u središnjoj Bosni, s odvojkom prema Mostaru. Procijenjena vrijednost projekta iznosi oko milijardu eura. BiH kupuje ruski plin od 1979. godine, kada je izgrađen jedini postojeći plinovod od Beograda do Sarajeva. Senatorka Shaheen dobitnica priznanja 'Počasni građanin Grada Sarajeva'Američka senatorka Jeanne Shaheen dobitnica je i priznanja "Počasni građanin Grada Sarajeva" za 2025. godinu, koje joj je uručeno 7. oktobra. Kako je rečeno iz Grada Sarajeva, priznanje joj je dodijeljeno zbog njenog dugogodišnjeg angažmana i podrške Bosni i Hercegovini, te zalaganja za jačanje odnosa između BiH i Sjedinjenih Američkih Država. Navodi se i da se Shaheen tokom političkog djelovanja zalagala za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i prosperiteta Bosne i Hercegovine, te podržavala euroatlantske težnje Bosne i Hercegovine. Nagradu Shaheen je 7. oktobra u Gradskoj vijećnici u Sarajevu uručio gradonačelnik Samir Avdić. Tokom svog političkog djelovanja, Shaheen je nekoliko puta posjetila Bosnu i Hercegovinu.

Gotovo 50 osoba uhapšeno je u međunarodnoj policijskoj akciji protiv mreže za trgovinu drogom čiji su članovi povezani sa zemljama Zapadnog Balkana, saopštila je 8. oktobra Evropska policijska agencija EUROPOL. U saopštenju se ističe kako se uhapšeni dovode u vezu s ubistvima, otmicama, pucnjavama i napadima ručnim bombama širom Evrope. Akcija je kulminirala 6. oktobra pretresima na 42 lokacije u Sloveniji i Španiji, dok su hapšenja koordinisana iz operativnog centra koji je uz podršku EUROPOL-a uspostavljen u Ljubljani. Među osumnjičenima su državljani Bosne i Hercegovine i Srbije, zajedno sa osobama iz Slovenije, Bugarske, Turske i Nizozemske. U istrazi su učestvovale policijske i pravosudne službe iz 22 države. Najviše hapšenja u SlovenijiNajveći broj osumnjičenih uhapšen je u Sloveniji, njih 34, navode u EUROPOL-u, dok je po jedna osoba privedena u Španiji i Hrvatskoj. Još 11 osumnjičenih ranije je uhapšeno tokom višegodišnje istrage. Tokom posljednjeg dana akcije, u saopštenju se navodi i da je policija zaplijenila 66 kilograma droge, uključujući 51 kilogram kanabisa i 15 kilograma amfetamina, kao i vatreno oružje, nakit i gotov novac. Istraga je pokazala da je kriminalna grupa velike količine narkotika skrivala u komercijalnim teretnim pošiljkama, koristeći legalne transportne rute kao paravan za krijumčarenje. Članovi mreže, prema navodima EUROPOL-a, angažovali su vozače uglavnom iz Slovenije, Bosne i Hercegovine i Bugarske koji su kamionima, kombijima i automobilima prevozili drogu zajedno s legalnom robom. Za komunikaciju i koordinaciju koristili su šifrovane platforme SKY ECC i CryptCom. Kokain, kanabis, amfetamin, MDMA i metamfetamin transportovani su iz Belgije, Nizozemske i Španije prema drugim evropskim državama. Legalni transport robe istovremeno je donosio dodatnu zaradu i smanjivao troškove krijumčarenja. Gubici droge završavali nasiljemPrema rezultatima istrage, u EUROPOL-u ističu kako su zaplijenjene pošiljke droge ili sporovi među članovima mreže često završavali nasilnim obračunima. Istražioci grupu povezuju s više pucnjava, ubistava i pokušaja ubistava, kao i s otmicom jednog člana organizacije. U napadima su korištene eksplozivne naprave, uključujući ručne bombe, a mete su bili članovi kriminalne mreže i članovi njihovih porodica. Vlasti navode da je nasilje korišteno radi naplate gubitaka, kažnjavanja odgovornih za neuspjele pošiljke i održavanja kontrole unutar organizacije. Tokom istrage otkriven je i jedan pokušaj ubistva u Španiji. Od februara 2022. do septembra 2026. godine vlasti su zaplijenile 253 kilograma kokaina, 404 kilograma kanabisa, 18,8 kilograma metamfetamina i 825 grama MDMA. Oduzeto je i 550 litara anhidrida sirćetne kiseline, hemikalije koja se koristi u proizvodnji droge, automatsko oružje s prigušivačem, municija i više pištolja. Međutim, EUROPOL navodi da zaplijenjene količine predstavljaju samo dio ukupnih kriminalnih aktivnosti. Analizom komunikacija preko SKY ECC-a i drugim dokazima istražioci su rekonstruisali dodatne transporte i transakcije povezane sa osumnjičenima. Kako je Sky u BiH povezao političare, narko-kartele i policiju?Zbog toga se očekuje da će osumnjičeni biti procesuirani za promet dodatnih 2,5 tone kanabisa, 474 kilograma kokaina, 104 kilograma heroina, 30 kilograma amfetamina, 11,6 kilograma MDMA, po jedan kilogram ketamina i hašiša, 18.000 tableta ekstazija i 1.000 jedinica psihoaktivnih gljiva. Istražioci su takođe identifikovali 45 litara ulja namijenjenog za proizvodnju amfetamina. U saopštenju se navodi i kako je EUROPOL je tokom istrage pružao analitičku i operativnu podršku nacionalnim policijama, a na dan akcije stručnjak te agencije i hrvatski istražilac radili su iz koordinacionog centra u Ljubljani. Iz tog centra u realnom vremenu koordinisana su hapšenja i aktivnosti istražilaca na području više država.

Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu protiv 90-godišnjeg Petra (Bonifacije) Barbarića iz Ljubuškog, zbog veličanja osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka, nekadašnjeg načelnika Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane (HVO), saopćilo je Tužilaštvo BiH 8. oktobra. Optužnica tereti Barbarića da je 2. novembra 2025. održao govor na groblju u Čapljini, u blizini nezakonito podignutog spomenika Praljku, koji je pred Haškim tribunalom 2017. godine pravosnažno osuđen za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Barbarić je državljanin BiH i Hrvatske, a otpušten je iz Franjevačkog reda 1998. godine. Kako je objavila ranije Mostarsko-duvanjska biskupija, unatoč tome, ostao je u župnom stanu u Čapljini i pastoralno djelovao bez crkvenog ovlaštenja. Iz Tužilaštva BiH su saopćili da je Barbarićev govor posvećen Praljku prenijelo više elektronskih medija, odnosno internet portala, i da je zabilježio veliki broj pregleda kao i reakcija javnosti i građana. Naveli su i da će biti nastavljena istraga u predmetu s ciljem otkrivanja osoba koje su u novembru prošle godine nezakonito postavile spomenik Praljku. U BiH je od jula 2021. godine krivično djelo javno veličanje osoba pravosnažno osuđenih za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Izmjene Krivičnog zakona BiH, koje je nametnuo tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko, predviđaju kazne zatvora od tri mjeseca do pet godina za negiranje ili opravdavanje ratnih zločina. Za dodjeljivanje priznanja ili druge oblike veličanja osuđenih ratnih zločinaca propisana je kazna od najmanje tri godine zatvora. Bivši zapovjednik Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak pravosnažno je 2017. osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih tokom rata u BiH. Nakon izricanja presude 29. novembra 2017. popio je otrov u sudnici i istog dana preminuo.