Kada je kupila prsten brendiranog proizvođača u prodavnici nakita, dvadesetogodišnja Sarajka nije ni slutila kako će za samo tri mjeseca morati potražiti reklamaciju. Sa prstena se oljuštila boja, a u trgovini gdje ga je kupila, umjesto zamjene, su joj rekli kako "nije do njih". "Rekli su mi da je do moje kože, da ga nisam čistila ili da pijem neku medicinsku terapiju. Ništa od toga nije tačno i nisam mogla vjerovati šta mi govori zastupnica te firme", kaže ova djevojka (ime i prezime poznato redakciji). Vrijednost prstena je bila 150 eura, a garancija dvije godine. Nakon nekoliko mailova koja je uputila, kaže, da je dobila zamjenski prsten. "Prsten jedva da sam dva puta stavila na ruku, a nakon dva mjeseca, dogodila se identična stvar, samo se oljuštio. Nakon toga sam ponovo otišla u prodavnicu gdje sam ga uzela, jer je garancija još važila. Uopšte me nisu htjeli saslušati, već su mi samo rekli da više ne kupujem kod njih", kaže ona. Ova djevojka je među nekoliko stotina potrošača koji svakodnevno upućuju žalbe zbog oštećene robe koju su kupili širom Bosne i Hercegovine. Koliko žalbi potrošača bude uspješno riješeno, teško je utvrditi, jer država ne vodi sistematičnu evidenciju njihovih ishoda. Pored toga, na državnom nivou ne postoje ni web platforme ili aplikacije koje bi potrošačima na jednom mjestu pružale informacije o njihovim pravima. Zakon o zaštiti potrošača je star 20 godina i nije prilagođen evropskim standardima, a Vijeće za zaštitu potrošača BiH ne funkcioniše više od šest godina. Sve ovo su primjedbe navedene u posljednjem izvještaju Kancelarije za reviziju državnih institucija BiH, objavljene krajem oktobra. Ko onda štiti potrošače?Potrošači pomoć i zaštitu mogu potražiti u lokalnim udruženjima za zaštitu potrošača. U Kantonu Sarajevo, koje prema posljednjem popisu stanovništva ima oko 413 hiljada stanovnika, samo jedan čovjek pruža pomoć, i to volonterski. "To više, čak, nije ni volontiranje, mi zaista trošimo svoj novac, svoje vrijeme. I ostale kolege iz Federacije, iz RS-a, oni nemaju nikakve uslove za rad", kaže Edin Pašić za Radio Slobodna Evropa, koji se žali i na nedovoljna novčana sredstva za rad udruženja iz federalnog budžeta. Ipak, kako ističe, potrošači nisu prepušteni sami sebi, jer im je pomoć dostupna. "Mi ih posavjetujemo na koji se član zakona mogu pozvati, šta trebaju uraditi. Damo neku jednostavnu proceduru kako da provedu prigovor, i to, uglavnom, bude pozitivan ishod", ističe on. U udruženju potrošača "DON" iz Prijedora navode kako zbog nefunkcionisanja Vijeća za zaštitu potrošača na državnom nivou izostaju programi zaštite potrošača i prilagođavanje domaćih propisa evropskim standardima. "Nema nikakvih programa zaštite. Jedino udruženja ukazuju na to koliko problema imamo, dok ministarstvo nije preuzelo ulogu da prema Vijeću ministara krene sa izmjenama zakonodavstva ili puno efikasnijeg rada Vijeća za zaštitu potrošača", kaže predsjednica ovog udruženja Murisa Marić. Prema njenim riječima, postojeći zakon je zastario i ne prati tržišne okolnosti, posebno kada je riječ o internet trgovini i prodaji putem društvenih mreža. "Mi smo svjedoci svih ovih godina koliko imamo problema sa internet prodajom, prodajom na daljinu, koliko je neefikasan sistem, koliko nemamo u zakonodavstvu odredbe iz ovih direktiva i koliko na kraju krajeva kao zemlja gubimo novca svim ovim prodajama putem društvenih mreža, što je u drugim zemljama itekako uređeno", ističe Marić. U prošloj godini ovom udruženju se obratilo više od 2700 potrošača. Najviše pritužbi odnosilo se na javne komunalne usluge, bijelu tehniku i obuću. Ipak, ovu oblast u dva entiteta uređuju različiti zakonski propisi, što dovodi i do razlika u njenom tretmanu. "U Republici Srpskoj proizvod može biti zadržan na servisu do 30 dana. Potrošač ima pravo da se žali ako je taj rok prekoračen i da zahtijeva zamjenu proizvoda. U drugom entitetu imamo problem da se proizvod zadržava još nekih 15 dana i nismo sigurni da li možemo tražiti novi proizvod ako se prekorači 45 dana. Jednostavno ljudi žele da budu zaštićeni, ali nažalost postupamo po dva zakona. Ne može ista trgovina koja prodaje u jednom entitetu i u drugom imati različito postupanje u zaštiti potrošača", dodaje predsjednica prijedorskog udruženja. Da treba promijeniti zakon, slažu se i u firmi "Euro inspekt", akreditovanoj za kontrolu odjeće i obuće na području entiteta Federacija BiH. Mjesečno dobijaju između 600 i 700 reklamacija nezadovoljnih kupaca. Najviše se žale, kako kaže direktor Edin Kolašinac, na obuću. "Dosta ljudi reklamira pucanje obuće, mijenjanje boje, škripanje, odljepljivanje, preko 80 posto tih reklamacija opravdamo u korist kupca, jer je činjenično stanje kada neka patika dođe kod nas, to rade inženjeri tekstila, inženjeri za kožu i kožnu galanteriju", kaže Kolašinac. Šta je uzrok tako velikog broja reklamirane obuće? "Svakako bi trebalo da se ugledamo po tom pitanju na Evropsku uniju, u smislu kakav je sastav robe. Kod nas dolazi roba gdje sastav ne odgovara onome što piše. Tipa treba da bude 80% pamuk, 20% poliester, ono bude 50% pamuk, 50% poliester. Imamo dosta takvih slučajeva. Tako da bi trebalo kontrolu pojačati, šta se uvozi, što se plasira na naše tržište", kaže Kolašinac. Šta kažu u nadležnom ministarstvu?Ministarstvo trgovine Federacije BiH pred kraj četverogodišnjeg mandata uputilo je u parlamentarnu proceduru izmjene zakona o potrošačima. Ministar u tehničkom mandatu, Amir Hasičević, kaže kako je svjestan da je sadašnji zakon star dvije decenije i da ne prati evropske trendove. Nacrt novog, koji je upućen u parlamentarnu proceduru, objašnjava, je usklađen sa 11 evropskih direktiva. Na pitanje RSE zbog čega se čekalo četiri godine da se izmjene pripreme, Hasičević kaže: "Čitav taj zakon je morao da prođe proceduru u donošenju i ta radna grupa, i tu je bilo pitanje usaglašenosti, pa je čak u političkom smislu bilo, ako neće biti državni zakon zašto praviti entitetske. Tako da puno je tu trebalo usaglasiti interesa. Najduže smo čekali na mišljenja koja trebaju da dođu iz Federalnog ministarstva pravde, federalnog ministarstva finansija i Ureda za zakonodavstvo, jer bez toga vi jednostavno ne možete doći na dnevni red", ističe Hasičević. Na zamjerke udruženja za zaštitu potrošača kako se malo novca izdvaja iz budžeta za njihov rad, Hasičević odgovara da se svake godine raspisuje javni poziv, te da je ove godine za pet udruženja dodijeljeno oko 40 hiljada eura. "Nije to dovoljno. To je samo da oni održe neke ostale mjesečne troškove i nekako smo kao društvo zanemarili upravo potrošače kao najveću kategorija stanovništva, jer svi smo potrošaci od rođenja", kaže Hasičević. Na nivou Bosne i Hercegovine postoji i Ombudsmen za zaštitu potrošača. Njegova uloga je provođenje politike zaštite potrošača, kao i uređivanje odnosa između potrošača, proizvođača i trgovaca. Iz ove institucije, koju imenuje Vijeće ministara BiH, nije odgovoreno na upit RSE za razgovor u vezi problema sa kojima se suočavaju potrošači ili udruženja koja im pomažu, kao ni komentar na negativan izvještaj Kancelarije za reviziju učinka institucija BiH. Saradnja na tekstu: Milorad Milojević

Irena Karić je osuđena na 12 godina zatvora presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine zbog ubistva supruga Nijaza Karića. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je nakon provedenog pretresa, donio i javno objavio presudu 11. novembra kojom je optuženu Irenu Karić proglasio krivom za krivično djelo Ubistvo na podmukao način. Prethodno ju je Kantonalni sud u Sarajevu u decembru 2025. godine u ponovljenom postupku osudio na 9,5 godina zatvora za ubistvo, uz obrazloženje da je bila izložena dugotrajnom porodičnom nasilju. Optuženoj se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je provela u pritvoru od 10. maja 2023. godine, pa do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Karić se sudilo za ubistvo supruga Nijaza u porodičnoj kući na području sarajevske općine Stari Grad. U maju 2023. godine nanijela mu je povrede sjekirom po glavi, a potom pozvala Hitnu pomoć. Nijaz Karić je bio u komi i preminuo je u KCUS-u 28. juna 2023. godine.

Republika Srpska (RS) potrošila je šest miliona eura na subvencije za kupovinu traktora iz Bjelorusije kroz program koji su dogovorili bjeloruski autoritarni lider Aleksandar Lukašenko i Milorad Dodik, predsjednik vladajuće stranke u RS-u. Istraživanje Radija Slobodna Evropa (RSE) pokazalo je da su vlasti RS-a posebnom odlukom isključile druge proizvođače i brendove iz programa za koji navode da služi razvoju poljoprivrede i pomoći mladim obiteljima u ovom entitetu u Bosni i Hercegovini. Traktore proizvodi bjeloruska državna kompanija Minsk Tractor Works koja je pod sankcijama Ukrajine i još nekoliko zapadnih država zbog povezanosti sa Lukašenkovim režimom. Ministarstva poljoprivrede RS-a i Bjelorusije nisu odgovorila na pitanja RSE zbog čega je izabrana ova firma i zašto je program ograničen na njihove traktore. Javno dostupna dokumentacija koju je analizirao RSE također pokazuje da je Vlada RS-a za distributera oko 250 bjeloruskih traktora odabrala samo jednu firmu u BiH, dok je uvoz išao preko kompanije iz susjedne Srbije, čiji osnivač je počasni konzul Bjelorusije u Novom Sadu. Vlasnik bh. firme Agro-Simeks Jovo Simić potvrdio je za RSE da su 2024. i 2026. isporučili ukupno 245 traktora i negirao bilo kakvo pogodovanje. "Nemam vam ja veze sa politikom. Ja sam uvozio i uvozit ću ove traktore s programom i bez programa podsticaja naše vlade", kazao je Simić. Iz srpske firme Agropanonka, preko koje je išao uvoz, do objavljivanja teksta nisu odgovorili na pitanja RSE. Bjelorusija je pod širokim sankcijama Europske unije od predsjedničkih izbora 2020. na kojima je Lukašenko proglasio pobjedu, a vlasti brutalno ugušile masovne proteste. Sankcije su pooštrene nakon podrške Minska ruskoj invaziji na Ukrajinu. BiH se "uskladila" sa sankcijama EU, ali restriktivne mjere nisu uvedene zbog protivljenja ministara iz Republike Srpske u državnoj vladi koji dolaze iz Dodikove partije. Saradnja Lukašenka i DodikaMinistarstvo poljoprivrede RS-a je u 2024. godini isplatilo je oko četiri miliona eura za bjeloruske traktore, a u 2026. još oko dva miliona eura kao subvenciju preko posebnog "Fonda za partnerski razvoj". Time je izbjegnuta obaveza raspisivanja tendera, budući da traktore nisu kupovale institucije ili javna poduzeća, već seoska gazdinstva. Kad se tome doda i novac koji su uplatili kupci poljoprivrednici, ukupan iznos za kupovinu traktora premašuje deset miliona eura. Kupovini je prethodio Memorandum o suradnji Bjelorusije i RS-a u oblasti poljoprivrede koji je potpisan u maju 2024., a prema izjavama zvaničnika predviđao je fond od pet miliona eura. "Omogućeno je prisustvo naših proizvoda. Razmatramo i mogućnost proizvodnje [poljoprivredne mehanizacije] u Republici Srpskoj i izvoz u druge zemlje", kazao je 8. maja 2024. u Banjoj Luci tadašnji bjeloruski ministar industrije Aleksandar Rogožnik koji je mjesec kasnije imenovan za ambasadora u Rusiji odakle se povukao u januaru ove godine. Izjave dužnosnika pokazuju da je program kupovine traktora proizašao iz sastanka višedecenijskih lidera RS-a i Bjelorusije Milorada Dodika i Aleksandra Lukašenka u Minsku početkom februara 2024. godine. "Ovo je realizacija dogovora Dodika i Lukašenka", kazao je potpisujući Memorandum tadašnji ministar poljoprivrede Savo Minić. Traktori pod sankcijama Kanade, Poljske i UkrajineNekoliko zemalja, uključujući Kanadu, Poljsku i Ukrajinu, sankcioniralo je državno poduzeće Minsk Tractor Works (MTZ) koje proizvodi traktore zbog povezanosti kompanije s bjeloruskim državnim sektorom i režimom Aleksandra Lukašenka. Sankcije su uvedene nakon gušenja protesta opozicije 2020. godine poslije predsjedničkih izbora čije rezultate Europska unija, Sjedinjene Američke Države i općenito Zapad nisu priznali te kasnije podrške Bjelorusije ruskoj invaziji na Ukrajinu. Zbog represije i izbornih nepravilnosti pod sankcijama svih država EU je bjeloruski autoritarni lider, dok su ga SAD stavile na crnu listu zbog korupcije. Zašto traktori 'Belarus'?Uobičajeni programi subvencije u poljoprivredi ili javnih nabavki temelje se na kriterijima poput vrijednosti ulaganja, snage motora ili tehničkih performansi. Nije javno objavljena nijedna analiza koja bi opravdala zašto su odabrani isključivo traktori bjeloruske državne kompanije umjesto drugih marki. Rajko Kecan iz udruženja "Tender" kaže da je osnovni problem kod javnih nabavki u tome što propisi dozvoljavaju različite vrste ponašanja koja su u Evropi zabranjena, a istovremeno predviđaju jako niske kazne kad se utvrdi odgovornost. "Zakon je legalizovao korupciju bez odgovornosti. Mi se žalimo, oni u nekim slučajevima natjeraju tu instituciju da poništi odluku, ali niko ne odgovara", dodao je. Smatra da bi "svi slučajevi za koje postoji minimum sumnje u zakonitost postupanja nadležnih institucija morali biti provjereni i ispitani od strane kontrolnih institucija i agencija za provođenje zakona". Jovo Simić, vlasnik Agro-Simeksa iz Bijeljine koji je bio ovlašteni distributer u nabavci traktora ne vidi ništa sporno, a za traktore kaže da su odlični. "Sve je išlo lijepo i uigrano. Šteta što nije bilo više. Zasad se ne zna hoće li biti taj program i za narednu godinu. Znam da je prije 2024. godine uvezeno nekih 620 komada u Novi Sad", kazao je Simić za RSE. Ova firma je u periodu 2021. do 2026. dobila još 21 ugovor kroz javne nabavke za javne institucije, Elektroprivredu i komunalna poduzeća u RS-u, ukupne vrijednosti oko 255.000 eura. Simić je za RSE potvrdio da su traktori u Bosnu i Hercegovinu stizali preko kompanije Agropanonka iz Novog Sada, i prodani seoskim gazdinstvima koja su se javila na javni poziv Ministarstva poljoprivrede Republike Srpske. "Ti traktori su proizvedeni u Bjelorusiji. Oni [Agropanonka] su tamo nekad nešto sklapali, dolazili su motori, mjenjači i tu [u Novom Sadu] je samo 'šarafano', a od 2024. se uvoze iz Bjelorusije", kazao je Simić. Uvoz preko firme počasnog konzula BjelorusijeOsnivač kompanije Agropanonka iz Srbije, koja se na zvaničnim stranicama bjeloruskog proizvođača navodi i kao njihov zastupnik za BiH, počasni je konzul Bjelorusije u Novom Sadu Dragoljub Švonja. Švonja je prisustvovao potpisivanju memoranduma o suradnju u oblasti poljoprivrede između Bjelorusije i Republike Srpske u Banjoj Luci u maju 2024. S tadašnjim ministrom poljoprivrede RS-a Savom Minićem boravio je i u Minsku 3. juna 2025. u posjeti tvornici traktora. Bjeloruski vođa Lukašenko je 27. marta 2025. godine odlikovao Švonju Ordenom časti "za zasluge u razvoju bjelorusko-srpske trgovinske, ekonomske, kulturne, humanitarne i međuregionalne suradnje". Švonja je kao počasni konzul i privrednik iz Novog Sada imao brojne susrete s bivšim gradonačelnikom Milošem Vučevićem, kasnije premijerom Srbije i predsjednikom Srpske napredne stranke koja je bila na vlasti 14 godina. Agropanonka i Minska Fabrika Traktora osnovali su 2008. godine tvornicu Belarus-Agropanonka za sklapanje traktora u Srbiji. Kao direktor se u poslovnim registrima navodi Dragoljub Švonja. Zajednička tvornica posluje na granici profitabilnosti, a 2025. godine je prijavila i gubitak od oko 98.000 eura, pokazuju javno dostupni poslovni registri. S druge strane, firma Agropanonka koja se bavi uvozom i prodajom traktora i mehanizacije prikazuje godišnje dobiti između pola miliona i milion eura. Iz kompanije Agropanonka nisu odgovorili na pitanja RSE o nabavci traktora za RS. Oni koji su učestvovali u programu kažu da bi bez pomoći države teško mogli nabaviti novu mehanizaciju i zahvalni su vlastima RS-a. "Mi smo dali oko 36.600 maraka (oko 18.000 eura), a Vlada [RS] je dala mislim 54.000 (oko 27.000 eura). Mi bismo taj cijeli iznos teško skupili", kaže za RSE Milena Majstorović iz Bijeljine koja je u avgustu preuzela novi traktor iz Bjelorusije. Majstorović kaže da su morali dokazati da imaju registrirano poljoprivredno gazdinstvo i uredno izmirene obaveze. Trgovinska razmjena između Bosne i Hercegovine i Bjelorusije relativno je skromna, prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH. U periodu kada je Vlada Republike Srpske subvencionirala kupovinu traktora Belarus/MTZ, iz Bjelorusije je uvezeno vozila i dijelova u vrijednosti od oko 2,83 miliona eura. U 2025. godini, kada nije bilo subvencija, uvoz u toj kategoriji iznosio je oko 12.000 eura. Europska komisija navela je u izvještaju o BiH za 2026. godinu da provođenje sankcija protiv Rusije i Bjelorusije i dalje nailazi na značajne prepreke u ministarstvima i institucijama pod kontrolom SNSD-a, koja istovremeno pojačavaju suradnju s ruskim i bjeloruskim partnerima. EU je od 2022. progresivno uvodila restriktivne mjere protiv Bjelorusije, a Srbija se počela selektivno pridruživati sankcijama od 2012. surađujući istovremeno na vojno-tehničkim planu. Evropska komisija je i u izvještaju za Srbiju navela da i dalje nije dovoljno usklađena sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU, uključujući sankcije prema Rusiji i Bjelorusiji.

Federalna uprava policije uhapsila je u Sarajevu dva državljanina Kine zbog sumnje da su učestvovali u organizovanju nezakonitog prevoza migranata. Obojica su predata Službi za poslove sa strancima Bosne i Hercegovine. Obojica su uhapšeni prilikom pretresanja stambenih i drugih objekata na području sarajevske opštine Ilidža. Pronađeni su i privremeno oduzeti mobilni telefoni i novac u različitim valutama. Policijska akcija je sprovedena po naredbi Suda Bosne i Hercegovine. "Predmetne aktivnosti su realizovane povodom prijave otmice pet državljana Narodne Republike Kine, koji su prilikom organizovanog nezakonitog prevoza prema državnoj granici Bosne i Hercegovine, s ciljem daljnjeg odlaska prema Italiji, postali žrtve protivpravnog lišenja slobode, fizičkog i psihičkog zlostavljanja, iznude i seksualnog nasilja. Za njihovo oslobađanje zahtijevana je otkupnina u iznosu od 15.000 eura po licu, uz prijetnje lišenjem života, dok su od pojedinih, iznuđivani iznosi putem elektronskih aplikacija za plaćanje", navodi se u saopštenju Federalne uprave policije, 11. novembra. Ističe se i kako je Tužilaštvu Bosne i Hercegovine podnesen Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv tri lica, dva državljanina Kine i jednog državljanina Pakistana, zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo "Organizovanje grupe ili udruženja za izvršenje krivičnog djela krijumčarenje migranata". "Daljnje aktivnosti na identifikaciji ostalih lica povezanih s predmetnim događajem i dokumentovanju svih okolnosti izvršenja krivičnih djela provodiće se u koordinaciji sa Tužilaštvom Bosne i Hercegovine", dodaje se. Prema podacima Tužilaštva BiH, u krijumčarenju migranata kroz BiH sve je veći udio stranih državljana. Među ranije uhapšenima osumnjičenim za krijumčarenje nalaze se državljani Turske, Egipta, Moldavije, Ukrajine, Bugarske i Afganistana. Krivični zakon BiH za ovo krivično djelo propisuje zatvorske kazne do 15 godina.

Kako znati koliko je potrebno škola ili bolnica, koliko treba radnika ili koliko novca je potrebno za penzioni sistem. Sve ovo su pitanja koja Bosna i Hercegovina nema odgovor, jer nije provela popis stanovništva još od 2013. godine. Na to u posljednjem izvještaju o napretku zemlje upozorava i Evropska komisija koja ističe kako je potrebno usvojiti mapu puta za pripremu novog popisa stanovništva i domaćinstava. Zahtjev dolazi 13 godina od posljednjeg popisa, prema kojem je u BiH živjelo nešto više od 3,5 miliona stanovnika. U međuvremenu, bilježi se masovni odlazak stanovništva, negativni prirodni priraštaj i veliki broj starijih osoba. Pripreme popisa u toku, ali bez odgovora kada bi mogao biti održanAktivnosti na izradi mape puta za naredni popis, te procjena administrativnih izvora podataka koji bi se mogli koristiti tokom njegovog provođenja su započete. To za Radio Slobodna Evropa navode iz Agencije za statistiku BiH. Ipak, još nije poznato kada bi taj posao mogao biti završen. "Zbog izrazite kompleksnosti i sveobuhvatnosti procesa, pripreme zahtijevaju vrijeme i adekvatno sagledavanje brojnih rješenja od kojih mnoga ne zavise od statističkih institucija u BiH", naveli su iz Agencije. Podsjećaju da je u provođenju posljednjeg popisa stanovništva, 2013. godine, bilo angažovano oko 20.000 terenskih učesnika, kao i približno 150 komisija, biroa i radnih grupa na državnom, entitetskom i lokalnom nivou Troškovi takvog procesa mjere se desetinama miliona eura. Dodatni izazov predstavlja činjenica da su statističke institucije trenutno angažovane na pripremi prvog cjelovitog popisa poljoprivrede u BiH nakon gotovo šest decenija. Iako ne govore o mogućem terminu održavanja popisa u BiH, podsjećaju da je naredni popisni ciklus u zemljama Evropske unije planiran za 2031. godinu, dok preporuke evropskih statističara obuhvataju period do 2034. godine. Šta sve BiH ne može bez novog popisa?Demografkinja Alma Pobrić smatra da preporuka Evropske komisije potvrđuje da popis stanovništva nije samo statističko pitanje, nego i pitanje razvoja i evropskih integracija. "To je strateško pitanje. Odlaganje popisa istovremeno znači i odlaganje suočavanja s realnim demografskim stanjem u zemlji", kaže Pobrić za RSE. Prema njenim riječima, BiH bez novog popisa nema pouzdanu sliku o razmjerama depopulacije, emigracije, promjenama u starosnoj i obrazovnoj strukturi stanovništva, niti o razvojnim potencijalima pojedinih područja. "Izostanak novog popisa već ima značajne posljedice po Bosnu i Hercegovinu. Raspolaganje demografskim podacima koji više ne odražavaju stvarno stanje stanovništva otežava planiranje i provođenje javnih politika, procjenu potreba stanovništva i racionalno usmjeravanje javnih resursa", navodi ona. Posljedice su vidljive u planiranju obrazovne i zdravstvene infrastrukture, socijalnog i penzionog sistema, tržišta rada i stambene politike. "Država ne raspolaže dovoljno pouzdanom statističkom osnovom za planiranje vlastite budućnosti", upozorava Pobrić. Dodaje da je pitanje popisa direktno povezano i s evropskim putem zemlje. "BiH ozbiljne pregovore može voditi samo ako ima ažurirane i vjerodostojne statističke podatke o svom stanovništvu. Bez preciznog broja stanovnika i socio-ekonomskih pokazatelja, BiH rizikuje gubitak sredstava iz evropskih fondova", kaže ona. Male opštine ostaju bez stanovnikaKoliko je stanovnika manje, najbolje se vidi u opštinama sa nekoliko hiljada stanovnika. Među njima je i Bosanski Petrovac koji je 2013. imao 7.600 osoba, a ove godine, kako procjenjuje opštinski načelnik, između četiri i pet hiljada. Posljedice migracija su, kako kaže, vidljive i na tržištu rada. "Mi posla imamo, ali nemamo radne snage. Imamo firme koje se bave preradom drveta, metalnu industriju, pokreću se novi proizvodni kapaciteti, ali nam nedostaju i radnici i stručni kadrovi", navodi Mahmut Jukić, petrovački načelnik. Trendove odlaska, smatra on, lokalne zajednice ne mogu zaustaviti, te poziva više instance za pomoć. "Pozivam institucije Federacije BiH, Republike Srpske, kantona i države da pomognu malim lokalnim zajednicama ako žele da mladi ljudi ostanu na ovim područjima. Samo tako možemo zaustaviti odlazak stanovništva iz manjih sredina prema većim centrima i inostranstvu", kaže Jukić. Zbog broja stanovnika dileme i oko broja biračaPitanje stvarnog broja stanovnika je otvoreno i nakon posljednjih Opštih izbora u oktobru ove godine, na kojima je glasalo oko 40 odsto registrovanih birača. U birački spisak bilo je upisano više od 3,4 miliona birača, što je približno procijenjenom broju stanovnika zemlje. "Broj stanovnika odnosi se na rezidentno stanovništvo koje uobičajeno živi u Bosni i Hercegovini. Nasuprot tome, biračko tijelo čine punoljetni državljani BiH koji imaju biračko pravo bez obzira na to da li žive u zemlji ili inostranstvu", kaže demograf Aleksandar Čavić. Prema njegovim riječima, veliki broj građana koji su napustili BiH više nije dio rezidentnog stanovništva, ali i dalje ostaje dio biračkog tijela. "Raskorak između broja stanovnika i broja birača treba posmatrati i kao jedan od pokazatelja razmjera demografskog pražnjenja zemlje", navodi Čavić. Popis koji je čekan 22 godine i čije rezultate nisu svi prihvatiliPosljednji popis stanovništva održan je u oktobru 2013. godine i bio je prvi nakon predratnog popisa iz 1991. Njegovo provođenje pratili su višegodišnji politički sporovi, a konačni rezultati objavljeni su tek 2016. godine zbog neslaganja o metodologiji i statusu građana koji žive u inostranstvu. Nakon objave rezultata, institucije Republike Srpske odbile su da ih priznaju, tvrdeći da je dio stanovništva pogrešno tretiran kao rezidentno. Razlog političke osjetljivosti popisa leži u tome što nacionalna struktura stanovništva ima uticaj na političke odnose i način funkcionisanja vlasti u BiH. Nakon odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda iz 2000. godine, kojom je potvrđeno da su Bošnjaci, Srbi i Hrvati ravnopravni na cijeloj teritoriji zemlje, za raspodjelu određenih funkcija i mjesta u institucijama kao referentna osnova korišteni su rezultati popisa iz 1991. godine. Takvo rješenje zadržano je i u ustavnim amandmanima iz 2002. godine, uz obrazloženje da predratni popis predstavlja posljednju demografsku sliku BiH prije ratnih progona i etničkog čišćenja. Saradnja na tekstu: Dženana Karabegović

U izgradnju hidroelektrana u Bistrici na istoku Bosne i Hercegovine biće uloženo dodatnih oko 11 miliona eura. Hidroelektrane od 2021. gradi kineska kompanija China National Aero-Technology International Engineering Corporation (AVIC), a kompanija "HE Bistrica" dokapitalizovana je od strane matičnog preduzeća "HE na Drini", koje je u vlasništvu bh. entiteta Republika Srpska (RS). Odluka o dodatnim ulaganjima usvojena je na skupštini dioničara "HE na Drini" u oktobru, čime se cijena hidroelektrane sa početnih 103 miliona popela na više od 170 miliona evra. Iz Elektroprivrede RS, javnog preduzeća u čijem je vlasništvu HE na Drini, nisu odgovorili na pitanja Radija Slobodna Evropa (RSE) o razlozima dodatnih ulaganja. Ovo je samo jedan u nizu kineskih projekata na Zapadnom Balkanu, čija cijena raste iz godine u godinu. Iz nevladine organizacije Transparency International BiH za RSE ocijenjuju da kašnjenje projekata, netransparentnost, slab institucionalni nadzor – a ponekad i greške u samim projektima – neminovno dovode do njihovog višestrukog poskupljenja koje plaćaju građani. Kojim projektima u BiH je cijena najviše rasla?Sporazum o izgradnji hidroelekrana Bistrica kineska kompanija AVIC i Vlada RS potpisali su u decembru 2019. godine. Izgradnja sistema od tri hidroelektrane je počela 2021. godine, uz cijenu od 103 miliona evra. Hidroelektranu su pratili brojni problemi u izgradnji, uključujući klizište na magistralnom putu Sarajevo-Foča zbog čega je došlo do prekida radova. Cijena je narasla za skoro 70 miliona evra, a prvobitni rok za njen završetak, decembar 2026. godine, će biti premašen. Autoput Banja Luka – Prijedor gradi kineska kompanija China Shandong International Economic & Technical Cooperation Group, koja je bila angažovana i na izgradnji saobraćajnica u Srbiji. Od 2018. godine, projekat je poskupio sa 297 miliona na 388 miliona evra, a rokovi završetka su konstantno pomjerani. Kina u potpunosti finansira ovaj projekat i ima pravo na 30-godišnju koncesiju za naplatu putarine. U slučaju da godišnji prihodi od putarine budu manji od 32,5 miliona evra, razlika će se nadoknaditi iz entitetskog budžeta. Ugovor između Vlade RS i kineske kompanije je od početka bio tajna. Vlasti su nakon niza tužbi objavile ugovor, ali ne i njegove finansijske detalje. Bolnica u Doboju je svečano otvorena krajem 2024. godine, sa zakašnjenjem od oko godinu dana. Od prvobitnih 53 miliona evra iz budžeta RS, cijena je narasla na više od 60 miliona evra, zbog dodatnih troškova opremanja bolnice, dok je izvođač, China Sinopharm International Corporation, pravdao ukupni rast cijena inflacijom izazvanom pandemijom i ratom u Ukrajini. Iz Vlade RS su na upit RSE o poskupljenjima naveli da su upit proslijedili Ministarstvu saobraćaja i veza, odnosno Ministarstvu zdravlja. Do zaključenja teksta, još nismo dobili odgovore. Odgovornost vlasti za poskupljenjaPosljednjih godina, infrastrukturni projekti su sve skuplji zbog cijena energenata, ali su i vlasti odgovorne, ocjenjuje za RSE Damjan Ožegović iz Transparency International BiH. "Ovde bilo koji strani investitori imaju povlašten položaj čak i u odnosu na domaće investitore. Naši donosioci odluka se njima prilagođavaju umjesto da se ti koji dolaze prilagode domaćim pravilima", rekao je Ožegović. Dodao je da je BiH plodno tle za odobravanje poskupljenja investitorima za velike infrastrukturne i energetske projekte zbog moguće finansijske i političke koristi, ali i zbog nesposobnosti. "Moguće je da do poskupljenja ne dolazi namjerno, već zbog nesposobnosti da se pravilno odredi cijena, što takođe nije neuobičajeno kod nas", ocijenio je Ožegović. Pojašnjava da se ovo dešava u situacijama gdje se u startu ne odredi kompletan obim projekta. Dobojska bolnica je takav slučaj, jer je imala dodatne troškove koji su u početku trebali biti uplanirani. Kina i državne garancijeU organizaciji Bankwatch International, koja prati kineske investicije u energetskom sektoru na Zapadnom Balkanu, kažu da kašnjenja u rokovima i prekoračenja troškova nisu rijetkost kada se govori o velikim projektima. Ipak, ističe Pipa Galop iz ove organizacije za RSE, postoji razlog zašto su projekti koje finansira Kina na Zapadnom Balkanu skloni poskupljenjima i kašnjenjima. "Kada evropske banke razmatraju odobravanje kredita, žele biti sigurne da će dobiti svoj novac natrag. Stoga provode dubinsku analizu kako bi osigurale da su projekti ekonomski isplativi i dobro isplanirani. S druge strane, kineske banke gotovo uvijek traže državna ili entitetska jamstva za svoje kredite", pojašnjava Galop. Ona dodaje da ovo znači da i ako projekti propadnu - Kina dobija svoj novac natrag. "Stoga im nije toliko važno osigurati da su sami projekti ekonomski isplativi i dobro isplanirani. Ne želim reći da oni uopšte ne provode provjere, no budući da nemaju tradiciju saradnje s civilnim društvom, skloni su povjerovati svemu što im vlade kažu", rekla je ona. Kako je Kina uključena u projekte?Kina na Zapadnom Balkanu gradi i finansira projekte pomoću tri različita modela, a svima je zajedničko - tajnost ugovora, korištenje kineske opreme, a nerijetko i radne snage. Jedan od njih je EPC model (engineering, procurement, and construction – projektovanje, nabavka i izgradnja) tzv. "ključ u ruke". To znači da domaće javno preduzeće potpisuje ugovor sa kineskim konzorcijumom koji preuzima odgovornost za projektovanje, nabavku materijala i izvođenje radova. U ovakvim projektima, kreditor je često kineska Exim banka. Specijal RSE: Kina na BalkanuDrugi model koji Kina na Zapadnom Balkanu često koristi je da ona finansira projekat, koji naručilac plaća kada bude završen, obično iz prihoda od prodaje električne energije ili iz putarina. Ovo pogoduje javnim preduzećima u BiH koja često nemaju dovoljno kapitala za velike investicije, dok kineskim kompanijama ovo problem jer obično iza njih stoji državni kapital. U praksi su ovi projekti znatno skuplji, obzirom da izvođači na sebe preuzimaju rizik i obaveze, od pronalaženja banaka do izdavanja garancija. Koncesioni model je treći model koji kineske kompanije koriste na Zapadnom Balkanu, a on se u BiH do sada primjenjivao samo za infrastrukturne projekte. Prema njemu, kineska kompanija osniva svoje predstavništvo u BiH, uloži sopstveni novac ili kreditna sredstva, te gradi projekat – konkretno autoput od Banjaluke do Prijedora – i onda naplaćuje njegovo korištenje u određenom vremenskom periodu. Iako u startu djeluje da projekat ništa ne košta vlasti u RS, Vlada je dužna da nadomjesti novac ako putarine na godišnjem nivou ne pređu ugovoreni prag. Nakon određenog vremenskog perioda, objekat prelazi u javno vlasništvo. Situacija u regionuViše velikih infrastrukturnih i energetskih projekata koje su u regionu realizovale kineske kompanije pratila su značajna povećanja troškova, višegodišnja kašnjenja ili naknadni finansijski zahtjevi. Kineska firma "Šandong" (Shandong) je zadužena za izgradnju brze saobraćajnice od Požarevca do Golupca na istoku Srbije, zvane Dunavski koridor. Sa početnih 337 miliona evra, cijena radova na Dunavskom koridoru je porasla na oko 524 miliona evra, a pomjeran je i rok za otvaranje saobraćajnice. Šandongovoj firmi je povjerena i izgradnja autoputa od Beograda, preko Zrenjanina, do Novog Sada. Cijena ove trase, sa čijom se izgradnjom počelo 2023, drastično je skočila. Sa prvobitnih 600 miliona evra, procjene su sada gotovo tri puta više - jer država Srbija ostavlja prostor da se zaduži do 1,7 milijardi evra za njenu izgradnju. Aneksima je rasla i cijena brze pruge od Novog Sada do granice sa Mađarskom, koju je radio konzorcijum dvije kineske kompanije. Na kraju je plaćena oko 1,2 milijarde evra. Ovi radovi su pod istragom Tužilaštva za organizovani kriminal, koje, pored ostalog, sumnjiči dvojicu bivših ministara za pronevjeru više od 115 miliona dolara. Postupci su pokrenuti nakon pogibije 16 ljudi u padu betonske nadstrešnice na rekonstruisanoj železničkoj stanici u Novom Sadu. Nesreća je dovela do masovnih protesta i smjene vlasti u Srbiji. Značajan rast vrijednosti zabilježen je na autoputu Kičevo-Ohrid u Sjevernoj Makedoniji, koji gradi kineski Sinohydro. Kada je ugovor dodijeljen, vrijednost projekta iznosila je 411 miliona evra, a ukupna cijena je na kraju dostigla približno 600 miliona eura. Kao razlozi su navedeni nepredviđeni geološki uslovi, dodatna eksproprijacija zemljišta, izmjene projekta i potreba za izgradnjom prateće infrastrukture. Sličan obrazac vidljiv je i kod projekta rekonstrukcije Termoelektrane Pljevlja u Crnoj Gori, koji realizuje konzorcijum predvođen kineskom kompanijom Dongfang Electric International. Osnovni ugovor iz 2020. godine bio je vrijedan 54,5 miliona evra, dok je do sredine 2026. isplaćeno 65,5 miliona evra. Iz crnogorske Elektroprivrede poskupljenje su pravdali naknadnim radovima koji nisu bili dio osnovnog ugovora. Dionica autoputa od Smokovca kod Podgorice do Mateševa na sjeveru zemlje, koju je gradio kineski CRBC, po ugovoru iz 2014. koštala je 809 miliona evra. Crnogorska Vlada je morala da se zaduži još 90 miliona evra, za dodatne troškove, a autoput je pušten u rad osam godina nakon potpisivnja ugovora.

Kantonalni sud u Sarajevu potvrdio je 6. novembra uređenu optužnicu Tužilaštva Kantona Sarajevo protiv Adnana Kasapovića, vozača tramvaja, zbog teškog krivičnog djela protiv sigurnosti javnog saobraćaja. U ovoj saobraćajnoj nesreći smrtno je stradao jedan pješak, maloljetna osoba zadobila je teške tjelesne povrede opasne po život, dok je još jedna osoba lakše povrijeđena. Prema navodima iz optužnice, Kasapović se tereti da je 12. februara 2026. godine, oko 12 sati, u Sarajevu, upravljajući tramvajem neprilagođenom brzinom, ušao u krivinu na raskrsnici ulica Prva transferzala i Zmaja od Bosne. Prema navodima optužnice, vozač je nastavio povećavati brzinu tramvaja, iako je bio dužan prilagoditi brzinu uslovima saobraćaja i karakteristikama tramvajske pruge. "Preporučena brzina za ulazak u krivine i frekventne raskrsnice utvrđena je do 15 km/h. Prilikom ulaska u krivinu, a pri brzini od 63,7 km/h, došlo je do iskakanja tramvaja iz šina, njegovog nekontrolisanog kretanja, udara u automobil, metalni stub i zaštitnu ogradu tramvajskog stajališta, a potom i u pješake koji su se nalazili na stajalištu", navodi se u saopštenju Kantonalnog suda. Tužilaštvo će navode iz optužnice dokazivati na glavnom pretresu saslušanjem 67 svjedoka, 12 vještaka saobraćajne, mašinske, elektroenergetske struke i izvođenjem više od 200 materijalnih dokaza. U optužnici je predloženo da se optuženom zabrani upravljanje bilo kojim prevoznim sredstvom u trajanju od pet godina, računajući od dana pravosnažnosti odluke i zabrani upravljanje tramvajem i drugim vozilima javnog gradskog, prigradskog i međugradskog prometa, u trajanju od deset godina, računajući od dana pravomoćnosti odluke.

Presuda ne može ublažiti bol i tugu rekao je Ibrahim Jahić, otac ubijene Aldine, ali nada se da kazna zatvora od 45 godina može spasiti nečiji život. "Zadovoljan sam ne bi li samo ova presuda potakla makar jednog potencijalnog ubicu da spasimo nečije dijete, spasimo nečiju majku, sestru, tetku, bilo koga od ženskog roda. To mi je jedino ova presuda donijela utjehu", rekao je nakon izricanje presude kojom je Anis Kalajdžić osuđen na 45 godina za ubistvo Aldine Jahić. Kalajdžić se teretio za teško ubistvo, nedozvoljeno nabavljanje i držanje oružja te produženo krivično djelo ugrožavanja sigurnosti. Ovo je prva presuda od kada je u bosanskohercegovačkom entitetu Federacija BiH izmijenjen Krivični zakon u koji je uvršten femicid, odnosno teško ubistvo žene, kao zasebno krivično djelo. "Kazna od 45 godina zatvora predstavlja važnu poruku pravosuđa da rodno zasnovano nasilje i femicid moraju biti najstrože kažnjeni," saopštili su nakon presude iz Fondacije "Aldina Jahić". "Ova presuda je opomena da se "više nikada i nikome ne ponovi." Ženska mreža Bosne i Hercegovine pozdravila je izricanje maksimalne kazne uz poruku da presuda predstavlja "historijski trenutak." "Ipak, pravda za ubijene žene ne može se mjeriti samo visinom kazne. Ona zahtijeva odgovornost institucija koje su dužne prepoznati nasilje i zaštititi žene prije nego što bude prekasno." Presuda nije pravosnažna i na nju se može uložiti žalba Vrhovnom sudu FBiH. Međutim, ovo nije prvi put da je u BiH za ubistvo žene dosuđeno 45 godina zatvora. Emir Selimović je u aprilu 2026. pravosnažno osuđen na 45 godina zatvora za ubistvo supruge Inele Selimović i njihovog maloljetnog sina Tarika. No, za razliku od ubistva Aldine Jahić, Selimoviću je suđeno za dva ubistva izvršena na podmukao način na osnovu zakona koji je bio na snazi u februaru 2025. kada je suđenje započelo. Sa druge strane u predmetu ubistva Aldine Jahić prvi put je potvrđena optužnica prema novom "članu 166a Krivičnog zakona FBiH" kojim je uvedeno zasebno krivično djelo teškog ubistva ženske osobe, odnosno rodno zasnovanog ubistva žene. "Zbog toga ovaj predmet ima veliki značaj za buduću sudsku praksu, naročito kada je riječ o prepoznavanju i dokazivanju rodne zasnovanosti ubistva," pojašnjava Bojana Jovanović pravnica Centra ženskih prava Zenica. Dodaje da odbrana nije osporavala da je Kalajdžić počinio ubistvo, ali jeste osporavala rodnu zasnovanost. "Upravo zbog toga ovo odluka suda o pravnoj kvalifikaciji i izrečenoj maksimalnoj kazni dugotrajnog zatvora u trajanju od 45 godina ima značaj koji prevazilazi ovaj pojedinačni predmet. Ona pokazuje da je pravosuđe prepoznalo sve aspekte rodne dimenzije nasilja koje je dovelo do Aldine Jahić." Jer ubistvo žene nije izraz ljubavi, kaže Jovanović "niti njena tragična posljedica". "Za nasilje je odgovoran onaj ko ga čini, a ne žena koja je odlučila da ode." Tokom procesa suđenja Kalajdžić je govorio da je "sljedbenik Hitlera" navodeći na zaključak da je neuračunljiv što su vještaci odbili. Također je svoje postupke pokušavao objasniti izjavom da ga je "ljubav potpuno zaslijepila". Jovanović kaže da upravo u toj rečenici "prepoznajemo jedan od problema" kada je u pitanju nasilje nad ženama. Dodaje da se ljubav, ljubomora i povrijeđena osjećanja često koriste kao objašnjenje za nasilje i da se time pokušava relativizovati odgovornost. "Međutim, ljubav ne daje pravo na kontrolu druge osobe, niti na odlučivanje o njenom životu. Odluka žene da prekine vezu nije povod koji može opravdati nasilje, a još manje ubistvo." Advokat porodice Jahić Damir Alić rekao je da očekuju da će presuda biti potvrđena na Vrhovnom sudu. "Ova kazna, ovakva kako je izrečena i s ovakvim obrazloženjem kakvo je izneseno danas, mora doprinijeti tome da svaki potencijalni izvršilac kaznenog djela točno zna što ga čeka i kakva će biti reakcija pravosuđa. U to sam apsolutno siguran," rekao je Alić nakon izricanja presude. Izmjena zakonaUbistvo Aldine Jahić jedan je u nizu slučajeva femicida u Bosni i Hercegovini posljednjih godina, na koje organizacije civilnog društva upozoravaju kao na ozbiljan društveni problem. U Federaciji BiH je 2025. godine izmijenjen Krivični zakon Federacije BiH u koji je teško ubistvo žene uvršteno kao zasebno krivično djelo. Predviđene su kazne od deset godina do kazne dugotrajnog zatvora. Zbog učestalih ubistava žena i pod pritiskom javnosti, bh. entitet Federacija Bosne i Hercegovine je u aprilu 2025. godine usvojio i izmijenjeni Zakon o zaštiti od nasilja u porodici. U Krivičnom zakonu entiteta Republika Srpska femicid ne postoji kao zasebno djelo. Nakon Aldine ubijeno još pet ženaUoči izricanja presude pred Kantonalnim sudom su se okupili članovi porodice i prijatelji ubijene Aldine Jahić sa transparentima "Nikada nećeš biti sama", "Stop femicidu." Aldina Jahić je ubijena prije skoro godinu dana 16.11. u Mostaru. Nakon nje u BiH je ubijeno još najmanje pet žena. Prema podacima OSCE-a, gotovo polovina žena u BiH iskusila je neki oblik nasilja od svoje 15. godine. Čak 84 posto slučajeva nikada nije prijavljeno, podaci su Fondacije Cure. Učinkovitije postupanje institucija u zaštiti žena i procesuiranju odgovornih za nasilje zatraženo je na protestima širom zemlje nakon što je u augustu 2023. ubijena Nizama Hećimović. Njeno ubistvo uživo na Instagramu u avgustu 2023. godine potreslo je bosanskohercegovačku javnost, podstaklo proteste i otvorilo pozive na zakonske izmjene. Pravni okvir u međuvremenu jeste promijenjen donošenjem novog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama te izmjenama Krivičnog zakona kojima je uvedeno krivično djelo femicida. Ipak, u tri godine nakon njenog ubistva u Bosni i Hercegovini je, prema podacima nevladinih organizacija i medijskih izvještaja, ubijeno najmanje 20 žena. Nasilje u Bosni i Hercegovini se može prijaviti na SOS broj 1265 za Federaciju BiH i 1264 za prijavu nasilja na prostoru Republike Srpske. Broj policije je 122. Više detalja o prijavi nasilja pronađite ovdje.

Slučaj Alta banke u Srbiji otvorio je brojna pitanja, a ključna su: koliko je siguran novac koji se povjeri banci i koliko su pouzdani sistemi koji bi trebalo da ga štite. U epizodi Zaviri ispod površine govorimo kako je došlo do kraha ove banke, kako funkcionišu državne garancije kada karike zakažu, šta je najbolja finansijska samoodbrana, koja bi iskustva u ovakvom slučaju Srbija mogla preuzeti od BiH? Gost epizode je Zoran Pavlović, nezavisni ekonomski stručnjak i analitičar.

Anis Kalajdžić osuđen je na 45 godina zatvora zbog ubistva Aldine Jahić prošle godine. Radi se o prvostepenoj presudi. Ovo je prva presuda koju je izrekao Kantonalni sud u Mostaru od kada je u bh. entitetu Federacija BiH izmijenjen Krivični zakon u koji je uvršten femicid, kao zasebno kazneno djelo. Prema optužnici, Kalajdžić je 16. novembra 2025. godine na autobuskoj stanici na Trgu Ivana Krndelja u Mostaru iz vatrenog oružja usmrtio bivšu djevojku Aldinu Jahić, nakon višemjesečnih prijetnji i uznemiravanja. Tužilaštvo navodi da je oštećena pokušala pobjeći i zatražiti pomoć građana i policije, ali ju je optuženi pronašao u ugostiteljskom objektu, gdje joj je hicem u glavu nanio smrtonosne povrede. Istragom je utvrđeno da je Kalajdžić ranije u više navrata prijetio bivšim partnerkama, dolazio pred njihove stanove i slao poruke prijetećeg sadržaja, a da je kobne večeri neovlašteno posjedovao pištolj kojim je izvršio ubistvo. Ubistvo Aldine Jahić jedan je u nizu slučajeva femicida u Bosni i Hercegovini posljednjih godina, na koje organizacije civilnog društva upozoravaju kao na ozbiljan društveni problem. U bh. entitetu Federacija BiH je 2025. godine izmijenjen Krivični zakon Federacije BiH u koji je uvršten femicid, kao zasebno kazneno djelo. Predviđene su kazne od deset godina do kazne dugotrajnog zatvora. Zbog učestalih ubistava žena i pod pritiskom javnosti, bh. entitet Federacija Bosne i Hercegovine je u aprilu 2025. godine usvojio i izmijenjeni Zakon o zaštiti od nasilja u porodici. Njime su, uz ostalo, proširene ovlasti policije koja ima obavezu da, nakon prijavljenog nasilja, uradi procjenu rizika od smrtnosti i ponavljanja nasilja. Zakon je, također, predvidio uvođenje elektronskog nadzora s ciljem efikasnijeg praćenja osoba kojima je, kao u slučaju Tarika Prusca, zabranjen prilazak žrtvi. U Krivičnom zakonu drugog bh. entiteta, Republici Srpskoj, femicid ne postoji kao zasebno djelo. Nema jedinstvene baze o broju slučajeva femicida u zemlji. Prema podacima nevladinih organizacija u BiH godišnje prosječno bude ubijeno 11 žena. Od početka 2023. do kraja 2024. godine je ubijeno 35 žena.

"Treba Rusiji vratiti dug za sve šta nam je godinama pružala", kaže muškarac pod ratnim imenom "Kobra", pojavljujući se početkom septembra na ruskoj televiziji u vojnoj uniformi i s crnom maskom preko donjeg dijela lica. U dokumentarcu je predstavljen kao snajperista porijeklom iz Bosne i Hercegovine, a istraživanje Radija Slobodna Evropa (RSE) o njegovom identitetu ukazuje da trag vodi do Petra Popovića iz Derventa, za kojim traga pravosuđe BiH. U filmu se "Kobra" predstavlja kao suborac Marka Matovića, dobrovoljca iz Srbije s kojim je, prema navodima iz filma, krajem 2022. otišao na ukrajinsko ratište, a koji je poginuo početkom 2025. godine u borbama u Kurskoj oblasti. Ruski film premijerno je prikazan 6. septembra na televiziji Zvezda, koju je Evropska unija sankcionirala 2023. godine uz obrazloženje da je medij koji kontrolira rusko Ministarstvo odbrane i koji širi propagandu o ruskoj agresiji na Ukrajinu. Dokumentarac povezuje odnose između Srba i Rusa, kroz protekla stoljeća i rat '90-ih godina na području bivše Jugoslavije, s današnjim sudjelovanjem dobrovoljaca u ratu koji Rusija vodi protiv Ukrajine. Njihov odlazak na ratište predstavljen je kao način da se "Rusiji uzvrati za pomoć koju je, prema narativu filma, pružala Srbima". "Ne možeš samo reći hvala i otići dalje. Ja sam zato otišao da ratujem i ratovat ću do kraja", kaže "Kobra" u filmu. Rusi u ratu '90-ihTokom rata u BiH, oko 700 ruskih dobrovoljaca borilo se na strani Vojske RS, prema procjeni Vlade RS. Djelovali su u jedinicama Drinskog i Sarajevsko-romanijskog korpusa, kao i u dobrovoljačkim odredima u Sarajevu, Trebinju, Goraždu, Zvorniku i Višegradu. U Višegradu je 2011. podignut spomenik s imenima 37 ruskih dobrovoljaca poginulih u BiH, a nekoliko ih je sahranjeno i na groblju Donji Miljevići kod Sarajeva. Na događaje s Kosova iz 1999. referira se i ruski dokumentarac u kome se spominje dolazak ruskih vojnika na aerodrom u Prištini. U noći između 11. i 12. juna 1999., oko 200 pripadnika regularne ruske vojske, stacioniranih u BiH u okviru mirovne misije, krenulo je preko Srbije prema Kosovu i zauzelo aerodrom Slatina kod Prištine prije dolaska NATO snaga. Moskva je tim potezom nastojala osigurati zasebno vojno prisustvo na Kosovu. Ruske trupe ostale su do 2003. u sastavu KFOR-a, međunarodne misije pod vodstvom NATO-a, koja je raspoređena na Kosovu sredinom 1999. nakon završetka rata. U dokumentarcu se navodi da "Kobra" ima borbeno iskustvo i visoko vojno obrazovanje kao i da je godinama služio u elitnoj jedinici Vojske Srbije zaduženoj za zaštitu najviših državnih zvaničnika. On se u filmu prisjeća kako je upoznao Matovića tokom vojne obuke u Srbiji i kako je svjedočio njegovom stradanju na ratištu u Kurskoj oblasti. Podijeljen je na Instagram profilu kobrasniper333, a osoba koja komunicira putem tog profila potvrdila je za RSE da je vojnik "Kobra" iz filma. No, nije otkrio puni identitet niti pristala na razgovor putem videopoziva. Podaci koje je o sebi iznio podudaraju se s podacima o Petru Popoviću, o kojem je RSE ranije pisao, a kojeg Tužilaštvo BiH traži zbog pridruživanja ruskoj vojsci. "Kobra" je, među ostalim, naveo da je rođen 1988. godine i potvrdio da je rodom iz Dervente, na sjeveru BiH, što se podudara sa službenim podacima o Popoviću do kojih je došao RSE. Kaže da je rodni grad napustio 2002., ali nije želio odgovoriti na pitanje u kojoj je trenutno ruskoj brigadi. Ruski dokumentarac podijelio je i na svom YouTube kanalu "VDV-sniper", na kojem je 2019. objavio i dva videa vožnje na motociklu u Derventi. Tragovi koji vode do PopovićaTužilaštvo BiH zatražilo je u maju 2025. od Suda BiH raspisivanje međunarodne potjernice za Popovićem, nakon čega je upućen zahtjev INTERPOL-u. Međutim, ta međunarodna organizacija kriminalističke policije odbila je zahtjev BiH, pozivajući se na pravilo kojim joj je zabranjena aktivnost u slučajevima koji imaju političku, vojnu, vjersku ili rasnu pozadinu, navodi se u dokumentu u koji je RSE ranije imao uvid. Iz Tužilaštva BiH su za RSE naveli da je predmet protiv Popovića i dalje otvoren i da se poduzimaju mjere s ciljem njegovog pronalaska i procesuiranja. Kako je za RSE potvrđeno iz ukrajinskih sigurnosnih izvora, Popović je 17. augusta 2023. potpisao ugovor s ruskim snagama, ali nije poznato kada je i pod kojim okolnostima napustio BiH. Na društvenoj mreži Facebook, RSE je pronašao njegovo profil "Petar (Kobra) Popović", na kome nije moguće vidjeti objave, izuzev informacije da je studirao na Vojnoj akademiji u Beogradu, za što RSE nije mogao dobiti potvrdu iz te institucije. Na direktni upit da li je on Petar Popović, u pisanim porukama "Kobra" za RSE nije odgovorio, ali u nastavku komunikacije to nije negirao. Također, potvrdio je da mu je poznato da je od INTERPOL-a prošle godine za njim zatražena potjernica. "U INTERPOLU-u nisu budale i shvatili su i oni tendenciju koja je bila u drugom planu. Gonjenje na nacionalnoj osnovi", napisao je u komunikaciji s RSE-om. Na pitanje da li strahuje da će u BiH biti procesuiran zbog pridruživanja ruskoj vojsci, kazao je da u Derventi nije bio osam godina i da nema potrebu da dolazi u BiH. Naveo je, također, da ima rusko državljanstvo, dok se bosanskohercegovačkog odrekao, a te tvrdnje RSE nije mogao nezavisno provjeriti. Glavni junak filmaNa objavljenim fotografijama i snimcima "Kobra" se pojavljuje sa maskom na kojoj je amblem koji se izgledom podudara sa simbol srpske specijalne jedinice vojne policije "Kobre", o čemu iz Ministarstvu odbrane Srbije nisu željeli govoriti. Nakon što se početkom septembra pojavio u ruskom dokumentarcu, o njemu je u intervjuu za rusku televiziju 16. oktobra govorila i producentica Ekaterina Gabel. Navela je da je on prvobitno trebao biti glavni junak filma, ali da je inzistirao da centralno mjesto pripadne Matoviću, njegovom poginulom suborcu. Opisala ga je kao profesionalnog vojnika, oficira i diplomca Vojne akademije u Beogradu, za što RSE nije mogao dobiti nezavisnu potvrdu. Pojavljivanje u filmu nije bilo prvo predstavljanje "Kobre" u ruskoj javnosti. Ruska fondacija "Naše nasljeđe" objavila je prošle godine video u kome govori o ranjavanju na ukrajinskom ratištu 15. jula 2024. na području Soledara u Donjeckoj oblasti. Njegovo obraćanje, snimljeno u crkvi u Moskvi, preneseno je tada i u novinama koje izdaje rusko Ministarstvo odbrane. U tekstu u kome je predstavljen kao srpski dobrovoljac i snajperista specijalne jedinice, s pozivnim znakom "Kobra". Bez osuđujućih presudaBosna i Hercegovina nema zvaničnu evidenciju o broju svojih državljana koji su otišli na rusko-ukrajinsko ratište. Na osnovu informacija ukrajinskih institucija, te vlastitih istraživanja, RSE je došao do podatka o oko 20 državljana BiH koji su se od početka ruske invazije borili ili se bore na ruskoj strani. Pridruživanje stranim vojnim formacijama u BiH predstavlja kazneno djelo za koje je predviđena kazna od najmanje tri godine zatvora. Nova imena iz BiH u ruskoj vojsci, dok pravosuđe tvrdi da postoje prepreke u procesuiranjuBiH je do danas, u desecima presuda, procesuirala uglavnom povratnike povezani s odlascima u Siriju i Irak, odnosno terorističkim grupama kojima su se tamo pridruživali. Presuda za ratovanje u Ukrajini nije bilo. Jedan od procesa vodio se protiv Darija Ristića iz Modriče, ali Sud BiH odbio je u aprilu potvrditi optužnicu jer je utvrđeno da je imao rusko državljanstvo u vrijeme pridruživanja vojsci Rusije.

Slaviša Simojlović iz Bijeljine već je osigurao oko 8.000 eura vlastitog novca za novu poljoprivrednu mehanizaciju kada je saznao da je nova mađarska vlada zaustavila program subvencija za Republiku Srpsku (RS). Program poticaja za kupovinu mađarske mehanizacije isključivo za poljoprivrednike iz ovog entiteta u Bosni i Hercegovini pokrenut je 2021. godine, nakon sastanka bivšeg mađarskog premijera Viktora Orbana s liderom vladajuće stranke u RS-u Miloradom Dodikom. Paket je bio vrijedan 100 miliona eura osiguranih iz mađarskog budžeta, od čega je utrošeno najmanje 28 miliona dok su poljoprivrednici iz RS-a sudjelovali s dodatnih najmanje 12,9 miliona eura vlastitih sredstava. "Nisu me još obavijestili. Zvat ću ih [Fondaciju Progressus] da vidim što se događa. Očekujem da mi vrate uložene pare", rekao je Simojlović za Radio Slobodna Europa (RSE). On je u prethodna dva kruga programa 2022. i 2023. godine kupio mehanizaciju vrijednu oko 30.000 eura, za što je on sam morao osigurati najmanje 12.000 eura svog novca. Fondacija za održivi razvoj "Progressus", preko koje se provodio program u RS-u, saopćila je 16. oktobra da obustavlja realizaciju tendera nakon što je nova Vlada Mađarske, formirana nakon izbora 12. aprila, obustavila financiranje. "Svi koji su konkurisali na BTP-26 bit će obaviješteni o prekidu Javnog poziva BTP-26", navela je Fondacija o obustavi granta za koji su se poljoprivrednici prijavili u martu 2026. godine. Javni poziv otvoren je 13. marta ove godine, a zatvoren samo pet dana poslije zbog, kako je tada saopćeno iz Progressusa, iznimno velikog interesa poljoprivrednika. Prema podacima Progressusa, zaprimljeno je 1.025 prijava iz Republike Srpske i Brčko distrikta BiH, dvije od tri administrativne jedinice u BiH. Na program nisu mogli aplicirati poljoprivrednici iz drugog entiteta, Federacije BiH. Ova fondacija registrirana u RS-u isključivo za ovaj program nije objavila kolika je bila ukupna vrijednost traženih bespovratnih sredstava, a poljoprivrednici su mogli očekivati iznos od 2.500 do 25.000 eura. RSE do zaključenja ovoga teksta nije dobio odgovore Fondacije Progressus na pitanja o razlozima obustave programa, broju prihvaćenih prijava i hoće li biti raspisivanja novoga javnog poziva. Odgovor na ista pitanja nije stigao ni iz Vlade i Ministarstva poljoprivrede Republike Srpske. Grantovi prema Republici Srpskoj išli su preko Centralnoeuropske neprofitne razvojne mreže (CED) iz Budimpešte, koja program provodi u ime mađarske vlade. RSE do zaključenja ovoga teksta nije dobio odgovore Vlade Mađarske ni CED-a na pitanja o razlozima ukidanja programa, mogućnosti njegova nastavka te sudbini preostalih sredstava iz ranije najavljenog paketa pomoći od 100 miliona eura. Šta kažu poljoprivrednici?Jovica Mitrović iz Šamca kaže za RSE da je kroz prethodna dva poziva kupio mašinu za bušenje zemlje i prikolicu za traktor. "Puna cijena podrivača bila je oko 20.000 eura, a mene je izašao oko 12.000 eura. Prikolica me je izašla oko 7.500 eura", rekao je Mitrović za RSE. Planirao se prijaviti i na posljednji poziv, ali kaže da nije ni uspio podnijeti prijavu na jednom od punktova otvorenih u RS-u. "Otišao sam da se prijavim, a čovjek tu u Šamcu mi je rekao da ni ne pokušavam jer je sve već popunjeno. Bilo je odobreno dva miliona eura, a prijavljeno sto miliona. Nešto tu nije bilo usaglašeno. Možda bi to nešto i bilo da [premijer Peter] Mađar nije suspendovao sve što Orban radio", kazao je Mitrović za RSE. Predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske Stojan Marinković kaže za RSE da su "farmeri s razočaranjem primili vijest o obustavi programa". "Podrška je bila značajna i ozbiljna, a poljoprivrednici su je iskoristili u maksimalnom kapacitetu u prva dva poziva. Očekivali smo da će biti i treći, ali do njega ipak nije došlo. Idemo dalje", rekao je Marinković. Poticaji RS-u ili mađarskom izvozu?Tadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i mađarski premijer Viktor Orban najavili su 2022. godine paket pomoći ekonomiji i poljoprivredi Republike Srpske vrijedan 100 miliona eura. Koliki je tačno novca dosad zaista isplaćeno nije javno objavljeno, a odgovor nisu dali ni Progressus, ni njihovi mađarski partneri. Poljoprivrednici iz RS-a nisu dobivali novac izravno na račune. Umjesto toga, morali su podnijeti zahtjev za kupnju mehanizacije, opreme i alata proizvedenih u Mađarskoj, uz obvezno vlastito sudjelovanje od najmanje 30 posto vrijednosti investicije. Morali su platiti i porez na dodanu vrijednost (PDV) od 17 posto, koji se plaća kod uvoza u BiH. Fondacija Progressus iz RS-a provjeravala je prijave i prosljeđivala ih partnerima iz CED-a u Budimpešti na konačno odlučivanje. Nakon odobrenja sredstava korisnici su uplaćivali vlastito sudjelovanje, a Fondacija je novac isplaćivala dobavljačima mehanizacije. Na javnim pozivima iz 2022. i 2023. godine odobreno je ukupno 1.959 projekata iz RS-a, a iz mađarskog budžeta za nabavku poljoprivredne mehanizacije, opreme i alata mađarskim proizvođačima je isplaćeno više od 28 miliona eura. Poljoprivrednici iz RS-a uplatili su dodatnih 12,9 miliona eura vlastitih sredstava, pa je ukupna vrijednost kupljene mehanizacije i opreme premašila 39 miliona eura. Odbijen je tek 50-ak prijava. Prvu mehanizaciju nabavljenu kroz mađarski program podrške poljoprivrednicima u Republici Srpskoj uručio je u julu 2023. tadašnji mađarski ministar vanjskih poslova Peter Sijarto u prisustvu dužnosnika Republike Srpske predvođenih Dodikom. Profesor Ekonomskog fakulteta u Tuzli Admir Čavalić kazao je za RSE da je upitno da li se takav model financiranja uopće može smatrati bespovratnom razvojnom pomoći. "Koristi mogu imati i kupac i prodavač, ali to nije klasičan model grantova ili subvencija", rekao je Čavalić za RSE. Poljoprivrednici su, podsjeća Čavalić, mogli kupovati isključivo opremu proizvedenu u Mađarskoj. Istodobno su morali osigurati najmanje 30 posto vlastitog novca što se može promatrati kao instrument unaprjeđenja prodaje mađarskih proizvoda. Dio novca otišao je i posrednicima koji su isporučili mehanizaciju poljoprivrednicima, no njihova imena nisu objavljena. Saradnja Dodika i OrbanaVeze između mađarskog premijera Viktora Orbana i lidera vladajuće stanke i bivšeg predsjednika entiteta Republika Srpska Milorada Dodika su se razvijale uglavnom mimo državnih institucija BiH. Suradnja je uključivala političku potporu Budimpešte Dodiku u sporovima sa Zapadom, protivljenje mađarske vlade sankcijama EU protiv čelnika RS-a te niz financijskih i gospodarskih aranžmana. Među njima se posebno ističe kredit od oko 126 miliona eura, koji je Republika Srpska 2022. godine osigurala preko mađarske državne Izvozno-uvozne banke (EXIM), a koji je korišten za refinanciranje ranijih obveza i očuvanje budžetske likvidnosti. Osim programa pomoći za poduzetnike i poljoprivrednike u RS-u Orbanova vlada je najavljivala ulaganja u energetske i infrastrukturne projekte, uključujući dio inicijativa iz kojih se povukla Njemačka zbog, kako je obrazložila njemačka vlada, secesionističkih poteza vlasti Republike Srpske. Kritičari su takvu suradnju opisivali kao politički motiviranu i nedovoljno transparentnu, dok su vlasti u Banjoj Luci navodile da je riječ o "strateškom partnerstvu" koje je Republici Srpskoj osiguravalo politički i financijski oslonac u razdoblju pojačanih međunarodnih pritisaka.

Prema Paketu proširenja koji je Evropska komisija usvojila 4. novembra, u pristupnom procesu najviše su napredovale Crna Gora, Albanija, Moldavija i Ukrajina. Komisija je za te zemlje prvi put predložila indikativne mape puta sa konkretnim ciljevima za narednu godinu. "Značajan napredak koji su neki kandidati postigli tokom protekle godine omogućava nam da obećanje o proširenju pretvorimo u stvarnost. Sada predlažemo indikativne mape puta za zemlje koje su najdalje odmakle u pregovorima, a to su Crna Gora, Albanija, Ukrajina i Moldavija. One daju jasan put za narednu godinu i čvrsto uporište za predstojeće pregovore. Korak po korak, gradimo potpuniju i jaču Uniju", izjavila je predsednica Evropske komisije Ursula von der Leyen. Prema Paketu proširenja, Komisija će mape puta ažurirati jednom godišnje, a one ne određuju unapred ishod pregovora. Slične mape mogle bi da dobiju i druge zemlje kada dostignu sličan nivo napretka. Komisija proširenje opisuje kao "investiciju u kolektivnu bezbednost, konkurentnost i otpornost Evrope". Ocenjuje da su dosledne reforme dovele do konkretnog napretka, pre svega kod četiri predvodnice. Crna Gora je na pragu članstva. Prema mapi puta, ugovor o pristupanju mogla bi da potpiše u junu 2027. Bilo bi to prvo proširenje Unije posle Hrvatske 2013. godine, a to je najduži period bez novih članica u istoriji EU. U Paketu proširenja Komisija poručuje da do članstva nema prečica, ali da dosledne reforme donose konkretne rezultate. Ciljni datumi za završetak pregovora mogu da pomognu u održavanju političkog zamaha, ali ne mogu da zamene ispunjavanje uslova. Brzinu pregovora, kaže se u dokumentu, i dalje određuje napredak u vladavini prava, demokratiji i osnovnim pravima. Usklađivanje sa spoljnom politikom EU, uključujući sankcije, Komisija vidi kao jedan od ključnih uslova i kao pokazatelj strateškog opredeljenja zemalja kandidata. Komisija najavljuje i da će početkom 2027. sa zemljama kandidatima otvoriti razgovore o postepenoj integraciji. Pristup delovima jedinstvenog tržišta pre članstva zavisiće od napretka svake zemlje i biće uslovljen, a može biti i povučen. Među uslovima bi mogli da budu usklađenost sa spoljnom politikom EU i poštovanje vladavine prava. Komisija smatra i da bilateralni sporovi koji nisu deo kriterijuma za pristupanje ne bi trebalo da budu deo pregovora. Crna Gora: Na pragu članstvaCrna Gora je najdalje odmakla na putu ka EU. U oblasti vladavine prava usvojeni su ustavni amandmani koji jačaju nezavisnost sudskog i tužilačkog saveta, u skladu sa preporukama Venecijanske komisije. Popunjena su upražnjena mesta sudija Ustavnog suda. Prema izveštaju, borba protiv korupcije i organizovanog kriminala daje sve bolje rezultate. Između vlasti i opozicije bilo je tenzija, ali je konsenzus o evropskim reformama očuvan. Usvojene su izborne reforme i Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Napredak je zabeležen i u oblasti medija, a vlasti sprovode politiku nulte tolerancije prema napadima na novinare. Crna Gora je potpuno usklađena sa zajedničkom spoljnom i bezbednosnom politikom EU. Od 31. oktobra usklađena je i sa viznom politikom Unije, a pristupila je i Jedinstvenoj zoni plaćanja u evrima (SEPA). Komisija procenjuje da bi pristupni pregovori mogli da budu okončani do kraja ove godine. U Savetu EU već se radi na ugovoru o pristupanju, koji će prvi put sadržati nove, pojačane zaštitne klauzule. Ovo je verovatno poslednji godišnji izveštaj o Crnoj Gori. Od sledeće godine zameniće ga izveštaji o praćenju. Albanija: 2027. - ambiciozan ciljAlbanija je za nešto više od godinu dana otvorila sve klastere i zatvorila četiri poglavlja. Komisija ocenjuje da je cilj da pregovori budu okončani do kraja 2027. "ambiciozan, ali ostvariv". U oblasti vladavine prava okončana je provera (vetting) sudija i tužilaca, a privremena merila u Klasteru 1 su ispunjena. Specijalno tužilaštvo postiže rezultate u borbi protiv kriminalnih mreža. Komisija posebno ističe ulogu Ustavnog suda. Kada je reč o demokratiji, izveštaj poziva na međustranačku saradnju i dijalog sa civilnim društvom. To je naročito važno zbog najvećih protesta od početka demokratske tranzicije. Izveštaj upozorava i da civilno društvo nije dovoljno uključeno u donošenje zakona. Albanija je potpuno usklađena sa zajedničkom spoljnom politikom EU i dobro sprovodi Reformsku agendu. Pristupila je i SEPA zoni. Severna Makedonija: Pravosuđe zaostajeProces pristupanja i dalje je blokiran jer Severna Makedonija nije izmenila ustav. Komisija u izveštaju konstatuje političko uplitanje i uticaj interesnih grupa na sudove i tužilaštvo. Od vlasti traži da zaštite nezavisnost pravosuđa i da se odlučnije bore protiv korupcije. Prema oceni Komisije, reforme u oblasti osnovnih prava još nisu dale opipljive rezultate. Severna Makedonija je potpuno usklađena sa zajedničkom spoljnom politikom EU, a gotovo potpuno sa viznom politikom Unije. Komisija ipak traži da se "bez odlaganja" ukine program sticanja državljanstva kroz investicije. Zemlja je među najuspešnijima u sprovođenju Plana rasta i jedina je u regionu u kojoj se privredni rast ubrzao. Srbija: NazadovanjeIzbori održani 25. oktobra dali su novoj vladi "snažan mandat za reforme", navodi se u Paketu proširenja. Ta ocena je naknadno dodata, jer se izveštajni period završio pre izbora. Istovremeno, konstatuje se da u pristupnim pregovorima nije bilo nikakvog napretka. Komisija ukazuje na sve dublju polarizaciju društva i opadanje poverenja između vlasti i civilnog društva. Antievropska retorika i glorifikacija Ratka Mladića, kako se navodi, potkopavaju proklamovani cilj članstva u EU. U oblasti vladavine prava pritisak na pravosuđe znatno je porastao, a rizik od zarobljavanja države i dalje postoji. Organizacije civilnog društva izložene su pritiscima, napadima i zastrašivanju. Akademske slobode slabe, a studenti su pod pritiskom. Bezbednost novinara dodatno se pogoršala. Usklađenost sa zajedničkom spoljnom politikom EU je niska. Komisija traži i usklađivanje vizne politike i prestanak ubrzanog davanja državljanstva. Klaster 3 je tehnički spreman za otvaranje. Dalji napredak, međutim, zavisi od toga da li će se nova vlada vratiti vladavini prava, demokratskim standardima i normalizaciji odnosa sa Kosovom. BiH: Sve dalje od evropskog putaKomisija ocenjuje da se Bosna i Hercegovina sve više udaljava od evropskog puta. Bez funkcionalne koalicije vlast je blokirana, a reforme stoje. Uoči izbora održanih 4. oktobra pojačali su se retorika podela i antievropski narativi. U oblasti vladavine prava izveštaj traži jačanje nezavisnosti pravosuđa i uvođenje provera integriteta. Komisija ocenjuje i da je rizik od zarobljavanja države izražen. BiH je potpuno usklađena sa zajedničkom spoljnom politikom EU, ali zaostaje u usklađivanju vizne politike i ispunjavanju uslova za SEPA. Komisija navodi četiri uslova za napredak: formiranje vlasti, usvajanje zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savetu, izmene Zakona o Sudu BiH i imenovanje glavnog pregovarača. Kosovo: Kriza koči reformePolitička fragmentacija i institucionalna kriza zaustavile su reforme na Kosovu, ocenjuje se u izveštaju. U borbi protiv organizovanog kriminala postignut je izvestan napredak. U pravosuđu napretka nema, a izveštaj beleži "zabrinjavajuće događaje" i političko uplitanje. Komisija traži nezavisno pravosuđe, očuvanje multietničkog karaktera i poštovanje obaveza prema Specijalizovanim većima. Kosovo je potpuno usklađeno sa spoljnom politikom EU, što je prvi put prikazano u posebnom poglavlju 31. Ipak, zaostaje u usklađivanju vizne politike i ispunjavanju uslova za SEPA. Dijalog sa Srbijom je zastao, a postignuti dogovori se sprovode u ograničenoj meri. Normalizacija odnosa ostaje uslov za napredak obe strane.

Hoće li novi saziv državnog parlamenta imati dovoljno glasova za zakone koji Bosnu i Hercegovinu vode ka Evropskoj uniji i NATO-u ili će političke snage bliske Moskvi i protivnici NATO integracija ponovo imati mogućnost da zaustavljaju te procese? Među 42 poslanika Zastupničkog doma Parlamenta BiH, matematički postoji većina koja bi mogla podržati zakone važne za evropske integracije i evroatlantski put zemlje. Ali, bosanskohercegovački parlament nije mjesto u kojem je dovoljno prebrojati ruke. Važno je i iz kojeg entiteta dolaze. Od ukupno 42 poslanika, 28 se bira iz Federacije BiH, a 14 iz Republike Srpske. U zbiru, dakle, ima dovoljno potencijalnih glasova za evropsku agendu. No, ustavni mehanizmi entitetskog glasanja omogućavaju da i znatno manji broj poslanika, uz podršku drugih poslanika iz istog entiteta, zaustavi donošenje zakona. Među strankama koje će imati važnu ulogu u odlučivanju na državnom nivou posebno se izdvaja Savez nezavisnih socijaldemokrata proruski orijentisanog Milorada Dodika, koji je osvojio šest mandata. Dodik se otvoreno protivi članstvu BiH u NATO-u, a u posljednje vrijeme sve otvorenije dovodi u pitanje i evropski put zemlje. Nije dovoljno imati većinuU redovnom postupku, za usvajanje odluke potrebno je da za nju glasa više od polovine prisutnih poslanika koji učestvuju u glasanju. Međutim, Ustav BiH propisuje i dodatni uslov. Za odluku je potrebna podrška najmanje deset poslanika iz Federacije BiH i najmanje pet iz Republike Srpske. Ako taj uslov nije ispunjen, slijedi dodatna procedura, koja otvara prostor za blokadu odluke. Tako se može dogoditi da zakon ima podršku većine poslanika, ali da na kraju ne bude usvojen. Ali, u državnom parlamentu nije dovoljno prebrojati glasove. Ustav propisuje i koliko podrške mora doći iz Federacije BiH, a koliko iz Republike Srpske. Recimo da se pred poslanicima nađe zakon važan za evropske integracije. Za njegovo usvajanje glasa 25 poslanika, dok je 17 protiv. Ako među protivnicima dvije trećine dolaze iz jednog entiteta, može biti pokrenuta procedura entitetskog glasanja, koja otvara mogućnost da zakon bude blokiran. Mogu li, onda, protivnici evropskih integracija uvijek nadglasati one koji ih podržavaju? Ekspert za ustavno pravo Nedim Ademović smatra da bi se mogla nastaviti praksa koja je obilježila prethodne godine parlamentarnog života u BiH. "Nastaviće se politika koja je obilježila zadnje dvije ili tri godine parlamentarnog života u Bosni i Hercegovini prije ovih oktobarskih izbora. Naime, rekao bih da na jednoj strani postoje prodržavne snage koje u ovoj državi svim narodima i građanima žele dobro i oni koji ne žele dobro ovoj državi, žele da se raspadne ili da se dalje etnonacionalizira, što je, naravno, protivno svakoj normalnoj evropskoj politici i evropskim vrijednostima. To je, mislim, prva podjela. SNSD je tu na čelu te piramide. Tu je, naravno, i HDZ koji će insistirati na daljnjoj etnonacionalizaciji Federacije BiH, pa i države. To je sve protivno evropskim standardima", kaže Ademović. Profesor Fakulteta političkih nauka Asim Mujkić, s druge strane, političku dinamiku u BiH u značajnoj mjeri povezuje s razvojem događaja u susjednoj Srbiji. "Šta će upaliti, po mom mišljenju? Upaliće predanost nove vlasti u Srbiji da istraje u borbi protiv te korumpirane mafijaške hobotnice koja je uhvatila korijenje ne samo u Srbiji nego i u Republici Srpskoj", ističe Mujkić. Dom naroda: Još jedna prepreka na putu do većineČak i kada bi Zastupnički dom uspio osigurati potrebnu većinu, time političke prepreke ne bi bile otklonjene. Zakonodavni put u Parlamentarnoj skupštini BiH vodi i kroz Dom naroda, instituciju čiji sastav i mehanizmi odlučivanja dodatno komplikuju usvajanje zakona. Dom naroda čini 15 delegata - po pet Bošnjaka, Srba i Hrvata. Delegati se biraju iz entitetskih domova naroda. Tako konačni sastav zavisi ne samo od izbornih rezultata u entitetskim parlamentima nego i od političkih odnosa i dogovora prilikom njihovog izbora. Za kvorum je potrebno najmanje devet delegata, uz najmanje tri predstavnika svakog konstitutivnog naroda. Odluke se donose većinom prisutnih delegata koji glasaju, ali postoji i mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Njegova svrha je da spriječi donošenje odluka koje bi bile protivne vitalnim interesima nekog od konstitutivnih naroda. Ovaj mehanizam obezbjeđuje da se nijedna odluka "od vitalnog nacionalnog interesa" ne donese protivno interesima bilo kojeg konstitutivnog naroda. U praksi, ovi mehanizmi često se koriste za blokiranje odluka. Za Ademovića je upravo to jedan od ključnih problema ustavnog uređenja BiH. "Oba doma uključuju mogućnost da entitetske trećine, odnosno dvotrećinske većine, blokiraju u cijelosti cijeli parlament. To znači da partikularne grupe, koje uopšte ne moraju imati podršku većine građana ili aktivnog biračkog tijela, mogu zaustaviti cijeli proces. Prema tome, nevezano za pitanje ko će individualno ući u Parlamentarnu skupštinu i kakve oni politike inače vode, moramo biti svjesni da sistem koji je predvidio Dejtonski ustav zahtijeva vrlo visok stepen političkog konsenzusa da bi zakonodavno tijelo na državnom nivou uopšte moglo funkcionisati. Kada se sagledaju konkretni rezultati ovih izbora, jasno je da će se to najvjerovatnije i dešavati", kaže Ademović. Može li Tužilaštvo BiH zaustaviti blokade?Postoji li, onda, način da se važni zakoni ipak usvoje? Ademović smatra da bi u slučajevima namjernog napuštanja sjednica i onemogućavanja rada parlamenta trebalo reagovati Tužilaštvo Bosne i Hercegovine. On tvrdi da se institut kvoruma zloupotrebljavao kako bi se zaustavio parlamentarni život i da takva praksa može predstavljati protivustavno djelovanje. "Mislim da će se Tužilaštvo Bosne i Hercegovine morati time pozabaviti zato što se institut kvoruma zloupotrebljavao da bi se zaustavljao parlamentarni život u Bosni. To je antiustavno djelovanje. Vrlo je jednostavno dokazati da se ne radi o odsustvu koje je opravdano u smislu da je neko bio bolestan ili da je iz drugih opravdanih razloga spriječen, već su se svjesno napuštale sjednice kako se ne bi moglo raspravljati, odlučivati i na drugi način učestvovati u radu Parlamentarne skupštine. To je nešto što imunitet članova ili delegata u Parlamentarnoj skupštini apsolutno ne pokriva. Žao mi je što se Tužilaštvo do sada time nije bavilo, jer je to pojava koja je apsolutno neprihvatljiva u normalnom, civilizovanom svijetu u 21. vijeku", ocjenjuje Ademović. Ipak, ni eventualno procesuiranje političara koji svjesno opstruiraju rad parlamenta ne bi riješilo sve probleme. Ademović upozorava da bi i nakon napuštanja takve prakse političke stranke i delegati mogli nastaviti koristiti entitetski veto kao instrument za zaustavljanje odluka, uključujući i zakone neophodne za evropski put BiH. Raspored mandata se promijenio, ali ustavna pravila ostaju ista. To znači da će i u novom sazivu usvajanje evropskih zakona zavisiti ne samo od broja poslanika koji ih podržavaju nego i od odnosa snaga između entiteta. Mehanizmi koji su i ranije korišteni za blokiranje odluka ostaju na snazi.