Evropska unija će u 2026. godini Bosni i Hercegovini nuditi nastavak na putu evrointegracija, dok će Sjedinjene Američke Države praviti određeni politički odmak kao u ostatku Evrope. Kurs koji je zacrtan tokom prošle godine se neće mnogo mijenjati ni u ovoj, smatraju analitičari sa kojima je razgovarao Radio Slobodna Evropa. U posljednjih nekoliko mjeseci, BiH je bila česta destinacija visokih evropskih zvaničnika. Između ostalih, BiH su posjetile Ursula fon der Lejen (von der Leyen), predsjednica Evropske komisije, zatim Kaja Kalas (Kallas), visoka predstavnica EU za spoljne poslove i bezbjednost, kao i Marta Kos, evropska komesarka za proširenje. One su uglavnom ponavljale zahtjeve koje EU već neko vrijeme traži od BiH da bi se formalno otvorili pristupni pregovori – imenovanje glavnog pregovarača sa Unijom, i usvajanje ključnih reformskih zakona u pravosuđu. Istovremeno, Vašington je početkom decembra objavio Strategiju nacionalne sigurnosti, dokument u kojem svaka američka administracija pojašnjava svoje spoljnopolitičke prioritete. Kako su ranije analitičari ocijenili za RSE, ona pokazuje da je Zapadni Balkan trenutno daleko od fokusa SAD, a da se region sve više vidi kao evropska odgovornost. Krajem decembra je američki predsjednik Donald Tramp (Trump) potpisao Zakon o autorizaciji nacionalne odbrane, koji između ostalog upozorava na ovisnost Zapadnog Balkana od ruskih fosilnih goriva, te apostrofira da treba podržati mandat EUFOR-a u BiH. EU pomaže, BiH političari 'odmažu'Marika Djolai, politička analitičarka i naučnica iz Velike Britanije, ocjenjuje u razgovoru za RSE da su posjete evropskih zvaničnika Sarajevu u 2025. godini dio "šireg trenda", i promjene kursa EU prema proširenju. "Mislim da će se to nastaviti, ali kao i uvijek do sada, lopta je ipak na terenu kod bh. političkih lidera i bilo kakva orijentacija međunarodne zajednice ne može dati rezultat ako to nije koordinisano, odnosno ako nema pozitivnog odgovora i akcije od strane političkog liderstva u BiH", upozorava ona. Iako, ističe Djolai, postoje neke zemlje unutar EU koje su zabrinute zbog proširenja ili čak protiv njega, ona ne očekuje da će EU napraviti "dramatičan obrt" i odustati od podrške BiH. Za Adija Ćerimagića, višeg analitičara Inicijative za evropsku stabilnost iz Berlina, pitanje je koliko će bh. političke stranke, u izbornoj godini, biti spremne da pozitivno odgovore na evropske inicijative za dogovor i saradnju. Prema njemu, Zapadni Balkan nije prioritet za EU. "Region sam po sebi nije neki top prioritet, BiH onda u okviru regiona još, rekao bih, manje, osim u slučaju kada dolazi do određenih problema ili strahova od problema", rekao je Ćerimagić za RSE. Za razliku od njega, spoljnopolitički komentator Omar Memišević kaže – Zapadni Balkan je i te kako važan Uniji, kao jedno od dva područja u evropskom susjedstvu, gdje EU "može biti kredibilan geopolitički akter", uz zemlje Istočnog partnerstva, Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju. "Geopolitička situacija globalna je puno kompleksnija u zemljama Istočnog partnerstva nego što je kompleksnija u zemljama Zapadnog Balkana. Zato i kažem da neće doći do neke promjene, nego da će taj generalni angažman EU na Zapadnom Balkanu ostati manje-više isti", smatra Memišević. On ocjenjuje da će EU zadržati iste prioritete, ali istovremeno kaže da su oni kroz godine "degradirani". "Prvo smo imali 14 ključnih prioriteta, pa je to smanjeno na 7-8, pa onda četiri zakona, pa smo sad došli na dva zakona i tako dalje, tako da ima to jedno razvodnjavanje agende od strane EU. Mislim da to vlasti i političke partije u BiH jako dobro koriste", rekao je Memišević. Promjene u američkoj politiciŠto se američke politike u BiH tiče, Djolai smatra da su SAD poslale određenu poruku kada su ukinuli sankcije Miloradu Dodiku i njegovoj porodici. Prema njoj, američka nacionalna sigurnosna strategija je vrlo "pesimistična" prema EU, te da zato BiH može da bude "kolateralna šteta u odnosu Trampove administracije prema Evropi". Takođe, ističe da u energetskom sektoru na Zapadnom Balkanu već ima nekoliko snažnih igrača, poput Rusije ili Turske, te da treba da se vidi da li su oni "spremni da naprave mjesta" za veće američko prisustvo u ovoj oblasti. Ćerimagić tvrdi da i EU i SAD, za razliku od perioda prije godinu dana, imaju "jasne konture" onoga šta nude BiH. "SAD sa svoje strane žele da ponude BiH da rade zajedno na energetskoj neovisnosti, odnosno diversifikaciji. I tu vidimo da su i ambasada i State Department poprilično aktivni", kaže Ćerimagić. Dodaje da su američki predstavnici već isticali da ne žele koristiti ni visokog predstavnika ni bonska ovlašćenja za uticaj na političku dinamiku u zemlji. Ni Evropa, a samim tim ni BiH nisu više američki prioritet, ocjenjuje Omar Memišević. "Mislim da vidimo to polagano povlačenje Amerike iz Evrope, tako da se i tu isto tako neće ništa toliko promijeniti", smatra on. Šta očekivati od Rusije?Rusija je svojevrsni "treći igrač" u BiH, koji se prethodnih godina često pozicionirao nasuprot EU i SAD. Podržavaju Milorada Dodika, bivšeg predsjednika RS, i njegove secesionističke tendencije, smatraju da se Kancelarija visokog predstavnika (OHR) treba zatvoriti, i ne priznaju mandat Kristijana Šmita (Christian Schmidt) na čelu OHR-a. Memišević kaže da ni Rusija neće značajno mijenjati svoju politiku prema BiH. "Mi smo imali nekih polupromjena kada je u pitanju Rusija, samom eskalacijom rata u Ukrajini u februaru 2022, bilo je tih nekih promjena politika u kontekstu rada ruske ambasade. Ali to nisu bile neke političke promjene", izjavio je Memišević. On prognozira da će budući angažman Rusije na Zapadnom Balkanu zavisiti od sudbine rata u Ukrajini. Za Ćerimagića, razvoj situacije oko Naftne industrije Srbije (NIS), koja je u većinskom ruskom vlasništvu, umnogome će odrediti budućnost uticaja zvanične Moskve na dešavanja na Balkanu. Takođe, što se direktno BiH tiče, on ocjenjuje da će Rusija zadržati svoj uticaj kao ključni tas na vagi prilikom glasanja za produžetak misije EUFOR Althea, mirovne misije EU u BiH, za šta se glasa u Savjetu bezbjednosti UN svake jeseni. "Očekivati da se Rusija na neki način povuče iz BiH, da nema nekog uticaja sve dok postoji vojna misija EU i potreba da se svake godine produži, u tom smislu je iluzorna i ona će biti tu na neki način prisutna", rekao je Ćerimagić. Djolai ne očekuje velike promjene u odnosu Rusije prema BiH – bar dok je Putin na vlasti. "Nestabilnost u Srbiji i potencijalni odlazak Aleksandra Vučića možda može da dovede do neke promjene, ali čisto sumnjam da će se to desiti", kazala je ona. Dodaje da odnos Moskve i Beograda "sigurno pokazuje da Rusija u suštini nije prijatelj Srbiji", te da ima interesa da drži BiH "relativno destabilisanu". Ipak, prema njoj, uticaj Rusije će opadati u BiH ukoliko se zemlja ozbiljno posveti svom evropskom putu.

Čistiji vazduh, više empatije, pomirenje i prevazilaženje podela. Više fabirka, manje korupcije i nepotizma. Veće plate, bolje zdravstvo. Građani Sarajeva, Prištine, Beograda i Skoplja za Radio Slobodna Evropa pričaju o tome kakve promene bi voleli da vide u 2026. godini.

Političke nesuglasice, blokada i zastoj na evropskom putu. Ovo su glavna obilježja bosanskohercegovačke političke scene tokom 2025. godine. Jedan od razloga je raspad koalicije na nivou države, zbog čega su sjednice Vijeća ministara BiH vrlo često otkazivane, a na sjednicama parlamenta nisu usvajani zakoni refomskog karaktera. Paraliza vlasti je dovela i do višemjesečnog zastoja na evropskom putu. Evropska komisija je krajem godine odobrila Reformsku agendu Bosne i Hercegovine, ključni korak za dobijanje 976,6 miliona eura iz okvira Instrumenta EU za reforme i rast, dokument oko koga u BiH nije bilo dogovora skoro dvije godine. Status kandidata za EU, BiH je dobila u decembru 2022, te su pregovori o članstvu odobreni u martu 2024. godine. No, pregovori i dalje nisu počeli, jer uslovi koji je zemlja dobila u preporuci Evropske komisije - imenovanje glavnog pregovarača, te usvajanje zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu, do danas nisu ispunjeni. Bez toga, kako su izričito naglasili više puta iz Evropske unije, Bosna i Hercegovina neće moći računati na pristupne pregovore sa EU. Uz sve to, 2025. godina prošla je i sa učestalim međunarodnim upozorenjima o izloženosti zemlje ruskom i rastućem kineskom uticaju. Šta se dešavalo na političkom planu?Već u januaru se raspala koalicija na državnom nivou koju su činili Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH i stranke Trojke okupljene oko Socijaldemokratske partije (SDP, Narod i Pravda, te Naša stranka). Bio je to rezultat višemjesečnog nagomilavanja političkih sukoba i blokada. SNSD je kao odgovor na poništavanje neustavnih entitetskih zakona o državnoj imovini blokirao, paralizirao ili osporavao rad državnih institucija, uključujući rad krivičnog Suda BiH i državne policijske agencije SIPA-e. Posebna meta vlasti u RS bio je Ustavni sud BiH nakon odluka kojima je spriječio pokušaj neustavnog prenosa nadležnosti ili državne imovine na ovaj entitet. Entitetska vlast je početkom godine pokušala uvesti i registar "stranih agenata" po uzoru na Rusiju i kriminalizovala je klevetu, ugrožavajući time slobodu izražavanja i udruživanja. Kako su radile institucije BiH?Poslanici SNSD-a vrlo često su bojkotovali ili glasali protiv prijedloga zakona. Dodatne tenzije izazvala je smjena kadrova ove stranke iz rukovodstva državnog parlamenta, kao i pokušaji dogovora stranaka iz Federacije BiH sa opozicijom iz RS o prekompoziciji vlasti. Paralelno, HDZ BiH insistirao je na izmjenama Izbornog zakona radi osiguranja "legitimnog predstavljanja Hrvata". Presuda Miloradu Dodiku i eskalacija krizeSud BiH je osudio Milorada Dodika u februaru na zatvorsku kaznu i višegodišnju zabranu političkog djelovanja zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika. Sudski proces protiv Dodika je počeo nakon što je on u julu 2023. godine potpisao ukaz kojim su na snagu stupila dva zakona, usvojena prethodno u entitetskom parlamentu. Radi se o zakonskim aktima kojima se odluke visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini i Ustavnog suda BiH ne primjenjuju na području RS. Entitetske vlasti su nakon presude donijele nove zakone kojima se pokušalo onemogućiti djelovanje državnih pravosudnih institucija i bezbjednosnih agencija na teritoriji entiteta. Uslijedile su istrage Tužilaštva BiH zbog sumnje na napad na ustavni poredak, a Sud BiH je u tom periodu izdao i potjernice za Dodikom, tadašnjim predsjednikom RS. Na potjernici su bili i Nenad Stevandić, predsjednik entitetskog parlamenta, te Radovan Višković, tadašnji predsjednik Vlade RS, zbog neodazivanja na pozive pravosudnih organa i opstrukcije istraga. Sva trojica su, iako na potjernici, u više navrata prelazili državnu granicu, a nikada zvanično nije odgovoreno na koji način su to radili. Međunarodni pritisci i deeskalacijaU oktobru su Sjedinjene Američke Države ukinule sankcije Miloradu Dodiku i još 48 osoba iz njegovog bliskog porodičnog, političkog i privrednog okruženja. Nakon toga, svi zakoni doneseni u RS, a koji su bili neustavni, su povučeni. Inače, Dodiku je polovinom avgusta i zvanično oduzet mandat na funkciji predsjednika RS, a kaznu od godinu dana zatvora je otkupio za oko 16 hiljada evra. U novembru su održani i prijevremeni izbori za novog predsjednika RS, ali je Centralna izborna komisija poništila rezultate glasanja zbog izbornih malverzacija na više od 160 biračkih mjesta. Na ovim lokacijama bi trebali biti održani ponovljeni izbori. Evropski put u zastoju i na kraju godineBiH je propustila sve šanse da u toku 2025. godine bude otvoren proces pristupnih pregovora. Krajem septembra, jedva je pronađen kompromis da Savjet ministara Bosne i Hercegovine usvoji Reformsku agendu koja je jedan od preduslova da BiH dobije sredstva iz Plana rasta Evropske unije za Zapadni Balkan. Time neće biti izgubljeno dodatnih oko 100 miliona evra iz fonda koji je za BiH prvobitno iznosio blizu milijardu evra. Prethodno je BiH izgubila 108 miliona evra u julu, jer nije ispunila rokove za donošenje reformske agende, a taj novac je preusmjeren drugim državama u regiji. Vlasti u BiH nisu mogle da se dogovore o planu reformi gotovo dvije godine, jer se entiteti i kantoni spore oko nadležnosti, zakona i reformi u više sektora, poput obrazovanja, socijalne politike i tržište rada. Do sada nisu usvojeni ni zakoni koje je Evropska komisija označila kao uslov za otvaranje pregovaračkih poglavlja. Nije imenovan ni glavni pregovarač niti uspostavljena funkcionalna pregovaračka struktura. BiH se nije uskladila ni sa vanjskom politikom EU, što, između ostalog, znači i sankcije BiH prema Rusiji, kojima se protive predstavnici RS, te uvođenje viza za državljane Turske ili arapskih zemalja, čemu se protive vladajući iz Federacije BiH. EU traži i brisanje ustavne etničko-teritorijalne diskriminacije kod izbora članova Predsjedništva BiH, reformu državnog krivičnog Suda BiH i Ustavnog suda BiH. Brisel insistira i na funkcionalnijim državnim institucijama. To podrazumijeva i popunjavanje Ustavnog suda BiH kojem godinama nedostaju dva suca iz Republike Srpske, a koje entitetske vlasti ne žele ni predložiti. Sve su to ključni elementi bez kojih, poručuju iz EU, nema nastavka pregovora. Izborna 2026. godinaU Bosni i Hercegovini bi u oktobru 2026. trebali da se održe opšti izbori. Kako ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa politički analitičar Adnan Huskić, izborna, 2026. godina se događa "u složenom međunarodnom okruženju". On zaključuje kako bi i izbori 2026. godine, mogli donijeti i promjene, što bi moglo uticati i na smanjenje "konfliktnog narativa" u zemlji. Inače, za taj izborni proces se očekuje da će, prvi put u istoriji zemlje, biti proveden uz pomoć naprednih tehnologija, poput biometrijske identifikacije birača i optičkog skeniranja glasačkih listića.

Požari, tragedije, protesti... Ovo su neki od događaja koji su obeležili 2025. godinu u regionu iz objektiva novinara Balkanskog servisa Radija Slobodna Evropa.

Prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske će biti održani 8. februara 2026. godine, na 136 biračkih mjesta u 17 gradova i opština u ovom bh. entitetu, saopštila je u srijedu je Centralna izborna komisija (CIK) Bosne i Hercegovine. Izbori će biti ponovljeni na tim mjestima jer je CIK utvrdio niz zloupotreba prilikom glasanja na izborima 23. novembra. Ova biračka mjesta se nalaze u izbornim jedicama Prijedor, Laktaši, Banja Luka, Doboj, Stanari, Lopare, Ugljevik, Osmaci, Zvornik, Vlasenica, Bratunac, Nevesinje, Gacko, Rudo, Bileća i Milići, kao i jedno u Brčko Distriktu. Istovremeno, saopšteno je da je Sud BiH odbio žalbe Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Srpske demokratske stranke (SDS) na odluku CIK-a o poništavanju rezultata prijevremenih izbora. SNSD je od Apelacionog odjeljenja tražio da se poništi odluka o ponavljanju izbora, dok su iz SDS-a tražili da se ponove izbori u potpunosti u Zvorniku, Doboju, Bratuncu i Laktašima – mjestima gdje su nepravilnosti bile najizraženije. Kandidat SNSD-a, Siniša Karan, trenutni entitetski ministar za visoko obrazovanje i naučno-tehnološki razvoj, pobijedio je kandidata SDS-a Branka Blanušu prema preliminarnim rezultatima izbora. Ipak, obzirom da je sa ponavljanjem izbora poništeno oko 16 hiljada glasova razlike u korist Karana, ostaje mogućnost da novo glasanje preokrene rezultat izbora. Kako je saopšteno iz CIK-a, za ponavljanje izbora će biti potrebno 600 hiljada maraka (oko 300 hiljada evra), te će zahtjev za ovim novcem tokom dana biti dostavljen Ministarstvu finansija i trezora BiH. Ponovni izbori provode se na osnovu istih kandidatskih listi i istih izvoda iz Centralnog biračkog spiska koji su korišteni na poništenim izborima. Prijevremeni izbori u RS su provedeni jer je Miloradu Dodiku oduzet mandat predsjednika, nakon što je postala pravosnažna presuda protiv njega zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika.

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine podiglo je dvije odvojene optužnice za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, koje se odnose na događaje tokom rata u Bosni i Hercegovini na područjima Ključa i Žepča. Optuženi za zločine u Ključu se terete da su u julu 1992. lišili života više desetaka civila i vršili nečovječna postupanja prema nezakonito zatočenim civilima, čime su vršili progon civilnog stanovništva te počinili krivično djelo zločini protiv čovječnosti. Za zločine protiv čovječnosti na području te općine Ključ optuženi su Braco Marić, Dragan Vukić "Rosin", Ranko Samardžija, Savo Jokić, Mišo Adamović i Milorad Kaurin "Karlo". Svi optuženi su državljani BiH, dok Kaurin ima i državljanstvo Srbije, saopštilo je Tužilaštvo 31. decembra. Optuženi se terete kao izravni izvršitelji za zločine počinjene 10. jula 1992. kada su tokom vojno-policijske akcije Vojske Republike Srpske u selima Gornji i Donji Biljani civili muškarci bošnjačke nacionalnosti odvedeni u nezakonito zatočenje u zgradu škole u Donjim Biljanima. Prema optužnici, optuženi su, zajedno ili pojedinačno, u više navrata, uz upotrebu oružja, nasilno izvodili zarobljenike pojedinačno ili u manjim grupama na lokacije u blizini škole, gdje su osobno učestvovali u ubistvima civila. Tijela ubijenih civila odvezena su s tih lokacija, a nakon rata pronađena i ekshumirana. Optužnica za ratne zločine na području ŽepčaU drugom predmetu, Tužiteljstvo BiH podiglo je optužnicu protiv državljanina BiH Mirsada Šestića zbog ratnih zločina počinjenih tokom sukoba između Armije Republike BiH i Hrvatskog vijeća obrane na području Žepča. Optuženi se tereti da je, u svojstvu komandanta 2. bataljona 303. brdske brigade Armije BiH, 16. augusta 1993. naredio napad na mjesto Kiseljak u općini Žepče, tokom kojeg su pripadnici Armije RBiH ubili šest civila, uglavnom starije životne dobi, među kojima su bile dvije žene i djevojčica od 13 godina, te ranili tri žene hrvatske nacionalnosti. Nakon toga, prema optužnici, Šestić je naredio zarobljavanje civila i formiranje "živog štita" u kojem je bilo oko dvadeset civila, među kojima i maloljetnici, djeca mlađa od pet godina te beba stara nekoliko mjeseci. Koristeći civile kao štit, pripadnici Armije RBiH pucali su prema pripadnicima HVO-a, usljed čega je došlo do smrti jednog i ranjavanja dvoje civila. Optuženi se tereti i za zarobljavanje, zlostavljanje i nanošenje tjelesnih povreda civilnom licu koje je obavljalo poslove novinara. Obje optužnice proslijeđene su na potvrđivanje Sudu Bosne i Hercegovine.

Koji su izazovi mladih glumaca u Bosni i Hercegovini? Šta znači kada te pogura algoritam? Mladi glumac Kerim Čutuna je s filmskih setova dospio u donerhanu, a od radnika godina vrtoglavo do zvijezde TikToka i Instagrama. Danas secira društvenu zbilju i daje tačnu dijagnozu društva.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (BiH) podiglo je optužnicu protiv Mensuda Kelešture zvanog "Keli" i Hazima Jašarevića zvanog "Šimek" zbog zločina nad civilima hrvatske nacionalnosti u Vitezu 1993. godine. Tužilaštvo ih tereti da su za vrijeme rata i oružanog sukoba između Armije Bosne i Hercegovine (ARBiH) i Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) u svojstvu komandira ARBiH, postupali protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata. Kelešturu kao komandira 325. brdske brigade ARBiH i Jašarevića kao komandira Brigadne artiljerijske grupe iste brigade Tužilaštvo tereti za granatiranje civila u Vitezu tokom juna 1993. godine. U artiljerijskom napadu na dječije igralište poginulo je osmoro djece, a ranjeno petoro. "Optuženi su da su sudjelovali u artiljerijskom napadu na civilne objekte nastanjene stanovništvom hrvatske nacionalnosti, uslijed čega je nakon dejstvovanja minobacača 120 mm, od eksplozije granate na dječjem igralištu, smrtno stradalo osmero djece hrvatske nacionalnosti, od kojih je petero ubijeno odmah te još troje ubrzo preminulo od posljedica ranjavanja, a ranjeno petero djece koja su se nalazila na igralištu", navodi se u saopštenju. Najmlađa žrtva je imala 12, a najstarija 18 godina. Stradanje djece u Vitezu do sada nije bilo dio nijedne optužnici, niti presude pred domaćim pravosuđem ili Haškim tribunalom. Optuženi se terete za krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 173. Krivičnog zakona BiH. Optužnicu treba potvrditi Sud BiH.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je 25. decembra optužnicu protiv 12 fizičkih i šest pravnih osoba zbog sumnje da su u periodu od 2017. do 2024. prali novac stečen organiziranim kriminalom i neovlaštenim prometom opojnih droga, saopćili su u četvrtak iz Tužilaštva BiH. Prema navodima optužnice, osumnjičeni su u Bosnu i Hercegovinu unijeli više od šest miliona konvertibilnih maraka (više od tri miliona eura), skrivenih u vozilima ili drugim metodama prijenosa preko granice, a zatim su novac integrirali u zakonite tokove kupovinom i izgradnjom nekretnina, poslovnim aktivnostima više kompanija, te trgovanjem i "rudarenjem" kriptovaluta. Tužilaštvo navodi da su osumnjičeni koristili kriptiranu aplikaciju SKY Ecc radi međusobnog dogovora o izvršenju krivičnih djela. Blokirano je i privremeno oduzeto više nekretnina, vozila, predmeta visoke vrijednosti i kriptovaluta, u saradnji s partnerskim institucijama, navodi se u saopćenju Tužiteljstva. Optuženi se terete za organizirani kriminal prema članu 250., u vezi s pranjem novca iz člana 209. Krivičnog zakona BiH. Među optuženima su Elmedin Karišik (1990), Seid Hadžibajrić (1994), Mehmed Dedić (1990), Emir Karišik, zvani Eka (1982), Edin Brbutović (1985), Bojan Veselinović, zvani Boki (1981), Edina Karišik (1985), Emina Rogo (1992), Muris Bešlagić (1977), Ognjen Orašanin, zvani Ogi i Oras (1978), Adis Đonko (1971) i Selma Maglić (1990). Optužnicom su također obuhvaćena pravna lica Plaza Group d.o.o. Sarajevo, Arijans d.o.o. Sarajevo, Parking Tim d.o.o. Sarajevo–Vogošća, Europark d.o.o. Sarajevo–Vogošća, Šemrani d.o.o. Sarajevo i Brand Vision d.o.o. Sarajevo. Kantonalni sud u Sarajevu odredio je u februaru mjere zabrane bivšem gradonačelniku sarajevske opštine Stari Grad Ibrahimu Hadžibajriću, njegovom sinu Elmedinu Karišikute te Seidu Hadžibajriću. Optužnicu treba potvrditi Sud BiH.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu protiv Dragana Jevtića, Slavke Bogićevića i Damjana Lazarević iz Zvornika zbog učestvovanja u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine. Tužilaštvo ih tereti da su za vrijeme širokog i sistematičnog napada Vojske Republike Srpske i Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a na području zaštićene zone UN-a Srebrenica, svjesno pružali pomoć u počinjenju genocida nad žrtvama bošnjačke nacionalnosti nakon pada zaštićene zone. "Optuženi su da su svojstvu zapovjednika Inžinjerske čete unutar Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), sredinom mjeseca jula 1995. godine, učestvovali u pripremi lokacija za masovne egzekucije, kao i osiguranju mehanizacije i vojnika za izvršenje ukopa tijela strijeljanih žrtava genocida u Srebrenici i to na lokalitetu Orahovac najmanje 860 žrtava, na lokalitetu Petkovci -brana, najmanje 815 žrtava, na lokalitetu Kozluk - šljunkara najmanje 844 žrtve i lokalitetu Pilica -Branjevo najmanje 1752 žrtve", navodi se u saopštenju Tužilaštva BiH. Optuženi se terete i za uklanjanje tijela sa primarnih lokacija ubistava i njihovo premještanje u sekundarne grobnice na području Zvornika. "Također se terete da su tokom mjeseca septembra i oktobra 1995. godine, djelujući u koordinaciji i dogovoru sa strukturama Zvorničke brigade i glavnog štaba VRS, organizirali i učestvovali u uklanjanju tijela ubijenih sa primarnih lokacija, u najmanje 24 sekundarne grobnice na širem području Zvornika, sa ciljem skrivanja počinjenog zločina i otežavanja pronalaska posmrtnih ostataka", navodi se u saopštenju. Sud BiH treba potvrditi optužnicu. Genocid u Srebrenici, počinjen u julu 1995. godine, odnio je živote više od 8.000 Bošnjaka. Haški tribunal je za zločine u zaštićenoj zoni UN-a osudio 16 osoba, od kojih sedam za genocid, dok su posmrtni ostaci žrtava pronađeni u više od 80 masovnih grobnica na području Srebrenice, Bratunca i Zvornika. Za genocid i zločine u Srebrenici do sada je osuđeno više od 50 osoba na ukupno više od 700 godina zatvora, uključujući bivšeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koji su u Hagu pravosnažno osuđeni na doživotni zatvor.

Bosanskohercegovački entiteti, Federacija BiH i Republika Srpska, planiraju se u 2026. godini zadužiti za oko 2,3 milijarde eura, iako već otplaćuju postojeći dug veći od 6,3 milijarde eura. Ekonomisti upozoravaju da se nova zaduženja ne koriste za razvojne projekte, već za pokrivanje budžetskih rupa. "Kad je svrha zaduženja samo krpljenje budžeta, to je problem. Jeftinije bi bilo zadužiti se kod Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), jer su kamate niže, ali MMF traži reforme", kazao je za Radio Slobodna Evropa Aziz Šunje, profesor na sarajevskom Ekonomskom fakultetu. Kakvi su planovi za 2026. godinu?Narodna skupština Republike Srpske je 17. decembra usvojila budžet za 2026. godinu u iznosu od oko 3,8 milijardi eura, uz planirano novo zaduženje od najmanje 864 miliona eura. Prema podacima entitetskog Ministarstva finansija, Republici Srpskoj u 2026. na naplatu dolazi oko 803 miliona eura obaveza, uključujući 300 miliona eura euroobveznica izdanih na Londonskoj berzi 2021. godine. Budžet Federacije BiH za 2026. godinu još nije usvojen u entitetskom parlamentu, a Vladin prijedlog je da on iznosi 4,54 milijarde eura, od čega će nedostajućih oko 1,5 milijardi razlike između planiranih prihoda i rashoda biti nadomješteno zaduženjem na domaćem i stranom tržištu. Federacija BiH je ranije projektirala budžet od oko 3,68 milijardi eura, uz novo zaduženje od približno 200 miliona eura. Iako su u okvirnim budžetskim planovima za naredne tri godine oba entiteta najavila smanjenje zaduživanja, aktuelni budžeti pokazuju suprotan trend. Dva entiteta su se tokom 2025. godine oslanjala na trezorske zapise i obveznice. Federacija BiH emitirala je trezorske zapise ukupne vrijednosti oko 102 miliona eura, dok se Republika Srpska zadužila oko 300 miliona eura kroz domaće vrijednosne papire. Republika Srpska već se dva puta zadužila na međunarodnim tržištima, na Londonskoj burzi 2021. i Bečkoj burzi 2018. godine. Ove godine, Federacija BiH plasirala je na Londonskoj burzi svoje prvo izdanje euroobveznica od 350 milijuna eura. Koliko je dužna BiH?Državni nivo nema izravne nadležnosti u ekonomiji, infrastrukturi, socijalnim pitanjima ili obrazovanju, koja su u nadležnosti entiteta i kantona, te se stoga ne zadužuju BiH, već njeni entiteti. Određeni dio duga entiteta se "knjiži" na državu, preko koje Federacija BiH i Republika Srpska otplaćuju svoj dug. Ukupni vanjski dug prema stranim kreditorima, među kojima su najveći Europska investicijska banka (EIB), Svjetska banka (WB) i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), iznose oko 4,6 milijardi eura. Vanjski dug Federacije BiH iznosi oko 2,58 milijardi eura u 2024. godini, dok se konačni podaci za 2025. godinu čekaju. Struktura pokazuje pad vanjskog duga Federacije BiH na 620 miliona eura, dok dug krajnjih korisnika, kao što su javna poduzeća, kantoni i općine raste na 1,95 milijardi eura. Vanjski dug Republike Srpske porastao je na 2,04 milijarde eura u 2024. godine, s dominantnim udjelom Vlade RS od 1,51 milijardu dok je dug krajnjih korisnika manji. Otplata vanjskog duga u oba entiteta pokazuje rastući pritisak na javne financije. Federacija BiH je 2024. godine izdvojila rekordnih 452 miliona eura za otplatu, što je gotovo dvostruko više nego 2020. godine. Republika Srpska je u 2023. imala nagli skok otplate na 420 miliona eura, što je značajno iznad prosjeka prethodnih godina. Unutrašnji dugovi od oko 1,72 milijarde eura dodatno kompliciraju sliku. Federacija BiH je u 2024. godini imala unutrašnji dug od 719 miliona eura, što je značajan rast u odnosu na 349 miliona iz 2022. godine. Republika Srpska imala je unutarnji dug od oko 1,05 milijardi eura u 2023. i 2024., nakon rasta sa 730 miliona u 2021. godinu. Ovi trendovi ukazuju na rastuću ovisnost od domaćih izvora financiranja, budući da se BiH, odnosno njeni entiteti nisu zaduživali kod Međunarodnog monetarnog fonda od 2020. godine. Obaveze po vrijednosnim papirima pokazuju da entiteti ulaze u period intenzivnih otplata. Federacija BiH će u 2027. morati vratiti 113 miliona eura, a u 2029., čak, 163 miliona eura unutrašnjeg duga po obveznicama. Republika Srpska suočava se s još većim iznosima koju čeka otplata 223 miliona u 2027. godini i 220 miliona u 2029. godini. Koliko je posuđeno za investicije?Dugovi javnih poduzeća i institucija za infrastrukturne i druge projekte dostižu oko dvije milijarde eura. U ovaj dug nisu uračunata dugovanja za poreze i doprinose koja su višestruko veća, te, naprimjer, samo pet rudnika uglja u vlasništvu Federacije BiH duguje Poreznoj upravi ovog entiteta oko 610 miliona eura. U Federaciji BiH, Autoceste duguju kreditorima 1,1 milijardu eura, dok Željeznice FBiH i Ceste FBiH zajedno duguju više od 400 miliona eura. U Republici Srpskoj, Elektroprivreda duguje 106 miliona eura, dok Autoceste i Putevi zajedno duguju gotovo 150 miliona. Ovi dugovi ukazuju na sistemsku ranjivost javnih kompanija koje se oslanjaju na kredite za financiranje osnovnih funkcija i izgradnje nove infrastrukture. Bruto domaći proizvod (GDP) BiH je prošlih godina iznosio oko 25 milijardi eura, pri čemu je sličan onom u Albaniji i otprilike tri puta veći od BDP-a Kosova ili Crne Gore. Skoro četiri puta je manji od GDP-a Hrvatske, koja je članica Europske unije i eurozone.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (BiH) podiglo je optužnicu protiv Radislava Krstića, osuđenika za genocid i nekadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS), za zločine počinjene na području istočnobosanske opštine Sokoloac 1992. godine. Krstić, koji je prvi osuđenik za delo genocida u Srebrenici, tereti se za zločine počinjene nad bošnjačkim stanovništvom u napadu na selo Novoseoci, kod Sokolca. Tada je bio komandant Druge romanijske motorizirane brigade VRS, dok se napad dogodio 21/22. septembra 1992. godine. Nakon napada, žene i djeca odvojeni su od muškaraca, a zarobljeni muškarci vojnim kamionima transportovani na smetljište na lokaciji Ivan Polje, gdje su strijeljani i ubijeni pucanjem iz vatrenog oružja. Na navedenoj lokaciji ubijene su 44 žrtve, od kojih je najmlađi ubijeni imao 14 a najstariji 77 godina. Tijela 43 žrtve ekshumirana su i pronađena, dok se za posmrtnim ostacima jedne žrtve još uvijek traga. Tužilaštvo takođe navodi da je tokom počinjenog zločina izvršeno pljačkanje i uništavanje imovine, a mjesna džamija je porušena, a tijela žrtava zakopana na deponiji Ivan Polje. Krstić se tereti da je "planirao, naredio, počinio, podstrekavao i pomagao u planiranju, pripremanju, činjenju i prikrivanju ratnog zločina" počinjenog nad stanovništvom Novoseoca. Podsjetimo, Krstić je uhapšen 2. decembra 1998. godine i prebačen u pritvor u Hagu, a pravosnažno je pred Međunarodnih sudom za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije u Hagu, osuđen u aprilu 2004. godine. Priznao je odgovornost za zločin i izjavio da se kaje. Osuđen je na 35 godina zatvora, a kaznu trenutno služi u zatvoru u Estoniji. Novembra 2024. godine obratio se sudu sa poslednjim zahtjevom za prevremeno puštanje na slobodu. ""Ako jednog dana budem pušten, i ako se sa tim saglasi predsjednica Mehanizma i ako to dopuste porodice žrtava, želio bih da se još jednom u životu nađem u Potočarima, da se poklonim sjenima žrtvama i zamolim za oproštaj", naveo je Krstić u pismu predsednici suda. Februara 2025. godine Međunarodni rezidualni mehanizam u Hagu, naslednik Haškog suda, odbio je njegov zahtjev.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu protiv dvojice bivših pripadnika Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) – Zorana Simanića zvanog Zajdo i Dragana Jovića zvanog Mujo, zbog pomaganja u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine. Tužilaštvo ih tereti da su za vrijeme širokog i sistematičnog napada Vojske Republike Srpske i Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a na području zaštićene zone UN-a Srebrenica, svjesno pružali pomoć u počinjenju krivičnog djela genocida nad žrtvama bošnjačke nacionalnosti nakon pada zaštićene zone. "U julu 1995., u svojstvu pripadnika Zvorničke brigade VRS-a, učestvovali su u zarobljavanju i prisilnom zatvaranju više od 829 bošnjačkih muškaraca i dječaka u fiskulturnu salu škole u naselju Roćević u opštini Zvornik, njihovom transportu na mjesto egzekucija", navodi se u saopštenju. Njih dvojica se, prema Tužilaštvu, terete da su, pucajući iz vatrenog oružja, učestvovali u strijeljanju zarobljenika na lokalitetu šljunkare na obali Drine u naselju Kozluk, nakon čega su njihovi posmrtni ostaci premješteni u više sekundarnih masovnih grobnica. Optuženi se terete za krivično djelo genocid iz člana 171. Krivičnog zakona BiH, u vezi s članom 180. stav 1. i članom 31. istog zakona. Oba optužena imaju državljanstvo Bosne i Hercegovine i Srbije. Genocid u Srebrenici, počinjen u julu 1995. godine, odnio je živote više od 8.000 Bošnjaka. Haški tribunal je za zločine u zaštićenoj zoni UN-a osudio 16 osoba, od kojih sedam za genocid, dok su posmrtni ostaci žrtava pronađeni u više od 80 masovnih grobnica na području Srebrenice, Bratunca i Zvornika. Za genocid i zločine u Srebrenici do sada je osuđeno više od 50 osoba na ukupno više od 700 godina zatvora, uključujući bivšeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koji su u Hagu pravosnažno osuđeni na doživotni zatvor.

Tečnost koja više od 20 godina izlazi iz slavina u Lukavcu, gradiću sa oko 12.000 stanovnika, građani opisuju kao "crveni mulj". Umjesto pitke vode, stanovnici ovog mjesta u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini koriste industrijsku, takozvanu tehničku vodu koja dolazi iz lokalne Koksare – jedinog izvora vodosnabdijevanja. "Pa, ne pijemo mi ovu vodu decenijama", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Lukavčanin Edhem Muftić. Dodaje i da se voda iz Koksare koristi, uglavnom, za kupanje, zalijevanje bašti i pranje ulica. Za piće se, kaže, kupuje flaširana voda. Uprkos tome što voda nije ispravna, jedina je koju imaju. Situacija bi uskoro mogla postati još teža, ukoliko dođe do prestanka rada koksare. Kompanija H&P iz Zvornika, koja je kroz stečajni postupak preuzela upravljanje nad ovim preduzećem, najavila je mogućnost gašenja, i to svega dvadesetak dana nakon preuzimanja. Koksara se nalazi u finansijskom kolapsu, s dugovima većim od 500 miliona maraka (oko 250 miliona evra) i otvorenim stečajem. Prethodno je H&P Zvornik, ugovorom o zakupu imovine i upravljanju proizvodnjom, najavio stabilizaciju pogona, te očuvanje proizvodnje. Gašenje fabrike pogodilo bi oko 600 radnika, ali i niz dobavljača, transportnih i servisnih firmi, kao i budžet lokalne zajednice. Posebno bi bila ugrožena komunalna preduzeća, koja bi u tom slučaju morala tražiti alternativna rješenja za održavanje vodosnabdijevanja i infrastrukture. Problem vode u Lukavcu datira decenijamaLukavačka koksara je privatizovana 2003. godine. Tada joj je pripala i filter stanica koja prečišćava industrijsku vodu, a u fabriku dolazi cjevovodom iz obližnjeg jezera. "Znači, iz česmi ide opasna voda i ljudi se razboljevaju. Ali eto, imamo to što imamo i daj šta daš", kaže Edin Mejrić, koji dodaje i da su Lukavčani navikli na takvu vodu. Muhamed Spahić, direktor Javnog preduzeća Rad Lukavac, tvrdi da voda nije za piće, ali da je bakteriološki i hemijski u dozvoljenim granicama. Iako nije za piće, voda se Lukavčanima fakturiše kao pitka – po cijeni od 0,76 maraka (0,38 evra)po kubiku, bez PDV-a. "Mi fakturišemo prema gradu, po potrošnji. Moramo imati radnike, popravljati cjevovod, imamo troškove održavanja, a i kupujemo tu vodu, plaćamo je 0,33 maraka (0,16 evra) bez PDV-a. Razlika je samo za održavanje, mada smo u minusu", pojašnjava on. Navodi i kako se problem vodosnabdijevanja Lukavca pokušava riješiti više od 20 godina, ali bezuspješno. "Oni su mogli otkupiti filter stanicu zajedno sa vodom. Tehnološke vode ima oko 90 litara u sekundi, mi uzimamo oko 60. Trenutno nam prodaju sve, ali sada je sve pod upitnikom", pojašnjava Spahić. Bez obzira na potencijalno gašenje koksare, stečajni upravnik Almir Bajrić kaže za RSE da bi se vodosnabdijevanje trebalo nastaviti neometano. Iz Gradske uprave Lukavac za Radio Slobodna Evropa je rečeno da su se zvanično obratili svim nadležnim institucijama, formirali krizni štab, te usvojili zaključke kojima se predlaže proglašenje stanja neposredne opasnosti "od tehničko-tehnološke nesreće". "Kontinuitet rada Filter stanice Modrac i isporuka vode predstavljaju apsolutni prioritet za Grad Lukavac. U ovom trenutku ne postoji neposredna obustava vodosnabdijevanja, ali zbog složenosti sistema i povezanosti sa tehnološkim procesima u Koksari, rizik se ne može u potpunosti isključiti. Upravo zbog toga su doneseni zaključci kojima se stečajni upravnik obavezuje da osigura kontinuitet proizvodnje vode", navode u odgovoru iz Gradske uprave Lukavac. Problemi oko gašenja koksareZa Bajrića, pored vodosnabdijevanja, jedan od mogućih problema je gašenje peći u kojima se proizvodi koks. Koksna baterija nije običan industrijski pogon koji se može ugasiti i ponovo upaliti po potrebi. Jednom zaustavljena, više se ne može ponovo pokrenuti. Zbog toga njeno gašenje zahtijeva poseban elaborat, kao i niz ekoloških dozvola i precizno definisane planove. U lukavačkoj Koksari bateriju čini 65 peći, a proces gašenja mora se odvijati po strogo propisanim tehničkim protokolima. Podrazumijeva pažljivu kontrolu temperature, bezbjedno pražnjenje peći i kontinuirani nadzor štetnih emisija, kako bi se spriječile ozbiljne posljedice po okolinu i zdravlje ljudi. "Informisan sam da, ukoliko se odluče na gašenje, sve će biti urađeno po sigurnosnim procedurama", kaže Bajrić. Iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma za RSE su rekli da "svaki operater prilikom privremenog ili trajnog zatvaranja pogona ili postrojenja dužan osigurati provođenje mjera zaštite okoliša i zdravlja ljudi koje propisuje nadležni organ, a koje obuhvataju mjere sprječavanja i smanjenja negativnih utjecaja, mjere sanacije okoliša, kao i mjere monitoringa stanja okoliša". Podsjećaju i da Koksara Lukavac posjeduje "Studiju uticaja na okoliš iz 2020. godine za zatvaranje postrojenja", koja propisuje način sprovođenja tog postupka, kao i obaveze operatora. S obzirom da se radi o dozvoli staroj pet godina, studija se mora ažurirati. "S tim u vezi, Federalno ministarstvo okoliša i turizma zahtijeva da kompanija Koksara d.o.o. Lukavac u najkraćem roku dostavi informacije o trenutnom statusu rada postrojenja, eventualnim planovima obustave ili prekida rada, kao i aktivnostima vezanim za ažuriranje Studije uticaja na okoliš za zatvaranje postrojenja", navodi se u dogovoru resornog ministarstva. Ekološki rizici tokom i nakon gašenjaEkološki rizici gašenja koksne baterije zavise od načina kako će se sprovesti gašenje. Stručnjaci ističu da su ekološke posljedice minimalne, ukoliko se proces bude vodio po pravilima. Samir Lemeš, profesor na Politehničkom fakultetu Univerziteta u Zenici kaže da je gašenje koksnih peći "vrlo težak i zahtjevan proces koji se mora raditi striktno propisanim procedurama". "Prije svega, koksara mora biti okružena mjernim uređajima da se prate emisije zagađujućih materija, posebno specifičnih polutanata koji se javljaju samo u koksari. Koliko znam, u BiH imamo, čak, i mobilne stanice za mjerenje benzena, toluena – materija koje se mogu pojaviti i koje se, inače, nažalost, ispuštaju iz koksare nekontrolisano, kroz otvore peći i ventilacione sisteme. Prilikom gašenja može doći do enormnih količina i to mora biti pod strogom kontrolom, uz prisustvo inspekcije i ovlaštenih laboratorija, kako bi se spriječilo nekontrolisano ispuštanje ogromnih količina", pojašnjava profesor Lemeš. Ukoliko dođe do gašenja koksne baterije, ostaje problem kontaminiranog zemljišta u širokom krugu fabrike i potencijalnog uticaja na okolne vodne tokove, upozorava Bajazit Okić, penzionisani rudarski inžinjer i član Foruma za zaštitu okoline u Lukavcu. "Istraživanja pokazuju da je kontaminacija prisutna do tri kilometra od centra pogona. Vode će biti minimalno kontaminirane, jer će se isprazniti određene kolone i otpadne vode će otići u rijeku Spreču. Nakon određenog perioda ne bi trebalo biti većih ekoloških posljedica, pod uslovom da se sve radi po zakonu", smatra Okić. Iz preduzeća H&P nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa o potencijalnim problemima sa snabdijevanjem vode i ekološkim aspektima procesa gašenja Koksare, kao i njihovim namjerama sa ovim preduzećem. Kako je Koksara došla u trenutno stanje?Stečajni upravnik kaže da ih je upravljač obavijestio da kompanija nema interes za dalji rad ove fabrike u Lukavcu. "Obaviješteni smo da zbog loših rezultata na tržištu, velikih ulaganja bez povrata i najavljenih poskupljenja (CO₂ takse, električna energija, transport), oni nisu u mogućnosti dalje nastaviti proizvodnju i voditi poslovni proces", ističe Bajrić. Ukoliko se koksara zatvori, bez posla će ostati oko 600 radnika. Ermin Halilović, predsjednik sindikata radnika Koksare, kaže za RSE kako su odlučili da odbiju proces gašenja peći na koks. Koksara (Koksno-hemijski kombinat- KHK) je privatizovana 2003. godine. Tada ju je kupio indijski tajkun Pramond Mittal i njegova porodica. Mittalova kompanija Global Steel Holdings Ltd. (GSHL) preimenovala je KHK u Global ispat koksne industrije Lukavac (GIKIL). Lakshmi Mittal, vlasnik multinacionalna korporacija za proizvodnju čelika "Arcelor Mittal", stariji brat Pramonda, 2004. u BiH kupuje Željezaru u Zenici, koja koristi koks u proizvodnji. Ova kompanija kupila je i Rudnik željezne rude "Ljubija" kod Prijedora. No, nakon finansijskih problema u radu GIKIL-a i optužbi za pronevjeru oko 11 miliona evra, milijarder Pramod Mittal je 2019. godine uhapšen. Nakon toga je oslobođen, nakon čega je napustio BiH, a njegova kompanija GSHL je otišla u stečaj. Mittal i njegova porodica vode pravnu bitku protiv Bosne i Hercegovine, tvrdeći da im je nezakonito oduzeta kontrola nad GIKIL-om. Konzorcijum "Pavgord" iz Foče i "H&P" iz Zvornika u vlasništvu Gordana Pavlovića, biznismena iz entiteta Republika Sprska, kupio je kompaniju "Arcelor Mittal" od indijskih biznismena za 10,7 miliona evra polovinom ove godine. Time je preuzeo Željezaru u Zenici, Rudnik željezne rude kod Prijedora, te upravljanje Koksarom u Lukavcu. Sva ova preduzeća su opterećena velikim dugovima i gubicima.