Evropska unija, Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija su u srijedu navečer, 20. novembra osudila gest ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staše Košarca koji je poslao visokom predstavniku u BiH Christianu Schmidtu vojni šljem iz Drugog svjetskog rata s oznakom zloglasne organizacije SS. Košarac je na društvenim mrežama objavio da je na adresu visokog predstavnika poslao "Pismo okupatoru", s vrećom u koju je stavio šljem njemačke vojske iz Drugoga svjetskog rata s oznakom zloglasne organizacije SS. Schmidta je, pored ostalog, nazvao "poštovaocem tradicije nacističke vojske". "Snažno osuđujemo današnji nečuveni gest ministra BiH Košarca koji je visokom predstavniku Schmidtu poslao vojni šljem iz Drugog svjetskog rata, praćen neukusnim i zapaljivim pismom. Takvo ponašanje je neprihvatljivo za javnog zvaničnika", navodi se u objavi EU na X profilu. Dodaje se kako politički akteri imaju posebnu odgovornost da smiruju tenzije, a ne da produbljuju podjele. "Pozivamo sve aktere da se uzdrže od provokativne retorike i postupaka. Pozivamo ih da svoje napore usmjere ka jačanju stabilnosti i prosperiteta koji će koristiti građanima", navodi se. Američka ambasada je ocijenila da su postupci Košarca "kontraproduktivni i suprotni naporima za održavanje stabilnosti i promociju prosperiteta". "Sjedinjene Američke Države pozivaju na deeskalaciju tenzija kako bi se promovirala stabilnost za narode Bosne i Hercegovine", navela je američka ambasada na X. Reagovao je i britanski ambasador u BiH, Julian Reilly. "Strašne i neosnovane uvrede i mržnja, poput onih u gnusnom potezu ministra Košarca protiv visokog predstavnika Schmidta, nemaju mjesta u civilizovanom političkom diskursu. Neupitna je podrška visokom predstavniku, koji ima mandat da štiti civilne odredbe Dejtonskog sporazuma", naveo je u objavi na X profilu britanski ambasador. Prethodno je tokom dana njemačka ambasada u Bosni i Hercegovini saopštila da je "duboko šokirana" pismom i paketom koje je Staša Košarac uputio visokom predstavniku međunarodne zajednice u BiH Christianu Schmidtu. "Poređenja, formulacije i postupci koji su sadržani u ovom pismu su neprihvatljivi i potkopavaju dostojanstvo političkog dijaloga. Izjednačavanje Christiana Schmidta sa nacional-socijalističkim režimom predstavlja ozbiljno minimiziranje zločina nacional-socijalizma i u krajnjoj mjeri je neprimjereno", navela je njemačka ambasada u BiH, izrazivši podršku visokom predstavniku. Milorad Dodik, predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) čiji je kadar državni ministar Staša Košarac, osuđen je pred Sudom BiH za nepoštivanje Schmidtovih odluka. Visoko predstavnik je, koristeći tzv. Bonnska ovlaštenja koja mu omogućuju izmjene zakona, tim odlukama poništio niz zakona koje je izglasala SNSD-ova većina u Republici Srpskoj, od kojih je neke i Ustavni sud BiH proglasio nevažećim. Dodiku je nakon presude oduzet mandat entitetskog predsjednika.

Djetinjstva su provodili brojeći žrtve, uz detonacije i vojne helikoptere, slušajući priče o užasima i izgovarajući prve riječi u izbjeglištvu. Navršava se trideset godina od kada je u Bosni i Hercegovini završen rat. Istovremeno, ruska regija Čečenija izlazila je iz jednog u drugi sukob, dok su se talibani polako vraćali na vlast u Afganistanu. Generacije rođene u godinama u kojima se svijet oslobađao okova Hladnog rata, stasavaće u državama čija će ih nestabilnosti zauvijek obilježiti. Generacija DejtonNermin Mameledžija rodio se samo par mjeseci prije nego što je u američkom Dejtonu 21. novembra 1995. godine potpisan sporazum kojim će biti okončan rat u Bosni i Hercegovini u kojem je ubijeno oko stotinu hiljada osoba. Rodio se u Njemačkoj gdje su njegovi roditelji izbjegli iz rodnog Turbeta, mjesta u centralnoj Bosni i Hercegovini. Kući će se vratiti tri godine kasnije. Djetinjstvo je proveo u mirnodopskim uslovima ratom razorene BiH. "Mi smo imali baš bajkovito djetinjstvo", priča Nermin za Radio Slobodna Evropa (RSE) iz stana u njemačkom gradu Braunschweigeu. "Nas je odgajao komšiluk, namažu ti krišku hljeba i nema te cijeli dan", prisjeća se. Susret sa realnošću sačekaće ga već u osnovnoj školi. Dejtonski sporazum potpisan u godini u kojoj se radio, osigurao je mir, ali i cementirao etničke podjele. Nermin je to iskusio pohađajući "dvije škole pod jednim krovom" – obrazovne ustanove u kojoj su djeca razdvojena po etničkom kriteriju iako uče na skoro identičnom jeziku. Nakon završenog fakulteta Njemačka mu je ponovo postala dom. U Bosni i Hercegovini nije radio ni jedan dan. "Ono što je mene od Bosne odvratilo je nepravednost. Za sve ti treba neka štela, nešto moraš mućkati", priča Nermin. Prema posljednjem Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala, Bosna i Hercegovina je druga na listi najkorumpiranijih država u Evropi zajedno s Bjelorusijom. Od njih je korumpiranija jedino Rusija. Svaka druga mlada osoba razmišlja da napusti BiH pokazalo je ranije istraživanje Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija. Istraživanje navodi da što je stabilnija situacija sa poslom kod mladih manja je vjerovatnoća da će razmišljati o odlasku. To je upravo i bio slučaj sa Nerminom. RSE je sa njim razgovarao prije pet godina, kada se obilježavalo dvije i po decenije od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. RSE Specijal: Sve karte DejtonaBio je student završne godine stomatologije i nadao se da će se zaposliti u svojoj zemlji, a ne da će, kako je tada rekao, "Austrija ili Njemačka dobiti spremnog radnika." "Ja ne bi nikada dao svoj pasoš, to je zadnje što mi ostaje vezano za Bosnu. Bosna mi je dala sve, otišao sam tamo kao gotov proizvod. Ali svako ima pravo da odluči šta hoće i gdje hoće", tada je rekao. Danas kada razgovara sa porodicom u priču će se uključiti i njegove dvije sestre. Niti jedna od njih ne živi u BiH. Ožiljci iz ČečenijeTri hiljade kilometara dalje od Sarajeva koje je ulazilo u mir, stanovnici Groznog su živjeli u podrumima. Prvi čečenski rat završava 1996. godine, kada se osmogodišnja Hava (puni identitet poznat redakciji) sa porodicom vraća kući gdje su zatekli zapaljen stan. Ponovo će doživjeti bombardovanje i provesti dvije sedmice u podrumu. Uskoro počinje Drugi čelenski rat, a Hava i porodica sklanjaju se kod bake na selo. Četiri godine kasnije opet se vraćaju kući, u mir razrušenog Groznog, u kojem će vanredno stanje i dalje biti na snazi. "Kada si dijete izolovan si od svega, razumiješ da se nešto dešava i onda igraš glupe igrice u kojima brojiš vojne avione ili helikoptere koje si vidio taj dan i takmičiš se sa prijateljima ko je vidio više", priča Hava za RSE. Djeca u ratu razvijaju mehanizme za preživljavanje koji su znak otpornosti i kreativnosti, ali i nenormalnosti u kojoj odrastaju pojašnjava Jasminko Halilović iz Muzeja ratnog djetinjstva i Sarajevu. "Brojanje detonacija, skupljanje gelera, građenje skloništa od jastuka - sve to se može tumačiti kao pokušaji da se povrati kontrola nad svijetom koji je postao nepredvidljiv", kaže Halilović. Havini dani prolazili su bez vode i struje, a noći u atmosferi policijskog sata. "Jedino smo imali plin i njega smo koristili da osvijetlimo prostor. Imali smo posebne lampe na plin pa smo mogli raditi zadaću." Preko 25.000 osoba je poginulo i hiljade su nestale tokom Drugog čečenskog rata, navodi Amnesty International. Na čelu ove ruske regije od 2007. godine nalazi se Ramzan Kadirov koji se često dovodi u vezu sa rasprostranjenim kršenjem ljudskih prava. Američki State Department mu je 2020. godine uveo sankcije upravo zbog toga. Hava je danas istraživačica koja već dvije godine ne živi u rodnoj ruskoj regiji, u koju bi se rado vratila jednog dana. Kada ne bi bilo korupcije i kada bi se sprovele reforme koje bi olakšale život. "Rusija se mora promijeniti da bi se ja vratila u Čečeniju. I mora se promijeniti na način na koji bi se pozitivno reflektirala na Čečeniju." Stvari se jesu promijenile, nema više ratovanja, ali njena generacija, smatra nikada nije ni osjetila stvarnu stabilnost. "Još uvijek se osjećam ranjivo jer vratiti se ne mogu i nalazim se u drugoj zemlji u kojoj pokušavam shvatiti kako stvari funkcionišu i osjećam da nije sve pod mojom kontrolom", rekla nam je Hana. Odrastanje u Afganistanu: Nosila sam odjeću dječakaKada su 1996. talibani prvi put zauzeli Kabul, Nilofar je imala tri godine. I oblačila se kao dječak. "Roditelji su me oblačili kao dječaka, možda jer su željeli da imaju još sinova ili možda zbog sigurnosne situacije", kaže Nilofar. Tek kada joj je vjeroučiteljica u osmoj godini rekla da mora da nosi šal shvatila je da je djevojčica. Kasnije u životu shvatit će koliko je na nju uticalo odrastanje pod lažnim identitetom. "Nisam bila ono što jesam. Nikada se nisam igrala sa lutkama, sa djevojčicama. Nikada nisam plakala jer bi mi otac govorio da trebam biti hrabra kao dječak", priča Nilofar za RSE. Druga strana je bila mnogo mračnija. Niko u porodici nije mogao raditi, bilo je momenata u kojima nisu mogli kupiti ni čaj pa su pili prokuhanu vodu. Majka joj je nosila burku, bivala bičevana, a Nilufer nije mogla ići u školu. "Škola mi je bila kao san", prisjeća se uz objašnjenje da je zahvaljujući ocu koji je bio pismen naučila pisati i računati. On je, kaže, vjerovao da će se sistem jednog dana promijeniti i da djeca moraju biti spremna za školu. "Sjećam se da sam se samo pitala kakva je ta škola, da li ima mjesto na svijetu u kojima djevojčice idu u školu ili su sva djeca poput nas?" U školu će krenuti tek nakon 2001. godine kada američke snage započinju rat sa talibanima nakon terorističkog napada na SAD, a Hamid Karzai postaje predsjednik Afganistana. Svakodnevnica uz eksplozije je bila nešto što je postalo dio njihovih života, nešto što je kako kaže Nilofar bilo "normalno". "Na primjer danas bude eksplozija, ujutro se krv sapere sa ulice i onda ljudi nastave prelaziti. To je postalo sasvim normalno", pojašnjava. U takvom okruženju završit će školu i fakultet, uprkos tome što mnogi u Heratu u kojem je odrastala i dalje djeci nisu dozvoljavali da idu u školu. "Talibani nisu nestali tokom tih 20 godina. Nisu bili u vlasti, ali uvijek je bilo ljudi koji su dijelili talibanske ideje." Iako je željela da studira novinarstvo, na kraju je završila računovodstvo i poduzetništvo. Uspjela je dobiti stipendiju i otići u Indiju na magistarski studij, sa kojeg će se vratiti krajem 2020. godine i početi predavati na privatnom univerzitetu u Afganistanu. Radila je i kao freelancer sa medijima, te kao projektna asistentica na projektima klimatskim promjenama. To je trajalo samo pola godine. Sve je nestalo u avgustu 2021. kada su se američke i savezničke trupe povukle iz Afganistana nakon 18 godina, a talibani se ponovo vratili na vlast. Uskoro će uslijediti prve restrikcije, a u četiri godine njihove vladavine žene će izgubiti gotovo sva prava. Neće moći ići u školu, raditi, moraju nositi burku. Nilofar će se sa svojih trideset godina ponovo suočila sa istim. "Ja sam žena koja je studirala, koja je planirala doktorske studije, da radi i sve mi je to uništeno", kazala nam je. Iz Afganistana nije mogla izaći jer joj je pasoš istekao i propustila je šanse da napusti zemlju. "Kada sam uspjela obnoviti pasoš bilo je prekasno." U to vrijeme je živjela u Kabulu i vodila je projekat u kojem su žene učile šivanje i krojenje. No, onda su talibani saznali i za to i morala je prestati. "Pokazao mi je (talibanski vojnik) pušku i samo rekao 'vidiš ovo'?", prisjeća se Nilofar. Rekla mu je da ne radi, ali je on samo rekao "ne laži, sve znam". Sva njena porodica i dalje živi u Afganistanu i Nilofar se i dalje trudi da ode iz zemlje. Trenutno se nalazi u Teheranu na razgovorima za vizu za evropsku zemlju. Ali, kaže proces je težak, ambasade traže dokaze, a "cijeli svijet zna šta se dešava u Afganistanu." No, svijet, kaže, nije briga. "Ne znam šta će biti sa mnom, ali ako dobijem negativan rezultat nemam izbora, moram se vratiti u Afganistan jer ovdje ne mogu ostati kada mi viza istekne", navodi Nilofar. Nada se da će ipak pronaći način i da će moći da započne novi život van Afganistana. Nekada, kaže, zavidi majci što se nije obrazovala i ženama koje nisu išle u školu. "One su bile kući i prošli put i sada. Ja sam se borila da studiram, da radim i svo to vrijeme provela da bi na kraju dobila ništa. Ne mogu da radim. Mi smo žrtve ove situacije." Koliko je potrebno za mir?U tri decenije stalo je par pokušaja izmjena Dejtona i cijela mladost Nermina Mameledžije. Danas ima suprugu porijeklom iz Indonezije, prilike da napreduje i da se usavršava u polju oralne hirurgije, ali ipak bi se nekada vratio iz Njemačke u BiH. "Medicinar sam, kod nas idu simptomi, uzrok liječenja i to je to. Jednostavno ja vidim simptome, ne vidim liječenja. To je hronično i jednostavno, transplantacija, znači novo sve. To je mene odvuklo, to je močvara, to je živi pijesak i ne vidim način da će to riješiti." Iako je njen strah od povratka veliki i Hava bi se jednog dana voljela vratiti u Čečeniju. "Sanjam da imam malu kuću u planinama i možda gostinjsku kuću za turiste. Tako bi voljela vidjeti moj život. Nekoliko kokoški, mačke i možda koza." Nilofar je uspjela da od djeteta koje odrasta u talibanskom režimu koji joj brani školovanje da na kraju postane asistent na univerzitetu u Kabulu. No, njeni snovi o dijeljenju znanja sa drugima prestali su sa povratkom talibana na vlast. Njena jedina današnja želja je da napusti zemlju u kojoj žene žive kao u kavezu. U izvještaju Ujedinjenih nacija iz 1996. godine o uticaju oružanih sukoba na djecu, navodi se da djeca nisu samo posmatrači nego i mete u ratu koje često budu ubijene ili ranjene. A brojni odrastaju "lišeni materijalnih i emocionalnih potreba". "Čitavo tkivo njihovih društava, domovi, škole, zdravstveni sistemi i vjerske institucije, rastrgano je u komadiće", stoji u izvještaju. U takvim sistemima i društvima odrastaju milioni ljudi. Nermin, Hava i Nilofar samo su neki od njih.

Dom naroda Parlamenta BiH usvojio je 20. novembra budžet institucija za ovu godinu. Prethodno je budžet usvojen u Zastupničkom domu na hitnoj sjednici 17. novembra. Predloženi budžet iznosi 1,5 milijardi maraka i u okviru njega nema finansiranja institucija kulture od državnog značaja i sredstava za vraćanje dugova BHRT-a. Uključuje sredstva za Centralnu izbornu komisiju BiH koja su namijenjena za nabavku novih tehnologija za provođenje izbora. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine podržalo je 11. novembra budžet institucija za ovu godinu. Odluka je donesena jednoglasno. Prema proceduri, nakon toga dokument odobrava Parlamentarna skupština BiH. Inače, budžet je trebao biti predložen u oktobru prošle godine i na snazi od 1. januara. No, zbog višemjesečnih političkih blokada i raspada državne koalicije, država se već 11 mjeseci nalazi na privremenom finansiranju. Novac se troši u skladu s budžetom iz 2024. godine samo na tekuće rashode poput plata, a novi projekti su blokirani.

U svega nekoliko sati desio se politički potres - prvo je isplivao kompromitujući snimak, a zatim je Vlado Đajić munjevito smijenjen – i s pozicije direktora banjalučkog Kliničkog centra, i sa čela gradskog odbora Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). U istom danu kada je saslušan u policiji, pravosuđe otvorilo istragu, a predsjednik SNSD-a Milorad Dodik izjavio kako stranka "ne može i neće tolerisati bilo kakvu povezanost s kriminalom, a posebno ne s narkoticima", Đajić se pojavljuje na predizbornoj tribini u banjalučkom naselju Lauš. Fotografije sa ovog događaja, objavljene na zvaničnoj stranici SNSD-a, prikazuju ga zagrljenog sa Sinišom Karanom, kandidatom za novog predsjednika RS i Goranom Selakom, ministrom pravde Republike Srpske. Dodik i njegova stranka ćuteZa analitičare sa kojima je razgovarao Radio Slobodna Evropa sigurno je samo jedno - da je Đajić smijenjen jedino zbog potencijalne izborne štete, četiri dana uoči prijevremenih predsjedničkih izbora u Republici Srpskoj. Raspisani su, podsjetimo, nakon što je u augustu Sud BiH zabranio Miloradu Dodiku obavljanje javnih funkcija šest godina i kaznio ga jednogodišnjom kaznom zatvora koju je Dodik otkupio. Iz Dodikovog SNSD-a nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa o tome može li se smjena Đajića dovesti sa kadrovskim promjenama unutar stranke ili je riječ o raskolu. Nije odgovoreno ni na pitanje hoće li SNSD tražiti od Vlade Đajića da se povuče i sa pozicije poslanika u Skupštini RS. Na štandu Dodikove stranke u BanjaluciVeć sljedećeg dana, nakon što je video u kojem Đajić, dugogodišnji bliski saradnik Milorada Dodika, navodno pregovara o cijeni kesice bijele praškaste materije preplavio društvene mreže, predizborni štand SNSD-a na banjalučkom Trgu Krajine zjapio je potpuno prazan. Banjaluka je grad u kojem je u posljednja dva izborna ciklusa, nakon dugogodišnje vladavine, Dodikov SNSD izgubio poziciju gradonačelnika. Đorđe Vujatović, dugogdišnji banjalučki nopvinar, za RSE ističe kako je smjena Đajića "iznuđeni PR potez", kojim se nastojala osigurati "kontrola štete". "Da juče nisu tako promptno reagovali sa odlukama o smjenama, poslali bi jasnu poruku da stoje iza Vlade Đajića ili bilo koje druge osobe, bez obzira na to da li je ta osoba u kontaktu s nekim iz kriminalnog miljea i da li je na snimku zaista kokain, kao što se priča. Reagovali su, bukvalno, iz praktičnih razloga, da se kriza ne bi dalje širila", navodi on. On dodaje da su klanovi unutar Gradskog odbora SNSD-a Banjaluka prisutni već duže vrijeme, što se vidjelo i nakon lokalnih izbora 2020. godine, kada su sjednice bile obilježene optužbama i prijetnjama. To je, ističe Vujatović, oslikavanje i šire slike unutar Dodikove stranke, u kojoj se da naslutiti da postoje "ogromni animoziteti". Zašto snimak dva dana pred izbore?Za političku analitičarku Ivanu Marić objava snimka četiri dana pred izbore je "sve samo ne slučajna". "Očito je da se radi o obračunima, posebno kada čujemo izjave Draška Stanivukovića da za snimak zna već mjesecima. To je ustaljena praksa u BiH, svi znaju za takve snimke, a onda se oni objave kada to nekome odgovara. Pogodan je trenutak par dana pred izbore, jer se problem do izbora ne može riješiti, pa afera neće splasnuti", kaže Marić. Prema njenim riječima, činjenica da je meta osoba iz samog vrha SNSD-a, neko ko uživa veliko poštovanje unutar stranke, pokazuje da je poruka snažna. "Kada se obrušite na takav kadar, znači da je poruka jaka. Ali mislim da opozicija u Republici Srpskoj nema toliku moć da to uradi. Ovo je prije svega signal unutar političkih struktura, a možda i poruka iz Srbije", dodaje ona. Kakav bi efekat na izbore mogao biti?Marić komentariše i osmijehe i apluze upuđene Đajiću koji su uslijedili na predizbornom skupu u srijedu navečer. "Đajić, iako je pod sumnjom da je povezan s drogom, slika se sa kandidatima za najviše funkcije, ministrima pravde i obrazovanja. To pokazuje da je smjena bila čisto formalna – urađena samo zato što su izbori za par dana, kako bi pokazali da ga ne podržavaju. Sve ostalo pokazuje da ga apsolutno podržavaju i da su možda i ranije znali za sve to", ističe Ivana Marić. Ona upozorava da takvo ponašanje šalje lošu poruku građanima. "Naravno da postoji presumpcija nevinosti, ali nakon ovakvog videosnimka trebalo bi se bar malo distancirati, dok se ne dokaže jedna ili druga verzija. Umjesto toga, političari se takmiče ko će objaviti snimak sa njim. To je karakteristično za najjače stranke – kad god nekoga njihovog uhapse, bez obzira na optužbe, oni se slikaju s njima, jer smatraju da su ti ljudi 'zadužili stranku'", navela je. Sličnog je stava i Đorđe Vujatović. "Rade sa ljudima koji imaju poziciju moći i ne interesuje ih da li je to zaista kokain ili bilo šta drugo. To pokazuje da je društvo, u osnovi, amoralno i da je politika kod nas apsolutno amoralna – da se ne poštuju osnovni principi", rekao je. 'Pospremanje' nakon oduzimanja mandata DodikuSmjena Đajića nije prvi slučaj "uklanjanja" ljudi bliskih Dodiku sa visokih pozicija. I dalje nije razjašnjeno pod kojim je okolnostima ostavku na funkciju premijera Republike Srpske dao Radovan Višković 18. avgusta, istog dana, nakon što je Sud BiH odbacio žalbu Milorada Dodika na odluku da mu bude oduzet mandat na funkciji predsjednika RS. Samo par sati prije ostavke, Višković je dao izjavu za medije, rekavši da se radi o "špekulacijama" da će do toga doći. Nije kasnije potvrdio ni nezvanične navode da je ostavku dao pod pritiskom rukovodstva SNSD-a. Hitno je izabrana nova vlada na čelu sa Savom Minićem, no i dalje se čeka odgovor Ustavnog suda BiH o ustavnosti te vlade, s obzirom na to da je mandatara predložio Milorad Dodik, nakon što mu je već bio oduzet mandat predsjednika RS. Posljednjih dana, pod lupom javnosti je i još jedan visoki funkcioner SNSD i Dodikov bliski saradnik, Luka Petrović, direktor Elektroprivrede RS. Nakon što je Petrović uputio zahtjev za povećanje cijene struje u RS prije nekoliko dana, odgovorio mu je trenutni premijer RS Savo Minić, rekavši da nije upoznat sa zahtjevom, te da se direktor ERS "malo umorio i radi stereotipno". U narednim danima, na upit novinara, sprema li se smjena Luke Petrovića, Minić je naveo kako će imati "određene aktivnosti", ali da ne želi "ništa da prejudicira". Uslijedila je i izjava Luke Petrovića da "građani mogu da budu mirni", te da cijena energije ostaje nepromijenjena. Slučajno ili ne, 20. novembra direktor ERS-a je izjavio da je podnio krivičnu prijavu protiv lica S.D. iz Banjaluke, jer mu je, kako tvrdi, dan ranije ponudio 500.000 maraka (250.000 evra), za pomoć da se "otkoči" projekat gradnje solarne elektrane u Trebinju, na krajnjem jugoistoku BiH.

Njemačka ambasada u Bosni i Hercegovini saopćila je da je "duboko šokirana" pismom i paketom koje je Staša Košarac, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, uputio visokom predstavniku međunarodne zajednice u BiH Christianu Schmidtu. Košarac je na društvenim mrežama objavio da je na adresu visokog predstavnika poslao "Pismo okupatoru", s vrećom u koju je stavio šljem njemačke vojske iz Drugoga svjetskog rata s oznakom zloglasne organizacije SS. Schmidta je, pored ostalog, nazvao "poštovaocem tradicije nacističke vojske". "Poređenja, formulacije i postupci koji su sadržani u ovom pismu su neprihvatljivi i potkopavaju dostojanstvo političkog dijaloga. Izjednačavanje Christiana Schmidta sa nacional-socijalističkim režimom predstavlja ozbiljno minimiziranje zločina nacional-socijalizma i u krajnjoj mjeri je neprimjereno", navela je njemačka ambasada u BiH, izrazivši podršku visokom predstavniku. Vlasti u entitetu Republika Srpska ne priznaju bivšeg njemačkog ministra Christiana Schmidta za visokog predstavnika međunarodne zajednice. Milorad Dodik, predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) čiji je kadar državni ministar Staša Košarac, osuđen je pred Sudom BiH za nepoštivanje Schmidtovih odluka. Visoko predstavnik je, koristeći tzv. Bonnska ovlaštenja koja mu omogućuju izmjene zakona, tim odlukama poništio niz zakona koje je izglasala SNSD-ova većina u Republici Srpskoj, od kojih je neke i Ustavni sud BiH proglasio nevažećim. Dodiku je nakon presude oduzet mandat entitetskog predsjednika.

Pregovori, potpisivanje, implementacija Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ili Daytonskog sporazuma, novembar 1995. - mart 1997.

Rođena godinu nakon sporazuma kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, Mostarka Ella Ljubić pripada generaciji koja je naslijedila njegove posljedice, podijeljene škole, konstantne političke tenzije i terete roditeljskih trauma. Odrasla u Mostaru, gradu koji je tokom ratnih devedesetih bio poprište žestokih sukoba, Ella je pohađala škole koje i danas dijele djecu prema etničkoj liniji. "Nametalo se da se opredijeliš, za jednu ili drugu stranu. No, bila sam buntovna i nisam pristajala, jer sam imala osjećaj da bih iz sebe iščupala dio korijena", kaže 29-godišnja Ella za Radio Slobodna Evropa (RSE). Bosna i Hercegovina obilježava godišnjicu Dejtonskog mirovnog sporazuma (Općim okvirnim sporazumom za mir u BiH je okončan troipogodišnji rat u Bosni i Hercegovini (1992.-1995. godine), uz pomoć američke administracije. Od 1. do 21. novembra 1995. godine je održana konferencija u američkom vojnoj bazi kod Dejtona. Učesnici pregovora bili su tadašnji predsjednici BiH, Srbije i Hrvatske - Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, te glavni američki posrednik Richard Holbrooke i general Wesley Clark. Sporazumom koji je zvanično potpisan u Parizu 14. decembra 1995. godine predviđen je i Ustav Bosne i Hercegovine, koji predstavlja Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, u kojem je dogovoreno da zemlja ima dva entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska).), kojim je 21. novembra 1995. uspostavljen mir, nakon gotovo četiri godine rata. No, osim što je zaustavio stradanja, taj sporazum donio je BiH etnički podijeljen, ispolitiziran obrazovni sistem, s različitim nastavnim planovima i tumačenjima događaja iz proteklog rata. Simbolom podjela u školskim klupama postao je obrazovni sistem u centralnim i južnim dijelovima zemlje, u kojima je prisutan fenomen "dvije škole pod jednim krovom" (Praksa "dvije škole pod jednim krovom" u poslijeratnom periodu u BiH zabilježena je u 28 mjesta i 56 škola, navedeno je u Izvještaju OSCE-a iz 2018. godine. Uvedena je uz podršku dijela međunarodne zajednice. Cilj je bio u istoj zgradi okupiti djecu različite etničke pripadnosti koja su prethodno odvojeno pohađala nastavu. Ustavni sud BiH je 15. jula 2021. godine utvrdio diskriminaciju djece u školama koje rade po oovm principu u Srednjobosanskom kantonu. Zaključio je da su ranije presude nižestepenih sudova — kojima je utvrđeno da nema diskriminacije — prekršile odredbe Ustava BiH i Evropske konvencije, posebno u dijelu koji se odnosi na pravo na obrazovanje i opću zabranu diskriminacije. U augustu 2021. godine Vrhovni sud donio je odluku kojom je obavezao Ministarstvo obrazovanja SBK da u roku od 30 dana formira integrirane, multikulturne škole. Tom odlukom, između ostalog, zatraženo je uspostavljanje škola s jedinstvenim nastavnim planom i programom, uz puno poštivanje prava djece da se obrazuju na maternjem jeziku.). Riječ je o školama u kojima, po različitim nastavnim programima, djeca bošnjačke nacionalnosti nastavu pohađaju u jednom dijelu, a učenici hrvatske u drugom dijelu zgrade. Pripadnici nacijaPrisjećajući se đačkog doba, Mostarka Ella kaže da se na nastavi nije mnogo učilo o ratu 90-ih, niti konkretnim podacima poput Dejtonskog mirovnog sporazuma. "Bilo je to vrlo sterilno. Spominjalo se kad se rat desio i kad je potpisan Dejton, i to je to. Nije bilo priče tko je kriv, a ko nevin, dok o zločinima nismo ništa učili. Možda je to bilo i dobro, jer kao društvo nismo imali kapacitete da pristupamo tim temama". Unatoč tome, podjele su se, kako kaže, osjećale na svakom koraku. "Pogotovo za mene kao dijete iz 'mješovitog braka'. Odrastali smo kao u bunilu, s nametanjem podjela i da smo pripadnici jedne, druge nacije. Tek sam na fakultetu osvijestila da taj naš Dejtonski sporazum nije demokratski, iako smo to prihvaćali kao stvarnost u kojoj živimo i nismo je preispitivali", kaže ona. Ella danas radi kao profesorica psihologije i sociologije u jednoj mostarskoj srednjoj školi. "Donedavno nisam bila svjesna koliko me je taj sistem oblikovao, ali u dobrom smislu, jer su taj inat i bunt ostali u meni i to me motivira da se borim za prave stvari. Danas sam ponosna kako se nisam dala, ali je mnogo mojih vršnjaka 'pucalo' pod tim pritiskom društva". Ipak, kaže da je situacija u gradu koji je u postejdtonskoj BiH postao sinonim za etničke podjele danas malo bolja. "Mislim da ta prisilna podjela najviše dolazi od sistema. Bolnice su nam podijeljene, škole, vrtići i sve što vam padne na pamet imamo udvoje, samo MUP je jedan", kaže ona. Zbog moratorija Vijeća Evrope, učenici osnovnih škola u BiH do 2018. nisu učili o ratu, dok im je u današnjim udžbenicima različito interpretiran. Dvadesetogodišnji Aljoša iz Banjaluke ističe da obrazovni sistemi u BiH predstavljaju različite verzije i perspektive rata iz 90-ih. No, tvrdi da su mladi izloženi i većim utjecajima, iz drugih izvora koji bez ikakve zadrške promoviraju podjele. "Smatram da je mnogo jača doktrina vladala neposredno poslije rata i da je u nekim ruralnim sredinama i dalje prisutna. Međutim, u urbanim sredinama ne osjeća se tolika polarizovanost", kaže Aljoša. Smatra da razdvojene škole mlade nisu oblikovale na loš način, ali ih nisu ni ujedinile. "Trebalo bi da postoji jedinstveni nastavni plan i program koji bi mladima ponudio jedinstvenu sliku historijskih događaja i društvenog konteksta. Međutim, u sadašnjoj političkoj klimi sumnjam da bi takav program mogao zaživjeti", ističe Aljoša. Škole kao politički poligoniU publikaciji "Obrazovne politike u postdejtonskoj BiH: sekularno obrazovanje u raljama etnopolitike", Stefan Elezović opisuje škole kao "inkubatore kleronacionalističkih ideja, secesionističkih aspiracija i diskriminatornih nazora lokalnih politika". "To jest svjetonazora aktuelnih vladajućih političkih struja koje od školskih učionica prave poligone za obuku vlastitih kadrova", naveo je Elezović, koji je doktorand na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Elezović za RSE kaže da je obrazovni sistem u BiH, kao i cjelokupna kulturna politika, u potpunosti podređen etno-politici koje mladima nameću teme iz ratne prošlosti. "Mi smo u 2025. i te teme se vežu za prethodni vijek i nisu predmet njihovog interesovanja, ma koliko im se nametale od zvanične politike", kaže on. "Kroz muziku i filmove, generalno umjetnost, mnogo sadržaja je upućivalo na pomirenje, na univerzalnost žrtve i zajednički život. Imate te kohezivne elemente kod recimo Frenkieja, Ede Maajke, Marčela i ta kultura više je oblikovala mlade nego obrazovni sistem", kaže Elezović. No, iako su mladi spremni na dijalog i promjene, kaže da problem predstavlja što takve pokušaje blokira sistem koji ne prihvaća one koji su kritički nastrojeni. "Imamo sistemsku politiku koja je orijentisana ka podjeli i to se provodi 30 godina. Oni koji se u njega ne uklapaju, koji drugačije misle mogu samo da potraže budućnost u inostranstvu. Primjećujem da mlade generacije ne naginju radikalizmu. No, isto tako nisu spremni da se aktiviraju u demokratskim procesima i apolitični su". 'Svima je dosta'Tri decenije od završetka rata, brojna istraživanja pokazuju da generacije mladih odrastaju u etnički homogenim zajednicama, izolirani i s malo znanja o "drugima". Iz međunarodne zajednice godinama u BiH stižu upozorenja da politička instrumentalizacija može dovesti do dodatnog otuđivanja djece, u ionako podijeljenim školama. Obrazovanje funkcionira na način da nemaju priliku posjetiti i upoznati svoje vršnjake, upozoreno je u istraživanju o interkulturalnom dijalogu koji je 2021. objavio UNDP. No, mladi s kojima je razgovarao RSE tvrde da ruše nametnute imaginarne granice. Dvadesetdvogodišnja Mia iz Sarajeva kaže za RSE da se u razgovoru rijetko dotiču tema o ratu, ali da im se one konstatno nameću u političkim narativima. "Mladi se time ne zamaraju, što je odlično, jer nisam doživjela da se negdje osjećam nedobrodošlo. Problem je što se u školama uči različito, no to i nije toliko bitno, jer je tu i pitanje odgoja, odnosno kako su roditelji uticali. Kakvo god obrazovanje bilo, u kući smo naučeni da nekoga voliš ili ne", kaže ona. Ova Sarajka ističe da su mladi umorni od guranja u prošlost i plašenja sa "zveckanjem oružja". "Hajde da se ujedinimo i da napredujemo. Nismo ni bili tada rođeni, a vraćaju nas unazad i svako se drži svoje strane. Svaki drugi dan na vijestima slušamo priče o ratu i prijetnje da li će se opet desiti. Mi koji nismo doživjeli rat, jednako strahujemo baš zbog toga što konstatno slušamo o tome. Naše generacije bi mogle da to riješe, ali da li će to stariji dopustiti, ne znam baš", kaže Mia. Mladi iz različitih gradova BiH u razgovoru za RSE kažu da rješenje vide u aktivizmu i zajedničkim interesima, tvrdeći da se mostovi, koji su srušeni prije njihovog rođenja, mogu graditi na individualnom nivou. "Moja generacija nema problem s tim hoće li neko pričati hrvatski, bosanski, srpski, pisati latinicu ili ćirilicu. Sistem traži taj purizam, neko opredjeljenje u jeziku ili religije. Sve je to nametnuo mišljenje ili politike ili roditelja", kaže 23-godišnji Mak Ademović iz Sarajeva. Mladi ne samo da teško pronalaze način da se odupru nametnutim stavovima i narativima, već osjećaju i teret očekivanja da poprave sistem koji su starije generacije urušile. "Postoji mogućnost da se popravi i da nove generacije dobiju priliku da saznaju sve strane priča. Mislim da su mladi za to spremni. Nisam osjetio nikakvu mržnju gdje god dođem, zbog toga ko sam i odakle sam. Ali osjetim nametnutu tenziju kao da ja moram nešto da ispravim, a nisam to ni urušio. Sistem samo treba ispraviti da nas ne razdvaja, nego da nas uči da smo jednaki, informisani o prošlosti i da s njom živimo", ističe on. Ustavna diskriminacija u 'dvije škole pod jednim krovom'Sva ministarstva obrazovanja u BiH usvojila su smjernice koje je 2006. dalo Vijeće Evrope za pisanje i ocjenu udžbenika historije za osnovne i srednje škole. One, među ostalim, propisuju da udžbenici trebaju biti objektivni, naučno utemeljeni, te usmjereni na stvaranje razumijevanja i pomirenje u BiH. No, praksa je godinama potpuno drugačija. U udžbenicima je prisutno selektivno iznošenje činjenica, apostrofiranje žrtve vlastitog naroda i minimiziranje ili potpuno ignoriranje žrtava drugih naroda, te izbjegavanje navođenja krivice pojedinaca iz vlastitog naroda. "Kretaori obrazovnih politka forsiraju to pitanje iz političkog interesa i zbog instrumentaliziranja narativa o 90-ima. To je pravac koji je posljedica dejtonskog uređenja BiH, da imamo tri paralelna, isključiva sistema, koji nemaju dodira jedni s drugima i koji odvajaju djecu", kaže Melisa Forić, autorica izvještaja "Podijeljena prošlost za podijeljenu budućnost!?". Dugoročne posljedice su, kako kaže, da mladi iz različitih etničkih grupa, zbog straha i stereotipa, neće imati želju za međusobnim upoznavanjem niti priliku da uče jedni o drugima. "I sada djeca često nemaju priliku da čuju druge interpetacije, u školama koje su samo par kilometara udaljene od njihovih. To je paradoks koji živimo, svako unutar svog sistema obrazovanja. Krećemo se u nekom mraku, u kome uživaju tek političari s obzirom na to da im to produžava djelovanja", kaže ona. Iako nema preciznih podataka koliko je mladih napustilo BiH u proteklim godinama, istraživanja pokazuju da o privremenom ili trajnom odlasku razmišlja svaka druga mlada osoba. Među razlozima su politička i ekonomska nestabilnost.

Kantonalni sud u Mostaru odredio je jednomjesečni pritvor Anisu Kalajdžiću koji se sumnjiči da je počinio krivično djelo "Teško ubistvo ženske osobe" i "Neovlašteno posjedovanje oružja, saopšteno je 19. novembra iz ove pravosudne institucije. Kalajdžić je 16. novembra ubio bivšu djevojku Aldinu Jahić iz vatrenog oružja. "Osumnjičenom je pritvor određen zbog opasnosti da bi mogao ponovo izvršiti krivično djelo, izvršiti krivično djelo kojim prijeti i što se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora 10 godina ili teža", navodi se u saopštenju suda. Ubistvu 32-godišnje Jahić su prethodile Kalajdžićeve prijetnje. Kada je 16. novembra naveče krenula na fitnes, Kalajdžić ju je dočekao i potegao pištolj, navedeno je iz Tužilaštva nakon uviđaja. "Trčala je do hotela pokušavajući da se spasi, ali tu je ušao i ubio je", rekla je dežurna tužiteljka Vesna Pranjić novinarima nakon završenog uviđaja 17. novembra. Navodi se, takođe, da je Kalajdžić početkom godine bio prijavljen zbog prijetnji, ali po prijavi druge ženske osobe, te je protiv njega već bila podignuta optužnica i čekalo se ročište pred mostarskim Opštinskim sudom. To je posljednji u nizu slučajeva femicida u Bosni i Hercegovini posljednjih godina, za koje nema preciznih zvaničnih podataka. Organizacije civilnog društva procjenjuju da se radi o oko 11 ubistava godišnje.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine odbio je apelaciju zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srpske Nebojše Vukanovića, koji je tražio zabranu Miloradu Dodiku da obavlja funkciju predsjednika vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). "Ustavni sud je odbacio kao nedopuštenu apelaciju političke organizacije 'Za pravdu i red – Lista Nebojše Vukanovića' podnesenu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine od 10. oktobra 2025. godine", saopćio je Ustavni sud BiH. Ustavni sud BiH je u odluci naglasio da apelant nije naveo niti pružio dokaze kako su povrijeđeni neko njegovo pravo ili sloboda, zagarantirani Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Lider opozicijske Liste za pravdu i red" Vukanović obratio se Ustavnom sudu BiH što je Sud BiH naložio Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) BiH da provede presudu kojom je Dodiku "zabranjeno obavljanje javnih funkcija". Vukanović se žalio na odluku Suda BiH kojom je odbijena njegova žalba nakon što je CIK BiH ovjerio kandidaturu SNSD-a za prijevremene izbore za predsjednika RS-a koju je potpisao Dodik. Vukanović je naveo da Dodik, zbog kazne izrečene zbog nepoštivanje odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta, ne može biti ni predsjednik SNSD-a. Sud BiH je 16. oktobra uputio dopis CIK-u, obrazlažući da Dodik ne može obavljati nijednu dužnost u "organima koji se financiraju iz javnih sredstava". U dopisu se citiraju relevantni zakoni i Statut SNSD-a, ali se ne navodi izričita zabrana vođenja političke stranke. CIK je potvrdio da je primio dopis, ali je poručio da nije nadležan za pitanje upisa i vođenja političkih subjekata te je dokumentaciju proslijedio Osnovnom sudu u Banjoj Luci, koji vodi upis političkih subjekata u sudski registar. Banjalučki sud je potom od CIK-u BiH CIK tražio da precizira da li predlaže upis promjene podataka u registru političkih organizacija koji se odnose na SNSD-a s rokom od osam dana uz napomenu da, ako zahtjev ne bude vraćen ili bude nepotpun, da će biti odbačen. CIK BiH je taj zahtjev proslijedio Sudu BiH 5. novembra da bi Sud BiH istog dana odgovorio CIK-u da Sud BiH ne provodi takvu vrstu sankcije, ali da "postoji osnov da Osnovni sud u Banja Luci to može uraditi po službenoj dužnosti". CIK BiH je dopis Suda BiH proslijedio banjalučkom sudu. Dodik je u augustu ostao bez mandata predsjednika RS nakon pravosnažne presude Suda BiH, ali je zadržao poziciju predsjednika SNSD-a. Visoki predstavnik ranije je zabranio financiranje SNSD-a i Ujedinjene Srpske iz svih budžeta u BiH. Prijevremeni izbori za predsjednika RS zakazani su za 23. novembra, a Dodik je, uime stranke, potpisao kandidaturu Siniše Karana za tu funkciju. Ustavni sud BiH 4. novembra odbio je Dodikovu apelaciju protiv presude kojom je 1. augusta osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja javnih funkcija. Njegov advokat Goran Bubić izjavio je da je apelacija Ustavnom sudu formalni korak ka podnošenju predstavke Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Policija je saslušala Vladu Đajića u vezi sa spornim snimkom objavljenim na društvenim mrežama, saopšteno je iz Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. Prethodno je Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci formiralo predmet po službenoj dužnosti nakon što je 19. novembra na društvenim mrežama objavljen snimak u kojem se vidi direktor Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske Vlado Đajić u razgovoru sa nepoznatim muškarcem uz kesu bijele praškaste materije. "Utvrdiće se sve okolnosti vezano za objavljeni snimak", naveli su za Radio Slobodna Evropa u banjalučkom Tužilaštvu . Snimak, koji se od srijede širi internetom, prikazuje Đajića i drugog muškarca dok spominju iznose od 30.000 i 40.000 evra, interventnu policiju i osobu označenu kao „mala“. Video je izazvao burne reakcije u javnosti i političkim krugovima. Đajić je nedugo nakon objave snimka hitno smijenjen na sjednici Vlade RS održanoj u srijedu, 19. novembra. Na njegovo mjesto je, prema saopštenju iz Vlade RS, imenovan Nikola Šobot, dosadašnji načelnik Klinike za kardiohirurgiju UKC-a RS. Đajić je smijenjen i sa mjesta šefa banjalučkog ogranka Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) čiji je lider Milorad Dodik. Inače je i poslanik te stranke u Narodnoj skupštini RS. Lider SNSD-a Milorad Dodik je izjavio da je upoznat sa snimkom nakon čega je donio odluku o razrješenju Vlade Đajića sa dužnosti predsjednika Gradskog odbora SNSD-a Banjaluka zbog narušavanja ugleda stranke, te za privremenog predsjednika ovog odbora imenovao Gorana Maričića. "Takvo ponašanje je apsolutno neprihvatljivo za mene kao predsjednika SNSD-a. SNSD ne može i neće tolerisati bilo kakvu povezanost s kriminalom, a posebno ne sa narkoticima", istakao je Dodik. Đajić je izjavio da je montiran video-snimak koji ga dovodi u situaciju u kojoj su uključeni narkotici. "Želim da se uradi poligraf i druga testiranja da nikada nisam vidio niti koristio kokain, da nikada nisam učestvovao u dijeljenju kokaina. To odgovorno tvrdim", rekao je Đajić novinarima u Banjaluci. Za sada nema zvaničnih informacija o tome da li je snimak predmet istrage nadležnih organa.

Prijevremeni izbori u Republici Srpskoj donijeli su novu dinamiku političke kampanje. Uporedo sa klasičnim skupovima i medijskim nastupima, kandidati se sve više oslanjaju na digitalni prostor. Facebook i Instagram postali su glavne platforme za komunikaciju sa biračima, dok su mreže X i TikTok tek marginalno zastupljene. Na svim profilima otvoreni su komentari, a administratori, uglavnom, dopuštaju kritike, što kampanju čini transparentnijom i interaktivnijom. Analizirali smo profile četvorice kandidata, kada su ih otvorili, koliko pratilaca imaju i koje mreže preferiraju. Rezultati pokazuju da po broju pratilaca prednjači Dragan Đokanović, kandidat Saveza za novu politiku, dok ostali kandidati, tek, grade prisutnost na mrežama. Siniša Karan, kandidat SNSD-a, bilježi najbrži rast, dok Branko Blanuša kandidat SDS-a i Nikola Lazarević iz Ekološke partije ostaju fokusirani na ograničen broj platformi. Treba napomenuti i da kandidati vladajuće koalicije u RS i opozicije Karan i Blanuša imaju prisutnost i na zvaničnim profilima stranaka koje su ih kandidovale, te stoga mnogo veću zastupljenost u digitalnom prostoru. Siniša Karan iz SNSD-a na tek otvorenim mrežama dijeli sadržaj o Miloradu DodikuSiniša Karan, kandidat SNSD-a koji ima podršku vladajuće koalicije u ovom entitetu, ima najbrže rastuću prisutnost. Iako je poznata politička ličnost u ovom entitetu, on se do sada nikada nije nalazio na listama kandidata SNSD-a za bilo koje izbore, te mu je ovo prvi put da kao kandidat učestvuje u kampanji. Nalog na društvenoj mreži Facebook otvorio je u oktobru ove godine. Ima 2,7 hiljada pratilaca. Uglavnom dijeli videosnimke i fotografije obilaska opština i gradova u Republici Srpskoj, zajedno sa liderom SNSD-a Miloradom Dodikom. Da je sadržaj gotovo isključivo vezan za Milorada Dodika poručuje i slogan na baneru profila "Pobijediće Srpska, Za Karana, Za Dodika" Nalog na Instagramu, takođe, je otvoren u oktobru, i do sada je sakupio 2.3 hiljade pratilaca. Na ovoj društvenoj mreži ima 64 objave, u kojima se takođe potencira prisutnost i podrška Milorada Dodika. Na društvenoj mreži X ima 477 pratilaca, a nalog je, takođe, otvoren u oktobru. Sadržaj je sličan kao na druge dvije društvene mreže. Na TikToku nema profil. Branko Blanuša iz SDS-a obećava 'hapšenje režimskih tajkuna'Branko Blanuša, kandidat SDS-a, takođe, prvi put učestvuje kao kandidat na izborima, ali za razliku od Karana nije politički poznat široj javnosti. Kandidat SDS-a koji ima podršku opozicionih partija u RS-u ima profile na Facebooku i Instagramu. Na mreži X nema profil, dok na TikToku ima privatni profil na kojem je zadnja objava iz prošle godine i nije vezana za kandidaturu. Na društvenim mrežama, uglavnom, dijeli sadržaj o obilasku opština i gradova RS, u kojima ističe obećanja o borbi protiv korupcije hapšenja "režimskih tajkuna" i "vraćanja dostojanstva narodu". Na baneru profila stoji slogan "Da Republika Srpska ponovo bude ponosna". Na Facebooku ima profil aktivan od jula 2022. sa 1,9 hiljada pratilaca. Objave su, uglavnom, vezane za predizborne aktivnosti, obilaske izbornih baza i fotografije sa tribina. Za razliku od kandidata SNSD-a, uglavnom, je fokus na Blanuši. Instagram profil je otvoren u oktobru i do sada je sakupio 515 pratilaca. Da mu ova društvena mreža nije prioritet pokazuje da ima svega 22 objave. Njegova prisutnost na mrežama je skromna, a kampanja se oslanja na direktne poruke o obračunu sa korupcijom. Dragan Đokanović iz Saveza za novu politiku najduže na mrežamaOvaj kandidat je najduže prisutan na mrežama. Ima najviše pratilaca na Facebooku, a radi se o privatnom profilu sa 18 hiljada pratilaca otvorenom 2018 godine. Na baneru profila je slogan "Za Srpsku, patriotski, za novu politiku". Sadržaj se sastoji od video snimaka i fotografija u kojima Đokanović obilazi stratišta i spomenike iz Drugog svjetskog rata, u kojima naglašava "stradanje i ugroženost srpskog naroda". Objavljuje povremena izlaganja u medijima, s obzirom na to da se radi o kandidatu koji nije iz dva najjača politička bloka. Na Instagramu ima 2,6 hiljada pratilaca na profilu koji je aktivan od 2018. godine. Na ovoj mreži, za razliku od Facebooka ima svega 33 objave. Na TikToku ima četiri objave i 570 pratilaca, ali ni jedna nije vezana za kandidaturu. Na mreži X ima privatni profil na kojem je zadnja objava stara pet godina. Nikola Lazarević iz Ekološke partije kritikuje i vlast i opozicijuNjegova kampanja se isključivo vodi na Facebooku gdje ima 2,9 hiljada pratilaca. Uglavnom objavljuje video blog serijal "Izborna kafa sa Nidžom", gdje kritikuje vlast i opoziciju. Osim toga, kači i fotografije kandidata i lidera vladajuće koalicije u RS, uz oštre kritike. Lazarević se oslanja na blog formu i Facebook, bez širenja na druge platforme. Slogan na baneru je "Saborno i pismeno, do vječne i zdrave Republike Srpske" Nema profile na Instagramu, TikToku i mreži X. Šta nije dozvoljeno u kampanji?Prijevremeni izbori za predsjednika Republike zakazani su za 23. novembar, a raspisani su nakon što je Miloradu Dodiku polovinom avgusta oduzet mandat zbog presude Suda BiH kojom mu je zabranjeno obavljanje javnih funkcija u trajanju od šest godina. Prema Izbornom zakonu BiH u predizbornoj kampanji je zabranjena preuranjena kampanja, zloupotreba javnih resursa, govor mržnje i zloupotreba djece. Neravnopravna upotreba javnih resursa ili zloupotreba službenih funkcija je kažnjiva, a sankcije uključuju novčane kazne ili isključenje iz izbornog procesa.

U općini Kalesija, u kojoj je rođena i živjela Aldina Jahić ubijena u Mostaru, 19. novembar je dan žalosti, na dan kada će djevojka biti sahranjena. Dženaza, odnosno ukop tijela i vjerska molitva, biće održana u Miljanovcima, naselju u općini Kalesija odakle je porijeklom ova djevojka koju je u Mostaru, gdje je živjela, ubio njen bivši momak. Načelnik Općine Kalesija Nermin Mujkanović proglasio je 19. novembar Danom žalosti na području te općine zbog dženaze Aldine Jahić iz Miljanovaca, koja je ubijena 16. novembra u Mostaru. Dan žalosti biće obilježen spuštanjem zastave na pola koplja na općinskim institucijama, te zabranom programa javnog, kulturnog i zabavnog karaktera i emitovanja muzike u ugostiteljskim objektima, dok će elektronski mediji prilagoditi program Danu žalosti. Tridesetdvogodišnja Aldina Jahić ubijena je u Mostaru 16. novembra uveče, čemu su prethodile prijetnje njenog bivšeg momka Anisa Kalajdžića. Kada je tog dana krenula na fitnes, Kalajdžić ju je dočekao i potegao pištolj, iznijeli detalje iz Tužilaštva nakon uviđaja. "Trčala je do hotela pokušavajući da se spasi, ali tu je ušao i ubio je", rekla je dežurna tužiteljica Vesna Pranjić novinarima po završenom uviđaju 17. novembra. Dan nakon ubistva Anis Kalajdžić je osumnjičen za teško ubistvo žene i nedozvoljeno držanje oružja. Načelnik Kalesije Nermin Mujkanović ukazao je da ubistvo Aldine Jahić "još jednom suočava s bolnom činjenicom da se femicidi ponavljaju, uprkos brojnim apelima, upozorenjima i obećanjima". "Kao društvo, moramo zahtijevati sistemske promjene i stvarnu zaštitu žena, a ne samo deklarativne istupe nakon što je već prekasno", napisao je Mujkanović na Facebooku, jutro nakon ubistva Aldine Jahić. Ovo je još jedan u nizu slučajeva femicida u BiH posljednjih nekoliko godina, za šta nema zvaničnih i tačnih podataka dok iz organizacija civilnog društva procjenjuju da se radi o oko 11 ubistava godišnje. Ovo je prvo ubistvo žene nakon što su usvojene izmjene Krivičnog zakona Federaciji BiH, kojim je femicid okarakterisan kao krivično djelo teškog ubistva koje povlači strože sankcije. Nakon ubistva Aldine Jahić u Mostaru se nekoliko stotina građana i građanki 18. novembra okupilo na protestnoj šetnji, da skrenu pažnju na problem femicida i nasilja nad ženama. Mostarci i Mostarke su nosili transparente na kojima je, između ostalog, pisalo da "Žena nije meta", i da "Šutnja štiti nasilnika, a ne žrtvu". Organizatori su poručili da je ubistvo Aldine Jahić poraz cjelokupnog društva, da predstavlja posljednji alarm, te da ne smije ostati nekažnjeno. U Mostaru su se mogli vidjeti i transparenti sa imenima žena ubijenih u Bosni i Hercegovini u prethodnim godinama.

Osam mjeseci. Toliko je prošlo od usvajanja Zakona o zaštiti od nasilja u porodici na teritoriji bh. entiteta Federacija BiH. A već je zabilježen novi slučaj ubistva žene. Aldina Jahić imala je samo 32 godine - i kofer pun planova za budućnost. Ubio ju je bivši partner Anis Kalajdžić, čovjek protiv kojeg je već postojala optužnica zbog prijetnji drugoj djevojci. Sistem je znao ko je on, a time i koliki je rizik predstavljao. Ipak, nije spriječeno da se Mostar 16. novembra pretvori u još jedno mjesto femicida. Aldina je sada dio crne statistike u Bosni i Hercegovini, gdje svake godine u prosjeku bude ubijeno oko 11 žena, najčešće od partnera ili drugih muških članova porodice. Analitičari za Radio Slobodna Evropa upozoravaju da većina žrtava nikada ne prijavi nasilje - zbog straha, srama, nepovjerenja u institucije i društva koje i dalje uporno traži krivicu u žrtvi, a ne u počinitelju. Amelina borba"Nasilnik prvo ruši samopouzdanje, izoluje žrtvu od porodice i prijatelja, a zatim preuzima kontrolu nad njenim životom", kaže za RSE Amela Bećirspahić iz Bihaća. Već dvije godine prolazi kroz proces razvoda, nakon što je smogla snage da prijavi supruga za dugogodišnje nasilje. Njena priča otkriva koliko strah, nepovjerenje u institucije i dugotrajne procedure ostavljaju žrtve prepuštene same sebi. Ističe da slična iskustva dijele i druge žene, kojima danas nastoji pomoći savjetom i podrškom. Kaže da se u slučajevima porodičnog nasilja često ponavlja isti obrazac ponašanja. "Prvo vas ubijaju u pojam. Govore da vas niko ne voli, da ste sami. Onda vas odvajaju od prijatelja i porodice, ograničavaju kretanje i komunikaciju. Kada ostanete izolovani, postajete potpuno podložni manipulaciji. Pretvara vas bukvalno u životinju pred klanje sa kojom može da radi šta hoće", objašnjava ona. Za RSE navodi da joj je trebalo mnogo vremena da prevaziđe strah i donese odluku da prijavi nasilje i ode od supruga. Presudnu podršku dobila je od oca, koji ju je ohrabrio da napravi prvi korak. Nakon prijave suočila se sa sporim i neefikasnim institucionalnim odgovorom. Iako je, kako kaže, dobila dokumente da je starateljka djetetu, tvrdi da joj je dijete nezakonito i na silu oduzeto i da je trenutno kod bivšeg supruga. Zbog toga je sedmicama protestvovala na trgu u Bihaću. "Kako sistem reaguje, pokazuje koliko traje taj proces razvoda. Policija i centri za socijalni rad nisu reagovali na vrijeme. Sve se svodi na to da žrtva mora sama dokazivati da nije luda, da je ugrožena", istakla je. Njena borba, kaže, nije završila prijavom nasilja. "Komšije su sve vidjele, ali šutjele. Institucije su nas vraćale nasilniku. Tek kada sam uz pomoć aktivistkinja i medija izašla u javnost, stvari su se pomjerile", istakla je ona. Amela opisuje i trenutke kada je strah bio najveći. "Kad nasilnik shvati da gubi kontrolu, postaje još opasniji. U tim trenucima ne smijete ga izazivati, ne smijete mu se suprotstaviti, ne smijete ga gledati u oči. To su prva tri pravila ako želite da preživite", poručila je. No, Amela zaključuje kako institucije trebaju pomoć društva kako bi što prije uspostavile kontrolu nad postupcima koji ne smiju da prelaze u zločin. Neira Raković, koja godinama radi sa žrtvama porodičnog nasilja, upozorava da je, uprkos postojećim zakonima, najveći problem u BiH i dalje — društvo koje toleriše nasilje. "Ljudi okreću glavu, misle da je to privatna stvar. U Aldininom slučaju, ona je bježala kroz grad, ušla u kafić, sakrila se u WC. Niko nije pomogao. To je poraz društva", kaže ona. Dodaje da problem nije samo u nedostatku zakona, nego i u njihovoj primjeni. U Federaciji BiH, gdje se nalazi i Mostar, femicid je tek nedavno zakonski definisan kao posebno teško krivično djelo, a u martu su stupile na snagu i izmjene Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Ipak, zakon i dalje "stoji na papiru", jer se čeka usvajanje ključnih podzakonski akata koji kasne mjesecima. Ti dokumenti su presudni: njima se tačno propisuje kako institucije postupaju nakon prijave nasilja, kako se procjenjuje rizik, te koje se konkretne mjere izriču radi kontrole nasilnika i zaštite žrtve. Iz entitetske vlade, međutim, nisu odgovorili na upit RSE o tome koliko akata još nije usvojeno i zbog čega se sa tim kasni. Zakoni na papiru, život u sjeni strahaAlma Kratina, zastupnica u Parlamentu FBiH, za RSE ističe da su donošenjem novog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i izmjenama Krivičnog zakona institucije ispunile ono što se od njih očekivalo. Međutim, naglašava da zakon neće zaživjeti bez podzakonskih akata koji kasne mjesecima. "U ovom slučaju radi se o 11 akata, a Vlada kasni", kaže ona. Prema njenim riječima, podzakonski akti su trebali biti doneseni krajem septembra, ali većina još nije usvojena. Upravo oni propisuju konkretne mehanizme podrške žrtvama i načine provođenja zakona na terenu, pa njihovo izostajanje direktno usporava primjenu novih mjera zaštite. Kratina upozorava i na problem nedovoljne edukacije u pravosuđu, podsjećajući da sudovi i dalje često izriču uslovne kazne u slučajevima porodičnog nasilja. "Nova krivična djela, poput femicida, uhođenja i psihičkog nasilja, zahtijevaju posebnu praksu i obuku", rekla je Kratina. Neira Raković iz Udruženja "Glas žene" iz Bihaća potvrđuje da su doneseni pravilnik o procjeni rizika i pravilnik o provođenju zaštitnih mjera. "To znači da policija može izreći hitnu mjeru udaljenja nasilnika iz stana odmah na licu mjesta", objašnjava ona. Dodaje da "centri za socijalni rad ne postupaju u skladu sa zakonom, ne vrše procjenu rizika, te sve prebacuju na policiju". Raković upozorava i na nedostatke planiranih tehničkih rješenja, poput uvođenja nanogice koja bi trebala kontrolisati nasilnika. "Nanogice su predviđene, ali istovremeno žrtva nema uređaj da alarmira policiju kada se nasilnik približi. Dok ona pozove telefonom policiju, može već biti kasno. To je rupa u sistemu koja može koštati života", navela je. Statistika koja opominjeU BiH je samo tokom prethodne dvije godine ubijeno više od 35 žena. Zlatan Hrničić iz Gender centra Vlade FBiH ističe da iza gotovo svakog od tih ubistava stoji ranije prijavljeno ili prepoznato nasilje. "Problem je što se mjere ne izriču dosljedno. A samo 10% žena prijavi nasilje. Zašto? Nasilje u porodici je specifično. Žrtva i počinilac dijele život, djecu, prostor. Postoji nada da će se stvari promijeniti, strah od osude, ekonomska zavisnost. I društvo koje još uvijek traži krivicu u žrtvi", kaže Hrnić. Stručnjaci u Federaciji BiH pozivaju na što hitniju implementaciju podzakonskih akata koji regulišu zaštitu žena od nasilja. U Republici Srpskoj, s druge strane, preporučuju uvođenje femicida u zakonodavstvo kako bi ovakvi zločini bili prepoznati i posebno kažnjavani. Ističe se i potreba za uspostavljanjem jedinstvene baze podataka o nasilju nad ženama na nivou cijele BiH, kako bi se dobila jasna slika o obimu problema i omogućilo efikasnije djelovanje institucija. Pored toga, naglašava se važnost obavezne edukacije policije i tužilaštava za postupanje u slučajevima rodno zasnovanog nasilja, kao i jačanje mreže sigurnih kuća i dostupnosti psihološke podrške žrtvama.

Nekoliko stotina građana i građanki se okupilo na protestnoj šetnji u Mostaru, da skrenu pažnju na problem femicida i nasilja nad ženama, nakon ubistva Aldine Jahić u ovom gradu. Okupljanje u utorak, 18. novembra, organizovala je Inicijativa građanki/na Mostar. Mostarci i Mostarke su nosili transparente na kojima je, između ostalog, pisalo da "Žena nije meta", i da "Šutnja štiti nasilnika, a ne žrtvu". Organizatori su poručili da je ubistvo Aldine Jahić poraz cjelokupnog društva, da predstavlja posljednji alarm, te da ne smije ostati nekažnjeno. U Mostaru su se mogli vidjeti i transparenti sa imenima žena ubijenih u Bosni i Hercegovini u prethodnim godinama. Iz kantonalnog MUP-a je saopšteno da je policija podnijela izvještaj Kantonalnom tužilaštvu Mostar protiv Anisa Kalajdžića, u kojem ga sumnjiči za ubistvo bivše djevojke Aldine Jahić iz vatrenog oružja, kao i neovlašteno posjedovanje oružja. Ubistvu 32-godišnje Jahić su prethodile Kalajdžićeve prijetnje. Kada je 16. novembra naveče krenula na fitnes, Kalajdžić ju je dočekao i potegao pištolj, navedeno je iz Tužilaštva nakon uviđaja. "Trčala je do hotela pokušavajući da se spasi, ali tu je ušao i ubio je", rekla je dežurna tužiteljka Vesna Pranjić novinarima nakon završenog uviđaja 17. novembra. Navodi se takođe da je Kalajdžić početkom godine bio prijavljen zbog prijetnji, ali po prijavi druge ženske osobe, te je protiv njega već bila podignuta optužnica i čekalo se ročište pred mostarskim Opštinskim sudom. To je posljednji u nizu slučajeva femicida u Bosni i Hercegovini posljednjih godina, za koje nema preciznih zvaničnih podataka. Organizacije civilnog društva procjenjuju da se radi o oko 11 ubistava godišnje. Radi se o prvom femicidu nakon usvajanja izmjena Krivičnog zakona u Federaciji BiH, kojim je femicid okarakterisan kao krivično djelo teškog ubistva koje povlači strože sankcije. Nakon što je u avgustu 2023. godine, bivši partner ubio Nizamu Hećimović iz Gradačca, na građanskim protestima širom zemlje zatraženo je efikasnije postupanje institucija u zaštiti žena i procesuiranju odgovornih za nasilje. Prije nego što je ubijena, 38-godišnja Nizama se obraćala policiji i sudu, tražeći izricanje mjera i zabranu prilaska i uznemiravanja, ali je njen zahtjev odbijen jer je sud procijenio da nije bilo dokaza. Bio je to jedan od najbrutalnijih slučajeva ubistava žena u BiH, nakon koga su vlasti u ovom bh. entitetu, pod pritiskom protesta, usvojile zakonske izmjene obećavajući bolju zaštitu žena od nasilnika.