Učesnici rasprave u Spoljnopolitičkom odboru Predstavničkog doma SAD u utorak su pozvali administraciju predsednika Donalda Trampa (Trump) da se više angažuje na Zapadnom Balkanu kako bi se stabilizovao taj region, uz ocene da ga najviše destabilizuje Rusija preko Srbije. Otvarajući saslušanje u Pododboru za Evropu, predsedavajući republikanac Kit Self (Keith) je ocenio da je Zapadni Balkna, mimo Ukrajine koja je pod ruskom invazijom, "najnestabilniji region u Evropu" Nerešen odnose Srbije s Kosovom jedan je od osnovnih pokretača regionalne nestabilnosti, što dalje omogućava Rusiji da podriva EU i mogućnosti NATO-a da osnaži balkanske zemlje, rekao je Self. Pogoršanje situacije u Bosni i Hercegovini dovelo je do, kako je naveo, "eksponencijalnog povećanja upotrebe pravno spornih bonskih ovlašćenja visokog predstavnika". U slučaju sukoba NATO saveznici Albanija, Severna Makedonija i Crna Gora biće direktno na nišanu, što bi moglo da dovede do potencijalnog aktiviranja član 5 Alijanse, rekao je Self, dodajući da sinhronizovanim odbrambenim aktivnostima NATO saveznici na Balkanu treba da izgrade političko i vojno odvraćanje, ali da će Kosovo pak biti posebno izloženo zbog toga što nije u zapadnom vojnom savezu. Američki protivnici aktivno eksploatišu ranjivosti da vode hibridni rat koji povećava nestabilnost regiona, rekao je Self i dodao da Kina koristi svoj uticaj sprovodeći vojne vežbe i šaljući oružje Srbiji. Pored toga, dodao je, Kina postiže ekonomske dogovore širom regiona u okviru specifičnog napor da održi svoj maligni aparat i iskoristi korupciju na Zapadnom Balkanu. Rusija takođe utiče na porast tenzija u BiH, Republici Srpskoj i Srbiji, istakao je Self, dodajući da bivši predsednik RS Milorad Dodik nastavlja da koristi svoj politički kapital da kontroliše RS i igra na ruku Rusije preteći secesijom od BiH. S druge strane, prema njegovim rečima, Srbija uprkos indirektnom slanju oružja u Ukrajini, takođe ima odbrambene veze s Rusijom i Kinom, promoviše kinesku i rusku propagandu. On je istakao da se za okončanje političkog uticaja Moskve, mora pozabaviti pitanjem oslanjanja Srbije na ruske energente. Uprkos tim izazovima, i dalje postoje mogućnosti za poboljšanje stabilnosti, mira i prosperiteta na Zapadnom Balkanu, a američko liderstvo mora imati značajan uticaj na održanje stabilnosti i sprečavanja obnavljanja sukoba, rekao je Self i pozdravljam Trampovu administraciju zbog ponovnog angažovanja s ovim, kako je naveo, "često zanemarenim regionom". Vilijem Kiting (William R. Keating), najviši rangirani član Demokratske partije u Pododboru, izrazi je verovanje da SAD moraju da nastave da podržavaju budućnost BiH, što uključuje i Kancelariju visokog predstavnika (OHR). On je kritikovao Trampovu administraciju zbog ukidanja sankcija Dodiku i njegovim saradnicima za koje je naveo da su pokazali malo spremnosti da promene ponašanje u RS. Navodeći da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić godinama podrivao vladavinu prava i ojačao veze svoje zemlje s Kinom i Rusijom, rekao je pozvao državnog sekretara Marka Rubija (Marco) da radi na jačanju borbe protiv korupcije, kao i vladavine prava u Srbiji, a i da se stavi jasno do znanja Beogradu da učvršćivanje veza s Moskvom i Pekingom nije kompatibilno s proklamovanim ciljem da bude uključen u transatlantsku zajednicu. On je izrazi uverenje da bi veći angažman SAD na Balkanu, region približio članstvu u EU i pozvao je Trampovu administraciju da uveri saveznike i partnere u regionu da će SAD nastaviti da se angažuju i biti posvećene budućnosti regiona. Maks Primorac (Max), saradnik Margaret Tačer centra za slobodu pri konzervativnoj Heritidž fondaciji (Heritage Foundation) ocenio je da "Balkan nije u dobrom stanju" i naveo da je "BiH propala država" 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i milijardi potrošenih američkih dolara na pomoć. On je rekao da je država BiH "u trajnoj krizi" i da je krajnje vreme da se okonča "katastrofalan" pokušaj izgradnje države, a da na prvom mestu suverenitet te zemlje mora biti uspostavljen ukidanjem Kancelarije visokog predstavnika "koji smenjuje izabrane lidere, stavlja veto na zakone i zabranjuje svakoga koga ne voli". Stejt department mora da okonča napor da stvori centralizovanu državu kojom dominiraju muslimani, što krši dejtonsku garanciju jednakosti tri naroda i gura Srbe ka secesiji, rekao je Primorac, dodajući da Hrvati trpe veliku diskriminaciju u okviru veće muslimanske zajednice i da im je uskraćeno pravo da izaberu svog predstavnika. "Međutim, region se neće stabilizovati dok se Srbija ne normalizuje", istakao je Primorac, navodeći da lideri u Srbiji "ostaju vezani za prorusku agendu koja podstiče nestabilnost" među susednim zemljama, posebno na Kosovu i Crnoj Gori, i omogućava Moskvi, Pekingu i Teheranu prilike da podrivaju južno krilo NATO-a. Regionalni odgovor da se Srbije uvuče i izguraju Kina, Rusija i Iran, ocenio je Primorac, naglasivši da "samo liderstvo SAD može to da uradi", kao i da "globalno liderstvo predsednika Trampa zasnovano na miru kroz snagu povezano s praktičnom diplomatijom nudi Srbiji i Balkanu istorijski put ka integraciji sa Zapadom". Američki gas i nafta mogu da pomognu okončanu oslanjanju Balkana na Rusiju, oduzmu sredstva ratnoj mašineriji ruskog predsednika Vladimira Putina i minimiziraju mešanje Moskve u region, naveo je Primorac, uz ocenu da je američka vlada bila u pravu da sankcioniše NIS zbog ruskog vlasništva. "Bela kuća treba da odredi političke ambasadore na Balkan da promovišu agendu fokusiranu na biznis, ali da bude spremna da koristi vize, bankarske i druge sankcije uz komercijalne i investicione podsticaje da izvuče region iz ruskih, kineskih i iranskih ruku", rekao je on. Saradnik Centra za Evropu i Evroaziju na Hadson institutu Luk Kofi (Luke Coffey) rekao je da Rusija vidi Balkan kao oblast za izazivanje nestabilnosti i da deli transatlantski savez, dok Srbija ostaje pomagač Rusije i služi kao osnovno uporište Moskve u regionu. "Dok Srbija povremeno naznačava balansiran spoljnopolitički pristup, realnost je da je Beograd čvrsto u ruskoj orbiti i to se neće uskoro promeniti", rekao je Kofi. On je dodao da Kremlj koristi RS da dalje seje nestabilnost u regionu, navodeći da je Dodik, iako je uklonjen s funkcije, i dalje uticajan i da nastavlja da zagovara secesiju u čemu su ga, kako je rekao Kofi, godinama podržavali Rusija i Srbija. Takođe je kritikovao ukidanje sankcija Dodiku i njegovim saradnicima. Kofi je ocenio je da je Dejtonski mirovni sporazum jedan od najvećih spoljnopolitičkih uspeha SAD u eri posle kraja Hladnog rata i da bi ukidanje tog sporazuma verovatno stvorilo dodatne nestabilnosti, "Iako SAD nisu balkanska zemlja, svakako mogu biti balkanska sila i predsednik Tramp bi trebalo da preduzme korake da osigura da američki nacionalni interesi tamo budu osigurani", rekao je Kofi. Edvard Džozef (Edward P. Joseph), predavač i Saradnik Meril centra za strateške studije pri Univerzitetu Džons Hopkins, rekao je da dok nijedan pojedinačni akter – lokalni ili međunarodni - nije potpuno odgovoran za uporne tenzije i slabosti na Zapadnom Balkanu, "jedan preduslov za stabilnost ostaje neispunjen: da Srbija prihvati zapadni poredak za region". On je istakao da je vreme za promenu i da SAD budu čvrste u pomeranju Beograda ka konačnom odabiru svoje strateške orijentacije, dodajući da je evroatlantski put jedini racionalan izbor za Srbiju koja, kako je naveo, ne sme postati Belorusija na Balkanu. "Srećom administracije je u dobroj poziciji da navodi Beograd u tom smeru", rekao je Džozef ukazujući na to da u Srbiji godinu dana traju protesti sa zahtevom za odgovornost vlade zbog posle pada nadstrešnice na novosadskoj Železničkoj stanici u Novom Sadu, koja je rekonstruisana, kako je istakao, u okviru kineske Incijative pojas i put. Put ka postizanju trajne stabilnosti ide kroz Beograd, ne moljenjem vlade, već čvrstom rukom i pravim partnerstvom, rekao je Džozef, objašnjavajući da to znači da SAD ne treba da nasednu na ruske ili srpske molbe za kupovinu vremena za izlazak iz NIS-a. Treba pritisnuti Beograd da nacionalizuje NIS, kao i tražiti hitno zatvaranje ruskih medija RT i Sputnjika koji imaju redakcije u Srbiji, uvođenje sankcija Rusiji i zatvaranje ruskog humanitarnog centra na jugu Srbije za koji se sumnja da je mesto za skupljanje obaveštajnih podataka, rekao je Džozef. SAD mogu da prekinu destruktivna odnos Srbije s Rusijom i Kinom rešavanjem zastoja s Kosovom, a prema njegovim rečima, "konačan odgovor nije dijalog koji vodi EU, već put ka članstvu u NATO za Prištinu i Beograd". "Predsednik Tramp je u dobrom položaju da iznese takvu transformativnu ponudu", rekao je Džozef i podvukao da je Trampova administracija takođe u dobrom položaju da sarađuje s OHR-om da razreši ključni spor o držanoj imovini u BiH, čime će se otvoriti mogućnosti za američke investitore u toj zemlji.

Nakon gotovo pola stoljeća potpune ovisnosti o ruskom plinu, Bosna i Hercegovina bi se mogla povezati s globalnim tržištem energije zahvaljujući američkoj inicijativi za izgradnju plinovoda prema Hrvatskoj. Projekt, koji bi bio prva veća direktna američka investicija u energetski sektor u ovom dijelu Evrope, mogao bi početi već iduće godine, potvrdili su iz Ambasade SAD-a i vlasti Federacije BiH. Dosad su plinovode u Jugoistočnoj Evropi gradile evropske ili lokalne kompanije, dok su američke, uglavnom, nudile savjetodavne usluge. Ovaj potez, ako bude realiziran, označit će prekretnicu. BiH bi prvi put direktno dobila plin kroz LNG terminal na otoku Krku u Hrvatskoj, čime bi diverzifikovala izvore energije i smanjila zavisnost od Rusije. Ni Vlada Federacije niti Ambasada SAD-a u BiH zasad nisu objavili koja kompanija je zainteresirana za ovaj projekt po koncesijskom modelu. U protekla dva mjeseca američki dužnosnici, među kojima su zamjenici državnog sekretara Mark Fleming, Joshua Voltz i Daniel J. Lawton, ministri za energiju i prirodne resurse Chris Wright i Doug Burgum, te kongresnici Mike Turner i Donald Norcross, održali su niz sastanaka s vlastima BiH. Iz američke ambasade u Sarajevu su, nakon niza sastanaka s domaćim vlastima, poručili da je "namjera da radovi počnu već iduće godine". Projekat Južne plinske interkonekcije star je više od 20 godina, a ovim plinovodom bi se BiH povezala s hrvatskom mrežom i terminalom ukapljenog plina (LNG) na otoku Krku, gdje otprilike 60 posto plina stiže iz SAD-a, a ostatak s Bliskog istoka. U budućnosti bi bio povezan i s plinovodom od Hrvatske prema Albaniji i dalje prema Azerbajdžanu i Kaspijskoj regiji. Ranije planirani kapacitet Južne interkonekcije je šest puta veći od trenutnih potreba BiH, a u budućnosti bi se taj plinovod mogao produžiti sjevernoj Bosni gdje je ranije planirano plinsko skladište, te dalje prema Srbiji. Kako se BiH našla na energetskoj mapi SAD-a?"BiH je energetski izuzetno ranjiva, jer se oslanja na hidroenergiju i ugalj, dok je udio plina vrlo nizak. Izgradnja Južne interkonekcije povećala bi korištenje plina i prekinula ovisnost o Gazpromu omogućavanjem pristupa globalnom tržištu", kaže za RSE Aliaksandr Novikau, profesor energetske sigurnosti na sarajevskom univerzitetu IUS. On kaže da su članovi nedavno osnovanog američkog Nacionalnog vijeća za energetsku dominaciju (NEDC), među kojima su najviši dužnosnici State Departmenta i drugih ministarstava, izričito rekli da postoji strategija širenja izvoza američkog plina u Europi i da je izgledno da će američke kompanije sudjelovati u izgradnji i upravljanju plinovodom. BiH bi, smatra Novikau, mogla postati tranzitna zemlja za prirodni plin koji teče od Jadranskog mora prema susjednim tržištima. Time bi projekt bio isplativ investitoru koji bi ostvarivao prihode kroz naplatu tranzitnih naknada, umjesto da se oslanja isključivo na nisku domaću potrošnju unutar BiH. U BiH trenutno djeluju dva entitetska uvoznika ruskog plina. Energoinvest uvozi plin u Federaciju BiH, a Gas-Res u Republici Srpskoj. Postoje i dva upravitelja jedinog postojećeg plinovoda koji vodi od Zvornika u istočnoj Bosni do Sarajeva i dalje prema Zenici i srednjoj Bosni. BH-Gas upravlja dijelom kroz Federaciju, a na području Republike Srpske Gas Promet kojim većinski upravlja Srbijagas. Diverzifikacija od ruskog plina u skladu je sa širim ciljevima energetske sigurnosti Europske unije, a Bugarska je najavila da će stopirati prolaz ruskog gasa preko njene teritorije do 2028. godine. Izgradnjom Južne interkonekcije BiH bi, osim s hrvatskim terminalom ukapljenog plina na otoku Krku, bila u spojena i na budući Jadransko-jonski (IAP) plinovod od Hrvatske prema Albaniji. Taj plinovod bi se spojio na postojeći Transjadranski plinovod (TAP), kojim se doprema plin iz Azerbajdžana i Kaspijske regije prema Italiji. Šta vlasti moraju prethodno uraditi?Zakon koji uređuje izgradnju Južne plinske interkonekcije usvojen je u januaru ove godine u Parlamentu Federacije BiH, unatoč protivljenju stranaka okupljenih oko HDZ-a BiH. One su predlagale osnivanje nove firme za vođenje projekta i tvrdile da državni BH-Gas nema kapacitete za njegovu realizaciju. BH-Gas je u zakonu naveden kao isključivi investitor, s povlasticama poput oslobađanja plaćanja naknade za zemljište kojim će prolaziti plinovod. Zakon trenutno ne dopušta uključivanje privatnog koncesionara. "S obzirom na da je postignut dogovor svih političkih aktera, uključujući i naše partnere iz SAD-a, morat će se ići u izmjene zakona koji je na snazi", kazao je za RSE Damir Mašić iz vladajuće Socijaldemokratske partije BiH, jedan od sudionika sastanaka na tu temu koje je organizirala Ambasada SAD-a. Slaven Raguž iz Hrvatske republikanske stranke, također sudionik razgovora, kaže za RSE da se pregovara o takozvanom BOT ugovoru ("Build-Operate-Transfer" - izgradi, upravljaj i prenesi). "Oni s takvim ugovorima nastupaju na novim, njima zanimljivim tržištima gdje su politička i ekonomska situacija složeni. To je vrsta javno-privatnog partnerstva gdje investitor snosi sve troškove. Kroz dogovoreni period, najčešće 30 godina, vraća ulaganje i onda ga prenosi na lokalnu sredinu", kaže Raguž za RSE. Ako bi američki investitor dobio koncesiju, BH-Gas mogao bi ostati manjinski partner, tehnički operater ili zakupac kapaciteta. U svim scenarijima, ključnu kontrolu imao bi privatni investitor, a javna kompanija BH-Gas ograničenu ulogu. "Ako se bude išlo u tom pravcu", Raguž kaže da bi se, osim zakona o ovom novom plinovodu, trebao mijenjati i "set zakona" među kojima su i zakoni o eksproprijaciji, koncesiji te lokalnoj samoupravi. Admir Čavalić iz opozicijske Stranke za BiH kazao je za RSE da je njegova stranka spremna podržati ovaj projekt. "Geopolitički posmatrano, možda je najbolja opcija da imamo konkretan američki interes u ovoj priči", dodao je Čavalić. "Morat će i visoki predstavnik intervenirati u zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom. Pošto su Amerikanci to odlučili, vjerujem da će to ići u tom pravcu. Vidjet ćemo kako će se i hoće li se to završiti, te koliko brzo", kazao je za RSE Mario Karamatić, predsjednik HSS-a koji je dio vladajuće većine. BH-Gas kao javno poduzeće ima pravo na eksproprijaciju zemljištu u vlasništvu općina i kantona bez naknade. Privatne kompanije takvu povlasticu nemaju. Trasa plinovoda prolazi i preko državnog zemljišta kojim se, zbog odluke visokog predstavnika, trenutno ne smije raspolagati sve dok se ne donese zakon o državnoj imovini na razini BiH. Politički predstavnici iz Republike Srpske godinama blokiraju donošenje takvog zakona, što su pokazali i 27. novembra kad su u državnom parlamentu glasali protiv prijedloga zakona o državnoj imovini grupe zastupnika. O tom problemu je sredinom prošlog mjeseca upoznat i visoki predstavnik Christian Schmidt koji je saopćio da bi se ta zabrana raspolaganja državnom imovinom "trebala ublažiti" kad je riječ o razvojnim projektima. Resorni ministar za energetiku Vedran Lakić nije odgovorio na pozive RSE za razgovor na ovu temu. John Ginkel, koji je kao otpravnik poslova trenutno najviše rangirani diplomat u Ambasadi SAD-a u Sarajevu, saopćio je 1. decembra da je Trumpova administracija "spremna brzo djelovati da bi dala podršku Južnoj interkonekciji". Podsjetio je da su američki ministri za resurse i energetiku Doug Burgum Chris Wright, kao članovi Vijeća za energetsku dominaciju SAD-a, kojima je predsjednik Donald Trump povjerio zadatak da odvoje Evropu od ruske energije, jasno su to stavili do znanja 7. novembra na sastanku s dužnosnicima iz BiH i Hrvatske u Atenu. Najavio je da će idućih sedmica voditi intenzivne razgovore sa svim uključenim stranama u BiH "kako bismo razradili detalje, s namjerom da izgradnja počne sljedeće godine".

Centralna izborna komisija (CIK) naredila je za danas ponovno prebrojavanje glasova sa nedavnih izbora za predsjednika Republike Srpske (RS) na nekim biračkim mjestima, ali ne na svim, gdje su opozicija i nezavisni posmatrači izbora prijavili nepravilnosti koje bi mogle uticati na konačan rezultat izbora. Kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Siniša Karan izabran je za predsjednika RS na izborima 23. novembra, a razlika između njega i opozicionog kandidata Branka Blanuše je manje od dva posto. Ukupna razlika u glasovima je nešto više od 8.000 u korist Karana. Ponovno prebrojavanje glasova biće održano 2. decembra na samo nekoliko biračkih mjesta u Zvorniku, Banjaluci i Laktašima, ali ne i u Doboju, gdje su takođe prijavljene nepravilnosti. Ponovno brojanje glasova na na započinje danas popodne, prema odluci CIK-a. Transparency International u Bosni i Hercegovini (TI BiH) zatražio je 27. novembra od CIK-a da ispita sumnje o izbornim prevarama na prijevremenim izborima za predsjednika RS. Tvrde da podaci podaci s brojnih biračkih mjesta dovode u pitanje integritet čitavog izbornog procesa, jer "postoji oko 40 biračkih mjesta čiji rezultati izazivaju posebnu sumnju, ukupno praveći razliku veću od 8.500 glasova". To je, naglašavaju, dovoljno da utiče na konačan ishod izbora. Transparency BiH navodi da se biračka mjesta sa spornim rezultatima glasanja uglavnom nalaze u Doboju, Laktašima i Zvorniku i prijavila su neuobičajeno visoku izlaznost u odnosu na prosjek, u pojedinim slučajevima i preko 80 ili čak 90 posto. "Na većini spornih lokacija kandidat vladajuće koalicije osvojio je više od 80 posto, a pojedinim i preko 97 posto. Posebno se izdvajaju biračka mjesta Doboj – Opsine, gdje je izlaznost premašila 90 posto, te Doboj – Majevac sa 80 posto – u oba slučaja kandidat opozicije dobio je samo pet glasova", naveli su u TI BiH. U cilju pronalaska izvoda iz Centralnog biračkog spiska Centralna izborna komisija BiH je naredila Glavnom centru za brojanje i da 2. novembra izvrši otvaranje vreća sa glasačkim materijalom, za po jedno biračko mjesto u Gradišci, Brčko Distriktu i Bijeljini. Izbori za novog predsjednika RS održani su nekoliko mjeseci nakon što je predsjednički mandat oduzet Miloradu Dodiku, osuđenom na zabranu obavljanja javnih funkcija i zatvorsku kaznu, koju je otkupio, zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika. Analitičari i posmatrači izbora ukazali su na neuobičajeno visok broj nevažećih listića, te na nepravilnosti, koje su možda i mogle uticati na krajnji rezultat izbora. "Naše procjene pokazuju da je Blanuša trebao imati prednost od 10.000 do 11.000 glasova", rekao je za Radio Slobodna Evrooa Jovica Radulović, vršilac dužnosti predsjednika opozicione Srpske demokratske stranke (SDS), 24. novembra, dan nakon izbora. On je kazao da je njihov kandidat "oštećen za najmanje 15.000 glasova". Radulović je naveo kako su posmatrači te stranke bilježili pritiske mobilnih timova na birače, zloupotrebu glasova i falsifikovanje potpisa, te nelogične razlike u rezultatima u pojedinim biračkim mjestima. "Na primjer u dvije različite učionice u istoj školi imate nevjerovatnu razliku, da u jednom pobijedi profesor Blanuša, a u drugoj učionici pored da ne osvoji gotovo ništa. Takve razlike su matematički i logički nemoguće", tvrdi Radulović. Ova stranka je tražila ponavljanje izbora u Laktašima, Doboju i Zvorniku, za koje tvrde da su mjesta sa "najviše uočenih nepravilnosti". Sa druge strane, predsjednik SNSD-a Milorad Dodik odbacio je mogućnost ponavljanja izbora.

John Ginkel, otpravnik poslova u Ambasadi SAD u BiH poručio je u video poruci 1. decembra kako "Washington želi ojačati partnerstvo između SAD i BiH" u vezi izgradnje Južne interkonekcije. "Trumpova administracija spremna je brzo djelovati da bi dala podršku Južnoj interkonekciji. Sada je na liderima BiH da ovaj vitalni projekat vode naprijed. Radimo zajedno da ovaj projekat dovedemo do kraja", naveo je Ginkel u objavi na društvenim mrežama. Južna interkonekcija je plinovod koji bi bio povezan sa terminalom ukapljenog gasa na otoku Krku u Hrvatskoj, a samim tim i evropskim plinovodima, te bi iz pravca Hrvatske išao preko zapadne Hercegovine do srednje Bosne. Planirani plinovod je vrijedan oko 100 miliona eura, a dugačak oko 180 kilometara. Njegovom izgradnjom Bosna i Hercegovina ne bi više zavisila od uvoznog gasa kojeg dobija iz Rusije, a koji u zemlju stiže "Turskim tokom". Gas se u BiH doprema gasovodom koji u državu ulazi u mjestu Šepak kod Zvornika, na granici BiH i Srbije. Kako je naveo Ginkel, SAD "traži odvažno djelovanje za napredovanje ovog ključnog projekta koji će osigurati ekonomsku budućnost BiH". "Argumenti za izgradnju Južne interkonekcije su jasni. Stanovništvu je potreban gas kako se zimi ne bi smrzavali. Preduzećima su potrebni novi pouzdani izvori gasa da bi oživjela hercegovačke gradove i da bi se otvorila nova radna mjesta. A svima u BiH, posebno djeci i starijim osobama, potrebno je da udišu čist zrak", naveo je otpravnik poslova u Ambasadi SAD u BiH. On je istakao i da se prije dvije sedmice sastao sa liderima vladajuće koalicije Federacije BiH kojima je poručio kako je vrijeme za izgradnju Južne interkonekcije. Sjedinjene Američke Države od ranije snažno podržavaju izgradnju Južne interkonekcije, te su više puta pozivali HDZ BiH da prestane sa opstrukcijama projekta. Izgradnja "Južne interkonekcije" zaustavljena je 2021. godine u Federaciji BiH, jer se predstavnici hrvatskih stranaka na čelu s HDZ-om BiH protive tome da nosilac ovog projekta bude BH Gas koji je u vlasništvu Vlade ovog entiteta. Zakon kojim bi se zvanično pokrenula izgradnja plinovoda je usvojen u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH još krajem 2021. godine. Tada su za njega glasali i poslanici HDZ BiH. Međutim, ovaj zakon bio je blokiran u Domu naroda Federacije, jer je HDZ BiH potom zahtijevao formiranje novog preduzeća čije bi sjedište bilo u Mostaru. Kompromis je napravljen tako što su u januaru ove godine usvojene izmjene Statuta BH Gasa, na način da se mogu osnivati i podružnice tog preduzeća, van sjedišta u Sarajevu. Konačno, Zakon o južnoj interkonekciji usvojen je 16. januara u Parlamentu Federacije BiH.

Oružane snage Bosne i Hercegovine obilježavaju 1. decembra 19 godina postojanja. Formirane su 2006. godine nakon reforme odbrambenog sistema i prenosa nadležnosti s dva bosanskohercegovačka entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska) na državni nivo. To je jedinstvena vojska formirana od nekadašnjih entitetskih vojski - Vojske Republike Srpske i Vojske Federacije BiH, koja je nastala od Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane. Vrhovni komandant Oružanih snaga BiH je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Zadaci Oružanih snaga Bosne i Hercegovine su učešće u operacijama kolektivne sigurnosti, podrške miru i samoodbrani, uključujući i borbu protiv terorizma, pružanje vojne odbrane Bosni i Hercegovini i njenim državljanima u slučaju napada. Jedan od zadataka je i pomoć civilnim organima u reagovanju na prirodne i druge katastrofe i nesreće, protivminsko djelovanje u Bosni i Hercegovini i ispunjavanje međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine. Oružane snage BiH broje 16.000 profesionalnih vojnih lica (generali, oficiri, podoficiri i vojnici), 1.000 civilnih lica na službi u Oružanim snagama BiH, te 5.000 pripadnika rezervnog sastava. U sastavu OSBiH su tri nacionalna puka koja slijede tradicije Hrvatskog vijeća obrane, Armije BiH i Vojske RS i nose pripadajuće oznake na ramenu. Odlukama Predsjedništva BiH je, pored veličine, strukture i lokacija komandi i jedinica, utvrđena i nacionalna zastupljenost u Oružanim snagama BiH. BiH i NATOUsvajanjem Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine, BiH se formalno opredijelila za članstvo u NATO-u, a posljednjih godina put prema Alijansi bio je blokiran političkim neslaganjima, naročito predstavnika iz Republike Srpske (RS), koji zagovaraju vojnu neutralnost po uzoru na Srbiju. Usprkos protivljenju, reforme sektora odbrane se sprovode. BiH ima svog vojnog i političkog predstavnika u misiji pri NATO-u u Briselu, a NATO u BiH ima svoj štab od 2004. godine sa mandatom Ujedinjenih nacija da pomaže reformu Oružanih snaga koja se provodi prema NATO-ovim standardima. Vojne jedinice iz BiH bile su dio NATO-ovih jedinica u misijama u Afganistanu, Iraku, Maliju, Kongu i drugim zemljama. Iz NATO-a su više puta naglašavali da članstvo zavisi od unutrašnje političke volje i ispunjenja reformi. Jedna od ključnih obaveza BiH prema NATO-u kroz Akcioni plan za članstvo (MAP) je slanje godišnjih izvještaja o napretku u reformama – tzv. Program reformi. Ovaj dokument prati realizaciju reformi u oblastima kao što su vladavina prava, sigurnost, odbrana, ekonomija i upravljanje resursima. Od 2019. godine, BiH redovno šalje svoje Programe reformi u NATO-u u Briselu, kao zamjenu za ranije godišnje MAP dokumente. Program reformi za 2025. godinu je usvojen na nivou Komisije za saradnju s NATO-om i upućen na usvajanje Savjetu ministara BiH. U ovom dokumentu, BiH se obavezala na niz konkretnih mjera za jačanje Oružanih snaga, što predstavlja novi korak ka modernizaciji odbrambenog sektora i jačanju kapaciteta zemlje da ispuni standarde NATO-a. Na prvom mjestu je profesionalizacija Oružanih snaga BiH, koji uključuje obuku prema NATO-ovim standardima i unapređenje komandne strukture. Planirana je nabavka savremenih protivvazdušnih i protivoklopnih sistema, dronova i helikoptera. Ova oprema dolazi kroz međunarodne sporazume, posebno sa Turskom, te kroz NATO-ov Paket za izgradnju odbrambenih kapaciteta. Bosna i Hercegovina se obavezala da će Oružane snage učiniti potpuno interoperabilnim s NATO-ovim snagama, što uključuje zajedničke vojne vježbe i usklađivanje procedura. BiH je označena kao pretendent za članstvo, što znači da je najbliža članstvu među zemljama koje nisu još članice.

"Prvi dan kad sam došla u Siriju, odmah sam shvatila šta sam učinila. Bila sam poput robinje... Nikada nisam izlazila iz kuće sama. Nije bilo šanse čak ni da otvorim vrata", riječi su Suhejle, 39-godišnje Bosanke koja je prošla kroz radikalizaciju, rat u Siriji unutar terorističke grupe i povratak u Bosnu i Hercegovinu. Ona je jedna od nešto više od desetak žena koje su se uspjele vratiti u BiH sličnih životnih izbora i sudbina, čije priče uglavnom ostaju iza statistike o stranim borcima, "džihadistima", teroristima. Bosanke koje su u periodu od 2012. godine na različite načine odlazile u Siriju tamo su uglavnom živjele na teritoriji tzv. Islamske države (ISIL), grupe koju su Ujedinjeni narodi proglasili terorističkom, a koja je teritorijalno poražena 2019. godine. Suhejla, međutim, ističe da ona nije bila u ISIL-u, te da je njen muž bio borac Al-Nusre, grupe koja je ranije bila ogranak Al-Kaide od koje se deklarativno udaljila, mada to za nju u praksi nije činilo veliku razliku. "Oni i dalje tretiraju žene kao otirače. U tom svijetu žena služi da kuha i rađa djecu i nema pravo na mišljenje." S još pet žena Suhejla, čije ime je izmijenjeno zbog zaštite privatnosti, svoju priču podijelila je s istraživačima Atlantske inicijative. Ova publikacija pruža rijedak uvid u stvarnost s kojom su se suočile žene u Siriji koje su uglavnom bile online radikalizirane i regrutirane i potragom za novim životom po povratku u Bosnu. Nejra Veljan, jedna od autorica, kaže za RSE da su razlozi žena za odlazak bili različiti, svaka od njih ima svoju priču, "ali se u tim pričama ponavljaju slične emocije, praznine i duboka potreba da njihov život ima značenje". "Kod nekih žena taj put je bio vođen idealima o pravednijem društvu i duhovnoj čistoći. Druge su odlazile prateći muževe ili partnere, tražeći sigurnost kroz emocionalnu vezu. Treće su bile uvučene kroz manipulaciju i zavisnost, u kontekstu u kojem su njihova ranija iskustva nasilja, patrijarhalne kontrole ili gubitka dodatno pojačala potrebu za pripadanjem", kaže Veljan. Procesuiranje žena koje su odlazile u Siriju?Bosna i Hercegovina nije procesuirala žene koje su se vratile iz Sirije jer nije bilo jasnih dokaza da su sudjelovale u borbama. Neke zemlje poput Belgije i Njemačke su to radile, a Njemačke je i osudila nekoliko žena za genocid i ratne zločine počinjene na teritoriji ISIL-a. Odlazak na strano ratište i pridruživanje terorističkim grupama je, prema Krivičnom zakonu BiH, kažnjivo kaznama od tri mjeseca do deset godina zatvora, u ovisnosti o kvalifikacijama. Muškarci koji su se iz Sirije vraćali u BiH su procesuirani i kažnjavani kaznama od jedne do šest godina zatvora. Prema dostupnim podacima, u Siriju je od 2012. do 2021. godine otišlo oko 260 osoba. 'Natjerao me da gledam pogubljenje mladića'Godina je 2013. i Suhejla, tada 27-godišnjakinja, bila je razočarana svojom rutinom i bračnim problemima. Tražila je način da to prebrodi na internetu, a naišla je na virtualne ekstremističke selefijske zajednice koje su romantizirale džihadizam. Sirija je unutar ovih grupa bila prikazivana kao mjesto gdje se može živjeti život vođen vjerom i pobjeći od svakodnevice. Trebalo joj je nekoliko godina da 2016. Donese odluku da ostavi dvoje djece i ode u Siriju kako bi bila s muškarcem iz Srbije, regije Sandžak, kojeg je upoznala na internetu. No, romantična slika "kalifata" raspršila se čim je stigla. "Kad sam stigla u Siriju i sjela da razmislim, tek tada me uhvatila panika. Gdje sam? Kako sam mogla?" prisjeća se Suhejla. Život u Siriji značio je stroga pravila i potpunu pokornost: "Nosila sam što on kaže, radila što on kaže. Tako je tamo." Ispričala je da je strah bio njen stalni pratilac. "Sjedila bih u podrumu, čekajući zvuk aviona... molila se Bogu da sve završi u jednom boooom." Umjesto obećane utopije, našla je rat, izolaciju i brutalnost. "Bilo je užasno kako su životi žena tamo bezvrijedni... čovjek može ubiti ženu i reći da ga nije slušala." Ipak, najgori trenutak koji pamti jeste kad je muž natjerao da gleda pogubljenje muškarca. "Natjerao me da gledam ubistvo mladića samo jer je vjerovao drukčije. Bilo je strašno. Progonilo me to", ispričala je. Kada je, nakon godinu dana takvog života, uspjela dobiti dozvolu muža da napusti Siriju kako bi rodila na sigurnom, uhapšena je po ulasku u Tursku. Rođenje djeteta u zatvoru i povratakMeđutim, problem nisu stali ni nakon dolaska u Tursku. Trudna i očajna, našla se u turskom zatvoru. "Tretirali su me kao teroristu. Porodila sam se u zatvoru vezana lisicama za krevet, sama. To je bila živa noćna mora." U roku do nekoliko sedmica oslobođena je optužbi za terorizam i turske vlasti su je avionom deportirale u Sarajevo. Po povratku u BiH, iznenadila ju je podrška zajednice, ali ne i institucija. "Niko nije došao da vidi trebam li pomoć. Sve sam rješavala sama", kaže Suhejla koja je sama tražila i načine da se oporavi. Pisanje joj je postalo terapija. Danas, nekoliko godina kasnije, kaže da želi posao, normalan život za svoju djecu. "Treba nam više od finansijske pomoći, mentalna podrška, savjetovanje, neko da nas vodi kroz reintegraciju." Dvoje Suhejline djece koji su ostali u BiH bili su sretni kad im se majka vratila. "Ali trebalo je vremena da ponovno izgradimo naš odnos. Morala sam im objasniti zašto sam otišla i uvjeriti ih da sam tu da ostanem." Odluka da ostavi svoju djecu je, kaže, proizašla iz očaja i razočaranosti. "To je bilo najteže što sam ikada uradila, ali... mislila sam da činim ispravnu stvar. Ali svaki dan sam se kajala što sam ih ostavila. Svaku noć sam plakala za njima." I uprkos tome što ju je zajednica uglavnom dobro prihvatila, Suhejla se i dalje bori sa stigmom koja prati njene prošle odluke, napominjući istraživačima da je "teško skinuti etiketu 'povratnice'". "Ljudi su sumnjičavi, čak i kada to ne govore naglas. Ljudi su ljubazni, ali možete osjetiti da im je uvijek to pitanje u mislima: mogu li mi vjerovati?" Od odlikašice koja piše pjesme do druge supruge u Gornjoj MaočiIman je bila odlikašica u srednjoj školi. Dobila je i priznanje za pisanje poezije, upisala fakultet. Međutim, kad je kao 18-godišnjakinja preko Facebooka upoznala značajno starijeg muškarca, njen život je krenuo neočekivanim putem. Uprkos protivljenju roditelja, Iman se nakon kratkog vremena udala za njega i preselila u Gornju Maoču, selo na sjeveru BiH, poznato kao jedno od mjesta gdje živi selefijska zajednica i iz kojeg je otišlo više osoba u Siriju. U Gornjoj Maoči postala je druga supruga. Za Iman, koja se u stvarnosti zove drukčije, ali zbog zaštite njene i privatnosti njene djece ime je izmijenjeno, brak je donio novu dinamiku. Preseljenjem u Gornju Maoču život joj je postao još ograničeniji, a nikab je od sredstva zaštite, kako ga opisuje Iman, postao simbol pokornosti. Za svoga muža kaže da je bio brižan i nježan. "Nikad nije podigao ruku na mene... uvijek je govorio: 'Hajde da sjednemo i razgovaramo, nemoj se ljutiti'." Odlazak u SirijuKad je Imanin muž rekao da će seliti u Siriju, najprije je oklijevala, ali je na kraju pristala. "Da sam znala da sam trudna... možda ne bih išla." Njen odlazak je pogodio cijelu porodicu, ispričala je. Sestra je trpjela stigma kao neko čija je sestra otišla u Siriju, majka je pala u depresiju. Njen muž joj je govorio da je odlazak moralna obaveza jer nije uredu da sjede i gledaju kako muslimani pate, da moraju pomoći. "Pitala sam kako možeš biti siguran da je to istina", rekla je, ali je na kraju pristala, dijelom iz straha da se vrati prodici i prizna grešku. Iz Sirije je komunicirala s porodicom koja ju je molila da se vrati. "Rekli su, poslat ćemo novac, damo dođi." Međutim, povratak tada bio je skoro nemoguć. Iman i njen suprug su jedno vrijeme boravili blizu granice s Turskom, gdje je on bio dio "jedinice zadužene za čuvanje područja". Ona je uglavnom bila kući i brinula se o djetetu u nesigurnim uvjetima. Postajala je usamljenije i bespomoćnija, a odnos s mužem je slabio uslijed njegovih ratnih trauma. "Najgore je bilo kad smo morali seliti. Čuješ da su zauzeli područje i moraš se premjestiti. Nikad ne znaš kako ni gdje ćeš živjeti." Nakon što je poginuo, Iman je smještena u mudafu, kuću za udovice i djecu. Imala je osnovne uvjete za život, ali joj je sloboda bila ozbiljno ograničena. Istraživačica Veljan kaže da je ovo bila uobičajena praksa na teritoriji ISIL-a. "Život za žene, bio je izrazito opresivan i zasnovan na potpunoj kontroli nad njihovim tijelima, izborima i identitetima. Nakon smrti muževa mnoge su bile prisiljene da se presele u takozvane mudafe, zajedničke kuće za udovice, gdje su često bile izložene pritiscima i prisilnim ponovnim udajama, pod izgovorom vjerske obaveze ili zaštite. U stvarnosti je to značilo gubitak dostojanstva i lične volje, jer su njihovi životi bili svedeni na uloge poslušnosti i reprodukcije", kaže Veljan. Ona dodaje da se taj paradoks "između potrage za značenjem i iskustva života u nasilnom, patrijarhalnom sistemu koji je njihovu vjeru i ženstvenost pretvorio u oruđe kontrole, nalazi u središtu gotovo svake ispovijesti koju smo zabilježili". Imanina reakcija na smrt muža najprije je bila stoičko prihvatanje. "Emotivno si iscrpljen", objasnila je, "nije me pogodilo onako kako bi sada... ali kasnije me sustiglo... nedostajao mi je". Ponovna udaja i nasiljeIman je iz kuće za udovice izašla ponovnom udajom, kaže, iz očaja. "Gušila sam se u mudafi. Pomislila sam: udaj se i izađi." Ovo je bila uobičajena praksa za žene na ISIL-ovoj teritoriji. Brak nije bio lična odluka, već strogo pravilo i naređenje. Međutim, drugi suprug bio je agresivan, rekla je. "Udarao je mene i mog sina. Naučio je to od svoje porodice. Njegov otac je bio nasilan." Iman je željela napustiti drugog muža, koji je također Bosanac, jedan od povratnika iz Sirije, ali uvjerio ju je da ostanu zajedno dok ne pobjegnu u Tursku. Pokušaj bijega iz ISIL-a bio je opasan, a Iman je već tad bila ponovno trudna. "Držala sam sina, vozila se na motoru... molila se da nas ne uhvate... čas na motoru, čas u kamionu, skrivali smo se po kućama. Bila sam užasnuta; mislila sam da Bosnu više nikad neću vidjeti." Na kraju su ih uhapsile kurdske snage u Siriji. Razdvojeni su. "Muškarci u jedan zatvor, žene u drugi." U zatvorenim kampovima, Roj i Al-Hol, u kojima je potom boravila uvjeti su bili teški, skoro nemogući, a svjedočila je i kažnjavanju žena. U kampu Roj je i rodila sina, s kojim se kasnije teško povezala. "Bila sam užasnuta da ću morati sama roditi u šatoru." U kampu Al-Hol bila je kraće ali kaže da je tamo vladalo nasilje. Interna kontrola žena koje su i dalje slijedile ISIL-ovu ideologiju stvarala je atmosferu nepovjerenja. "Znale su zapaliti šator nekome ko ih nervira, govoreći da je kafir (nevjernik) i da je halal (dozvoljeno) ubiti je", prisjetila se Iman. Povratak u BiHIman je u BiH došla u jedinoj organiziranoj repatrijaciji bh. državljana iz Sirije, u decembru 2019. godine. Kao ni druge žene, ni ona nije krivično gonjena, za razliku od njenog drugog muža i drugih muškaraca koji su ratovali u Siriji. Ono što je traženo od njih jeste da svjedoče u predmetima protiv muškaraca, za šta Iman kaže da joj je to bilo teško jer u Siriji je imala vrlo ograničen kontakt s tim osobama. "Nisam bila na ratištu, niti sam vidjela ko je koga ubio. Bila sam kod kuće. Mogu svjedočiti samo o sebi i jednoj domaćici koju sam vidjela, ali njenog muža nikad nisam vidjela, ne znam ni kako izgleda. Žene i muškarci se nisu miješali." Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da Iman nije bila sposobna biti svjedok na sudu. Iman priznaje da je pogriješila odlaskom u Siriju i žali zbog trauma i izgubljenih godina s prvim djetetom. I dalje se bori s traumama, napadima panike i sjećanjima, ali joj je terapija značajno pomogla u reintegraciji, navodi se u studiji. Uprkos svemu, pokazuje snažnu otpornost i vjeru da može brinuti o svojoj djeci. Kao jednu od najvećih birokratskih prepreka po povratku naglasila je problem koji su žene imale s upisom djece u knjige rođenih u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine. Iako mučan i zapetljan, i ovaj proces dobivanja svih dokumenata za djecu je na kraju uspješno okončan. Istraživačica Veljan ističe da su najveći izazovi u procesu povratka i reintegracije osoba iz Sirije bili povezani s koordinacijom institucija i nedostatkom iskustva u radu s povratnicama i njihovom djecom. "Te veze između institucija u početku nisu bile dovoljno čvrste. Mnogi stručnjaci koji su se našli u prvim redovima rada s povratnicama nisu imali specifična znanja o psihologiji radikalizacije, traumi koju pripadnost terorističkoj I nasilnoj grupi donose, te posljedicama ekstremizma na porodične odnose", kaže Valjan i dodaje da su se ipak brzo snašle. Problem je bio i nedostatak regionalne i međunarodne ekspertize na koju bi se BiH mogla osloniti. "Najvažniji uvid iz tog procesa jeste da pristup povratnicama mora biti human, empatičan i bez predrasuda. Žene koje su se vratile nisu trebale samo kontrolu i nadzor, već razumijevanje i podršku. One su više puta naglasile koliko im je značilo kada su naišle na profesionalce koji ih nisu osuđivali. Zato je za uspjeh svakog budućeg procesa ključno ulagati u edukaciju i podršku onima koji rade s njima na terenu – socijalnim radnicima, psiholozima, nastavnicima." Leilina, Ajlina, Ehlimanina i Selmina pričaLejla je u Siriju otišla s 18 godina, vođena ljubavlju prema mužu i, kako je rekla, željom za slobodom, a ne zbog ideologije. Istraživačima je ispričala da je brzo shvatila da život u ISIL-u nije ono što je zamišljala. Izolacija, poligamija i nemogućnost povratka stvorili su duboku traumu. "Ako bi mi danas neko rekao da idem u Siriju, rekla bih: 'Jesi li lud?'", rekla je Leila. Nakon povratka u BiH, fokus joj je na djeci i njihovom obrazovanju, dok se sama bori s posljedicama prošlosti i stigme. Ajla je prošla kroz gubitak oca, osjećaj izolacije i trauma rata u Bosni, što ju je učinilo ranjivom na ekstremističke ideje. I ona je kao i Iman, najprije živjela u Gornjoj Maoči, prije odlaska u Siriju. Tamo je iskusila nasilje, kontrolu i život u kući za udovice. Povratak u BiH donio je nove izazove: birokratske prepreke, stigmu i nedostatak psihološke podrške, dok se njen sin bori s traumom i vršnjačkim nasiljem. "Bilo je trenutaka kad sam izgubila nadu... ne jednom, nego mnogo puta", rekla je. Ehlimanina priča je nešto drukčija. Ona je otišla s nadom da vrati kćerku Ajlu. Ali ostala je zarobljena na ISIL-ovoj teritoriji. I ona je prošla kroz mudafu, kampove i poniženja. "Došla sam misleći da ću je vratiti, ali kad sam stigla, bilo je nemoguće." Po povratku u BiH, odlučila je skinuti nikab, iako brani Ajlinu odluku da ga nastavi nositi. Selma i dalje čeka muža koji je u zatvoru u Siriji, na teritoriji koju kontrolira kurdska administracija. Kaže da ona nikad nije pristala da njen muž ima više supruga, pa ni u Siriji. Odrasla je u entitetu Republika Srpska, gdje je kao muslimanka snažno osjećala pitanje identiteta i pripadnosti. To je dodatno oblikovalo njeno shvatanje vjere i zajednice. Sa 23 godine, vođena idealizmom i osjećajem "misije", zajedno s mužem donosi iznenadnu odluku da ode u Siriju. Porodicu o tome obavještava tek kada je već prešla granicu, što je kod njene majke izazvalo ogroman šok, bol i osjećaj gubitka. Kaže da je život u Siriji bio opasan, ali i uređen, imala je pristup zdravstvenoj zaštiti, rađala je u bolnicama, djeca su kasnije pohađala školu. Najveće trauma nosi iz trenutaka brige za djecu zbog teške bolesti sina, te straha za kćerkin život nakon eksplozije. Nakon što se predala Kurdima, bila je u kampu Al-Hol, odakle je s drugim Bosancima deportirana u Bosnu. U procesu rehabilitacije ističe neophodnost psihološke podrške. Njen fokus je na djeci, dok se bori s traumama, zdravstvenim problemima i neizvjesnošću oko budućnosti. Iščekuje povratak muža i kaže: "Ako mi muž dođe, sve će biti lakše. Sve sam mu pripremila, čak i stvari za zatvor." Više od 60 djece iz Bosne i dalje je u SirijiViše od 120 bh. državljana, među kojima je najviše djece, je u kampovima i zatvorima u sjeveroistočnoj Siriji. Ova mjesta kontroliraju Sirijske demokratske snage i nakon pada režima bivšeg predsjednika Sirije Bašara al-Asada. Većina ovih ljudi nada se povratku u Bosnu, ali od 2019. organiziranih repatrijacija bh. državljana nije bilo iako su međunarodne humanitarne organizacije više puta upozoravale da bi države porijekla trebale prihvatiti svoje državljane. Nekoliko osoba iz BiH je povrijeđeno ili smrtno stradalo u ovim mjestima. "BiH danas ima značajno razvijenije mehanizme nego ranije, posebno u pogledu međuinstitucionalne saradnje i pripreme za potencijalne povratke. U proteklim godinama urađeno je mnogo na jačanju sistema, razradi procedura i usklađivanju protokola između sigurnosnih, socijalnih i zdravstvenih institucija. Zahvaljujući tome, država je sada bolje pozicionirana da reaguje koordinisano i u skladu s međunarodnim standardima, ukoliko dođe do novih povrataka", kaže Nejra Veljan. Ona ističe da je za reintegraciju važno da bude dugoročna i prilagođena individualnim potrebama svake osobe. Kao dio ne tako velike grupe stručnjaka koji su imali priliku razgovarati sa povratnicama, ističe da je to bilo izuzetno zahtjevno i duboko formativan proces. "Ono što je na mene najviše uticalo bila je spoznaja da iza svake društveno i politički osjetljive teme stoje stvarni životi, često obilježeni gubicima i traumom, ali i sposobnošću da se nastavi dalje. Taj ljudski aspekt istraživanja mijenja način na koji se posmatraju i same politike reintegracije. Ona podsjeća da su promjene moguće samo kada se kombinuje stručnost sa razumijevanjem i poštovanjem. I to je, zapravo, najveća vrijednost cijelog procesa – što smo uspjeli zabilježiti glasove žena koje su prečesto bile svedene na brojke ili naslove, umjesto da budu prepoznate kao osobe sa složenim, stvarnim pričama." RSE je više puta pitao nadležna ministarstva o planovima za buduće repatrijacije, ali odgovori su uglavnom ostajali na tvrdnjama da je to važno i komplicirano pitanje za BiH, kao i da bez podrške zemalja partnera, poput SAD-a, BiH teško može provesti repatrijacije. Sva imena žena su pseudonimi.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine nije u petak donio odluku o ustavnosti imenovanja nove Vlade Republike Srpske i njenog predsjednika Save Minića, koji su preuzeli dužnost početkom septembra, nakon ostavke dotadašnjeg entitetskog premijera Radovana Viškovića. Na dvodnevnoj sjednici Ustavni sud BiH je odlučivao o ustavnosti nekoliko zaključaka, koje je 22. augusta usvojila Skupština RS, nakon što je zbog pravosnažne presude oduzet mandat Miloradu Dodiku, dotadašnjem predsjedniku RS. Jednim od njih zadužen je Kolegij Skupštine RS da pripremi "tekst rezolucije o samoodređenju srpske nacije i Republike Srpske". Ustavni sud BiH ocijenio je da je taj zaključak u suprotnosti sa Ustavom BiH, uz obrazloženje da je i ranije utvrdio da, prema Ustavu BiH, entiteti nemaju pravo na samoodređenje koje bi omogućilo samoorganizaciju i teritorijalnu secesiju. Zahtjev za ocjenu ustavnosti zaključaka koje je usvojila Skupština RS, nakon presude i oduzimanja mandata Dodiku, podnijeli su Denis Bećirović, član Predsjedništva BiH i 14 zastupnika Zastupničkog doma Parlamenta BiH. Dodiku je mandat oduzet početkom augusta nakon što ga Sud BiH, zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika, osudio na jednogodišnju kaznu zatvora, koju je otkupio, te šestogodišnju zabranu obavljanja javnih funkcija. Skupština RS je na presudu i oduzimanje mandata odgovorila zaključcima, usvojenim 22. augusta, kojima je "odbacila" presudu Suda BiH i odluka CIK-a, te se usprotivila održavanju prijevremenih izbora za predsjednika RS. No, na sjednici 24. septembra odustala je od dijela zaključaka kojima je Dodik pozivan da nastavi obnašati predsjedničku funkciju i kojima je odbačena mogućnost provođenja prijevremenih izbora. Nastavak rasprave o ustavnosti VladeKada je riječ o zahtjevu za ocjenu ustavnosti imenovanja nove entitetske Vlade, rasprava u Ustavnom sudu BiH o tome nije završena, a najavljeno je da će odluka biti donesena na sljedećoj sjednici. Zahtjev za ocjenu ustavnosti 9. septembra podnijela je grupa članova Parlamenta BiH, dan nakon što je odluka o izboru Vlade RS objavljena u Službenom glasniku RS. Skupština RS je 2. septembra imenovala novu entitetsku Vladu, a nakon što je za njenog mandatara predložen Savo Minić iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika. Prema entitetskom Ustavu, predsjednik RS predlaže Narodnoj skupštini kandidata za predsjednika Vlade. Vladajuća koalicija u RS tvrdila je tada da je mandatara predložio Dodik, kao predsjednik RS-a, iako on to formalno-pravno nije bio nakon pravosnažne presude i odluke CIK- a BiH kojom mu je oduzet mandat. Minić je za mandatara za sastav nove Vlade predložen nakon što je Radovan Višković, dotadašnji predsjednik Vlade RS podnio ostavku, koju je 22. augusta potvrdila Skupština tog entiteta.

Građani Federacije Bosne i Hercegovine platili su više od 33 milijuna eura nekolicini privatnih proizvođača električne energije samo u proteklih pet godina, kroz posebnu naknadu za obnovljive izvore energije, pokazuje analiza javnih podataka i nalaza revizije. Svako domaćinstvo mjesečno plati oko 17 eurocenti za "zelenu energiju", na prosječan račun za struju od 30 eura, a taj novac slijeva se na račun Operatora za obnovljive izvore energije (OIEiEK). Taj novac se potom isplaćuje "privilegiranim proizvođačima", kako se doslovno u propisima nazivaju vlasnici solarnih i malih hidroelektrana, među kojima su i neki bivši zakonodavci i ministri. Prošle godine potrošači su uplatili oko 3,8 milijuna eura, dok je privatnim proizvođačima isplaćeno oko 6,3 milijuna eura. Razlika se pokriva iz ranije prikupljenih sredstava. Zbog sumnje u nezakoniti rad bivšeg rukovodstva Operatora za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju (OIEiEK), a po prijavi šest uposlenika ove agencije, nakon dvije negativne financijske revizije i prema nalazu financijske policije, pokrenuta je i istraga Kantonalnog tužiteljstva u Mostaru. Prema krivičnoj prijavi, bivši direktor Boriša Misirača, sin bivše državne tužiteljice Jadranke Lokmić-Misirača koja je bila i potpredsjednica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, tijela koje imenuje sve suce i tužitelje u BiH, nezakonito je zaposlio dodatnih 15 ljudi u agenciji koja je trebala imati ukupno 11 zaposlenih. Tek prošlog mjeseca istraga je podignuta na višu razinu, u nedavno uspostavljeni Posebni odjel za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva Federacije BiH (POSKOK). Iz POSKOK-a su najavili da bi drugi, obimniji dio krivične prijave mogao biti predmet šire istrage. U njemu se navodi da su izdani deseci rješenja o otkupu električne energije preko dozvoljene kvote. "Postupajući federalni tužitelj je nastavio poduzimati sve potrebne radnje s ciljem utvrđivanja osnova za eventualno proširenje istrage i na druga krivična djela", kazala je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Nina Hadžihajdarević, glasnogovornica POSKOK-a. RSE nije uspio stupiti u kontakt s bivšim direktorom Misiračom, a iz OIEiEK-a nisu odgovorili na upit RSE. Privilegirani uneseni u zakonBudući da je Zakon o obnovljivim izvorima energije u ovom entitetu dao izdašne poticaje onima koji grade uglavnom solarne elektrane, sistem "garantiranih otkupnih cijena" omogućio je investitorima da uloženi novac vrate za tri do četiri godine. Nakon toga su zaradili milijune. Primjerice, 2015. godine vlasnicima solarnih elektrana za jedan megavatsat (MWh) isplaćeno je oko 380 eura. To je devet puta više od prosječne cijene MWh koja je tad iznosila oko 40 eura. Te godine je 3.298 MWh proizvedene solarne energije plaćeno oko 1,3 milijuna eura, iako joj je tržišna vrijednost bila oko 135.000 eura. "Takav sistem je stvoren isključivo kako bi se pogodovalo tajkunima", kaže za RSE Almir Muhamedbegović, stručnjak za energetiku koji godinama ukazuje na neodrživost takve prakse. Iako su poticaji tijekom godina smanjivani, mnoge elektrane ih i dalje primaju po starim, višestruko višim tarifama, jer je zakon garantirao nepromjenjivu cijenu 12 godina od početka rada elektrane. Bosna i Hercegovina se 2013. obavezala da 40 posto ukupno potrošene struje do 2020. dolazi iz obnovljivih izvora, usvajanjem EU direktive o promociji proizvodnje električne energije iz obnovljivih izbora te ulaskom u Europsku energetsku zajednicu. Budući da je energetska politika u nadležnosti entiteta, Federacija BiH i Republika Srpska donijele su vlastite zakone i akcijske planove, uz Brčko distrikt BiH kao posebnu administrativnu jedinicu. No, za razliku od zemalja EU ili susjedstva, BiH nije uvela kategoriju "prosumer", građane koji sami instaliraju solarne panele na kuće ili zgrade, proizvode struju i prodaju višak, sve do izmjena zakona u Federaciji BiH 2023. godine. Umjesto toga, svim potrošačima nametnuta je naknada za obnovljive izvore, koju preko svojih računa za struju duže od desetljeća uplaćuju "privilegiranim proizvođačima", kako se doslovno nazivaju u propisima. Solarne elektrane su nicale "kao gljive poslije kiše", a investitori su većinom lokalni biznismeni, ali i stranci. Među njima je porodica regionalno poznatog bivšeg "gazde" Dinama Zdravka Mamića, koji se uoči presude u Hrvatskoj za izvlačenje oko 18 miliona eura iz ovog nogometnog kluba i izbjegavanje plaćanja poreza sklonio u BiH, čije državljanstvo ima te koja ga zbog toga ne može izručiti. S obzirom na to da je zakon predvidio 12-godišnji ugovor o otkupu struje sa nepromjenjivom (tzv. garantiranom) cijenom, pojedini vlasnici solarnih elektrana još uvijek svoju struju prodaju po cijenama iz vremena kad su elektrane puštene u pogon, a koje su višestruko veće od tržišnih. U Federaciji BiH posluju dva entitetska poduzeća koja proizvode i distribuiraju struju, Elektroprivreda BiH (EP BiH) sa sjedištem u Sarajevu i Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosna (EP HZHB) sa sjedištem u Mostaru, uz Elektroprivredu Republike Srpske u drugom entitetu. One su zakonski obvezne otkupiti svu struju od privatnih proizvođača, koji dobiju rješenja za poticaje. Zanimljivo je i da oko 76 posto naknada za obnovljive izvore energije koju plaćaju svi potrošači prikupi EP BiH, ali oko 77 posto poticaja završi kod proizvođača priključenih na mrežu EP HZHB. To praktično znači da najveći dio novca uplaćenog u Sarajevu, Tuzli ili Zenici gdje opskrbu vrši EP BiH, odlazi proizvođačima u Hercegovini i dijelovima zapadne Bosne, gdje je izgrađen najveći broj solarnih polja. Elektroprivreda BiH je u protekle dvije godine uknjižila gubitak veći od 197,1 milijun eura zbog problema u vlastitoj proizvodnji. Kreativnost u tumačenju propisaOsim što privatni investitori imaju zagarantiranu cijenu struje u 12-godišnjem periodu koja je višestruko veća od tržišne, zakon je omogućio da jedan investitor može napraviti veliki broj elektrana i za njih dobiti poticaje. Neki od njih zauzeli su veliki dio tzv. raspoloživih kvota i onemogućili manje potencijalne investitore da dobiju poticaje. Privatnim investitorima je pogodovala i mogućnost cijepanja zemljišta, odnosno dijeljenja projekata solarnih elektrana na manje. Za solarne elektrane snage manje od jednog megavata (1000 kW) ne trebaju energetska dozvola i studija utjecaja za okoliš koje se izdaju na entitetskom nivou i zahtijevaju temeljitije procedure. Samo u okolini Mostara prijavljeno je 30 odvojenih solarnih elektrana od po 900 kW ili sto kW manje od gore navedenog limita, prema evidencijama o izdanim koncesijama. Sve su u vlasništvu iste firme, poredane jedna uz drugu na istoj parceli, ali formalno s različitim imenima: "Elektrana 1", "Elektrana 2" ... "Elektrana 30". RSE je kontaktirao tri tako "iscjepkane" solarne elektrana i nijedna nije odgovorila na pitanja o tome kako su ušle u sistem poticaja. U Federaciji BiH je do kraja 2024. godine izgrađeno 940 objekata ukupne instalirane snage 87,5 MW. Još 692 objekta su u fazi izgradnje, čija ukupna instalirana snaga iznosi 121 megavat, a lokalne zajednice koriste svoje nadležnosti i usvajaju nove prostorne planove za solarne projekte. Primjerice, Grad Stolac u južnoj Hercegovini, nacrtom novog prostornog plana predvidio je 1.200 hektara za izgradnju solarnih elektrana ukupne snage oko 600 MW. To je otprilike snaga slovensko-hrvatske Nuklearne elektrane u Krškom. Iz državnog operatera koji upravlja dalekovodima u cijeloj državi su upozorili da mreža trenutno nema kapacitet da primi toliku struju. Pravobranilaštvo BiH vodi više predmeta zbog sumnje da su koncesije za solarne elektrane izdane na državnom zemljištu kojim ne mogu raspolagati općine, kantoni ili entiteti, već samo država, praćene protestima mještana. Profit sedam puta veći od ulaganjaNajčešće se grade fotonaponske elektrane snage 150 kW koje godišnje proizvedu oko 210.000 kWh struje, jer se smatraju najprofitabilnijima uz ovakav sistem poticaja. Cijena takve elektrane iznosi oko 115.000 eura, ovisno od ugrađene opreme koja se uglavnom uvozi iz Kine, koja je najveći svjetski izvoznik solarnih panela. Usporedbe radi, takva elektrana košta koliko i stan od 80 kvadrata u Sarajevu, Mostaru ili Banjoj Luci. Međutim, ako se uzme u obzir samo prosječna cijena kilovatsata struje od oko deset eurocenti po kWh, investitor će vratiti uloženo za nešto više od pet godina. Za svoj životni vijek od 25 godina elektrana će proizvesti oko 4,9 milijuna kWh struje i ostvariti oko 782.000 eura profita ili sedam puta više od uloženog. Nekoliko privatnih investitora izgradilo je više desetaka takvih elektrana, koje su već na mreži, prema zvaničnim podacima Elektroprivrede BiH sa sjedištem u Sarajevu i podacima Elektroprivrede HZHB sa sjedištem u Mostaru, koje moraju otkupiti tu struju. Godišnje inkasiraju između 15.000 i 50.000 eura poticaja po svakoj elektrani. Isplati li se 'običnim' građanima?Zakon o korištenju obnovljivih izvora energije i učinkovite kogeneracije izmijenjen je 2023. godine i u njemu je definirana kategorija "prosumera". Za oko 500 kućanstava godišnje omogućeno je da postave solarne panele na krovove, proizvode svoju struju, a višak prodaju lokalnoj elektrodistribuciji ili kompenziraju u periodima kad je manje sunčanih dana. Za izgradnju mogu dobiti i oko 3.500 eura poticaja. Nezvanično, dvije godine od stupanja novog zakona na snagu, na mrežu nije priključen nijedan "prosumer", a iz Elektroprivrede BiH i Elektroprivrede HZHB nisu odgovorili na upit RSE o broju priključenih mikroproizvođača. Dodatno, Fond za zaštitu okoliša Federacije BiH proteklih je godina isplatio isključivo pravnim licima oko 1,9 milijuna eura za 92 projekta izgradnje fotonaponskih elektrana kao mjeru "energetske efikasnosti" podržanu i novcem iz EU fondova. Građani nisu imali pravo na ovaj poticaj.

Osnovni sud u Banjaluci odbacio je prijedlog Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (CIK BiH) da se po službenoj dužnosti pokrene postupak za brisanje Milorada Dodika kao ovlaštenog lica za zastupanje Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) iz registra političkih organizacija. U odgovoru dostavljenom Radiju Slobodna Evropa u četrvrtak, 27. novembra, u banjalučkom Osnovnom sudu ističu da je odluku o tome tročlano sudsko vijeće donijelo tri dana ranije, zaključujući da nemaju zakonski osnov za brisanje Dodika iz evidencije. "Ni Zakonom o vanparničnom postupku, ni Zakonom o političkim organizacijama, niti bilo kojim drugim zakonom nije određeno da sud koji vodi registar političkih organizacija po službenoj dužnosti pokreće postupak za brisanje lica ovlaštenog za zastupanje političke organizacije iz registra", stoji u odgovoru na upit RSE. Ova odluka dolazi nakon višesedmičnog dopisivanja Suda BiH i Osnovnog suda u Banjaluci preko Centralne izborne komisije BiH, koja također tvrdi da nije nadležna za provođenje presude. Sud BiH 16. oktobra poslao je dopis CIK-u u kojem obrazlaže presudu Miloradu Dodiku i traži da je CIK sprovede u potpunosti. U dopisu je navedeno da Dodik ne može obavljati nijednu dužnost u organima koji se finansiraju iz javnih sredstava. Iako Sud BiH citira zakone i Statut SNSD-a, ne navodi izričito zabranu vođenja stranke, već traži od nadležnih organa da sprovedu zakon. CIK BiH je u saopštenju 7. novembra naveo da je Osnovni sud u Banjaluci od Izborne komisije zatražio da pojasni raniji podnesak i navede da li se radi o prijedlogu za pokretanje vanparničnog postupka u vezi promjene podataka SNSD-a u registru političkih organizacija. CIK je taj zahtjev proslijedio Sudu BiH, koji je potom tražio da ih CIK obavijesti da je u ostavljenom roku dostavio traženi prijedlog Osnovnom sudu. Sud BiH je ponovo istakao da se pravne posljedice presude Miloradu Dodiku provode po sili zakona i da ih može sprovesti Osnovni sud na službenoj dužnosti. U Centralnoj izbornoj komisiji su potom podsjetili da prema Zakonu o političkim organizacijama nema ovlaštenja da pokreću postupak zabrane rada političke stranke, jer to radi sud sam ili na prijedlog tužilaštva. Poručili su i da prebacivanje obaveza između pravosudnih institucija preko CIK-a narušava povjerenje javnosti i da će o svemu obavijestiti Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH. CIK je ranije oduzeo Dodiku mandat predsjednika Republike Srpske, ali je on ostao na čelu SNSD-a. Prijevremeni izbori za predsjednika RS održani su 23. novembra, a Dodik je, u ime stranke, potpisao kandidaturu Siniše Karana za tu funkciju koji je, po do sada objavljenim preliminarnim rezultatima, pobjednik izbora. Centralna izborna komisija BiH odbila je 23. oktobra zahtjev da se poništi kandidatura SNSD-a za prijevremene izbore u RS.

Uposlenici Javnog radio-televizijskog servisa Bosne i Hercegovine na protestima pred državnim parlamentom zatražili su prestanak opstruiranja provođenja Zakona o javnom sistemu, te djelovanje države kako bi se 50 miliona sredstava od naplate takse, koji je entitetski emiter Radio televizija Republike Srpske nezakonito prisvojio, vratilo državnom emiteru.  

Transparency International u Bosni i Hercegovini (TI BiH) zatražio je u četvrtak, 27. novembra, od Centralne izborne komisije (CIK) BiH da ispita sumnje o izbornim prevarama na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske TI BiH tvrdi da podaci podaci s brojnih biračkih mjesta dovode u pitanje integritet čitavog izbornog procesa, jer "postoji oko 40 biračkih mjesta čiji rezultati izazivaju posebnu sumnju, ukupno praveći razliku veću od 8.500 glasova". To je, naglašavaju, dovoljno da utiče na konačan ishod izbora. Na prijevremenim izborima za predsjednika RS, održanim 23. novembra, nakon što je Miloradu Dodiku zbog pravosnažne presude oduzet mandat, pobijedio je kandidat Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), entitetski ministar visokog obrazovanja Siniša Karan, sa razlikom od oko dva posto u odnosu na kandidata opozicije Branka Blanuše. Ukupna razlika u glasovima je nešto više od 8.000 u korist Karana. Transparency BiH navodi da se biračka mjesta sa spornim rezultatima glasanja uglavnom nalaze u Doboju, Laktašima i Zvorniku i prijavila su neuobičajeno visoku izlaznost u odnosu na prosjek, u pojedinim slučajevima i preko 80 ili čak 90 posto. "Na većini spornih lokacija kandidat vladajuće koalicije osvojio je više od 80 posto, a pojedinim i preko 97 posto. Posebno se izdvajaju biračka mjesta Doboj – Opsine, gdje je izlaznost premašila 90 posto, te Doboj – Majevac sa 80 posto – u oba slučaja kandidat opozicije dobio je samo pet glasova", naveli su u TI BiH. Transparency naglašava da je na devet od 40 spornih biračkih mjesta zabilježena takva izlaznost da bi, prema matematici, u prosjeku jedan glasač morao glasati svakog minuta tokom cijelog dana. "U to je teško povjerovati", navode iz organizacije, zbog čega su od CIK-a zatražili zvanične podatke o izlaznosti u 11 i 15 sati na tim mjestima. Upravo su ti intervalni podaci, podsjećaju u TI BIH, bili ključni dokazi za poništavanje lokalnih izbora u Doboju 2020. godine. "U tadašnjoj odluci CIK-a BiH navedeno je da je prijavljena izlaznost u pojedinim intervalima bila toliko da je 'svakih 50 sekundi glasao jedan birač', a kasnije je grafološko vještačenje pokazalo da je 10 do 20 posto potpisa bilo krivotvoreno. Sudski postupci koji su uslijedili potvrdili su masovnu krađu glasova birača u dijasporima i glasova preminulih osoba koje nisu bile izbrisane iz dokaza", istakli su u Transparency-ju u BiH. Iz ove organizacije podsjećaju da su sudovi u BiH prethodnih godina pravosnažno utvrdili rasprostranjenu pojavu krađeg identiteta i dopisivanja glasova birača koji nisu izašli na izbore – uključujući i glasove preminulih i građana u inostranstvu. Slične nepravilnosti, kažu, evidentirane su i tokom samog izbornog dana, o čemu su pojedini birači javno svjedočili. I u Srpskoj demokratskoj stranci (SDS), čiji je Blanuša kandidat, te drugim opozicim partijama koje su ga podržale, tvrde da je Blanuša "oštećen" za najmanje 15.000 glasova i najavljuju žalbu, tražeći ponavljanje izbora u Doboju, Laktašima i Zvorniku zbog, kako navode, pritisaka na birače, falsifikovanja potpisa i nelogičnih razlika u rezultatima. TI BiH poručuje da bi CIK, s obzirom na ranije iskustvo i obim prijavljenih nepravilnosti, morao hitno reagovati kako bi se zaštitio kredibilitet izbornog procesa.

Ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez rekao je da su u toku razgovori o sudjelovanju Oružanih snaga BiH u mirovnoj misiji u Pojasu Gaze. "Želim da podijelim jednu vijest koju dosad nismo iznosili u javnosti, a to je da razgovaramo, dogovaramo i mislim da će to biti uspješno da naše mirovne snage sudjeluju u mirovnoj misiji u Gazi koje će predvoditi Sjedinjene Američke Države", rekao je Helez 26. novembra. Više detalja zasad nije poznato. Informacije o mogućem sudjelovanju BiH u mirovnom planu američkog predsjednika stižu nakon što je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija 17. novembra odobrilo rezoluciju koju je sastavio SAD, a koja podržava plan predsjednika Donalda Trumpa za okončanje rata u Pojasu Gaze. Rezolucija također odobrava međunarodne stabilizacijske snage u palestinskoj enklavi. Izrael i palestinska grupa Hamas, koju su SAD i druge sile označile kao terorističku, prošlog su mjeseca pristali na prvu fazu Trumpovog plana od 20 tačaka za Gazu, prekid vatre u njihovom dvogodišnjem ratu i sporazum o oslobađanju talaca. Međutim, rezolucija UN-a smatra se ključnom za legitimizaciju privremenog upravnog tijela i za ponudu garancija zemljama koje razmatraju slanje trupa u Gazu. U tekstu rezolucije se navodi da države članice mogu sudjelovati u Mirovnom odboru kojim predsjedava Trump, zamišljenom kao prelazni organ koji bi nadgledao obnovu i ekonomski oporavak Gaze. Također ovlašćuje međunarodne stabilizacijske snage, koje bi osigurale proces demilitarizacije Gaze, uključujući uništavanje oružja i vojne infrastrukture. Rezolucija je dio druge faze mirovnog plana administracije Donalda Trumpa za Gazu, nakon što je prije mjesec postignut dogovor o prvoj fazi, odnosno prekidu vatre i razmjeni talaca između Izraela i Hamasa. Druga faza predviđa uspostavu prelazne uprave (Odbora za mir), kraj vlasti Hamasa u Gazi i potpunu demilitarizaciju enklave, što Hamas zasad nije prihvatio. Međunarodne sigurnosne snage (ISF) bile bi raspoređene uz dogovor s Izraelom i Egiptom, a SAD razgovara s više država o učešću u misiji, bez slanja američkih vojnika. Države koje su se dosad pominjale su Indonezija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Egipat, Katar, Turska i Azerbejdžan. Rezolucija također predviđa financijsku podršku obnovi Gaze putem Svjetske banke i posebnog fonda. Oružane snage BiH su i ranije sudjelovale u mirovnim misijama u svijetu, a trenutno su tri pripadnika u Centralnoafričkoj Republici.

Glavni pregovarač sa Evropskom unijom i reforma pravosuđa kroz usvajanje dva ključna zakona – to su prepreke koje Bosna i Hercegovina mora "preskočiti" želi li da nastavi koračati evropskim putem. Ako je suditi po najavama predsjedavajuće Savjeta ministara BiH Borjane Krišto, prvi konkretni pomaci mogli bi uslijediti već naredne sedmice, a do kraja godine otvorila bi se i mogućnost da BiH formalno započne pristupne pregovore sa EU. Krišto je na konferenciji za novinare 26. novembra, poručila da očekuje da će Savjet ministara na sjednici 2. decembra imati već pripremljeno ime glavnog pregovarača, kao i prijedloge zakona o sudovima BiH, te zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu. U isto vrijeme, BiH čeka i konačnu potvrdu iz Brisela da je Reformska agenda zvanično prihvaćena, što je neophodno kako bi se pokrenula procedura za povlačenje novca iz evropskih fondova. Iako je Krišto ranije najavljivala da bi to moglo biti objavljeno upravo danas, to se nije dogodilo. Izvor iz Delegacije EU u Sarajevu rekao je za Radio Slobodna Evropa da nema većih primjedbi na dokument dostavljen Evropskoj komisiji (EK), budući da je rađen u bliskoj saradnji evropskih institucija i nadležnih vlasti u BiH. "Ipak, Evropska komisija još nije zvanično objavila da je lista reformi formalno prihvaćena, a nema ni najava o tome kada bi se takva odluka mogla donijeti", navodi izvor. Nakon što EK da zeleno svjetlo, slijedi potpisivanje dva sporazuma – o instrumentu, koji definiše pravila i uslove za korištenje novca iz Plana rasta EU, te zajmu, koji omogućava finansiranje konkretnih projekata. Oba dokumenta potom moraju biti ratifikovana u Parlamentu BiH. I dok zemlje regiona ubrzano koračaju ka EU, BiH i dalje zaostaje. Reformska agenda je usvojena u posljednji trenutak, stranke se ne mogu dogovoriti oko toga koji organ će izabrati glavnog pregovarača sa EU, a kamoli ko će to da bude, dok se još čeka na usvajanje dva ključna zakonska rješenja. Šta znače ova dva sporazuma?Prvi formalni uslov za pristupanje BiH evropskom "Planu rasta" bio je usvajanje Reformske agende, odnosno spiska mjera koje zemlja planira provesti do 2027. godine. BiH je taj dokument poslala tek posljednjeg dana septembra, gotovo godinu nakon ostalih država regiona. Nakon što EK zvanično odobri agendu, isplata gotovo milijardu evra bespovratnih sredstava i povoljnih kredita zavisiće od toga koliko BiH ispuni preuzete obaveze. Dodatni preduslovi su usvajanje sporazuma o Instrumentu Plana rasta, koji definiše pravila, uslove i metodologiju za dodjelu novca, te Sporazuma o zajmu kojim će se precizirati finansiranje projekata i reformi. Među ključnim kriterijumima su demokratizacija društva, jačanje vladavine prava, transparentnost, snažnija kontrola javnih finansija, borba protiv korupcije, efikasnija administracija i kontinuirana saradnja s EU. Sporovi oko glavnog pregovaračaVeć duže od godinu dana, političari u BiH ne mogu da se dogovore oko glavnog pregovarača sa EU. Predsjednica EK, Ursula fon der Leyen (Fon der Lejen), izjavila je u oktobru u Sarajevu da je glavni pregovarač uslov za početak pregovora BiH i EU. Tada se kao jedno od imena pominjala Ana Trišić Babić, dugogodišnja savjetnica bivšeg predsjednika bh. entiteta Republike Srpske, Milorada Dodika. Ipak, koalicija stranaka iz Federacije BiH, "Trojka", odbacila je njenu moguću kandidaturu, tvrdeći da će bilo koji kandidat iz Dodikove stranke, Saveza nezavisnih socijaldemokrata, zastupati proruske, a ne proevropske interese u zemlji. Borjana Krišto, predsjedavajuća Savjeta ministara BiH, rekla je da "ne bi govorila o tome ko će biti", ali da se nada da će na idućoj sjednici ovog tijela doći do kompromisa. U međuvremenu, Predstavnički dom Parlamenta BiH je na sjednici 30. oktobra donio odluku da će oni imenovati glavnog pregovarača, pozivajući klubove poslanika da im pošalju imena potencijalnih kandidata za pregovarača i njegova dva zamjenika. SNSD, koji je bio protiv odluke, nakon toga je uputio apelaciju Ustavnom sudu BiH, od kojeg traže da ocijeni njenu ustavnost. Tvrde da je ovim Predstavnički dom preuzeo nadležnosti Savjeta ministara i Predsjedništva BiH. Saša Magazinović, šef Kluba poslanika Socijaldemokratske partije u Predstavničkom domu i jedan od predlagača ove inicijative, kaže za RSE da "pozdravlja" inicijativu SNSD. "Odluka Ustavnog suda je ta, kakva god da bude i svi je moramo poštovati, uključujući SNSD, ako to bude odluka koja se njima ne sviđa", kazao je Magazinović. Dijana Gupta, predsjednica Atlantskog vijeća BiH i profesorica EU integracija na Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru, kaže za RSE da je za nju bitno da glavni pregovarač bude osoba koja voli BiH, i zastupaće njene interese, a ne personalne ili stranačke. "Ko god bude ta osoba, ona mora te odluke provoditi na profesionalan način, jer BiH više ne smije biti zemlja na čekanju. Ko će biti glavni pregovarač, to je svakako na državnom parlamentu", kazala je Gupta. Izvor RSE iz Delegacije EU u BiH nezvanično navodi da Evropska komisija ne ulazi u nadležnosti domaćih institucija i ne određuje ko bi trebao imenovati glavnog pregovarača - Predsjedništvo BiH, Savjet ministara ili Parlament. Ipak, ističu da je ovo ključan korak. Glavni pregovarač je svojevrsna "kontakt tačka" između BiH i EU. Nakon njegovog imenovanja, mogu početi sastanci na kojima će biti objašnjeni detalji pravne stečevine EU (Acquis Communautaire). Zemlje koje su postale članice EU, ili još o tome pregovaraju, na tu poziciju su imenovale stručnjake i profesionalne diplomate. Zastoji sa zakonimaOsim pregovarača, drugi ključni uslov je usvajanje dva nova zakona, o sudovima BiH i Visokom sudskom i tužilačkom savjetu (VSTS), organu koji postavlja i smjenjuje sudije i tužioce. Krišto je najavila da očekuje usvajanje ovih zakona na Savjetu ministara 2. decembra. Ukoliko ih oni utvrde, zakone kasnije moraju potvrditi oba doma državnog Parlamenta – Predstavnički dom i Dom naroda. Kako je navedeno u novembarskom izvještaju EK o BiH, potrebno je usvojiti nove zakone u skladu sa preporukama Venecijanske komisije. Takođe, navodi se da je potrebno uspostaviti sistem kojim bi se mogli provjeriti imovinski kartoni sudija i tužilaca, uz "nezavisni monitoring". Nacrt zakona o VSTS je trenutno u proceduri, i javno dostupan na stranici E-konsultacije, sajtu Ministarstva pravde BiH na kojem se objavljuju propisi koji su u proceduri. Prošlog juna, Prijedlog zakona o VSTS-u nije izglasan u Domu naroda BiH. Nacrt zakona o sudovima još nije upućen u proceduru, a njegova posljednja verzija je prošlog februara povučena sa dnevnog reda Savjeta ministara. Njime bi trebalo da bude uređen kontinuitet postojanja Suda BiH, kao i osnivanje Višeg suda BiH kao drugostepenog suda. U Izvještaju EK je navedeno da bi novi nacrt, kada bude donesen, trebalo prvo da bude dostavljen Venecijanskoj komisiji koja treba dati mišljenje, pa tek onda upućen u Parlament. Još 2019. godine, EK je u svom mišljenju o potencijalnom članstvu BiH u EU pred zemlju postavila 14 prioriteta koje mora ispuniti prije početka pregovora, među kojima je i poboljšanje integriteta pravosuđa, te njegovo efikasnije i transparentnije funkcionisanje.

Svaki građanin ima pravo glasati na izborima bez pritisaka ili negativnih karakterizacija na osnovu nacionalnosti ili drugog, navode iz Misije OSCE-a u BiH nakon što je Milorad Dodik, lider vladajuće partije u Republici Srpskoj (RS), optužio Bošnjake da su na prijevremenim predsjedničkim izborima u tom bh. entitetu glasali za kandidata opozicije. Na prijevremenim izborima za predsjednika RS, raspisanim nakon što je Dodiku zbog pravosnažne presude oduzet mandat, pobijedio je kandidat Dodikove stranke, entitetski ministar visokog obrazovanja Siniša Karan, sa razlikom od oko dva odsto u odnosu na kandidata opozicije, Branka Blanušu. Dodik je zatim optužio Bošnjake da su na prijevremenim predsjedničkim izborima u RS glasali za kandidata opozicije da bi "usložnili" situaciju u ovom bh. entitetu. "To je isto kako kada Hrvatska demokratska zajednica konstantno konstruiše, ko je izabrao člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Hrvata. Njega, recimo, biraju građani Federacije BiH, znači on predstavlja građane i entitet u tom slučaju. Isto kao i za RS", smatra Trlin. U komentaru za Radio Slobodna Evropa, Misija OCE u BiH ističe da, "u skladu sa demokratskim principima sadržanim u Ustavu Bosne i Hercegovine, svaki građanin ima temeljno pravo da učestvuje u izbornom procesu i glasa za kandidata po svom izboru, bez zastrašivanja, pritisaka i negativnih karakterizacija na osnovu nacionalne ili političke pripadnosti, ili bilo kojeg drugog ličnog svojstva". Dan nakon izbora u RS: Opozicija optužuje vlast za krađu 15.000 glasovaVažeći zakoni daju svim građanima isto pravo glasa na izborima za predsjednika RS. Obzirom da je glasanje tajno, u praksi je vrlo teško zaključiti koji narod je glasao za kojeg kandidata. Prema popisu iz 2013. godine, u RS je nešto više od 170 hiljada Bošnjaka, odnosno 14 odsto ukupnog stanovništva entiteta. Nakon njega su rađene samo procjene broja ukupnog broja stanovnika, starosne i polne strukture. Nisu procjenjivane brojke po etničkim grupama. Prema procjenama Republičkog zavoda za statistiku iz 2023. godine, broj stanovnika u RS se za deceniju smanjio za oko 60 hiljada, na oko 1,11 miliona. Nakon sjednice Glavnog odbora SNSD-a, održane u Banjaluci 24. novembra dan nakon izbora, Dodik je kazao da je među više od 200 hiljada glasova za kandidata opozicije, jedna desetina bošnjačkih glasova. "Tu uračunavam oko 20.000 glasova Bošnjaka, koji su glasali za kandidata, i to možemo da vam pokažemo, krvnu sliku glasačkih mjesta i da vidite kako to izgleda", rekao je Dodik. Ni Ustav RS, ni zakoni BiH, ne predviđaju da Srbin mora biti predsjednik ovog bh. entiteta, iako je to u praksi teško izbjeći. Prema Ustavu RS, "predsjednika i potpredsjednike Republike biraju građani neposrednim i tajnim glasanjem na vrijeme od četiri godine". Tri kandidata iz svakog konstitutivnog naroda koji dobiju najviše glasova, biraju se na funkcije predsjednika i potpredsjednika RS. Među njima, predsjednik postaje onaj koji ima najveću podršku glasača. Tehnički, ovo znači da Bošnjak ili Hrvat mogu postati predsjednik RS, ali je to malo vjerovatno obzirom da se u BiH tradicionalno glasa po etničkim linijama, a više od 80 odsto stanovnika RS se izjašnjavaju kao Srbi. Izborni zakon BiH navodi slična pravila – predsjednik i potpredsjednici se biraju sa teritorije RS, a biraju ih birači registrovani u ovom bh. entitetu, bez podjele na konstitutivne narode. Na ovim izborima se birao samo predsjednik RS, a dvojici potpredsjednika izabranih 2022. godine – Ćamilu Durakoviću i Davoru Pranjiću – mandat traje do idućih opštih izbora, koji bi trebalo da budu održani u oktobru iduće godine.