Bosna i Hercegovina nije do kraja provela nijednu od ključnih 113 reformi na koje se obvezala Reformskom agendom upućenoj prema Europskoj komisiji. Rokove za većinu mjera vlasti su postavile za kraj 2025. ili 2026. godine. BiH nije još uvijek potpisala s EU ni protokolarne sporazume, gotovo identične za sve zemlje Zapadnog Balkana, zbog čega nije povukla niti prvih 70 miliona eura bespovratnih sredstava (grantova). To dovodi u pitanje pristup gotovo milijardi eura namijenjenih transformaciji energetskog sektora, modernizaciji cesta i željeznica ili digitalizaciji usluga i društva u jedinoj europskoj zemlji, osim Ukrajine koja je pod ruskom agresijom, koja nema brzi internet pete generacije (5G). Dio sredstava uvjetovan je napretkom u poglavlju temeljna prava, koja uključuju reformu pravosuđa i borbu protiv korupcije uz osnovna demokratska prava. "Uputila sam pismo vlastima, upozoravajući da BiH riskira gubitak stotina miliona eura ako se potrebne reforme ne provedu do decembra 2026. godine. Produženja ovog roka neće biti", saopćila je krajem aprila Marta Kos, komesarka EU za proširenje. Najavila je da će u junu namijenjeni iznos od 976,6 milijuna eura biti umanjen za 373,9 milijuna eura, ako BiH ne krene u provedbu obećanih reformi. Tko opstruira?Europska komisija je Reformsku agendu BiH odobrila u decembru prošle godine, a većina mjera nije ni u fazi nacrta. BiH se obvezala da će do 2027. godine reformirati 26 područja s ukupno 113 mjera, razrađenih kroz više od 370 aktivnosti. Ključni dio Reformske agende odnosi se na jačanje pravosuđa, uključujući nove zakone o Sudu BiH i o Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću (VSTV), instituciji koje nadgleda rad svih sudaca i tužitelja u zemlji. Ti zakoni trebali bi ojačati neovisnost pravosuđa, uvesti detaljne provjere imovinskih kartona sudaca i tužitelja te smanjiti politički utjecaj na njihova imenovanja. Politički dogovor o njihovom sadržaju još nije postignut. "Imamo otpore i od nosilaca pravosudnih funkcija i od nosilaca političkih funkcija. Konstantno se opstruiše uspostavljanje jačih mehanizama odgovornosti i nezavisnosti pravosuđa, jer je i strankama na vlasti važno da se održe kontrola nad pravosuđem i etnička raspodjela funkcija", kazala je za RSE Ivana Korajlić, direktorica organizacije Transparency International u BiH. Pored toga, nisu doneseni ni novi zakoni o zaštiti prijavitelja korupcije ("zviždača"), zakon o sukobu interesa i zakon o javnim nabavama. "Ogroman je otpor prema tome da se uspostave adekvatni standardi i mehanizmi sprečavanja korupcije, jer se direktno kose s interesima onih koji su na vlasti. Koliko god oni pričali o posvećenosti EU integracijama, očigledno je da sve rade suprotno", smatra Korajlić. Arben Murtezić, član Upravnog odbora Europske akademije prava, kaže za RSE da se "stvorila percepcija u javnosti da nositelji pravosudnih funkcija imaju neki otpor prema reformama, te modernizaciji propisa i zakona". "To jednostavno nije tačno. Ne može se na njih prebacivati odgovornost, jer se zna ko donosi zakone", kazao je Murtezić za RSE. Ministri ne razgovaraju s parlamentarcimaZastupnici kažu da politička fragmentacija i nedostatak konsenzusa između državne i entitetske razine ostaju glavna prepreka provedbi reformi. Mia Karamehić-Abazović, državna zastupnica vladajuće Naše stranke i članica parlamentarne komisije za europske integracije, kazala je za RSE da su parlamentarci više puta zahtijevali da predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto i ministri dođu pred Parlament da diskutiraju o Reformskoj agendi. "Mi donedavno nismo ni vidjeli tekst agende, koju su oni prošle godine poslali u Brisel i koju bismo mi kao zastupnici trebali provoditi. Iz Vijeća ministara BiH su nam nakon više traženja poslali tekst i rekli da nisu dužni doći na sjednicu da o tome razgovaramo", kazala je za RSE Karamehić-Abazović. Nihad Omerović, zastupnik vladajuće stranke Narod i pravda i član parlamentarne komisije za vanjske poslove, kazao je za RSE da do sad nisu vidjeli ni dva osnovna sporazuma, o instrumentu i kreditu, potrebnih za isplatu prve tranše. "Ratifikacija sporazuma trebala je biti završena prije šest mjeseci. Bojim se da se u pozadini ne kriju međusobni ucjenjivačko-politički odnosi i dilovi između SNSD-a i HDZ-a BiH [druge dvije vladajuće stranke] i da se to prenosi na Parlament", kazao je Omerović za RSE. Zastupnici vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH nisu odgovarali na pozive RSE-a. Nisu odgovorili ni iz kabineta predsjedavajuće Vijeća ministara BiH na upit RSE o ovoj temi. Kolika je šteta za građane i ekonomiju?Energetski sektor jedan je od najzahtjevnijih dijelova Reformske agende, s nizom obveza prema EU u području električne energije, plina i klimatskih politika kao i planova vlasti u BiH. BiH se nije zakonski uskladila s Trećim energetskim paketom EU, koji uključuje liberalizaciju tržišta električne energije i plina. Nije formirana burza električne energije, niti su uspostavljeni mehanizmi za tzv. trgovanje emisijama (ETS) zbog čega se očekuju kazne iz EU-a. Nihad Harbaš, direktor nLogic Advisory i član Sekretarijata europske energetske zajednice kaže da neusvajanje zakona o regulatoru, prijenosu i tržištu električne energije u BiH više nije političko pitanje, već "ekonomski i sistemski rizik". "Ulaskom EU u punu primjenu CBAM mehanizma [porez na uvoz proizvoda s visokim CO2 emisijama], BiH se izlaže dodatnim troškovima koji će se neminovno preliti na građane i privredu kroz više cijene električne energije, proizvoda i usluga", kazao je Harbaš za RSE. Što su još vlasti BiH planirale?Sredstva EU-a planirana su za "digitalnu transformaciju BiH" koja uključuje uvođenje elektroničkog identiteta, e-potpisa i digitalnih javnih usluga. Ključni zakon o digitalnom identitetu i uslugama nije usvojen. BiH, također, nije usvojila jedinstvenu strategiju razvoja brzog interneta, i ostaje jedina u Europi bez pete generacije (5G) mobilne mreže, uz Ukrajinu koja je pod ruskom agresijom. U socijalnom sektoru najavljeni su modernizacija zavoda za zapošljavanje i reforma sustava socijalnih davanja kroz uvođenje tzv. socijalne karte, sustava koji bi povezao podatke o prihodima, imovini i socijalnim davanjima radi učinkovitije raspodjele pomoći. BiH nema jedinstven registar s podacima o uplati poreza, zaposlenosti, imovini, penzijama, zdravstvu ili obrazovanju. Federacija BiH je tek započela izradu svog zakonskog okvira o uspostavi takvog registra, dok Republika Srpska nije ni pokrenula proces. Analitičari smatraju da uspjeh Reformske agende ovisi ne samo o tehničkom usklađivanju zakonodavstva, nego i o političkoj spremnosti da se zakoni provedu. Ivana Korajlić iz Transparency International kaže za RSE da bi "provedba reformi, na koje su se sve stranke u BiH deklarativno obvezale, "promijenila raspodjelu političke i ekonomske moći", te "upravo zato politički akteri čine sve kako bi opstruirali njihovo usvajanje i provođenje". "Bez reformi BiH ostaje bez pristupa značajnim evropskim sredstvima i međunarodnoj pomoći, dok se istovremeno usporava ili onemogućava finansiranje energetskih i infrastrukturnih projekata za koje kapital postoji, ali ga nije moguće aktivirati bez jasnog regulatornog okvira", kazao je za RSE član Sekretarijata europske energetske zajednice Nihad Harbaš, direktor nLogic Advisory koji se bavi i pripremom projekata za EU fondove, energetskom regulativom i dekarbonizacijom industrije. Harbaš kaže da primjer Plana rasta EU pokazuje razmjere rizika za građane i privredu. On podsjeća da je BiH već izgubila oko 250 miliona eura potencijalne pomoći EU zbog kašnjenja u reformama, a da daljnjim odgađanjem može ostati bez ukupno milijardu eura dodatne podrške investicijama koje bi mogle modernizirati ključne sektore.

Novi granični prelaz u Gradišci, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, je privremeno otvoren, javlja Bosanskohercegovački auto-moto klub u utorak navečer, 19. maja. Radi se o graničnom prelazu na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, jednom od najfrekventnijih sa Hrvatskom. Uoči otvaranja, Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine saopštilo je da je donijelo rješenje kojim se omogućava preusmjeravanje saobraćaja preko novog mosta u Gradišci, nakon što se rano ujutro 19. maja urušio dio mosta na starom graničnom prelazu Gradiška. Nije bilo povrijeđenih. Novi most koji se nalazi na novom graničnom prelazu nije bio u funkciji, iako je završen, jer Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH nije postigao saglasnost da se otvori još krajem prošle godine. Inače, odluka Ministarstva sigurnosti BiH je donesena nekoliko sati nakon što Vijeće ministara Bosne i Hercegovine nije usvojilo zaključak predsjedavajuće Borjane Krišto da se zbog vanrednih okolnosti, uslijed urušavanja mosta na Graničnom prijelazu Gradiška, privremeno otvori novi granični prelaz. Protiv su bili ministri iz reda bošnjačkog naroda. "Lokacija preko novog mosta koristiće se za vrijeme obustave saobraćaja na postojećem graničnom prijelazu Gradiška, do kojeg je došlo usljed obrušavanja dijela zaštitne ograde i pješačke staze na mostu preko rijeke Save", navodi se u saopštenju za javnost iz ovog Ministarstva u utorak poslijepodne, 19. maja. Šta je prethodilo privremenom otvaranju novog graničnog prelaza?Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH tokom dana nije postigao saglasnost da se otvori novi granični prelaz u Gradišci. Da bi novi prelaz bio otvoren, potrebno je usvojiti Poslovnik o unutrašnjoj organizaciji UIO BIH, protiv čega se izjasnio Zijad Krnjić, član Upravnog odbora iz reda stručnjaka koje je imenovala Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. Novi granični prelaz Gradiška trebao je biti otvoren u decembru prošle godine, ali nije, jer ni tada nije postignut dogovor na sjednici UO UIO BiH o dopunama Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji koji je potrebno izmijeniti kako bi se carinici rasporedili na ovaj novi granični prelaz. I tada je protiv bio Krnjić, koji je tražio da se poravna razlika između prikupljenog PDV-a i isplaćenih sredstava prema entitetima, te kaže da bi bi Republika Srpska morala Federaciji BiH isplatiti oko 100 miliona maraka (oko 50 miliona eura). Isti zahtjev je ponovio i na sjednici 19. maja. Inače, UIO BiH prikuplja poreze koji se naplaćuju prilikom uvoza, carinjenja i prometa robe i usluga, kao i porez na dodanu vrijednost (PDV), te raspoređuje u budžete države i dva entiteta, Republike Srpske i Federacije BiH. PDV se prikuplja na jedinstveni račun, a potom se raspoređuje u procentu koji dogovori Upravni odbor UIO, a na osnovu podataka koliko je novca prikupljeno u kojoj od ove tri administrativne jedinice. Posljednje usklađivanje koeficijenta urađeno je 2023. godine, te se Federaciji BiH trenutno raspoređuje 62 odsto novca, RS-u 34,44 a Brčkom 3,59 odsto. Tokom dana je iz Ministarstva prometa i komunikacija BiH, koje je nadležno za provođenje Sporazuma o održavanju mostova na granici između BiH i Hrvatske, saopšteno kako će više informacija o stepenu oštećenja i eventualnim mjerama sanacije biti poznato nakon završetka stručnog pregleda oštećenja. Tužilaštvo BiH formiralo predmet protiv KrnjićaTužilaštvo Bosne i Hercegovine formiralo je 8. maja predmet protiv člana UIO BiH Zijada Krnjića, zbog sumnje da je blokirao usvajanje akata za rad novog graničnog prelaza Gradiška na sjeverozapadu zemlje, potvrđeno je za Radio Slobodna Evropa iz ove pravosudne institucije. "Zaprimljena je prijava, u skladu sa standardnom procedurom, formiran je predmet i dat u rad postupajućem tužiocu radi provjere osnovanosti navoda iz prijave", navedeno je u odgovoru iz Tužilaštva BiH. Krnjića je prijavila Privredna komora Republike Srpske, potvrdio je ovo za RSE njen predsjednik, Goran Račić. Privredna komora ovog bh. entiteta je Krnjića prijavila još prošle sedmice, zbog sumnje da je on kao član Upravnog odbora UIO BiH glasao protiv izmjena i dopuna Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji, čime su blokirane procedure za puštanje u rad novog graničnog prelaza na mostu u Gradišci. Radovi na novom prekograničnom mostu na rijeci Savi, koji povezuje BiH i Hrvatsku u Gradišci završeni su prije tri i po godine. Most dug 426 metara i vrijedan 19 miliona eura sufinansirala je Evropska unija sa 3,2 miliona eura bespovratnih (grant) sredstava, uz 5,6 miliona eura kredita Evropske investicijske banke. Most koji se urušio i koji povezuje Gradišku i Staru Gradišku u Hrvatskoj izgrađen je 1956. godine, a njegova ukupna dužina je 240 metara.

Dok zemlja stagnira u pridruživanju Evropskoj uniji, u Beogradu smatraju da je Šengen (Schengen) dostižan. Ne samo za Srbiju, već za ceo region Zapadnog Balkana. I to već ovog leta. I pozivaju EU da otvori Šengenski prostor za Zapadni Balkan. Iz Evropske komisije nije odgovoreno na upit RSE o ideji Beograda o brzom uključivanju u Šengen zemalja Zapadnog Balkana, koje su kandidati za članstvo u EU. Takve izjave Bojana Zorić iz Instituta EU za bezbednosne studije (ISS) vidi pre kao politički motivisane nego kao utemeljene i realistične. "Iako može zvučati politički privlačno, regija je i dalje pravno, tehnički i politički daleko od punopravnog članstva u Schengenu", rekla je za RSE. Slobodno putovanje bez graničnih kontrola, u okviru Šengenskog prostora, sada je moguće za 29 država, od kojih je 25 članica EU. Zorić objašnjava i da se ne može govoriti o ulasku cele regije u Šengen kao jedinstvenom procesu, jer se države nalaze u različitim fazama evropskih integracija i institucionalnog razvoja. "Svaka država pojedinačno mora usvojiti i implementirati EU acquis (pravne tekovine), uključujući i Schengen acquis, te proći zasebne tehničke i političke procjene", navela je. To je bila ključna poruka Srbije na neformalnom sastanku ministara spoljnih poslova EU i Zapadnog Balkana 11. maja u Briselu, preneo je srpski šef diplomatije Marko Đurić. On smatra da nema razloga da Evropa već ovog leta ne otključa pun potencijal uključivanja regiona u Šengen. Prethodno je i ministar evropskih integracija Srbije Nemanja Starović ocenio da bi uključivanje Zapadnog Balkana u Šengenski prostor "bio dobar i opipljiv korak". Šengensko područje omogućava slobodno putovanje među državama članicama, bez prolaska graničnih kontrola, za više od 450 miliona osoba. Osim 25 zemalja EU, u Šengenu su i članice Evropskog udruženja slobodne trgovine - Island, Lihtenštajn, Norveška i Švajcarska. Zemlje Zapadnog Balkana imaju bezvizni režim sa EU, koji podrazumeva putovanje bez viza, ali najviše 90 dana u bilo kom periodu od 180 dana unutar šengenskog prostora. Šta kažu u državama Zapadnog Balkana?U Podgorici podržavaju inicijative koje doprinose evropskoj integraciji regiona, jačanju bezbednosti i slobodi kretanja, ali kažu da nisu bili konsultovani oko predloga za ulazak Zapadnog Balkana u Šengen. Ministarstvo spoljnih poslova Crne Gore navelo je za RSE da upućivanju bilo kakve inicijative u ime regiona treba da prethodi "temeljna komunikacija i koordinacija". Podsećaju da Crna Gora već deceniju sprovodi Šengenski akcioni plan i razvija sopstveni sistem integrisanog upravljanja granicom. "Dok fokus naše države ostaje na punopravnom članstvu u EU, bez prečica, odnosno na osnovu zasluga, kroz usvajanje strogih standarda iz pregovaračkog procesa", navedeno je. Cilj Crne Gore je da postane članica do 2028. godine. Iz Sarajeva, Prištine, Skoplja i Tirane nije odgovoreno na upit RSE povodom predloga Beograda. Šta govore iskustva Hrvatske, Bugarske i Rumunije?Nasuprot optimizmu zvaničnog Beograda, susedne zemlje su kao čanice EU godinama čekale da postanu deo Šengenskog prostora. Hrvatska 10, a Bugarska i Rumunija skoro dve decenije. Bivša hrvatska ministarka spoljnih i evropskih poslova Vesna Pusić kaže za RSE da je ulazak u EU glavni projekat a da ostalo, poput Šengena i Evropske monetarne unije, dolazi kasnije. "Ja ne vidim kako bi bilo moguće ući u Šengen prije, čak niti istovremeno, a kamoli prije nego što će se ući u EU", rekla je. Ona kaže da je Hrvatska bila institucionalno spremna za ulazak u Šengen prilično ranije nego što se to desilo, ali da politički razlozi takođe igraju ulogu. "To je bilo djelomično rezultat činjenice da su (EU) imali stari dug prema Bugarskoj i Rumunjskoj koje nisu bile sasvim spremne", navela je. Zato je, kako je rekla, bilo neprihvatljivo da Hrvatska uđe u Šengen mnogo pre Bugarske i Rumunije. Hrvatska je kao članica EU od 2013, postala članica Šengena 2023. Dok su Bugarska i Rumunija, iako članice EU od 2007. godine, tek 2025. uspele da postanu deo šengenske zone. Bojana Zorić iz ISS-a kaže da upravo primer Bugarske i Rumunije pokazuje da ni samo članstvo u EU ne jamči brz ulazak u Šengen. "Proces ne ovisi samo o tehničkim kriterijima, nego i o političkom povjerenju među državama članicama EU", dodala je. Iako su u Šengeskom prostoru četiri države koje nisu članice EU, Zorić objašnjava da su one "duboko integrirane u pravni i institucionalni okvir EU kroz Europski gospodarski prostor, ali i druge posebne aranžmane." "Za zemlje kandidatkinje sa Zapadnog Balkana ulazak u Šengen prije članstva u EU zato bi bio vrlo neuobičajen i politički vrlo teško ostvariv u trenutnom kontekstu", dodala je. Bezbednost kao prednost ili rizik?Srpski šef dilomatije Marko Đurić je, obrazlažući zašto bi Šengen trebalo otvoriti za Zapadni Balkan, rekao da "tvrde granice prekidaju krvotok ekonomije i turizma". Takođe je izneo procenu da bi to "dovelo do 50 milijardi evra nove ekonomske aktivnosti, a ne bi umanjilo bezbednost EU". Nije naveo na čemu se zasniva procena o visini ekonomske aktivnosti. Međutim, Bojana Zorić iz ISS-a ocenjuje da bi iz perspektive bezbednosti, većina država članica prerano proširenje Šengena na Zapadni Balkan pre videla kao potencijalni rizik nego kao neposrednu prednost. Ona podseća da se Šengen temelji na međusobnom poverenju da svaka država učesnica može učinkovito da štiti spoljnu granicu Unije. "S obzirom na trajnu zabrinutost oko neregularnih migracija, organiziranog kriminala, korupcije i neujednačenih institucionalnih kapaciteta u dijelovima regije, mnoge vlade članica EU vjerojatno bi ostale oprezne", ocenila je. Zorić smatra da je od brzog pristupanja realniji scenario postupna integracija kroz jačanje saradnje sa Frontexom, dalje usklađivanje sa viznom politikom EU i poboljšanje upravljanja granicama. Šta predstavlja Šengen područje?Područje slobodnog putovanja pokrenuto je 1985. u luksemburškom seocetu Šengen na granici sa Nemačkom i Francuskom, potpisivanjem Šengenskog sporazuma. Šengensko područje nastalo je kao međuvladin projekat pet država članica EU, Francuske, Nemačke, Belgije, Holandije i Luksemburga. Tokom vremena broj čalnica se povećavao. Šengen ne podrazumeva samo slobodno kretanje ljudi, kaže Bojana Zorić iz ISS već i vrlo visok stepen usklađenosti sa EU pravilima. Usklađenost se zahteva u upravljanju spoljnim granicama, viznoj politici, bezbednosnim proverama, policijskoj i pravosudnoj saradnji i zaštiti podataka. "Zemlje Zapadnog Balkana ostvarile su određeni napredak, osobito kroz reforme povezane s viznom liberalizacijom, upravljanjem migracijama i jačanjem suradnje s Frontexom", navela je Zorić. Ali je dodala da su "još prilično daleko od pune spremnosti za ulazak u Šengenski prostor." Zemlje koje žele da pristupe Šengenskom prostoru moraju da prođu niz evaluacija kako bi se utvrdilo da li ispunjavaju uslove neophodne za primenu šengenskih pravila. Nakon pozitivne evaluacije, sve članice Šengenskog prostora moraju jednoglasno da odobre odluku o članstvu, nakon konsultacija sa Evropskim parlamentom. Gde su zemlje Zapadnog Balkana?"Napredak zemalja Zapadnog Balkana je vrlo diverzificiran, no trenutačno ne postoji država u regiji koja je u potpunosti spremna pridružiti se Schengenu", kaže Bojana Zorić iz ISS-a. Ona, pri tome, podseća na izveštaje Evropske komisije o napretku za 2025. kojima se zemlje regije pozivaju da dodatno usklade svoju viznu politiku sa EU. Od Srbije se traži da obezbedi provere državljana trećih zemalja koji ulaze bez vize, posebno iz država koje predstavljaju bezbednosni ili migracijski rizik. Naglašava se i potreba za rigoroznim bezbednosnim proverama prilikom dodele državljanstva Srbije državljanima trećih zemalja. Upozorava se i da sticanje prava na putovanje bez viza u EU za državljane Rusije, dodeljivanjem srpskog državljanstva, predstavlja potencijalne bezbednosne rizike za EU. Od Crne Gore traži se ukidanje sporazuma o bezviznom režimu sa zemljama kojima je potrebna viza za ulazak u EU. Za Bosnu i Hercegovinu se navodi da je potrebno da poboljša upravljanje granicama, te da vizna politika nije u potpunosti usklađena sa viznom politikom EU. Preporučuje se da do potpunog usklađivanja, BiH treba da primenjuje dodatne bezbednosne mere, kao što su povećanje broja službenika granične policije. Ocenjuje se da granična policija i dalje nema dovoljno osoblja i da četvrtina radnih mesta još nije popunjena. Ni vizna politika Kosova nije u potpunosti usklađena sa EU, posebno kada je reč o listi zemalja čiji državljani moraju imati vizu za ulazak u EU. Osim toga, Kosovo bi trebalo da nastavi da se bavi neosnovanim zahtevima za azil svojih građana unapređenjem kontrola na izlazu i nastavkom saradnje sa najpogođenijim državama EU. Za Severnu Makedoniju je EK ocenila da je vizni režim uglavnom usklađen sa listama EU zemalja, osim Turske. Kada je reč o Albaniji navodi se da je zakonodavni i strateški okvir za upravljanje spoljnim granicama delimično usklađen sa pravnim tekovinama EU. Za upravljanje granicama se kaže da je uglavnom zadovoljavajuće. Od zemalja Zapadnog Balkana, Crna Gora se smatra predvodnikom u pridruživanju EU, dok je Albanija zemlja koja je ostvarila značajan napredak. Nasuprot njima, Srbija je po oceni EK usporila tempo reformi potrebnih za pridruživanje. Na sajtu Evropskog saveta se navodi da svakoga dana oko 3,5 miliona osoba prelazi unutrašnje granice zbog posla, studiranja ili poseta. Kaže se da gotovo 1,7 miliona osoba stanuje u jednoj zemlji šengenskog područja, a radi u drugoj. Procenjuje se da Evropljani i Evropljanke svake godine obave 1,25 milijardi putovanja unutar šengenskog područja. U međuvremenu su članice Šengena počele da primenjuju automatizovani sistem ulazaka i izlaska (EES) za registraciju državljana zemalja koje nisu članice EU koji putuju na kraći boravak. *Saradnja na tekstu: Gjeraqina Tuhina

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK) potpisala je u ponedeljak ugovor s kompanijom Smartmatic BH za nabavku sistema za biometrijsku identifikaciju birača i skeniranje glasačkih listića na biračkim mestima koji bi trebalo da se koriste u oktobru na opštim izborima. Uvođenje biometrijske identifikacije birača i skeniranja glasačkih listića na oko 5.000 biračkih mesta trebalo bi da omogući brži, efikasniji i pouzdaniji izborni proces. Ugovor koji su potpisali predsednik CIK-a Jovan Kalaba i direktor kompanije Smartmatic, koja je nosilac grupe ponuđača, Frans Gunink vredi nešto više od 74,5 miliona konvertabilnih maraka (preko 38 miliona evra). Nabavka sistema za biometrijsku identifikaciju birača i skeniranje glasačkih listića na biračkim mestima prema ugovoru obuhvata sve potrebne komponente: opremu, softver, potrošni materijal, tehničku podršku, štampanje glasačkih listića, skladištenje i distribuciju do nadležnih izbornih organa, saopštio je CIK. Implementacija ugovora odvijaće se u tri faze: isporuka elektronske opreme i edukacija korisnika, transport i štampanje i pakovanje glasačkih listića. Opšti izbori na kojima će 3,4 miliona birača birati tri člana Predsedništva BiH, 518 zastupnika u državnom i dva entitetska parlamenta, te u deset kantonalnih skupština, biće održani 4. oktobra. Uvođenje novih tehnologija s biometrijskom identifikacijom birača i skeniranjem glasačkih listića nametnuo je visoki predstavnik u ostavci Kristijan Šmit (Christian Schmidt) izmenama Izbornog zakona 2024. nakon što političke stranke godinama nisu mogle da se dogovore o reformi izbornog procesa.

Posebni odjel za suzbijanje korupcije, organizovanog i međukantonalnog kriminala Federalnog tužilaštva (POSKOK) ponavlja istragu u predmetu koji se odnosi na okolnosti smrti 19 osoba u bujičnim poplavama u Donjoj Jablanici, u oktobru 2024. godine, potvrđeno je za Radio Slobodna Evropa, u ponedjeljak 18. maja. Iz POSKOK-a nisu mogli potvrditi koliko je osoba obuhvaćeno novom istragom. "Morali smo ponoviti istražne radnje zbog procesne valjanosti, te su poduzete i nove, i na tome se već radi. Zbog utvrđenih određenih nepravilnosti, i kako bi se zakonito prikupili dokazi, donesena je odluka da se naredba o provođenju istrage Tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona stavi van snage", rečeno je iz POSKOK-a za RSE. Prethodno je glavni kantonalni tužilac Tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona 12. marta 2026. godine, u predmetu "Donja Jablanica", donio odluku kojom se, iz proceduralnih razloga, stavlja van snage ranije donesena naredba o provođenju istrage Područnog tužilaštva Konjic, a predmet vraća u prethodnu fazu postupka. POSKOK je predmet već jednom vratio tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona – Područno tužilaštvo Konjic. U saopštenju su tada naveli da su, prilikom usklađivanja dokumentacije koje su obavili zaposlenici Posebnog odjela, "uočeni određeni tehnički nedostaci u spisu koje je potrebno otkloniti, te sačiniti novi, korigirani popis spisa, izvršiti njegovo sortiranje i kompletan predmet dostaviti Posebnom odjelu na ponovno odlučivanje." Nakon što su Donju Jablanicu, u noći 4. oktobra 2024., pogodile bujične poplave, predmet je otvorilo Tužilaštvo HNK. Iz te institucije su u ranijim saopćenjima naveli da je istragom obuhvaćena firma "Sani", koja je upravljala obližnjim kamenolomom, iz koga se kamenje sručilo na kuće, kao i da se ispituje uloga inspekcija i drugih nadležnih službi. Prvobitnom istragom pored pravnog lica, firme "Sani" istraga se vodila i protiv četiri fizičke osobe. Područje Jablanice na jugu Bosne i Hercegovine najviše je stradalo u bujičnim poplavama, koje su zemlju pogodile početkom oktobra 2024. i iza sebe ostavile 27 žrtava, te milionsku štetu.

Policijske agencije iz Bosne i Hercegovine sudjelovale su u širokoj međunarodnoj operaciji koju je koordinirao EUROPOL, a koja je bila usmjerena na razbijanje online propagandne mreže Iranske revolucionarne garde (IRGC), pri čemu je identificirano oko 14.200 linkova povezanih s njenim aktivnostima. U akciji, koja je trajala od sredine februara do kraja aprila, sudjelovalo je ukupno 19 država, a vlasti su u koordiniranim fazama prikupljale obavještajne podatke, identificirale ciljani sadržaj te slale zahtjeve digitalnim platformama za njegovo uklanjanje, saopćio je EUROPOL. U akciji su učestvovale: Austrija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Nemačka, Grčka, Mađarska, Italija, Holandija, Portugal, Španija, Švedska, Ukrajina i Sjedinjene Američke Države. Meta operacije bio je širok spektar materijala koji se koristi za širenje propagande, regrutaciju pristalica i prikupljanje sredstava. Sadržaj bio je distribuiran putem društvenih mreža, streaming servisa, blogova i samostalnih web stranica, na više jezika, uključujući engleski, arapski i perzijski. Prema nalazima istrage, propagandni materijali uključivali su politički i religijski motivirane govore, kao i sadržaje generirane uz pomoć umjetne inteligencije koji veličaju IRGC i pozivaju na nasilje. IRGC je Europska unija u februaru 2026. formalno proglasila terorističkom organizacijom, što je omogućilo intenzivnije pravne i operativne mjere protiv njenih aktivnosti unutar EU. Odluci se u martu pridružila i BiH, kao i Albanija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija. Srbija nije bila uključena na popis zemalja koje su se pridružile ovom stavu EU, ali je naknadno dodana na njega. Kao rezultat operacije, glavni IRGC nalog na platformi X, koji je imao više od 150.000 pratitelja, blokiran je u EU, dok su hiljade drugih sadržaja uklonjene ili su predmet daljnjih istraga. Istraga je također pokazala da IRGC koristi mrežu hosting provajdera u različitim državama, kao i kriptovalute, kako bi zaobišao finansijske kontrole i održao prisustvo na internetu uprkos naporima za njegovo suzbijanje. Iz EUROPOL-a navode da je riječ o dijelu kontinuiranih napora u borbi protiv terorističkog sadržaja na internetu, upozoravajući da se takve mreže stalno prilagođavaju i zahtijevaju dugoročne, koordinirane odgovore.

Sjedinjene Američke Države žele promijeniti energetsku kartu na Zapadnom Balkanu kroz mrežu bilateralnih sporazuma o uvozu ukapljenog prirodnog plina (LNG), s ciljem smanjenja ovisnosti regije o Rusiji i jačanju energetskog koridora od južne do središnje Europe. Niz projekata planirano je od Hrvatske preko Bosne i Hercegovine, te Sjeverne Makedonije, Albanije, Crne Gore do Kosova i Srbije. Uključuju nove plinovode, LNG terminale i plinske elektrane, a praćeni su političkom i financijskom podrškom administracije u Washingtonu i Bruxellesu. Neki projekti već su u fazi izgradnje ili ugovaranja, drugi su u fazi planiranja, dok se cijeli regionalni energetski sustav postupno preusmjerava prema prirodnom plinu iz SAD-a, Azerbajdžana i Mediterana. Jonathan Stern, profesor na Oxfordskom institutu za energetske studije ukazuje da je jugoistočna Europa već razvila alternativne pravce. "Postoje LNG terminali u Grčkoj i Hrvatskoj, te Južni plinski koridor iz Azerbajdžana, uz rumunjsko plinsko polje Neptun Deep u Crnom moru čija eksploatacija bi trebala početi iduće godine, a rezerve se procjenjuju na 100 milijardi kubnih metara", kazao je Stern za Radio Slobodna Evropa. Kraj ovisnosti BiH o RusijiBosna i Hercegovina bila je prethodnih mjeseci u fokusu zbog projekta Južne plinske interkonekcije s Hrvatskom, koji bi entitetu Federacija BiH omogućio pristup LNG terminalu na Krku i alternativnim dobavljačima plina. Istodobno, vlasti drugog entiteta, Republike Srpske, nastavljaju razvijati zasebne plinske veze sa Srbijom, uključujući projekt Istočne interkonekcije od Bijeljine prema Banjoj Luci. BiH gotovo pet desetljeća u potpunosti ovisi o plinu iz Rusije koji stiže Turskim tokom i uglavnom koristi za grijanje u Sarajevu, pa je u usporedbi sa Srbijom zanemariv potrošač. Sporazum između BiH i Hrvatske o povezivanju plinovoda od Dalmacije prema središnjoj Bosni, s ograncima prema Hercegovini i sjeverozapadu zemlje, potpisan je uz sudjelovanje američkog ministra energetike Chrisa Wrighta u aprilu u Dubrovniku. Svemu je prethodila višemjesečna potpora službenog Washingtona projektu koji su nazvali "strateškim za energetsku sigurnost regije". Hrvatski dio projekta vodi državni Plinacro, dok je u BiH kao nositelj određena privatna američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy, čiji direktori su dio uskog kruga predsjednika SAD-a Donalda Trumpa. Projekt je izazvao kritike Europske komisije i Energetske zajednice, čiji je BiH član, zbog posebnog (lex specialis) zakona u Federaciji BiH u koji je unesena američka privatna firma, kao i pitanja usklađenosti s pravilima EU. "Projekt se mora provesti u okviru koji je u potpunosti usklađen s pravnom stečevinom Energetske zajednice i načelima energetske politike EU", kazala je za RSE Hanna Claeson, glasnogovornica Europske energetske zajednice (EnC) čiji članovi su zemlje EU, BiH i šire regije. BiH godišnje troši do 250 milijuna kubika plina, dok bi novim plinovodom trebalo teći oko 1,5 milijardi kubika, pa se razmatra i izgradnja plinskih elektrana koje bi mogle opskrbiti strujom oko 400.000 domaćinstava. Trenutno 80 posto struje se proizvodi u termoelektranama na ugljen, od kojih su neke izgrađene prije više od 50 godina. Planirani plinovod bi se povezao s postojećim koji dolazi iz Srbije. Međutim, profesor Jonathan Stern, s Oxfordskog instituta za energetske studije, smatra da plinovod "jeste važan za BiH, ali ne i za širu regiju". Međutim, on sumnja u isplativost ulaganja oko milijardu eura, kolika je procijenjena vrijednost novog plinovoda. "Hrvatska nema dostupan LNG kapacitet za tranzit plina preko BiH. A i kamo bi išao? Srbija ga sad može nabaviti preko Bugarske", kazao je Stern za RSE. Strateško partnerstvo Srbije i SAD-aSrbija širi plinsku infrastrukturu nastojeći zadržati ulogu regionalnog energetskog čvorišta, dok paralelno otvara prostor za američki LNG i nove zapadne investicije u energetskom sektoru. Ministrica energetike Srbije Dubravka Đedović Handanović potpisala je zajedničku izjavu sa SAD-om i više država istočne i centralne Europe na summitu u Washingtonu, u februaru ove godine. Direktor Srbijagasa Dušan Bajatović nakon toga je izjavio da će Srbija "morati kupovati američki gas", iako količine i formalni ugovori nisu definirani. Strateški sporazum sa SAD-om o energetici iz 2024. predviđa diversifikaciju izvora, ali formalnog ugovora o kupnji američkog LNG-a zasad nema. Američki plin mogao bi stizati preko hrvatskog terminala na Krku ili grčkog Aleksandrupolisa zahvaljujući novim interkonekcijama prema Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji. Srbija upravlja mrežom od oko 2.500 kilometara plinovoda i planira nove, uključujući i prema Sjevernoj Makedoniji, te proširuje skladište Banatski dvor. Trenutačno više od 80 posto plina dobiva iz Rusije preko Turskog toka. Unatoč najavama diversifikacije, ključni plinski energetski objekti u Srbiji, uključujući modernu elektranu-toplanu TE-TO Pančevo, i dalje su povezani s ruskim Gazpromom i Naftnom industrijom Srbije. LNG terminal u Baru i plinske elektraneCrna Gora, iako bez plinske mreže, postaje dio američkog LNG okvira kroz planove za terminal u luci Bar i buduće plinske elektrane. Crna Gora je, također, sudjelovala na američkom Transatlantskom plinskom sigurnosnom samitu u Washingtonu u februaru ove godine, gdje je potpisala zajedničku izjavu kojom je više zemalja centralne i južne Europe najavilo suradnju sa SAD-om u energetici. Iako su američke kompanije Enerflex i Wethington Energy Innovation još 2023. potpisale memorandum s Vladom Crne Gore o pripremi projekta, nije dogovorena opskrba LNG-om, definirane količine ili potpisani drugi ugovori. Podgorica je posljednjih godina podržavala projekt Jonsko-jadranskog plinovoda (IAP), koji bi povezao Transjadranski plinovod (TAP) u Albaniji s Hrvatskom, no on je još u idejnoj fazi. Razmatra se niz plinskih elektrana snage od 50 do 400 megavata u Baru, Podgorici i Pljevljima, uključujući hibridne modele i prenamjene postojećih postrojenja. "Sve razmatrane opcije su tehnički izvedive i ekonomski isplative", prema studijama koje su za Elektroprivreda Crne Gore, a izradile japanska JERA i švicarski SS&A Power Consultancy. Ovisno o kapacitetu postrojenja i izvoru opskrbe plinom, ulaganja se procjenjuju u rasponu od 233 do 362 milijuna eura. Kosovo trenutno izvan planovaKosovo nema plinsku infrastrukturu i u potpunosti se oslanja na termoelektrane na ugljen. Projekt plinske interkonekcije sa Sjevernom Makedonijom bio je uključen u investicijski plan EU za Zapadni Balkan, ali je zaustavljen zbog, kako su naveli iz vlade, visokih troškova i strateškog fokusa na obnovljive izvore. Plinovod bi Kosovu omogućio pristup plinu iz grčkih LNG terminala na Egejskom moru, a ideja je bila i izgraditi plinovod prema Albaniji. "Ako i kada se tržišne okolnosti promijene i poslovno okruženje postane privlačnije, Ministarstvo energetike [SAD-a] bit će spremno pomoći u povezivanju američkih kompanija s partnerima na Kosovu", kazao je za RSE Joshua Volz, specijalni izaslanik američkog Ministarstva energetike. Kosovo je odbilo uložiti oko 200 milijuna dolara američkog novca u plinsku infrastrukturu kroz program Millennium Challenge Corporation (MCC) i preusmjerilo je sredstva u baterijske sisteme za pohranu. Sjeverna Makedonija ključna karika južnog koridoraSkopje trenutačno gradi novu plinsku infrastrukturu uz potporu Washingtona i Brisela, nastojeći prekinuti desetljećima dugu ovisnost o ruskom plinu i pozicionirati se kao novo regionalno energetsko čvorište. Sjeverna Makedonija je članica NATO-a i kandidatkinja za članstvo u EU, pa je diversifikacija opskrbe postala i geopolitičko pitanje. Ključna kogeneracijska elektrana TE-TO Skopje, koja opskrbljuje glavni grad toplinskom energijom i proizvodi struju, ovisi o ruskom plinu i pod kontrolom je ruske grupacije Sintez. Skopje je američkim dobavljačima potpisalo memorandum o kupnji američkog LNG-a, ali detalji nisu javno objavljeni. Plinovod Gevgelija-Negotino je u izgradnji i povezat će ovu zemlju s grčkim LNG terminalima, s početnim kapacitetom od 1,5 milijardi kubika godišnje. EU institucije financiraju projekt kombinacijom kredita i bespovratnih sredstava, dok se paralelno planira interkonekcija sa Srbijom, čiji bi radovi trebali početi 2027. godine. "Sjeverna Makedonija planira izgradnju 67 novih energetskih objekata ukupne instalirane snage 4.416 megavata, uključujući jedno kogeneracijsko postrojenje u blizini Negotina", kazali su iz Ministarstva energetike, rudarstva i mineralnih sirovina Sjeverne Makedonije za RSE. Albanski LNG čvor na JadranuAlbanija je u travnju 2026. potpisala strateški sporazum vrijedan šest milijardi dolara s američkom kompanijom Venture Global i grčkom kompanijom Aktor LNG USA koja kupuje LNG iz SAD-a za dugoročnu isporuku ukapljenog plina od 2030. godine. Plan uključuje razvoj energetskog centra u Valoni s LNG terminalom i plinskom elektranom snage oko 380 megavata, uz povezivanje na postojeći Transjadranski plinovod (TAP) koji od 2020. godine vodi plin iz Azerbajdžana do Italije. Projekt podržava američka administracija, koja Albaniju vidi kao potencijalnu ulaznu točku za distribuciju američkog plina prema Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i drugim dijelovima Zapadnog Balkana. Albanija nema funkcionalnu unutarnju plinsku mrežu, a postojeća infrastruktura iz socijalističkog razdoblja uglavnom je neupotrebljiva. Za Albaniju, koja gotovo svu električnu energiju proizvodi iz hidroelektrana, izgradnja nove plinske elektrane bila bi sigurnosna rezerva u razdobljima suše i rastuće potrošnje. "Rješenje za plinofikaciju Albanije je izgradnja Jonsko-jadranskog plinovoda (IAP) i povezivanje s LNG terminalom u Hrvatskoj, spajanje na Transjadranski plinovod (TAP) kojim stiže plin iz kaspijske regije te izgradnja LNG terminala i skladišta plina u Dumrei", kaže Stavri Dhima, s Europskog univerziteta u Tirani koji je 20 godina radio u Institutu za istraživanje nafte i plina u Fieru. LNG terminal u luci Vlore mogao bi biti plinsko čvorište za opskrbu Albanije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Kosova, a preko IAP-a i TAP-a plin bi mogao ići i za BiH i Italiju. "Sama infrastruktura ne garantira energetsku sigurnost", rekla je za RSE Sophie Corbeau iz Centra za globalnu energetsku politiku u Parizu govoreći o planovima izgradnje novih LNG terminala, plinovoda i plinskih termoelektrana. Corbeau je naglasila da zemlje koje žele smanjiti ovisnost o ruskom plinu moraju najprije osigurati i pouzdane dugoročne ugovore o opskrbi kod više drugih dobavljača.

U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo o tome zašto se tri i po decenije nakon raspada Jugoslavije i dalje crtaju karte podjele Bosne i Hercegovine. Sagovornici su bili dva istoričara – Tvrtko Jakovina iz Zagreba i Husnija Kamberović iz Sarajeva. Bilo je riječi o tome koliko zabrinjavaju poruke sa nedavnog Tradfesta u Zagrebu koji je okupio konzervativne teoretičare i aktiviste iz Hrvatske i svijeta i na kome je prezentirana nova mapa podjele Bosne i Hercegovine, zašto se vlada Hrvatske nije ogradila od poruka tog skupa i da li je Katolička crkva, koja se devedesetih godina oštro protivila podjeli Bosne i Hercegovine, promijenila svoj stav. Razgovaralo se i o tome da li su karte podjele Bosne i Hercegovine počele da kruže nakon famoznog sastanka Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića marta 1991. u Karađorđevu na kome je navodno postignut dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine, ko je stajao iza takozvanog non papera koji je pojavio aprila 2021. i proširio po evropskim prestonicama i u kojem se govorilo o prekrajanju granica Zapadnog Balkana uključujući i podjelu Bosne i Hercegovine, da li zvanični Beograd ne crta mape podjele Bosne i Hercegovine zato što za njih taj posao obavlja Milorad Dodik, kao i o tome da li priče o podjeli Bosne i Hercegovine može zaustaviti jedino njen ulazak u Evropsku uniju. Omer Karabeg: Povod za ovaj razgovor je karta podjele Bosne i Hercegovine koja je prezentirana na nedavnom Tradfestu u Zagrebu koji je okupio konzervativne teoretičare i aktiviste iz Hrvatske i svijeta. Ta karta teritorijalno dijeli Bosnu i Hercegovinu na hrvatski, srpski i bošnjački dio. Koliko su ozbiljne poruke ovog skupa? Husnija Kamberović: Mislim da značaj tih poruka ne bi trebalo niti preuveličavati, niti ignorirati. Ne bi ih trebalo preuveličavati zato što to nije prvi put da se slične karte pojavljuju bilo kod nas, bilo u susjedstvu, ili negdje vani, ali ih ne bi trebalo ni ignorirati jer je očito u pitanju ispitivanje terena za možda neke ozbiljnije akcije. Kod nas u Bosni i Hercegovini najviše pažnje posvećeno je istupu kardinala Puljića na tom skupu mada se ispostavilo da je njegovo obraćanje namjerno selektivno preneseno kako bi se izazvala negativna reakcija. Poruke sa skupa u Zagrebu su ozbiljna stvar o kojoj treba voditi računa, ali nije toliko ključna da treba dizati čitav svijet na noge zbog toga. Tvrtko Jakovina: Rekao bih da 35 godina ne traje samo isti tip iscrtavanja granica Bosne i Hercegovine, nego da veliki dio naših zemalja 35 godina govori o istim temama sa često slabašnim direktnim posljedicama. Tako bih gledao i na taj skup u Zagrebu. Veliki dio hrvatske politike, možda još i prije nego je Hrvatska postala samostalna država, govori o Bosni i Hercegovini u smislu nekakvih razgraničenja i podjela. Postoji veliki broj takvih pojedinaca, naročito na desnici, ali nisam siguran da je to nešto što se izravno preljeva u aktivnu i stvarnu politiku Katolička crkvaOmer Karabeg: Kako tumačite činjenicu da se zvanični Zagreb nije ogradio od poruka tog skupa o podjeli Bosne i Hercegovine? Naprotiv, tom skupu je prisustvovao i savjetnik ministra vanjskih poslova Hrvatske. Tvrtko Jakovina: To je zbog toga što je vladajući HDZ (Hrvatska demokratska zajednica) matična desna stranka među Hrvatima. Nemate gotovo nijednu ekstremnu desnu stranku čiji političari ili osnivači u jednom trenutku nisu bili u HDZ-u, pa onda iz HDZ-a iskočili, da bi se potom često u HDZ vratili. Takva je bila Hrvatska zora, takav je bio Hrvatski istinski preporod, takav je sada Domovinski pokret. Kada bi se HDZ ogradio od tog skupa, riskirao bi da se te ekstremne satelitske stranke, koje povremeno otpadnu sa njihovog desnog krila, možda ne vrate matičnoj stranci ili da s njom ne koaliraju kada dođe trenutak da se potvrdi HDZ-ovu nadmoć. Mislim da je to jedini razlog. Husnija Kamberović: Bilo bi dobro da je Vlada Hrvatske imala svoj stav o tom skupu. Ali ona nije bila organizator, pa nije imala ni formalnu obavezu da se ograđuje što, naravno, ne znači da neki ljudi iz vlade nisu znali o čemu se radi. Ali za mene je poražavajuća jedna druga činjenica – da se u krugovima Katoličke crkve mijenja stav o Bosni i Hercegovini i da sve više preovlađuje ideja o potrebi podjele Bosne i Hercegovine ili barem stvaranja trećeg, hrvatskog entiteta. A znamo koliko je Katolička crkva, pogotovo početkom devedesetih godina, bila protiv podjele Bosne i Hercegovine i protiv trećeg entiteta. To znamo iz brojnih izvora, o tome svjedoči i dnevnik kardinala Franje Kuharića. Taj stav se danas mijenja i trebalo bi istražiti šta se u međuvremenu desilo da su neki ljudi u Katoličkoj crkvi, uključujući i kardinala Puljića, koji su nekad bili protiv podjele promijenili stav i došli do toga da je treći entitet možda jedno rješenje. Mene više zabrinjava taj stav Katoličke crkve s obzirom i na uticaj koji ona ima među Hrvatima u Bosni i Hercegovini, nego to što se Vlada Hrvatske nije ogradila. KarađorđevoOmer Karabeg: Da li su karte podjele Bosne i Hercegovine počele da kruže nakon sastanka Franje Tuđmana i Slobodana Milošević marta 1991. godine u Karađorđevu? Šta su istoričari utvrdili – da li je tamo stvarno bio postignut dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine? Tvrtko Jakovina: Razgovor u Karađorđevu i razgovori koji su u tom kontekstu vođeni sigurno su mogli ohrabriti neke ljude da urade ono što su uradili. Ali ne treba vam razgovor u Karađorđevu. Ratne operacije koje su se iza toga događale i stanje na terenu, koje je nastalo, forsira taj tip rasprava. I to ne bi prestalo čak ni da imate idiličnu situaciju na prostoru Bosne i Hercegovine i Federacije BiH. Husnija Kamberović: Nije nikakva tajna da je bio taj susret u Karađorđevu. O tome su izvjestili mediji, ali je ostala tajna o čemu su oni sve razgovarali i da li su postigli nekakav dogovor. Niko nije pronašao nikakav pisani dokument, ali postoji velika vjerovatnoća da se razgovaralo o podjeli Bosne i Hercegovine. Te informacije su tada stizale i do krugova Katoličke crkve. Opet ću pomenuti kardinala Kuharića koji je svjedočio da su do njega došle vijesti da su u Karađorđevu Tuđman i Milošević razgovarali o podjeli Bosne i Hercegovine. A kao što je kolega Jakovina rekao i ratne operacije, koje su se događale nakon tog razgovora, ostavljale su dojam da je u Karađorđevu postignuta neka vrsta dogovora o podjeli Bosne i Hercegovine. Ali tih razgovora je bilo i prije susreta u Karađorđevu. O tome svjedoči Tuđmanov razgovor sa delegacijom HDZ-a i SDS-a (Srpska demokratska stranka) iz BiH 8. januara 1991, dan prije proglašenja Republike Srpske. Tada su predstavnici SDS-a, saopćavajući Tuđmanu da će oni sutra proglasiti Republiku Srpsku, sugerirali da bi nešto slično trebalo da naprave i bosanskohercegovački Hrvati. Non paperOmer Karabeg: Nakon završetka rata mape podjele Bosne i Hercegovine pojavljivale su se u raznim prilikama. Najozbiljniji je bio takozvani non paper koji se pojavio aprila 2021. godine i koji se zalagao za prekrajanje granica Zapadnog Balkana što je uključivalo i podjelu Bosne i Hercegovine. Taj papir se proširio i po nekim evropskim prestonicama. Koliko je tačno da je iza njega stajao tadašnji slovenački desničarski premijer Janez Janša? Tvrtko Jakovina: To nije bila osobita tajna. Samo se razmišljalo koji je bio razlog i šta je htio time postići. Takav potez je uvijek kompliciran kad imate političare i zemlje koje time mogu dosta izgubiti ili poslati lošu poruku, a same nisu u mogućnosti nešto promijeniti. Stvar postaje ozbiljna ako iza neke takve inicijative stoje Francuska ili Njemačka. One to neće izravno plasirati nego će zamoliti neku zemlju ili neke političare da to plasiraju. Tada se stvari mogu zakomplicirati. Međutim, u svijetu kakav je danas prilike se do te mjere mogu destabilizirati da uđemo u totalni kaos. Zato vjerujem da će se doći do procjene da je evropskom kontinentu već dosta kaosa i da si nitko ne može priuštiti dodatni kaos u centru Balkana, pa će se stvari nastaviti kao i proteklih 30 godina. Omer Karabeg: Gospodine Kamberoviću, mislite li da je Janša to uradio na svoju ruku ili je neko stajao iza njega? Husnija Kamberović: Teško je odgovoriti na to pitanje jer, kad je riječ o non paperima, nikad se ne zna ko sve stoji iza njih i kako se oni interpretiraju. Desetak godina prije non papera, koji se pripisuje Janezu Janši, bio je jedan izvještaj bivšeg predsjednika Slovenije Milana Kučana koji je krivo interpretiran kao prijedlog o podjeli Bosne i Hercegovine. Ali ključno je da prekrajanju granica, pogotovo na Balkanu, nije moguće bez rata. I zato bi najbolje bilo priču o potrebi promjene granica na Balkanu zaustaviti na vrijeme da ne bi došlo do novog krvoprolića. A jedan novi rat na Balkanu sigurno bi snažno pogodio i Evropu. Beograd bez novih mapaOmer Karabeg: Koliko znam u Srbiji nisu crtane mape podjele Bosne i Hercegovine ili bar nisu objavljivane. To je radio i još uvijek radi Milorad Dodik, lider Republike Srpske. Da li Beograd prećutno podržava njegovo zalaganje za otcjepljenje Republike Srpske i njeno pripajanje Srbiji? Tvrtko Jakovina: To ne mora da radi Beograd kada postoji Republika Srpska koja ne može više i glasnije govoriti o izlišnosti postojanja Bosne i Hercegovine. Mi to praktički slušamo od prvoga dana. Zbog toga u Srbiji nije bilo potrebe da se nešto dodatno crta. Uostalom nove mape u kojima bi se povećala Republika Srpska izazvale bi ne samo žestoku reakciju druge strane, nego bi mogle dovesti do približavanja Hrvata i Bošnjaka. Zbog toga se to u Srbiji ne radi iako vjerojatno postoje mnogi koji smatraju da bi cijela Bosna i Hercegovina trebala da pripada srpskom svetu. A sto se tiče Hrvatske, mi danas ponovo govorimo o 8. svibnju 1945. godine, danu oslobođenja Zagreba, više nego o bilo čemu drugome. Doći će uskoro i Bleiburg koji će, naravno, opet biti centralni događaj. To su stvari koje su ovdje stalno prisutne zato jer jednom dijelu hrvatske i regionalne politike odgovara da to postane lajtmotiv da bi se tim pričama probudio isti tip osjećaja kao što je bio prije 30 godina. To je politika koja troši vrijeme. Ta vrsta politike u Hrvatskoj nije napravila osobite probitke ni prema Bosni i Hercegovini. Naši zagovori takve politike nisu prihvaćeni od naših evropskih partnera. Umjesto da se bavimo korisnijim stvarima mi znamo u kojem mjesecu, u kojem tjednu i u kojem danu koju temu ćemo ponovo otvoriti. Husnija Kamberović: Mislim da podrška Beograda Dodikovom zalaganju za otcjepljenje Republike Srpske više nije ni prećutna. Možda se to ne čuje iz Vučićevih usta, ali to čujemo od ključnih političara u Srbiji – od Vulina, pa dalje. U Srbiji se ne crtaju nove mape jer oni već imaju iscrtane mape i granice. Beograd se s jedne strane grčevito bori da sačuva i učvrsti postojeće granice Republike Srpske, a s druge faktički integrira Republiku Srpsku u prostor Srbije u infrastrukturnom, privrednom, obrazovnom, kulturnom i svakom drugom smislu. Ne znam da li je to u interesu običnih ljudi u Srbiji i Republici Srpskoj, a ne znam ni koliko je to u interesu rukovodstva Republike Srpske. Milorad Dodik stalno prijeti secesijom, a nisam siguran kakva bi bila njegova pozicija ako bi došlo do totalnog uključivanja Republike Srpske u državni okvir Srbije. Zagreb i treći entitetOmer Karabeg: Da li zvanični Zagreb prećutno podržava zalaganje bosanskohercegovačkog HDZ-a za osnivanje trećeg, hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini? Da li se u Zagrebu smatra da bi jedino u tom slučaju Hrvati u Bosni i Hercegovini bili ravnopravni? Tvrtko Jakovina: Mislim da je jedino pitanje da li HDZ BiH upravlja Zagrebom ili je obrnuto. Drugog pitanja tu nema. Ali to ne mora biti ništa ni posebno neobično, ni čudno. Pa, za vrijeme rata imali smo generale koji su služili i na području Bosne i Hercegovine i na području Hrvatske i prelazili iz jedne vojske u drugu. Sada imate bivšu ambasadoricu Bosne i Hercegovine koja je zastupnica Hrvatske u Europskom parlamentu. To je poruka koju ekstremni desni pokret HDZ šalje svojim biračima ili barem najekstremnijem krilu svoje stranke. Pitanje je samo jesu li te politike uspješne. Osim toga imate demografiju zbog koje uskoro te politike uopće neće biti relevantne. Omer Karabeg: Mislite na iseljavanje Hrvata iz Bosne i Hercegovine? Tvrtko Jakovina: Apsolutno, mnogi su iskoristili mogućnost dvostrukih putnih dokumenta, ali ne događa se ništa specijalno što se ne događa svima drugima. Samo kad vas je malo, to se jako osjeti. Husnija Kamberović: Mislim da je stav zvaničnog Zagreba da bi osnivanjem trećeg entiteta Hrvati konačno postali ravnopravni. Čini mi se da se u tome slažu i vlada i predsjednik Hrvatske. Moje je, međutim, uvjerenje da bi stvaranje trećeg entiteta pogoršalo situaciju mnogih Hrvata u Bosni i Hercegovini. Mislim da bi pogotovo Hrvati u srednjoj Bosni, pa ako hoćete i u Sarajevu, zapravo tek tada bili marginalizirani. Naravno da bi to dovelo i do dodatne marginalizacije Bošnjaka u Hercegovini – u Mostaru, Stocu i drugim gradovima. Dakle, ja mislim da treći entitet nije rješenje i da bi puno bolje bilo tražiti neki drugi put kako bi nestao taj osjećaj Hrvata da su u Bosni i Hercegovini marginalizirani. Tvrtko Jakovina: Očito je da kod Hrvata postoji nezadovoljstvo. Bilo je to vidljivo i sa izborom Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Uostalom i Plenković i Milanović, koji se međusobno ne mogu podnijeti, svejedno imaju poklapajuće poglede oko politike prema Bosni i Hercegovini. Cunami i poplaveOmer Karabeg: Mislite li da crtanje mapa podjele Bosne i Hercegovine neće prestati sve dok Bosna i Hercegovina jednog dana, a taj dan je daleko, ne uđe u Evropsku uniju? Husnija Kamberović: Ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju sigurno je rješenje. Ali ne treba biti apsolutno uvjeren da bi ulazak u Evropsku uniju značio da će prestati crtanja granica. Svjedočimo koliko su danas čak i među članicama Evropske unije granice itekako važne i sve više dobijaju na značaju. Ali ulazak u Evropsku uniju je daleko i trebalo bi se okrenuti nečemu što je bliže ili izvjesnije. Mislim da je najvažnije da postignemo dogovor o našoj budućnosti. Taj dogovor bi morao imati nekoliko ključnih tačaka. Jedna je eliminacija straha da će vas potisnuti i marginalizirati, druga je garantiranje cjelovitosti države, a treća odbacivanje svih vrsta secesionizma. Mislim da bi se na takvom dogovoru mogla graditi neka nova, prihvatljivija Bosna i Hercegovina koja bi garantirala ravnopravnost svih. Vjerujem da bi to moglo obeshrabriti i obesmisliti diskusije o novim mapama i novim podjelama Bosne i Hercegovine. Tvrtko Jakovina: Provincija Aceh u Indoneziji godinama je zagovarala otcjepljenja zbog islamskih zakona koji su tamo stroži i nafte koju imaju i sve je to tako trajalo do cunamija nakon čega su shvatili da je solidarnost sa ostatkom Indonezije puno važnija jer se sami ne bi mogli izvući iz takve krize. S obzirom da mi vjerojatno nikad nećemo imati cunami da bi nas prirodna katastrofa ujedinila i da nemamo novu generaciju političara, čini mu se da ćemo nastaviti živjeti kao i do sada uz manju ili veću trešnju našeg vlaka koja stoji ili se po inerciji kreće vrlo sporo. To je zapravo najviše što možemo očekivati. Husnija Kamberović: Slična situacija bila je u Bosni i Hercegovini 2014. kada su bile velike poplave. Tada su ljudi pokazali nevjerovatnu solidarnost, gradovi iz Federacije pomagali su gradovima u Republici Srpskoj i obratno, nesreća je ujedinila Bosnu i Hercegovinu, ali su političke elite to brzo zaboravile. Zato bih pravio razliku između potrebe građana da prevazilaze granice koje ih razdvajaju i potrebe političara da stalno crtaju nove granice.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine nije ovlašten i neće nuditi model rješenja državne imovine, poručio je predsjednik ove institucije Mirsad Ćeman u Sarajevu na konferenciji za novinare 15. maja. Sudije Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine podsjetile su kako je ovo pitanje u nadležnosti Parlamenta Bosne i Hercegovine, te da se do konačnog rješenja državnom imovinom smatra imovina naslijeđena sukcesijom bivše Jugoslavije (SFRJ), kao i imovina nekadašnje Socijalističke Republike BiH, uključujući šume, rijeke i poljoprivredno zemljište. Inače, raspolaganje državnom imovinom u BiH je zabranjeno duže od 20 godina, otkad je zakon o tome nametnuo tadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown). Zakon ostaje na snazi, sve dok ne bude usvojen novi koji će definisati šta je državna imovina, ko i kako njome raspolaže, što politički predstavnici iz bh. entiteta Republika Srpska već godinama blokiraju. Sutkinja Larisa Velić je upozorila da neusvajanje ovog zakona i dalje predstavlja ozbiljan problem i može dovesti do novih sporova pred Ustavnim sudom, posebno u kontekstu infrastrukturnih projekata poput južne interkonekcije. Istakla je kako prema sadašnjim propisima, ukoliko i dođe do prenamjene zemljišta, to ne znači i da će se mijenjati titular. "Neki se drže starog zakona o građevinskom zemljištu i kada se promijeni namjena da se mijenja i titular, odnosno njegov vlasnik postaje lokalna zajednica, ali, od 2003. godine to nije moguće", kazala je Velić. Projekt Južne plinske interkonekcije predviđa izgradnju plinovoda od Zagvozda (Splita) u Hrvatskoj, preko Posušja u Hercegovini, do Travnika u središnjoj Bosni, s odvojkom prema Mostaru. Zakonom je projekt proglašen strateškim i od javnog interesa, čime su jedinice lokalne samouprave obvezane ustupiti svoje zemljište bez naknade. Američka ambasada u Sarajevu javno je podržala projekt i sudjelovala je u povezivanju domaćih dužnosnika s predstavnicima američke kompanije. Nepopunjenost suda utiče na rezultateUstavni sud Bosne i Hercegovine, kako je navedeno na konferenciji za novinare suočava se sa ozbiljnim posljedicama zbog nepopunjenog sudijskog sastava. "Broj neriješenih predmeta dostigao je 13.625, dok ih je ranije bilo manje od 3.000", kazao je Ćeman. Sudije iz Republike Srpske trenutno nedostaju jer ih Narodna skupština RS nije imenovala, uglavnom zbog političkih nesuglasica, zbog čega Sud radi u nepotpunom sastavu. Inače, Ustavni sud Bosne i Hercegovine treba da ima devet sudija. Četiri bira Parlament Federacije BiH, dvoje sudija bira Narodna skupština Republike Srpske, dok troje stranih sudija imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava iz Strasbourga. Na konferenciji za medije, na kojoj su predstavljeni rezultati rada Suda za 2025. godinu Ćeman je istakao da je tokom prošle godine Sud zaprimio 5.671 predmet, a riješio 2.503. Istakao je da zbog nedostatka sudija više ne funkcioniše ni Veliko vijeće, koje je ranije rješavalo gotovo sve predmete, pa se sada odlučuje uglavnom na plenarnim sjednicama, što dodatno usporava rad. Ćeman je pozvao vlasti da hitno imenuju nedostajuće sudije, ističući da Sud i dalje ostaje ustavan i legitiman. Za neprovođenje odluka nadležno Tužilaštvo BiHOcijenio je kako Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ima nadležnost da reaguje kada je u pitanju neprovođenje odluka koje Ustavni sud donese, podsjećajući da se u tom slučaju moraju aktivirati mehanizmi krivične odgovornosti. "Tužilaštvo postupa oprezno, sporo i bez rezultata. Nema optužnica niti presuda", naveo je on. Potpredsjednica Suda Valerija Galić podsjetila je da su odluke Suda konačne i obavezujuće, ali da se u praksi često ignoriraju. Jedan od primjera presuda je i takozvana odluka Ljubić, ali da analizu njenog izvršenja sud ne može provesti jer ne radi u punom kapacitetu. "Prema posljednjem izvještaju od 26. marta presuda je također uz zaključak da se od Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zatraži očitovanje o utjecaju amandmana visokog predstavnika na utvrđenu obvezu iz odluke. Dakle, ona se vodi kao neizvršena", kazala je Galić.

Zbog sumnje kineske Exim banke u sposobnosti Vlade Republike Srpske da otplati kredit, finansiranje Hidroelektrane Dabar prošlog ljeta je privremeno zaustavljeno. To je za Radio Slobodna Evropa potvrđeno iz ovog preduzeća. Kineski izvođač "Gezhouba grupa" smanjio je svoje aktivnosti dok traje procjena rizika kredita za jedan od najvećih energetskih projekata u BiH, vrijedan više od 220 miliona evra. Projekat se finansira iz kredita kineske Exim banke 85 odsto za koji garantuje Vlada Republike Srpske, jednog od dva bh. entiteta, dok je ostatak sredstava obezbijedilo javno preduzeće Elektroprivreda RS. "Banka u svakom momentu ima svog tehničkog konsultanta gdje ona vrši analizu projekta i njegove izvedivosti. To je nešto što je praksa kineskih banaka da u toku projekta vrše analize rizika", pojašnjava za RSE Danilo Ilić, direktor HE Dabar. On uvjerava da je procjena rizika završena, i da će se finansiranje i radovi nastaviti punom parom krajem maja. Na gradilištu kod Trebinja, na jugu Bosne i Hercegovine, danas je znatno manje radnika, kažu za RSE iz organizacije Bankwatch, koja prati izgradnju kineskih energetskih projekata na Zapadnom Balkanu, a koja je posjetila gradilište početkom maja. "Iako su neki kineski radnici još uvijek na lokaciji, razina aktivnosti je puno niža nego prošli put kada smo je posjetili, a zastave kineske firme su uklonjene", navodi Pipa Galop (Pippa Gallop) iz ove organizacije. Iz Elektroprivrede RS, kao ni entitetskog Ministarstva energetike i rudarstva, nije odgovoreno na upite RSE o zastojima na projektu. Ugovor za izgradnju HE Dabar je potpisan između Vlade RS i Gezhouba grupe 2021. godine, ali nikad nije javno objavljen. Radovi su počeli dvije godine kasnije. Kompanija "HE Dabar" je u vlasništvu Hidroelektrana na Trebišnjici, čiji većinski vlasnik je Elektroprivreda RS, javno entitetsko preduzeće za proizvodnju, distribuciju i snabdijevanje strujom. Elektrana je dio planiranog hidroenergetskog megaprojekta "Gornji horizonti", u okviru kojeg je planirano sedam hidroelektrana u slivu rijeka Neretve i Trebišnjice. Od početka izgradnje, HE Dabar se suočava sa tužbama ekoloških udruženja, te upozorenjima da će projekat imati veliku štetu po životnu sredinu. Radovi smanjeni, ali tekuDanilo Ilić priznaje da se radi manje, ali da je Gezhouba nastavila radove, te da je na terenu trenutno njihovih 70 radnika. Kaže da trenutno nemaju obaveza prema Gezhouba grupi, te da su svoj udio u projektu, uplatili već na početku izgradnje. Navodi da se izvođač obavezao da će sve biti završeno 2027. godine, do kraja oktobra, te da i on očekuje da će hidroelektrana tada biti puštena u probni rad. Resorni ministar Petar Đokić, početkom maja je izjavio da je izgradnja "usporena, a ne zaustavljena". "Moraju biti riješena neka pitanja sa nosiocem projekta, a to je kompanija iz Kine i podizvođači", kazao je Đokić. Takođe, rekao je da sa kineskom kompanijom moraju biti riješena "određena finansijska pitanja", rekavši da je u pitanju značajan iznos, ali ne govoreći konkretno o čemu se radi. Šta kažu domaći izvođači?U izgradnji hidroelektrane, učestvuje i banjalučki "Integral inženjering". Iz ove kompanije u odgovoru za RSE navode da su oni i dalje na terenu, i da rade u punom kapacitetu. Pojašnjavaju da su radili na izgradnji "dovodnog tunela, ulazne građevine i pristupnih tunela HE Dabar", kao i istražno-projektantske radove. Vrijednost posla je 142,5 miliona maraka (oko 73 miliona evra). Navode da je bilo kašnjenja u plaćanju radova, ali da su "nesporne obaveze" prema njima ispunjene. "Dio otvorenih potraživanja se rješava u skladu sa ugovorom i važećim zakonima", kažu u firmi. Tunelsku cijev su probili krajem oktobra prošle, a kompletan završetak radova očekuju do kraja ove godine. Direktor HE Dabar ističe da objekat Integrala nije dio originalnog ugovora, i da ga oni finansiraju iz vlastitih sredstava. 'Razvlačenje' projekataPipa Galop iz Bankwatcha kaže da je za nju djelimično iznenađenje da je projekat usporen. "S obzirom na visoku razinu političke podrške koju je ovaj projekt dobio, ovaj novi razvoj događaja je donekle iznenađujući. Međutim, ako uzmemo u obzir nerealan način na koji se energetski i infrastrukturni projekti planiraju u Bosni i Hercegovini, to je manje iznenađujuće", rekla je ona. Dodaje da očekuju dodatne probleme, zbog složenosti krškog terena gdje se gradi i uticaja klimatskih promjena. Damir Miljević, ekonomski i energetski analitičar, kaže za RSE da je kineske projekte sa lokalnim partnerima teško komentarisati, jer se radi netransparentno. "Javnost nikad nije upoznata sa aranžmanima koji su pravljeni", istakao je Miljević. Navodi i kako lokalni energetski projekti često ulaze u probleme, jer se u njih ulazi "grlom u jagode", odnosno bez zatvorene finansijske konstrukcije. "Drugi problem je što elektroprivrede koje 30 godina ništa nisu investirale u ozbiljne kapacitete, očito se ne znaju nositi sa takvom vrstom projekta", rekao je Miljević. Sporna hidroelektranaDirektor HE Dabar tvrdi da trenutno nema pravnih prepreka za izgradnju, da su svi pravni sporovi do sada "pali", i da su ekološka i građevinska dozvola na snazi. Zbog gradnje je ranije pokrenuto nekoliko sporova, koje je, uglavnom, pokretala sarajevska ekološka organizacija Aarhus centar. Iako je Okružni sud u Banjaluci nekoliko puta presudio u korist centra, izgradnja se nastavila, a nakon što su originalne građevinske dozvole poništavane, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS je izdavalo nove. Iz organizacije Bankwatch naglašavaju da se oni protive cijelom sistemu "Gornji horizonti", jer bi on, kako navode, proizvodio skromnu količinu električne energije u poređenju sa štetom koju bi nanio. "Plavljenje najplodnijeg dijela Nevesinjskog polja za takav projekat nema smisla. Akumulacija možda, čak, neće ni pravilno zadržavati vodu, s obzirom na nepredvidivost kraškog terena, a ljudi u tom području nam već govore da kišna sezona traje mnogo kraće nego ranije", izjavila je Pipa Galop iz ove organizacije. Projekti 'Gezhoube' u BiHGezhouba grupa je građevinska kompanija bazirana u Vuhanu, koja se bavi velikim projektima u Kini i inostranstvu, uključujući hidroelektrane, brane, puteve i mostove. Radi se o podružnici kineskog državnog energetskog konglomerata, Energy China. Ovo je trenutno jedini projekat koji rade u BiH, iako su ranije imali nekoliko neuspješnih pokušaja. Oni su zajedno sa drugom kineskom kompanijom dobili posao na izgradnji Bloka 7 tuzlanske termoelektrane, jednom od najznačajnijih energetskih projekata u BiH. Povukli su se iz ovog projekta nakon što je od izgradnje odustao podizvođač radova, američki "General Electric", a Elektroprivreda BiH nije prihvatila da Kinezi sami obezbijede ključnu opremu. Na kraju je ovaj ugovor raskinut, a avans u iznosu od nekoliko stotina miliona maraka je vraćen Elektroprivredi. Kineska grupacija je, takođe, htjela da učestvuje u izgradnji tunela Prenj na trasi autoputa na koridoru Vc na jugu BiH, ali su za to dostavili lažnu dokumentaciju, te su bili diskvalifikovani.

Povlačenje Christiana Schmidta s pozicije visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (BiH) "dolazi u pravom momentu", ocijenio je portaparol State Departmenta u komentaru za Radio Slobodna Evropa (RSE). “Visoki predstavnik Schmidt obavijestio je Vijeće za provedbu mira (PIC) o svojoj odluci da se povuče s funkcije. Priznajemo godine predanog rada i dostignuća gospodina Schmidt u BiH. Njegova odluka da napusti Sarajevo dolazi u pravom trenutku, dok međunarodna zajednica zajedno radi na okretanju nove stranice i deeskalaciji tenzija u BiH", odgovoreno je na pitanje RSE da li je State Department bio informisan o Schmidtovim planovima za povlačenje. Zaključuje se da SAD ostaju privržene Dejtonskom sporazumu, suverenitetu i nezavisnosti BiH. Scmidt je u ponedjeljak, 11. maja saopštio da se povlači iz "ličnih razloga" ali i da će na toj poziciji ostati do imenovanja nasljednika kojeg bi trebalo predložiti Vijeće za provedbu mira u BiH, koje čine SAD, Turska, Velika Britanija, Japan i više članica EU. "Proces imenovanja mog nasljednika već je počeo i očekujem da ću poziciju napustiti u junu", kazao je Schmidt. Dan kasnije se obratio na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a u New Yorku, gdje je diskutovano i o budućnosti kancelarije visokog predstavnika (OHR) u BiH. Sjedinjene Američke Države poručile su da Ured visokog predstavnika (OHR) "nikada nije trebao biti trajna institucija", uz stav da se ovlasti trebaju postupno prenijeti na domaće lidere. "Sljedeći visoki predstavnik treba prenijeti odgovornosti na lokalne lidere”, rekla je predstavnica SAD-a Tammy Bruce. Ona se zahvalila Schmidt-u i podvukla da bi budući visoki predstavnik trebalo da ima "znatno ograničeniji mandat". Kada je riječ o Kini i Rusiji, koje su od njegovog imenovanja 2022. godine, osporavali legitimitet Schmidtovog izbora, na sjednici u UN-u zauzele su kritičan stav prema OHR-u. Peking je pozvao na smanjenje vanjskog utjecaja, dok je Moskva pozvala na zatvaranje Ureda visokog predstavnika i odbacila legitimitet Schmidta.

Međunarodni rezidualni mehanizam u Hagu saopštio je 14. maja da je odbio zahtev pravnih zastupnika osuđenika za ratne zločine Ratka Mladića za privremeno puštanje na slobodu. Mehanizam je saopštio da su nezavisni medicinski eksperti zaključili da Služba za medicinsku negu Pritvorske jedinice Ujedinjenih nacija i zatvorska bolnica adekvatno zdravstveno prate i leče Mladića. "Oni nisu utvrdili postojanje neadekvatne nege ili lečenja koji bi išli u prilog puštanju na slobodu", saopštio je Mehanizam. Dodaje se da je Mladić trajno smešten u novoizgrađenom objektu zatvorske bolnice koji je opremljen za pružanje multidisciplinarne nege zatvorenicima sa složenim medicinskim stanjima. "Mladić ima smeštaj u novoj, najsavremenijoj zatvorskoj bolnici uz stalni nadzor i brze transfere u civilne bolnice po potrebi", saopštio je Mehanizam. Navodi se da osuđeni ima adekvatnu palijativnu negu, pomoć u dnevnim aktivnostima, kao i prevodioce i osoblje koje govori njegov jezik. Ratko Mladić osuđen je u Hagu na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida i zločina protiv čovečnosti tokom rata u Bosni i Hercegovini. Njegova odbrana zatražila je privremeno oslobađanje zbog, kako je saopštila, teško narušenog zdravstvenog stanja i potrebe za bolničkim lečenjem. Ministar pravde Srbije Nenad Vujić posetio ga je 20. aprila i zatražio od Haga da se Mladić leči na slobodi. Prethodno je u junu 2025. Mladićeva odbrana tražila privremeno ili prevremeno puštanje na slobodu na osnovu navodne terminalne dijagnoze i kratkog očekivanog životnog veka. Mehanizam je odbio zahtev pod obrazloženjem da Mladić prima sveobuhvatnu zdravstvenu negu. Ratko Mladić pravosnažno je u Hagu osuđen 8. juna 2021. za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti. U pritvoru pod nadzorom Međunarodnog mehanizma je od hapšenja 2011. godine u selu Lazarevo u Srbiji. Presudom suda u Hagu utvrđeno je da je kriv za genocid nad oko 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, zaštićenoj zoni UN u leto 1995, progon i prisilno premeštanje Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje civila tokom opsade Sarajeva i držanje pripadnika mirovnih snaga UN kao talaca tokom NATO bombardovanja 1995.

Gotovo dvije godine otkako je najavljeno da će Bosna i Hercegovina dobiti prve borbene bespilotne letjelice, Oružane snage BiH još čekaju da stignu turski Bayraktari, dok vlasti tvrde da isporuka kasni zbog problema s plaćanjem poreza. Prema saznanjima Radija Slobodna Evropa (RSE) iz Ministarstva odbrane zvanično je pokrenuta procedura za uvoz dvije letjelice Bayraktar TB2 koje su, uz dodatnu vojnu opremu, najavljeni kao donacija Turske Oružanim snagama BiH. Ministar odbrane Zukan Helez kazao je za RSE da je problem do sada bio nedostatak novca za plaćanje poreza na dodanu vrijednost (PDV), koji se u BiH naplaćuje na promet roba i usluga po stopi od 17 posto. "Problem je bio iznos PDV-a, jer je bila visoka cijena dronova. Čekali smo da se spusti cijena i to je razlog što smo razvukli", kazao je Helez 8. aprila. Ističući da bi dronovi u BiH mogli stići krajem maja, Helez nije želio otkriti iznos poreza koji je bio sporan. Također, negirao je informacije da su isporuku blokirale političke nesuglasice, koje godinama usporavaju i modernizaciju Oružanih snaga BiH. "Sve je bilo usaglašeno, ali plaća se PDV i na donaciju. Sad je vrijednost drona pala, a time i PDV, pa imamo novac da platimo", kazao je Helez. Umanjena vrijednostU dopisu Ambasadi Turske i vojnom izaslaniku te zemlje, u koji je RSE imao uvid, Helez je 29. aprila potvrdio da Turska donira Oružanim snagama BiH "dvije nenaoružane bespilotne letjelice TB2 Bayraktar", s pripadajućom opremom. U dokumentu se navodi da su "intenzivno korišteni u zonama operacija i imaju visok stepen amortizacije, te da im je vrijednost značajno snižena". U drugom spisu iz tog ministarstva, vrijednost dva Bayraktara TB2, s uključenom opremom, procijenjena je na ukupno 300.000 dolara. Osim bespilotnih letjelica, iz Turske treba stići i osam oklopnih vozila KIRPI II, čija je vrijednost, prema aktu iz Ministarstva, procijenjena na ukupno 80.000 dolara. Ministarstvo je u dopisu navelo da je pokrenulo procedure za realizaciju donacije, uključujući pribavljanje dozvola za uvoz vojne opreme, plaćanje PDV-a i definiranje mjesta dopreme. Bayraktar TB2 je turska bespilotna borbena letjelica koja može nositi navođene rakete i bombe. Koristiti se za izviđanje i nadzor i može ostati u zraku 27 sata. Proizvodi je turska privatna firma Baykar, a njena cijena zvanično nije objavljena i ovisi o opremi i aranžmanu. U ranijim narudžbama iznosila je od četiri do devet miliona dolara, ovisno o konfiguraciji i pratećoj opremi, objavila je specijalizirana platforma Shephard Defence Insight. Katarina Đokić iz Međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI) iz Stokholma, kaže da ne postoji egzaktna računica za vrijednost naoružanja, osobito doniranog. Ona ističe da države imaju monopol na nabavku naoružanja, te da se cijene drugačije formiraju nego kad je riječ o drugim proizvodima i mogu značajno varirati od nabavke do nabavke. "U zavisnosti od potražnje ili bilateralnih odnosa između prodavca i kupca, daleko od toga da samo troškovi proizvodnje formiraju cenu", kazala je. Mjeseci odlaganjaTurske Bayraktare državni ministar odbrane spominje prvi put u septembru 2024., kada je najavio da će BiH nabaviti šest letjelica. Iz kompanije Baykar nisu odgovorili na upit RSE o statusu te narudžbe za BiH. Nakon te najave, Helez je tokom 2025. u više navrata govorio o tome da će Turska donirati dva Bayraktara TB2 Oružanim snagama BiH. Na stranici ureda za komunikacije Predsjedništva Turske u aprilu 2025. objavljen je tekst u kome se navodi da Turska donira BiH "dva Bayraktara TB2, kontrolne stanice i obuku osoblja". U tekstu je prenesena i Helezova izjava da "Bayraktari neće koštati BiH" i da će biti pod komandom Oružanih snaga BiH. Na ponovljeni upit RSE, 12. maja, da prokomentira situaciju sa isporukom Bayraktara BiH, Helez je insistirao na tvrdnji da BiH kupuje dronove dok, kako je rekao, dio opreme Turska donira. Bez dodatnog pojašnjenja za tu izjavu, u kontekstu dokumenta kojim je 29. aprila potvrdio donaciju dva Bayraktara, Helez je najavio da bi u idućim danima treba biti potpisan ugovor o isporuci. "Sve je završeno, samo potpis i onda isporuka. Onaj ko isporučuje određuje vrijednost koja ne mora biti tržišna. Turska ima pravo nama dati i džaba. Sve ovisi o državama s kojima dogovaraju i u kakvim su odnosima", naveo je, odgovarajući na pitanje o značajnom umanjivanju vrijednosti dronova. Upit o tome o kakvom aranžmanu se radi, i koja je vrijednost dronova koji će biti isporučeni BiH, RSE je uputio Ambasadi Turske u BiH, te Ministarstvu odbrane te zemlje, ali do zaključenja teksta odgovor nije stigao. Postoje li dozvole?Za uvoz oružja i vojne opreme, prema propisima u BiH, neophodna je dozvola Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. Iz tog ministarstva su za RSE 24. aprila naveli da u bazi podataka nisu zabilježeni zahtjevi za uvoz Bayraktara. Zvaničnik Ministarstva odbrane BiH, koji je za RSE govorio pod uvjetom anonimnosti, kazao je da je zahtjev tom ministarstvu podnesen početkom maja. Naveo je i da "trenutno nije definisano ko će upravljati tim dronovima niti gdje će biti smješteni". "Sve je bilo pokriveno određenim velom tajni", rekao je, ističući i da u Ministarstvu nije bilo dovoljno informacija i da se o dronovima "saznavalo iz medija". Iz Uprave za indirektno oporezivanje su, također, ranije za RSE naveli da nemaju informacija koje se odnose na uvoz dronova. Za robu koja se uvozi, a koja nije oslobođena od plaćanja, PDV se obračunava po stopi od 17 posto. Izuzetak je oprema obuhvaćena međunarodnim sporazumom, kojim je predviđeno oslobađanje od plaćanja PDV-a. Šta je sa Sporazumom između BiH i Turske?Turska je posljednjih godina jedan od ključnih partnera Oružanih snaga BiH, kroz obuku i donacije vojne opreme. U 2014. potpisan je prvi sporazum o vojno-finansijskoj suradnji između dvije zemlje. Sporazum je obuhvaćao financijsku pomoć, obuku i školovanje pripadnika Oružanih snaga BiH, kao i projekte modernizacije. Obnavljan je svakih pet godina, a predviđa da od PDV-a bude oslobođena roba za Oružane snage BiH, ukoliko je u potpunosti financirana donatorskim sredstvima. Posljednji sporazum sa Turskom potpisan je 2021. i trebao je biti obnovljen u ovoj godini (Tokom posjete Turskoj u ljeto 2025., Helez je u javnim istupima naveo da je sporazum prošao Predsjedništvo BiH, ali ne u Vijeću ministara BiH, zbog "opstrukcija od ministara iz RS". Govoreći za RSE 12. maja negirao je, pak, da postoje političke opstrukcije ističući da je novi sporazum u pripremi, dok postojeći "još važi". Vijeće ministara BiH razmatralo je u martu nacrt osnova za vođenje pregovora radi zaključivanja izmjena i dopuna vojno-financijskog sporazuma. U dostupnim bazama podataka nema informacija da li je nacrt usvojen.), do čega još nije došlo. Vojno-politički analitičar Đuro Kozar smatra da Turska doniranjem oružja Bosni i Hercegovini pruža više od političke podrške. "Jer šalje konkretne elemente za odvraćanja ne samo od agresije, nego i od eventualnih unutrašnjih sukoba niskog intenziteta. Nije važno da li je donirano oružje novo ili korišteno, nego da li je ispravno", kazao je. Bez ulaganja u modernizacijuBiH za odbranu izdvaja oko 200 miliona eura godišnje, većim dijelom za plate, naknade i smještaj pripadnika Oružanih snaga BiH. Tek 20 posto ulaže se u modernizaciju. Osim helikoptera koje su dobili od Sjedinjenih Država, Oružane snage BiH nemaju druge letjelice, a nabavku blokiraju manjak novca i politička previranja. Turske Bayraktare TB2 do sada je nabavilo nekoliko zemalja Zapadnog Balkana, poput Hrvatske, Kosova i Albanije, dok Srbija ima druge letjelice kineske i domaće proizvodnje. Vojni analitičar Nedžad Ahatović kazao je da se BiH bori s kompliciranim procedurama i političkim opstrukcijama, zbog čega uvoz opreme "može trajati cijelu vječnost, čak i u situacijama kada su u pitanju donacije". "Drugačija je situacija u regionu gdje imate homogenije državne strukture i jasan princip kako ide nabavka vojne opreme. Te zemlje imaju velika kreditna zaduženja i odobravaju se za nekoliko dana", rekao je Ahatović. Smatra da bi Bayraktari TB2 mogle imati značajnu ulogu u nadzoru granice i podizanju borbene gotovosti Oružanih snaga BiH. Gotovo da nije bilo značajnijih izdvajanja za modernizaciju Oružanih snaga BiH iz budžeta BiH od 2017., kada su usvojeni dokumenti Pregled odbrane i plan modernizacije. BiH otpisuje ruske vojne helikoptereVijeće ministara BiH donijelo je krajem prošle godine odluku o izdvajanju oko 50 miliona maraka (oko 25 miliona eura) za kupovinu specijaliziranih vozila, helikoptera, municije i uniformi u narednih nekoliko godina. Kad je riječ o ulaganju u modernizaciju vojske, BiH zaostaje i za zemljama regije. Veći dio opreme dolazi kroz donacije, najviše iz SAD-a, Velike Britanije, Turske, ali i Kine koja je prije nekoliko godina donirala kamione. Suradnja na tekstu: Meliha Kešmer

Christian Schmidt odlazi iz Bosne i Hercegovine, čime se otvara pitanje šta to znači za budućnost BiH? U podcastu Između redova analiziramo zašto se mijenja odnos međunarodne zajednice prema BiH i može li država bez OHR-a funkcionisati u trenutku kada su podjele sve dublje, a globalni interesi sve vidljiviji.