Bosna i Hercegovina ne može procesuirati bh. državljane koji ratuju na strani Rusije u Ukrajini nakon sticanja ruskog državljanstva. Zbog toga Tužilaštvo BiH traži izmjene zakona, dok pravni stručnjaci ističu da izmjene zakona ili oduzimanje državljanstva ili nisu jednostavni ili su nemogući.

Zakon postoji, a institucije imaju jasne smjernice. Tako bi trebalo biti u praksi. No, posljednji slučaj femicida u Bosni i Hercegovini pokazao je da zakonske mjere ne sprječavaju nasilnike da se obračunaju sa žrtavama, usprkos obećanjima vlasti da će osigurati efikasniji sistem zaštite od nasilja u porodici. Sudsku mjeru zabrane prilaska imao je i Tarik Prusac koji je nešto manje od mjesec dana, nakon što mu je izrečena, ubio u Sarajevu 1. maja bivšu partnericu. Četrdesetjednogodišnju Elmu Godinjak – Prusac prvo je pretukao, a potom u haustoru zgrade u kojoj je živjela ubio hicem iz pištolja, koji je uzeo iz zaštitarske firme u kojoj je radio. Nakon toga je pobjegao s njihovom maloljetnom kćerkom. Uhapšen je u ćevabdžinici, nekoliko kilometara od mjesta zločina. Šta je sa elektronskim nadzorom?Zbog učestalih ubistava žena i pod pritiskom javnosti, bh. entitet Federacija Bosne i Hercegovine dobio je u aprilu prošle godine izmijenjeni Zakon o zaštiti od nasilja u porodici. Njime su, uz ostalo, proširene ovlasti policije koja ima obavezu da, nakon prijavljenog nasilja, uradi procjenu rizika od smrtnosti i ponavljanja nasilja. Zakon je, također, predvidio uvođenje elektronskog nadzora s ciljem efikasnijeg praćenja osoba kojima je, kao u slučaju Tarika Prusca, zabranjen prilazak žrtvi. No, pravilnik koji bi uredio način upotrebe elektronskog nadzora i utvrdio načine nabavke elektronskih narukvica, sudeći prema javno dostupnim informacijama, do danas nije donesen. Alma Kratina, predsjednica Komisije za jednakopravnost spolova Parlamenta Federacije BiH, ocjenjuje da i posljednji slučaj femicida pokazuje da nema efikasnog provođenja Zakona. "Postavlja se pitaje ko kontroliše zaštitne mjere. Zakon jasno kaže da onaj ko krši mjere može završiti u zatvoru. Također, ako nasilnik ima izrečenu mjeru zabrane, a radi kao zaštitar i posjeduje oružje, zar sistem ne bi morao biti uvezan kako bi se to spriječilo", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE). Šta su poduzele institucije?Neira Raković iz Udruženja "Glas žene" iz Bihaća, koje je bilo među inicijatorima za donođenje novih propisa u Federaciji BiH, kaže da su institucije dobile jasne smjernice za postupanje. "Njihova je dužnost da koordiniraju ostale subjekte zaštite i stalno rade procjene rizika. Problem je kad se donese rješenje o zabrani prilaska, oni smatruju da je proces završen, a on tada tek počinje", navodi ona. Iz Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo su za RSE naveli da su postupili u skladu sa zakonima i pravilnicima, kada je riječ o postupanju i praćenju provedbe mjera zabrane prilaska, prije ubistva 41-godišnjakinje u Sarajevu. Ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Admir Katica kazao je da je policija žrtvu obilazila nekoliko puta, te da nije bilo prijava o kršenju mjera zabrane prilaska. Zbog nasilja, prijetnji i uhođenja, ubijena žena iz Sarajeva prijavljivala je od kraja feburara supruga, s kojim je bila u brakorazvodnom postupku. Mjere zabrane prilaska izrečene su mu početkom aprila, prema navodima iz kantonalnog tužilaštva u Sarajevu. Također, prema izjavama tužiteljice na ročištu za određivanje pritvora, Prusac je bio osuđen 2016. zbog nasilja nad majkom i bratom. Zakon propisuje da zaštitarske poslove ne mogu obavljati osobe protiv kojih se vodi krivični postupak i koje su osuđivane za krivična djela za koja je izrečena zatvorska kazna. Bojana Jovanović iz Centra ženskih prava iz Zenice smatra da je rizik očigledno bio prisutan, ali da nije procijenjen na adekvatan način. "Nisu uzeli u obzir nasilno ponašanje i to da on kao zaposleni zaštitarske agencije ima pristup oružju. Indikatori visokog rizika za femicid je posjedovanje oružja ili prijetnja ubistvom, kontrolirajuće i opsesivno ponašanje. To se mora uzeti u obzir kada procenjuje rizik da ne dođe do femicida", kaže Jovanović. Za pravilnike koji trebaju omogućiti punu provedbu Zakona o zaštiti od nasilja u porodici zaduženo je više entitetskih ministarstava. Tako je, među ostalim, navedeno da podzakonski akt o upotrebi elektronskog nadzora treba donijeti ministar pravde Federacije BiH. Ministar pravde Vedran Škobić nije odgovorio na poziv RSE, a na pisani upit do zaključenja ovog teksta nije odgovoreno ni iz Ministarstva kojim rukovodi. Iz MUP-a Federacije BiH, pak, tvrde da su završili svoj dio posla, usvojivši pravilnike koji se odnose na postupanje policije, procjenu rizika i nadzora nad mjerama zabrane. "Za taj elektronski nadzor i dokle je Ministarstvo pravde došlo, ne znamo. Kad završe, što se nas tiče, sve je spremno", kazao je ministar Ramo Isak za RSE. Istovremeno, parlamentarka Alma Kratina ističe da entitetska Vlada do danas nije dostavila izvještaj o tome koji su pravilnici do sada usvojeni, a neophodni su za provedbu zakona. "Propis koji se tiče elektronskih narukvica očito nije donesen, jer nemamo njihovu primjenu. Koliko je to pogubno vidi se iz situacije u kojoj je nekome izrečena mjera zabrane približavanja, a ona se krši. Da su narukvice uvedene, policija bi u realnom vremenu pratila kretanje nasilnika, a žrtva bi bila pravovremeno upozorena", kaže Kratina. Potrebna kontrola nad mjeramaU BiH nema zvaničnih podataka o broju žrtava femicida u posljednjih nekoliko godina. Organizacije civilnog društva procjenjuju da godišnje u prosjeku bude ubijeno oko 11 žena, najčešće od partnera ili drugih muških članova porodice. Nedžad Korajlić, rukovodilac Studija sigurnosti Visoke škole "Centar za poslovne studije" (CEPS) iz Kiseljaka, izjavio je za RSE da problem predstavlja činjenica da se ubistva žena u BiH ponavljaju, unatoč izrečenim mjerama koje su trebale zaštititi žrtvu. "Mjere se mogu izricati koliko god želite, ali ako nema kontrole nad njihovim provođenjem to će predstavljati problem. Ukoliko imamo samo njihovo zakonsko donošenje, ali ne i njihovu primjenu, to će biti mrtvo slovo na papiru", kazao je. Korajlić je naglasio da je potrebna kontinuirana aktivnost policije, centara za socijalni rad i građana koji moraju prijavljivati. "Ubistava će uvijek biti i ne možemo ih u potpunosti spriječiti, ali možemo bolje reagovati kada se radi o povratnicima, te ih operativno pratiti i kontrolisati - od zaštitnih mjera, pa do elektronskog nadzora. Moramo vratiti povjerenje građana u institucije sistema", naveo je. Prema podacima OSCE-a, gotovo polovina žena u BiH iskusila je neki oblik nasilja od svoje 15. godine. Čak 84 posto slučajeva nikada nije prijavljeno, podaci su Fondacije Cure. Učinkovitije postupanje institucija u zaštiti žena i procesuiranju odgovornih za nasilje zatraženo je na protestima građana širom zemlje, nakon što je u augustu 2023. bivši partner ubio Nizamu Hećimović iz Gradačca. Bio je to jedan od najbrutalnijih slučajeva ubistava žena u BiH, nakon koga su entitetske vlasti, pod pritiskom protesta, usvojile zakonske izmjene obećavajući bolju zaštitu žena od nasilnika. Uz Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, prošle godine je izmijenjen i Krivični zakon Federacije BiH u koji je uvršten femicid, kao zasebno kazneno djelo. Predviđene su kazne od deset godina do kazne dugotrajnog zatvora. U Krivičnom zakonu drugog bh. entiteta, Republici Srpskoj, femicid ne postoji kao zasebno djelo. Iako je Vlada RS-a najavljivala da će ga uvrstiti u novu verziju Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama, do toga nije došlo nakon što je nekoliko konzervativnih i desničarskih udruženja tražilo da bude povučen iz procedure.

Oko 700 metara vazdušne linije. Toliko bi dijelilo stan Milana Žujića iz Novog Grada, na zapadu Bosne i Hercegovine u blizini granice sa Hrvatskom, gdje susjedna zemlja planira graditi skladište radioaktivnog otpada. Ova lokacija u hrvatskoj Opštini Dvor je i oko kilometar od vodozahvata iz kojeg pitku vodu dobija oko 15.000 ljudi u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Milan, otac troje djece, za Radio Slobodna Evropa kaže kako razmišlja da se preseli iz Novog Grada zbog najavljene gradnje na Trgovskoj Gori. "Kao roditelj ne možeš ostati ravnodušan. Djeca su mala, dvoje ih je krenulo u školu, ovdje smo sve stekli. A sad razmišljaš, da li uopšte smiješ ostati", priča Žujić za RSE. Pitanje izgradnje radioaktivnog otpada u susjednoj Hrvatskoj već godinama izaziva zabrinutost mještana sa druge strane rijeke Une, koji su organizovali i nekoliko protesta, a bh. vlasti tražile od Hrvatske da se njegova gradnja premjesti. No, prvo sučeljavanje dvije zemlje o ovom skladištu desiće se 14. maja u Ženevi, kada će BiH i Hrvatska iznijeti argumente za i protiv gradnje. Saslušanje će se desiti u okviru tijela Espoo konvencije Ujedinjenih nacija, koja obavezuje države da međusobno sarađuju i razmjenjuju informacije o projektima koji mogu imati prekogranični uticaj na životnu sredinu. Bosna i Hercegovina i Hrvatska su potpisnice Espoo konvencije. Šta kažu u BiH?Delegaciju Bosne i Hercegovine će pred tijelima Espoo konvencije predstavljati Bojan Vipotnik, ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju bh. entiteta Republika Srpska. Vipotnik za RSE kaže da BiH od Hrvatske ne očekuje promjenu stava, ali da će bh. strana iznijeti svoje viđenje. "Ne očekujemo čuda. Hrvatska će tvrditi da je sve rađeno po procedurama i standardima. Ali, Ženeva ima ogromnu specifičnu težinu. Mi imamo vlastita istraživanja i argumentaciju i spremni smo da, nakon Ženeve, idemo dalje, pred domaće i međunarodne sudove, kao i pred tijela Arhuške, Bernske i Helsinške konvencije", kaže on. Dodaje da se želi ukazati i na potencijalnu opasnost za oko 250 hiljada stanovnika koji žive nizvodno od lokacije uz Unu i Savu. Inače, BiH je Espoo Komitetu u posljednje tri godine podnijela nekoliko prijava, tvrdeći da Hrvatska nije osigurala punu i transparentnu prekograničnu procijenu, niti su institucije u Bosni i Hercegovini bile uključene u planiranje projekta. Šta kaže Hrvatska?Iz Vlade Republike Hrvatske do objave teksta nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa o njihovim očekivanjima uoči sastanka u Ženevi. U Fondu za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada Nuklearne elektrane Krško (Fond NEK), državne institucije u Hrvatskoj, za RSE ističu da se na Trgovskoj gori ne planira odlagalište, već "privremeno skladište nisko i srednje radioaktivnog otpada, koje bi funkcionisalo do 2051. godine, dok se ne pronađe trajno rješenje". "Bosna i Hercegovina je sudjelovala u prekograničnom postupku strateške procjene utjecaja na okoliš za Nacionalni program 2016. godine, koji je vodilo nadležno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. BiH je, također, sudjelovala i u postupku određivanja sadržaja Studije procjene utjecaja na okoliš (scoping) 2023. godine. Prekogranične konzultacije će se odvijati u skladu s ESPOO konvencijom za vrijeme postupka procjene utjecaja na okoliš koja još nije započela", navode iz Fonda za RSE. Odbacuju tvrdnje o prekograničnim rizicima i naglašavaju da je objekat projektovan prema "najvišim sigurnosnim standardima", uključujući otpornost na snažne zemljotrese, poplave i klimatske promjene. Iz Evropske unije ranije je za RSE navedeno kako države članice EU "moraju osigurati da se javnosti pruže potrebne mogućnosti za efikasno učešće u procesu donošenja odluka u vezi s upravljanjem istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom u skladu, posebno, s međunarodnim obavezama". U tom kontekstu, posebno ističu konvencije o zaštiti životne sredine, usvojene u danskom Arhusu i finskom Espou. Na šta ukazuju stručnjaci?Profesor emeritus Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu Božo Dalmacija pomagao je u pripremi delegacije BiH pred sučeljavanje sa Hrvatskom u Ženevi. On ističe kako je Hrvatska u planiranju odlagališta za radioaktivni otpad "prekršila najmanje dvije direktive Evropske Unije o prekograničnom uticaju, te ESPO Konvenciju". Pri tome je posebno istakao kršenje Direktive EU o strateškoj studiji uticaja iz 2014. godine koje u obzir uzimaju i klimatske promjene, potencijalne zemljotrese i poplave. On ističe i da je nakon potpisivanja direktive o prekograničnom uticaju 2008. godine, Hrvatske bila obavezna da obavještava BiH o svim aktivnostima, što "nije učinila". "Radioaktivni otpad ostaje opasan 100 do 200 godina. Ovdje su korišteni dokumenti iz 1998. godine, bez razmatranja alternativnih lokacija i bez ozbiljne procjene katastrofa – poplava, potresa i klimatskih promjena", navodi Dalmacija. Kakve su posljedice odluka tijela Espoo konvencije?Zaključci i preporuke tijela Espoo konvencije nemaju pravno obavezujući karakter. No, direktorica Aarhus centra Sarajevo Emina Veljović za RSE kaže da njihov stvarni uticaj može biti daleko veći od same procedure u Ženevi. "Te preporuke možda formalno nisu presuda, ali u praksi često imaju snažan uticaj na daljnje postupanje institucija Evropske unije, međunarodnih finansijskih tijela i nacionalnih vlasti", kaže Veljović. Prema njenim riječima, eventualna potvrda da je Hrvatska prekršila Espoo konvenciju značila bi da postoji zvanični međunarodni dokument koji konstatuje kršenje osnovnih ekoloških pravila. "Za zemlju članicu EU, kršenje pravila koja su direktno povezana s pravom javnosti na informacije i zaštitu okoliša izuzetno je loše po imidž. Evropska unija se globalno predstavlja kao lider u ekološkim standardima, i ovakvi slučajevi to direktno dovode u pitanje", rekla je. Uporedo upućena i nova prijava protiv HrvatskeParalelno sa postupkom pred Espoo tijelima, Bosna i Hercegovina je krajem aprila podnijela i novu prijavu prema Aarhuškoj konvenciji, koja garantuje pravo javnosti na pristup informacijama, učešće u donošenju odluka i pravnu zaštitu u pitanjima životne sredine. Prijavu je podnijelo Ministarstvo ekologije i turizma drugog bh. entiteta Federacije BiH, koje je kontakt tačka Bosne i Hercegovine za provođenje Aarhuške konvencije. "U priloženoj komunikaciji pokazano je da su postupci Republike Hrvatske rezultirali, između ostalog, neadekvatnim pristupom informacijama o okolišu za pogođenu javnost u BiH. Osim toga, ti su postupci ograničili sudjelovanje javnosti BiH, potkopavajući povjerenje u proces donošenja odluka, ograničavajući identifikaciju potencijalnih rizika za okoliš i kršeći brojne druge međunarodne obaveze prema Aarhuškoj konvenciji", saopšteno je iz entitetskog ministarstva nakon podnošenja prijave. Hrvatska Vlada je 2018. godine usvojila nacionalni program zbrinjavanja radioaktivnog otpada, kojim je Trgovska gora označena kao lokacija skladišta, uprkos protivljenju lokalnih zajednica s obje strane rijeke Une. Hrvatski sabor je 15. decembra prošle godine usvojio i poseban zakon o izgradnji tog centra. Osim otpada iz Krškog, u Čerkezovcu na Trgovskoj gori bio bi, prema ranijim najavama, smještan i institucionalni radioaktivni otpad iz Hrvatske, uključujući medicinski i industrijski otpad.

U Kantonu Sarajevo je 5. maja Dan žalosti u znak sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva tokom rata u Bosni i Hercegovini devedesetih godina prošlog vijeka. Prema zvaničnim podacima 1.601 dijete je stradalo tokom četiri godine opsade Sarajeva (1992-1995.), glavnog grada BiH. Prema sudskim presudama na međunarodnim i domaćim sudovima, najmanje 53 djece u Sarajevu je ubijeno snajperom, a više od 14 hiljada ih je ranjeno. Najviše su ubijana na igralištima ispred zgrada, gdje im je najčešće geler zauvijek prekinuo djetinjstvo. Za zločine nad djecom počinjene tokom opsade Sarajeva, za sada niko nije odgovarao. Vlada Kantona Sarajevo je 2019. godine donijela odluku da će se 5. maj obilježavati kao Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva. Historijski muzej BiH od februara 2020. godine prikuplja lične predmete ubijene djece tokom opsade Sarajeva, koji su izloženi u postavci memorijalne 'Bijele sobe'. Opsada SarajevaTeror nad građanima Sarajeva trajao je 1.425 dana. Napadi na civile s položaja Vojske Republike Srpske (VRS), prema presudama Suda u Hagu, odvijali su se svugdje i u svako doba dana ili noći. Pravosnažno, za opsadu Sarajeva, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu na doživotnu robiju osuđen je Stanislav Galić, dok je 29 godina zatvora dobio Dragomir Milošević, obojica nekadašnji komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa koji su držali pod opsadom Sarajevo 44 mjeseca. Dio doživotnih presuda Radovanu Karadžiću, ratnom predsjedniku Republike Srpske (RS), te Ratku Mladiću, ratnom komandandu Vojske RS, odnosi se upravo na terorisanje civilnog stanovništva Sarajeva. Pred domaćim pravosuđem za zločine u opkoljenim dijelovima grada, do sada je procesuirano 12 osoba. Pred Haškim tribunalom za zločine počinjene u Sarajevu bio je optužen i nekadašnji predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević, ali je umro tokom suđenja u martu 2006. godine, nakon čega je proces obustavljen. Biljana Plavišić, bivša predsjednica Republike Srspke, priznala je krivicu za učešće, između ostalog, u zločinima u Sarajevu, nakon čega je, pred sudijama Haškog tribunala osuđena na 11 godina zatvora.

Ustavni sud Republike Srpske odbio je zahtjev Kluba Bošnjaka i Kluba Hrvata u Vijeću naroda RS-a kojim su tražili da se utvrdi povreda vitalnog nacionalnog interesa u vezi s Rezolucijom o osudi i zabrani veličanja ideologije i simbola NDH, te ustaške, nacističke i fašističke ideologije. Radi se o rezoluciji koju je entitetska Narodna skupština usvojila polovinom marta, kao reakciju na najavljeno okupljanje bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, jedne od tri vojske u ratu 90-ih godina prošlog vijeka, u Modranu kod Dervente, 21. marta, gdje se svake godine obilježava godišnjica te jedinice, kao i pomen stradalima u Bosanskoj Posavini. Na katoličkom groblju u tom selu, na sjeveru Bosne i Hercegovine, nalazi se i spomenik u obliku slova "U" i s hrvatskom šahovnicom sa početnim bijelim poljem, za kojeg u RS tvrde da "nedvosmisleno" predstavlja ustaško obilježje. Iz Ustavnog suda RS saopšteno je 4. maja da je Vijeće tog Suda za zaštitu vitalnog interesa zaključilo da zahtjevi kojim se spori usvojena Rezolucija i zaključci nisu prihvatljivi, jer "ni po sadržini, ni po formi, nemaju karakter opštih pravnih akata". Kako se dodaje, osporenim aktima ukazuje se na konkretno stanje i probleme u društvu, utvrđuje se politika koja se treba sprovoditi u određenoj oblasti, daju se smjernice i predviđaju mjere za njihovu realizaciju. "Zbog toga je zaključeno da Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje njihovu saglasnost s ustavnim odredbama koje se odnose na zaštitu vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda u Republici Srpskoj", istakli su u Ustavnom sudu RS. Uz Rezoluciju, koja je usvojena na prijedlog vladajuće koalicije RS predvođene Savezom nezavisnih socijaldemokrata na čelu s Miloradom Dodikom, usvojeni su i zaključci svih parlamentarnih stranaka u tom entitetu, koje predviđaju i izmjene pojedinih entitetskih zakona. U rezoluciji se osuđuje veličanje zločinačkih ideja iz Drugog svjetskog rata, genocida počinjenog nad Srbima u NDH, te Holokausta. Pozivaju se nadležne institucije da preduzmu mjere protiv finansiranja organizacija koje promovišu sporne ideologije, te da sankcionišu javno podsticanje na rasnu, etničku i vjersku mržnju. Istovremeno, tada su odbijeni amandmani da se u Rezoluciju uvrste i zločini četničkih jedinica, te četnička ideologija. Rezolucijom nisu obuhvaćeni ni zločini iz rata u Bosni i Hercegovini 90-ih godina prošlog vijeka. Bosna i Hercegovina do sada nije uspjela usvojiti zakon o zabrani fašističkih i nacističkih ideologija na državnom nivou, iako su takve inicijative više puta bile u proceduri Parlamentarne skupštine BiH.

Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvojio je na sjednici 4. maja Zakon o ograničavanju raspolaganja imovinom, s ciljem sprečavanja terorizma, financiranja terorizma i financiranja širenja oružja za masovno uništenje. Ovaj zakon je jedan od uvjeta koje BiH treba ispuniti da izbjegne moguće stavljanje na "sivu listu" međunarodnih financijskih nadzornih tijela. Usvajanje zakona dio je šireg paketa mjera kojima vlasti u Bosni i Hercegovini nastoje izbjeći negativnu ocjenu Komiteta eksperata za procjenu mjera protiv pranja novca i financiranja terorizma (Moneyval) i Radne grupe za financijsku akciju (FATF) koju je uspostavilo sedam najrazvijenijih zemalja svijeta (G7). Osim zakona koji je usvojen 4. maja, BiH mora usvojiti i zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, te zakon o oduzimanju i upravljanju imovinom stečenom kaznenim djelom. Ove zakone treba usuglasiti i predložiti Vijeće ministara BiH, a potom usvojiti dvodomna Parlamentarna skupština BiH. Konačna odluka hoće li BiH biti na "sivoj listi" očekuje se 5. maja na sastanku FATF-a u Helsinkiju. Stavljanje na tu listu značilo bi pojačan nadzor nad novčanim transakcijama iz Bosne i Hercegovine i prema njoj, što bi moglo usporiti međunarodna plaćanja i povećati administrativno opterećenje za banke i druge financijske institucije. Osim što bi to moglo dovesti do duljeg trajanja slanja novca za građane i poduzeća u BiH, može utjecati i na uvjete financiranja, uključujući više kamatne stope na kredite. Bosna i Hercegovina je u februaru 2025. ušla u jednogodišnje razdoblje pojačanog praćenja FATF-a. Europska unija od tad je više puta upozoravala da bi to imalo šire ekonomske posljedice, uključujući otežan pristup međunarodnim financijskim tržištima i moguće usporavanje investicija, kao i na pristupanje zemlje Jedinstvenom području plaćanja u eurima (SEPA) kojem su pristupile sve zemlje Zapadnog Balkana, osim BiH i Kosova.

Nakon što je Sud Bosne i Hercegovine odbio optužnicu protiv Darija Ristića, državljanina BiH koji se priključio ruskoj vojsci nakon sticanja ruskog državljanstva, Tužilaštvo BiH najavilo je mogućnost izmjena zakona za ovakve slučajeve. Iz državnog tužilaštva nisu precizirali kako i kojim zakonskim rješenjima bi se vršile izmjene, ali su rekli da je održan kolegij u ovoj instituciji gdje je zaključeno da se ministarstva pravde, sigurnosti, civilnih poslova, prometa i komunikacija na nivou BiH, upoznaju s praksom Suda BiH u predmetu Ristić. Rečeno je da će im se predložiti da razmotre i eventualne izmjene relevantnih zakonskih rješenja, kako bi se spriječio odlazak državljana BiH na strana ratišta. Od početka ruske invazije na Ukrajinu, deseci bh. državljana su se pridružili ruskoj vojsci, a dio je dobio i državljanstvo, što je otežalo napore tužilaštva, jer više ne mogu biti optuženi za pridruživanje stranoj paravojnoj formaciji, budući da, pravno, služe u oružanim snagama svoje zemlje zbog strateške upotrebe dvojnog državljanstva. Pravni stručnjaci ističu da ne postoje zakonska rješenja kojima se može spriječiti građanima BiH sa dvojnim državljanstvom da učestvuju na ratištima ili služe vojsku u zemljama u kojima su državljanstvo legalno stekli. Pravni okvir za procesuiranje stranih boraca u Bosni i Hercegovini zasnovan je na članu 162b Krivičnog zakona, koji kriminalizira formiranje, regrutaciju i učešće u stranim vojnim ili paravojnim formacijama. Prema Krivičnom zakonu BiH svako pridruživanje stranoj vojnoj, paravojnoj je kažnjivo, osim u slučaju kad osoba na legalan način dobije državljanstvo te zemlje. Za krivično djelo pridruživanje stranim paravojnim i vojnim jedinicama Krivični zakon BiH predviđa kazne, u ovisnosti o kvalifikacijama, od tri mjeseca do deset godina zatvora. Rusija je ubrzanu dodjelu državljanstva stranim borcima uvela u septembru 2022, nekoliko mjeseci nakon početka invazije na Ukrajinu Ukrajinski front dozvoljen osobama s dvojnim državljanstvomIz Suda BiH nisu željeli komentarisati za Radio Slobodna Evropa najave tužilaštva o mogućim izmjenama zakona. U obrazloženju presude u slučaju Ristić, koju su proslijedili RSE, potvrđuju nepostojanje krivičnog djela, jer je Ristić imao državljanstvo Rusije tokom učešća u ratu. Dario Ristić iz Modriče se pridružio ruskoj vojsci u novembru 2023. godine, što je krivično djelo prema zakonima u BiH, ali je prije stupanja u rusku vojsku dobio državljanstvo Rusije. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ga je teretilo zbog pridruživanja stranoj vojsci i učešća na stranom ratištu, ali je Sud BiH odbacio optužnicu. Iz Suda BiH za Radio Slobodna Evropa su dostavili obrazloženje presude u kojoj navode razloge za odbacivanje tužbe. "Kako to iz činjeničnog opisa optužnice i dokaza dostavljenih uz optužnicu proizlazi, osumnjičeni Dario Ristić priključio se regularnoj vojsci Ruske Federacije, kao državljanin Ruske Federacije, te samim time nije ostvario bitna obilježja krivičnog djela protuzakonito formiranje i pridruživanje stranim paravojnim ili parapolicijskim formacijama iz člana 162b. stav 2. KZBiH", navodi se u obrazloženju presude Suda BiH. Iako je Ristićeva odbrana za Radio Slobodna Evropa ranije više puta rekla da planira sporazumno priznati krivicu za krivično djelo pridruživanje stranim vojnim formacijama, njegov advokat Rade Ćulibrk, kaže da u ovom slučaju nema krivičnog djela. On je za Radio Slobodna Evropa rekao da krivični Zakon BiH jasno predviđa da "nedozvoljeno služenje u stranim oružanim formacijama, čini državljanin Bosne i Hercegovine koji služi u vojsci druge države", ali da u situaciji u kojoj državljanin BiH ima državljanstvo te države u kojoj služi, nema krivičnog djela, zbog čega je Sud odbacio optužnicu. "Znači u momentu zaključivanja ugora sa Vojskom Ruske Federacije, on je već bio državljanin i Rusije i Bosne i Hercegovine. A pošto je državljanin i Rusije, znači ne služi u stranoj vojsci. Kao što ne bi Ruska Federacija mogla da protiv njega vodi postupak za služenje u Vojsci Bosne i Hercegovine", poručuje Ćulibrk. Branko Perić, bivši sudija Suda BiH kaže da u ovakvim slučajevima nema osnovnog elementa krivičnog djela. "Dakle, primila ga je Rusija u državljanstvo, dala mu privilegije, kao što drugi ljudi dobiju naše državljanstvo, Bosne i Hercegovine. Dakle, nemam toga elementa stranog ratišta", ističe Perić za RSE. Istovremeno, bivši državni tužilac Dubravko Čampara, koji je godinama radio na procesuiranju boraca sa stranih ratišta, kaže da BiH ne može inkriminirati bilo koga ko ima državljanstvo države u kojoj je nastao neki sukob i koji se pridruži. "Mi smo, recimo, imali čovjeka koji je državljanin BiH i Izraela, a u Izraelu je obavezan vojni rok za svakoga. Tako da, imali smo informacije da čovjek je pristupio Izraelskoj armiji i tamo je bio u nekim vojnim jedinicama i s obzirom na to da se tamo stalno događaju neki sukobi i on je učestvovao u tome, ali mi nismo procesuirali", kaže Čampara za RSE. Da li su moguće izmjene zakona?Izmjene i dopune zakona na nivou BiH mogu predložiti Savjet ministara BiH, svaki poslanik ili delegat Parlamentarne skupštine BiH, te Predsjedništvo BiH. O prijedlogu odlučuje Parlamentarna skupština BiH (Predstavnički dom i Dom naroda), usvajanjem u oba doma. Potom zakon proglašava Predsjedništvo BiH i objavljuje se u Službenom glasniku BiH. Krivično djelo odlaska na strana ratišta uvedeno je izmjenama Krivičnog zakona BiH 2014. godine (član 162b), primarno kao odgovor na odlaske građana BiH u Siriju i Irak. Do danas su, uglavnom, procesuirani povratnici povezani s odlascima u Siriju i Irak, odnosno terorističkim grupama kojima su se tamo pridruživali. Radi se o desecima presuda, uključujući i organizatore i pomagače, dok se odlasci u Ukrajini gotovo nikako nisu procesuirali. Pravni stručnjaci upozoravaju da je teško mijenjati zakone na način koji bi spriječio ovakve slučajeve, a da se pritom ne krše drugi zakoni ili međunarodne konvencije i sporazumi. "Oni mogu ići na izmjenu zakonu o državljanstvu, pa da automatski gubi državljanstvo, pa onda se i gubi nadležnost sudova Bosne i Hercegovine", smatra Ćulibrk. Bivši sudija Perić kaže da eventualne izmjene zakona za državljane sa dvojim državljanstvom koji odlaze na druga ratišta, ne bi trebalo biti predmet krivičnog zakonodavstva. "To bi trebalo biti predmet odredbi administrativnog prava, odnosno odredbi Zakona o državljanstvu. Država, ako misli da to treba sankcionisati, onda bi trebalo da to predvidi kao razlog za oduzimanje državljanstva", smatra Perić, dodajući da se radi o „povredi suvereniteta ugleda države Bosne i Hercegovine“. "Ako ti nije stalo do države Bosne i Hercegovine i ideš da ratuješ za neku drugu državu, što bi bio državljanin Bosne i Hercegovine i uživao privilegije države Bosne i Hercegovine", zaključuje Perić. Čampara je mišljenja da se dvojno državljanstvo ne može zabraniti, pa tako ni odlazak na ratišta ili služenje vojnog roka u tim zemljama, te da je to pravno neizvodivo i gotovo nemoguće. "To ne može biti inkriminacija, ili eventualno neka administrativna zabrana, po bilo koju cijenu. Ja mislim da su sve ustavne odredbe u korist pojedinca. Ustavna prava su zagarantovana i Evropskom konvencijom i Ustavom BiH. Ja ne vidim način kako bi se to moglo zabraniti", kaže on. Nisu svi na ukrajinskom ratištu dobili državljanstvaBosna i Hercegovina nema spisak svojih državljana koji se nalaze na ukrajinskom ratištu, niti ima zvanične podatke o tome. Podaci do kojih je došao Radio Slobodna Evropa u saradnji sa ukrajinskim institucijama i agencijama, te sopstvenim istraživanjima, pokazuje da je najmanje 20 bh. državljana koji učestvuju u ratu u Ukrajini. Za razliku od Ristića, neki od bh. državljana nisu dobili državljanstva prije odlaska na front u redovima ruske armije. Među njima je Selver Hrustić koji je ratovao za rusku vojsku, nakon čega ga je zarobila Ukrajina. Ukoliko ta zemlja odluči, on bi mogao biti vraćen u BiH i procesuiran po osnovu Krivičnog zakona BiH za krivično djelo pridruživanje stranim vojskama. Prema službenim potvrdama koje su izdale ruske vojne službe, rusko državljanstvo nije imao ni Mario Kuzmanović, bivši vojnik Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, koji je nestao u decembru 2024. na ratištu u Ukrajini, gdje se borio na strani ruske armije. Prema informacijama iz Rusije, iz januara ove godine, Kuzmanović se smatra mrtvim, ali detalji o njegovoj smrti i tijelu nisu poznati. Pored Ristića, jedini procesuirani slučaj odlaska u Ukrajinu bio je Gavrilo Stević, optužen za nezakonito pridruživanje stranim paravojnim formacijama. Na ukrajinskom frontu on je bio od 2014. tokom rata Ukrajine i separatističkih snaga Luganska i Donjecka. Šest godina kasnije je oslobođen optužbi pred Sudom BiH zbog nedostatka dokaza o učešću u vojnim dejstvima na strani ruskih separatista. Nepoznat broj bh. građana sa dvojnim državljanstvomBiH nema zvaničnu evidenciju o broju državljana koji imaju dvojno državljanstvo. Država nema način da prati kada njeni državljani dobiju drugo državljanstvo u zemljama sa kojima nema dogovor. Takvi sporazumi postoje samo sa Švedskom, Srbijom i Hrvatskom. Strane države nisu dužne obavještavati BiH, a mnogi državljani imaju dvojno državljanstvo po porijeklu, bez ikakve nove registracije u BiH. Procjene medija i nevladinih organizacija su da između 1,3 i 1,6 miliona državljana BiH ima dvojno državljanstvo, što je između 35 i 45 odsto od ukupnog broja državljana BiH u svijetu.

Ujedinjene nacije u Bosni i Hercegovini upozorile su da je nužno hitno djelovanje na zaštititi žena i djece te sprječavanju nasilja, nakon što je u Sarajevu ubijena 41-godišnja žena. Elma Godinjak-Prusac ubijena je 1. maja hicem iz pištolja u sarajevskom naselju Dobrinja, zbog čega je uhapšen njen bivši partner, 49-godišnji Tarik Prusac. U BiH nema zvaničnih podataka o broju žrtava femicida u posljednjih nekoliko godina. Organizacije civilnog društva procjenjuju da godišnje u prosjeku bude ubijeno oko 11 žena, najčešće od partnera ili drugih muških članova porodice. UN naglašava važnost brze, temeljite i nepristrasne istrage, kao i pune odgovornosti u skladu sa zakonom, kao i potrebe sveobuhvatne zaštite i podrške članovima porodice ubijene žene. Ističu i da je ovaj slučaj podsjetnik da nasilje nad ženama i dalje predstavlja ozbiljno i trajno kršenje ljudskih prava u BiH. "Femicidi nisu izolirani činovi, već najekstremniji oblik kontinuiranog i često eskalirajućeg rodno zasnovanog nasilja, s razornim posljedicama po porodice, zajednice i djecu. Izloženost takvom nasilju, bilo direktna ili indirektna, može imati duboke i dugoročne posljedice po sigurnost, dobrobit i razvoj djece", naveo je UN. Istaknuto je da i posljednji slučaj femicida naglašava potrebu za punom primjenom postojećih zakona i politika usmjerenih na prevenciju i odgovor na nasilje nad ženama, kao i na osiguravanje zaštite žena izloženih riziku. To uključuje i nedavne izmjene i dopune Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama u Federaciji BiH, kao i djelotvornu primjenu relevantnih odredbi Krivičnog zakona BiH, radi osiguranja pravovremenog procesuiranja i odgovornosti počinilaca. "Prevencija mora ići dalje od institucionalnih odgovora i uključivati ranu intervenciju, djelotvornu procjenu rizika te dostupne i kvalitetne usluge podrške", naveli su iz UN-a. Suočena s protestima zbog rasta broja ubistava žena, vlast u Federaciji BiH donijela je prošle goidne zakon kojim je najavila efikasniju zaštitu žrtava porodičnog nasilja. Izmijenjeni Zakon o zaštiti od nasilja u porodici stupio je na snagu u martu prošle godine, a uslijedile su izmjene Krivičnog zakona u koji je uvršten femicid, kao zasebno kazneno djelo. Izmjene Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, uz ostalo, proširile su ovlasti policije, koja ima obavezu da, nakon prijavljenog nasilja, uradi procjenu rizika od smrtnosti i ponavljanja nasilja. RSE Specijal: Šta se desilo nakon ubistva Nizame Hećimović?Učinkovitije postupanje institucija u zaštiti žena i procesuiranju odgovornih za nasilje zatraženo je na protestima građana širom zemlje, nakon što je u augustu 2023. bivši partner ubio Nizamu Hećimović iz Gradačca. Bio je to jedan od najbrutalnijih slučajeva ubistava žena u BiH, nakon koga su entitetske vlasti, pod pritiskom protesta, usvojile zakonske izmjene obećavajući bolju zaštitu žena od nasilnika.

Otkako je američki predsjednik Donald Trump prošle godine preuzeo dužnost, Washington i Brisel su se sukobili oko trgovine, podrške Ukrajini i vojne potrošnje. Sada je tu novo bojno polje: Zapadni Balkan. Jedinstveno pozicionirane na raskrsnici interesa EU i SAD-a, kao i ruskog i kineskog uticaja, zemlje regiona privukle su pažnju svjetskih supersila, pokrećući utrku za iskorištavanje njihovog rastućeg značaja, ranjivosti i slabih ekonomija. Nigdje to nije više vidljivo nego u nedavnim ulaganjima američkih investitora u energetske projekte u Albaniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, zemljama koje nastoje da okončaju svoju zavisnost od ruskih isporuka. "Predsjednik Trump otvara novu eru saradnje sa južnom, te centralnom i istočnom Evropom," rekao je američki ministar energetike Chris Wright novinarima na poslovnom forumu Inicijative tri mora u Dubrovniku u Hrvatskoj. Sukob agendi bio je naglašen prošle sedmice kada su Sjedinjene Američke Države napravile najveću javnu investiciju u posljednjih nekoliko godina na Zapadnom Balkanu, potpisivanjem nekoliko sporazuma o izvozu plina i razvoju umjetne inteligencije u Albaniji, Bosni i Hrvatskoj vrijednih nekoliko milijardi. Centralni dio je projekat plinovoda Južna interkonekcija vrijedan 1,5 milijardi dolara između Bosne i Hrvatske, koji povezuje BiH sa hrvatskim terminalom za ukapljeni prirodni plin na ostrvu Krk i sa širom evropskom mrežom plinovoda. "Prepoznato je da je ovo ponovo regija sa visokim ulogom i što više preuveličavate najave, to više izazivate protivljenje, iz Moskve, iz Pekinga, čak i iz dijelova Evrope," rekao je za RSE jedan pomoćnik u Kongresu upoznat s razgovorima. "Strategija je da se kapital i projekti pokreću brže nego što politika može da reaguje. Ako sve predstavite kao geopolitičko nadmetanje, usporavate to. Ako ga nazovete investicijama i infrastrukturom, ide brže,” dodao je drugi pomoćnik. Snovi o plinovoduBosni i Hercegovini, jednoj od najsiromašnijih zemalja u Evropi, potrebno je da se stvari pokrenu čim prije. Trenutno je u potpunosti zavisna od ruskih fosilnih goriva koja se uvoze putem Turskog toka. Ključno je da je terminal na Krku glavni kanal za američki ukapljeni prirodni plin (LNG) ka evropskom kontinentu, a sporazum, koji su supotpisale Sjedinjene Američke Države, osigurat će da još više američke energije stigne u regiju. Čini se da se balkanske zemlje okreću Sjedinjenim Državama nakon godina neuspjeha da osiguraju finansiranje koje im je potrebno iz Evrope. "Nizak nivo investicija dugo je opterećivao Balkan," kaže David J. Kostelancik, viši saradnik u Programu za demokratsku otpornost pri Centru za analizu evropske politike (CEPA), koji kaže da "energetska sigurnost u jugoistočnoj Evropi više nije periferno ekonomsko pitanje, to je ključno pitanje nacionalne sigurnosti SAD-a." "Fokusiranjem diplomatskog angažmana i olakšavanjem finansiranja…SAD mogu povećati ulaganja u energetski sektor koji povećava konkurentnost i osigurava sigurnost, uključujući cyber sigurnost i mehanizme provjere investicija koji otkrivaju pokušaje zlonamjernih aktera da steknu uticaj." I Brisel i Washington podržavaju odvajanje Balkana od ruske energetske zavisnosti. Ali energetska politika sada prelazi u utrku za uticaj, suprotstavljajući dvije prijestolnice jednu drugoj. Kako bi otvorila put za sporazum o plinovodu, Bosna je izmijenila zakonodavstvo kako bi imenovala privatnu američku kompaniju, AAFS Infrastructure and Energy, kao glavnog investitora i operatera. Prema podacima o kompaniji i projektu, direktor AAFS je Jesse Binnall, bivši član pravnog tima američkog predsjednika Donalda Trumpa, dok je potpredsjednik Joseph Flynn brat bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost SAD-a Michaela Flynna. Novi zakon značio je da nema otvorenog procesa tendera, što je razljutilo Brisel i navelo Transparency International da upozori na “opasan presedan” koji se postavlja. U pismu od 13. aprila, ambasador EU u Sarajevu, Luigi Soreca, upozorio je da zakonodavstvo usvojeno posebno za projekt plinovoda (lex specialis) može ugroziti pristup Bosne evropskom energetskom tržištu, kao i oko milijardu eura finansiranja u okviru EU Plana rasta za Zapadni Balkan. BiH je dio Energetske zajednice Brisela, koja svoje zakone u ovoj oblasti proširuje na zemlje kandidate za članstvo u EU u regionu. Iako je Sarajevo kandidat za članstvo u EU od 2022. godine, nema naznaka da će uskoro pristupiti Uniji, a Brisel često ukazuje na nedostatak unutrašnjih reformi. Zvaničnici u Bosni također kažu da njihov sporazum s američkim investitorima dolazi kao pokušaj da se pomogne približavanju cilju same Unije da obustavi sav uvoz ruske energije do 1. januara 2028. godine. To je ogroman zadatak za Bosnu, koja nema vlastitu proizvodnju plina i u potpunosti je zavisna od Rusije, koja joj godišnje isporučuje 225 miliona kubnih metara plina. S obzirom na to da članstvo u EU izgleda daleko, čini se da je Bosna odlučila ignorisati upozorenje Evrope da “pažljivo razmotri svoje obaveze” prilikom potpisivanja ugovora o energetskim projektima, te nastavi s američkim investicijama. Bosna se čak pridružila američkoj inicijativi za jačanje energetske opskrbe regiona, a ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković rekao je za RSE da je to “ekonomski značajno za zemlju.” "Ovaj dio Evrope vraća se zdravom razumu, put ka prosperitetu je više, a ne manje energije," rekao je Wright. Ekonomski interes SAD-a u regionu dodatno je podstaknut usvajanjem "Zakona o demokratiji i prosperitetu Zapadnog Balkana," u Kongresu u februaru, koji, između ostalog, obavezuje Sjedinjene Američke Države na pojačavanje ekonomske saradnje. Prošle sedmice, glavni grad Kosova, Priština, bio je domaćin Konferencije američkih investitora s ciljem privlačenja američkih kompanija da ulažu u brojne projekte, poput nove autobuske stanice i bolnice u gradu, izgradnje obilaznice i više objekata sportske infrastrukture. Američka investiciona grupa Pantheon Atlas potpisala je pismo namjere sa lokalnim partnerom Končar Group o izgradnji centra za razvoj umjetne inteligencije i data centra u centralnoj Hrvatskoj naredne godine, vrijednog 58 milijardi dolara, s planiranim kapacitetom električne energije od jedne milijarde gigavata. U međuvremenu u Tirani, Albanija je potpisala dvadesetogodišnji okvirni sporazum o uvozu američkog LNG-a vrijedan šest milijardi dolara, povezujući lokalnog energetskog dobavljača Albgaz s američkom firmom Venture Global i grčkom kompanijom Aktor. Zvaničnici koji su govorili pod uslovom anonimnosti rekli su da se očekuje još najava, iako nisu dati detalji. Dodali su da, iako je trenutni fokus na Albaniji, Bosni i Hrvatskoj, postoji snažan osjećaj da je ova nova politika zamišljena kao regionalna. Srbija, Sjeverna Makedonija i Crna Gora vide se kao logični sljedeći koraci ako početni projekti uspiju, posebno dok Washington nastoji izgraditi integriraniji energetski i digitalni koridor širom Zapadnog Balkana.

U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo o tome dokle će porodica Dodik vladati Republikom Srpskom. Sagovornici su bili Stefan Blagić, predsednik udruženja ReStart Srpska iz Banjaluke, i Mladen Bubonjić, politički analitičar takođe iz Banjaluke. Bilo je riječi o tome da li Milorad Dodik priprema svog sina Igora da ga naslijedi na čelu vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata, da li je Igor, koji je organizacioni sekretar SNSD-a, već postao drugi čovek u toj partiji, kako funkcioneri u vrhu stranke, posebno partijski veterani, prihvataju Igora Dodika i da li se Željka Cvijanović, članica Predsjednštva BiH, koja se smatra Dodikom najbližom saradnicom i koja se jedno vrijeme pominjala kao njegova nasljednica, pomirila s tim da joj njegov sin Igor bude budući šef. Razgovaralo se i o tome ima li Igor Dodik ugled u javnosti ili se na njega gleda samo kao na sina moćnog oca, da li bi samostalno mogao da vodi stranku, da li će ga vladajuća stranka kandidovati za funkciju predsjednika Republike Srpske na izborima oktobra ove godine, kao i tome da li porodica Dodik smatra Republiku Srpsku svojim dinastičkim posjedom. Omer Karabeg: Da li Milorad Dodik priprema svog sina Igora da ga naslijedi na čelu Saveza nezavisnih socijaldemokrata? Stefan Blagić: Prema potezima koje povlači Dodik stariji izgleda da se ide upravo u tom smjeru. Pravo pitanje je zašto Dodik želi da ga naslijedi neko od najbližih članova njegove porodice, a ne neko iz političke partije na čijem čelu je već više od četvrt vijeka. Čini se da Dodik nema povjerenja u svoje najbliže saradnike vjerovatno zato što su danas najbliži Dodikovi saradnici politički preletači. Zato on priprema teren da ga naslijedi sin Igor jer jedino u njega ima apsolutno povjerenje. Mislim da je Dodikov propust što za tri decenije, koliko je predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata, nije uspio da nađe nikog kome će vjerovati i ko bi bio sposoban da ga naslijedi na čelu partije. Sin moćnog ocaMladen Bubonjić: Dodik svakako priprema sina da ga naslijedi. I to je vidljivo ne od juče. Odavno se o tome ne samo spekuliše, već se i vuku potezi u tom pravcu. Milorad Dodik već duže vremena vodi sina na mnogobrojne sastanke i političke događaje. Februara 2024. Igor je postavljene za organizacionog sekretara SSND-a i ima odriješene ruke kad je riječ o organizaciji stranke, raspoređivanju kadrova i pregovaranju. Zašto se to radi? Prije svega da bi se sačuvalo sve ono što je Dodik stekao tokom svoje dugogodišnje vladavine, da sve ostane u porodici. Politika u tome značajno pomaže. To je neka vrsta nasljedne demokratije za koju se Milorad Dodik opredijelio. Omer Karabeg: Da li je Igor Dodik praktično drugi čovjek u stranci, odmah iza oca Milorada? Stefan Blagić: Iako funkcija, koju Igor Dodik obavlja, to ne govori, mlađi Dodik je de facto postao drugi čovjek SNSD-a. To otvara mnoga pitanja. Prvo je kako će na to reagovati stariji kadar SNSD-a, recimo, Nikola Špirić, Sredoje Nović ili Nebojša Radmanović kojima je tri decenije komandovao Dodik, a sada treba da im komanduje njegov sin. Oni će to teže prihvatiti nego mlađa garnitura koja je pristupila SSND-a prije pet, šest, sedam godina. Mislim da će oni biti skloniji da poštuju buduće liderstvo Dodika mlađeg, nego ovi stariji. Problem je i kako će se obaviti tranzicija vlasti u partiji. Mnogi autokratski i hibridni režimi budu uzdrmani prilikom tranzicije vlasti zato što neki funkcioneri ne žele da prihvate nasljednika koga je odabrao šef partije, pa dolazi do turbulencija unutar stranke. Dodik mlađi bi se moga naći u sličnom problemu. Mislim da će u tom pogledu biti ključni oktobarski izbori – da li će se Igor Dodik kandidovati za neku od funkcija, recimo, za poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske i kako će se ponašati kad dobije taj mandat. Mladen Bubonjić: Igor Dodik je svakako drugi čovjek u stranci ako ne formalno, onda neformalno, ne toliko što ga poštuju, već što se boje odmazde Dodika starijeg. Još uvijek se zna ko je apsolutni šef, gospodar ne samo stranke, već i Republike Srpske. Savez nezavisnih socijaldemokrata nije obična politička stranka, već interesna grupa koja je sačinjena od mnogobrojnih klanova. U okviru SNSD-a postoje čak klanovi sa dijametralno suprotnim interesima koji se međusobno sukobljavaju radi moći, pozicija i privilegija. Za Igora Dodika će biti problem kako namiriti sve te klanove. Tačno je da mu mlada garda SSND-a u značajnoj mjeri daje podršku. Pitanje je da li će uspjeti da skrajne stariju generaciju, da ih namiri i amortizuje njihovu opstrukciju. Stariji Dodik je to decenijama uspješno radio naizmjenično im prijeteći i nagrađujući ih. Da li mlađi Dodik ima toliko političkog umijeća, lukavosti i mudrosti da sve to izbalansira – to ćemo tek vidjeti. Željka CvijanovićOmer Karabeg: Da li bi ustoličenjem Igora Dodika bila pogođena Željka Cvijanović, članica Predsjedništva BiH i najbliža saradnica njegovog oca? Stefan Blagić: Željka Cvijanović se prije godinu dana nametala kao jedno od imena koje je najozbiljnije konkurisalo za poziciju predsjednika SNSD-a. To je bilo nakon presude Miloradu Dodiku kojom mu je zabranjeno obavljanje javnih funkcija, pa se nagađalo da li može ostati na čelu stranke. Tada je ona isplivala kao potencijalna zamjena, a čini mi da ni ona sama nije bila operisana od ambicije da postane predsjednica stranke. Uostalom, ona je na izborima 2022. godine kao kandidatkinja za članicu Predsjedništva BiH dobila više glasova nego što je Milorad Dodik dobio kao kandidat za predsjednika Republike Srpske. To joj zaista daje leigitimitet tako da ne treba da čude njene ambicije. Međutim, ako Dodik stariji ne odluči da joj prepusti čelo stranke, njena ambicija se neće ostvariti. A on, to sam već rekao, nikome toliko ne vjeruje kao sopstvenom sinu. Omer Karabeg: Gospodine Bubonjiću, mislite bi se Željka Cvijanović pomirila da joj Dodikov sin bude šef? Mladen Bubonjić: Mislim da bi. Jer ona zna da ne može da zadovolji sve interese i prohtjeve različitih frakcija u stranci da bi dobila većinsku podršku. Milorad Dodik još uvek ima kapacitet i za nagrađivanje i za kažnjavanje. Željka Cvijanović možda ima podršku nekih frakcija, ali je nema u okviru cijelog SNSD-a. Mislim da je toga i te kako svjesna i ne vjerujem da će rizikovati da ugrozi svoju sadašnju poziciju. Stefan Blagić: Ali ne treba zanemariti da Milorad Dodik ipak ima izvjesno povjerenje u Željku Cvijanović čim je s njom išao na one sastanke u SAD. Ona je imala značajnu ulogu u skidanju sankcija Dodiku i njegovoj porodici i mislim da joj je on zahvalan. Tako da nju ne bi trebalo potpuno eliminisati. Ali da nije favorit – definitivno nije. PedigreOmer Karabeg: Ima li Igor Dodik ikakav ugled u javnosti ili na njega gledaju samo kao na sina moćnog oca? Stefan Blagić: Igor Dodik nije bio toliko aktivan u javnosti, tek treba da ga vidimo da li će uspjeti da stekne bar dio harizme i popularnosti koju je imao i još uvijek ima njegov otac. Igor, doduše, ima pedigre koji njegov otac nije imao. Školovan je inostranstvu i za razliku od oca ima lijepe manire. Da li je u marketinškim agencijama pripreman za preuzimanje stranke – zaista ne znam. Ali ima određene kvalitete. Međutim, ima i nekoliko otežavajućih okolnosti. Koliko god izgledalo da mu politički put olakšava to što je sin Milorada Dodika, to je istovremeno i opterećenje. Jer grijesi njegovog oca će se pripisivati i sinu mada on vjerovatno nije bio ni punoljetan u vrijeme kada mu je otac bio premijer Republike Srpske. Osim toga, ne treba zaboraviti da je u medijima Igor Dodik dovođen u vezu sa kompanijom Prointer koja je dobila dosta novca iz budžeta zahvaljujući veoma povoljnim ugovorima sa entitetskim institucijama. Sumnjalo se na nepotizam i korupciju. Mladen Bubonjić: Prije svega, šta podrazumijevamo pod javnošću? Ako pod javnošću podrazumijevamo lojalne SNSD-ovce, oni će na Igora Dodika gledati onako kako im se kaže. Ako Milorad Dodik i njemu bliski mediji kažu da je Igor Dodik ne samo poželjno, nego i jedino pravo rješenje, oni će to prihvatiti. A dio javnosti koji se protivi vlastima biće protiv toga rešenja kao što je i protiv svega što dolazi od vlasti. Javnost je u Republici Srpskoj oštro podijeljena, pa će takve biti i reakcije na Igora Dodika. Omer Karabeg: A da li opozicija na njega gleda kao na ozbiljnog protivnika ili samo kao na sina moćnog oca? Mladen Bubonjić: Svakako da na njega gleda kao na sina moćnog oca i kao na dio vladajuće strukture. Opozicija će ga tretirati kao protivnika. Zasada ne mogu da mu imputiraju sve ono što mogu njegovom ocu, iako, kao što je pomenuo kolega Blagić, postoje spekulacije o njegovoj povezanosti sa firmom koja je dobila značajna sredstva iz budžeta. Ali jasno je da je će Igor Dodik biti postavljen na čelnu poziciju da bi se nastavio s istim trendom. Predsjednik svegaOmer Karabeg: Da li bi se moglo dogoditi da na oktobarskim izborima ove godine vladajuća stranka kandiduje Igora Dodika za predsjednika Republike Srpske? Stefan Blagić: O tome se nešto pričalo unazad mjesec, dva, ali sumnjam da će ga kandidovati jer ga nije bilo dovoljno u javnosti, a mislim da dosta ljudi ne gleda na Igora ni blagonaklono, ni sa simpatijama jer je sin Milorada Dodika. Igor Dodik još uvijek nije toliko jaka politička ličnost da bi ga SNSD u ovom trenutku kandidovao za predsjednika Republike Srpske. On možda ima izvjestan autoritet unutar SSND-a, ali u široj javnosti on nije toliko prepoznatljiv – ni blizu kao njegov otac. Mislim da bi SNSD napravio grešku ukoliko bi odlučio da ga kandiduje. Siguran sam da imaju istraživanja koja im to govore. Zbog toga se kao mogući njihov kandidat za predsjednika Republike Srpske sve više pominje aktuelni višestruki premijer Savo Minić. Mladen Bubonjić: Mislim da je sve moguće, pa i Igorova kandidatura, ali ipak sam bliži stavu da će ličnosti iz SNSD-a, koje su politički vidljivije, biti stavljene u prvi plan. Međutim, uopšte nije bitno ko bi iz SSND-a bio na mjestu predsjednika Republike Srpske. Vidimo da se sadašnji predsjednik Siniša Karan gotovo ne pojavljuje u javnosti i ništa ga se ne pita. Dok je Ana Trišić-Babić bila v.d. predsjednika, vidjeli smo da je na svim putovanjima ona bila Dodikova pratnja iako Dodik formalno nije imao nikakvu funkciju. Suština je u tome da je Dodik neformalni i predsjednik, i premijer, i član Predsjedništva BiH, i predsjednik kućnog savjeta i svega. Tako da u suštini nije bitno ko će biti na kom mjestu. Dinastički posjedOmer Karabeg: Dosta zavisi i od Beograda. Da li Igor Dodik ima veze u Beogradu? Da li bi on dobio podršku Beograda ako bi ga otac ustoličio za naslednika? Stefan Blagić: Sigurno da ima kontakte u Beogradu. I poslovne, a i političke. Ali sve te veze dolaze preko njegovog oca, u to nema nikakve sumnje. Otac mu je obezbijedio mnogo linija koje ga spajaju sa Beogradom, pa će mu, kad bude na čelu stranke, mnoga vrata biti otvorena. Međutim, pitanje je koliko će to vrijediti ako se tamošnja vlast promijeni na izborima. Mladen Bubonjić: Ako Igor Dodik i ima neke kontakte u Beogradu, to je samo posredno preko svog oca. Još uvijek ga Beograd ne percipira kao značajnu političku ličnost. Rekao bih da u tome zaostaje i za nekim opozicionim prvacima. Omer Karabeg: I na kraju, da li se može desiti da nakon Dodika oca Republikom Srpskom vlada Dodik sin, pa će se čitav entitet pretvoriti u porodično vlasništvo? Stefan Blagić: Mislim da će to zavisti od Igora Dodika. Jer onog trenutka kad otac definitivno ode sa političke scene i kada više ne bude imao moć kakvu ima danas, samo će od Igora zavisiti kojim putem će krenuti stranka u političkom i svakom drugom smislu. Mladen Bubonjić: Svakako postoji mogućnost da Republika Srpska postane porodično vlasništvo. Oni nemaju drugi izbor nego da na sve moguće načine čuvaju moć i vlast zato što gubitkom moći ne gube samo političke pozicije i bogatstvo, nego i mnogo više, čak i slobodu. To je bitka ne samo za ostanak na vlasti, nego i za egzistencijalni opstanak.

U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo o tome dokle će porodica Dodik vladati Republikom Srpskom. Sagovornici su bili Stefan Blagić, predsednik udruženja ReStart Srpska iz Banjaluke, i Mladen Bubonjić, politički analitičar takođe iz Banjaluke.

Građani Bosne i Hercegovine na Općim izborima u oktobru 2026. godine prvi put će imati priliku glasati koristeći savremene izborne tehnologije. Nakon završene tenderske procedure i procesa pred Uredom za razmatranje žalbi, izabrana je kompanija Smartmatic. Ona će biti zadužena za nabavku opreme za biometrijsku identifikaciju birača i automatsko skeniranje glasačkih listića.

Bosna i Hercegovina je ovisna o uvozu osnovnih životnih namirnica. To pokazuju podaci Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH za 2025. godinu, prema kojima je ova zemlja uvezla prehrambene proizvode u vrijednosti 2,72 milijarde eura. To je tri i po puta više nego što se uveze naftnih derivata, koji se u BiH uopće ne proizvode. Među najvećim uvoznim stavkama su goveđe meso, pšenica, gotovi pekarski proizvodi, stočna hrana, te voće i bezalkoholna pića. Izvoze se sirovine i poluproizvodi, kao što su smrznute maline, mlijeko i jestiva ulja. "Takva struktura pokazuje da BiH svoju prehrambenu sigurnost u velikoj mjeri oslanja na regionalna i europska tržišta, što je čini osjetljivom na poremećaje cijena, logistike i trgovinskih tokova", kazao je za Radio Slobodna Evropa ekonomski analitičar Igor Gavran. Gavran takav obrazac smatra stalnim i dugoročnim rizikom, jer rast cijena hrane na svjetskom tržištu izravno povećava troškove života u BiH koja ovisi o uvozu. Bosna i Hercegovina raspolaže obradivim zemljištem, povoljnim klimatskim uvjetima i tradicijom poljoprivredne proizvodnje, ali domaća proizvodnja ne uspijeva zadovoljiti potrebe tržišta. Gavran kaže da će tako i ostati bez snažnijih ulaganja u domaću poljoprivredu, preradu i opskrbne lance. Najveći uvoz osnovnih namirnicaBosna i Hercegovina najveću ovisnost bilježi kod uvoza proizvoda koji čine temelj svakodnevne potrošnje stanovništva. Među najvrjednijim uvoznim stavkama nalaze se goveđe meso, pšenica, pekarski proizvodi, stočna hrana, čokolada, bezalkoholna pića i pivo. BiH je u 2025. uvezla meso vrijedno 131,1 milijun eura što sugerira da domaće stočarstvo ne zadovoljava potrebe tržišta, bilo zbog nedovoljne proizvodnje, visokih troškova ili slabije konkurentnosti u odnosu na europske proizvođače. U 2025. godini Bosna i Hercegovina uvezla je pšenicu u vrijednosti od gotovo 66,5 milijuna eura, dok je uvoz gotovih pekarskih proizvoda porastao za 21 posto u odnosu na prethodnu godinu, dosegnuvši gotovo 70 milijuna eura. To znači da domaće tržište u velikoj mjeri opskrbljuju strani proizvođači. Jedna od najvećih pojedinačnih stavki u uvozu prehrambenih proizvoda čine sastojci za proizvodnju alkoholnih pića s 157,6 milijuna eura, zatim pivo s 94,3 milijuna, kafa čiji uvoz je 2025. godine dosegnuo 93,2 milijuna eura i cigarete s 88,8 milijuna eura. Faširane vode je u 2025. godini uvezeno u vrijednosti od 146,2 milijuna eura. Istovremeno, morska riba, školjke i morski plodovi imaju zanemariv udio u prosječnoj potrošačkoj košarici, kao i agrumi, neke vrste povrća, te tjestenina. S druge strane, najvrjedniji izvozni proizvodi bili su ulje od sjemena suncokreta ili šafranike za industrijske potrebe, mlijeko, konzervirani proizvodi od pilećeg mesa, slatki keksi, sirovo suncokretovo ulje, smrznute maline, vafli, voda, brašno i ostali pekarski proizvodi. Mlijeko je među vodećim izvoznim proizvodima s 35,3 milijuna, međutim značajan dio stočne hrane i repromaterijala dolazi iz uvoza koji je u 2025. godini porastao za oko devet posto, u odnosu na prethodnu, na 73,5 milijuna eura. Dominantan uvoz iz Srbije, Hrvatske i NjemačkeNajveći dio uvoza dolazi iz Europske unije, koja sudjeluje s oko 1,21 milijardi ili 54 posto ukupne vrijednosti, dok na zemlje regije (CEFTA) otpada 557 milijuna eura ili dodatnih 29 posto. Među pojedinačnim državama najveći dobavljač bila je Srbija s uvozom od oko 701 milijun eura, a slijedile su Hrvatska s 334,3 milijuna, Njemačka s 205,3 milijuna, Italija sa 183,4 milijuna i Mađarska sa 136,4 milijuna eura. BiH u samo dvije zemlje izveze hrane u vrijednosti većoj od 100 milijuna eura, a jedini značajniji suficit ostvaren je u trgovini s Turskom, i to 15,8 milijuna eura, ponajprije zbog rasta izvoza ulja i brašna. Ukupan uvoz prehrembenih proizvoda u BiH je 2025. godine iznosio 2,72 milijarde eura, dok je izvoz iznosio približno 619 miliona eura. Ministarstvo vanjske trgovine BiH navodi da su više globalne cijene sirovina, hrane i energenata te suše, ratovi i logistički poremećaji povećali vrijednost uvoza u BiH, a ne veća potrošnja u BiH.

Odbrana Ratka Mladića podnijela je 30. aprila hitan zahtjev Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove (MICT), tražeći njegovo privremeno ili uslovno prijevremeno puštanje na slobodu iz humanitarnih razloga, zbog, kako se navodi, teškog i nepovratnog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja. Ovo nije prvi put da odbrana traži takvu mjeru, ali se u najnovijem zahtjevu poziva na, kako navodi, dalje pogoršanje Mladićevog zdravstvenog stanja nakon nedavnog medicinskog incidenta, tvrdeći da mu u pritvorskim uslovima ne može biti obezbijeđena adekvatna medicinska njega. Ratko Mladić izdržava doživotnu kaznu zatvora po pravosnažnoj presudi iz 2021. godine za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja rata počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini. Mladić se od pravde skrivao skoro 16 godina. Uhapšen je u Srbiji u maju 2011. i šest dana kasnije izručen je sudu u Hagu. Utvrđeno je da je kriv za genocid nad oko 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, tada zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija u ljeto 1995. godine, progon i prisilno premještanje Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje civila tokom opsade Sarajeva, te uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN za taoce tokom NATO bombardovanja 1995. godine. U junu 2021. osuđen je po 10 od 11 tačaka optužnice za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.