Predsedavajući Predsedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović čestitao je u ponedeljak Studentskoj listi na pobedi na parlamentarnim izborima u Srbiji i izrazio nadu da će nova vlast u Beogradu poboljšanju saradnje s BiH i drugim državama u regionu. Posle pobede Studentske liste, koja je osvojila apsolutnu većinu u Skupštini Srbiji, Bećirović je na Instagramu naveo da "BiH ostaje posvećena izgradnji međudržavnih i dobrosusjedskih odnosa, zasnovanih na međusobnom uvažavanju, ravnopravnoj saradnji i zajedničkoj evropskoj perspektivi". "Nadam se da će nova vlast u Republici Srbiji raditi na poboljšanju međudržavne saradnje s Bosnom i Hercegovinom i drugim državama u regiji, te da ćemo kroz otvoren dijalog i ravnopravnu saradnju doprinositi miru, stabilnosti i boljoj budućnosti građana obje države", rekao je Bećirović. Prethodno je i ministar spoljnih poslova BiH Elmedin Konaković uz čestitku Studentskoj listi rekao da od novih vlasti u Srbiji očekuje bolju saradnju i puno poštivanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH, kao i svih ljudi koji u njoj žive. Dosadašnja praksa vlasti Srbije da pod plaštom 'brige o narodu' podržavaju i pomažu korumpirane političke elite u Bosni i Hercegovini nije donijela ništa dobro ni Bosni i Hercegovini ni Srbima koji žive u našoj zemlji", naveo je Konaković na Fejsbuku (Facebook). Odnosi Srbije i BiH su se pogoršali poslednjih meseci, posebno posle sahrane optuženog ratnog zločinca Ratka Mladića u Beogradu uz državne počasti. Konaković je tada prvo povukao deo diplomatskog osoblja iz ambasade BiH u Beogradu a zatim i proterao dvojicu srpskih diplomata iz BiH, navodeći da "odmah" prekinuo diplomatske odnose sa Srbijom da to može da uradi.

Sjedinjene Američke Države zatražile su od Bosne i Hercegovine izručenje Mevlida Jašarevića zbog optužbi za pokušaj ubistva američkih službenika tokom napada na Ambasadu SAD-a u Sarajevu 2011. godine, saznaje Radio Slobodna Evropa iz izvora upoznatih sa slučajem. Zahtjev za izručenje upućen je dan pred istek njegove 15-godišnje zatvorske kazne na koju je osuđen zbog terorističkog napada na Ambasadu SAD-a u Sarajevu. Jašarević je 2013. pravosnažno osuđen na 15 godina zatvora zbog terorističkog napada na Ambasadu SAD-a u Sarajevu 28. oktobra 2011. Tokom napada ispalio je više od stotinu metaka na zgradu ambasade te teško ranio policajca Mirsada Velića, koji je osiguravao objekt. Prema saznanjima RSE, američke vlasti sada traže njegovo izručenje radi vođenja postupka za pokušaj ubistva američkih službenika povezanog s istim događajem iz 2011. godine. Ročište za određenje ekstradicijskog pritvora, tokom kojeg će biti odlučeno o izručenju, bit će održano u utorak ujutro, kad je Jašarević trebao izaći iz zatvora. Američko Ministarstvo pravde je još 2012. godine saopćilo da je u Washingtonu podignuta optužnicu protiv Jašarevića zbog pokušaja ubistva američkih službenika, napada smrtonosnim oružjem na američke službenike i zaposlenike, uništavanja imovine te krivičnih djela povezanih s upotrebom vatrenog oružja tokom napada na Ambasadu SAD-a u Sarajevu 2011. godine. Američka optužnica podignuta je u trenutku kad je Jašarević bio u pritvoru u BiH, i iz Ministarstva pravde SAD-a je navedeno da podržavaju odluku bh. institucija da optuže i procesuiraju osobe za koje se sumnja da su sudjelovale u napadu na Ambasadu. Vijest o američkom zahtjevu dolazi istog dana kada je Sud Bosne i Hercegovine oslobodio Jašarevića optužbi za sprječavanje djelatnika zatvora u obavljanju službenih radnji tokom izdržavanja zatvorske kazne. Jašarević je državljanin Srbije i ne posjeduje državljanstvo BiH. Njegova braniteljica Alma Tabaković je rekla da je "Jašarević žrtva beskonačnog procesuiranja. Ovo je beskonačni 'proces'."

Sud Bosne i Hercegovine oslobodio je 26. oktobra Mevlida Jašarevića optužbi za sprječavanje djelatnika zatvora u obavljanju službenih radnji, tokom izdržavanja 15-godišnje kazne za napad na američku ambasadu u Sarajevu. U obrazloženju prvostepene presude Sud je naveo da Tužiteljstvo BiH nije dokazalo da je Jašarević imao namjeru da spriječiti službenice zatvora u obavljanju dužnosti. Jašarević izdržava 15-godišnju zatvorsku kaznu zbog terorističkog napada na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu 2011. godine, a iz državnog zatvora bi trebao izaći ove sedmice. Tužiteljstvo BiH teretilo ga je da je u novembru i decembru 2024. godine ometao rad odgojiteljica u državnom zatvoru te im upućivao prijetnje i uvrede nakon što mu je zabranjen pisani i telefonski kontakt s obitelji i drugim osobama. U optužnici se navodi da je jednoj službenici rekao kako će "uzeti nož i ući u njen ured". Jašarević je tokom postupka odbacio optužbe da je ometao rad odgojiteljica ili da im je prijetio te je tvrdio reagirao u afektu zbog uskraćivanja kontakata s obitelji i vanjskim institucijama. Njegova braniteljica Alma Tabaković ustvrdila je tokom suđenja da su mu, osim kontakta s obitelji, bili zabranjeni i kontakti s Tužiteljstvom BiH te Državnom agencijom za istrage i zaštitu (SIPA), kojima je želio podnijeti prijave zbog mogućih kaznenih djela zatvorskih službenika. Presuda je prvostepena i na nju se može žaliti Tužiteljstvo BiH. Mevlid Jašarević osuđen je 2013. godine na 15 godina zatvora zbog terorističkog napada na zgradu Ambasade SAD-a u Sarajevu 28. oktobra 2011. godine. Tokom napada ispalio je više od stotinu metaka na objekt Ambasade SAD-a te teško ranio policajca Mirsada Velića, koji je osiguravao zgradu. Jašarević je državljanin Srbije, a njegova obitelj živi u toj zemlji.

U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome da li je Bosna i Hercegovina sve dalje od Evropske unije. Sagovornici su bili Nedžma Džananović Miraščija, profesorica Fakuleta političkih nauka u Sarajevu, i Adnan Ćerimagić, analitičar Evropske inicijative za stabilnost iz Berlina. Bilo je riječi o tome ko je najveći krivac što Bosne i Hercegovine nema na mapi proširenja Evropske unije koju je nedavno objavila Evropska komisija, da li je za to odgovorna samo domaća vlast ili dio krivice snosi i Evropska unija koja se nakon što je Bosni i Hercegovina dodijelila status kandidata i otvorila pristupne pregovore nije bavila političkom situacijom u zemlji, šta znači poruka Milorada Dodika da je za Srbe evropski put antisrpski, da li će Dragan Čović i Zagreb napredak na evropskom putu usloviti promjenom izbornog zakona koja praktično znači reviziju Dejtonskog sporazuma i da li će Bakir Izebegović morati praviti ustupke Dodiku i Čoviću da bi Bosna i Hercegovina ostala na evropskom putu. Razgovaralo se i o tome kako se ruski ambasador u Bosni i Hercegovini obradovao izbornoj pobjedi Milorada Dodika, na koji način će Moskva nastojati da blokira evropski put Bosne i Hercegovine, kao i o tome zašto danas više nikoga u Bosni i Hercegovini nije briga šta govori šef delegacije Evropske unije Luigi Soreca. Omer Karabeg: Na mapi proširenja Evropske unije, koju je nedavno objavila Evropska komisija, nema Bosne i Hercegovine koja je kandidat za Evropsku uniju. Ko je najveći krivac šo je Bosna i Hercegovina u ovom trenutku ispala iz trke? Nedžma Džanović Mirašcija: Postoji vrlo jednostavan odgovor. Vlast uvijek snosi odgovornost i od toga ne može pobjeći. Ali to je samo jedan dio odgovora. Kompleksniji i tačniji odgovor uključuje i Evropsku uniju. Od 2022. godine, kada je Evropska unija u politiku proširenja unijela geopolitičku komponentu i gotovo preko noći dodijelila kandidatski status Ukrajini i Moldaviji, ona je praktično vodi dvije politike proširenja pod jednim krovom. Pri tom ni ukrajinsko-moldavska ni zapadnobalkanska politika proširenja ne daju željene rezultate zato što je transformativna moć Evropske unije, njena sposobnost da inspirira, motivira, pokreće i vodi reformske procese poprilično iscrpljena. Za Bosnu i Hercegovinu 2025. bila je godina velikih izazova, eskalacija i krize, ali u ovoj godini nemamo razrješenje, već vrlo jasne gubitnike. Jedan od gubitnika je i Evropska unija. Ne samo da Bosna i Hercegovina nije ostvarila napredak, ne samo da su joj ugrožena sredstva iz Plana rasta, već se Evropska unija gotovo potpuno izgubila kao relevantan akter. Primjetan je izostanak pitanja koja se tiču eurounijskih integracija iz predizborne kampanje, a postizborne izjave su takve da ne ostavljaju nimalo prostora za optimizam da će se situacija popraviti. Pokušaj Evropske komisije da unutar Unije oživi razgovor o promjenama koje su potrebne u politici proširenja još uvijek je samo administrativno-birokratskog karaktera, a ne suštinskog. Da bi bila uspješna, politika proširenja mora demonstrirati vrlo jasno transformativnu moć, a ne insistirati na administrativno-birokratskom otvaranju i zatvaranju poglavlja i na broju zakona i kategorijama koje uopće ne garantiraju političku transformaciju zemalja kandidata. Adnan Ćerimagić: Kada je 2022. godina Evropska unija otpočela geopolitički proces proširenja sa Ukrajinom i Moldavijom, tada je uz pomoć grupe prijatelja Zapadnog Balkana Bosna i Hercegovina, da tako kažem, ugurana u taj vagon. Međutim, vlasti u Bosni i Hercegovini nisu iskoristile taj momenat. Od marta 2024, kada je EU donijela odluku da otvori pristupne pregovore sa Bosnom i Hercegovinom o članstvu u Uniji, vlast nije ništa učinila da napravi bilo kakav pomak na putu ka EU i zato snosi dio odgovornosti. S druge strane, Evropska unija i prije svega zemlje, koje se deklarišu kao prijatelji Zapadnog Balkana, snose odgovornost što su mislili da je dovoljno dodijeliti Bosni i Hercegovini kandidatski status i otvoriti pregovora o članstvu, pa da ona brže krene prema Uniji. Razvoj događaja i uticaj Rusije i drugih aktera zahtijevali su njihovo snažnije angažovanje u Bosni i Hercegovini. Za razliku od Moldavije i Ukrajine nisu se bavili Bosnom i Hercegovinom, niti reagovali na razvoj situacije u zemlji. Dodikov trijumfalizamOmer Karabeg: Čini mi se da situacija neće biti bolja nakon izbora, ako ne i gora. Milorad Dodik, ohrabren apsolutnom pobjedom njegove stanke na izborima u Republici Srpskoj, poručio je Evropskoj uniji “Prvo reformišite sebe. Napravili ste Evropu neuspješnom, a mi želimo u društvo uspješnih. Srbima se ne može nametati evropski put kao mustra za ukidanje Republike Srpske“. Zar to nije više nego jasna poruka? Nedžma Džanović Miraščija: Naravno da je to jasna poruka, ali to nije ništa novo. Zaključci Narodne skupštine RS iz 2021. godine u jeku velike krize u Bosni i Hercegovini, koju je generirao Dodik, jasno su ukazali na potpuno odbacivanje EU puta. Jer bez dogovora o funkcionalnim nadležnostima, protiv kojih je bio Dodik, nema EU puta. Poslije toga rukovodstvo RS je jedno vrijeme u razgovorima sa zapadnim diplomatama davalo nagovještaj da bi, ukoliko se udovolji njihovim maksimalističkim zahtjevima, mogli EU put održavati na životu. To vrijeme je prošlo. Sada u komunikaciji sa Evropskom unijom oni ispoljavaju bahatost i aroganciju i svako malo se javljaju kojekakvi likovi koji kažu da im ne treba novac iz Evropske unije. Došli smo dotle da su i tehnički standardi Evropske unije antisrpski. Te poruke nisu usmjerene zvaničnicima Evropske unije, niti ih zvaničnici Evropske unije više zanimaju. Sada se ide na to da nestane stabilna, natpolovična podrška građana Republike Srpske eurounijskim integracijama i da odnos građana u tom entitetu prema Evropskoj uniji bude onakav kakav je u Srbiji gdje je podrška znatno ispod 50 posto. Fokus je na demoniziranju Evropske unije u očima javnosti jer je neophodno uništiti politički kapital koji ona ima. Adnan Ćerimagić: Antievropske poruke Milorada Dodika nakon izbora čitam kao trijumfalizam u smislu - uspjeli smo da pobijedimo i ojačamo na izborima uprkos kritikama Evropske unije i sada vi morate doći kod nas ukoliko želite da razgovarate o svojoj agendi i ako ćemo išta raditi na toj agendi, onda to mora biti pod našim uslovima, a naš glavni uslov je da ideja uređene Bosne i Hercegovine, bazirane na vladavini prava, koja poštuje standarde Evropske unije, ne može biti vizija na kojoj ćemo zajedno raditi. Šta će se dalje dešavati - ostaje da se vidi s obzirom na ekonomsku i političku važnost Evropske unije za druge u Bosni i Hercegovini, ali i za privredu Republike Srpske. To ovisi prije svega od toga na koji način će se Evropska unija i njene članice postaviti prema Miloradu Dodiku i Bosni i Hercegovini. Dvostruka igraOmer Karabeg: Dragan Čović, lider HDZ-a, stalno ističe da je za evropski put Bosne i Hercegovine i hvali se da je najveći Evropejac, ali njegov uslov za napredak na putu ka Evropskoj uniji je promjena izbornog zakona koja otvara put za treći, hrvatski entitet. Očekujete li da će on blokirati evropski put ako ne bude ispunjen njegov zahtjev i da li bi u tome imao podršku Hrvatske? Nedžma Džananović Miraščija: Zahtjevi HDZ-a Bosne i Hercegovine i Vlade Hrvatske, koju vodi HDZ Hrvatske, poznati su i veoma su prisutni. Nije samo riječ o izbornoj reformi, već je to i put ka reviziji Dejtonskog mirovnog sporazuma što bi značilo otvaranje Pandorine kutije budući da još uvijek nismo našli način da na racionalan razgovaramo o ustavu kao dijelu Dejtonskog sporazuma, već svi izlaze s maksimalističkim ciljevima, kako u prošlosti tako i danas. To, međutim, nisu zahtjevi Evropske unije iako je Hrvatska članica Unije. Zahtjevi Evropske unije se odnose samo i isključivo na eliminaciju diskriminacije građana prema presudama iz grupe slučajeva Sejdić-Finci. Prijetnja o miješanju Zagreba je latentna, ali ona nema puni smisao sve dok su stvari blokirane u samoj Bosni i Hercegovini. Zagreb sada zateže oko Crne Gore, ali to ima smisao zato što je Crna Gora u fazi pristupanja Evropskoj uniji, pa takva prijetnja nešto znači. Bosna i Hercegovina je sada jako daleko od pozicije u kojoj je Crna Gora. S druge strane, mada podrška Zagreba HDZ-u Bosne i Hercegovine izgleda dosta monolitna, ne treba zaboraviti da ona nije neupitna u kontekstu savezništva HDZ-a BiH sa Dodikom. Rekla bih da to u javnosti u Hrvatskoj nije dobro prihvaćeno. I ukoliko zbog savezništva Dodika i Čovića Bosna i Hercegovina sklizne ka ruskom svijetu, to nikako ne može biti dobra vijest za Zagreb. A vjerujem da je jako puno političkih aktera u Zagrebu i u samom HDZ-u koji su toga i te kako svjesni. Adnan Ćerimagić: Na osnovu onoga što smo do sada vidjeli ni Zagreb, ali i HDZ- Bosne i Hercegovine se na papiru ne mogu ocijeniti kao akteri koji su zaustavljali Bosnu i Hercegovinu na putu ka Evropskoj uniji. Hrvatska ima veto na svaki korak Bosne i Hercegovine prema Evropskoj uniji, bilo da govorimo o kandidatskom statusu ili otvaranju pristupnih pregovora, ali ga nije koristila. U svim tim razgovorima ona je tražila da se prema Bosni i Hercegovini ide sa manje, a ne sa više zahtjeva. Slažem se sa profesoricom Džananović da bi u ovoj u ovoj fazi procesa pristupanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji stavljanje bilo kakvog veta ili zahtjeva bilo kontraproduktivno jer bi proizvelo emotivnu reakciju u Bosni i Hercegovini što ne bi doprinjelo rješavanju spornog pitanja. Slično možemo reći i za HDZ Bosne i Hercegovine. To je ono što je na papiru. Međutim, u stvarnosti, kada je Milorad Dodik koristio evropski put da ucjenjuje političke partije iz Sarajeva tražeći da prihvate njegove zahtjeve, Dragan Čović i Zagreb su izlazili u susret tim zahtjevima, odnosno svojim odnosom prema njima činili su da budu legitimniji. Zato kada govorimo o putu Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji, ne smijemo zaboraviti ta dva paralelna ponašanja HDZ-a BiH, ali i Zagreba koji na papiru u okviru EU institucija podržava evropski put Bosne i Hercegovine, dočim se u praksi često vodi dvostruka igra koja ne ide u prilog tome da Bosna i Hercegovina ispunjava uslova na putu ka Evropskoj uniji. Ustupci SarajevaOmer Karabeg: Treći partner u vlasti će biti Stranka demokratske akcije. Da li je njen predsjednik Bakir Izetbegović iskreno za evropski put? Nedžma Džananović Miraščija: Stranka demokratske akcije, kao malo koji od glavnih aktera na BiH političkoj sceni, uistinu ima neusporediv kapital kad je riječ o eurounijskim integracijama. Štaviše, jedini suštinski pomaci na EU putu dešavali su se upravo u mandatima u kojima je SDA imala predsjedavajućeg Vijeća ministara. Naravno i u tim mandatima bilo je propuštenih prilika i grešaka o kojima uvijek treba razgovarati. Nakon izbora se očekuje da će SDA ponovo predložiti predsjedavajućeg Vijeća ministara. Međutim, ovog puta taj mandat će biti puno teži i zahtjevniji, nego što je to bio slučaj sa prethodnim mandatima kada je SDA bila na čelu Vijeća ministara. Neće biti pod znakom pitanja samo eurounijski put, nego će udari na suverenitet i jedinstvo Bosne i Hercegovine biti puno veći. I međunarodne okolnosti su dramatično drugačije, nego kada su predsjedavajući Vijeća ministara bili Adnan Terzić i Denis Zvizdić. Izgubio se dobar dio zapadnog konsenzusa, a svjesni smo i posljedica neslaganja između SAD i Evropske unije. S druge strane, imamo likovanje ruske ambasade zbog rezultata izbora jer su njihovi politički miljenici nikad jači. Adnan Ćerimagić: Od četiri stanke, koje su dobile najviše glasova na nedavnim izborima, SDA i njen lider Bakir Izetbegović su u najslabijoj poziciji. Prije svega zbog činjenice što oni u proces formiranja vlasti na državnom i federalnom nivou ulaze iz opozicije što znači da predstoje dugi pregovori o formiranju vlasti, a ljudima iz te stranke to ne ide u prilog jer žele što prije da uđu u vladu. Drugi razlog zašto se nalazi u najslabijoj poziciji je činjenice da njen predsjednik Bakir Izetbegović, koji je jedini od četvorice lidera najjačih partija ušao u trku za člana Predsjedništva BiH, u toj trci izgubio. Mislim da je stavljanje fokusa na potencijal SDA, kad je riječ o evropskom putu, dosta kontraproduktivno zbog toga što je situacija ne samo u Bosni i Hercegovini, već i regiji i u samoj Evropskoj uniji na dosta klimavim nogama. Ukoliko gledamo u prošlost, Evropska unija je očekivala da stranke, koje su predstavljale Sarajevo, svoju spremnost za EU integracije dokazuju ustupcima jer se smatralo da je put ka Evropskoj uniji prije svega u njihovom interesu i da ga oni žele. Omer Karabeg: Da li će onda Stranka demokratske akcije morati da pravi ustupke Čoviću i Dodiku da bi povukla Bosnu i Hercegovinu ka Evropskoj uniji? Adnan Ćerimagić: To prije svega ovisi od Evropske unije. Ukoliko ona nije ništa naučila iz prethodnih 15 godina i ukoliko ne promjeni svoj odnos ne samo prema Bosni i Hercegovini, već i prema svim zemljama koje u su u ovom trenutku najnapredniji kandidati, možemo očekivati nastavak politike kakva je bila do sada. Ne smijemo zaboraviti ni da su tokom protekle četiri godine Stranka demokratske akcije i njen predsjednik Izetbegović bilo u opoziciji, da su bili u narušenim odnosima sa tadašnjom administracijom SAD pod predsjednikom Bidenom i da su ih zaobilazili kad je riječ o evropskom putu, ali i odnosima sa Zapadom. To će sasvim sigurno ostaviti traga na mogućnosti, ali i na želji Stranke demokratske akcije i njenih kadrova ukoliko i kada oni formiraju novu vlast. Ispostava KremljaOmer Karabeg: Rekli ste da je ruski ambasador u Bosni i Hercegovini trijumfalno pozdravio pobjedu Milorada Dodika. Mislite li da Moskva može preko Milorada Dodika da blokira evropski put Bosne i Hercegovine? Nedžma Džananović Mirašcija: Kratak odgovor je da. Moskva je već 2014. nakon aneksije Krima dala instrukciju Dodiku, i on to ne krije, da blokira NATO put Bosne i Hercegovine. Do 2014. NATO put Bosne i Hercegovine za Moskvu nije bio sporan jer ju je na Balkanu uglavnom zanimala Srbija. Nakon 2014. postalo jasno da je Bosna i Hercegovina u zabranjenoj zoni. Moram reći da od tada sa velikom dozom šoka i nevjerice pratim nemušte reakcije evropskih političkih struktura jer je sasvim jasno da je Evropska unija sljedeća meta Moskve. Što se tiče Bosne i Hercegovine, mislila sam da je nakon 2022. i agresije na Ukrajinu Evropskoj uniji i svima, koji su prozapadno opredjeljeni, postalo očigledno da sa proruskim akterima u vlasti neće biti moguće ostvariti bilo kakav napredak na evropskom putu. Da su to shvatili i Bosna i Hercegovina i region danas bi bili stabilniji. Nažalost, nije bilo tako. Scenarij se odvijao upravo onako kako je Moskva željela. Nadam se da je sada konačno shvaćeno da svi pregovori sa vlastima u Bosni i Hercegovini, koji budu uključivali Dodika i SNSD, su zapravo pregovori sa ispostavom Kremlja. Adnan Ćerimagić: Mislim da Moskva može preko Milorada Dodika da blokira evropski put Bosne i Hercegovine i ona je to već i radila. Od 2014. zvanična politika Ruske Federacije je da se NATO put Bosne i Hercegovine mora zaustaviti. Milorad Dodik i njegova stranka su od njegovog prvog susreta sa Vladimirom Putinom u septembru 2014. na tome aktivno radili. Od 2022. zvanična politika Moskve je da je širenje Evropske unije protivno ruskim interesima i rade na tome da se to širenje zaustavi jer Evropsku uniju vide kao geopolitičkog i vojnog neprijatelja. Ukoliko Evropska unija želi da ima neku politiku u Bosni i Hercegovini, onda je mora provoditi sa pretpostavkom da u Banjaluci sjede akteri koji vjeruju da imaju nove globalne podržavatelje među kojima je pored Rusije i američka administracija. Brisel svoju politiku mora tome prilagoditi, a ne nastaviti sa politikom kakav je vođena do 2022. godine sa uvjerenjem da će se stvari u Bosni i Hercegovini na neki magičan način riješiti bez proaktivnog djelovanja zemalja Evropske unije. Cijena nečlanstvaOmer Karabeg: U zaključku, da li je Bosna i Hercegovina sve dalje od Evropske unije? Nedžma Džananović Miraščija: Ne bih rekla da smo dalje od Evropske unije. Vjerovatno smo negdje na istoj distanci kao u dva prethodna mandata. Problem je u nečem drugom. Evropska unija je sve prisutnija u Bosni i Hercegovini kroz nešto što ja zovem cijena nečlanstva. A to je nametanje standarda koje ne prati integracija Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Pri tome mislim na ponižavajući sistem ulaska u zemlje EU i redove na granicama, probleme koje ima naš transportni sektor i na najnoviji udar na bosanskohercegovačku ekonomiju koji možemo očekivati zbog zahtjeva za reguliranje emisija ugljen-dioksida koji će pogoditi različite privredne sektore u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina ulazi u taj sistem na najgori mogući način. Vrlo skupi, gotovo nedostižni standardi počinju važiti i za Bosnu i Hercegovinu, a da se ona ne približava punopravnom članstvu, odnosno da nije u situaciji da na neki način sudjeluje u odlučivanju o tim standardima i nema priliku da dobije adekvatna sredstva da prođe kroz tu tranziciju. Evropska unija će i dalje u političkom, sigurnosnom i ekonomskom smislu biti prisutna u Bosni i Hercegovini, ali se njena relevantnost za unutrašnje političke procese u Bosni i Hercegovini sve više gubi. Kome je danas važno šta će o formiranju vlasti reći šef delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini Luigi Soreca? Adnan Ćerimagić: Kada je u pitanju nivo pripremljenosti za članstvo u Evropskoj uniji, Bosna i Hercegovina se, prema ocjeni Evropske komisije, od 2019. do 2025. godine nije pomjerila ni za milimetar. Ona je najnepripremljenija od svih kandidata uključujući Kosovo, Gruziju i Moldaviju. Mislim da su se od 2019. godine situacija u Bosni i Hercegovini, kao i regionalni i globalni kontekst, toliko promijenili da bi, i kada i bi Evropska unija danas htjela da provodi drugačiju i kvalitetniju politiku u Bosni i Hercegovini, put do napretka u evrointegracijama bio mnogo teži nego što bi bio 2019. da se je Evropska unija tada odlučila na ozbiljniji pristup članstvu Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji.

Osumnjičeni za antisemitsko skandiranje uoči nedavne nogometne utakmice u Splitu uhapšen je u Livnu na jugozpadu BiH, na temelju međunarodne potjernice INTERPOL-a Zagreb, saopćila je Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) 23. oktobra. Tereti se da je zajedno s drugim osobama sudjelovao u skandiranju poruka koje sadrže antisemitske i prijeteće izraze, kaže se u saopćenju. Osumnjičen je i za vandalizam, huliganstvo te oštećenje i krađu imovine te će nakon kriminalističke obrade biti predan u nadležnost Suda Bosne i Hercegovine. Uoči utakmice nogometnih klubova Hajduk i Ajax u Splitu 15. oktobra, dio navijača splitskog kluba uzvikivao je u povorci prema stadionu antisemitske i nacističke parole. Hrvatska policija pokrenula je istragu zbog javnog poticanja na nasilje i mržnju, a do 19. oktobra identificirana su 23 osumnjičena. Policija je 23. oktobra objavila fotografije još četvorice muškaraca za kojima traga.

Četiri mjeseca nakon što je pušten iz ekstradicijskog pritvora u Hrvatskoj, 20-godišnji Magomed-Amin Gatagazhev ponovo se u Bosni i Hercegovini suočava s mogućim izručenjem u Rusiju, koja ga tereti za terorizam. Porijeklom iz Ingušetije, ruske republike na Sjevernom Kavkazu, Gatagazhev u BiH boravi od juna ove godine, gdje s porodicom čeka odluku o azilu. Sud BiH mu je 15. oktobra odredio privremeni ekstradicijski pritvor na osnovu međunarodne potjernice koju je Rusija raspisala u oktobru 2022. godine, potvrdio je Sud za Radio Slobodna Evropa (RSE). Ruske vlasti terete ga za učešće u terorističkoj organizaciji i nezakonitim oružanim formacijama u Siriji, o čemu je ranije izvještavao Ruski servis Radija Slobodna Evropa. Porodica ovog 20-godišnjaka u razgovoru za RSE osporava ruske navode o njegovoj povezanosti s terorističkim organizacijama i oružanim grupama i strahuje da bi mu izručenje ugrozilo sigurnost. Jedna članica porodice, čiji je identitet poznat redakciji, a koja je za RSE govorila pod uvjetom anonimnosti, tvrdi da je Gatagazhev s majkom napustio Rusiju 2014. godine, kada je imao osam godina. Potom su, kako kaže, živjeli u Turskoj, gdje se školovao, te osporava navode da je bio u Siriji i ističe da porodica za to ima dokaze. "Vjerujemo da ruske vlasti nemaju vjerodostojne dokaze za te optužbe. Strahujemo za njegov život i sigurnost ako bude izručen Rusiji", navela je članica porodice za RSE. Azil ili izručenjeNa osnovu INTERPOL-ove potjernice, Gatagazhev je u jesen 2025. uhapšen u Hrvatskoj. Uslijedio je ekstradicijski postupak, tokom koga je njegovo izručenje Rusiji prvobitno odobreno, ali je odluka suda u Dubrovniku kasnije promijenjena, a izručenje zaustavljeno. Nakon gotovo osam mjeseci pritvora u Hrvatskoj, pušten je 9. juna ove godine. Potom je doputovao u BiH i iskazao namjeru da zatraži azil, potvrdili su za RSE iz sarajevske organizacije Vaša prava, koja ga zastupa u postupku traženja međunarodne zaštite. Prema navodima organizacije, njegov zahtjev za azil trebao je biti zvanično registriran 9. oktobra u Ministarstvu sigurnosti BiH, čime bi i formalno dobio status tražitelja azila. Međutim, tvrde da je Gatagazhev večer prije planirane registracije priveden i smješten u Imigracioni centar u Istočnom Sarajevu. Služba za poslove sa strancima BiH nije odgovorila na upit RSE o ovim navodima i razlozima njegovog premještanja u Imigracioni centar. Nakon toga je pred Sudom BiH pokrenut ekstradicijski postupak. Na ročištu 15. oktobra, Gatagazhevu je određen privremeni ekstradicijski pritvor, a potom je premješten u Državni zatvor u Vojkovićima. Sud BiH potvrdio je za RSE da je postupak pokrenut na osnovu međunarodne potjernice koju je Rusija raspisala 12. oktobra 2022. godine, u trenutku kada je Gatagazhev imao 16 godina. Privremeni ekstradicijski pritvor može trajati do 1. novembra ili do donošenja nove odluke Suda BiH. Sud je naveo da na ročištu 15. otkobra nije odlučivano o ispunjavanju uvjeta za izručenje, a nije mogao precizirati kada će biti održano naredno ročište na kome se očekuje odluka o daljnjem pritvoru ili eventualnom oslobađanju. "Prilikom razmatranja zakonskih pretpostavki za izručenje, Sud će svakako uzeti u obzir eventualni zahtjev potraživanog za azil podnesen nadležnim organima u BiH, kao i odluku donesenu povodom tog zahtjeva", naveo je Sud. Iz organizacije Vaša prava potvrdili su za RSE da je Gatagazhev 23. oktobra zvanično registriran kao tražitelj azila u Ministarstvu sigurnosti BiH. Prema Zakonu, jedan od uvjeta za izručenje je da osoba "ne uživa pravo azila u BiH odnosno da nije u postupku traženja azila u BiH, u vrijeme podnošenja molbe za izručenje". O tome jesu li ispunjeni uvjeti za izručenje odlučuje Sud BiH, dok konačnu odluku donosi ministar pravde BiH. U skladu s propisima, Ministarstvo pravde BiH od Rusije treba zatražiti formalni zahtjev za izručenje i prateću dokumentaciju nakon što bude obaviješteno o privođenju osobe koju ta država traži. To ministarstvo je u odgovoru za RSE 22. oktobra navelo da Gatagazheva nema u njihovoj evidneciji, odnosno da Rusija nije dostavila formalni zahtjev za izručenje. Šta se zna o potjernici?Sarajevski advokat Rijad Kapo, koji zastupa Gatagazheva u ekstradicijskom postupku, kazao je za RSE da je da je Gatagazhev od juna s porodicom boravio u stanu u Sarajevu i da je trebao imati razgovore u okviru postupka za azil. Naveo je da je postupak u BiH pokrenut na osnovu iste ruske potjernice koja je bila osnova za postupak u Hrvatskoj, gdje je izručenje zaustavljeno. Prema dokumentima koje je Rusija dostavila tokom postupka izručenja u Hrvatskoj, Gatagazhev se tereti da se pridružio oružanoj formaciji kada je nio maloljetna, objavio je ranije Centar za ljudska prava Memorial, koji je pratio ekstradicijski postupak. Centar Memorial je ukazivao i na to da Rusija nije dostavila dokaze za optužbe te da odbrani nije bio omogućen uvid u dokumentaciju na kojoj su se one zasnivale. "Prema verziji događaja koju iznose istražitelji, pridružio se ilegalnoj oružanoj formaciji u dobi od 12 godina. Usprkos potpunoj apsurdnosti takvih tvrdnji, krivični predmet postoji i, ako se Gatagazhev nađe u Rusiji, bit će uhapšen", naveli su iz Centra za RSE. Iz ove organizacije tvrde da "nema nade da će istraga biti objektivna" te ističu da bi po optužbi za terorizam mogao bi biti osuđen na kaznu do 20 godina zatvora. "Nije poznato hoće li biti moguće angažirati dobrog advokata koji bi ga branio. Male su šanse da će istražitelji pokazati bilo kakvu humanost ili objektivnost. Gatagazhev i pojedini članovi njegove uže porodice navedeni su u ruskom registru terorista i ekstremista koji vodi Federalna služba za financijski monitoring (Rosfinmonitoring), prema objavi od 17. jula 2024. godine. Rusija je ranije pokrenula postupak protiv njegove sestre Leile Gatagazheve koja je kao dijete odvedena je u Siriju, a potom je godinama provela u zatvoru u Iraku. U Rusiju je izručena u junu 2023. godine, gdje se također suočila s optužbama povezanim s terorizmom. "Imala je sreće jer je, odmah nakon izručenja Rusiji, grupu nezavisnih advokata preuzela njen slučaj. Bilo je potrebno više od dvije godine da se izdejstvuje obustava krivičnog postupka. a prema našim informacijama, sve optužbe i ograničenja protiv nje sada su ukinuti", naveli su iz centra Memorial. Slični slučajeviGatagazhev nije prvi ruski državljanin koji je u BiH tražio zaštitu, suočavajući se s mogućim izručenjem Rusiji zbog optužbi povezanih s terorizmom ili oružanim formacijama. RSE je u maju 2024. izvještavao o ruskom državljaninu čečenskog porijekla kojeg je Moskva tražila zbog navodnog učešća u oružanim formacijama u Siriji. BiH je odbila njegovo izručenje, ali se kasnije otvorilo pitanje njegovog udaljenja iz zemlje zbog procjene da predstavlja sigurnosnu prijetnju. Rusija je tražila i Selimu Ismailovnu Hadisovu, rusku državljanku čečenskog porijekla, zbog sumnje na terorizam. Sud BiH utvrdio je da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za njeno izručenje, a Hadisova i njeno troje djece dobili su azil u BiH u decembru 2024. godine. U slučaju ruske državljanke Arine Iusifove, koju Moskva traži zbog sumnje na učešće u terorističkoj organizaciji, postupak izručenja također se poklopio s traženjem međunarodne zaštite. Iusifova je smještena u privremeni pritvor u zatvoru u Tuzli, dok Sud BiH treba odlučiti o daljem postupanju u ekstradicijskom postupku. Organizacije za ljudska prava ranije su upozoravale na korištenje INTERPOL-ovih potjernica i drugih pravnih mehanizama za prekogranični progon. Organizacija Amnesty International pozvala je 2024. zemlje Evropske unije da ne izručuju Rusiji izbjeglice sa Sjevernog Kavkaza, upozoravajući da bi se po povratku mogle suočiti s mučenjem i zlostavljanjem ili biti poslane da se bore u Ukrajini. *Tekst je ažuriran 26. oktobra 2026. izjavom Centra za ljudska prava Memorial.

Evropska unija (EU) ima odgovor na ruska upozorenja zemljama Zapadnog Balkana- njihova budućnost je u EU. To je poruka koju Brisel upućuje nakon izjave portparolke ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marije Zaharove. Ona je polovinom mjeseca, kako je saopštilo rusko Ministarstvo, "upozorila" države regiona kako evropske integracije više nisu samo pitanje članstva, već i prihvatanja politike Brisela prema Moskvi. "Nadamo se da zemlje Zapadnog Balkana vide i analiziraju ove promene u Evropskoj uniji i da jasno sagledavaju posledice evropskih integracija po sopstvene nacionalne interese i blagostanje svojih građana", poručila je Zaharova. Na pitanje na koji način Unija može zaštiti zemlje koje pretenduju članstvu od posljedica ruskih upozorenja, iz Evropske komisije poručuju kako je "borba protiv stranih informacionih manipulacija, dezinformacija i drugih hibridnih prijetnji sastavni dio procesa pristupanja". "Zaštita procesa evropskih integracija i integriteta medija od dezinformacija i stranih informacionih manipulacija od ključne je važnosti", navodi se u odgovoru za RSE. Dok Brisel naglašava da je Evropska unija ključni politički, ekonomski i strateški partner Zapadnog Balkana, sagovornici Radija Slobodna Evropa ocjenjuju da Moskva evropske integracije sve češće predstavlja kao izbor između približavanja EU i očuvanja odnosa s Rusijom. Usklađenost zemalja sa EUPoruke iz Moskve nisu novost kada je riječ o državama Zapadnog Balkana koje napreduju prema evropskim i evroatlantskim integracijama. Ruski zvaničnici godinama kritikuju širenje NATO-a i Evropske unije na Zapadni Balkan. Posljednji spor uslijedio je nakon odluke Podgorice da od novembra ukine bezvizni režim za ruske državljane, što je Ambasada Rusije u Crnoj Gori ocijenila kao "neprijateljske akcije". Iz Podgorice poručuju da članstvo u Evropskoj uniji ostaje strateški vanjskopolitički cilj države i da će Crna Gora nastaviti potpuno usklađivanje sa zajedničkom vanjskom i bezbjednosnom politikom EU. "Stavovi zvanične Moskve o članstvu Crne Gore u NATO-u, kao i o njenom budućem članstvu u Evropskoj uniji, poznati su i ne predstavljaju novinu u našim bilateralnim odnosima. Ipak, oni ne određuju naše strateške odluke, koje donosimo samostalno, u skladu sa nacionalnim interesima i voljom naših građana", naveli su iz Ministarstva vanjskih poslova za RSE. Dodaju da mjere koje Podgorica sprovodi u okviru evropske vanjske i bezbjednosne politike ne smatraju neprijateljskim činom prema Rusiji, već dijelom obaveza koje proizlaze iz evropskog puta zemlje. Prema podacima koje navodi crnogorsko Ministarstvo vanjskih poslova, članstvo u Evropskoj uniji podržava više od 80 odsto građana Crne Gore. Inače, Albanija, Sjeverna Makedonija i Kosovo usklađeni su sa vanjskom i bezbjednosnom politikom Evropske unije, uključujući sankcije uvedene Rusiji nakon invazije na Ukrajinu. Bosna i Hercegovina zbog složenog sistema odlučivanja ne prati u potpunosti sve odluke Brisela, a Srbija je jedina država regiona koja sankcije Moskvi nije uvela. Iz navedenih zemalja nisu odgovorili na upit RSE za komentar o "upozerenjima" Zaharove. Moskva se obratila 'prvenstveno' SrbijiPoruka Zaharove da su evropske integracije usklađivanje sa zajedničkom vanjskom i bezbjednosnom politikom EU prema Rusiji, uključujući sankcije Moskvi i podršku Ukrajini, za analitičare sa kojima je razgovarao RSE mogu se dovesti u vezu i sa izborima u Srbiji, 25 oktobra. Kako ocjenjuju, osim što je u izjavi izražen stav Moskve prema evropskim integracijama, poruka bi mogla biti usmjerana i kao uticaj na birače. "To je pokušaj da se unaprijed 'otruje bunar' za Studentsku listu pred izbore u Srbiji 25. oktobra, predstavljajući izbor kao pitanje momentalnog prihvatanja sankcija EU protiv Rusije", kaže Kurt Bassuener, viši saradnik Savjeta za politiku demokratizacije. Basuener smatra i kako poruka pokazuje da Moskva Evropsku uniju sve otvorenije vidi kao "glavnog protivnika", umjesto onoga što su u Rusiji ranije nazivali "kolektivnim zapadom". I Dimitrije Milić iz organizacije "Novi treći put" ističe da je izjava ruske portparolke Ministarsva vanjskih poslova prvenstveno upućena Srbiji. "S obzirom na to da je jedina država koja nije uskladila svoju spoljnu i bezbednosnu politiku sa Evropskom unijom, odnosno nije uvela sankcije Rusiji", kaže Milić. Prema njegovim riječima, Moskva nastoji evropske integracije povezati sa punom podrškom politici EU prema Rusiji i Ukrajini, brišući razliku između proevropskog i evroatlantskog opredjeljenja. Bassuener i Milić smatraju da je ruski uticaj na Zapadnom Balkanu danas slabiji nego ranije, iako Moskva i dalje ima mogućnosti da utiče na region i podstiče nestabilnost. Bassuener zato poziva EU da pojača prisustvo, posebno kroz misiju EUFOR-a u BiH. Rusija i Balkan poslije 2022.Od početka ruske invazije na Ukrajinu politička mapa ruskog uticaja na Zapadnom Balkanu značajno se promijenila. Albanija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija u potpunosti su usklađene sa zajedničkom vanjskom i bezbjednosnom politikom Evropske unije i članice su NATO saveza. Kosovo, koje nije kandidat za članstvo, takođe prati vanjskopolitičke stavove Evropske unije, uključujući sankcije uvedene Rusiji. U toj državi Rusija nema razvijene bilateralne odnose, te Priština Moskvu smatra jednim od ključnih spoljnopolitičkih oslonaca Srbije. U Bosni i Hercegovini ruski uticaj najčešće se dovodi u vezu sa političkom podrškom vlastima Republike Srpske, bliskoj saradnji sa Miloradom Dodikom, čija stranka blokira provođenje sankcija Rusiji, kao i uvođenje viza ruskim državljanima. Srbija je ostala najbliži politički partner Rusije u regionu. Uprkos statusu kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, Beograd nije uveo sankcije Moskvi nakon početka rata u Ukrajini. Istovremeno, Srbija i dalje u velikoj mjeri zavisi od ruskog gasa, dok je u toku rješavanje pitanja vlasništva između ruskog Gazpromnjefta i mađarskog Mola u Naftnoj industriji Srbije (NIS). Energetska zavisnost od Rusije danas je najizraženija upravo u Srbiji, dok su ostale zemlje regiona posljednjih godina intenzivirale napore na diversifikaciji izvora snabdijevanja gasom i smanjenju oslanjanja na ruske energente. Uprkos tome, Evropska unija ostaje ubjedljivo najveći trgovinski partner svih država regiona, uključujući Bosnu i Hercegovinu i Srbiju.

"I ove godine bit će otvoreno biračko mjesto u konzularnom uredu u Drvaru i ja ću kao državljanka Srbije izaći na izbore". Načelnica ove općine u zapadnoj Bosni Dušica Runić kazala je za Radio Slobodna Evropa da ima dvojno državljanstvo i pravo glasa na parlamentarnim izborima u Srbiji koje će iskoristiti. U Drvaru će 25. oktobra biti otvoreno jedno od ukupno 28 biračkih mjesta u BiH, što je devet više u odnosu na prethodne izbore 2023. godine. Održavanje izbora na teritoriji BiH bilo je upitno do 20. oktobra popodne, kad je Vijeće ministara BiH dalo potrebnu saglasnost. Zašto je BiH dala saglasnost tek 20. oktobra?Za glasanje na parlamentarnim izborima u Srbiji na teritoriji BiH neophodna je saglasnost Vijeća ministara BiH. Ministri iz redova bošnjačkog naroda u Vijeću ministara blokirali su davanje te saglasnosti sve do 20. oktobra. Prije nego što su oni dali saglasnost, ministri iz redova srpskog naroda su na sjednici istog dana podržali druge odluke, uključujući kupovinu zgrade za Ambasadu BiH u Rimu i povećanje plaća za zaposlenike diplomatsko-konzularnih predstavništava BiH, a čemu su se mjesecima protivili. Da Vijeće ministara BiH nije dalo saglasnost, glasanje bi se moglo organizirati samo u zgradi Ambasade Srbije u BiH i konzulatima u Banjoj Luci i Mostaru. Porastao je broj prijavljenih birača. Za glasanje na biračkim mjestima u BiH prijavilo se skoro 20.000 građana, pokazuje javno dostupan birački spisak. To je oko 8.000 više nego prije tri godine. U nekim općinama u Srbiji uz granicu s BiH na biračkom spisku je više imena nego na popisu stanovništva. U preliminarnom izvještaju pred glasanje 25. oktobra, posmatračka misija Organizacije za Evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) ukazala je da tačnost biračkog spiska i dalje izaziva zabrinutost - zbog neuobičajeno velikog broja upisanih u pojedinim opštinama i na određenim adresama. Programski direktor Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Raša Nedeljkov kazao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da je to "nastavak zloupotrebe biračkog spiska". "Mi smo o tome izveštavali 2023. godine kad su mnogi birači iz BiH na nezakonit način 'prebacivani' sa prebivalištem u Beograd za (lokalne) izbore ne bi li se za jednu političku opciju kreirala prednost na izborima. Vrlo je moguće da se takve ili slične manipulacije događaju i sada", kazao je Nedeljkov. Više od 200.000 građana BiH dobilo je državljanstvo Srbije od 2010. do kraja 2025. godine, pokazuju podaci Komesarijata za izbjeglice i migracije Srbije. Riječ je prvenstveno o građanima bh. entiteta Republika Srpska (RS), srpske nacionalnosti, a broj državljana čini BiH najvećom glasačkom bazom Srbije van njenih granica. Ove izbore, kao i prethodne, prate sumnje posmatrača na pritiske na birače, kao i javni pozivi dužnosnika RS-a na glasanje za listu aktualne vlasti u Srbiji. Mobilizacija u BiH prije raspisivanja izbora?Najveći grad u Republici Srpskoj, Banja Luka, ima i najviše biračkih mesta – tri. Vladimir je odrastao u Srbiji, a u ovom gradu živi duže od 20 godina. Za RSE kaže da glasa na svim izborima na kojima ima pravo glasa. "Smatram to kao obavezu i da se pitam, uveo bih da je glasanje obavezno", rekao je on. Izbore ne propušta ni Aleksandra. "Redovno izlazim jer smatram da je glasanje građanska dužnost svakog pojedinca, ali, pre svega, prilika da utičemo na budućnost društva u kojem živimo. Veoma je važno da svako od nas iskoristi svoje pravo glasa jer se promene ne dešavaju same od sebe", rekla je ona. Za razliku od njih, Nikola je rođen u Banjaluci gdje je proveo cijeli život. Ima državljanstvo Srbije i prava da glasa, ali, kaže, neće ga iskoristiti. "Ne živim u Srbiji. Ne sviđa mi se pravo na odlučivanje o životima ljudi koji tamo žive, sviđao se meni neki političar ili ne", kaže on. Ipak, najveći broj novih biračkih mjesta u BiH koja će biti otvorena za izbore 25. oktobra nalazi se u istočnoj Bosni, uz granicu sa Srbijom. Iz posmatračke misije CRTA, koja prati izbore, upozoravaju da će upravo na takvim mjestima posebnu važnost imati prisutnost nezavisnih promatrača. "Ono što nas posebno plaši jest integritet glasanja na tim mjestima, pogotovo ako promatračima ne bude omogućeno da prate izborni proces", rekao je za RSE programski direktor CRTA-e Raša Nedeljkov. Za promatranje izbora CRTA je prijavila svoje promatrače preko partnerskih organizacija iz BiH, no Nedeljkov je 19. oktobra kazao za RSE da još čekaju konačnu odluku koju donosi Republičko izborno povjerenstvo (RIK) Srbije. CRTA je objavila da su i prije raspisivanja izbora "dokumentirali stotine slučajeva" u kojima su građani BiH primali telefonske pozive s ponudama da ih, mimo zakona, neko drugi prijavi za glasanje. "Ne mora se ići u Srbiju da se glasa za ove izbore. Kolege dođu na adresu, skeniraju ličnu kartu. To vam traje samo par minuta i završena je procedura", navodi se u jednom od razgovora koje je objavila CRTA. U drugom telefonskom razgovoru koji je objavila CRTA, osoba koja poziva tvrdi da je "već registrirala više od hiljadu ljudi". Programski direktor CRTA-e Raša Nedeljkov za RSE kaže da su osobe koje na ovaj mobiliziraju birače povezane s "vladajućim strukturama". Iz vladajuće Srpske napredne stranke nisu odgovorili na upit RSE povodom navoda CRTA-e. Koliko građana BiH ima pravo glasa?Ne postoje precizni podaci koliko je građana BiH dobilo državljanstvo Srbije od 2003, kada je ugovorom Beograda i Sarajeva dvojno državljanstvo omogućeno. Do objave teksta, Ministarstvo unutrašnjih poslova nije odgovorilo na to pitanje RSE. Građani BiH ga stječu po članu zakona u kojem se navodi da "pripadnici srpskog naroda koji nemaju prebivalište na teritoriji Srbije" mogu da budu primljeni u državljanstvo, uz pismenu izjavu da Srbiju "smatraju svojom državom". Podaci Komesarijata za izbjeglice i migracije pokazuju da je u posljednjih 15 godina srpsko državljanstvo dobilo 211.232 građana Bosne i Hercegovine. Od posljednjih parlamentarnih izbora u Srbiji 2023. do kraja 2025. godine, državljanstvo je dobilo oko 32.000 građana BiH. Ove brojke ne znače da svi izlaze na izbore, ali pokazuju zašto se BiH smatra najvažnijim biračkim bazenom Srbije izvan njezinih granica. Na izborima 2023. glasalo je nešto više od 11.000 građana BiH koji imaju državljanstvo Srbije, a gotovo svi glasali su na biračkim mjestima otvorenima bh. entitetu Republici Srpskoj. Lista vladajuće stranke Aleksandra Vučića osvojila je gotovo 10.000 glasova, dok je lista njegovog koalicijskog partnera Ivice Dačića dobila oko 650 glasova. Te brojke međutim ne uključuju osobe s dvojnim državljanstvom koje imaju prijavljeno prebivalište i koje su glasale u Srbiji, a žive u Bosni i Hercegovini. Duplo državljanstvo i dvije adreseUpravo je pitanje prebivališta već godinama jedno od najspornijih u izbornim procesima u Srbiji. Prema zakonima Srbije, ali i Bosne i Hercegovine, osoba ne može imati dva prebivališta, niti prijaviti adresu na kojoj stvarno ne živi kako bi ostvarila biračko pravo, zdravstvenu zaštitu, socijalnu pomoć i slično. Za razliku od parlamentarnih izbora, na lokalnim izborima nije moguće glasati u konzulatima nego isključivo na području Srbije, što podrazumijeva prijavljeno prebivalište. Iako će 25. oktobra glasati na biračkom mjestu u Drvaru, načelnica ove općine u BiH Dušica Runić ne krije da glasa i na lokalnim izborima u Srbiji što objavljuje i na društvenim mrežama. 'Migracija' biračaParlamentarne izbore 2023. godine, koji su se poklopili su s lokalnim izborima u Beogradu, obilježile su sumnje domaćih i međunarodnih posmatrača da su birači, prije svega iz BiH, upisivani na adresama u glavnom gradu Srbije, iako tu ne žive. Dok je vladajuća stranka odbacivala optužbe, u izbornom danu su na ulicama viđene desetine autobusa koji su dovozili građane iz susjedne države. RSE je zabilježio i svjedočenje muškarca iz Rudog, na istoku BiH, koji je ispričao da ima dvojno državljanstvo i dva prebivališta. Također je rekao da je na dan izbora, sa još mještana Rudog dovezen autobusom u Beograd, gdje je dobio ceduljicu s podacima o lokaciji na kojoj će glasati. Nije krio da je glasao za vladajuću stranku, ali je rekao da nije dobio novac za svoj glas. Krivične prijave, podnijete zbog sumnji na izborne zloupotrebe, do danas nisu procesuirane, podsjetila je posmatračka misija CRTA. Na granici više birača nego stanovnikaPrema biračkom spisku, koji je objavljen na internetskoj stranici Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, na glasačkim mjestima u Srbiji uz granicu s BiH upisano je po nekoliko hiljada birača više nego što te općine prema posljednjem popisu imaju stanovnika. Najveća razlika je u Malom Zvorniku. Prema popisu iz 2022, koji uključuje i maloljetnike bez prava glasa, na teritoriji ove općine živjelo je oko 11.200 ljudi, dok je u biračkom spisku više od 16.000 imena. Ko čini tu razliku, nema zvanične potvrde, dok su članovi Komisije za reviziju biračkog spiska iz redova opozicije izrazili sumnju da je reč o ljudima iz BiH koji fiktivno prijavljuju prebivališta u Srbiji. "Nažalost, mi nemamo mogućnost da bez tužilaštva i bez istražnih organa dođemo do krajnjeg odgovora na pitanje ko čini tu razliku između broja stanovnika i birača. U kontekstu toga da su ulozi vrlo veliki svaka vrsta manipulacije ima veliki značaj na ishod izbora", kazao je Nedeljkov za RSE. Javni poziv građanima BiH s dvojnim državljanstvom da ih u danu izbora preveze do Srbije uputio je uoči izbora Nedeljko Elek, bivši dužnosnik Saveza nezavisnih socijaldemokrata, stranke donedavnog lidera RS-a Milorada Dodika. "Svima koji žele da glasaju u Srbiji, a nisu u financijskoj mogućnosti da odu, ponudio sam da lično iz svog džepa platim sve troškove", kazao je Elek za RSE. Na pitanje zašto bi vozio birače u Srbiju ako imaju otvorena birališta u BiH, Elek kaže da "ne poznaje najbolje propise Srbije". "Koliko znam, u Srbiji će zaputiti oni koji imaju nekretnine i prebivalište te ne mogu glasati u Ambasadi u Sarajevu ili na nekom od biračkih mjesta u BiH", dodao je Elek. Finansijska podrška uoči izboraVladajući političari u Republici Srpskoj (RS) i uoči ovih izbora otvoreno pozivaju građane da podrže listu vladajuće Srpske napredne stranke koju predvodi donedavni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Bivši predsjednik RS-a i lider vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata je objavio na svom zvaničnom sajtu da bi "Republika Srpska bila prva meta ako bi Studentska lista došla na vlast" te da je "od ogromnog je značaja da Aleksandar Vučić postane premijer". Ni načelnica Drvara Dušica Runić na društvenim mrežama ne skriva podršku Vučiću. Drvar ga je proglasio počasnim građaninom u julu 2019. godine, a sad već bivši predsjednik Srbije posjetio je tu općinu tri puta u posljednje četiri godine. Posljednji put u avgustu 2026. kada je najavio ulaganja Srbije u fabriku tekstila i tržni centar u tom gradu. Početkom oktobra iz budžeta Srbije izdvojeno je milion eura za finansijsku pomoć ovoj općini. Nije precizirano na šta će se novac trošiti. Načelnica Drvara Dušica Runić nije odgovorila na drugi poziv RSE-a da odgovori na pitanje o utrošku ovih i ranijih sredstava iz budžeta Srbije. Drvar je jedna od rijetkih općina u entitetu Federacija BiH s većinskim srpskim stanovništvom. Na izbore 2023. izašlo je 210 birača, a lista Aleksandra Vučića osvojila je 194 glasa. Kampanja van granica SrbijePrije nego što je raspisao parlamentarne izbore i podnio ostavku na mjesto predsjednika, Vučić je u avgustu uz Drvar obišao još nekoliko mjesta u BiH. Tokom trodnevne posjete BiH od 2. do 4. augusta 2026. Vučić je s bivšim predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom i premijerom Savom Minićem obišao Martin Brod, Drvar, Bosanski Petrovac, Mrkonjić Grad, Šipovo i selo Čipuljić kod Bugojna, gdje je rođen Vučićev otac. Najavio je ulaganje oko 1,5 miliona eura u novi trgovački centar u Drvaru, finansijsku podršku povratničkim općinama u Federaciji i institucijama Republike Srpske te naveo da je Srbija već finansirala škole, vrtiće, bolnice i druge javne objekte. S porukom "Našem narodu sa ove strane Drine", predizbornu kampanju u RS-u planirala je Studentska lista, koja se smatra najozbiljnijim rivalom Vučićevoj stranci na izborima 25. oktobra. Od kampanje su odustali nakon skupova u Bijeljini i Brčkom, navodeći da se suočavaju s "opstrukcijama policije, kao i lokalnim provokatorima". Iz policije u Brčkom saopćili su da mirno okupljanje studenata u tom gradu nije prekidano, ali da su organizatorima pisali prekršajne prijave jer nisu prijavili skup. Najavu studentske kampanje u susjednoj državi pratile su kritike dijela javnosti u Srbiji i BiH zbog sličnog narativa i načina na koji su vlasti iz Beograda mobilizirale birače u RS-u tokom prethodnih izbornih ciklusa. Bosna i Hercegovina nije dom samo građanima koji imaju veze s Republikom Srpskom i Srbijom. Predsjednik Udruženja građana podrijetlom iz Sandžaka Ekrem Lekić kaže za RSE da u BiH živi više od 250.000 osoba porijeklom iz Sandžaka, ali da nemaju svi i državljanstvo Srbije te da razlog za njihovu nisku izlasnost nije nezainteresiranost birača, nego izostanak organizirane kampanje. "Vučić i političke stranke iz Srbije i Republike Srpske to puno bolje i organizovanije rade", naglasio je Lekić. Sandžačke političke stranke su na prošlim vanrednim izborima 2023. godine osvojile su 30-ak glasova. Saradnja na tekstu: Goran Katić

Od tijesnog poraza na prijevremenim predsjedničkim izborima do jednog od najlošijih izbornih rezultata u posljednjih 30 godina. Srpska demokratska stranka (SDS), nekada najjača opoziciona stranka u Republici Srpskoj, danas se suočava s ozbiljnim unutrašnjim sukobima koji bi mogli dodatno oslabiti njen politički položaj. Nakon opštih izbora 4. oktobra u Bosni i Hercegovini, u SDS-u su počela međusobna optuživanja zbog izbornog poraza. Kandidat te stranke za predsjednika Republike Srpske Branko Blanuša osvojio je oko 60.000 glasova manje od protukandidata Save Minića iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika. Rezultat je posebno nepovoljan za SDS ako se uporedi s prijevremenim predsjedničkim izborima, održanim manje od godinu ranije. Tada je Blanuša za oko 11.000 glasova izgubio od kandidata SNSD-a Siniše Karana. SDS je do sada bio predvodnik cijele opozicije u RS, te sagovornici Radija Slobodna Evropa ističu i kako je loš izborni rezultat pokazatelj daljeg pada opozicionog djelovanja, uz rast dominacije Dodikovog SNSD-a. Umjesto rasprave o razlozima izbornog poraza, u prvi plan izbili su sukobi unutar SDS-a. Povod je bila odluka Branka Blanuše da iz stranke isključi Ljubišu Petrovića, gradonačelnika Bijeljine i jednog od najprepoznatljivijih stranačkih funkcionera. Blanuša je kao razlog naveo to što Petrović nije podržavao stranačke kandidate za vodeće funkcije u Republici Srpskoj i na nivou Bosne i Hercegovine. Odluka je izazvala nezadovoljstvo dijela stranačkog rukovodstva i zahtjeve da Petrović bude vraćen u stranku. Istovremeno su se pojačale kritike na račun Blanuše i njegove odgovornosti za izborni rezultat. Inače, SDS je osnovan 1990. godine pod vođstvom Radovana Karadžića, koji je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju pravosnažno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. Stranka je imala važnu ulogu u političkim događajima koji su prethodili ratu i tokom samog rata. Nakon rata ostala je jedna od ključnih političkih organizacija u Republici Srpskoj i godinama bila među glavnim političkim protivnicima vlasti. Međutim, jačanjem SNSD-a i dugogodišnjom vladavinom Milorada Dodika, uticaj SDS-a postepeno je slabio. Slijedi li raspad SDS-a?Članica Predsjedništva SDS-a Aleksandra Pandurević za Radio Slobodna Evropa odgovornost za izborni neuspjeh vezuje za Branka Blanušu. Smatra da su unutrašnje podjele, sukobi i obračuni s neistomišljenicima doveli stranku u jednu od najtežih kriza posljednjih godina. Prema njenim riječima, problemi su počeli prije nešto više od godinu dana, kada su sudski procesi protiv Milorada Dodika, sankcije i politički pritisci stvarali utisak da bi SNSD mogao izgubiti vlast. Umjesto da se pripremi za takav razvoj događaja, SDS se, tvrdi Pandurević, okrenuo borbi za kontrolu nad strankom i podjeli budućih funkcija. Navodi da je dio rukovodstva vodio kampanju protiv tadašnjeg predsjednika Milana Milićevića, a da su se posljedice tih sukoba osjetile i tokom izborne kampanje, uključujući sastavljanje kandidatskih lista i izbor kandidata. Posebno kritikuje odluku o isključenju Ljubiše Petrovića, kojeg smatra jednim od najvažnijih ljudi u SDS-u. "Mislim da je pitanje gospodina Ljubiše Petrovića tačka pucanja SDS-a", rekla je Pandurević za Radio Slobodna Evropa. Ona smatra da bi rukovodstvo nakon izbornog poraza trebalo podnijeti ostavke, kako bi se otvorio prostor za formiranje privremenog tijela koje bi pokušalo ujediniti stranku i zaustaviti dalje sukobe. U suprotnom, upozorava, SDS bi mogao ući u još dublju krizu. "Ukoliko ne bude snage unutar SDS-a da se kaže dosta i da se van snage stave te nestatutarne odluke gospodina Blanuše koji se obračunava sa Bijeljinom, to može biti i posljednja sjednica Glavnog odbora SDS-a", poručila je Pandurević. Iako nije željela precizirati šta pod tim podrazumijeva, njene izjave predstavljaju do sada najozbiljnije javno upozorenje o mogućem raskolu u stranci. Lider stranke Branko Blanuša, ali ni članovi Predsjedništva SDS-a, koji su ga javno branili, nisu odgovorali na pozive Radija Slobodna Evropa. Blanuša je u izjavi za N1 odbacio tvrdnju da "ne može jedan čovjek snositi odgovornost" za izborni rezultat. Najavio je i da se neće ponovo kandidovati za funkciju predsjednika SDS-a na unutarstranačkim izborima koji bi trebali biti održani u prvom kvartalu naredne godine. SDS je odavno u procesu propadanjaNovinar portala Gerila.info Đorđe Vujatović smatra da aktuelna kriza u SDS-u nije nastala preko noći, niti je povezana sa posljednjim izbornim rezultatima. Riječ je, kako kaže, o kulminaciji dugotrajnog procesa političkog propadanja stranke. Po njegovoj ocjeni, prelomni trenutak dogodio se još dok je predsjednik stranke bio Milan Miličević, kada je dio rukovodstva javno počeo govoriti da stranci treba "provjetravanje i osvježenje". Miličević je podnio ostavku u julu prošle godine. Mjesec dana uoči ostavke, uhapšen je zbog sumnje da je počinio krivično djelo "primanje mita", kao i "trgovina uticajem", kako je tada saopšteno iz Tužilaštva Republike Srpske. U martu ove godine pravosnažno je oslobođen svih optužbi. "SDS je definitivno propao onog trenutka kada su im uhapsili predsjednika. Umjesto da stanu iza svog predsjednika, oni su se bavili unutarstranačkim obračunima", kaže Vujatović i dodaje da SDS trenutno nije jedinstvena politička organizacija nego skup različitih struja sa međusobno nepomirljivim interesima. "Dominiraju lokalni interesi i pitanje kako da pojedini funkcioneri opstanu u svojim sredinama, a ne kako da jačaju SDS. Značajan uticaj i dalje imaju nekadašnji kadrovi SDS-a koji danas žive u Srbiji", naveo je Vujatović. Da je to tako, potvrđuje i Aleksandra Pandurević. "Njihov uticaj je pozitivan, jer oni zaista vole SDS", kaže ona za RSE. No, za Vujatovića je veći problem jer kriza u SDS-u ne pogađa samo tu stranku nego i cjelokupnu opoziciju u RS. On podsjeća da je SDS decenijama bio jedina opoziciona partija sa razvijenom mrežom odbora širom Republike Srpske, zbog čega su se oko njega okupljale i druge opozicione stranke. "Kroz ove izbore se definitivno pokazalo da oni vuku i ostatak opozicije. SDS je jedina stranka koja je imala razvijenu infrastrukturu u gotovo svim lokalnim zajednicama Republike Srpske. Kada takva stranka izgubi jedinstvo i povjerenje birača, posljedice osjeća cijela opozicija", kaže Vujatović. 'SDS nije pred gašenjem'Za razliku od Vujatovića, politički analitičar Mladen Bubonjić ne vjeruje da se SDS nalazi pred gašenjem. On smatra da je riječ o stranci koja već godinama bilježi kontinuirani pad. "Ne vjerujem da je ovo posljednja sjednica Glavnog odbora niti posljednji kongres SDS-a. Doći će vjerovatno do novih preslagivanja odnosa i obračuna unutar stranke, ali SDS će opstati", ocjenjuje on. Prema njegovim riječima, ključno pitanje nije da li će SDS postojati, nego kakav će SDS ostati nakon tih procesa. "Kada je riječ o zaštiti nacionalnih interesa, taj monopol je odavno preuzeo SNSD. Današnji SDS ima malo zajedničkog sa strankom koja je početkom devedesetih pod vođstvom Radovana Karadžića dominirala političkom scenom među Srbima u Bosni i Hercegovini", ističe Bubonjić. Dvanaest godina padaDa se ne radi o krizi izazvanoj samo posljednjim izborima pokazuju i izborni rezultati SDS-a. Na izborima za Narodnu skupštinu Republike Srpske 2014. godine SDS je osvojio 173.824 glasa i 24 poslanička mandata. Četiri godine kasnije podrška je pala na 123.515 glasova i 16 mandata. Na izborima 2022. stranka je osvojila 95.640 glasova i 13 mandata, dok je na ovogodišnjim izborima, prema preliminarnim rezultatima, dobila oko 65.000 glasova i deset mandata. Za to vrijeme na čelu stranke smjenjivali su se Mladen Bosić, Vukota Govedarica, Mirko Šarović, Milan Miličević i Branko Blanuša. Bosić je napustio funkciju nakon lokalnih izbora 2016. godine. Govedarica se povukao poslije poraza na izborima za predsjednika Republike Srpske 2018. godine. Šarović je podnio ostavku nakon Opštih izbora 2022. godine. Miličević je funkciju napustio nakon višemjesečnih unutarstranačkih sukoba koji su podijelili rukovodstvo i članstvo stranke.

Sud Bosne i Hercegovine oslobodio je prvostepenom presudom bivšeg direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Osmana Mehmedagića optužbi za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja. Tužiteljstvo BiH teretilo je Mehmedagića da je od novembra 2019. do 27. februara 2023. godine nezakonito obavljao dužnost generalnog direktora OSA-e, iako, prema navodima optužbe, nije ispunjavao zakonski uvjet posjedovanja odgovarajuće visoke stručne spreme. Sud je naveo da je oslobađajuća presuda donesena jer radnje opisane u optužnici ne sadrže sva zakonska obilježja krivičnog djela zloupotrebe položaja. Prema obrazloženju, Tužiteljstvo nije konkretiziralo koje je ovlaštenje Mehmedagić zloupotrijebio ili prekoračio, niti na koji je način time pribavljena korist ili prouzrokovana šteta. "Budući da činjenični opis optužnice ne sadrži konkretizaciju protupravnog postupanja optuženog, iz opisanih radnji nije bilo moguće utvrditi sva zakonska obilježja krivičnog djela koje mu je stavljeno na teret", navedeno je u obrazloženju presude. Tužiteljstvo je tvrdilo da je zloupotrebom položaja sebi omogućio ostanak na funkciji, zadržao službeni i društveni utjecaj te pribavio imovinsku korist kroz plaće i naknade u ukupnom iznosu od 293.046,58 KM, za koliko je, prema optužnici, oštećen budžet Bosne i Hercegovine. Mehmedagić je rukovodio OSA-om od novembra 2019. do februara 2023. godine, a njegov mandat obilježili su sporovi u vezi s akademskim kvalifikacijama nakon što mu je 2019. godine poništena diploma privatnog fakulteta u Banjoj Luci. Nakon toga je dostavio diplome Američkog univerziteta u Tuzli i više škole Pravnog fakulteta u Sarajevu. Tužiteljstvo BiH u odvojenom predmetu tvrdi da je diploma Američkog univerziteta krivotvorena, zbog čega se protiv njega, zajedno s bivšim predsjednikom Suda BiH Rankom Debevecom i službenikom Suda BiH Milisavom Pijukom, vodi odvojeni postupak u predmetu koji se odnosi na navodno nezakonito prisluškivanje, krivotvorenje službenih isprava i zloupotrebu položaja. Bivši direktor OSA-e nalazi se i pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država od marta 2023. godine. Američke vlasti navele su da je zloupotrijebio državnu telekomunikacijsku kompaniju u korist Stranke demokratske akcije (SDA), te da postoje vjerodostojne informacije o njegovim vezama s kriminalnim mrežama. Na današnju prvostepenu presudu Tužiteljstvo BiH ima pravo žalbe Apelacionom vijeću Suda BiH.

Plakati s fotografijom Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, te porukom kojom se on povezuje sa zločinima nad Srbima, postavljeni su 19. oktobra u Istočnom Sarajevu. Bilbordi su postavljeni na nekoliko lokacija u Istočnom Sarajevu, koji se nalazi na teritoriji entiteta Republika Srpska (RS), na 23. godišnjicu Izetbegovićeve smrti. Izetbegović tokom života nije imao sudske procese niti optužnicu koja ga je teretila zločine tokom rata u BiH od 1992. do 1995. godine. Za sada nema informacija o tome ko je postavio plakate u entitetu RS, a gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić nije odgovarao na pozive Radija Slobodna Evropa (RSE) za razgovor o ovoj temi. Na plakatima je na ćirilici, te na engleskom jeziku, ispisana poruka "23 godine kasnije – krvave ruke nisu oprane smrću, niti su odgovorni za zločine nad srpskim narodom zaboravljeni". Polaganjem cvijeća na mezar Izetbegovića, u Sarajevu je obilježena 23. godišnjica njegove smrti, a tom prilikom upućene su poruke o važnosti očuvanja državnosti, nezavisnosti i teritorijalne cjelovitosti BiH. Alija Izetbegović bio je osnivač Stranke demokratske akcije (SDA), najveće bošnjačke političke stranke u BiH, a tokom rata u BiH i prvi predsjednik Predsjedništva Republike BiH. Sudjelovao je u mirovnim pregovorima, uključujući one koji su prethodili potpisivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je 1995. godine zaustavljen rat u BiH. Nakon prvih višestranačkih izbora izabran je za predsjednika Predsjedništva BiH, a preminuo je 19. oktobra 2003. u 79. godini.

Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu protiv poljskog državljanina Bartlomieja Wlodzimierza Krakowiaka, kojeg tereti za izazivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje, oštećenje ili rušenje vjerskih objekata te izazivanje opće opasnosti zbog događaja u Međugorju krajem jula ove godine. Prema navodima optužnice, Krakowiak je u noći između 27. i 28. jula na više vjerskih simbola u Međugorju ispisivao uvredljive i pogrdne poruke na bosanskom, engleskom i poljskom jeziku, koristeći crnu boju i sprej. Tužiteljstvo BiH navodi da su njegove radnje izazvale uznemirenost među svećenicima, vjernicima i hodočasnicima te grubo narušile dostojanstvo tog katoličkog hodočasničkog mjesta. Optužnica ga također tereti da je 28. jula u ranim jutarnjim satima pokušao zapaliti platno na vanjskom oltaru Crkve svetog Jakova u Međugorju. Nakon što se platno nije zapalilo jer je bilo izrađeno od nezapaljivog materijala, navodi se da je benzinom polio inventar oltara i izazvao požar. Prema optužnici, pričinjena je materijalna šteta od 130.767 KM. Za djela za koja se tereti predviđene su zatvorske kazne u rasponu od tri mjeseca do osam godina. Krakowiak je javnosti u Poljskoj ranije bio poznat po svom hodočašću upravo u Međugorje. Katolički mediji u toj zemlji objavljivali su njegove ispovijesti o borbi s ovisnostima, depresijom i problemima sa zakonom, koje je povezivao s kasnijim vjerskim obraćenjem. Prema ranijim objavama i njegovim javnim istupima, 2017. godine prepješačio je oko 1.300 kilometara od Varšave do Međugorja, putovanje koje je opisivao kao prekretnicu u svom životu. Nakon dolaska u hercegovačko svetište gostovao je na brojnim vjerskim tribinama i susretima u Poljskoj, gdje je svjedočio o svom iskustvu i značaju Međugorja za njegovu promjenu života. Međugorje je jedno od najpoznatijih katoličkih hodočasničkih odredišta u Evropi. Međunarodnu prepoznatljivost steklo je nakon tvrdnji šestero djece iz 1981. godine da im se ukazala Djevica Marija. Vatikan je u septembru 2024. odobrio javno štovanje i organizirana hodočašća u Međugorje, ali se nije izjasnio o natprirodnom karakteru navodnih ukazanja.

U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome li su nedavni izbori pokazali da Bosna i Hercegovina ne može da se izvuče iz zagrljaja nacionalnih stranaka. Sagovornici su bili Enver Kazaz, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu i Srđan Puhalo, socijalni psiholog iz Banjaluke. Bilo je riječi o tome zašto su tako ubjedljivo pobijedile nacionalne stranke, zašto Bakir Izetbegović, i pored velike pobjede njegove stranke, nije izabran u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, da li će Dodikov sin Igor, koji je dobio najviše glasova na izborima za Narodnu skupštinu Republike Srpske, biti premijer tog entiteta i da li će Dragan Čović, i pored toga što je članica HDZ-a izabrana u državno predsjedništvo i dalje insistirati na promjeni izbornog zakona. Razgovaralo se i o tome da li će na državnom nivou odlučujući riječ imati Dodik i Čović s obzirom da će imati kontrolni paket u Domu naroda, da li će Izetbegović morati da im pravi ustupke, kao i o tome da li se Bosna i Hercegovina polako pretvara u gerijatrijski centar s obzirom da mladi sve više odlaze jer ne vide budućnost u svojoj zemlji. Omer Karabeg: Zašto su na nedavnim izborima tako ubjedljivo pobijedile nacionalne stranke? Enver Kazaz: Odgovor ima tri aspekta. Nije riječ o nacionalnim, nego o nacionalističkim strankama. Takva je njihova narativna i ideološka struktura. Nacionalizam počiva na širenju straha od drugog, a Bosna i Hercegovina je zemlja nezavršenog rata jer je rat s vojnog prebačen u političko polje, pa se drugi promatra kao svepovijesni neprijatelj. Drugi aspekt je klijentelistički. Od 820 hiljada i nešto zaposlenih 40 posto su službenici u državnoj službi i javnim preduzećima. Kada saberete njihovu ukupnu cifru plus porodice dobijete broj koji je približan broju glasača nacionalističkih partija. I treći aspekt je religijski. Religija je ovdje u službi nacionalističkih partija tako da one imaju medijsku, religijsku, ideološku i egzistencijalnu kontrolu glasačkog tijela. Mislim da je nacionalizam stalna odrednica bosanskohercegovačkog podjeljenog društva. Srđan Puhalo: Bosna i Hercegovina je tako konstituisana da oni koji su u nacionalnom smislu najekstremniji dobijaju najviše glasova. Mi smo podijeljeni, svako glasa za svoje i to nije ništa novo. Novo je da je došlo do prekombinacije među Bošnjacima dok se kod Srba i Hrvata ništa nije promijenilo. Naime, građanska, liberalna ljevica, koja je bila na vlasti u Federaciji i na nivou BiH zajedno sa SNSD-om i HDZ-om, razočarala je dobar dio svojih glasača, pa su joj se oni osvetili. Tako da se brod, koji se zove Bosna i Hercegovina, sada nagnuo na desnu stranu, ali to se među Bošnjacima periodično dešava. Nekad prevagne, građanska, lijeva opcija, a nekada desna. Mislim da je građanska opcija ovog puta izdala samu sebe, da je previše kalkulisala s nacionalnim i nije imala hrabrosti ili nije ni mogla da uđe u važne i velike reforme jer onaj ko je u koaliciji sa HDZ-om i SNSD-om uvijek je gubitnik. IzetbegovićiOmer Karabeg: Kako tumačite činjenicu da Bakir Izetbegović nije izabran u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine iako je njegova stanka osvojila daleko najviše glasova u Federaciji Bosne i Hercegovine? Enver Kazaz: Vrlo jednostavno. Izetbegović je veoma nesposoban političar koji nezasluženo posjeduje simbolički kapital svoga oca koji je također kao političar bio prava nepogoda za Bosnu i Hercegovinu u njenim najtežim trenucima. I gospodin Bakir Izetbegović i njegova supruga, gospođa Sebija Izetbegović, važe za omražene osobe u bošnjačkom dijelu Federacije tako da je mene začudilo da je gospodin Izetbegović dobio oko 190.000 glasova, ali je zato gospođa Izetbegović, koja je 2022. izborima za Skupštinu Kantona Sarajevao osvojila 14.700 glasova, sada na izborima za parlament Federacije dobila svega 5.800 glasova. Taj pad porodice Izetbegović, ili dinastije kako je zovu u medijima, vrlo je važan za Bosnu i Hercegovinu u cjelini zato što je Izetbegović, kao neka vrsta radikalnog političara, u suradnji s Islamskom zajednicom na najgori mogući način mijenjao bošnjački kulturni i nacionalni identitet. Ali današnji najpopularniji političar SDA gospodin Haris Zahiragić, koji je osvojio 39.000 glasova za državni parlament, daleko najviše pojedinačnih glasova od svih političara za bilo koji parlament, još je radikalniji. Biračko tijelo SDA se radikaliziralo zato što Bakir Izetbegović nije bio uspješan političar. I još jedna važna stvar. Izetbegović je za sebe vezao prevelik broj tajkuna. Za njega se posredno ili neposredno vežu brojne afere i onda je nepovjerenje prema njemu sasvim logično. Tatina preporukaOmer Karabeg: Kad govorimo o dinastijama, izgleda da su građani Republike Srpske prihvatili da njima vlada dinastija Dodik. Na izborima za Narodnu skupštinu Republike Srpske Dodikov sin Igor dobio je najviše glasova, čak više i od Draška Stanivukovića. Dodik je ovih dana izjavio da ne bi imao ništa protiv da njegov sin bude premijer. Mislite li da će tako i biti? Srđan Puhalo: Ne znam jer glasovi za Igora Dodika su u stvari glasovi za Milorada Dodika kao što je uspjeh SNSD-a na ovim izborima u stvari uspjeh Milorada Dodika. On je dominirao u predizbornoj kampanji, svi ostali su statirali. Milorad Dodik je u stvari najjača i najslabija karika SNSD-a jer onoga trenutka kad njega ne bude vidjećete šta će biti sa SNSD-om. Igor Dodik je osvojio najviše glasova, ali je pitanje da li on ima sposobnosti i stručnosti koje ga preporučuju za premijera. Omer Karabeg: Ali tata ga je preporučio. Srđan Puhalo: Mislim da je to greška jer Igor Dodik nije kopija Milorada Dodika i u veoma lošoj ekonomskoj situaciji, u kojoj se danas nalazi Republika Srpska, može da donese samo razočarenje glasačima SNSD-a. Nisam siguran da on ima kapacitet da se nosi sa svim izazovima pred kojima se nalazi Republika Srpska. Moguće je da Igor Dodik bude premijer, ali, ponavljam, to bila velika greška SNSD-a. Omer Karabeg: Može li se reći da su Srbi u Republici Srpskoj glasali za dinastiju Dodik? Srđan Puhalo: Nisu oni glasali za dinastiju Dodik. Oni su glasali za Milorada Dodika. A da li će se to pretvoriti u dinastiju zavisti od Milorada Dodika, odnosno od toga koga je on spreman da postavi na mjesto premijera. Ali bilo ko da dođe na čelo vlade, zna se koje je glavni baja – to je Milorad Dodik, njegova se pita i njegova je zadnja. Dva pola nacionalizmaOmer Karabeg: Gospodine Kazaz, mislite li da su ovi izbori pokazali da je Srbima u Republici Srpskoj prihvatljiva vladavina dinastije, a da su Bošnjaci u Federaciji protiv toga? Enver Kazaz: Veoma teško pitanje. Srbi u Republici Srpskoj teško žive, čak puno gore, nego Bošnjaci u Federaciji tako da je glasanje za Milorada Dodika zapravo glasanje klijenata koji ovise od njegove autoritarne svemoći u Republici Srpskoj. Ali ne bih tako lako poredio gospodina Dodika i gospodina Izetbegovića. Izetbegović je potpuno nesposoban političar dok je Dodik veoma vješt manipulator, proračunat političar i neko ko stalno pomjera granice svoje nacionalističke ideologije. Izetbegović je uplašen, nesposoban da definira svoje nacionalne ciljeve i vidim da mu to sad rade mlađi kadrovi koji se zalažu za proporcionalnu zastupljenost u institucijama sistema na državnoj razini što bi značilo apsolutnu dominaciju Bošnjaka i pretvaranje države u neku vrstu bošnjačke institucionalne organizacije. Dodik i Izetbegović su dva pola nacionalizma. Jedan je uspješan, autoritaran, održava se na vlasti i istodobno ekonomski, demografski i kulturolški uništava Republiku Srpsku, dok je drugi nesposoban i održava se zahvaljujući simboličkom nasljeđu svoga oca i Islamskoj zajednici koja stoji iza njega. Omer Karabeg: Da li će Dodik, Čović i Izetbegović brzo se dogovoriti o formiranju vlasti na nivou Bosne i Hercegovine? Srđan Puhalo: Mislim da hoće. Nemaju nikakvu ozbiljnu prepreku s tim što mislim da su u prednosti Dodik i Čović jer oni sada traže "dobre" Bošnjake sa kojima će sarađivati. Milorad Dodik je ovih dana na konferenciji za štampu to vrlo jasno rekao spominjući centralnu banku, vojsku i administraciju. Ali koja god od bošnjačkih partija tokom naredne četiri godine bude s njima na vlasti na nivou Bosne i Hercegovine ne gine joj da će nakon toga izgubiti izbore jer će je SNSD i HDZ tako provaljati kroz blato i da će je ogaditi bošnjačkom glasačkom tijelu kao što su ogadili i Trojku s kojim su do sada bili na vlasti. Pitanje je samo koja će bošnjačka partija biti spremna da na to pristane zarad četiri godine vlasti. Kontrolni paketOmer Karabeg: Da li će savez Dodik i Čović praktično vladati Bosnom i Hercegovinom? Oni su već najavili da se nijedna odluka neće moći donijeti bez njihove saglasnosti. Enver Kazaz: Taj savez postoji zbog veoma loše politike Stranke demokratske akcije i lažne građanske politike gospodina Željka Komšića koji je i u retorici i u ideologiji prihvatio narativ bošnjačkog nacionalizma i probošnjački simbolički kapital i time ubio ideju građanske države. On joj je zabio nož u leđa. Njegova lažna priča o odnosu dva prema jedan u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine – lažna zbog toga što Predsjedništvo ima minimalne ustavne ovlasti – u praksi se savezom Dodika i Čovića pretvorila u dva prema jedan protiv Bosne i Hercegovine. Taj savez je ne samo ojačao lične odnose između te dvojice vlastodržaca, nego je pokazao važnost Doma naroda na državnoj razini. Kada upozorite političke oligarhe u Federaciji Bosne i Hercegovine da su se gospodin Alija Izetbegović i njegov tim diletantski ponašali u daytonskim pregovorima i kažete im da su pristali na najrigidniju konsocijaciju, onda vas oni, kao mene, proglase četnikom, ustašom, ne znam već čime. A prethodne četiri godine pokazale su snagu Domova naroda i konsocionalnog ustava. Zato će Čović i Dodik imati kontrolni paket na državnoj razini. I ja mislim da će se vlast na državnoj razini brzo formirati, ali prvi Čovićev zahtjev će biti promjena izbornog zakona. Napominjem da je Izetbegović potpisao sa Čovićem sporazum o legitimnom predstavljanju i onda je lagao da nije, ali sad ga taj sporazum čeka na državnoj razini pri čemu će Čović imati nedvosmislenu podršku Milorada Dodika kome je cilj što više razgraditi Bosnu i Hercegovinu. Omer Karabeg: Očekujete li veću krizu kada bude vladao trio Dodik, Čović i Izetbegović? Srđan Puhalo: To zavisi od HDZ-a. Oni govore da im je prioritet evropski put, ali se bojim da je to samo jedna fina priča. Mislim da će HDZ, da bi ostvario svoje ciljeve, nastojati da što je moguće više kapitalizuje koaliciju sa SNSD-om. A onda se postavlja pitanje kako će na to reagovati bošnjačke partije koje su pred izbore obećavale da će sačuvati i odbraniti Bosnu i Hercegovinu. Volio bi da vidim kako će to da urade i da li ćemo opet doći u pat poziciju u kojoj se sada nalazimo. S druge strane, ne bih otpisivao Dodikovu i Čovićevu želju za novcem jer u Bosni i Hercegovini nema para, pa bi se moglo očekivati da će oni folirati da im je stalo do Evropske unije ne bi li dobili neki novac. Možda će ih nedostatak novca natjerati da budu konstruktivniji, nego što su bili do sada. Zarobljena državaOmer Karabeg: Da li bi Dodik zbog para, koje bi eventualno mogle da stignu iz Evropske unije, mogao odustati od svoje antievropske retorike? Jer je on već rekao da je evropski put antisrpski put i da on ne želi evropske reforme, odnosno hoće da se dogovara sa Briselom o tome koje će reforme prihvatiti, a koje neće. Enver Kazaz: Ne vjerujem da će Dodik tako lako žrtvovati svoju politiku za evropski novac zato što on uzima veoma skupe kredite. Njega ne zanima stepen zaduženosti Republike Srpske, niti kako žive njeni stanovnici. Pogledajte, koliko je samo opustošena istočna Bosna i Hercegovina, a nema nikakve promjene. Zašto? Zato što je veliki broj socijalno najaktivnijih ljudi otišao iz Bosne i Hercegovine. Ovo je podijeljeno, propalo društvo bez dovoljne socijalne energije za bilo kakvu pobunu. To je veoma depresivno i beznadno društvo sa birokratski zarobljenom državom. Moja predviđanja su vrlo pesimistična. Ja mislim da će se sistem urušiti sam od sebe onog trenutka kad građani budu morali plaćati vrlo skupi američki plin iz Južne interkonekcije i kad se suočimo sa strahovitom energetskom krizom i krizom hrane. Tako da je moguće da ovo bude zemlja koja će samu sebe pojesti iznutra. Gerijatriski centar i jalovišteOmer Karabeg: Vjerujete li da je nakon ovih izbora definitivno izgubljena nada u promjene, pa će uslijediti novi talas odlazaka? Srđan Puhalo: Nisam siguran jer to više ne zavisi od nas. To zavisi od Evropske unije. Njemačka je, recimo, prepolovila broj viza za radnike sa Balkanu, a ni Evropska unija nije više tako dobra udavača. Uostalom, već je otišlo ono što je htjelo da ode. Ostali su đuturumi i patriote koji po svaku cijenu žele da ovdje žive. Nisam, dakle, siguran da će se ubrzati odlazak ljudi, ali se plašim da će se ubrzati dolazak prljavih tehnologija u Bosnu i Hercegovinu. Imamo najavu nekih bušenja na Ozrenu, ne znamo šta nam donosi Južna interkonekcija. Ne znamo šta je sve obećano Amerikancima u Republici Srpskoj kao što ne znamo ni šta im je obećano u Federaciji. Bojim se da Bosna i Hercegovina sve više postaje gerijatrijski centar i veliko jalovište i da je to naša budućnost. Enver Kazaz: Gerijatrija i jalovište, o kojima govori kolega Puhalo, su slike Bosne i Hercegovine i danas i u budućnosti. Kao čovjek koji zbog zdravstvenih problema vrlo često posjećuje ljekare svakodnevno vidim sve veći broj starih, bolesnih ljudi koji nemaju novca za terapiju. Evo vam jedan podatak, nekad se na odsjek fakulteta na kojem radim upisivalo 60 studenata. Ove godine je upisano svega dvoje. Stanovništvo Bosne i Hercegovine naglo stari. Mi u Bosni i Hercegovini zapravo živimo od novca koji dijaspora šalje svojoj rodbini. To je jedini spas za ovo stanovništvo. Ali sa krizom, koja zahvata svijet, tog novca će biti sve manje i pitanje je kako će Bosna i Hercegovina preživjeti. Bojim se da će za desetak godina sistem biti neodrživ jer kako će se puniti penzioni fondovi ako je već danas odnos zaposlenih i penzionera 1:1. O tome u Bosni i Hercegovini niko ne govori. Ti problemi nisu u prvom planu. U prvom planu je goli, primitivni nacionalizam, a ne život ljudi.