Put Trnovo–Miljevina–Foča u Bosni i Hercegovini od 4. februara je zatvoren za saobraćaj zbog ugrožene sigurnosti, a ministar saobraćaja i veza Republike Srpske Zoran Stevanović izjavio je da su radovi na Hidroelektrani "Bistrica" prouzrokovali klizište i teško oštećenje mosta na istoimenoj rijeci. Stevanović je naveo da se most na rijeci Bistrici nalazi u katastrofalnom stanju, te da je nesiguran za upotrebu, zbog čega je donesena odluka o potpunoj obustavi saobraćaja na ovoj dionici. "Izvođač radova je neodgovorno postupio i došli smo u situaciju da upotreba mosta nije bezbjedna, odnosno da je ozbiljno ugrožena sigurnost putnika", rekao je Stevanović. Prema njegovim riječima, nakon provedene ekspertize i kontinuiranog praćenja stanja utvrđeno je da dolazi do svakodnevnog pomjeranja mosta, što dodatno povećava rizik od nesreća. Zbog toga su Javno preduzeće Putevi Republike Srpske, u saradnji s Ministarstvom unutrašnjih poslova i Ministarstvom saobraćaja i veza, donijeli odluku o zatvaranju ovog putnog pravca. Stevanović je pojasnio da će putnička vozila i manji autobusi koristiti alternativni pravac preko Kalinovika, dok će ostala vozila biti preusmjerena na druge saobraćajnice. Dodao je da će zabrana saobraćaja ostati na snazi sve dok se ne ispune svi sigurnosni uslovi za ponovno odvijanje saobraćaja na ovom putu.

Bosna i Hercegovina sve je bliža velikim američkim investicijama. Plinovodi, plinske elektrane, modernizacija aerodroma, telekomunikacije i nova berza. Sve su to projekti vrijedni milijarde eura koji bi mogli promijeniti ekonomsku kartu zemlje. Ovaj američki zamah dolazi u trenutku kada se kineske firme sve snažnije uključuju u infrastrukturne projekte u regiji ovisnoj o ruskim energentima. Ambasada SAD-a u Sarajevu posljednjih mjeseci ne skriva svoje nastojanje da privuče investitore, ističući da postoji stvaran ekonomski i sigurnosni interes iza kojeg stoji politička podrška. "Američke investicije bi mogle obezbijediti pomak u ključnim sektorima, prije svega izgradnju infrastrukture koja bi privukla i druge nove strane investicije", ocijenila je za Radio Slobodna Evropa Azra Hadžiahmetović, profesorica na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Plinovod koji se čeka dva desetljećaNajveći američki interes proteklih mjeseci usmjeren je na projekt Južne plinske interkonekcije, novog plinovoda od srednje Bosne prema terminalu na hrvatskom otoku Krku, planiran prije više od 20 godina. Plinovod bi omogućio diversifikaciju opskrbe i smanjio gotovo pet desetljeća dugu ovisnost BiH isključivo o ruskom plinu. Zainteresiranost za ulaganje iskazala je američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC, osnovana krajem prošle godine. Direktor je Jesse Binnall, bivši član pravnog tima predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, a potpredsjednik Joseph Flynn, čiji brat Michael je bio Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost. Oni su sredinom januara razgovarali s vlastima u BiH. Za izgradnju plinovoda zainteresirana je Bechtel Korporacija, čiji predstavnici su, također, posjetili BiH. Bosna i Hercegovina trenutno manje od pet posto energije dobiva iz plina, koji se, uglavnom, koristi za grijanje domaćinstava u Sarajevu i nekoliko manjih gradova, te industriju vezanu uz Željezaru u Zenici. Unatoč relativno maloj potrošnji ovog energenta, na važnost projekta ukazali su i članovi Vijeća za energetsku dominaciju SAD-a, američki ministri za resurse i energetiku Doug Burgum i Chris Wright, koji su o tome razgovarali s dužnosnicima iz BiH i Hrvatske u Ateni 7. novembra. Plinovod bi Bosnu i Hercegovinu povezao s hrvatskom mrežom i terminalom ukapljenog plina (LNG) na otoku Krku, gdje otprilike 60 posto plina stiže iz SAD-a, a ostatak s Bliskog istoka. U budućnosti, Južna plinska interkonekcija mogla bi se na jugu povezati s Transjadranskim plinovodom planiranim prema Crnoj Gori, Albaniji i Kaspijskoj regiji. Plinske elektraneAmerički investitori razgovaraju s vlastima u BiH i o izgradnji plinskih termoelektrana u Mostaru, Kaknju i Tuzli. Većina električne energije u BiH dolazi iz termoelektrana na ugalj, dio iz hidroelektrana, a neznatno i iz solarnih i vjetroparkova. Nameti EU na "prljavu energiju" uvedeni ove godine opterećuju izvozno orijentirani dio privrede. Termoelektrane u BiH su u prosjeku stare 40 godina, troše više uglja, proizvode manje struje i često se kvare, a elektroprivrede uvoze struju i posluju s gubicima. Novim plinskim elektranama mogao bi se ublažiti problem nakon potpunoga gašenja termoelektrana, što se BiH obvezala učiniti do 2050. godine Koncesije nad aerodromima i izgradnja autocestaAmeričke kompanije, također, su izrazile interes za koncesije nad aerodromima u Sarajevu, koji je u vlasništvu Vlade Federacije, te Mostaru, koji je u gradskom vlasništvu. Delegacija Bechtela, poznate američka inženjersko-građevinske kompanije, posjetila je Bosnu i Hercegovinu i sastala se s vlastima u januaru 2026. godine, iskazujući interes za plinovod Južna interkonekcija, ali i izgradnju autocesta. U BiH je izgrađeno oko 250 kilometara autoceste, u usporedbi s više od 1.300 kilometara u Hrvatskoj i oko 1.000 kilometara u Srbiji. Entitet Federacija BiH europskim kreditima gradi autocestu od juga prema sjeveru, dok Republika Srpska, osim izgrađenog autoputa od Banje Luke do Doboja, gradi još nekoliko kraćih dionica, gdje radove izvode kineske kompanije. Ko će financirati projekte?Podršku projektima pružila je Američka trgovačka i razvojna agencija (USTDA) čiji je pravni savjetnik Sam Kwon boravio u Sarajevu, sredinom januara. Agencija USTDA ne investira izravno, već financira studije izvodljivosti, tehničku pripremu i općenito radi na povezivanju s američkim investitorima. Prema dostupnim podacima sa stranica USTDA-a, američke kompanije nude tri glavna modela financiranja. Prvi je javno-privatno partnerstvo, u kojem bi entitet ili javno poduzeće ušlo u projekt s američkim investitorom. Drugi modeli su "Izgradi–Posjeduj–Upravljaj" (BOO) i "Izgradi–Upravljaj–Prenesi" (BOT), gdje američki koncesionar osigurava novac, gradi i upravlja projektom određeno vrijeme, nakon čega, eventualno, prenosi vlasništvo. Treći model je "ključ u ruke" (EPC), u okviru kojeg američka kompanija preuzima gradnju, a projekt se financira vlastitim sredstvima, najčešće kreditima. Bechtel je već koristio EPC model u regiji, gradeći stotine kilometara autocesta u Hrvatskoj, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu, preuzimajući projektiranje, nabavu i izgradnju. Strane banke često preferiraju ovaj model, jer smanjuje rizik za države i koncentrira odgovornost na jednog izvođača. U BiH postoje dvije berze u Sarajevu i Banjoj Luci, no tržište kapitala je nerazvijeno. U oktobru 2025. objavljeno je da američki ulagači i domaći partneri žele uspostaviti berzu u Brčko distriktu BiH, trećoj administrativnoj jedinici u BiH. Američki predstavnici razgovarali su s bh. vlastima i o razvoju telekomunikacijskog sektora, prije svega mobilnih mreža pete generacije (5G) koja je dostupna u drugim zemljama Zapadnog Balkana. Zašto su američke investicije važne?Trenutno najviše investitora u BiH dolazi iz Hrvatske, Srbije, Austrije, Slovenije, te Njemačke, uz ulagače iz Italije, Rusije i Turske. Potencijalna ulaganja SAD-a u BiH dolaze u trenutku dok se Rusija povlači iz naftnog sektora u Srbiji, uz nejasnu budućnost Zarubežnjeftovih rafinerija u Brodu i Modriči koje godinama posluju s gubicima. Realizacija najavljenih projekata predstavljali bi strateški korak kako u diversifikaciji energetskih izvora i jačanju infrastrukture, tako i smanjenju utjecaja Kine koja proteklih godina investira novac u regiju. "Potencijal je ogroman i ima ozbiljnu šansu da uspije, s obzirom na to da je SAD ključni geopolitički partner BiH od Daytonskog sporazuma 1995. godine i garant je političke stabilnosti – da neće ovdje doći do nekih konflikta i bilo kakvih turbulencija, a to je ono što investitori traže", smatra makroekonomski analitičar Faruk Hadžić. On kaže da velike američke građevinske kompanije nisu bile zainteresirane za sitne dionice autoceste, ali da bi mogle biti zainteresirane za velike projekte, te navodi primjere brze ceste od Tuzle prema Hrvatskoj i Srbiji te Sarajevu, za koje je pripremljen dio potrebne dokumentacije. Koje mogu biti prepreke?Decentralizacija BiH po Daytonskom sporazumu i Ustavu znači da su nadležnosti za ekonomiju podijeljene između entiteta i kantona, što usporava projekte. Veliki energetski i infrastrukturni projekti u BiH zahtijevaju suglasnosti i dozvole na više razina vlasti, izmjene zakona, uz međudržavne ugovore, poštivanje međunarodnih obveza i usklađivanje s Europskom unijom. "Međutim, ja se uzdam u američku dugogodišnju upornost da rješava neke stvari unutar BiH kako bi ostvarili ono što namjeravaju", kaže profesorica Azra Hadžiahmetović. Do sada su američka ulaganja u BiH bila rijetka i, uglavnom, koncentrirana u vojnoj industriji. Primjer je kompanija Sitko Acquisition LLC koja je preuzela udjele u Pretisu u Vogošći i Binasu u Bugojnu, dok Vlada Federacije BiH zadržava većinski paket dionica.

Uz dobrodošlicu i podršku institucija vlasti, nizozemski poduzetnik Dennis Dietrich Cornelissen otvorio je 2011. tvornicu u Bosni i Hercegovini, obećavajući nove investicije i zapošljavanja. Sedam godina poslije, ugašena je proizvodnja u tvornici u Petrovu, gradiću na sjeveru zemlje, a investitor se povukao ostavljajući iza sebe milionski porezni dug državi. Godinama nakon zatvaranja, tvornica kreveta "Napco Beds factory" duguje BiH oko 1,12 miliona maraka (oko 575.000 eura) za porez na dodanu vrijednost (PDV). Ona je jedna od više od 1.340 kompanija koje se nalaze na listi dužnika Uprave za indirektno oporezivanje BiH, a od kojih ova institucija potražuje oko 317 miliona maraka (oko 162 miliona eura) za neplaćeni PDV i akcize. Pored domaćih javnih i privatnih kompanija, koje godinama prednjače na listi dužnika, među firmama se nalaze i one u djelomičnom ili većinskom stranom vlasništvu, prema podacima iz poslovnih registara. Registri bh. poduzeća pokazuju da je većina ovih firmi zatvorena, a njihovi računi blokirani. Uprava za indirektno oporezivanje BiH, koja je nadležna za naplatu duga, nije objavila okolnosti pod kojima je došlo do nagomilavanja duga i zašto su izostale ranije mjere. Nizozemska tvornica kao 'najznačajni strani investitor'Tvornica kreveta u Petrovu zapošljavala je oko 400 radnika te je izvozila u nekoliko evropskih zemalja. Zatvorena je 2018. godine nakon što je vlasnik, u istoimenoj kompaniji u Nizozemskoj, proglasio bankrot, a u nizozemskim poslovnim registrima navedeno je da je u likvidaciji. RSE nije uspio stupiti u kontakt s vlasnikom za razgovor o dugu koji je ostavio BiH. Na jedini broj telefona, koji je dostupan u registru kompanija u BiH, javio se muškarac koji je, tražeći da ostane anoniman, kazao da je do vlasnika nemoguće doći. Agencija za promociju stranih investicija BiH (FIPA) proglasila je ovu tvornicu najznačajnijim stranim investitorom za 2013., u kategoriji "Otvaranje novih radnih mjesta". Iz te Agencije nisu odgovorili na upit RSE za razgovor o dugovima koje BIH ostavljaju strani investitori. Nije bilo odgovora ni iz Općine Petrovo, koja je prije desetak godina podržala otvaranje tvornice kreveta u tom gradiću. Blokirani računi kineskih trgovinaU posljednje dvije decenije, u Bosni i Hercegovini su otvoreni deseci trgovina u vlasništvu državljana Kine. Nema zvaničnih podataka o njihovom broju i poslovanju, a neke od njih su u međuvremenu zatvorene. Desetak ih duguje BiH ukupno 905.000 eura i nalaze se na listi poreznih dužnika koju je objavila Uprava za indirektno oporezivanje. Radi se, većinom, o trgovinama koje su bile otvorene na području Sarajeva i Brčkog. Većina ih je zatvorena, a računi blokirani, podaci su iz registara kompanija. Jedna od njih je, prema podacima UIO, dužna državi oko 85.000 eura, a nalazila se u sarajevskom naselju Rajlovac. Sud BiH je vlasnicu ove trgovine, u prvostepenom postupku osudio na pet godina zatvora pod optužbama za pranje novca, a oslobodio optužbi za poreznu utaju. Nakon žalbe, Apelaciono vijeće Suda BiH ukinulo je osuđujuću presudu i zakazalo raspravu, ali nema javno dostupnih podataka o ishodu. Na istoj adresi danas je nova trgovina, također, u kineskom vlasništvu. Zaposlenica je kazala za RSE da tu radi oko 20 godina, te da nije rijetkost da se, nakon zatvaranja, otvaraju nove radnje, čiji su vlasnici Kinezi. Poreski savjetnik Dejan Radić kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da u većini slučajeva dug nije moguće naplatiti, te da Bosna i Hercegovina nema efikasne sporazume i mehanizme da ih naplati u matičnim državama investitora. "Prema propisima, dug se naplaćuje od kompanija koje su registrirane u BiH, a ne od vlasnika. Često se dešava da kompanija nema imovinu. Vlasnici su uglavnom izvan BiH, a kapital je izvučen ukoliko je uopće i postojao. Dug postaje praktično nenaplativ", kazao je za Radić. Godinama isti dužniciPorez na dodanu vrijednost, po stopi od 17 posto, u BiH plaćaju firme čiji promet dobara i usluga prelazi 100.000 maraka (oko 50.000 eura) godišnje. U slučaju neplaćanja, Uprava za indirektno oporezivanje BiH pokreće postupak prinudne naplate, poput blokade bankovnih računa, zapljene imovine te naplate u stečaju. Ekonomski ekspert Igor Gavran kaže za RSE da UIO ne bi smio reagirati tek kada se dug nagomila nego čim se pojavi prvo, minimalno kašnjene u uplatama. "Kada se dođe do situacije da dug prevazilazi vrijednost imovine i da se zapljenom i likvidacijom ne može naplatiti, onda je to problem", kazao je. Također, ocjenjuje da i situacija sa dugom kompanija u stranom vlasništvu pokazuje da institucije ne prate adekvatno poslovanje i reputaciju stranih investitora. "To nam signalizira koliko je pogrešno da se bilo koji strani ulagač koji se pojavi automatski proglašava spasiocem i dobrodošlim, a uopće se ne provjerava i ne vodi računa o tome ko dolazi i s kakvim namjerama", naveo je Gavran. Na listama poreznih dužnika Uprave za indirektno oporezivanje BiH godinama su isti dužnici, a promjene u iznosima duga su minimalne. Najviše duguju preduzeća čiji su osnivači institucije različitih nivoa vlasti u BiH. Prvi na listi dužnika je sarajevsko javno preduzeće za prijevoz GRAS, s dugom od 29,6 miliona maraka (oko 15 miliona eura). Slijedi rudnik Kreka u Tuzli, sa dugom od 21,79 miliona maraka (oko 11 miliona eura), te sarajevska privatna kompanija Bosmal sa 14,6 miliona maraka duga (oko sedam miliona eura). Na pitanje da li institucije "toleriraju" dugovanja javnih preduzeća, poreski savjetnik Dejan Radić ističe da bi u takvim slučajevima prinudna naplata vjerojatno značila gašenje javne usluge. "Zbog toga se u tim slučajevima ide na reprogramiranje dugova, što sistem naplate čini neefikasnim. Iz tih razloga godinama gledamo iste dužnike na crnim listama", kazao je. Kakve su kazne?Za neplaćanje poreza u BiH, ovisno o iznosu, u BiH su predviđene novčane, kao i kazne od šest mjeseci do deset godina. U praksi, za poreznu utaju sudovi u BiH, često, izriču jednogodišnje kazne zatvora, uz obavezu naknade utajenog poreza. Jedna od strožih presuda izrečena je Emiru Suljiću kojeg je Sud BiH 2020. osudio na četiri i pol godine zatvora, a teretio se da je izbjegao plaćanje PDV-a u iznosu od 580.000 maraka (oko 290.000 eura). Među osuđenima za poreznu utaju je Wu Qiyu, kome je, kao suosnivaču i direktoru firme, Sud BiH 2018. opozvao raniju uvjetnu kaznu i odredio mu godinu i osam mjeseci zatvora, za utaju poreza u iznosu od oko 265.000 maraka (oko 135.500 eura).

U društvu koje se deklarativno zalaže za slobodu izbora, odluke žena i dalje se preispituju, komentarišu i osuđuju. Jedna od njih je abortus te odluka da žena ne želi postati majka. U ovoj epizodi Mozaika života govorimo o reproduktivnim pravima kao osnovnim ljudskim pravima, o abortusu, pritiscima tradicionalnih i patrijarhalnih narativa, te rezultatima istraživanja "Šta je nama naša borba dala?" kojeg su radili u Helsinškom parlamentu građana Banjaluka.

Evropski sud za ljudska prava je utvrdio da je Zlatan Begić, poslanik u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, diskriminisan, jer mu je uskraćeno pravo da se kandiduje za predsjednika, odnosno potpredsjednika bh. entiteta Federacija BiH. Kako se navodi u saopštenju suda 3. februara, presudom je utvrđeno da su povrijeđene odredbe Evropske konvencije o ljudskim pravima koje garantuju opštu zabranu diskriminacije. Evropski sud je presudio da je takva praksa protivna evropskim standardima, a Bosni i Hercegovini je naloženo da Begiću isplati 10.000 eura na ime troškova i izdataka u oba slučaja. Sud je donio i odluku da su Begiću po istom osnovu povrijeđena i prava za izbor u rukovodstvo Parlamentarne skupštine BiH. I u ovom slučaju mu je BiH dužna isplatiti 10.000 eura. Presuda još nije konačna. Šta je prethodilo presudi?Centralna izborna komisija (CIK) BiH je odbila 2023. godine ovjeriti Begićevu kandidaturu iz reda "Ostalih", pozivajući se na odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta. Schmidt je 2. oktobra 2022. godine donio odluku o izmjenama Izbornog zakona BiH i Ustava Federacije koje se, između ostalog, odnose na to da se na ove funkcije mogu birati predstavnici iz reda konstitutivnih naroda. Konstitutivni narodi (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) su ustavna kategorija uvedena Daytonskim sporazumom. Oni imaju posebna politička prava, uključujući pravo kandidature za najviše funkcije u državi. Građani koji se izjašnjavaju kao "Ostali", ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda i nemaju pravo kandidature za predsjednika/potpredsjednika Federacije BiH niti za članove Predsjedništva BiH. I Sud BiH je u februaru 2023. odbio Begićevu žalbu, navodeći da nema ustavotvornu ni zakonodavnu nadležnost da mijenja izborna pravila. Istovremeno, Begić je nakon opštih izbora 2022. bio nominovan za poziciju jednog od čelnih ljudi Predstavničkog doma Parlamenta BiH, ali se dom o tome nije izjašnjavao, jer nije u skladu sa Poslovnikom koji predviđa da u rukovodstvu doma budu samo predstavnici konstitutivnih naroda. Nakon toga, u aprilu 2023. godine Begić je zajedno s delegatima Demokratske fronte iz reda Ostalih uputio predstavke Sudu u Strazburu, tvrdeći da je etnički zasnovani izborni sistem diskriminirajući i da građanima koji ne pripadaju Bošnjacima, Srbima ili Hrvatima uskraćuje pravo kandidature. Šta nakon presude?U skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, strane u postupku imaju rok od tri mjeseca da zatraže upućivanje predmeta Velikom vijeću Evropskog suda za ljudska prava. Ukoliko takav zahtjev ne bude podnesen ili bude odbijen, presuda će postati konačna i biti proslijeđena Komitetu ministara Vijeća Evrope na nadzor izvršenja. Ova presuda se nadovezuje na ranije odluke Evropskog suda za ljudska prava koje su ukazale na diskriminaciju u izbornom sistemu BiH. Još 2009. u slučaju Sejdić i Finci Sud je presudio da je zabrana kandidature za Predsjedništvo i Dom naroda na osnovu etničke pripadnosti diskriminatorna. Presude Zornić iz 2014. i Pilav iz 2016. godine dodatno su potvrdile da građani koji ne pripadaju konstitutivnim narodima ili koji žive u "pogrešnom" entitetu nemaju jednaka politička prava.

Izbori za predsjednika Republike Srpske se ponavljaju zbog brojnih nepravilnosti prilikom glasanja 23. novembra. CIK BiH je poništio rezultate izbora, te naložio novo glasanje na 136 biračkih mjesta u 17 lokalnih zajednica. Broj spornih glasova na izborima bio je veći od razlike među kandidatima.

Kantonalni sud u Sarajevu doneo je prvu pravosnažnu presudu u Bosni i Hercegovini kojom je utvrđena diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i polnih karakteristika, saopštila je u ponedeljak nevladina organizacija Sarajevski otvoreni centar. Presuda se odnosi na javni istup tadašnje zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo Samre Ćosović Hajdarević protiv koje je Sarajevski otvoreni centar podneo tužbu tvrdeći da je diskriminisala LGBTI osobe i podsticala na mržnju nakon najave prve povorke ponosa u BiH 2019. Ova presuda predstavlja prelomni trenutak za zaštitu ljudskih prava u BiH, naveo je Sarajevski otvoreni centar, dodajući da je sud prvi put potvrdio da su seksualna orijentacija, rodni identitet i polne karakteristike stvarni i primenjivi osnovi zaštite od diskriminacije. "Iako su ovi osnovi uvedeni u Zakon o zabrani diskriminacije još 2009. godine, bilo je potrebno skoro 17 godina da dođe do prve pravosnažne presude", navela je ta organizacija koja radi na unapređenju ljudskih prava LGBTI osoba i žena. Advokatica Dženana Hadžiomerović rekla je da je Kantonalni sud je u celosti potvrdio stav Opštinskog suda iz 2022, na koji se žalila tužena, i jasno naglasio da izjava Ćosović Hajdarević predstavlja govor mržnje, navodi se u saopštenju centra. "U tom smislu Sud navodi da, iako Zakon o zabrani diskriminacije izričito ne koristi termin 'govor mržnje', isti ga definiše kroz dva oblika zabranjenog ponašanja: uznemiravanje i podsticanje na diskriminaciju. Ova presuda predstavlja važan iskorak u zaštiti ljudskih prava i snažnu poruku da se govor mržnje neće tolerisati", rekla je Hadžiomerović. Ćosović Hajdarević je kao zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo nakon najave prve povorke ponosa 2019. na Fejbusku (Facebook) napisala: "Svako ima pravo na život kakav želi, tako isto imamo i mi svoje pravo da biramo s kim želimo da živimo. Želim da se ovakvi ljudi izoluju i sklone što dalje od naše djece i društva. Neka idu negdje drugo i prave sebi grad, državu, zakone i svoja prava koja im niko neće osporavati. Ali ovdje NE!" Darko Pandurević iz Sarajevskog otvorenog centra je rekao da je sloboda izražavanja zaštićeno pravo, ali da ona ne uključuje pravo na pozivanje na diskriminaciju i segregaciju. "Javni govor, posebno govor političara i javnih osoba, nosi sa sobom odgovornost i ne smije služiti za dehumanizaciju i isključivanje bilo koje društvene skupine. Ova presuda potvrđuje značaj postojanja Zakona o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini i predstavlja mali, ali važan korak na dugom putu ka punoj primjeni standarda koje taj zakon propisuje", rekao je Pandurević. Sarajevski otvoreni centar, koji vodi više parnica pred sudovima u BiH po pitanju ljudskih prava LGBTI osoba, navodi da je ovaj slučaj dokaz da pravna zaštita postoji i da institucije mogu i moraju reagovati.

Učenice i učenici srednjih škola u Velikoj Kladuši i Cazinu u Perspektivi su govorili su o izazovima savremenog života i "toksičnim standardima života" koje nameću društvene mreže, pitajući da li je "pogrešno biti drugačiji". Odbacuju etničke podjele i pozivaju mlade na zajedništvo i borbu za promjene u sistemu koji "premalo pažnje obraća mladima".

Bosni i Hercegovini prijeti arbitraža od 700 miliona eura u Vašingtonu, jer vlasti RS još nisu postigle poravnanje sa slovenačkom elektroprivredom za prijeratna ulaganja u TE Ugljevik, uključujući potraživanja za neisporučenu struju i kamate.

Bivši direktor Doma penzionera u Tuzli Mirsad Bakalović i njegova saradnica Zinaida Razić Halilović su 31. januara pušteni iz pritvora. Podsjetimo, Bakalović kao bivši direktor Doma penzionera u Tuzli te Razić Halilović kao rukovoditeljica Službe za ekonomsko-finansijske poslove, računovodstvo i javne nabavke uhapšeni su 16. decembra prošle godine, nakon požara koji je zahvatio jedan sprat te ustanove. Od posljedica je smrtno stradalo 17 osoba, odnosno štićenika, a uhapšenima je jednomjesečni pritvor određen u dva navrata. Prvo u decembru prošle, a zatim i u januaru ove godine. Ali, prema posljednjoj odluci Kantonalnog suda u Tuzli oni su pušteni na slobodu. Pritvor bivšem direktoru i šefici službe u Domu penzionera Tuzla zbog ugrožavanja sigurnostiUhapšen bivši direktor Doma penzionera Tuzla gdje je u požaru stradalo 17 osobaTužilaštvo tuzlanskog kantona sumnjiči ih da su kao saučesnici počinili teška krivična djela protiv opšte bezbjednosti ljudi i imovine u vezi s krivičnim djelom izazivanje opšte opasnosti. Bakalović se tereti i za produženo krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja.

Ruski državljanin Aleksandar Genadijevič Zamahin, nekada vlasnik firme pod američkim sankcijama zbog veza s vojnom industrijom, sada pokušava dobiti bh. državljanstvo kako bi investirao u Republiku Srpsku. Prijedlog da dobije državljanstvo Bosne i Hercegovine podržala je Vlada jednog od dva bh. entiteta Republike Srpske na sjednici 29. januara. Konačnu odluku o državljanstvu donijet će Vijeće ministara BiH, na sjednici koja još nije zakazana. U međuvremenu, Radio Slobodna Evropa (RSE) saznaje od izvora bliskog Zamahinu, koji nije želio da mu ime bude objavljeno zbog "sigurnosnih razloga", da ruski državljanin ima poteškoće s prijenosom financijskih sredstava u Bosnu, otkako je registrirao kompaniju u BiH, početkom 2025. godine. Isti izvor kaže da Zamahin želi investirati u Bosnu, a ne izbjegavati sankcije. Usprkos tome što se formalno uskladila sa EU, sankcije u BiH nisu zaživjele, zbog protivljenja ministara iz entiteta Republika Srpska u Vijeću ministara BiH. Kako je rečeno RSE Zamhin je imao namjeru da uvozi iz različitih zemalja, uključujući i Kinu, kao i da iz BiH izvozi na tržište Europske unije. Nešto manje od dvije godine ranije, Zamahin je prodao svoj udio u kompaniji FAM Robotiks u Sankt Peterburgu, nakon što je stavljena na američku listu sankcioniranih, zbog povezanosti s ruskim vojnim i industrijskim sektorom, čime joj je bilo otežano poslovanje, odnosno uvoz i izvoz. Ministar za energetiku i rudarstvo RS Petar Đokić, nakon sjednice Vlade 29. januara u Banjoj Luci, za Radio Slobodna Evropa je rekao da je pitanje državljanstva za Zamahina obrazložio ministar trgovine RS-a. "Procijenjeno je da se, tako je izneseno na Vladi, radi o osobi koja je spremna da, kao nosilac privrednih aktivnosti i vlasnik određenih privrednih kapaciteta, želi da ih prenese u Republiku Srpsku, što mu omogućava da investira i da ravnopravno s ostalima učestvuje u privrednom životu Republike Srpske. Iz istog razloga mu je odobreno i pravo da može steći državljanstvo", rekao je Đokić. Iz Vlade RS, kao ni iz Ministarstva trgovine i turizma RS nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa o kakvom ulaganju se radi, te čime bi se bavila njegova firma. Zamahin, prema saznanjima RSE, trenutno ne boravi u BiH, gdje je posljednji put bio prošle godine. Iz Vlade RS-a nisu odgovorili jesu li već proslijedili zahtjev Vijeću ministara BiH. Zašto je Zamahinov biznis u Rusiji sankcioniran?Američko ministarstvo za financije je u novembru 2023. FAM Robotiks stavilo na listu sankcioniranih u okviru paketa sankcija kojim, kako se navodi, SAD nastavlja ometati mreže i kanale putem kojih Rusija pokušava održati svoju opterećenu vojsku. Sankcije su tada izrečene kompanijama i pojedincima koji potiču rat protiv Ukrajine pružajući potrebnu tehnologiju i opremu iz trećih zemalja. Na popisu biznisa našao se "Obshchestvo S Ogranichennoi Otvetstvennostyu FAM Robotiks" za kojeg se navodi da se bavi automatizacijom proizvodnih procesa uz primjenu industrijskih robota. Zamahin je u FAM Robotiksu bio vlasnik od 18. novembra 2016. do 28. decembra 2023., odnosno mjesec dana nakon sankcija prodao je svoj udio u biznisu. FAM Robotiks i dalje posluje, s novim vlasnicima, a na zvaničnoj stranici je navedeno da se bavi "industrijskim robotima, automatizacijom i robotizacijom proizvodnje", odnosno uvozom industrijskih robota i drugih alata. Ova kompanije imala je ured u Kijevu prije 2014. godine, a na zvaničnoj stranici je navedeno da je FAM Robotics dio FAM Holdinga, kao i da kompanija zastupa više svjetskih proizvođača. Nakon sankcija 2023., FAM Robotics je prešao u vlasništvu kompanije Sistema M, što je uobičajen obrazac konsolidacije vlasništva nakon sankcija. Isto ime kompanije u Laktašima i biznisa u Rusiji s kojima je Zamahin povezanU naselju uz glavni magistralni put Banja Luka – Gradiška, u Aleksandrovcu, Zamahin je otvorio kompaniju Ireq d.o.o., u februaru 2025. godine. Ruski državljanin naveden je kao vlasnik i osnivač kompanije koja se bavi vanjskotrgovinskim poslovanjem. Na profilu biznisa na Company Wallu stoji da je Ireq društvo s ograničenom odgovornošću koje se bavi "inovativnom preporučenom opremom". Poslovna djelatnost je trgovina na veliko ostalim mašinama i opremom. Osnivanje kompanije upisano je i kod Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci 22. januara 2025. godine. Početni kapital koji je zakonska obaveza pri osnivanju biznisa je stotinu konvertibilnih maraka (oko 50 eura). Od osnivanja kompanija nije imala rashode ni prihode, prema javno dostupnim poslovnim portalima. S druge strane, Zamahin je jedan od vlasnika kompanije istog imena Ireq u Sankt Peterburgu, na adresi koja je vrlo blizu adrese koju koristi FAM Robotiks. Dio ovog holdinga je i kompanija Ireq-oil, koja, između ostalog, uvozi naftne proizvode iz Irana. Podaci pokazuju da su članovi obitelji Zamahin vlasnici Ireq-oila – Veronika A. Zamahina i Dmitrij G. Zamahin. Vjerski aktivizamZamahin je, osim u nekoliko kompanija, aktivan i kao predsjednik međuregionalnog pravoslavnog misionarskog javnog pokreta "Stavros". U nekim od svojih medijskih istupa u ovom svojstvu govorio je kako su mladi izloženi utjecaju neopaganskih ideja putem društvenih mreža. Zamahin je reklamirao i odjeću s vjerskim motivima i često imao javne nastupe u kojima s vjerskog polazišta upozorava na problem ekstremizma kod mladih. Gostovao je na javnom univerzitetu u okviru projekta koji je financiran iz javnog budžeta Ruske Federacije. Procedura za dobivanje državljanstva BiHPrema postojećem zakonu, strani državljani mogu u Bosni i Hercegovini zatražiti državljanstvo nakon što provedu najmanje tri godine sa dozvolom za trajni boravak. Dodatno je potrebno da ne predstavlja prijetnju po BiH, da dovoljno poznaje pismo i jezik, da nije protjeran iz neke zemlje zbog sigurnosnih razloga ili osuđivan na duže od tri godine zatvora. Izuzetke predstavljaju osobe koje vlasti Bosne i Hercegovine prepoznaju kao "posebno važne i korisne" u oblastima, poput ekonomije, sporta, kulture ili nauke. Prema pravilniku, usvojenom u Vijeću ministara 2009. godine, neophodno je da odluku o takvom prijemu u državljanstvo BiH jednoglasno podrže svi ministri. Preporuku, prije razmatranja u Vijeću ministara BiH mora dati neka od nadležnih institucija, poput ministarstva, entitetske vlade, a mogu i privredne komore jednog od dva bh. entiteta. Po sličnom "receptu" kao za Zamahina, Ministarstvo civilnih poslova BiH predložilo je 2024. godine da se ruskom državljaninu Mihailu Litovčenku dodijeli bh. državljanstvo kao "osobi od naročite koristi u oblasti ekonomije". Vijeće ministara tada nije donijelo odluku, već je rasprava odgođena. Prijedlog je došao iz Privredne komore RS. No, RSE je, sopstvenim istraživanjem, utvrdio da Litovčenko nije investirao značajna sredstva u BiH, niti da zapošljava veći broj osoba, kako je predviđeno zakonima. Nije poznato je li Vijeće kasnije odobrilo prijedlog za državljanstvo Litovčenku. Među onima koji su do sada dobili bh. državljanstvo su ruski ili turski biznismeni, koji se smatraju bliskim predsjednicima Rusije i Turske, Vladimiru Putinu i Redžepu Tajipu Erdoanu (Recep Tayyip Erdogan), kao i čelnicima političkih partija u BiH. Na primjer, Ruski oligarh Rašid Sardarov dobio je bh. državljanstvo još 2011. godine kao "značajan investitor". Njegove kompanije u RS imale su koncesije za energetske projekte, ali većina investicija nije realizirana, dok je od Vlade RS do sada naplatio gotovo 100 miliona eura za odustajanje od koncesije za ugalj na istoku BiH. Naročito značajni i počasni građaniDržavljanstvo BiH se može steći i brakom s državljaninom BiH, ali je procedura drugačija i o dodjeli državljanstva ne mora glasati Vijeće ministara. Osoba može lično podnijeti zahtjev nakon pet godina braka, te mora imati stalni boravak u BiH. Što se tiče djeteta čiji roditelj ima državljanstvo BiH, ono mora imati privremeni ili stalni boravak u BiH. Ako ima više od 14 godina, mora lično dati pristanak. Ministarstvo civilnih poslova BiH, vlade entiteta Federacije BiH i RS, te Brčko distrikta BiH, kao treće administrativne jedinice, mogu dati Vijeću ministara BiH preporuku za naturalizaciju stranca, čime se procedura ubrzava. Preporuku mogu dati i Olimpijski komitet BiH, te sportski savezi koji su registrirani na nivou BiH. Inicijativu o prijemu u državljanstvo može jednoglasnom odlukom pokrenuti i tročlano Predsjedništvo BiH, ali u tom slučaju se oni zovu "počasnim državljanima". Najpoznatiji počasni državljanin BiH je Bono Vox, pjevač grupe U2, kojem je pasoš BiH uručen 23. septembra 1997. godine uoči koncerta u Sarajevu. Suradnja na tekstu: Sergei Dobrynin i Mark Krotov (Ruski servis Radija Slobodna Evropa)

Sud Bosne i Hercegovine je potvrdio optužnicu protiv Mevlida Jašarevića za sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje, potvrđeno je za Radio Slobodna Evropa iz ove pravosudne ustanove u petak, 30. januara. Tužilaštvo BiH je 31. decembra prošle godine podiglo optužnicu protiv Jašarevića. Tada je saopšteno da je Jašarević u zatvoru u Istočnom Sarajevu u dva navrata verbalno i fizički prijetio službenicama zavoda, u namjeri "da ih spriječi i ometa u obavljanju službenih radnji u vezi sa mjerama zabrane obavljanja poziva i pisanih kontakata tokom izdržavanja kazne, koje su mu tokom 2025. godine više puta izrečene". U saopštenju su tada takođe naveli da je optuženi silom i prijetnjama upotrebe sile, pokušao da spriječi službeno lice u obavljanju posla, čime je prekršio Krivični zakon BiH. Jašarević se nalazi na izdržavanju zatvorske kazne zbog terorističkog napada na ambasadu Sjedinjenih Američkih Država iz 2011. godine. Iz Suda BiH je navedeno da će ročište za izjašnjenje Jašarevića o krivici biti zakazano nakon uloženih eventualnih prigovora. Jašarević, koji je rođen u Novom Pazaru, a posjeduje državljanstva Srbije i BiH, ranije je osuđen na 15 godina zatvora, zbog terorističkog napada na zgradu Ambasade SAD u Sarajevu 28. oktobra 2011. godine. Tada je Jašarević ispalio više od stotinu metaka na zgradu Ambasade, izgovarajući prijetnje službenicima, te teško ranio policajca Mirsada Velića koji je bio u osiguranju objekta.

Preminuo je francuski general Philippe Morillon, koji je komandovao snagama Ujedinjenih nacija tokom rata 90-ih u Bosni i Hercegovini. Morillon je preminuo 29. januara u 90. godini života, a njegovu smrt potvrdila je ministrica Oružanih snaga Francuske Catherine Vautrin. Vautrin je na društvenim mrežama opisala Morillona kao "veliku i inspirativnu osobu". "Služio je svojoj zemlji tokom uzorne karijere, koja ga je dovela od Saint-Cyra preko Sarajeva do Evropskog parlamenta", napisala je u objavi na platformi X. Kao komandant UNPROFOR-a tokom 1992. i 1993., Morillon je u BiH ostao upamćen po izjavi iz marta 1993. da se stanovnicima Srebrenice "neće ništa desiti i da su pod zaštitom UN". U genocidu počinjenom u tom gradu na istoku zemlje, u ljeto 1995. Vojska Republike Srpske ubila je više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Porodice žrtava genocida su 2010. zaustavile Morillonovu posjetu Memorijalnom centru u Potočarima, gdje su ukopane hiljade žrtava. Morillon je 2004. godine svjedočio u Haškom tribunalu na suđenju bivšem predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću, koji je umro u pritvoru prije izricanja presude po optužnici za ratne zločine u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu. Nakon vojne karijere, do 2009. godine bio je zastupnik u Evropskom parlamentu.

Fotografija iranskog generala Kasima Suleimanija, jednog od nekad najmoćnijih vojnih zapovjednika Irana, istaknuta je na zidu Perzijsko-bosanskog koledža s internatom nadomak Sarajeva, utvrdio je Radio Slobodna Evropa iz snimke koju je škola objavila na zvaničnom Facebook profilu. Zgrada ove srednje škole i okolno zemljište su u vlasništvu Islamske Republike Iran, a vlasnik škole je iranski državljanin Zarean Mohamed Jafer. Portret bivšeg komandanta elitnih Kuds snaga Iranske revolucionarne garde primjetan je u videu obilježavanja Dana državnosti Bosne i Hercegovine 25. novembra prošle godine. Svečanosti je prisustvovala i delegacija Ambasade Irana u BiH, predvođena ambasadorom Abuzarom Ebrahimijem Torkamanom. Iz Perzijsko-bosanskog koledža nisu odgovorili na pitanja o razlozima postavljanja fotografija Suleimanija i u koje obrazovne ciljeve. RSE je u više navrata pokušao stupiti u kontakt s upravom škole, ali nisu odgovorili na e-mail poruke upućene na službeni adresu. Tokom posjete ovoj obrazovnoj ustanovi, jedan od uposlenika je za RSE izjavio da se direktor trenutno nalazi izvan zemlje. RSE nije uspio uspostaviti kontakt ni s roditeljima učenika, niti ih je uspio identificirati putem društvenih mreža. Početkom 2026. godine škola je raspisala konkurs za prijem direktora i 12 nastavnika na određeno vrijeme do kraja juna 2026. Direktor je od 2009. godine bio Haris Alihodžić, prema podacima iz poslovnih registara, o kojem nije dostupno više podataka, uključujući kontakte, osim zvaničnog e-maila škole. Nije poznato je li Alihodžić i dalje direktor, dok traje konkurs za izbor novog. Ko je bio Kasim Suleimani?Suleimani je kao komandant Kuds snaga bio zadužen za vojne i obavještajne operacije izvan Irana, u Siriji, Iraku, Libanu, Jemenu i drugdje. Zapadne zemlje i Ujedinjeni narodi sankcionirali su njega i Kuds snage zbog povezanosti s terorističkim aktivnostima i iranskim nuklearnim programom. Ubijen je u američkom zračnom napadu u Bagdadu, u januaru 2020. godine, a vlasti u Teheranu i njihovi saveznici slave ga kao mučenika. Ministri vanjskih poslova Evropske unije su 29. januara označili iranski Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) kao terorističku organizaciju. Sjedinjene Američke Države, Kanada i Australija već su označile IRGC kao terorističku organizaciju. IRGC kontroliše paravojne snage Basidž i snage Kuds, ogranak za vanjske operacije, optužen za podršku militantnim grupama širom Bliskog istoka. Sa više od 180.000 vojnika pod svojom komandom, te snage igraju centralnu ulogu u unutrašnjoj sigurnosti, kontroli granica i raketnim programima Irana. Škole i politička neutralnostMinistrica obrazovanja Kantona Sarajevo Naida Hota-Muminović kazala je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da isticanje likova političkih ili vojnih figura u školama "nije primjereno". "Postavljanje fotografija osoba koje imaju politički ili vojni karakter, bez jasnog odgojno-obrazovnog ili historijskog konteksta, ne smatra se primjerenim i nije u skladu s načelom političke neutralnosti škola", kazala je Hota-Muminović, kadar stranke na čijem čelu je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković. Dodala je da su "škole dužne voditi računa da se sadržaji koji se postavljaju u javnim prostorima škole ne mogu tumačiti kao oblik političke promocije ili simboličkog svrstavanja". Rad škola nadgleda Kantonalna uprava za inspekcijske poslove. Za RSE navode da isticanje slika aktualnih političkih ili vojnih dužnosnika iz zemlje ili inozemstva zakonski "nije izričito zabranjeno niti dopušteno". "Međutim, primjenjuju se opća zakonska načela o političkoj neutralnosti, odgojno-obrazovnoj svrsi aktivnosti, poštivanju pedagoških standarda, te zabrani političke promocije ili djelovanja u školskom prostoru", rekli su iz inspektorata za RSE. Isto vrijedi i za postavljanje zastava ili emitiranje himni stranih država za vrijeme nastavnih ili fakultativnih aktivnosti. Obrazovna politika u Bosni i Hercegovini u nadležnosti je 14 entitetskih i kantonalnih ministarstava, dok država ima tek "koordinirajuću ulogu". Nijedan od desetak zakona o obrazovanju ne zabranjuje prikazivanje ni domaćih niti stranih političkih ili vojnih ličnosti. Stručnjaci ističu da je ključno odvojiti kulturno-obrazovne aktivnosti od simbolika koja mogu izazvati kontroverzu u multietničkom i multireligijskom društvu kao što je BiH. "Škole su oduvijek bile ideološki instrumenti vlasti. Isticanje ličnosti, ma kakve one bile, nije ništa drugo nego dokaz da školski sistem preferira određene politike moći u skladu sa svojom ideologijom", kazao je za RSE Enver Kazaz, profesor književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Po kom nastavnom planu radi škola?"Perzijsko-bosanski koledž sa internatom" u Ilijašu radi prema bosanskom planu i programu koji je propisalo Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo. Zakon omogućuje školama da imaju dodatne sadržaje, među njima i kulturne i vjerske, koji mogu činiti do 20 posto nastavnih aktivnosti. Osim domaćih nastavnika, objave koledža na društvenim mrežama pokazuju da su u ranijim godinama u obrazovni proces bili uključeni i predavači iz Irana. Škola nudi šest smjerova - opći, jezički, društveni, matematičko-informatički, prirodni, pedagoško-psihološki i informacijsko-tehnološki. U tekućoj 2025./2026. godini Perzijsko-bosanski koledž pohađa 21 učenik, od prvog do četvrtog razreda, prema podacima Ministarstva obrazovanja KS. Što se zna o vlasništvu?"Perzijsko-bosanski koledž sa internatom" osnovao je 1999. godine Zarean Mohamed Jafer, koji je upisan kao vlasnik. Prema podacima iz katastra, u koje je RSE imao uvid, posjeduje najmanje jednu privatnu parcelu, također, u Ilijašu. Kako državljani Irana kao stranci ne mogu kupovati zemljište u Bosni i Hercegovini, vlasništvo nekretnine upućuje na zaključak da je Jafer i državljanin BiH. Zbog zakona o zaštiti ličnih podataka nije moguće provjeriti je li, kad i kako stekao državljanstvo. RSE nije uspio kontaktirati Jafera, jer ne postoje zvanično dostupni kontakt podaci. Na koji način se finansira koledž?Prema podacima iz katastra, u koje je RSE imao uvid, koledž i internat nalaze se na kompleksu koji zauzima više od 18.000 kvadratnih metara zemljišta, nedaleko od Ilijaša, gradića 30-ak kilometara udaljenog od Sarajeva. Zemljište je u vlasništvu Islamske Republike Iran. Prema međunarodnim konvencijama, strane države mogu kupovati zemljište i objekte za smještaj diplomatsko-konzularnih predstavništava. Zemljište i objekti u BiH koji su u vlasništvu strane države, a nisu u funkciji diplomatske misije, nemaju diplomatski imunitet i podliježu domaćem zakonodavstvu i inspekcijskim nadzorima. Prema podacima Financijsko-informatičke agencija (FIA) i Agencije za posredničke, informatičke i financijske usluge (APIF) BiH, prihodi Perzijsko-bosanskog koledža iznosili su u prosjeku 40.000 eura godišnje, uz ukupne obveze od oko pola miliona eura. Nema podataka o direktnoj povezanosti škole s financiranjem ili formalnim programima iranske države. Poslovni podaci firmi nisu javno dostupni, a iz škole nisu odgovorili na upit o načinu financiranja. Financiranje privatnih i međunarodnih škola u BiH mora osigurati osnivač kroz školarine i privatne izvore, dok se javne škole financiraju iz deset kantonalnih budžeta ili budžeta Republike Srpske i budžeta Brčko distrikta BiH. Koliko ima stranih škola u BiH?Po nastavnom planu druge države u Sarajevu rade tri osnovne i dvije srednje privatne škole. Ako rade prema stranim planovima, za djecu koja su državljani BiH, škole moraju osigurati zastupljenost tzv. nacionalne skupine predmeta, među kojima su materinski jezik ili historija. Među školama čiji su osnivači strani državljani su Međunarodna francuska osnovna škola (CIFS), Internationale Deutsche Schule Sarajevo, Međunarodna škola Sarajevo – Quality Schools International (SAD), škola "Al Amel" (Jordan), Richmond Park (UK) ili Maarif International Schools Sarajevo (Turska). Stranih škola nema u Republici Srpskoj, Bosansko-podrinjskom i Posavskom kantonu, potvrdili su za RSE iz ministarstava za obrazovanje. Iz drugih kantona nisu odgovorili na upite RSE o broju škola čiji osnivači su stranci ili strane države i fondacije. Kakve su veze Irana i BiH?U Sarajevu, pored ambasade, djeluje i Iranski kulturni centar koji promovira iransku umjetnost, tradiciju i jezik. Posljednjih godina zabilježeno je više zvaničnih kontakata i posjeta. Glasnogovornica Vlade Irana Fatemeh Mohajerani posjetila je Sarajevo u julu 2025. povodom obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici, kada se susrela s reisu-l-ulemom Islamske zajednice u BiH Huseinom ef. Kavazovićem, što je objavljeno i na X-u Iranske ambasade u BiH. U novembru 2024. iranska politička delegacija boravila je u Sarajevu, predvođena pomoćnikom ministra vanjskih poslova Mahmudom Heidarijem, koji je do 2020. godine bio ambasador Irana u BiH. Bivša ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković sastala se u avgustu 2021. s tadašnjim iranskim predsjednikom Ebrahimom Raisijem u Teheranu nakon njegove inauguracije. U decembru 2022. iranski ministar vanjskih poslova Hosein Amir-Abdolahian boravio je u Sarajevu, gdje se sastao s Turković i liderom Stranke demokratske akcije Bakirom Izetbegovićem. Ministar odbrane BiH Zukan Helez sastao se s iranskim vojnim izaslanikom, brigadirom Mahmudom Mohaghaghom Pourom u maju 2025. u Sarajevu. Nakon upozorenja američke administracije o mogućim sankcijama i suspenziji vojne suradnje s BiH, Helez je "izrazio žaljenje i izvinjenje strateškim partnerima". BiH i Iran imaju šest bilateralnih sporazuma o trgovini, zaštiti investicija, te kulturnoj, naučnoj i obrazovnoj suradnji. Državljanima BiH nisu potrebne vize za turistički boravak u Iranu do 15 dana. Iranskim državljanima su potrebne vize za ulazak u BiH. U prethodnih pet godina iz Irana u BiH je uvezeno robe u vrijednosti oko 21 milion, dok je BiH u Iran izvezla oko 4,4 miliona eura.