Bosna i Hercegovina je ovisna o uvozu osnovnih životnih namirnica. To pokazuju podaci Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH za 2025. godinu, prema kojima je ova zemlja uvezla prehrambene proizvode u vrijednosti 2,72 milijarde eura. To je tri i po puta više nego što se uveze naftnih derivata, koji se u BiH uopće ne proizvode. Među najvećim uvoznim stavkama su goveđe meso, pšenica, gotovi pekarski proizvodi, stočna hrana, te voće i bezalkoholna pića. Izvoze se sirovine i poluproizvodi, kao što su smrznute maline, mlijeko i jestiva ulja. "Takva struktura pokazuje da BiH svoju prehrambenu sigurnost u velikoj mjeri oslanja na regionalna i europska tržišta, što je čini osjetljivom na poremećaje cijena, logistike i trgovinskih tokova", kazao je za Radio Slobodna Evropa ekonomski analitičar Igor Gavran. Gavran takav obrazac smatra stalnim i dugoročnim rizikom, jer rast cijena hrane na svjetskom tržištu izravno povećava troškove života u BiH koja ovisi o uvozu. Bosna i Hercegovina raspolaže obradivim zemljištem, povoljnim klimatskim uvjetima i tradicijom poljoprivredne proizvodnje, ali domaća proizvodnja ne uspijeva zadovoljiti potrebe tržišta. Gavran kaže da će tako i ostati bez snažnijih ulaganja u domaću poljoprivredu, preradu i opskrbne lance. Najveći uvoz osnovnih namirnicaBosna i Hercegovina najveću ovisnost bilježi kod uvoza proizvoda koji čine temelj svakodnevne potrošnje stanovništva. Među najvrjednijim uvoznim stavkama nalaze se goveđe meso, pšenica, pekarski proizvodi, stočna hrana, čokolada, bezalkoholna pića i pivo. BiH je u 2025. uvezla meso vrijedno 131,1 milijun eura što sugerira da domaće stočarstvo ne zadovoljava potrebe tržišta, bilo zbog nedovoljne proizvodnje, visokih troškova ili slabije konkurentnosti u odnosu na europske proizvođače. U 2025. godini Bosna i Hercegovina uvezla je pšenicu u vrijednosti od gotovo 66,5 milijuna eura, dok je uvoz gotovih pekarskih proizvoda porastao za 21 posto u odnosu na prethodnu godinu, dosegnuvši gotovo 70 milijuna eura. To znači da domaće tržište u velikoj mjeri opskrbljuju strani proizvođači. Jedna od najvećih pojedinačnih stavki u uvozu prehrambenih proizvoda čine sastojci za proizvodnju alkoholnih pića s 157,6 milijuna eura, zatim pivo s 94,3 milijuna, kafa čiji uvoz je 2025. godine dosegnuo 93,2 milijuna eura i cigarete s 88,8 milijuna eura. Faširane vode je u 2025. godini uvezeno u vrijednosti od 146,2 milijuna eura. Istovremeno, morska riba, školjke i morski plodovi imaju zanemariv udio u prosječnoj potrošačkoj košarici, kao i agrumi, neke vrste povrća, te tjestenina. S druge strane, najvrjedniji izvozni proizvodi bili su ulje od sjemena suncokreta ili šafranike za industrijske potrebe, mlijeko, konzervirani proizvodi od pilećeg mesa, slatki keksi, sirovo suncokretovo ulje, smrznute maline, vafli, voda, brašno i ostali pekarski proizvodi. Mlijeko je među vodećim izvoznim proizvodima s 35,3 milijuna, međutim značajan dio stočne hrane i repromaterijala dolazi iz uvoza koji je u 2025. godini porastao za oko devet posto, u odnosu na prethodnu, na 73,5 milijuna eura. Dominantan uvoz iz Srbije, Hrvatske i NjemačkeNajveći dio uvoza dolazi iz Europske unije, koja sudjeluje s oko 1,21 milijardi ili 54 posto ukupne vrijednosti, dok na zemlje regije (CEFTA) otpada 557 milijuna eura ili dodatnih 29 posto. Među pojedinačnim državama najveći dobavljač bila je Srbija s uvozom od oko 701 milijun eura, a slijedile su Hrvatska s 334,3 milijuna, Njemačka s 205,3 milijuna, Italija sa 183,4 milijuna i Mađarska sa 136,4 milijuna eura. BiH u samo dvije zemlje izveze hrane u vrijednosti većoj od 100 milijuna eura, a jedini značajniji suficit ostvaren je u trgovini s Turskom, i to 15,8 milijuna eura, ponajprije zbog rasta izvoza ulja i brašna. Ukupan uvoz prehrembenih proizvoda u BiH je 2025. godine iznosio 2,72 milijarde eura, dok je izvoz iznosio približno 619 miliona eura. Ministarstvo vanjske trgovine BiH navodi da su više globalne cijene sirovina, hrane i energenata te suše, ratovi i logistički poremećaji povećali vrijednost uvoza u BiH, a ne veća potrošnja u BiH.

Odbrana Ratka Mladića podnijela je 30. aprila hitan zahtjev Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove (MICT), tražeći njegovo privremeno ili uslovno prijevremeno puštanje na slobodu iz humanitarnih razloga, zbog, kako se navodi, teškog i nepovratnog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja. Ovo nije prvi put da odbrana traži takvu mjeru, ali se u najnovijem zahtjevu poziva na, kako navodi, dalje pogoršanje Mladićevog zdravstvenog stanja nakon nedavnog medicinskog incidenta, tvrdeći da mu u pritvorskim uslovima ne može biti obezbijeđena adekvatna medicinska njega. Ratko Mladić izdržava doživotnu kaznu zatvora po pravosnažnoj presudi iz 2021. godine za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja rata počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini. Mladić se od pravde skrivao skoro 16 godina. Uhapšen je u Srbiji u maju 2011. i šest dana kasnije izručen je sudu u Hagu. Utvrđeno je da je kriv za genocid nad oko 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, tada zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija u ljeto 1995. godine, progon i prisilno premještanje Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje civila tokom opsade Sarajeva, te uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN za taoce tokom NATO bombardovanja 1995. godine. U junu 2021. osuđen je po 10 od 11 tačaka optužnice za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Neplaćeni rad kod kuće, čišćenje, čuvanje djece, briga za starije smatraju se za privatnu stvar, nešto što se dešava unutar doma za šta su odgovorne porodice i nešto što gotovo bez izuzetka pada na žene. Žene širom Zapadnog Balkana u prosjeku obavljaju 2,6 puta više neplaćenog rada njege od muškaraca, što značajno ograničava njihovo vrijeme, izbore i mogućnosti za obrazovanje, dostojanstveno plaćen rad i političko učešće. Širom evropskog kontinenta stanovništvo rapidno stari, sistem njege je pod pritiskom. Ko će se brinuti o nama kad ostarimo?

Esmeralda Kadić nije mogla zamisliti da će joj jedan slučajno viđen oglas donijeti posao u kojem će unositi radost i sigurnost u živote drugih. I osjećati se korisnom. Počelo je prijavom za program gerontodomaćice, a danas ova dvadesetosmogodišnjakinja, nakon četiri godine nezaposlenosti, svakodnevno pomaže starijim osobama. "Moj radni dan uključuje odlazak kod korisnika, pomoć u kućnim poslovima, kupovini, održavanju higijene i društvu kroz razgovor. Često sa korisnicima idemo i u bolnicu," priča Esmeralda za Radio Slobodna Evropa. Ona je jedna od dvije osobe koje su na području Goražda, gradića na istoku Bosne i Hercegovine, kroz program "Gerontodomaćice" Ujedinjenih nacija i Crvenog križa osposobljene za pomoć starijim osobama. Osim njih kroz ovaj program više od 300 osoba je osposobljeno za pružanje profesionalne kućne njege i drugih vidova podrške. Značajan broj učesnika već je radio u sektoru njege, pa su na obuku dolazili zbog unapređenja vještina i certifikata. Oko 50 žena je zaposleno do sada, dok je drugi krug zapošljavanja u toku. Njihove priče su nevjerovatne i inspirativne kaže Jo-Anne Bishop, predstavnica Ujedinjenih nacija Žene u Bosni i Hercegovini. "Mnoge od njih su ispričale kako je njihovo prisustvo u nekim slučajevima zaista spasilo živote," priča Bishop za RSE. Osim toga, gerontodomaćice se bave i problemima "otuđenosti, izolacije i usamljenosti koje starije osobe ponekad osjećaju." "Mnoge žene sa kojima smo razgovarali kažu da sada imaju dostojanstvo u svojim porodicama, zajednicama i da doprinose ekonomski, ali i društveno," dodaje Bishop. Program je realizovan prošle godine u saradnji s Federalnim ministarstvom rada i socijalne politike i Federalnim zavodom za zapošljavanje. Učesnici su bili žene i muškarci koji većinom već pružaju slične usluge u svojim zajednicama ali nisu ni prepoznati ni plaćeni. "Oni sada imaju plate i dio su zvanične radne snage, van sive ekonomije," pojašnjava Bishop. Žene čine skoro 60 posto nezaposlenih u Bosni i Hercegovini. Slika nije mnogo bolja globalno gdje se procjenjuje da je 708 miliona žena ne radi jer se moraju brinuti o drugima. Žene širom Zapadnog Balkana, uključujući i BiH, u prosjeku obavljaju 2,6 puta više neplaćenog rada njege od muškaraca, što značajno ograničava njihovo vrijeme, izbore i mogućnosti za obrazovanje, dostojanstveno plaćen rad i političko učešće. Ovaj fenomen nije jedinstven za Bosnu i Hercegovinu. Globalno taj jaz je još veći, čak 3,2 puta. Žene se brinuNeplaćeni rad kod kuće, čišćenje, čuvanje djece, briga za starije smatraju se za privatnu stvar, nešto što se dešava unutar doma za šta su odgovorne porodice i nešto što gotovo bez izuzetka pada na žene. Brigu o drugima svuda u svijetu primarno vode žene. To naglašava i Belen Sanz Luque, regionalna direktorica kancelarije UN Žene za Evropu i Centralnu Aziju. "Veliki dio ekonomije njege počiva na duboko ukorijenjenim uvjerenjima u društvenu podjelu rada, da je uloga žene u porodici da se brinu i njeguju, dok je uloga muškarca da radi," pojašnjava Sanz Luque. Situacija je slična i u Španiji, zemlji čija vlada radi na boljoj integraciji sistema njege u lokalne zajednice uz poštovanje ljudskih prava i jednakosti. Ipak, u jednoj sedmici žene provedu 43 sata obavljajući razne aktivnosti iz njege, dok muškarci provedu 18. Imajući to u vidu špansko Ministarstvo ravnopravnosti je 2021. donijelo ‘Plan zajedničke odgovornosti’. "Jedan od ciljeva tog plana jeste raspodjela obaveza njege između muškaraca i žena, kao i osiguravanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života i njege," pojasnila je María Guijarro Ceballos, državna sekretarka za ravnopravnost i za iskorjenjivanje nasilja nad ženama u Španiji. Ceballos je samo jedna od španskih zvaničnika koje su delegacije uključujući predstavnike ministarstava, nevladinog sektora kao i UN Žena kancelarija iz zemalja Zapadnog Balkana imale priliku susresti u Madridu tokom studijske posjete o transformaciji sistema njege. Cilj španskog programa je smanjenje rodne nejednakosti promocijom zajedničke odgovornosti u sistemu njege. U sklopu aktivnosti nude treninge za dječake i muškarce gdje uče o zajedničkoj odgovornosti, ljetne škole za djecu, kao i stvaranje službi za brigu o djeci, kao i kreiranje radnih mjesta u sektoru skrbi i edukacija. "Podržano je više ili gotovo pola miliona porodica. Osigurali smo i obuke za skoro 60.000 osoba," dodaje državna sekretarka za ravnopravnost. Uprkos napretku u sistemu njege, rodni jaz je i dalje velik i u Španiji. To priznaje i Ana María Alonso Giganto, ambasadorica za feminističku vanjsku politiku u Ministarstvu vanjskih poslova Španije. "Još uvijek moramo raditi na tome kako da podijelimo kućne obaveze između muškaraca i žena, žena i muškaraca. I to je nešto što zahtijeva vrijeme, jer podrazumijeva društvenu promjenu, to nije nešto što se može jednostavno odmah implementirati zakonom." Novi posloviEkonomija njege treba da se posmatra i iz ugla rodne ravnopravnosti, ali i ekonomskog razvoja. "Moramo razumjeti da investiranje u sektor njege ima visok nivo povrata. To nije samo trošak, to je investicija," pojašnjava regionalna šefica UN Žena Belen Sanz Luque. Njihov program koji u cilju ima transformaciju njege finansira se uz podršku Ujedinjenog Kraljevstva. Nastavlja dalje da globalni podaci pokazuju da se milioni radnih mjesta mogu stvoriti ulaganjem u sistem njege. "Ovih milion radnih mjesta donijet će ekonomski razvoj i omogućiti zapošljavanje žena i muškaraca," zaključuje Sanz Luque. Upravo to se desilo u Španiji, čemu svjedoči i državna sekretarka za ravnopravnost. Samo kroz njihov program o zajedničkoj odgovornosti došlo je do povećanog broja zaposlenosti u sektoru njege. "Otvorili smo 30.000 dostojanstvenih i profesionalnih radnih mjesta," kaže Ceballos. Povećan interes i posvećenost za ulaganje u sistem njege postoji i širom zemalja Zapadnog Balkana. "Sve više ministarstva rada, ministarstva ekonomije, pa čak i ministarstva finansija i socijalnih usluga prepoznaje da ulaganje u sisteme njege ide zajedno s ekonomskim razvojem, održivim razvojem i rodnom ravnopravnošću," dodaje Sanz Luque. Među njima je primjer saradnje bh. kancelarije UN Žena i ministarstva zaduženog za rad i socijalne politike. Jedan od projekata na kojem rade su i gerontodomaćice koje se finansiraju uz podršku Federalnog ministarstva rada i socijalne politike i Federalnog zavoda za zapošljavanje, dok je poslodavac Crveni križ Federacije BiH. Taj model je već djelimično institucionaliziran dodaje Lamija Krndžija, programska menadžerica u UN Žene u BiH. "Postoji jasna volja da se model u budućnosti dodatno institucionalizira - posebno u dijelu standardizacije obuke i verifikacije zanimanja gerontodomaćica." No, dodaje, za punu institucionalizaciju još uvijek nedostaju stabilni i dugoročni finansijski mehanizmi. Koliko košta rad za džaba?Ipak, briga za druge od djece, starijih, osoba sa poteškoćama ili bolesnim se u velikoj mjeri posmatra kao nešto što se dešava unutar porodice, u domaćinstvu. Prema procjenama međunarodnih organizacija, neplaćeni rad njege čini značajan dio globalnog bruto domaćeg proizvoda, iako se ne vodi u zvaničnim statistikama. Prema nekim procjenama može da doprinese ekonomiji više od sektora proizvodnje, trgovine ili prevoza. Širom Zapadnog Balkana taj rad se u velikoj mjeri podrazumijeva i rijetko kada plaća. Tako u Srbiji, na primjer mjesečni neplaćeni rad iznosi nekih 500 eura. To je pokazala analiza monetarne vrijednosti neplaćenog rada. "I ona je pokazala da on iznosi 21 posto društvenog bruto proizvoda. Prosek u Evropi je devet posto," pojašnjava Milana Rikanović, predstavnica UN Žene u Srbiji. To pokazuje, dodaje, da postoji veliki nedostatak javnih usluga i usluga u zajednicama i da se oni nadoknađuju privatno, u porodicama. No, smatra da će prepoznavanje neplaćenog rada kao potencijal za plaćeni u budućnosti biti sve značajnije. Ipak, ekonomija njege zahtjeva rad više strana, preraspodjelu unutar porodice, angažman privatnog sektora, ali i poslodavaca. "Ne možemo očekivati da država podrži čitav neplaćeni rad, ali možemo da očekujemo od privatnog sektora da uvede mere koje bi omogućile ženama da istovremeno ostvare svoj reproduktivni i porodični život, ali da im to ne remeti karijeru," dodaje Rikanović čija je kancelarija u saradnji sa državom podržala niz inicijativa za preraspodjelu neplaćenog rada. Neke od njih uključuju formiranje dnevnih centara za osobe sa demencijom i osobe sa invaliditetom. "Veliki je problem sa starijim roditeljima i članovima porodice sa invaliditetom koji zahtevaju veliku negu i sprečavaju članova porodice, pre svega žene, da rade ili bilo čime se bave," pojašnjava. Centri su rezultat pilot inicijative pokrenute za vrijeme COVID-a i još uvijek su u funkciji. Dnevni centri, pojašnjava, ne zahtjevaju previše investicija, već samo "promišljanje države." "Treba odrediti prostor, imati čitav set usluga koji su na raspolaganju porodicama, deci, ali i starijim roditeljima, pogotovo u manjim sredinama gdje i najjednostavniji zadatak zahteva puno vremena." Da Srbija treba da institucionalizira sektor njege smatra i Miodrag Pantović, šef kabineta ministrice bez portfelja zadužene za rodnu ravnopravnost u Srbiji. Budžet je glavno pitanje koje se svuda postavlja, ali Pantović kaže da je Srbija napravila velike korake. Između ostalog postoji usluga pomoći u kući koja funkcioniše na nivou lokalnih samouprava. "Često ti projekti zavise od jedne do druge budžetske linije. Tako da bi trebalo to na neki način više institucionalizirati, dati više finansiranja da sam proces ili taj projekat bude održiviji," pojašnjava. Poput Španije i Srbija je izuzetno stara zemlja i kako kaže Pantović nalazi se u velikom demografskom problemu sa 20 posto stanovništva starijeg od 65 godina. "Samim tim to dovodi do toga da je tim ljudima sve više i više potrebna njega prosto i zbog starenja." Ono što bi se od Španije moglo prepisati jeste, smatra, saradnja države i različitih oblika civilnog sektora i lokalnih samouprava "u smislu rješavanja ovih problema." Demografska promjena je vidljiva širom Zapadnog Balkana, ali i Evrope, kontinenta koji rapidno stari. "Ono što nam podaci govore za Zapadni Balkan jest da stanovništvo stari, stope nataliteta padaju i stoga će u budućnosti biti više starijih osoba. I stoga će biti više ljudi kojima će trebati njega," pojasnila je i Belen Sanz Luque. Zbog toga je neophodno investirati u sisteme koji će omogućiti društvima da se brinu o svojim ljudima. "Da se profesionalizira taj posao i da brigu ne vode samo porodice, već i država, privatni sektor i društvo," kaže Sanz Luque. Takav pristup njeguje Španija. Više fokusa na rad u zajednicama, jednak pristup svima i fokus na personaliziranim mjerama. Kada pitamo starije osobe koje se nalaze u situaciji da ovise o drugima "gdje želite živjeti" 89 posto osoba kaže da želi živjeti u svom domu, a ne u instituciji pojašnjava Manuel Veguín García, savjetnik u Zavodu za starije osobe i socijalne usluge. Ono na čemu trenutno radi, pojasnio je, jeste pokušaj uvođenja pristupa koji će biti fokusiran na pojedinca i pristupa njezi koji je fokusiran na stanovništvo i zajednicu. "Cilj je da se to integriše u institucije, odnosno u strategiju deinstitucionalizacije. To ne znači ukidanje institucija. Institucije, poput domova za starije osobe, moraju i dalje postojati, ali bi trebale funkcionisati po principu pristupa usmjerenog na osobu." To znači da bi domovi trebali da budu recimo manji, da postoji personalizirani prostor za korisnika. Da lični pristup funkcioniše slaže se i Esmeralda, jedna od gerontodomaćica u Bosni i Hercegovini. Starije osobe sa kojima dolazi u kontakt su kaže vrlo zahvalne i mnogo im znači što ima neko ko se brine o njima. "Neko s kim mogu razgovarati, ko će im napraviti ručak očistiti kuću, okupati ih, prošetati, završiti dokumentaciju za njih. Svima smo od koristi što mi je drago." Na Zapadnom Balkanu i dalje postoji stigma od domova za stara lica, a osim toga cijeli sistem njege za starije treba biti modernizovan i adaptiran, smatra Jo-Anne Bishop. "Mislim da bi pristup centrima za zdravo starenje ili multisektorskim centrima za njegu, gdje imate brigu o djeci i brigu o starijim osobama, mogao biti vrlo obećavajući za Bosnu i Hercegovinu." Brinu se i mladiNapredak u polju ekonomije njege zadnjih godina je zabilježen i na Kosovu, ali njega se i dalje posmatra kao pitanje socijalne zaštite, a ne kao bitna ekonomska infrastruktura. "Ne postoji namjensko ili jasno izdvojeno finansiranje za usluge njege, a opštine, iako su odgovorne za njihovo pružanje, često nemaju dovoljno finansijskih sredstava niti fleksibilnosti da ih prošire," pojašnjava Vlora Nushi iz UN Žene na Kosovu. Kao rezultat, usluge njege ostaju ograničene u dostupnosti, neujednačenog kvaliteta i nedovoljne da odgovore na rastuću potražnju. No "briga za brigu" ipak je prisutna i kod države koja ima najmlađu populaciju u Evropi. I dok mlado stanovništvo predstavlja priliku za Kosovo, naročito u smislu ulaganja u rani razvoj djeteta, upis u predškolski odgoj i dalje je nizak, a usluge za djecu su nedovoljne pojašnjava Nushi. Nedavni napori da se predškolsko obrazovanje učini obaveznim pokazuju sve veće institucionalno prepoznavanje rane brige o djeci kao javnog prioriteta pojašnjava Nushi. "Međutim, potražnja i dalje premašuje ponudu, posebno za malu djecu. Istovremeno, učešće žena u radnoj snazi stoji na 29 posto bez obzira na prisustvo djece, što ukazuje na uticaj utvrđenih društvenih normi." Žene, kao i u drugim zemljama, i na Kosovu nose najveći teret njege, sa čak šest sati provedenih dnevno na brigu, što čini rodni jaz raspodjele poslova čak većim od prosjeka. "Neplaćeni doprinos procjenjuje se na oko 2,8 milijardi eura, odnosno približno jednu trećinu BDP-a Kosova," navodi Nushi. Tradicionalne uloge žena učvršćuje i dugo trajanje porodiljskog odsustva za žene i minimalnog za muškarce, dodaje Nushi. Upravo je politika obaveznog porodiljnog za očeve ono što Isabel Garcia Casanova, tehnička koordinatorica u Fiap, organizaciji koja se bavi promocijom javne uprave, savjetuje svim zemljama da usvoje na putu ka jednakosti. "Porodiljni dopust za očeve mora biti obavezan," naglašava Isabel. "Mislim da je ovo jedna od najtransformativnijih stvari koje danas imamo." Ukoliko porodiljni nije obavezan muškarci ga neće uzeti, pojašnjava, a kompanije moraju biti svjesne da bez obzira koga zaposle, muškarca ili ženu, oni će uzeti porodiljno. Španija danas ima 19 sedmica porodiljnog, od čega jednak broj sedmica pripada ocu i majci te je u potpunosti plaćen od socijalne službe. Upravo je ta politika najkorisnija za Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga Crne Gore, iz kojeg kažu da to predstavlja "jedan od najnaprednijih modela roditeljskog odsustva u Evropi koji se u potpunosti temelji na principu ravnopravnosti." "Ključna karakteristika ovog sistema je potpuna neprenosivost, što znači da je svaka od tih 19 nedjelja vezana isključivo za jednog roditelja," rekli su iz Ministarstva za RSE uz komentar da su Španci nadmašili čak i postavljene standarde. Šta radi buduća članica EU?Sa druge strane, Crna Gora se nedavno suočila sa izazovom usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom tekovinom Evropske unije po pitanju ravnoteže poslovnog i privatnog života. Izmjenama su uveli plaćeno odsustvo za oca u trajanju od deset dana odmah po rođenju djeteta, kao i odsustvo kao pravo oba roditelja u trajanju do 14 mjeseci od rođenja djeteta, pri čemu je po 60 dana neprenosivo za svakog roditelja. Crna Gora je u procesu pristupanja Evropskoj uniji i očekuje se da bi 2028. mogla postati punopravnom članicom. No, EU socijalnu politiku tretira kao internu stvar država koju trebaju regulisati prema potrebama stanovništva, pojašnjava Anita Bilafer Mihaljević šefica pregovaračke radne grupe za poglavlje 19 koje se odnosi na socijalnu politiku i zapošljavanje. A Crna Gora je značajno popravila sistem njege, dodaje. Novim izmjenama zakona predviđeno je da opštine razviju najmanje tri servisa u skladu sa potrebama stanovništva u tim opštinama. "To u praksi znači da opštine mogu usmjeriti resurse na servise koji su im najpotrebniji - pomoć i njega u kući, dnevni boravci, podrška porodicama ili usluge za osobe sa invaliditetom," pojašnjava Mihaljević. U zemlji već djeluje mreža od 118 licenciranih socijalnih usluga, među kojima su dnevni boravci, pomoć u kući, personalna asistencija i druge usluge. "Novi zakon uvodi integrisani pristup, što znači da će socijalni, zdravstveni i obrazovni sistem biti bolje povezani, a finansiranje jasnije uređeno," zaključuje Mihaljević. Multisektorska saradnja ŠpanijeBolje povezivanje, jasnije uređenje, multisektorska saradnja i konkretno finansiranje servisa za njegu su među najjačim karikama španske ekonomije njege. U maju 2022. vlada je odobrila strateški plan investiranja u socijalnu ekonomiju sa više od 800 miliona eura i 13 ministarstava. "Čini mi se da oni veliku pažnju u stvari posvećuju finansiranju usluga u zajednici, da stavljaju fokus na lokalu i daju dodatna finansiranja za usluge u zajednici. To mi se čini kao nešto što je izuzetno važno," kaže Milana Rikanović iz UN Žene Srbije. Obzirom da i sami dolaze iz prostora koji se priprema za ulazak u Evropsku uniju, ali i sa komplikovanim vladama i administrativnim strukturama multisektorska saradnja i rad u komplikovanom sistemu regija zainteresovali su sve učesnike studijske posjete sa Zapadnog Balkana. To je posebno tačno za BiH. "Mnogo je teško za BiH da radi sa toliko različitih nivoa. Većina zemalja radi sa na primjer jednim ministrom i onda vi možete napredovati. Ali imajući u vidu pojedine izazove mislim da je BiH dosta napredna," kaže Bishop. Španski decentralizovani sistem je primjer da je moguće napraviti funkcionalan sistem u kompleksnom okruženju. "Ne morate imati jedan jedinstven sistem; možete imati prilagođen pristup, sve dok imate jasne strategije i politike," zaključuje Bishop. U cilju boljeg sistema njege zemlja radi i odozgo prema lokalnom nivou, ali i iz lokalnih zajednica, organizacija civilnog društva i snažnih feminističkih pokreta – prema gore, pojašnjava Isabel Garcia Casanova. "To znači da na nivou ministarstava i na nacionalnom nivou imate političare koji rade na nacionalnim i širokim planovima, ali istovremeno, odozdo prema gore, imate zadruge socijalne ekonomije zajedno s civilnim društvom, posebno feminističkim civilnim društvom, koje djeluje s lokalnog nivoa." U praksi to znači, kako je pojasnila María Guijarro Ceballos, državna sekretarka za ravnopravnost da novac dolazi od centralnog ministarstva, od države i da ide dalje prema regijama, svih 17 koliko ih Španija ima. "Na primjer ljetni kamp za djecu se finansira iz državnog plana, ali ga nude regionalne vlade, a onda ga na kraju provodi opština." Samu raspodjelu je nekada teško koordinirati jer svaka regija ima svoje realnosti priznaje Manuel Veguín García, savjetnik u Zavodu za starije osobe i socijalne usluge. "Ipak, moramo nastojati da uspostavljamo zajedničke principe i prava među regijama i pokušati da uspostavljamo dijalog između njih." Da postoji politička volja da se stvari unaprijede, da se sistemu povežu, a finansiranje pojača i u zemljama Zapadnog Balkana svjedoči i Fatmire Mulhaxha- Kolcaku predsjedavajuća Parlamentarnog odbora za ljudska prava, rodnu ravnopravnost i porodicu na Kosovu. U programu njene stranke, vodećeg Samoopredjeljenja, je upravo njega, pojašnjava Fatmire. "Pokrenuli smo izgradnju velikog broja obdaništa predškolskog uzrasta, da rasteretimo osobe koje brinu o djeci. Donijeli smo mjeru da se djedovima i bakama koje brinu o djeci do tri godina, gdje nema obdanište, da im se da 100 eura na penziju. Imamo asistente u školama koji pomažu djeci sa poteškoćama." Osim toga, pojašnjava Mulhaxha- Kolcaku, donijeli su zakon kojim će državne institucije, nevladin i privatni sektor da uvežu ekonomiju njege kroz tri nivoa. "Naša je intencija da to bude integrisan sistem," kaže parlamentarka s Kosova. Kuda dalje?Svima je potrebna njega. I svi su u nekom momentu svog života pružili njegu drugima. To naglašava i Belen Sanz Luque. "Sada je vrijeme da zemlje koje nisu donijele zakone o skrbi, naprave pomak iz perspektive ljudskih prava i perspektive da njega treba da bude pravo svake osobe," dodaje. Da je svima potrebna njega dobro zna i Esmeralda Kadić. Danas je sretna jer ima posao u kojem može da pomaže ljudima kojima je to potrebno. "Naučila sam više o humanosti i ovaj posao mi je prije svega donio financijsku stabilnost, ali i poduku kako biti bolji čovjek." I dok je ekonomija njege u razvoju, BiH još uvijek treba da uvede zakonodavne okvire kako bi poboljšala sistem njege zaključuje Jo-Anne Bishop. Najveći izazov ostaje manjak institucionaliziranih i adekvatno finansiranih usluga. Njega ne treba biti tretirana kao socijalna usluga već kao strateški ekonomski sektor dodaje Vlora Nushi. I to se vidi na španskom primjeru. "Ulaganje u pristupačne i kvalitetne sisteme njege nije samo društvena potreba, već i put ka ekonomskom osnaživanju i održivom razvoju," zaključuje. Populacija stari, fertilitet opada, a stanovništvu su sve više i više potrebne razne usluge iz sektora njege. Sve zemlje Zapadnog Balkana imaju neke programe, projekte kroz koje organizacije ali i vlade nastoje da njegu učine dostupnijom. Od dnevnih centara za stare, pomoći u kući, pomoći pri plaćanju računa pa sve do porodiljskih dopusta i dodatnih zarada za članove porodice koji se brinu o djeci. No potrebna je institucionalizacija, saradnja između raznih nivoa vlasti i kako je španski primjer pokazao feministički pristup zasnovan na ljudskim pravima.

Uz zvuke pištaljki i sirena za uzbunu, u Zenici je održan protest podrške radnicima Nove Željezare Zenica, organizovan povodom 1. maja – Međunarodnog praznika rada, pod motom "140 godina borbe za radnička prava – spasimo Željezaru Zenica". U organizaciji Sindikata metalaca Federacije Bosne i Hercegovine, protest je okupio radnike i sindikalne predstavnike iz gradova širom Bosne i Hercegovine, kao i njihove porodice. Prema navodima sindikata, na protestima je bilo na hiljade ljudi, koji su izrazili zabrinutost i razočaranje zbog gašenja proizvodnje u Novoj Željezari Zenica. Na skupu, koji je održan ispred sjedišta kompanije, okupljeni su poslali poruke nadležnim institucijama, poručujući da njihova borba ne prestaje, već da tek počinje, te su iznijeli i jasne zahtjeve za očuvanje radnih mjesta i nastavak proizvodnje. Iz Sindikata metalaca FBiH ranije je saopšteno da se protesti održavaju bez političkih poruka i bez incidenata, s ciljem iskazivanja jedinstva i solidarnosti s radnicima i sindikatom Nove Željezare Zenica. Skup su podržale sve podružnice Sindikata metalaca Federacije BiH, kao i sindikati drugih grana. Predsjednik Sindikata Nove Željezare Zenica Rašid Fetić izjavio je za Radio Slobodna Evropa da radnici ne prihvataju gašenje proizvodnje i stečaj. "Posljednji sastanak s Upravom imali smo 21. aprila, kada su nam rekli da je gašenje integralne proizvodnje jedina opcija. Za nas to nije opcija – ni gašenje, ni stečaj", dodao je Fetić. Integralna proizvodnja u Novoj Željezari Zenica ugašena je prošle sedmice, ali sindikati se nadaju da je riječ o privremenoj mjeri. Kao mogući izlaz iz krize istaknuta je namjera Vlade FBiH da, preko Energoinvesta Sarajevo, preuzme kompaniju. Vlada Federacije BiH trenutno ima nešto manje od osam posto vlasničkog udjela u Novoj Željezari. Federalni ministar energije, industrije i rudarstva Vedran Lakić, koji je prethodnih dana boravio u Zenici i razgovarao s menadžmentom kompanije, jasno je poručio da Vlada ima namjeru obeštetiti vlasnike iz grupacije Pavgord te preuzeti vlasništvo i odgovornost za firmu koju sindikati nazivaju kičmom industrije u Bosni i Hercegovini. Povodom Međunarodnog praznika rada oglasila se i Uprava Nove Željezare Zenica, navodeći da kompanija prolazi kroz izazovan period i fazu donošenja ključnih odluka za budućnost fabrike. Iz Uprave su poručili da razumiju zabrinutost i nepovjerenje među radnicima, naglašavajući da neće biti reorganizacije niti proglašenja tehnološkog viška dok se ne definiše jasan i održiv pravac razvoja kompanije, te da se sve zakonske obaveze prema zaposlenima uredno izvršavaju.

U Banjaluci je položen kamen temeljac za obnovu banjalučke Sahat‑kule, nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine. Sahat‑kula je podignuta krajem 16. vijeka, a srušena je u decembru 1993. godine, tokom rata u BiH. Obnova Sahat‑kule dolazi nakon višedecenijskih napora da se saniraju posljedice razaranja u Banjaluci, gradu koji je tokom rata ostao bez ijedne od svojih 16 džamija. Iako u Banjaluci nije bilo ratnih dejstava, svi islamski vjerski objekti su 1993. godine porušeni, uključujući i Ferhat‑pašinu džamiju, uz koju se nalazila i Sahat‑kula. Tokom rata u BiH uništeno je više od 600 džamija. Na mjestu gdje se nalazila Sahat-kula nakon rušenja je u temelju ostao samo jedan kamen, na koji je 33 godine kasnije postavljena ploča koja simboliše početak obnove. Ferhat-pašina džamija (Ferhadija) srušena je 7. maja 1993. godine. Tadašnje vlasti Republike Srpske organizovale su rušenje, a ostaci su odvezeni na gradsku deponiju, dok je dio bačen i u rijeku Vrbas. Nakon rata pronađeni su fragmenti, a na mjestu nekadašnje Sahat-kule se danas nalazi dio materijala originalnog spomenika kulture. U osmanskim gradovima sahat‑kule su često građene uz džamije i čaršije, kao važni elementi tadašnjeg urbanog i društvenog života. Banjalučka Sahat‑kula bila je viša od 20 metara, masivno zidana kamenom i tokom vijekova je više puta popravljana i dograđivana, posebno nakon zemljotresa 1969. godine. S obzirom da je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, iz Vakufske direkcije Islamske zajednice ističu da će se tokom obnove nastojati zadržati izvorni izgled i način gradnje. Obnova bi trebala trajati 18 mjeseci. Temeljac je položen u prisustvu predstavnika Islamske zajednice u BiH, vlasti RS, a prisustvovao i je i banjalučki gradonačelnik Draško Stanivuković. "Sahat-kula neka bude uspravni kameni most koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost, ali i ljude koji ovdje žive. Neka nas podsjeća na važnost zajedništva, sloge, međusobnog poštovanja i uvažavanja", poručio je Stanivuković. Ismail-ef. Smajlović, muftija banjalučki, istakao je da sahat-kula pokazuje vrijeme i ukazuje da svaka osoba može upravljati svojim vremenom. "To može biti inspiracija i poruka svakoj čestitoj osobi koja dođe u njenu blizinu ili sa odstojanja očita satnicu i procijeni raspoloživo vrijeme za dobro djelo. To je mogućnost i izbor svakog pojedinca u ljudskom rodu", rekao je Smajlović. Građani koji su prisustvovali polaganju temeljca ističu za Radio Slobodna Evropa da ih početak obnove Sahat-kule, podsjeća na "tolerantnija" vremena. Muharem Tulek, danas banjalučki penzioner, prisjeća se kako ga za Sahat-kulu vežu uspomene iz djetinjstva, "ono što je nekada bila Banjaluka, prije rata". Tulek je u ratu izbjegao iz Banjaluke, a vratio se u svoj grad 2001. godine. "Sahat-kula predstavlja simbol ljudi koji su prijateljski nastrojeni. Međutim, ja tu živim blizu, pa čujem kad omladina ide na utakmicu, Borčevu (FK Borac), svašta uzvikuju, nacionalizam je i dalje prisutan. To nikad prije rata nije bilo. Politika je previše upletena. Veličaju se osuđeni za ratne zločine...ne znam zašto se to i dalje radi", kaže Tulek. Tulekova sugrađanka, Ismeta Muharemović u Banjaluku se vratila 1999. godine. "Ovo je radostan dan, nadam se da će i nas Bošnjaka biti više u Banjaluci", rekla je za RSE. Obnova Ferhat pašine džamije je završena 2016. godine. Ferhadija je, osim što ima vjersku i kulturnu vrijednost, i jedan od turistički najposjećenijih objekata u Banjaluci. Godine 2024., obnovljena je i Arnaudija, posljednja od 16 u ratu porušenih banjalučkih džamija.

Vrhovni sud Republike Srpske donio je 30. aprila presudu da se postupak upisa zemljišta koje se nalazi u mjestu Podnovlje kod Doboja ponovi. Grad Doboj je ranije parcelu upisao na svoje ime i prodao privatnom investitoru koji na njoj gradi solarne elektrane. Riječ je o 180 hektara plodnog poljoprivrednog zemljišta na kojem banjalučka firma "Etmax" gradi kompleks sa više od 100 solarnih elektrana, čemu se mjesecima protive mještani Podnovlja, koji su tu zemlju obrađivali u okviru zadruge. Ovo je prva presuda u korist mještana i zadrugara, oko kojeg se angažovalo i Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, s obzirom na to da se poljoprivredno zemljište smatra državnom imovinom i ne može biti predmet prodaje. Šta je prethodilo presudi Vrhovnog suda RS?Grad Doboj upisao je na sebe zemljište koje je pripadalo Poljoprivrednoj zadruzi Podnovlje. Nakon toga Zadruga je tražila od Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske (RUGIPP) da postupak ponovi, jer nisu bili uključeni u proces. RUGIPP-a je dva puta odbio da ponovi postupak, zbog čega se Zadruga obratila Okružnom sudu u Doboju, koji je odbacio njihov tužbeni zahtjev. Vrhovni sud Republike Srpske odlukom od 30. aprila je ukinuo presudu Okružnog suda u Doboju i predmet vratio na početak. Advokat Zadruge Nebojša Milanović kaže za Radio Slobodna Evropa da je ova presuda prvi korak u dokazivanju da zemljište pripada Zadruzi i da je nezakonito oduzeto. "Suština cijele priče – čije je zemljište – još je daleko od završetka. Ovom presudom smo se, žargonski rečeno, vratili u igru i dobili priliku da zaštitimo svoja prava. Imamo dokumenta iz katastra u Doboju u kojima se Zadruga vodi kao posjednik tog zemljišta, a taj posjednik uopšte nije bio pozvan u postupak", rekao je Milanović za RSE 30. aprila. Šta su do sada uradile državne institucije u ovom slučaju?Iz Pravobranilaštva BiH su za Radio Slobodna Evropa 27. aprila saopštili da su formirali predmet radi zaštite državne imovine u Podnovlju kod Doboja. Istovremeno su naveli da iz entiteta Republika Srpska i dalje nije dostavljena "većina traženih podataka", iako je predmet formiran nakon prijave koju je 5. marta podnijela Mreža Aarhus centara za zelenu agendu i zaštitu životne sredine. Ranije je i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine za RSE potvrdilo da je formiralo predmet povodom navoda o uzurpaciji državnog zemljišta, te da se on "nalazi u fazi analize". Grad Doboj nije odgovorio na pitanja Radija Slobodna Evropa o tome na koji način je zemljište prešlo u vlasništvo grada, a potom prodato privatnom investitoru. Odgovor nije stigao ni iz kompanije "Etmax" o uslovima pod kojima su stekli pravo korištenja zemljišta. Prema važećem zakonodavstvu i odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, poljoprivredno zemljište smatra se državnom imovinom, kojom gradovi i entiteti ne mogu raspolagati bez odluke države. Iz Kancelarije visokog predstavnika u BiH ranije su za RSE upozorili da slučaj u Podnovlju "izaziva ozbiljnu zabrinutost u pogledu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem i mogućeg uticaja na zaštitu životne sredine". Aarhus centar iz Sarajeva u međuvremenu je podnio tužbu protiv lokalnih vlasti u Doboju zbog, kako navode, netransparentnosti čitavog projekta. Njihovi predstavnici upozoravaju da se projekti obnovljivih izvora energije ne mogu realizovati bez jasnog zakonskog okvira, posebno u naseljenim mjestima i na spornom zemljištu.

Sloboda medija na Zapadnom Balkanu se generalno pogoršava, ocenili su Reporteri bez granica na čijoj su ovogodišnjoj listi indeksa medijskih sloboda u svetu Srbija i Bosna i Hercegovina među najgore plasiranim evropskim državama. Organizacija za zaštitu slobode medija i prava novinara sa sedištem u Parizu u izveštaju Indeks slobode medija u svetu za 2026. objavljenom u četvrtak ocenjuje da je sloboda medija globalno na najnižem nivou u poslednjih 25 godina, dok manje od jedan odsto svetske populacije živi u zemljama u kojima je situacija s medijima "dobra". Srbija se nalazi na 104. mestu, a Bosna i Hercegovina na 90 mestu na listi sa 180 zemalja, pri čemu su obe zemlje u kategoriji "Teška situacija" po pitanju slobode medija. "S izuzetkom Kosova (84. od 180 zemalja i teritorija u Indeksu, +15 mesta od 2025. godine), koje je zabeležilo poboljšanje uprkos tome što je ostalo jedna od najslabije rangiranih zemalja u Evropi, sloboda medija na Zapadnom Balkanu se generalno pogoršava", naveli su Reporteri bez granica. S druge strane, ističu se u izveštaju, iako su Albanija (83. na listi), Bosna i Hercegovina i Srbija kandidati za članstvo u Evropskoj uniji, sve tri zemlje su neprijateljski nastrojene prema novinarstvu i ranjive na propagandu, Od država Zapadnog Balkana najbolje su plasirane Crna Gora (41. mesto) i Severna Makedonija (45. mesto). Crna Gora je zahvaljući indeksu 71 svrstana u kategoriju "Zadovoljavajuća" po pitanju medijskih sloboda, dok je Severna Makedonija s indeksom 69 u kategoriji "Problematična situacija". U toj kategoriji su i Albanija s indeksom 56 i Kosovo s indeksom 55. Bosna i Hercegovina (indeks 54) i Srbija (indeks 50) su u kategoriji "Teška situacija". U toj grupi od evropskih zemalja je jedino još Gruzija (na 135. mestu), dok su Kazahstan, Turska, Belorusija, Azerbejdžani i Rusija u najlošijoj kategoriji "Veoma ozbiljna situacija". Na vrhu liste Reportera bez granica su Norveška, Holandija, Estonija, Danska, Švedska, Finska i Irska, i to su jedine zemlje svrstane u kategoriju "Dobra situacija". Na dnu liste su Saudijska Arabija, Iran, Kina, Severna Koreja i Eritreja. Reporteri bez granice ukazuju da se u Belorusiji i Rusiji zakoni a borbu protiv terorizma i ekstremizma "redovno koriste za kriminalizaciju rada novinara". S druge strane, za Ukrajinu se navodi da je relativan izuzetak u istočnoj Evropi usled blagog poboljšanja uprkos ruskoj invaziji. "Taj napredak je prvenstveno postignut zahvaljujući dinamičnom medijskom sektoru u zemlji i istraživačkom radu ukrajinskih medija za jačanje transparentnosti u političkom životu države", navode Reporteri bez granica. Najveći skok je zabeležila Sirija posle pada režima Bašara al Asada koja je na listi u 2026. napredovala Sirija za 36 mesta 141. poziciju. Manje od jedan odstoPrvi put u istoriji Svetskog indeksa slobode medija, više od polovine zemalja sveta nalazi se u situaciji koja je ocenjena kao "teška" ili "veoma ozbiljna", navode Reporteri bez granica i ukazuju da u poslednjih 25 godina prosečna ocena svih ispitanih zemalja nikada nije bila tako niska. Pre 25 godina petina svetske populacije je živelo u zemljama u kojima je situacija u medijima smatrana "dobrom", dok sada manje od jedan odsto svetske populacije uživa u takvim uslovima. Usvajanje sve restriktivnijih zakona, posebno povezanih s pitanjima nacionalne bezbednosti, još od 2001. nagriza pravo na informisanje, čak i u demokratskim državama, navodi se u izveštaju. Problem s restriktivnim zakonima je sveprisutan, pošto je, kako ističu Reporteri bez granica, od pet indikatora kojima mere stanje slobode medija (ekonomski, pravni, bezbednosni, politički i društveni), indikator pravnog okvira zabeležio najveći pad ove godine. Problemi i u Evropskoj unijiOrganizacija sa sedištem u Parizu navodi da mnoge članice Evropske unije i kandidati za članstvo krše Evropski zakon o slobodi medija (EMFA), koji je stupio na snagu u avgustu 2025. U Nemačkoj, koja je 14. na listi, zakoni o nacionalnoj bezbednosti ne ispunjavaju stroge zahteve zakona u vezi sa zaštitom novinara i njihovih izvora, navode Reporteri bez granica. U više zemalja su podrivene odredbe EMFA koje garantuju nezavisnost javnih servisa, posebno u Bugarskoj (71. mesto), Malti (67.), Italiji (56.), Slovačkoj (37.), Francuskoj (25.), Litvaniji (15.) i Češkoj (11.). Estonija (3.), čiji javni servis nije izbegao pritiske, izgubila je svoju poziciju unutar EU u korist Holandije. Reporteri bez granica navode da je u Mađarskoj odlazeća vlada Viktora Orbana odbila da sprovede EMFA i kršila slobodu medija, pa je na 74. mestu i nalazi se među tri najniže rangirane članice EU s Kiprom (80. mesto) i Grčkom (86. mesto), gde, kako se navodi u izveštaju, evropski zakoni nisu uspeli da reše problem "oligarhizacije" medijskog pejzaža i pretnji po bezbednost novinara.

Mjesecima nakon što su testiranja otkrila prisustvo olova u krvi kod grupe stanovnika Vareša, u tom rudarskom mjestu u srednjoj Bosni čekaju da institucije vlasti naprave konkretne poteze i otkriju uzroke. Među više od 300 stanovnika Vareša, koji su testirani od novembra prošle godine, nalazi se porodica Ilhana Klančevića. Njemu, supruzi i kćerki je, kako kaže, utvrđeno prisustvo olova u krvi, a za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da vlast nije pokazala brigu za situaciju u Varešu. "To je takav nedostatak empatije. Da je u Varešu oboljelo 30 ovaca ili oštećeno 30 klupa u parku, neka bi institucija reagovala. Ovdje niko ništa", kaže Klančević. Vareš je grad u kome je i prije ratnih '90-ih postojala rudarska industrija, a u posljednjih nekoliko godina u tom mjestu otvoren je rudnik cinka, barita i olova. Rudnik je do prošle godine vodila britanska kompanija Adriatic Metals BiH, a potom je prodan kanadskoj kompaniji Dundee Precious Metals (DPM). Stanovnici, koji su govorili za RSE, traže od institucija vlasti odgovore o uzrocima prisustva olova u krvi i da utvrde postoji li veza s radom obližnjeg rudnika. S druge strane, vlasnici rudnika ističu da dosadašnji nalazi nisu utvrdili vezu između njihove djelatnosti i prisustva olova u krvi kod stanovnika Vareša. U dosadašnjim analizama, u pojedinim područjima Vareša, utvrđene su povišene koncentracije teških metala u tlu i zraku, uključujući i zone uz put za prijevoz rude. Zahtjevi građanaTestiranja stanovnika Vareša počela su u novembru prošle godine, a većinu je financirala kanadska kompanija koja rukovodi rudnikom. Od ukupno 237 testiranih, prema podacima Doma zdravlja u Varešu, 30 ih je imalo koncentraciju olova u krvi veću od pet mikrograma po decilitru, što prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), predstavlja prag za djelovanje. Nakon što je rudarska kompanija prestala financirati testiranja, građani su sami platili dodatnih 85 testiranja. Rezultati su pokazali povišene vrijednosti olova u krvi kod oko 20 posto. "Dakle, institucije vlasti nisu financirale nijedno testiranje niti su pokrenule sistemsko ispitivanje uzroka zagađenja. Do sada je ukupno urađeno više od 300 nalaza i svi imaju olovo u krvi, neki manje, neko više", kaže Klančević. Ističe da mještanim prestaje da masovnim testiranjem naprave nezavisnu bazu podataka. "I tako pokušamo dokazati odakle dolazi trovanje. Vjerovatno ćemo morati sami plaćati, ili tražiti pomoć od dijaspore", kaže on, ističući da test košta 50 maraka (oko 25 eura). Zahtjev za testiranje djeceNakon rezultata dosadašnjih testiranja, 265 roditelja iz Vareša uputilo je u martu zahtjev institucijama Zeničko-dobojskog kantona i Federacije BiH da organiziraju testiranje djece. "Zabrinuti smo jer ovo traje već pet-šest mjeseci, a niko ne utvrđuje uzrok", kaže Miroslav Pejčinović iz ekološkog udruženja "Opstanak". Pejčinović tvrdi da Udruženje nije dobilo odgovor ni na zahtjev kantonalnoj i enitetskoj vlasti za uvođenjem vanrednog stanja i formiranja operativnog štaba, kako bi bio utvrđen uzrok pojave teških metala u krvi stanovnika i tlu. Pejčinović je stava da su građani i aktivisti, obraćajući se svim institucijama, iscrpili administrativne mogućnosti. "Predstoji nam još jedino pravna borba protiv onih koji su svojim doveli do ovoga svojim odlukama", kazao je. Kao ključni problem ističe da 2019. godine, prije početka rada rudnika, nije urađeno tzv. nulto mjerenje stanja tla, zraka i zdravlja stanovništva, koje bi omogućile komparaciju sa današnjim rezultatima. Šta kažu institucije vlasti?Vareš su prije dva mjeseca posjetili predstavnici Ministarstva zdravstva i Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, kada su obećali da će biti organizirano testiranje oko 300 djece. Iz tih institucija za RSE nisu odgovorili kad će biti testiranje i šta su do sada poduzeli. Iz kantonalnog Ministarstva zdravstva naveli su pak da su, nakon zahtjeva roditelja, započeli stručne konsultacije s nadležnim institucijama radi pribavljanja medicinskog stava, nakon čega će donijeti odluku. Tvrde i da su, u suradnji s Institutom za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, uključeni u nadzor koji pokazuje da "nisu utvrđeni klinički znakovi akutne intoksikacije", nego ukazuje na "hroničnu, asimptomatsku izloženost olovu koja dovodi do kumulacije metala u organizmu". Institut za epidemiološku analizu je, kako navode, analizirao rezultate 238 testova utvrdivši da je oko 85 posto njih niskih vrijednosti. Koncentracija olova povišena je u krvi osoba na pojedinim lokacijama u Varešu, a identificirano je 14 slučajeva sa koncentracijom iznad 10 mikrograma po decilitru. lako su prosječne vrijednosti izmjerene kod djece niže nego kod odraslih, zabilježeni su, kako je navedeno, pojedinačni slučajevi koji zahtijevaju pedijatrijski nadzor. Preporučene su dodatne analize tla i prašine, kontinuirano praćenje kvaliteta zraka, kao i mjere zaštite zdravlja stanovništva, uključujući medicinsko savjetovanje, dodatnu dijagnostiku i eventualno liječenje u težim slučajevima. Rudnik tvrdi da nije odgovoranKoncesija za rudnik cinka, barita i olova dodijeljena je 2013., a britanska kompanija Adriatic Metals BiH započela je u martu 2024. radove na eksploataciji. Dodatnim istraživanjima pronađene su značajne količine srebra, zlata i bakra. Otvaranje rudnika Rupice predstavljalo je, prema objavama predstavnika vlasti, najveću poslijeratnu rudarsku investiciju u Bosni i Hercegovini. Rudnik je prošle godine kupila kanadska kompanija Dundee Precious Metals (Iz kompanije ističu da Strategija razvoja Općine Vareš za period 2017–2026 upućuje na historijske rudarske aktivnosti i odlagališta materijala u blizini naselja Pržići i Veovača, gdje su ranija istraživanja zabilježila povišene koncentracije metala, uključujući olovo, cink, kadmij i arsen, što je karakteristično za područja s dugotrajnim rudarskim i industrijskim aktivnostima. Kako tvrde, dodatno, nezavisna naučna istraživanja, uključujući rad Geološkog zavoda Slovenije, opisuju dolinu rijeke Stavnje kao područje s više od 100 godina intenzivnih rudarskih i metalurških aktivnosti. "Ovi nalazi ukazuju da su povišene koncentracije metala u tlu povezane s dugotrajnim rudarenjem, radom željezare, napuštenim jalovištima, transportom čestica putem zraka i riječnog sistema, kao i prirodnim geološkim procesima", navode. Također, kompanija tvrdi da je inspekcija u februaru utvrdila da mjere zaštite okoliša provodi u skladu s okolišnom dozvolom. „Iz tog razloga smatramo da se svaki zaključak o mogućim izvorima mora donositi isključivo na osnovu sveobuhvatnih analiza i nalaza nadležnih institucija“.) (DPM Metals), koja upravlja rudnicima u Bugarskoj, dok u Srbiji i Ekvadoru provodi geološka istraživanja. U toj kompaniji za RSE navode da povišene koncentracije teških metala na pojedinim lokacijama, postojeći dokumenti povezuju s dugotrajnim rudarskim i industrijskim aktivnostima u Varešu. Ističu, također, da prema analizama iz perioda od 2024. do 2026. nije zabilježen porast koncentracija olova, te da su takvi nalazi karakteristični za područja s dugom tradicijom rudarenja. Također, tvrde da su poduzeli niz mjera, uključujući ograničavanje kretanja vozila kroz naselja, kontrolu prašine, uvođenje monitoringa kvaliteta zraka i dodatne analize tla, vode i zraka. Šta je uzrok zagađenje?Federalna uprava za inspekcijske poslove kontrolirala je rad kompanije koja upravlja rudnikom, krajem prošle i u februaru ove godine. U izvještajima (Iz Federalne uprave za inspekcijske poslove navode za RSE da je nadzorom utvrđeno da se operator pridržava propisanih mjera zaštite okoliša, uključujući prekrivanje mehanizacije, prskanje saobraćajnica te zatvoreno skladištenje i transport rude. Istaknuto je da je prekoračenja kvaliteta zraka zabilježeno izvan eksploatacionog polja. Kao mogući izvor emisije prašine identificiran je pogon drobilice, na kojem je instaliran sistem za otprašivanje, a operatoru su naložena dodatna mjerenja i korištenje prskalica, iako te mjere još nisu provedene. U vezi s tlom navode da su povišene koncentracije teških metala evidentirane i prije početka eksploatacije, kao i tokom njenog trajanja, zbog čega se ne može utvrditi uzročno-posljedična veza s radom rudnika, te da na stanje utiču prirodni i raniji industrijski faktori. Napominju i da nije moguće precizno uporediti ranije i novije rezultate zbog različitih metoda i lokacija uzorkovanja.)se, među ostalim, navodi da su na pojedinim lokacijama zabilježene povišene koncentracije teških metala u tlu, uključujući olovo, posebno u zonama uz transport rude i u blizini postrojenja. U zraku su na pojedinim lokacijama evidentirane povišene koncentracije metala u lebdećim česticama, navedeno je u izvještaju. Inspekcija navodi i da nije moguće utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između rada rudnika i utvrđenih vrijednosti, dijelom zbog nedostatka ranijih mjerenja i različitih metoda analize. Preporučila je dodatna ispitivanja i uključivanje stručnih institucija. Ističu i da laboratorije koje su analizirale krv stanovništva i radnika rudnika u Varešu koriste različite mjerne jedinice i referentne vrijednosti, zbog čega je od nadležnih insitucija zatraženo utvrđivanje jedinstvenih standarda. Na upit RSE šta je do sada urađeno po preporukama inspekcije, iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma naveli su za RSE da su zatražili tumačenje mjernih jedinica i referentnih vrijednosti za koncentraciju olova u krvi od Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH. Također, donesena je odluka o formiranju multidisciplinarnog ekspertnog tima koji će, kako tvrdi Ministarstvo, imati zadatak da provede "pouzdanu i stručno utemeljenu procjenu stanja, uključujući analizu utjecaja eksploatacije rudnika na kvalitet zraka i tla". Iz Ministarstva su naveli da koordiniraju aktivnostima na formiranju tima, ali nisu naveli kad će biti završen taj posao. Zagađenost tla teškim metalima na nekoliko lokacija u Varešu istaknuto je i u ovogodišnjem izvještaju Federalnog zavoda za agropedologiju. U izvještaju se. uz ostalo, navodi da su povišene koncentracije zabilježene na lokacijama, uključujući poljoprivredne površine i područja uz transportne puteve. Kako je navedeno, na više lokacija zabilježene su vrijednosti koje se svrstavaju u četvrtu klasu, sa stopostotnim onečišćenjem, za što postoji obaveza utvrđivanja uzroka i provođenja dodatnih istraživanja.

Američki ministar energetike Chris Wright u srijedu je u Dubrovniku rekao da bi bio šokiran ako Europska unija ne podrži projekat Južne plinske interkonekcije koji će BiH priključiti na terminal za ukapljeni plin na hrvatskom otoku Krk i osloboditi je ovisnosti od ruskog plina. Wright je rekao da je ponosan na odluke vlada BiH i Hrvatske da se odluče na taj projekt i izrazio nadu da će on što prije biti realiziran. BiH i Hrvatska u utorak su u Dubrovniku – gdje se održava forum Inicijative triju mora koja okuplja zemlje između Baltika, Jadrana i Crnog mora – potpisale sporazum o izgradnji plinovoda Južna interkonekcija, koji bi trebao omogućiti BiH pristup novim izvorima opskrbe ukapljenim plinom (LNG) preko terminala na Krku, čime treba da se prekine potpuna ovisnost BiH o ruskom plinu. Europska unija ranije je, međutim, upozorila da bi zakonski okvir, kojim se privatna američka tvrtka postavlja kao glavni investitor, mogao utjecati na europski put BiH te na pristup za oko milijardu eura namijenjenih za infrastrukturne projekte u okviru EU Plana rasta za Zapadni Balkan. Iako je prvotno planirano da projekt u BiH vodi javna kompanija BH-Gas koja je u vlasništvu Vlade entiteta Federacije BiH, u provedbu je posebnim zakonom (lex specialis) uključena američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy, osnovana krajem prošle godine. Prema dostupnim podacima, direktor AAFS Infrastructure and Energy je Jesse Binnall, bivši član pravnog tima američkog predsjednika Donalda Trumpa, dok je potpredsjednik Joseph Flynn, brat bivšeg američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna. Wright nije htio komentirati američku privatnu tvrtku AAFS koja će graditi taj plinovod na bosanskohercegovačkom teritoriju, a povezana je s Trumpovim suradnicima. On je dodao da bi "bio šokiran" da Europska unija, koja je ranije imala rezerve prema načinu provedbe projekta Južna interkonekcija, u konačnici "ne podrži" taj plinovod. Prema pravnoj stečevini Europske energetske zajednice, nije sporno da operator plinovoda bude privatna kompanija, ali bi problematičan mogao biti model prema kojem se posebnim zakonom tvrtka AAFS izdvaja iz općeg pravnog okvira i određuje kao investitor, operator i upravljač strateške infrastrukture, bez prethodno provedenog javnog natjecanja. Pravna stečevina (Aquis) Europske energetske zajednice (EEZ), zahtijeva neovisne regulatore, certificirane operatore, otvoren pristup transportnoj mreži za sve zainteresirane i tržišnu konkurenciju. BiH je potpisnik Ugovora o EEZ od 2006. godine i kandidat za punopravno članstvo u Europskoj uniji, i potpisivanjem više sporazuma se obvezala primjenjivati europsko energetsko zakonodavstvo. Sekretarijat Energetske zajednice mogao bi pokrenuti postupak utvrđivanja povrede obveza koji može rezultirati formalnom odlukom o neusklađenosti i zahtjevom za izmjenu zakonodavstva, što bi moglo usporiti realizaciju projekta ili ga odgoditi dok se približava januar 2028. godine kad bi ruski plin trebao prestati teći preko zemalja EU.

Posljedice rata Izraela i Sjedinjenih Američkih Država protiv Irana, koji je izazvao globalni energetski šok, već se osjećaju i u privredi Bosne i Hercegovine. Nagli rast cijena nafte i plina povećava troškove transporta i proizvodnje, prijeti novim poskupljenjima te dodatno razotkriva ranjivost domaće ekonomije, koja u potpunosti zavisi od uvoza energenata. Troškovi proizvodnje u pojedinim proizvodnim granama industrije skočili su i do 10 odsto, a mnogi očekuju milionska povećanja troškova. Iz kompanija u prehrambenom, građevinskom i hemijskom sektoru kažu da troškove ne mogu u potpunosti prebaciti na kupce. U sektoru proizvodnje hrane očekuju povećanje cijena sirovina, ambalaže i transportaU kompaniji AS Holding, u okviru koje posluje 17 bh. kompanija u oblasti proizvodnje, distribucije i prodaje hrane još uvijek rade analize poskupljenja troškova poslovanja. U narednom periodu očekuju povećanje cijena sirovina i ambalaže, što znači i da će dobavljači zasigurno povećati cijene. "Situacija na globalnom tržištu vezano za povećanje cijena goriva apsolutno utiče i na nas i to primarno na distribuciju i logistiku. Troškovi nam značajno rastu. Pogotovo se to osjeti u logistici i transportu gdje smo odmah primijetili negativne efekte", kaže Sanel Čeljo, potpredsjednik lanca snabdijevanja AS Holdinga za Radio Slobodna Evropa (RSE) On ističe da proizvodni troškovi kod dobavljača sirovina rastu, što se postepeno već osjeti, ali da tek očekuju još veće i značajnije povećanje cijena. "Nažalost, ne vidimo svjetlo na kraju tunela. Nismo sigurni da će se situacija ubrzo promijeniti jer i dalje traju ti sukobi na Bliskom Istoku", kazao Čeljo. Bosna i Hercegovina uvozi u prosjeku skoro 70 odsto svojih potreba za hranom, a uvoz nekih proizvoda, poput ulja, ribe te žitarica, ide i do 90 odsto. U prethodnih šest godina ostvarila je trgovinski deficit u oblasti hrane i poljoprivrednih proizvoda od preko 24 milijarde maraka (12.3 milijarde evra). Samo u prošloj godini je ostvaren deficit od preko četiri milijarde maraka (oko 2 milijarde evra), a da se trend nastavlja pokazuju i uporedni podaci za prva tri mjeseca prošle i ove godine. Milionski dodatni troškovi u građevinskom sektoruGrađevinski sektor posebno pogađa skok cijene nafte, jer podiže cijenu transporta, koja u velikoj mjeri utiče na cijenu sirovina i gotovih proizvoda. Iz Heidelberg Cementare Kakanj, jednog od najvećih proizvođača građevinskih materijala u BiH, kažu da se suočavaju sa velikim troškovima u proizvodnji, ali da sav trošak ne mogu prebaciti na kupce. Branimir Muidža, direktor kompanije, kažu da su već početkom godine bili suočeni sa značajnim poskupljenjem električne energije od oko 20 odsto, što je rezultiralo dodatnim troškom većim od 2,5 miliona konvertibilnih maraka (1.28 miliona evra). "Na to se nadovezalo i poskupljenje goriva. Mi godišnje prevezemo između 2 i 2,5 miliona tona robe. Kada cijena goriva raste iz dana u dan, uz velike cjenovne šokove, to ima snažan dodatni uticaj na poslovanje", navodi Muidža. Prema internim procjenama, samo po osnovu skupljeg transporta i energenata, godišnji dodatni troškovi mogli bi iznositi između 4 i 4,5 miliona maraka (između 2 i 2,3 miliona evra), a ukupno, uključujući i druge stavke, između 10 i 15 miliona KM (između 5 i 7,6 miliona evra). Samo u prva tri mjeseca ove godine BiH je povećala trgovinski deficit u ovoj oblasti za preko 10 odsto. Poseban teret ove godine predstavlja i uvođenje CBAM mehanizma (mehanizam za karbonsko prilagođavanje na granici), koji se odnosi na izvoz cementa u Evropsku uniju. "Izvozimo između 25 i 30 odsto proizvodnje u EU, prije svega u Hrvatsku. Samo CBAM će nas koštati između 8 i 12 evra po toni cementa, što znači dodatnih pet miliona maraka godišnje (oko 2,5 miliona evra)", objašnjava Muidža. Uprkos rastu troškova, cijene cementa povećane su tek 3 do 6 odsto, u zavisnosti od tržišta i ugovorenih uslova, jer, kako kaže, "nijednoj kompaniji nije cilj da poskupljenjima dodatno smanjuje potražnju". Skuplja proizvodnja do 10 odsto u hemijskoj industrijiAlumina Zvornik proizvodi hemijske proizvode koji su ključne sirovine za aluminijsku, građevinsku, hemijsku i automobilsku industriju, a gotovo cjelokupna proizvodnja ide u izvoz. Porast cijena energenata doveo je do porasta troškova proizvodnje u prosjeku 20 do 30 evra po toni, što predstavlja povećanje od pet do 10 odsto zavisno od vrste proizvoda. "Riječ je o kumulativnom efektu skupljeg transporta, rasta cijena sirovina i indirektnog rasta cijene gasa, čija se cijena formira prema nafti", kaže Radislav Filipović, direktor Alumine. S obzirom na to da oko 98 odsto proizvodnje Alumine ide u izvoz, rast cijena goriva i transporta direktno se odražava na konkurentnost na međunarodnom tržištu. Kompanija je već započela razgovore s kupcima o korekciji cijena, ali su ugovori najčešće vezani za kvartalne ili godišnje cjenovne paritete, što otežava brzo prilagođavanje. Bez gasa nema ni proizvodnjeRat protiv Irana najviše podiže cijene prirodnog gasa u Evropi, a BiH je tu u posebno osjetljivoj poziciji jer nema LNG terminale, nema mogućnost alternativnog snabdijevanja i za sada u potpunosti zavisi od jedinog pravca isporuke, odnosno ruskog gasa koji dolazi Turskim tokom iz smjera Srbije. Ako dođe do problema u snabdijevanju, pitanje nije cijena nego da li gasa uopšte ima, što direktno ugrožava metalnu, hemijsku i prehrambenu industriju. Alumina je jedan od najvećih potrošača gasa u zemlji, pa svaka neizvjesnost u snabdijevanju predstavlja opasnost po nastavak proizvodnje. Filipović ističe da nemaju vlastite rezerve i u potpunosti zavisi od isporuke putem gasovoda. "Nemamo sopstvene zalihe. Ako nema gasa u gasovodu, nema ga ni za nas. Postoje alternativna rješenja u pojedinim fazama proizvodnje, ali ona ne mogu u potpunosti zamijeniti prirodni gas. To ostaje veliko pitanje i velika nepoznanica", naglašava Filipović. Strukturna ranjivost bh. ekonomijeIz Spoljnotrgovinske komore BiH upozoravaju da je Bosna i Hercegovina visoko ranjiva na promjene cijena nafte, zbog gotovo potpune zavisnosti od uvoza energenata, niskog nivoa energetske efikasnosti i ograničenih mogućnosti državne intervencije. Iz odjela Komore za makroanalizu, za Radio Slobodna Evropa ističu da rast cijena nafte i naftnih derivata, ne djeluje samo kao kratkoročni šok, već razotkriva duboke strukturne slabosti bh. ekonomije. "Najviše su pogođeni energetski intenzivni sektori, metali, hemijska industrija i građevinarstvo, uz snažan indirektan efekat na transport i ukupnu prerađivačku industriju. Povećani proizvodni i logistički troškovi slabe cjenovnu konkurentnost bh. proizvoda, posebno u uslovima kada zemlja većinom izvozi robu s nižom dodatom vrijednošću", navodi se u analizi Komore. Istovremeno, ističu da rast cijena energenata dodatno podstiče inflaciju, smanjuje kupovnu moć stanovništva i usporava ekonomsku aktivnost. U Komori upozoravaju da bi dugotrajan rast cijena energenata mogao dovesti do pada izvoza, smanjenja industrijske proizvodnje i zaposlenosti, te daljeg slabljenja konkurentnosti bh. privrede. Sagovornici se slažu da je prostor za dalji rast cijena proizvoda vrlo ograničen, jer tržište i kupci teško prihvataju nova poskupljenja. Ublažavanje negativnih posljedica, prema ocjeni stručnjaka, zahtijeva kombinaciju kratkoročnih mjera podrške privredi, ali i dugoročnih reformi usmjerenih na veću energetsku efikasnost, diversifikaciju izvora snabdijevanja i prelazak ka proizvodima sa većom dodatom vrijednošću. Vlasti bez konkretnih mjera za stabilizaciju cijena gorivaU Bosni i Hercegovini su vlasti na poskupljenje goriva izazvano ratom u Iranu reagovale uglavnom kroz entitetske mjere, dok državni nivo nije donio sistemsko rješenje. U oba bh. entiteta ograničena je visina marži na gorivo. U Republici Srpskoj je uveden povrat od oko 0,10 KM (oko 0,5 evra) po litru goriva građanima RS, koji se obračunava direktno na pumpama. Na nivou BiH izostala je odluka o privremenom ukidanju akciza zbog političkih blokada, pa je najveći teret rasta cijena prebačen na građane i privredu. BiH nema robne rezerve nafte i gasa na državnom nivou, pa ne može ni djelovati na tržištu. Republika Srpska nema robne rezerve od 2017. godine, kada su otišle u stečaj, dok Federacija BiH ima ograničene količine nafte.

U Bosni i Hercegovini je zabilježen značajan rast broja žalbi građana Ombudsmanu za ljudska prava, porast diskriminacije, koje prate sistemske slabosti u funkcionisanju nadležnih institucija. Prema podacima izvještaja za 2025. godinu, zabilježen je rast obraćanja građana do 35 posto. Institucija ombudsmana je zaprimila 3.759 žalbi i više od 9.000 različitih obraćanja. "Mi postajemo sve više opterećena institucija i činjenica da imamo povećanje broja žalbi je indikator koji ukazuje na nekoliko stvari. Prva, da je zaista došlo do povećanja kršenja ljudskih prava. Druga, da je veće povjerenje građana u instituciju ombudsmana", navodi ombudsmanka Jasminka Džumhur. Institucija je u izvještajnom periodu uputila više od 600 preporuka nadležnim organima, ali kažu da zabrinjava nizak stepen njihove realizacije. Broj žalbi na diskriminaciju povećan je za 60 posto, pri čemu dominiraju slučajevi mobinga i diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti, pola i vjerskih uvjerenja. Istovremeno, zabilježen je rast predmeta u oblasti ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava za 46 posto, kao i povećanje od 30 posto u oblasti pristupa informacijama. Ombudsmanka Nives Jukić govoreći o strukturi žalbi kaže da i dalje dominiraju predmeti iz oblasti građanskih i političkih prava, nakon čega slijede ekonomska, socijalna i kulturna prava, pravosuđe i uprava, prava djece, diskriminacija, te povreda prava osoba lišenih slobode i osoba sa invaliditetom. U segmentu prava djece evidentiran je rast od 35 posto, a problemi se najčešće odnose na obrazovanje, dostupnost vrtića, zdravstvenu zaštitu i posljedice konfliktnih razvoda, u kojima djeca često postaju žrtve, istaknuto je na konferenciji. Primjetan je rast pritužbi na rad policijskih organa za 47 posto, uz navode građana o neprofesionalnom postupanju i nedostatku adekvatnih odgovora institucija. Ombudsman Nevenko Vranješ istaknuo je da je izvršenje preporuka i dalje ispod 50 posto, što je znatno ispod regionalnog prosjeka od oko 70 i evropskog od 80 posto, "što ukazuje na ozbiljan problem odnosa institucija prema preporukama ombudsmana i potrebu za većom odgovornošću". Vranješ je upozorio i na pogoršanje položaja povratničke populacije, navodeći da oko 100.000 ljudi i dalje čeka rješavanje stambenog pitanja, dok su zabilježeni i slučajevi napada na povratnike i njihovu imovinu. Govoreći o sistemskim problemima, ombudsmanka Jasminka Džumhur naglasila je da se građanin kao individua sve više gubi iz fokusa institucija, uprkos činjenici da bi upravo on trebao biti u središtu njihovog djelovanja. Ukazala je i na nedostatak koordinacije između različitih nivoa vlasti, posebno u Federaciji BiH, što dovodi do neujednačene primjene prava i pravne nesigurnosti građana, uključujući i diskriminaciju po osnovu mjesta stanovanja.

Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove u Hagu zatražio je novu neovisnu medicinsku procjenu zdravstvenog stanja ratnog zločinca Ratka Mladića, nakon što je njegova odbrana podnijela zahtjev za privremeno ili prijevremeno puštanje na slobodu iz humanitarnih razloga. U odluci objavljenoj 28. aprila predsjednica Mehanizma Graciela Gatti Santana navela je da prije donošenja odluke o zahtjevu odbrane želi dodatna stručna mišljenja o Mladićevom trenutnom zdravstvenom stanju, prognozi bolesti i uvjetima liječenja. Mladićevi advokati podnijeli su zahtjev 23. aprila, tvrdeći da se ratni zločinac Mladić nalazi u stanju "uznapredovalog i nepovratnog zdravstvenog propadanja nakon nedavnog medicinskog incidenta". Odbrana je sudu dostavila i dva medicinska izvještaja stručnjaka koji su ga posjetili 22. aprila, a u kojima se, prema njihovim navodima, ukazuje da mu se ne može pružiti adekvatna njega u pritvorskoj jedinici Ujedinjenih naroda u Hagu niti u zatvorskoj bolnici. S druge strane, u sudskom dokumentu se navodi da je medicinski službenik pritvorske jedinice 17. aprila izvijestio da je Mladić prevezen u hitnu službu civilne bolnice, odakle je istog dana otpušten u stabilnom stanju. Nakon toga su, kako se navodi, poduzeti koraci u liječenju potencijalno reverzibilnog uzroka zdravstvenog problema. Predsjednica Mehanizma Sanatana naredila je da se najkasnije do 1. maja dostave nova mišljenja neovisnih medicinskih stručnjaka o Mladićevom zdravstvenom stanju, relevantnim dijagnozama, mogućnostima liječenja, procjeni očekivanog životnog vijeka, kao i o tome da li mu se pruža adekvatna medicinska njega u pritvoru. "U ovim okolnostima primjereno je zatražiti dodatnu medicinsku ekspertizu kako bi mi pomogla u utvrđivanju postoje li uvjerljivi humanitarni razlozi koji bi mogli opravdati odobrenje puštanja Mladića na slobodu", napisala je predsjednica Mehanizma u odluci. U odluci se dodaje da bi, ako postojeći stručnjaci ne budu mogli odgovoriti na sva pitanja, mogao biti imenovan i dodatni stručnjak odgovarajuće specijalnosti. Ratko Mladić je pred Haškim tribunalom pravosnažno osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.

Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine formiralo je predmet zbog zaštite državne imovine u Podnovlju kod Doboja, gdje se na više od 180 hektara plodnog zemljišta gradi kompleks od preko 100 solarnih elektrana, navedeno je iz te institucije za Radio Slobodna Evropa 27. aprila. Istovremeno, u odgovoru se navodi i kako iz entiteta Republika Srpska i dalje nisu dostavili "većinu traženih podataka", iako je predmet formiran nakon prijave koju je 5. marta podnijela Mreža Aarhus centra za zelenu agendu i zaštitu okoliša. Projekat, koji provodi banjalučka firma "Etmax", izazvao je više protesta mještana koji tvrde da je zemljište nezakonito oduzeto od Poljoprivredne zadruge Podnovlje i prodato privatnom investitoru. Stanovnici upozoravaju da je ugroženo i snabdijevanje vodom za oko 140 domaćinstava, te da solarne elektrane predstavljaju i opasnost po zdravlje ljudi i životinja. Iz Pravobranilaštva BiH su za RSE istakli da će "nakon analize dokumentacije preduzeti sve potrebne mjere radi zaštite imovine i imovinskih interesa Bosne i Hercegovine, uključujući pokretanje sudskih i drugih postupaka". "Konkretno, podneseni su zahtjevi nadležnim entitetskim institucijama u Republici Srpskoj radi pribavljanja službenih dokumenata i ugovora koji se odnose na podatke o nekretninama iz zahtjeva Mreže Aarhus centara. Do danas većina traženih podataka nije dostavljena", stoji u odgovoru Pravobranilaštva BiH. Prethodno je i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine za RSE saopštilo da je formiralo predmet zbog optužbi o uzurpaciji državnog zemljišta, te "da se nalazi u fazi analize". Grad Doboj nije odgovorio na pitanja Radio Slobodna Evropa na koji način je zemljište prešlo u vlasništvo grada, a zatim prodato privatnom investitoru. Odgovor nije stigao ni iz kompanije Etmax o uslovima pod kojima su stekli pravo korištenja zemljišta. Dodatne kontroverze izazvala je informacija da investitor nema ekološku dozvolu, iako su radovi već započeti. Prema važećem zakonodavstvu i odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, poljoprivredno zemljište smatra se državnom imovinom, kojom gradovi i entiteti ne mogu raspolagati bez odluke države. Iz Kancelarije visokog predstavnika u BiH prethodno su za RSE upozorili da slučaj u Podnovlju "izaziva ozbiljnu zabrinutost u pogledu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem i mogućeg uticaja na zaštitu životne sredine". Aarhus centar iz Sarajeva u međuvremenu je tužio lokalne vlasti u Doboju zbog, kako navode, netransparentnosti cijelog projekta. Njihovi predstavnici upozoravaju da se projekti obnovljivih izvora energije ne mogu graditi bez jasnog zakonskog okvira, u naseljenim mjestima i na spornom zemljištu.