Aiša Omerović izgubila je dva sina i još 40 članova porodice u genocidu u Srebrenici. Prije 24 godine vratila se u mjesto gdje su ubijeni njeni najbliži. Više od tri decenije kasnije govori o gubitku, sjećanjima i životu nakon genocida.

Generalni sekretar Ujedinjenih nacija, Antonio Guterres poslao je poruku kojoj odaje počast sjećanju na više od 8.000 bosanskih muslimana, muškaraca i dječaka koji su izgubili živote u julu 1995. godine, kao i svim preživjelima i porodicama žrtava genocida u Srebrenici. Generalni sekretar je u svojoj poruci naglasio važnost očuvanja istine, suprotstavljanja negiranju genocida, te nastavka rada na pravdi, pomirenju i trajnom miru. "Namjera da se unište bosanski muslimani iz Srebrenice nije uspjela. Mi smo solidarni s preživjelima i porodicama žrtava, uključujući Majke Srebrenice, čija je hrabrost sačuvala ovu istinu pred svijetom", stoji u poruci Guterresa. Takođe se navodi da su "međunarodni sudovi su utvrdili da zločini počinjeni u Srebrenici predstavljaju genocide” te “potvrdili da je krivična odgovornost individualna i da se nikada ne može pripisati bilo kojoj etničkoj, vjerskoj ili drugoj grupi". "Sjećanje na Srebrenicu znači zaštitu ovih istina od poricanja i revizionizma, traženje odgovornosti i prepoznavanje patnje svake žrtve. To također znači suočavanje s govorom mržnje i diskriminacijom, te obnavljanje naše odlučnosti da "nikad više" postane stvarnost za sve", navodi se. U zaključku poruke se kaže "neka sjećanje na Srebrenicu ojača našu posvećenost ljudskom dostojanstvu – danas i za generacije koje dolaze". U Srebrenici i okolnim mjestima su u julu 1995. godine snage Vojske Republike Srpske (VRS) ubile više od 8.300 Bošnjaka. Međunarodni sud pravde u Hagu donio je 2007. godine presudu u kojoj se konstatuje da je u julu 1995. godine u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona UN, Vojska Republike Srpske (VRS) počinila genocid. Pred različitim sudovima, do sada je za genocid i ratne zločine u Srebrenici osuđeno više od 50 osoba, na ukupno 700 godina zatvora. Na doživotne zatvorske kazne osuđeni su, među ostalim, ratni predsjednik RS i komandant Vojske tog entiteta, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Nekoliko hiljada učesnika "Marša mira" stiglo je u Potočare 10. jula predveče, nakon trodnevnog pješačenja. Oni su krenuli pješke iz Nezuka, pored Tuzle, na stotinu kilometara dug put kako bi odali počast žrtvama genocida počinjenog 1995. godine u zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija (UN). Pješačili su istim stazama kojima su se Srebreničani u julu 1995. godine pokušavali probiti do slobodne teritorije u Tuzli ili Kladnju. Učesnici "Marša mira" 11. jula će prisustvovati obilježavanju godišnjice i kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica u Potočarima. "Marš mira" se održava od 2005. godine, a svake godine se broj učesnika povećava. Cilj manifestacije je izgradnja, unapređenje i njegovanje kulture sjećanja na genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. U Memorijalnom centru Potočari ove godine će biti ukopano 10 žrtava srebreničkog genocida. Najmlađa žrtva je Senad Jusić koji je rođen 1975. Nestao je u julu 1995. godine na području Bratunca, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine. Najstarija žrtva je Ramo Dautović, rođen 1939. godine, a nestao je na području Zvornika. Do sada je u Memorijalnom centru ukopano 6.772 žrtava srebreničkog genocida, dok je oko 250 ubijenih sahranjeno na drugim lokacijama prema želji njihovih porodica. Za više od 1.000 ljudi iz Srebrenice i okolnih opština i dalje se traga. U Srebrenici i okolnim mjestima su u julu 1995. godine snage Vojske Republike Srpske (VRS) ubile više od 8.300 Bošnjaka. Međunarodni sud pravde u Hagu donio je 2007. godine presudu u kojoj se konstatuje da je u julu 1995. godine u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona UN, Vojska Republike Srpske (VRS) počinila genocid. Pred različitim sudovima, do sada je za genocid i ratne zločine u Srebrenici osuđeno više od 50 osoba, na ukupno 700 godina zatvora. Na doživotne zatvorske kazne osuđeni su, među ostalim, ratni predsjednik RS i komandant Vojske tog entiteta, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Sadik Salimović, dugogodišnji dopisnik Radija Slobodna Evropa iz Srebrenice dobitnik je ovogodišnje nagrade "Nino Ćatić". Specijalno priznanje dodjeljuje se u Potočarima novinarima koji su svojim radom doprinijeli širenju istine o Srebrenici. Nagradu dodjeljuje udruženje "Biti novinar". Salimović je bio dopisnik Radija Slobodna Evropa od 2002. do 2025. godine iz Srebrenice. Izvještavao je o događajima iz tog gradića, ali ostalih dijelova istočne BiH. Bavio se temama koje se odnose na povratak prijeratnih stanovnika, ljudska prava, društvena pitanja i obilježavanje genocida u Srebrenici. Salimović je izjavio: "Za Radio Slobodnu Evropu sam radio 23 godine. Nisam bio u ratu ovdje, Nino Ćatić je izvještavao. Gdje je on stao, ja sam nastavio. Intervjuiso sam na stotine majki Srebrenice, osjetio njihovu tugu, vidio njihove suze. I svaka ona njihova suza je natopila svaki djelić ovog mog priznanja". Naglasio je kako su novinari "bili u misiji" u Srebrenici "zajedno sa majkama, sa žrtvama, preživjelim u misiji traganja za istinom i pravdom. Morao sam biti objektivan, uvažavali smo mišljenje majki, uvažavali činjenice, ono sve što se dogodilo u Srebrenici. Na objektivan način smo izvještavali i nazivali smo pravim imenom, ono što se dogodilo u Srebrenici". Prije tri godine, dobitnica specijalnog priznanja posvećenog Nihadu Nini Ćatiću, bila je i novinarka Radija Slobodna Evropa iz Beograda Iva Martinović. Martinović je priznanje dodijeljeno za doprinos širenju istine o genocidu u Srebrenici. Ko je bio Nino Ćatić?Nino Ćatić je bio novinar koji se posljednji put javio u eter iz Srebrenice 10. jula 1995. godine. Apelovao je da se spiječi genocid. "Srebrenica se pretvara u najveću klaonicu. Poginuli i ranjeni. Nemoguće je opisati. Svake sekunde po tri smrtonosna projektila padnu na ovaj grad. U bolnicu je trenutno doneseno 17 poginulih, 57 teže i lakše ranjenih", javio je tada Ćatić. "Populacija u ovom gradu nestaje. Da li iza svega stoji Yasushi Akashi, Boutros Ghali ili neko drugi, bojim se da za Srebrenicu više neće biti bitno", poručio je u svom posljednjem javljanju Nino Ćatić. Nakon ovog izvještaja sa kolonom muškaraca je krenuo ka Tuzli. Njegovi posmrtni ostaci još uvijek nisu pronađeni. Genocid u SrebreniciSnage Vojske Republike Srpske, tokom genocida u Srebrenici u julu 1995. godine, ubile su oko 8.000 muškaraca i dječaka u Srebrenici i okolini. Za genocid i zločine u Srebrenici do sada je osuđeno više od 50 osoba, na više od 700 godina zatvora. Radovan Karadžić, prvi predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), osuđen je u Hagu pravomoćno na kaznu doživotnog zatvora za genocid u Srebrenici, kao i zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u drugim dijelovima BiH. Na doživotnu je kaznu na istom sudu za genocid osuđen i glavni komandant VRS-a, Ratko Mladić. Zločin u Srebrenici iz jula 1995. godine, jedini je koji se dogodio na prostoru bivše Jugoslavije, a koji je pred međunarodnim i domaćim sudovima okarakterisan kao genocid.

Generacije rođene nakon rata u Bosni i Hercegovini odrastaju uz različite lekcije o genocidu u Srebrenici, dok se u evropskim školama on uglavnom izučava sporadično. To pokušava promijeniti Memorijalni centar Srebrenica, kako u domaćim tako i u evropskim učionicama. Memorijalni centar objavio je dva priručnika za podučavanje o genocidu u Srebrenici namijenjena nastavnicima u BiH i zemljama Evropske unije. Inicijativa dolazi dvije godine nakon što je Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila Rezoluciju o Srebrenici, kojom su države članice pozvane da u obrazovnim programima zastupe genocid i suprotstave se njegovom negiranju. Almasa Salihović iz Memorijalnog centra kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da su priručnici zasnovani na historijskim činjenicama, sudskim presudama i svjedočanstvima preživjelih. "Uradili smo priručnik kao dodatak kurikulumu za nastavnike historije, a paralelno i priručnik na engleskom jeziku namijenjen međunarodnoj publici. Sadrži fotografije, kao i sve činjenice o genocidu u Srebrenici koje bi trebali znati ljudi koji možda nisu na pravi način istražili ovu temu", kazala je. U napadu na Srebrenicu u julu 1995. godine, snage Vojske RS ubile su više od 8.000 bošnjačkih muškarca i dječaka. Iz tadašnje zaštićene zone Ujedinjenih nacija protjerano je više od 25.000 žena, djece i starijih osoba, dok naknadno presude Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde potvrdile da je počinjen genocid. Specijal RSE: Dokumentovanje genocida u SrebreniciAmerički univerzitetski profesor David Pettigrew, koji je i član programa za izučavanje genocida na univerzitetu Yale, kaže da su Rezolucijom UN-a evropski obrazovni sistemi dobili poticaj da uvrste lekcije o genocidu u Srebrenici u nastavne programe. On ističe da je obrazovanje jedna od najvećih nada u borbi protiv negiranja genocida i revizionizma, kao i memorijali i obilježavanja koja doprinose podizanju svijesti. "Rezolucija je podsticaj da se o genocidu u Srebrenici govori u školama. No, imat će efekta samo ako je nastavnici budu koristili kao instrument istine, u nastojanju da se ostvari pravda i spriječe budući genocidi", kazao je. Predstavljanje priručnikaPriručnici Memorijalnog centra obrađuju događaje koji su prethodili genocidu u Srebrenici, tok zločina i njegove posljedice. Nastavnicima nude prijedloge za podučavanje i diskusiju sa učenicima te dodatne materijale za rad. Planirano je da budu predstavljeni obrazovnim institucijama evropskih država koje su u Generalnoj skupštini UN-a, u maju 2024., podržale Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Do sada su predstavnici Memorijalnog centra posjetili Austriju, Sloveniju i Dansku, a do kraja godine planirani su razgovori u 13 država. "Cilj nam je razgovarati s ministarstvima obrazovanja, memorijalnim institucijama, muzejima i organizacijama koje se bave ljudskim pravima kako bismo vidjeli na koji način lekcije o genocidu u Srebrenici mogu doći do učionica tih zemalja", navela je Salihović. Upite o tome da li će razmatrati inicijativu da u nastavne programe škola uvrste šire izučavanje genocida u Srebrenici, RSE je uputio ministarstvima obrazovanja Austrije, Slovenije i Nizozemske, iz kojih do objave teksta nije odgovoreno. Kako Evropa uči o genocidu?Evropske zemlje nemaju jedinstven pristup podučavanju o genocidu u Srebrenici i razlikuje se od države do države. U Nizozemskoj je uvršten u nacionalni kanon, zbirku najvažnijih tema iz nacionalne i svjetske povijesti koje predstavljaju osnovu za nastavu. Uz upozorenje da je u Srebrenici počinjen najveći masakr u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, nizozemski kanon podsjeća na presude Haškog tribunala te činjenicu da je u vrijeme genocida u zaštićenoj zoni UN-a bio raspoređen nizozemski bataljon (Hiljade Srebreničana, koji su nakon ulaska Vojske RS pobjegli u bazu nizozemskog bataljona u Potočarima, 13. jula 1995. istjerane su iz baze Ujedinjenih nacija. Članovi porodica žrtava tužili su Nizozemsku zbog uloge njenog bataljona u genocidu. Vrhovni sud Nizozemske presudio je 2019. godine da je država snosila "vrlo ograničenu" odgovornost za smrt oko 350 muškaraca koje su pripadnici Dutchbata udaljili iz baze iako su znali da su izloženi ozbiljnoj opasnosti.). Istaknuto je da je zbog njegove uloge u Srebrenici, odnosno neuspjeha da zaštiti muškarce koji su utočište potražili u njegovoj bazi, nakon rata provedena istraga, a tadašnji nizozemski premijer podnio ostavku. Iako je navedeno da su nizozemski vojnici bili slabo naoružan i imali vrlo ograničene mogućnosti djelovanja, u kanonu je zaključeno Srebrenica "ostaje otvorena rana". Bjorn Wansink, profesor na Univerzitetu u Utrechtu i suradnik evropske mreže nastavnika historije EUROCLIO, kaže za RSE da se genocid u Srebrenici, s obzirom na to da je dio nizozemskog kanona, smatra osnovnim historijskim znanjem koje bi svaki Nizozemac trebao imati. Međutim, Wansink pojašnjava da kanon ima veću ulogu u osnovnom nego u srednjem obrazovanju, u kome genocid u Srebrenici nije dio službenog kurikuluma, ali nastavnici imaju slobodu da podučavaju. U istraživanju "Sigurna zona? Srebrenica u holandskim nastavnim materijalima" koje je prije nekoliko godina proveo nizozemski historičar Marc van Berkel, ocijenjeno je da se genocid u Srebrenici spominje u nastavi iz historije uglavnom kroz perspektivu pripadnika nizozemskog bataljona UN-a. Kontekst rata u BiH obrađuje se vrlo površno, dok se genocid u Srebrenici najčešće prikazuje kroz perspektivu pripadnika nizozemskog bataljona UN-a, pri čemu su žrtve u velikoj mjeri zanemarena, navodi se u istraživanju. "Iako je Srebrenica najveći ratni zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, još je dug put do njenog potpunog prepoznavanja. Jedna od razlika je u tome što je holokaust mnogo vidljiviji u Nizozemskoj i često se predstavlja kroz narativ o Nizozemcima kao žrtvama nacističke Njemačke", kaže Wasnik. Wasnik smatra da generalno nastavni planovi i programi u mnogim zemljama nastoje izbjeći fokusiranje na "tamnije strane" historije. Stava je da Rezolucija UN-a o Srebrenici može doprinijeti sistematičnijem podučavanju, ali naglašava da je nastava historije izrazito političko pitanje i da će mnogo ovisiti o razvoju političkih prilika u Nizozemskoj. "S jačanjem desno-populističkih pokreta moramo biti oprezni da se nastava ponovo ne počne koristiti za promoviranje nacionalizma i jednostrane perspektive prošlosti", ističe on. Šta mladi znaju?Ranije istraživanje, koje je objavila nizozemska mirovna organizacija PAX, pokazalo je i da mladi u toj zemlji gotovo ništa ne znaju o Srebrenici dok čak 95 posto ispitanih za geocid gotovo da nije čulo. Slična su za RSE potvrdile i američke studentice koje trenutno borave na stručnoj praksi u Češkoj. Madeline Smith, 20-godišnja studentica Univerziteta Washington and Lee, kaže za RSE da se s temom genocida u Srebrenici nije susrela ni na univerzitetu. "Ne znam ništa o genocidu u Srebrenici. Bojim se da se s tom temom nisam susrela ni tokom školovanja ni kroz grupe u kojima sam aktivna na univerzitetu. Koliko znam, na mom univerzitetu u nastavi uopće nema sadržaja o genocidu u Srebrenici", ističe ona. I 20-godišnja Bella Sauer, studentica Univerziteta Indiana, ističe da o genocidu u Srebrenici nije učila u školi. "Nikada se s tom temom nisam susrela u nastavnim programima. Sve što znam jes da se Srebrenica nalazi u BiH, za koju, također, nisam znala sve dok na drugoj godini studija nisam počela pohađati predmete iz međunarodnih studija", kazala je za RSE. Različite lekcije u BiHDok Memorijalni centar pokušava stvoriti uvjete da se o genocidu u Srebrenici više uči u evropskim školama, ni tri decenije od okončanja rata u BiH nazire se konsenzus za zajednički obrazovni pristup tim temama. Rat iz 90-ih godina prošlog stoljeća, uključujući genocid u Srebrenici, različito se izučava u školama sa nastavnim planovima na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku. O tome da priručnik o genocidu u Srebrenici postane dio kurikuluma, Memorijalni centar razgovara sa vlastima u Federaciji BiH, dok u drugom entitetu RS odbacuju presude kojima je zločin u Srebrenici okvalificiran kao genocid. Salihović kaže da nije isključeno ni da će doći do otpora u pojedinim kantonima u Federaciji BiH, u kojim nastavni planovi također nisu ujednačeni, dok su za sada sporazumi potpisani sa kantonalnim vlastima u Sarajevu, Tuzli i Zenici. "Vjerujemo da će ga u nekim sredinama biti, naročito tamo gdje ne postoji bošnjačka većina koja bi bila spremna prihvatiti ovakav pristup. Neka ministarstva mogu smatrati da su postojeće lekcije o genocidu u Srebrenici dovoljne", navela je. Melisa Forić, autorica izvještaja "Podijeljena prošlost za podijeljenu budućnost", smatra da je inicijativa Memorijalnog centra logičan korak nakon Rezolucije o Srebrenici u UN-u. No, upozorava da obrazovne politike u BiH u najvećoj mjeri oblikuju političke stranke koje su na vlasti. "Ako se jednog dana promijeni politička klima, moguće je očekivati određeni napredak. Međutim, ako ostane ovakva kakva je posljednjih 20 ili 30 godina, ne vjerujem da možemo očekivati značajnije promjene", kazala je. Forić ističe da nije realno ni očekivati da će veliki broj nastavnika samoinicijativno ulaziti u osjetljive teme, bez institucionalne podrške, ali da je važno razvijati zainteresiranost učenika za ove teme. "Nastavnik mora biti spreman ponuditi odgovore zasnovane na činjenicama. Problem je što udžbenici često nude selektivne i jednoperspektivne interpretacije. Zato sudski utvrđene činjenice i baze predstavljaju izuzetno vrijedan resurs i daju nastavnicima sigurnost", kaže ona. Teško do jedinstvaKao i u entitetu RS, i vlast u Srbiji naziva genocid u Srebrenici "teškim zločinom" i bila je jedan od najglasnijih protivnika usvajanja Rezolucije o Srebrenici UN-a maju 2024. godine. Historičar Dragan Popović ističe da su i udžbenici ogledalo državne politike prema prošlosti i pokazuju koju verziju historije vlast želi promovirati. "Samo jedna udžbenik u Srbiji, koji su napisali ugledni historičari iz Beograda, govori o Srebrenici kao velikom zločinu. U ostalim se ona tek usput spominje, među brojnim zločinima, ili se uopšte ne izdvaja. Izraz 'genocid' apsolutno je neprihvatljiv i ne bi prošao nijednu komisiju Ministarstva prosvjete", naglasio je Popović. Ističe da je, u trenutnom političkom okruženju, teško očekivati jedinstven pristup u podučavanju, ali da zbog toga ne treba odustati. "Važno je da ta tema ostane živa i da se o njoj govori. Ne znači da se ne treba pripremati se za trenutak kada političke okolnosti budu dozvolile da se o tome uopšte razgovara.. Tek tada počinje prava rasprava šta mora ući u udžbenike kao nesporna činjenica, a oko čega će postojati različite interpretacije", ističe on. Smatra da u evropskim zemljama postoji prostor da se govori i o genocidu u Srebrenici, jer je riječ o događaju koji je obilježio kraj 20. stoljeća. "Međutim, ne verujem da će se mnoge države tome detaljno posvetiti. Iskustvo pokazuje da svaka zemlja u prvi plan stavlja ono što je za nju važno. Tako se, recimo, često govori više o ulozi Ujedinjenih nacija i međunarodne intervencije nego o samim žrtvama", kaže on. Tri decenije od genocida u Srebrenici osuđeno je više od 50 osoba na oko 780 godina zatvora (U godinama nakon prvih hapšenja 1996., za genocid i ratne zločine u tom gradiću u istočnoj Bosni, pred Haškim tribunalom, te sudovima u Bosni i Hercegovini i regiji procesuirani su civilni i vojni zvaničnici bosanskohercegovačkog entiteta RS. Među njima su bili Radovan Karadžić, bivši predsjednik RS i Ratko Mladić, nekadašnji komandant Vojske RS, koji su osuđeni na doživotni zatvor.). Unatoč presudama kojima je potvrđeno da je u Srebrenici počinjen genocid, nisu zaustavljeni pokušaji njegovog negiranja, kao ni veličanja osuđenih za ratne zločine.

Domovinski pokret, stranka radikalne desnice u Hrvatskoj, najavio je da će Sabor Hrvatske iduće sedmice raspravljati o prijedlogu rezolucije o osnaživanju političkog položaja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, nakon što je o njoj postigao dogovor sa koalicijskim parterima u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Rezolucija polazi od ocjene da Hrvati u BiH nisu su u potpunosti ravnopravni s drugim konstitutivnim narodima te podržava izborne modele koje predlažu "legitimni predstavnici Hrvata u BiH", uključujući prijedlog uspostave posebne izborne jedinice za izbor člana Predsjedništva BiH iz reda hratskog naroda. Ivan Penava, predsjednik Domovinskog pokreta koji je dio vladajuće koalicije u Hrvatskoj, kazao je 10. jula da da je tokom usuglašavanja s koalicijskim partnerima, ta stranka odstupila od dijela svojih stavova. Ne želeći precizirati od čega je njegova stranka konkretno odstupila Penava je naveo da rezolucija najavljuje korištenje mehanizama radi osiguravanja ravnopravnosti Hrvata u BiH i da je bitno da će se u utorak rezolucija naći na dnevnom redu Sabora. Govoreći o hrvatskoj izborjoj jedinici, koju je ta stranka u ranijim istupima predstavljala kao ključni zahtjev, kazao je da je sada predstavljena kao ozbiljan iskorak te mogućnost koju treba temeljito razmotriti, uz načelo da o položaju Hrvata trebaju odlučivati Hrvati u BiH. "Otvoreno se navodi da je kod preglasavanja Hrvata nedvosmisleno riječ o izbornom inženjeringu, jednom osmišljenom sustavnom potezu koji ima maliciozne ciljeve. Rezolucija neće suštinski promijeniti stvari na terenu, ali ono što ona donosi je poruka da su hrvatske institucije ovdje za hrvatski narod", poručio je Penava, U Domovinskom pokretu ranije su tvrdili da je cilj osigurati "legitimno političko predstavljanje Hrvata" u BiH i spriječiti da "drugi narodi odlučuju o članu Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda". U istupima, koji su prethodili konsulatacijama sa koalicijskim partnerima, iz te stranke su navodili da, ukoliko ne bude dogovora o uspostavljanje hrvatske izborne jedinice, treba razmotriti obnavljanje Herceg-Bosne, političkog projekta ugašenog Washingtonskim sporazumom (Herceg-Bosna formalno je prestala postojati nakon potpisivanja Sporazuma u Washingtonu u martu 1994. godine, kojim je okončan hrvatsko-bošnjački sukob i uspostavljena Federacija Bosne i Hercegovine. Hrvatska Republika Herceg-Bosna, prvobitno osnovana kao Hrvatska zajednica Herceg-Bosna 18. novembra 1991. godine, bila je samoproglašena i međunarodno nepriznata političko-teritorijalna struktura uspostavljena tokom rata u BiH, od tadašnjeg političkog i vojnog vrha bosanskohercegovačkih Hrvata.) iz 1994. godine. Cijela priča je intenzivirana pred opće izbore koji bi u BiH trebali biti održani u oktobru, a prijedlog Domovinskog pokreta do sada je izazvao oštre reakcije u Sarajevu. Najveći politički spor u BiH godinama predstavlja izbor hrvatskog člana Predsjedništva, institucije koju čine tri člana, Bošnjak i Hrvat iz Federacije BiH i Srbin iz Republike Srpske, kao predstavnici konstitutivnih naroda. Hrvatske stranke okupljene oko HDZ-a BiH, te uz podršku i vladajuće koalicije u Hrvatskoj, osporavaju izbor Željka Komšića, tvrdeći da je za tu funkciju biran pretežno glasovima bošnjačkih birača. Svi dosadašnji pregovori bh. političkih lidera o izmjeni izbornog zakonodavstva završeni su bezuspješno. Posljednji razgovori o izmjenama Izbornog zakona BiH i djelomično Ustava BiH, početkom 2022. u Neumu, koji su održani uz posredovanje Sjedinjenih Država i Evropske unije, okončani su bez rezultata. Najspornija pitanja su izbor članova Predsjedništva BiH i izbor u parlamentarne domove naroda o čemu su stavovi hrvatskih i bošnjačkih stranaka godinama suprotstavljeni.

Ključne evropske zvaničnice zadužene za Zapadni Balkan ponovile su stav da u Evropi nema mjesta za negiranje genocida, historijski revizionizam niti veličanje osuđenih ratnih zločinaca. Visoka predstavnica Evropske unije za vanjsku politiku i sigurnost Kaja Kallas i evropska komesarka za proširenje Marta Kos u zajedničkoj izjavi pozvale su lidere u Bosni i Hercegovini i širom regiona da izaberu odgovornost umjesto podjela, dijalog umjesto sukoba i da podrže proces pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava. "Zacjeljivanje rana iz prošlosti zahtijeva hrabrost, iskreno zalaganje i istinsku posvećenost pomirenju", navele su Kallas i Kos u izjavi povodom 31. godišnjice genocida u Srebrenici. Dodale su da dijele tugu porodica žrtava i svih koji i dalje žive u neizvjesnosti zbog sudbine svojih nestalih najmilijih, kao i da Evropska unija nastavlja da stoji uz preživjele čiji su životi nepovratno promijenjeni u julu 1995. godine. "Genocid u Srebrenici predstavlja jedno od najmračnijih poglavlja evropske historije", poručile su Kallas i Kos. Kallas i Kos su istakle da se počast žrtvama odaje čuvanjem historijske istine, njegovanjem sjećanja na njih i osiguravanjem da pouke iz Srebrenice ostanu trajno prisutne za buduće generacije. Kako su navele, upravo je to bila namjera Generalne skupštine Ujedinjenih nacija kada je prije dvije godine usvojila Rezoluciju kojom se juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. i osuđuju negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Specijal RSE: Dokumentovanje genocida u SrebreniciU Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari ove godine će biti ukopani posmrtni ostaci još deset žrtava. U Srebrenici i okolnim mjestima su u julu 1995. godine snage Vojske Republike Srpske ubile više od 8.300 Bošnjaka. Međunarodni sud pravde u Hagu donio je 2007. godine presudu u kojoj se konstatira da je jula 1995. godine u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona UN-a, Vojska Republike Srpske počinila genocid. Isti sud je Srbiju proglasio krivom za nesprječavanje genocida i da je prekršila obavezu kažnjavanja počinilaca genocida. Pred različitim sudovima, do sada je za genocid i ratne zločine u Srebrenici osuđeno više od 50 osoba, na ukupno 700 godina zatvora. Na doživotne zatvorske kazne osuđeni su, među ostalim, ratni predsjednik Republike Srpske i komandant Vojske tog entiteta, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Mundijal je građanima BiH donio energiju i ponos kakvi se nisu osjetili decenijama. U ovoj epizodi slušamo mladu dijasporu koja je u BiH doputovala iz raznih krajeva svijeta, novinarske utiske iz Amerike, analizu sportske psihologinje i komentar sarajevske pijanistice s metlom u rukama. Zašto red, rad, disciplinu, sistem i timski rad očekujemo od igrača na terenu, a isto to ne tražimo od političara i u sopstvenom životu i društvu?

U sjedištu Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u New Yorku je održana centralna komemoracija povodom obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici 1995. godine. Komemoracija je održana u okviru programa uspostavljenog nakon usvajanja Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, kojom je 11. juli proglašen Međunarodnim danom sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici 1995. godine. Komemoraciju je vodio podsekretar Ujedinjenih nacija i specijalni savjetnik generalnog sekretara Ujedinjenih nacija za prevenciju genocida Chaloka Beyani. Na komemoraciji se obratio predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović, šef Kabineta generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Earle Courtenay Rattray, a u video obraćanju i predsjednice 80. zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija Annalena Baerbock. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović je na komemoraciji Generalne skupštine UN-a u New Yorku rekao da je usvajanje rezolucije UN-a kojom se priznaje taj dan "trijumf istine, korak prema pravdi i ohrabrenje za Bosnu i Hercegovinu i cijeli svijet". Napominjući da je više od 8.000 muškaraca i dječaka Bošnjaka ubijeno tokom masakra 1995. godine, naglasio je da "genocid nad Bošnjacima nije statistika. Ovo nisu brojke. Radi se o prekinutim ljudskim životima". Dodao je da su žrtve "ljudi koji su imali imena, porodice i snove, djeca koja nikada nisu odrasla, majke čiji se sinovi nikada nisu vratili kući". Bećirović je rekao da države koje se suočavaju sa svojom prošlošću "pokazuju odgovornost prema budućim generacijama", dok one koje negiraju činjenice utvrđene sudskim presudama "ostaju zarobljene u lancima mržnje i nestabilnosti". "Negiranje genocida nad Bošnjacima je anticivilizacijski čin. To je uvreda mrtvima i nova prijetnja živima", rekao je. Pozvao je međunarodnu zajednicu da "brani integritet međunarodnog prava i autoritet međunarodnih institucija", upozoravajući da se ne dopusti da "činjenice utvrđene sudskim presudama postanu predmet političkih kalkulacija". Bećirović je rekao da istina i pravda ostaju temelj trajnog mira, naglašavajući da "bez istine nema povjerenja, a bez pravde nema pomirenja". Dodao je da "sjećanje na Srebrenicu nije samo dužnost prema žrtvama; to je odgovornost prema budućim generacijama". Generalna skupština UN je 2024. godine usvojila rezoluciju o proglašavanju 11. jula Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. U Memorijalnom centru Potočari ove godine će biti ukopano 10 žrtava srebreničkog genocida. Najmlađa žrtva je Senad Jusić koji je rođen 1975. Nestao je u julu 1995. godine na području Bratunca, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine. Najstarija žrtva je Ramo Dautović, rođen 1939. godine, a nestao je na području Zvornika. Do sada je u Memorijalnom centru ukopano 6.772 žrtava srebreničkog genocida, dok je oko 250 ubijenih sahranjeno na drugim lokacijama prema želji njihovih porodica. Za više od 1.000 ljudi iz Srebrenice i okolnih opština i dalje se traga. U Srebrenici i okolnim mjestima su u julu 1995. godine snage Vojske Republike Srpske (VRS) ubile više od 8.300 Bošnjaka. Međunarodni sud pravde u Hagu donio je 2007. godine presudu u kojoj se konstatuje da je u julu 1995. godine u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona UN, Vojska Republike Srpske (VRS) počinila genocid.

Narodna skupština bh. entiteta Republike Srpske (RS) izjednačila je usvajanjem izmjena Krivičnog zakonika, isticanje i promoviranje simbola Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) iz vremena rata od '92. do '95. i simbola ustaške Nezavisne države Hrvatske (NDH) iz vremena Drugog svjetskog rata. Svako ko ih ističe ili pomovira može biti kažnjen sa tri i po godine zatvora, stoji u izmjenama Krivičnog zakonika RS usvojenom po hitnom postupku na sjednici u srijedu, 9. jula. Kako se precizira u tekstu zakona zatvorska kazna uvodi se za svakog ko putem medija, društvenih mreža, na javnom mjestu ili javnom skupu "promoviše, veliča, širi, podržava ili podstiče pozitivno vrednovanje, prihvatanje ustaštva ili ustaške ideologije NDH i javno isticanje i promovisanje zastava i simbola Armije BiH". Usvajanju zakona prethodile su reakcije pravnih stručnjaka i zvaničnika, koji upozoravaju da bi njegove odredbe mogle biti u koliziji s državnim Zakonom o odbrani BiH. Stručnjak za ustavno pravo Davor Trlin ranije je za Radio Slobodna Evropa (RSE) rekao da simboli Armije Republike BiH nisu samo historijska obilježja, nego dio zakonom uređenog sistema vojnog nasljeđa Oružanih snaga BiH. Zakonom o odbrani BiH uspostavljena su tri pješadijska puka koja baštine tradiciju Armije Republike BiH, Vojske Republike Srpske i Hrvatskog vijeća odbrane, a pripadnici tih jedinica legalno koriste njihova obilježja tokom službenih vojnih ceremonija. "Entitet nema nadležnost da krivičnim zakonom proglašava nezakonitim simbole koje država BiH priznaje kroz vlastiti sistem odbrane", rekao je Trlin za RSE. Prije nego što stupi na snagu, zakon može biti osporen u Vijeću naroda Republike Srpske kroz mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Ako ne bude zaustavljen u toj proceduri, bio bi objavljen u Službenom glasniku RS-a, nakon čega bi mogao biti predmet ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom BiH, koji bi, prema ocjeni stručnjaka za ustavno pravo Davora Trlina, mogao imati konačnu riječ. Prijedlog je ranije osporio i potpredsjednik entiteta Republika Srpska Ćamil Duraković, koji je zatražio njegovo povlačenje iz skupštinske procedure, navodeći da zadire u oblast vojnog nasljeđa koja je uređena državnim Zakonom o odbrani BiH. Zakonom se formalno kriminalizira javno isticanje simbola Armije Republike BiH, ali su u Republici Srpskoj i ranije zabilježeni slučajevi u kojima je policija protiv građana podnosila prekršajne prijave zbog isticanja zastave Republike Bosne i Hercegovine s ljiljanima, iako nijedna zastava nije zabranjena zakonom. Sudovi su u više takvih slučajeva ocijenili da samo isticanje zastave Republike BiH ne predstavlja ni krivično djelo ni govor mržnje.

Kamion s posmrtnim ostacima 10 žrtava srebreničkog genocida zaustavio se 9. jula ispred zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine u Sarajevu gdje su porodice preživjelih i građani odali počast.

Kamion s posmrtnim ostacima 10 žrtava srebreničkog genocida zaustavio se 9. jula ispred zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine u Sarajevu gdje su porodice preživjelih i građani odali počast. Nakon Sarajeva, kamion će se uputiti prema Srebrenici gdje je planirano zaustavljanje ispred Gradske džamije, a potom ka Potočarima gdje će tabuti s posmrtnim ostacima ubijenih žrtava biti dočekani u poslijepodnevnim satima. Srebreničani su ubijeni u zaštićenoj zoni UN-a u julu 1995. godine, a 11. jula će biti sahranjeni u Potočarima gdje će biti obavljena kolektivna dženaza i ukop. Najmlađa žrtva je Senad Jusić koji je rođen 1975. Nestao je u julu 1995. godine na području Bratunca, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine. Najstarija žrtva je Ramo Dautović, rođen 1939. godine, a nestao je na području Zvornika. Do sada je u Memorijalnom centru ukopano 6.772 žrtava srebreničkog genocida, dok je oko 250 ubijenih sahranjeno na drugim lokacijama prema želji njihovih porodica. Za više od 1.000 ljudi iz Srebrenice i okolnih opština i dalje se traga. Za Potočare je 8. jula pješke krenulo i nekoliko hiljada učesnika iz Nezuka, pored Tuzle, na stotinu kilometara dug "Marš mira" kako bi odali počast žrtvama genocida počinjenog 1995. godine u zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija (UN). Oni će tri dana pješačiti istim stazama kojima su se Srebreničani u julu 1995. godine pokušavali probiti do slobodne teritorije u Tuzli ili Kladnju. Planirano je da stignu u Potočare 10. jula predveče, a 11. jula prisustvuju obilježavanju godišnjice i kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica u Potočarima. "Marš mira" se održava od 2005. godine, a svake godine se broj učesnika povećava. Cilj manifestacije je izgradnja, unapređenje i njegovanje kulture sjećanja na genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. Specijal RSE: Dokumentovanje genocida u SrebreniciU Srebrenici i okolnim mjestima su u julu 1995. godine snage Vojske Republike Srpske (VRS) ubile više od 8.300 Bošnjaka. Međunarodni sud pravde u Hagu donio je 2007. godine presudu u kojoj se konstatuje da je u julu 1995. godine u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona UN, VRS počinila genocid.

Da li su specijalne paralelne veze Srbije i Republike Srpske prerasle okvir predviđen Dejtonskim mirovnim sporazumom? To pitanje ponovo je aktuelizovala Deklaracija usvojena u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kojom se poziva na dalje "produbljivanje" saradnje sa Srbijom, uključujući i oblast bezbjednosti. Ne pojašnjava se šta podrazumijeva to produbljivanje. Iz Kancelarije visokog predstavnika za Radio Slobodna Evropa upozoravaju da takva saradnja ne smije zadirati u nadležnosti države Bosne i Hercegovine. "Posebni paralelni odnosi Republike Srpske i Srbije ne smiju ugroziti suverenitet, teritorijalni integritet i ustavni poredak Bosne i Hercegovine niti zadirati u nadležnosti države. Sve inicijative ili oblici saradnje moraju ostati unutar tog pravnog okvira", ističu u OHR-u. Ipak, ne odgovaraju da li su odnosi bh. entiteta RS i države Srbije ostali u okvirima prvobitno zamišljenim Dejtonskim sporazumom. Istovremeno, ministar spoljnih poslova BiH Elmedin Konaković kaže za RSE kako su institucije Bosne i Hercegovine već pojačale nadzor nad odnosima Srbije i Republike Srpske. Ističe da državne institucije prate razvoj saradnje i da neće dozvoliti narušavanje suvereniteta Bosne i Hercegovine. Međutim, Konaković priznaje kako "koncept paralelnih veza nije najbolje definisan i da s vremena na vrijeme ulazi u neku sivu zonu koordinacije i saradnje". "Vlasti Republike Srpske pitanje specijalnih paralelnih veza sa Srbijom sve češće koriste za podizanje nacionalnih tenzija i mobilizaciju biračkog tijela, dok se pažnja javnosti skreće sa ekonomskih i demografskih problema", navodi Konaković. Specijalne paralelne vezeSpecijalne paralelne veze Republike Srpske i Srbije uspostavljene su nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma kao mehanizam saradnje entiteta sa susjednom državom u oblastima poput privrede, kulture, obrazovanja, zdravstva i borbe protiv kriminala. Gotovo tri decenije kasnije, te veze obuhvataju zajedničke sjednice vlada, koordinaciju političkih stavova, infrastrukturne i energetske projekte, obilježavanje nacionalnih praznika, kao i inicijative poput Svesrpskog sabora, ali i iznošenja usaglašenih političkih stavova. Jesu li već pređene granice?Ekspert za ustavno pravo Davor Trlin smatra da su specijalne paralelne veze Republike Srpske i Srbije prevazišle okvir koji je Dejtonski sporazum prvobitno imao u vidu, posebno kada je riječ o političkoj koordinaciji između Banjaluke i Beograda. Jasno je ograničeno, dodaje, da odnosi moraju biti usklađeni sa suverenitetom, teritorijalnim integritetom i političkom nezavisnošću Bosne i Hercegovine. "Što se tiče političke koordinacije, tu bih rekao da prelazi granicu. I te kako. Dejton to dozvoljava ograničeno, međutim mi vidimo zajedničke sjednice vlada, konstantno usklađivanje stavova protiv institucija Bosne i Hercegovine, a te aktivnosti se odvijaju bez uključivanja organa države Bosne i Hercegovine", kaže Trlin za Radio Slobodna Evropa. Posebno problematičnim smatra pokušaje osporavanja državnih institucija BiH, te institucije visokog predstavnika, koje su vidljive i u posljednjoj usvojenoj deklaraciji. "Ključni problem nastaje kada specijalne paralelne veze postanu alat za koordinirano osporavanje državnih institucija Bosne i Hercegovine, kao što to radi aktuelna deklaracija Narodne skupštine Republike Srpske. Onda to prestaje biti samo saradnja i postaje de facto integracija RS i Srbije na štetu Bosne i Hercegovine", ocjenjuje Trlin. I profesor ustavnog prava u penziji Nurko Pobrić ističe da Ustav BiH omogućava specijalne paralelne veze Republike Srpske sa Srbijom, ali samo u oblastima koje nisu u nadležnosti države Bosne i Hercegovine. Prema njegovim riječima, zajednički infrastrukturni projekti, kulturna saradnja, obrazovanje ili zajedničke sjednice vlada same po sebi ne predstavljaju problem sa ustavnopravnog aspekta dok "ne zadiru u ustavnu strukturu Bosne i Hercegovine". Kako će se 'produbljivati' saradnja u oblasti bezbjednosti?Najviše pažnje u novoj deklaraciji Narodne skupštine Republike Srpske privukao je dio koji govori o daljem "produbljivanju" saradnje Republike Srpske i Srbije u oblasti bezbjednosti. U rezoluciji se ne navodi na šta bi se ta saradnja odnosila, a to nije precizirano ni u zvaničnim izjavama. Davor Trlin smatra da je saradnja policijskih struktura u borbi protiv organizovanog kriminala, terorizma i krijumčarenja "ne samo dozvoljena nego i poželjna". Kako navodi, legitimni su i zajednički programi zaštite i spasavanja, razmjena informacija između policijskih struktura, kao i saradnja tokom prirodnih nepogoda i drugih vanrednih situacija. Međutim, upozorava da bi problem nastao ukoliko bi takva saradnja prerasla u trajnu političku ili vojno-bezbjednosnu koordinaciju koja zaobilazi državne institucije Bosne i Hercegovine. Za njega bi "posebno problematična" bila moguća saradnja Vojske Srbije sa policijom RS ili kupovina naoružanja za Srbiju za policiju u RS, bez odobrenja države BiH. "Kada ta saradnja u oblasti sigurnosti između Republike Srpske i Srbije preraste u sistematsku vojno-političku koordinaciju koja zaobilazi državne institucije Bosne i Hercegovine, onda to postaje ozbiljan problem i kršenje Dejtonskog sporazuma", kaže Trlin. On podsjeća da su odbrana i Oružane snage BiH već dvije decenije u nadležnosti države, zbog čega bi svaki pokušaj stvaranja paralelnih bezbjednosnih mehanizama bio ustavnopravno sporan. 'Iskorištavanje sukoba' Brisela i WashingtonaNajnovije inicijative vlasti Republike Srpske treba posmatrati i u širem međunarodnom kontekstu, smatra predsjednik Centra za regionalizam iz Novog Sada Aleksandar Popov. On upozorava da su posljednjih mjeseci postale vidljive razlike u pristupu Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država prema pojedinim političkim pitanjima u Bosni i Hercegovini, što, prema njegovom mišljenju, ostavlja prostor lokalnim političkim akterima da testiraju granice svojih političkih zahtjeva. "Ta nesuglasica između Amerike i Evropske unije doprinosi tome da i jedni i drugi isprobavaju dokle mogu dalje ići u onome što su ranije započeli. Tako smo vidjeli i obnavljanje priče o Herceg-Bosni, pa čak i crtanje mapa", kaže Popov za Radio Slobodna Evropa. U tom kontekstu posmatra i najnoviju Deklaraciju Narodne skupštine Republike Srpske, uključujući pozive na dalje produbljivanje saradnje sa Srbijom. Iako ističe da je teško procijeniti šta se konkretno podrazumijeva pod najavljenim "produbljivanjem saradnje" dok takvi planovi ne budu preciznije definisani, Popov smatra da se odgovor ne nalazi samo u tekstovima sporazuma i deklaracija. Po njegovoj ocjeni, specijalne paralelne veze Republike Srpske i Srbije odavno su "prerasle okvire klasične međuinstitucionalne saradnje" koje je predvidio Dejtonski sporazum. "Da li je već pređena granica? Politički jeste. Ne mora to biti zapisano u bilo kom sporazumu", smatra on. Kao primjer navodi intenzivnu političku koordinaciju između Beograda i Banjaluke, zajedničke političke nastupe i višegodišnje promoviranje koncepta "srpskog svijeta", koji je posljednjih godina postao jedna od dominantnih tema u političkom prostoru Srbije i Republike Srpske. "Samo propagiranje i promovisanje 'srpskog sveta' već predstavlja narušavanje integriteta Bosne i Hercegovine, ali i drugih država u kojima živi značajan broj Srba", ocjenjuje Popov. Od ekonomije i kulture do zajedničkih političkih porukaSporazum o specijalnim paralelnim vezama između Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) i RS prvi put potpisan je 1997. godine. Devet godina kasnije je potpisan sa Srbijom, nakon raspada SRJ. Dokument se poziva na Dejtonski sporazum i izričito naglašava poštovanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Predviđena je saradnja u oblastima privrede, obrazovanja, kulture, sporta, zdravstva, socijalne politike, informisanja, zaštite prava građana i suzbijanja kriminala. Međutim, odnosi Banjaluke i Beograda odavno su prerasli okvire definisane saradnjom ministarstava i institucija. Tokom posljednjih godina zajedničke sjednice vlada Republike Srpske i Srbije postale su redovna praksa. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i predsjednik SNSD-a, vladajuće stranke u RS, Milorad Dodik među političkim su liderima sa najintenzivnijom međusobnom komunikacijom u regionu. Zajednički nastupi, usaglašavanje političkih poruka i koordinacija oko pitanja koja se tiču položaja Republike Srpske postali su gotovo uobičajeni dio političkog života s obje strane Drine. Kulminacija takvog povezivanja dogodila se 8. juna 2024. godine u Beogradu na prvom Svesrpskom saboru, održanom pod sloganom "Jedan narod, jedan sabor – Srbija i Srpska". Tada su vlade Srbije i Republike Srpske usvojile Deklaraciju o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda, kojom su uspostavljeni novi mehanizmi koordinacije i predviđeno redovno održavanje Sabora. Dokument predviđa i formiranje Nacionalnog savjeta srpskog naroda, u kojem bi učestvovali najviši zvaničnici Srbije i Republike Srpske. U deklaraciji se navodi da srpski narod predstavlja jedinstvenu cjelinu, dok je odlučeno da se Sretenje zajednički obilježava kao Dan državnosti Srbije i Republike Srpske.

Dvoje zaposlenih u Državnom zatvoru Bosne i Hercegovine svjedočilo je u srijedu, 8. jula, u predmetu koji se pred Sudom BiH vodi protiv Mevlida Jašarevića, optuženog da je sprečavao osoblje zatvora u obavljanju službenih dužnosti. Jašarević služi posljednje mjesece 15-godišnje kazne zbog terorističkog napada 2011. godine na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu. Sada je u novom predmetu optužen da je napao vaspitačice Zatvora, prijetio im i obraćao im se uvredljivim riječima tokom novembra i decembra 2024. godine, nakon što mu je onemogućen pisani i telefonski kontakt s porodicom ili bilo kim drugim. Na ročištu je najprije svjedočila psihologinja, koja radi kao vaspitačica u Zatvoru, Sanja Božović, koja je nekoliko mjeseci bila zadužena za Jašarevićev tretman. Rekla je da je usmeno upoznata s detaljima sukoba koji je Jašarević imao s dvije službenice Zatvora, kao i da joj je bilo poznato da je Jašarević više puta disciplinski kažnjavan, odnosno da mu je određivano osamljenje ili samica iz različitih razloga. Navela je da je Jašarević bio svrstan u grupu zatvorenika koja zahtijeva najstrožije mjere, ali da nije imala problema u komunikaciji s njim niti je njoj na bilo koji način prijetio, omalovažavao je ili sprečavao u obavljanju posla. Psihologinja je navela i da joj je Jašarević više puta rekao da mu nije bilo dozvoljeno da se pismenim putem obrati Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) i Tužiteljstvu BiH, zbog čega je bio nezadovoljan. Jašarević tvrdi da je bio spriječen prijaviti korupciju i nedozvoljeno ponašanje službenika zatvora. Drugi svjedok na ročištu bio je Milenko Vidović, načelnik osiguranja u Zatvoru. Rekao je da Jašarevića poznaje od njegovih prvih dana u pritvorskoj jedinici Suda BiH, a da su se poslije ponovo sreli u Državnom zatvoru u Vojkovićima. Vidović je tokom ispitivanja tužiteljice Biljane Golijanin rekao da je Jašareviću više puta izrečena mjera osamljenja i samice, kao i da se sjeća da je jedan od prvih slučajeva bio kada je osuđenik navodno prijetio zvaničnicima Islamske zajednice u BiH. O konkretnom slučaju, odnosno sukobu s dvije vaspitačice, zbog kojeg se sudi Jašareviću, Vidović je rekao da je upoznat s događajem te da je tražio da se provjeri postupanje službenika zatvorskog osiguranja. Tužiteljica je istaknula da je tokom ranijeg saslušanja Vidović rekao da se "na snimku jasno vidi da je Jašarević pokušao napasti vaspitačice", da bi tokom ispitivanja pred Sudom rekao da nikad nije vidio snimak incidenta, već da je te informacije pročitao u spisu jednog od svojih podređenih. Oba svjedoka rekla su da imaju malo saznanja o Jašarevićevom profilu na društvenoj mreži TikTok, na kojoj su objavljivani njegovi audiozapisi. Jedan od razloga zbog kojih je Jašareviću zabranjen kontakt s bilo kim, kako je ranije tokom suđenja navedeno, jeste upravo zloupotreba telefonskih poziva. Vidović je rekao da je pretpostavka da je osoba s kojom je Jašarević telefonski razgovarao snimala njihove razgovore i potom ih objavljivala na društvenoj mreži, što nije u skladu s pravilnikom. Odbrana je insistirala da je Jašarević već kažnjen za navodni napad i prijetnje vaspitačicama, i to samicom, kao i da je neuobičajeno da se nekoliko mjeseci čekalo s podnošenjem krivične prijave za to djelo. Jašarević je također ispitao oba svjedoka i isticao da je njegovo ponašanje bilo primjereno sve dok njegova prava nisu narušena zabranom kontakta i onemogućavanjem da se obrati SIPA-i i Tužiteljstvu. Naveo je i da nikada nije imao namjeru nekoga fizički napasti, već da je reagirao u afektu. Iduće ročište bit će zakazano naknadno, a očekuje se da će svjedočiti jedan od zatvorenika koji je prisustvovao sukobu zbog kojeg se Jašareviću sudi. Jašarević bi na jesen trebao izaći na slobodu nakon odslužene 15-godišnje kazne na koju je osuđen 2013. godine zbog terorističkog napada na zgradu Ambasade SAD-a u Sarajevu 28. oktobra 2011. godine. Tada je ispalio više od stotinu metaka na zgradu Ambasade te teško ranio policajca Mirsada Velića, koji je bio u osiguranju objekta. Ako bude osuđen u novom postupku pred Sudom BiH, može ostati u zatvoru najmanje tri mjeseca, a najviše tri godine.