U Bosni i Hercegovini i Srbiji nakon smrti Ratka Mladića oprečni stavovi o genocidu i drugim zločinima zbog kojih je služio doživotnu zatvorsku kaznu.

Uz baklje i skandiranje imena osuđenog ratnog zločinca, u pojedinim gradovima Srbije i bh. entiteta Republike Srpske (RS) grupe građana obeležile su smrt Ratka Mladića, nekadašnjeg komandanta Vojske RS-a koji je služio doživotnu kaznu zatvora zbog genocida i zločina protiv čovečnosti u Bosni i Hercegovini (BiH). Njegovo ime skandiralo se i na tribinama stadiona, a pomen mu je održao i jedan episkop Srpske pravoslavne crkve u manjem bh. entitetu. Istovremeno, prostorije Zeleno-levog fronta, jedne od retkih političkih stranaka u Srbiji koja ukazuje na zločine za koje je Mladić pravosnažno osuđen, osvanule su 28. avgusta izlepljene nalepnicama sa Mladićevim likom. U narativu beogradskih i banjalučkih medija Mladić je prikazan kao žrtva Tribunala u Hagu, koji je u nekoliko navrata odbio zahtev odbrane za njegovo lečenje u Srbiji, dok se ono za šta je pravosnažno osuđen gotovo ni ne pominje. "Kada je reč o devedesetim godinama, mediji bliski režimu u Srbiji se ne bave ni zločinima niti presudama, već je njima jedino bitno da prikažu da postoji nekakva 'međunarodna zavera protiv Srbije'‚ u kojoj učestvuje Zapad i komšijski narodi", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Dragan Popović, istoričar i autor knjige o genocidu u Srebrenici. Veličanje zločinca na ulicama i tribinamaRatko Mladić preminuo je 27. avgusta u Hagu, pet godina nakon što je pravosnažno osuđen pred Međunarodnim tribunalom za ratne zločine. Nekoliko sati nakon vesti o Mladićevoj smrti, u gradovima u Republici Srpskoj organizovana su okupljanja na kojima mu je odata počast, a prethodno je ministar rada i boračko-invalidske zaštite tog entiteta Radan Ostojić pozvao građane da zapale sveće. Kolona građana prodefilovala je ulicama Zvornika, na istoku zemlje, noseći zastave nekadašnje vojske RS i skandirajući ime Ratka Mladića. Zvornik je tokom rata bio poprište progona, ubistava i prisilnog raseljavanja bošnjačkog stanovništva. Na području te opštine Vojska RS počinila je brojne zločine, uključujući ubistva i zatvaranje civila, a hiljade Bošnjaka proterano je iz svojih domova. Na društvenim mrežama objavljen je i snimak sa Brankovog mosta u Beogradu, gde je grupa muškaraca, koji su potpisani kao studenti iz Republike Srpske, okačila baner sa likom Ratka Mladića i porukom "Iz tvoje borbe živi naša sloboda". RSE nije uspeo da utvrdi autentičnost ovog snimka. Na Telegramu kanalu "Bunker", koji prati preko 20.000 ljudi, objavljen je i snimak napravljen navodno u Futogu, predgrađu Novog Sada, na kojem je grupa momaka sa upaljenim bakljama i transparentom "Omladina tvoja večno te slavi, sud gospodnji jedini i pravi". Na dan Mladićeve smrti navijači beogradske Crvene zvezde su na međunarodnoj utakmici protiv FK Viktorije Plzen u Češkoj istakli transparente "Generale, velika slava i hvala", uz skandiranje imena Ratka Mladića. FK Crvena zvezda na svojim zvaničnim profilima na društvenim mrežama objavio fotografije na kojima se jasno vide sporni transparenti, a Memorijalni centar Srebrenica uputio je Uniji evropskih fudbalskih asocijacija (UEFA) zvaničnu prijavu protiv beogradskog kluba. Počast Mladiću odali su navijači na tribinama gradskog stadiona u Banjaluci, tokom fudbalske utakmice između Borca i Vikingura. Navijačka grupa Lešinari istakla je transparent sa porukom: "Zemaljsko je za malena carstvo, a nebesko uvijek i dovijeka. Vječna slava najvećem braniocu srpskog naroda". Na utakmici je bio i Milorad Dodik, bivši predsednik RS i lider vladajuće stranke u tom entitetu, koji je na društvenoj mreži X objavio fotografije sa stadiona, među kojima i onu s transparentom posvećenim Mladiću. Napad na prostorije Zeleno-levog frontaRadomir Lazović, poslanik opozicionog Zeleno-levog fronta u Skupštini Srbije, potvrdio je za RSE da je ulaz u prostorije te stranke u Beogradu bio izlepljen nalepnicama sa likom Ratka Mladića. Lazović kaže da je "napad nalepnicama" direktna reakcija na saopštenje te stranke o odgovornosti Mladića za ratne zločine. "Mislimo da je to poruka koja se toleriše u Srbiji, ali mi ćemo se uvek boriti protiv glorifikacije zločina i zločinaca", rekao je on. Lazović kaže da smatra da država ni na koji način ne treba da glorifikuje ratne zločince, "a Ratko Mladić to svakako jeste". "Njegov život ne treba da bude slavljen od strane zvaničnih državnih organa. On je odgovoran za stradanja velikog broja ljudi", rekao je Lazović. Ekstremna desnica u žalostiNa brojnim nalozima ultradesničarskih grupa iz Srbije i inostranstva opraštali su se od čoveka koji je, između ostalog, osuđen za genocid u Srebrenici, u kojem je ubijeno više od 8.000 ljudi 1995. godine. Kanal "Bunt je stanje duha", koji prati više od 77.000 ljudi, objavili su Mladićevu fotografiju iz ratnih dana, uz poruku "Dok i poslednji Srbin zemljom hoda ti ćeš živeti". Neonacistička grupa "Zentropa Srbija" i krajnje desničarski "Klub 451" su objavili fotografije na kojima pripadnici ovih grupacija poziraju sa svojim obeležjima i transparentom "Ratko Mladić heroj". U opisu fotografija za Mladića kažu da je "poslednji u nizu junaka naše najmodernije istorije". Od haškog osuđenika oprostio se ultradesničarski kanal "Princip", uz komentar da je "obavio svoju ovozemaljsku misiju". Klerofašistička grupa "Srbska akcija" je, između ostalog, napisala da je Mladić bio "avangarda borbe za istinsku Evropu", te da je "branio svoj narod od islamizma i cionističkog svetskog poretka". Uz ilustraciju sa Mladićem u vojnoj uniformi, u čijoj su pozadini simboli Srbije i RS, objava o Mladiću našla se i na stranici "Udruženje srpski četnici". Na stranici koja ima oko 10.500 pratilaca napisano je da ovog osuđenika za genocid i ratni zločin njegov "narod nikada neće zaboraviti". Prema rečima istoričara Dragana Popovića, teme koje se tiču devedesetih godina su u Srbiji pretvorene u simbole i mitove. "Neki od njih su dobili svoj mitski oreol i tako predstavljeni su oslobođeni činjenica. Oni se kao takvi nameću društvu u Srbiji kao glavni narativ", kaže Popović. Na vest o smrti Ratka Mladića oglasile su se i ultradesničarske grupe iz inostranstva. Međunarodna suverenistička liga Paladins, iza koje ruski oligarh povezan sa Kremljem Konstantin Malofejev, objavio je post u kojem iznosi tvrdnju da je Mladić "kidnapovan u Srbiji" nakon čega je izručen Tribunalu. "Ruski imperijalni pokret" (RIM), koji je na listi terorističkih organizacija Sjedinjenih Država, napisao je da je Mladić "vodio nekoliko ključnih vojnih operacija" tokom ratova u BiH i Hrvatskoj. Ultradesničarski pokret "RUSOV", čiji aktivisti učestvuju u ruskoj agresiji na Ukrajinu, takođe je u objavi uputio poslednji pozdrav Mladiću. To je učinila i krajnje desničarska grupa "Nacionalni preporod Poljske". Govoreći o fenomenu veličanju Ratka Mladića, lokalnog vojnog oficira, među ultradesničarima, Dragan Popović podseća da su nemački novinari pre nekoliko godina pisali o jednoj tamošnjoj ekstremističkoj grupi koja je genocid u Srebrenici propagirala kao "metod za rešenje migrantskog pitanja". "Odavno imamo to korišćenje ovdašnjih događaja među ultradesničarskim grupama koje žele da prikažu da je u toku rat civilizacija", kaže Popović. Političari o MladićuPredsednik Srbije Aleksandar Vučić ocenio je u petak, dan nakon vesti o Mladićevoj smrti, da je Hag želeo Ratku Mladiću "smrt iza rešetaka", a "ne u bolnici". "Posebno nisu želeli da dopuste da general umre u Srbiji, tamo gde je želeo", rekao je Vučić i dodao da je to "anticivilizacijsko ponašanje, bez presedana i bez opravdanja". Među političarima u RS-u koji su se prvi javno oglasili povodom vesti o Mladićevoj smrti bio je Milorad Dodik koji je X-u objavio oproštajnu poruku u kojoj je, među ostalim, napisao "Laka ti zemlja, generale". U izjavi koju je potom preneo RTRS, Mladićevu smrt nazvao je "ubistvom", tvrdeći da mu u haškom zatvoru nije pružen odgovarajući medicinski tretman. Erik Gordi (Eric Gordy), profesor političke sociologije na Odseku za slavističke i istočnoevropske studije Univerziteta u Londonu, kazao je za RSE da nije iznenađen što vladajući političari i režimski mediji u Srbiji i RS dovode u pitanje hašku presudu Mladiću, i nakon njegove smrti, jer su to činili i ranije. Gordi se osvrnuo i na deo medijskih i političkih istupa u kojima se Mladić predstavlja kao žrtva Haga i tvrdi da je u pritvoru bio neadekvatno tretiran. "Kažu da je ubijen, da je sudska žrtva i mislim da to ne drži vodu. Sud je zaključio da je dobio odgovarajuću negu i sam Mladić je u jednom trenutku tako izjavio. Tako da, priča se velika priča o tome, ali mislim da to nema smisla", kaže Gordi. On smatra da će reakcije u RS i Srbiji, nakon Mladićeve smrti, imati posljedice, prije svega po odnose u regionu i međunarodni ugled. Oproštajne poruke u čast preminulog haškog osuđenika objavljivane su u i na profilima institucija u entitetu RS. Tako je na Facebook stranici Vlade RS objavljena vest da je predsednik Vlade Savo Minić u Hramu Hrista Spasitelja u Banjaluci zapalio sveću za Mladića. Na stranici Opštine Srbac objavljena je vijest o okupljanju građana, predstavnika boračkih organizacija te lokalnih i entitetskih zvaničnika koji su odali počast Mladiću. Objave posvećene Mladićevoj smrti delile su i boračke organizacije te grupe na društvenim mrežama čiji su sadržaji posvećeni nekadašnjoj vojsci RS, a neke od poruka su "Ostaješ da živiš u srcima srpskog naroda. Večna ti slava generale". Na Facebook stranici "Vojska Republike Srpske - VRS 1992-1995“" koja ima oko 15.000 pratilaca objavljena je ilustracija uz poruku "Svi smo mi Ratkovi mladići". Mladić u srpskim provladinim medijimaRadio-televizija Srbije izvestila je na svom sajtu o smrti Ratka Mladića ukazujući da je Mladić bio "komandant Vojske Republike Srpske i haški osuđenik". Ipak, u vesti nije navedeno zbog čega je Mladić osuđen na doživotni zatvor, već samo da je optužen za "ratne zločine u BiH". Sa druge strane, RTS je ukazao na to mu nije omogućeno da poslednje dane života provede u Srbiji i preneo Mladićevu biografiju u kojoj je, između ostalog, naveo ordene čiji je Mladić bio nosilac. Više detalja o Haškoj optužnici RTS je objavio u odvojenoj vesti. RTS je objavio i reagovanja iz sveta i regiona na smrt Mladića ukazujući isključivo na reakcije iz Srbije i Republike Srpske u kojima se s pijetetom govori o Mladiću. Provladini mediji u Srbiji, sa druge stane, glorifikovali su Mladića ignorišući u potpunosti presude Haškog tribunala. Provladin list "Informer" objavio je niz vesti povodom smrti Ratka Mladića u kojima se Mladić veliča, a glavni urednik tog medija Dragan J. Vučićević rekao je u programu uživo da Mladić nije umro, već da je "ubijen" u Haškom tribunalu. Više vesti "Informer" je posvetio kritici i vređanju onih koji su Ratka Mladića nazivali ratnim zločincem. Redakcija tog lista napravila je video snimak u čast Mladića, a video je montiran uz pesmu "Đenerale, nek je tvojoj majci hvala". Tabloid "Kurir" se u jednom od brojnih tekstova o Ratku Mladiću bavi "tajnom" Mladićevog prstena. Istoričar Dragan Popović kaže da režim u Srbiji koristi sve javne resurse da bi plasirao priču da su Ratko Mladić i Srbija žrtve "međunarodne zavere". "To je klasična priča svakog autoritarnog režima - zemlja je ugrožena, nemojte sad da se delimo, ostavite po strani političke razlike i nemojte kritikovati vlast. Tome služi i ova retorika koja je dominantna u svim provladinim medijima - pre svega se govori o tome da Mladiću u Hagu nije pružena lekarska pomoć, čak i da je ubijen, a nikako se ne govori o tome za šta je osuđen", kaže Popović. Portal dnevnog lista "Politika" posvetio je vest video snimku nepoznatog autora u kom se "poruke Ratka Mladića o miru" suprotstavljaju studentskom pokretu u Srbiji koji je pokrenuo masovne proteste zbog tragedije na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Video kombinuje snimke govora Ratka Mladića sa snimcima u kojima se pojedini studenti, koji su navodno učesnici protesta, prikazuju u negativnom svetlu. Mediji u BiH podeljeniMediji u Bosni i Hercegovini različito su izvještavali o smrti Ratka Mladića, ovisno o tome da li im je sedište u Federaciji BiH ili drugom entitetu RS. Vest o smrti i ostali sadržaji u medijima u Federaciji BiH uglavnom su objavljeni sa fokusom na presude koje su mu izrečene za genocid u Srebrenici i ratne zločine u BiH tokom rata 90-ih godina prošlog veka. Drugačiji pristup bio je vidljiv u delu medija u RS, prije svega na Radio-televiziji Republike Srpske (RTRS) i u novinskoj agenciji SRNA, javnim medijima u tom entitetu. Vest o Mladićevoj smrti, RTRS je objavio pod naslovom "Preminuo general Ratko Mladić", a najveći deo teksta na portalu tog javnog emitera posvećen je njegovoj vojnoj karijeri, bez spominjanja genocida u Srebrenici i ostalih zločina i žrtava iz presude Haškog tribunala. Presuda se spominje pri kraju vesti, kada je navedeno da je osuđen na doživotni zatvor te je navedeno da je sutkinja Prisce Matimbe Nyambe imala izdvojeno mišljenje, odnosno da se nije složila s odlukom većine sudskog vijeća. U danu kada je objavljeno da je Mladić preminuo u haškom zatvoru, RTRS je objavio više televizijskih priloga i tekstova, uključujući i specijalni program u kome su o Mladiću govorili predstavnici vlasti i boračkih organizacija entiteta RS. U tim prilozima Mladić je opisan kao "heroj" i "autoritet", među kojima je i izjava ministra Ostojića koji ga je predstavio kao "heroja i junaka koga srpski narod mora vječno pamtiti". Sličan pristup imala je i novinska agencija SRNA koja je vest o smrti objavila bez spominjanja genocida u Srebrenici i ostalih zločina i haške presude te njihovih žrtava. Ta novinska agencija je, tokom dana prenosila reakcije političara, boračkih organizacija i veteranskih udruženja, koji su se opraštali od Mladića glorificirajući njegovu ulogu u ratu u BiH. Među objavama bila je i vest iz Mladićevog rodnog sela Božanovići kod Kalinovika pod naslovom "Ratko Mladić – uvek heroj, nikada zločinac". U tekstu njegov rođak o Mladiću govori kao o "najvećem sinu i heroju srpskog naroda". Narative o Mladiću koji su dominirali u izveštavanju javnih medija u RS, mogli su se primetiti i u objavama brojnih manjih portala u tom entitetu. Tako je portal Vijesti Srpske na društvenim mrežama objavio poruku "Heroji ne umiru, oni večno žive u našim srcima", uz video na kojima je prikazan Ratko Mladić. Negiranje genocida i veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca od 2021. godine je krivično delo u BiH, nakon što je tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo izmene Krivičnog zakona BiH. Međutim, uprkos tome što je Tužilaštvo BiH evidentiralo brojne slučajeve ovog krivičnog dela, do sada su samo dva slučaja završena pravosnažnim presudama na osnovu ovog zakona. Od Ruskog doma do SPCOd Mladića se na društvenoj mreži Telegram oprostio i Ruski dom, centar za nauku i kulturu u Beogradu. Ova ustanova, koja radi u okviru ruske federalne agencije "Rossotrudničestvo" i Ministarstva spoljnih poslova Rusije, u objavi jenapisala: "Živećeš večno generale". Na dan kada je preminuo, episkop bihaćko-petrovački Sergije služio je pomen Ratku Mladiću. Tom prilikom je kazao da su Mladićev život obeležili "tamnica, starost, bolest i lična tragedija", ni rečju ne pomenuvši zločine za koje je nekadašnji general bio pravosnažno osuđen. "Lešinari će, znam, kružiti nad odrom generala Mladića, da bi se zlonamjernici, pljujući mrtvog čovjeka, uzdigli iz sopstvenog blata", rekao je, između ostalog, episkop Srpske pravoslavne crkve (SPC). Pravosnažno osuđen posle 16 godina skrivanjaBivši general Vojske Republike Srpske Ratko Mladić je pred sudom u Hagu osuđen na doživotni zatvor nakon što je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progon i prisilno premeštanje stanovništva, terorisanje civila tokom opsade Sarajeva, te držanje pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce. Mladić je 2021. godine osuđen po 10 od 11 tačaka optužnice za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti. Tribunal u Hagu je prvu optužnicu protiv njega podigao 1995, a Mladić je uhapšen u Srbiji tek 2011. godine nakon gotovo 16 godina skrivanja.

Evropska komisija saopštila je u petak da je na vlastima Srbije kakvu će ulogu imati u sahrani ratnog zločinca Ratka Mladića, ali i istakla da je veličanje ratnih zločinaca u suprotnosti s najosnovnijim evropskim vrednostima i da za njega nema mesta ni u Uniji ni u zemljama koje su kandidati za članstvo, Evropska unija je povodom smrti Mladića poručila da je on bio ratni zločinac koji je služio kaznu doživotnog zatvora zbog zločina protiv čovečnosti i genocida u Srebrenici. "Evropska komisija smatra da je svako veličanje ratnih zločinaca u suprotnosti sa najosnovnijim evropskim vrednostima i da za njega nema mesta ni u EU ni u zemljama kandidatima za članstvo u EU", rečeno je u odgovoru Evropske komisije za Radio Slobodna Evropa. Evropska unija je ukazala na odgovornost srpskih institucija u vezi sa sahranom Mladića koji je u četvrtak preminuo u Hagu. "Ukoliko Ratko Mladić bude sahranjen u Srbiji, na srpskim vlastima je da potvrde eventualnu ulogu koju bi mogle imati u organizaciji ili samoj sahrani Ratka Mladića", rečeno je u odgovoru Evropske komisije za Radio Slobodna Evropa. Mladić bi, prema najavama, trebalo da bude sahranjen u Srbiji. Ministar pravde Nenad Vujić istog dana saopštio je da će on biti sahranjen uz najviše državne počasti. Blaži stav povodom ovog pitanja izneo je predsednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je 28. avgusta izjavio da će Mladić biti sahranjen tamo gde porodica bude želela i da vlasti u Srbiji trenutno nemaju nikakve informacije o tome. "Ukoliko porodica bude želela da Mladić bude sahranjen u Srbiji, mi ćemo pomoći da to bude učinjeno na dostojanstven i pristojan način", naveo je Vučić. Smrt Ratka Mladića još jednom je podelila region. Reakcije povodom njegove smrti kreću se od podsećanja na njegove žrtve i poruka da smrt ne briše zločine, pa do njegovog veličanja. Bivši general Vojske Republike Srpske Ratko Mladić osuđen je pred sudom u Hagu na doživotni zatvor, nakon što je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progon i prisilno premeštanje stanovništva, terorisanje civila tokom opsade Sarajeva, kao i uzimanje pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce. Godinama je bio među najvažnijim beguncima od međunarodne pravde. Ratko Mladić se skoro 16 godina nalazio u bekstvu nakon što ga je Haški tribunal optužio 1995. godine. Uhapšen je 26. maja 2011. u selu Lazarevo kod Zrenjanina, u Srbiji, u akciji srpskih bezbednosnih službi.

Predsednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Graciela Gatti Santana, 27. avgusta naložila je sprovođenje istrage o okolnostima smrti haškog osuđenika Ratka Mladića, koji je preminuo istog dana u pritvorskoj jedinici Ujedinjenih nacija u Hagu. Za sprovođenje interne istrage imenovan je sudija Iain Bonomy, koji će utvrditi okolnosti pod kojima je nastupila smrt i o nalazima izvestiti predsednicu. Ratko Mladić je 2021. godine pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida i drugih ratnih zločina. Nakon presude nalazio se u pritvorskoj jedinici UN-a u Hagu, čekajući premeštaj u državu u kojoj bi služio kaznu. S obzirom da se u trenutku smrti nalazio u pritvorskoj jedinici, predsednica Mehanizma može da naredi da se sprovede istraga o okolnostima smrti, navodi se u dokumentu u koji je Radio Slobodna Evropa imao uvid.

Memorijalni centar Srebrenica uputio je Uniji evropskih fudbalskih asocijacija (UEFA) zvaničnu prijavu protiv beogradskog Fudbalskog kluba Crvena zvezda zbog veličanja osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića tokom utakmice, kao i zbog naknadnog objavljivanja i promovisanja fotografija sa spornim porukama putem zvaničnih kanala kluba. Memorijalni centar zatražio je od UEFA-e trajnu diskvalifikaciju. Utakmica protiv češkog tima Viktorija Plzen održana je u četvrtak 27. avgusta, na isti dan kada je u Hagu umro Ratko Mladić, osuđen na doživotni zatvor zbog zločina genocida i drugih ratnih zločina tokom rata u Bosni i Hercegovini. Tokom utakmice navijači beogradskog kluba istakli su transparente "Generale, velika slava i hvala", uz skandiranje imena Ratka Mladića, a nakon toga je FK Crvena zvezda na svojim zvaničnim profilima na društvenim mrežama objavila fotografije na kojima su sporni transparenti jasno vidljivi. U prijavi se navodi da takvo "postupanje predstavlja osnov za primenu odredbi UEFA Disciplinskog pravilnika koje se odnose na diskriminatorno ponašanje, vređanje ljudskog dostojanstva, političke i ideološke poruke neprikladne sportskim događajima, kao i ponašanje kojim se fudbal i UEFA dovode na loš glas", saopštili su iz Memorijalnog centra Srebrenica. Iz Memorijalnog centra takođe podsećaju da je u ranijem postupku UEFA već zaključila da veličanje Mladića ne "ne predstavlja tek podršku pojedincu, već poruku koja vrijeđa žrtve na etničkoj i vjerskoj osnovi". Fudbalski klub Crvena Zvezda i UEFA još uvek se nisu oglasili o ovom slučaju.

General Vojske Republike Srpske Ratko Mladić biće sahranjen uz najviše državne počasti, rekao je ministar pravde Srbije Nenad Vujić, a prenela banjalučka Alternativna televizija (ATV). "General Mladić je general i znaju se protokoli. Zna se i njegova uloga, ali i ono što pripada generalu Mladiću to će sigurno biti ispoštovano. Napominjem da Republika Srbija je ovde neko ko ne odlučuje, porodica će odlučiti i o mestu na kojem će biti sahranjen jer to jeste stvar njegove porodice", rekao je Vujić za ATV. Poručio je da će transport tela Ratka Mladića obezbediti Srbija. "Mi očekujemo od Mehanizma u Hagu da nam da određeni vremenski okvir koje su procedure i koji su koraci koje treba da preduzmemo. Spremni smo da ukoliko bi rekli da dođemo sutra ujutru, bili bi u Hagu i preuzeli telo generala Mladića", rekao je Vujić. Nekadašnji komandant Vojske Republike Srpske Ratko Mladić, osuđen u Hagu na doživotni zatvor za zločin genocida i druge ratne zločine tokom rata u Bosni i Hercegovini, umro je u četvrtak 27. avgusta u 85. godini u bolnici u Hagu.

Bivši haški tužitelj Geoffrey Nice kaže da nema osobito snažne misli ni emocije, nakon što je pročitao vijest da je preminuo ratni zločinac Ratko Mladić osuđen na doživotni zatvor. "Mladić danas uglavnom pripada povijesti. Čak i u dijelovima bivše Jugoslavije, osim u Srbiji, možete pronaći mlade ljude studentske dobi koji ne znaju tko je on. Dakle, riječ je o povijesnoj osobi", kazao je Nice u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE). Nice kaže da se suđenje komandantu Vojske Republike Srpske tokom rata u Bosni i Hercegovini nije bitno razlikovalo od drugih suđenja. "To ne znači da su sva bila ispravna, nego samo da nisu bila drukčija. Suđenje prikazuje povijest događaja od 1992. godine nadalje, a zatim se, kao i mnogi drugi procesi utvrđivanja odgovornosti za događaje u bivšoj Jugoslaviji, fokusira na Srebrenicu", rekao je Nice. Bivši haški tužitelj koji je vodio predmet protiv Slobodana Miloševića kaže da je "na temelju utvrđenih činjenica moguće vidjeti koliko se lako neprijateljstvo među skupinama, u ovom slučaju između republika ili njihovih dijelova koji su nastojali mijenjati granice, može pretvoriti u zlu namjeru, zločinačku namjeru pa čak i genocidnu namjeru ljudi, od vrha do dna vojnog i političkog komandnog lanca". "To, međutim, ne donosi ništa bitno novo međunarodnom humanitarnom pravu, koje je već bilo dobro utemeljeno", smatra Nice. Radio Slobodna Evropa: Za početak, koje vam misli prolaze kroz glavu sada nakon smrti Ratka Mladića tokom izdržavanja zatvorske kazne? Geoffrey Nice: Moja je prva misao bila da je umro i da je priča na neki način završena, premda je zapravo završila još prije dosta vremena. Pravo je takvo kakvo jeste i to je činjenica. Ipak, postoji jedan važan aspekt koji proizlazi iz Mladićeve smrti, a o kojem bi neke države trebale razmisliti: Kako je Mladić 10. i 11. jula 1995. znao da može ući u Srebrenicu i učiniti ono što je učinio? Nisam siguran da je to ikada bilo predmet konačnog i nedvosmislenog zaključka, premda postoji mnogo dokaza koji upućuju barem na dio vjerojatno relevantne pozadine događaja. Ti su dokazi javno dostupni na različitim mjestima, ali s protokom vremena nikada nisu sustavno povezani i stavljeni u središte pozornosti. Krajem maja 1995. francuski predsjednik Jacques Chirac i britanski premijer John Major zatražili su od američkog predsjednika Billa Clintona da pristane na to da se zračne snage ne upotrijebe za spašavanje Srebrenice. Clintonov najuži tim prihvatio je taj prijedlog u nedjelju, 28. maja. Riječ je o onome što se nazivalo "tihim dogovorom", odnosno tajnim sporazumom. Takav pristup obrani Srebrenice nije prenesen nizozemskim vojnicima koji su ondje bili raspoređeni, niti bosanskim Muslimanima. Pitanje na koje je Mladić možda mogao dati odgovor, a možda ga je već dao nekome drugome, ne znam, jeste: Kako je znao da može učiniti ono što je učinio? Moguće je više objašnjenja: obavještajni podaci, vlastita procjena situacije ili čak informacija koju mu je prenio netko sa Zapada. Sada je vjerojatnost da će to pitanje biti u potpunosti rasvijetljeno nešto manja jer njega [Mladića] više nije moguće pitati. Ostaje nadati se da istina ipak neće biti izgubljena. 'Poticanja javnosti na emotivnu, zapaljivu reakciju'RSE: Trideset godina nakon rata Bosna i Hercegovina i dalje je duboko podijeljena, a jasno je da će Mladićeva smrt u različitim zajednicama biti dočekana na posve različite načine. Čelnik najveće stranke u Republici Srpskoj Milorad Dodik odmah je izjavio da je "Mladić ubijen". Upućuje li to na neuspjeh međunarodne pravde kakvu je provodio Haaški sud? Nice: To prije svega pokazuje postojanost snažno ukorijenjenih stavova, koji mogu biti i pristrani. Takvim tvrdnjama ne moramo pridavati veliku pozornost, pa niti ikakvu, osim ako nisu potkrijepljene dokazima. Dakle, kakve dokaze Milorad Dodik ima za tvrdnju da je Mladić ubijen? Znamo da su postojali zahtjevi za njegovo puštanje na slobodu zbog zdravstvenog stanja. Imajući u vidu težinu zločina za koje je osuđen, i to s pravom osuđen, mislim da nema mnogo prostora za prigovore na činjenicu da je premješten na liječenje, čini mi se, u bolnicu UN-a. Stoga je tvrdnja da je ubijen samo pokušaj poticanja javnosti na emotivnu, zapaljivu reakciju, što je možda relativno lako postići ako se obraćate publici koja već ima snažno ukorijenjene predrasude. Treba se prisjetiti da su prije više od 25 godina mnogi Srbi i stanovnici Republike Srpske vjerovali da je Srebrenica u potpunosti izmišljena. Potom je tokom suđenja Slobodanu Miloševiću prikazan dio snimke, a kasnije i cijela snimka koja prikazuje ubistvo šestorice vrlo mladih mladića u Trnovu, koje su počinili pripadnici "Škorpiona", jedinice koja je odgovarala srpskom zapovjednom lancu. Nakon toga mišljenje se promijenilo. Ljudi su počeli prihvaćati da je Srebrenica doista bila masakr za koji je odgovornost snosila Srbija. Jedan od vodećih srbijanskih političara sudjelovao je i na komemoraciji u Srebrenici 2015. godine, mislim da je riječ bila o tadašnjem predsjedniku ili premijeru Srbije. Zato, ne mislim da nas takvi stavovi iz Srbije trebaju iznenaditi, uznemiriti ili zabrinuti, osim ako postoje dokazi koji ih podupiru. A koliko je meni poznato, takvih dokaza trenutno nema. RSE: Koliko je opasno kada političari pokušavaju reinterpretirati događaje koji su već bili predmet pravomoćnih sudskih odluka? Nice: Mislim da je to prije svega pitanje za ljude iz same regije. Ja sam autsajder, Englez. Volio bih da sam nešto više od toga, ali to je jednostavno tako. Razumijevanje ranjivosti pojedinih područja bivše Jugoslavije i procjena mogućih posljedica takvih pojava pitanja su o kojima je bolje razgovarati s ljudima iz zemalja kojih se to neposredno tiče ili iz susjednih država. Ne želim izlaziti izvan granica vlastite stručnosti. Haaški sud 'neprocjenjiv izvor za povjesničare'RSE: Ako bi Haaški sud za 50 godina bio zapamćen samo po jednoj stvari, biste li željeli da ga se pamti po kažnjavanju počinitelja ili po ostavljanju nasljeđa istine koje politika više ne može izbrisati? Nice: Ako bih morao birati između te dvije mogućnosti, mnogo bi mi važnije bilo da ostane pouzdan i vjerodostojan zapis. Mi koji smo vodili sudske postupke, unatoč velikim teškoćama i ponekad političkim pritiscima izvana, nastojali smo uvijek ostaviti čist i vjerodostojan dokazni materijal, neovisno o pritiscima. Iako su suci uvijek govorili da nisu ondje kako bi pisali povijest, znali su da upravo to u određenom smislu čine. U tom je pogledu Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) neprocjenjiv izvor za povjesničare zbog goleme količine detaljne dokumentacije koju je prikupio. Ti su zapisi već danas dostupni za pretraživanje standardnim računalnim alatima, a razvojem umjetne inteligencije postajat će još pristupačniji istraživačima koji će, nadam se, taj zapis smatrati pouzdanim. Kažnjavanje počinitelja potpuno je odvojen element svakog pravosudnog mehanizma. Njegova je vrijednost neizvjesna i malo je vjerojatno da ono može odvratiti sljedećeg ratnog zločinca. Istrage, a možda i sami sudski postupci koji otkrivaju istinu, ipak bi mogli spriječiti neke ljude da počine ratne zločine. RSE: Može li sudska presuda sama po sebi promijeniti kolektivno sjećanje ili je njezina uloga ograničena na utvrđivanje činjenica? Nice: Da, presude mogu postati dio kolektivnog sjećanja. Za običnog građanina, koji možda nema veći interes za politiku osim povremenog izlaska na izbore, jednostavnije je znati, koliko god takvo saznanje bilo pojednostavljeno, da je Mladić osuđen za genocid. Na primjer. Ljudi tu informaciju mogu prihvatiti, živjeti s njom i smatrati je pouzdanom. Međutim, za šire društvene svrhe od same pomoći biračima u razumijevanju te teške prošlosti, mnogo je vrjedniji detaljni zapis događaja. Takav detaljan zapis iznimno je važan, premda će mnogo teže postati dijelom jednostavnog ili pojednostavljenog kolektivnog sjećanja. Sud kao Haaški danas ne bi bio osnovanRSE: Je li međunarodna pravda danas snažnija nego devedesetih godina ili su politički pritisci na međunarodne institucije veći nego ikad prije? Nice: Mislim da nema nikakve sumnje da je međunarodni poredak oslabio te da ga je svjesno potkopalo nekoliko ljudi, među kojima su (ruski predsjednik Vladimir) Putin, (predsjednik SAD Donald) Trump, a donekle i (predsjednik Kine) Xi Jinping. Po mom mišljenju, izgledi da međunarodno humanitarno pravo pozitivno utječe na razvoj svijeta znatno su smanjeni. Ne bismo trebali biti ni suzdržani niti naivni kada govorimo o razlozima zašto se to dogodilo. To se dogodilo zato što velike države ne žele da ih istražuju, sude im ili ih osuđuju male države. Točnije, njihovi pojedinačni čelnici ne žele biti podložni takvom procesu. Ne može se tvrditi da Britansko Carstvo u 19. stoljeću ne bi postupilo jednako kao Trump da su tada postojali institucije poput Međunarodnog kaznenog suda (ICC) ili Haaškog tribunala (ICTY) koje bi istraživale zločine počinjene tijekom kolonijalne ekspanzije. Stvarnost je takva da su djelovali iz onoga što je bilo vidljivo svakome tko je dublje promatrao situaciju, odlučnosti da pod svaku cijenu očuvaju vlastiti suverenitet i spriječe bilo kakvo zadiranje u njega. Time su ozbiljno oslabili neposrednu snagu međunarodnog humanitarnog prava. RSE: Kad bi se danas osnivao novi međunarodni sud po uzoru na Haaški tribunal, što biste u njegovu ustroju promijenili? Nice: Ne mislim da će takav sud danas biti osnovan. Trenutno je glavno pitanje hoće li Međunarodni kazneni sud (ICC) biti postupno oslabljen ili čak uništen, kako to priželjkuju neki politički čelnici. Ipak, budući da ste postavili pitanje, odgovorit ću na njega. Smatram da svaki novi mehanizam za utvrđivanje odgovornosti za oružane sukobe, pod pretpostavkom da bi ga velike sile dopustile, ne bi nužno trebao slijediti američki, engleski ili australski model suđenja, koji je spor. Jednako tako, ne bi trebao ni slijediti klasični europski inkvizitorni model, koji također ima brojne nedostatke, kao što mnogi ljudi znaju. Mislim da bi zanimljivo i dobrodošlo rješenje bio modernizirani inkvizitorni sustav, prilagođen današnjem vremenu obilježenom golemom dostupnošću informacija putem interneta, umjetne inteligencije i drugih tehnologija. U takvom bi takvom sistemu suci imali znatno veću ulogu i veće ovlasti za učinkovito i brzo vođenje postupaka.

Ramiza Gurdić je izgubila dva sina i supruga u genocidu u Srebrenici. Od granate tokom rata u Sarajevu je stradala kćerka Fikreta Grabovice. Na dan kada je preminuo Ratko Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske, osuđen za genocid u Srebrenici i opsadu Sarajeva, njih dvoje za Radio Slobodna Evropa govore o tragedijama koje su zadesile njihove porodice, ali i o čovjeku kojeg smatraju odgovornim za te zločine. Kažu da ne žele osvetu, jer smatraju da je istina o zločinima za koje je osuđen odgovor na njegovo nasljeđe.

Reakcije na smrt Ratka Mladića, osuđenog za ratne zločine na doživotni zatvor, kreću se od podsećanja na njegove žrtve i poruka da smrt ne briše zločine, pa do veličanja. Generalni sekretar UN Antonio Guterreš (Guterres) povodom Mladićeve smrti izrazio je "solidarnost sa žrtvama, preživelima i njihovim porodicama koje su pretrpele zločine za koje je g. Mladić proglašen krivim", rekao je Guterešov portparol Stefan Dužarik (Stephane). "Ove sudske presude su pravosnažne, a činjenice koje su njima konačno utvrđene čine deo istorijskog zapisa. Generalni sekretar ponovo poziva sve koji se nalaze na pozicijama moći da se uzdrže od poricanja ozbiljnosti presuđenih zločina", rekao je on. Gutereš snažno osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici kao istorijskog događaja, kao i sve postupke kojima se veličaju osobe koje su međunarodni sudovi osudili za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocide, dodao je Dužarik. Ratko Mladić je iza sebe ostavio veliki teret generacijama naroda iz kojeg on dolazi, izjavila je za RSE Šehida Abdurahmanović, članica Upravnog odbora Udruženja Majki enklava Srebrenica i Žepa. Abdurahmanović, čiji suprug je bio jedna od prvih civilnih žrtava u Srebrenici još 1992. godine, kaže da je Mladić sve vreme negirao da je genocid počinjen i da ona to ne može da razume. "Ne mogu razumjeti ni ove koji ga veličaju, koji su htjeli izvući ga sad iz ćelije da on umre u Srbiji, kao iz nekih humanih razloga", rekla je ona. Udruženje Majke enklava Srebrenica i Žepa saopštilo je da je Ratko Mladić umro, ali da zločini za koje je osuđen nisu umrli s njim. "Sjećanje na žrtve mora nadživjeti i njega i svaku politiku koja je pokušavala opravdati ili relativizirati ono što su međunarodni sudovi utvrdili kao činjenice", navedeno je. Dodaje se da Mladićevo nasleđe jesu žrtve, masovne grobnice, logori, proterani ljudi, razoreni životi i presude međunarodnih sudova. Majke Srebrenice i Žepe poručile su da treba govoriti i o političkom sistemu koji je Mladića stvorio, podržavao i štitio, navodeći da ga Beograd nije samo posmatrao kao nekakvog usamljenog begunca. "Ratko Mladić bio je proizvod vojne, političke i institucionalne strukture koja mu je omogućila da godinama djeluje, a nakon rata i da dugo izbjegava pravdu", ocenjeno je u saopštenju. Direktorka za međunarodnu pravda Human Rights Watcha Liz Evenson ocenila je da je "smrt Ratka Mladića podsetnik na trajnu potrebu za pravdom, istinom i reparacijama na Zapadnom Balkanu". "Puna odgovornost za tako strašne zločine, u Bosni i drugde, zahteva da vlade budu posvećene pravdi, čak i decenijama nakon samih događaja", navela Evensopn u saopštenju. U Banjaluci i Sarajevu oprečno o MladićuSrpski član Predsedništva BiH Željka Cvijanović izjavila je da će Mladić ostati upamćen kao komandant koji je "u najtežem periodu" stao na čelo Vojske RS, prenosi Radio telvizija Republike Srpske. Navela je i da se "teško oteti utisku" da je smrt haškog osuđenika između ostalog i rezultat toga što nije pušten na lečenje u Srbiju. Predsednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i bivši predsednik RS Milorad Dodik naveo je da Mladićev odlazak mnogim ljudima u Republici Srpskoj vraća sećanje na vreme u kome su se "lomili istorija, sloboda i opstanak srpskog naroda." "Zato emocija koju osjeća naš narod ostaje snažnija od svih pokušaja da se izbriše ono što ljudi nose u svom pamćenju", naveo je Dodik na mreži X. Prethodno je za TV Informer ocenio da je reč o Mladićevom "ubistvu" jer je, kako je rekao, sve ukazivalo na njegovo loše zdravstveno stanje. Dodik je rekao i da je Mladić bio komandant Vojske Republike Srpske u borbi za slobodu srpskog naroda "bez obzira što su, izmišljajući kolektivnu odgovornost, i njega strpali u priču o odgovornosti za određene događaje". Predsednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić izneo je tvrdnju da je Haški tribunal odlukom da Mladića ne pusti na lečenja u Srbiju "ubrzao" njegovu smrt. Staša Košarac, ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH i zamenik predsedavajuće Saveta ministara, koji dolazi iz Dodikovog SNSD-a, objavio je da je Mladić bio "patriota, autoritet i čovjek čije je prisustvo u najtežim vremenima našem narodu davalo snagu i ohrabrenje". "General Mladić bio je, jeste i ostaće moj komandant", napisao je Košarac na Instagramu. Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanovuković ocenio je da "Mladić ostaje čovjek čije je ime duboko upisano u našu istoriju." "Čovjek koji je, kako ga mnogi pamte, najteže trenutke svog naroda nosio na svojim plećima, koji je za svoj narod podnosio žrtvu i čije će djelo i ime nastaviti da žive", naveo je Stanivuković na mreži X. Dok je Miroslav Bojić, gradonačelnik Laktaša, grada kod Banjaluke, čak najavio na Fejsbuku da će na sednici gradske Skupštine 21. septembra predložiti da jedna od novih ulica čija će izgradnja biti završena iduće godine dobije ime po, kako je naveo, "velikanu" Ratku Mladiću. Bojić je potpredsednik SNSD-a, stranke Milorada Dodika. U Banjaluci je u večernjim satima održan pomen za Ratka Mladića u Hramu Hrista Spasitelja. Među stotinak prisutnih bio je i lider SNSD-a, Milorad Dodik. U Sarajevu je predsedavajući Predsedništva BiH Denis Bećirović naveo da "ratni zločinac Ratko Mladić ostaje upisan crnim slovima u istoriji BiH, Evrope i svijeta". "Pravosnažna presuda Haškog tribunala, suda Ujedinjenih nacija, za sva vremena je ovog ratnog zločinca i sudski svrstala među najbrutalnije ubice 20. stoljeća", naveo je Bećirović na Instagramu. Ministar odbrane BiH Zukan Helez napisao je na Fejsbuku da je umro čovek koji je iza sebe ostavio Srebrenicu, Sarajevo, masovne grobnice i hiljade uništenih života. "Smrću ne dolazi oprost. Ne brišu se masovne grobnice. Ne vraćaju se ubijena djeca. Ne vraćaju se očevi, majke, braća i sestre. Ostaje samo sramota, presuda i krvavi trag zločina", naveo je Helez koristeću u objavi i pogrdne poruke. Predsednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović izjavio je da će Mladić ostati zapamćen onako kako ga je definisala pravosnažna presuda Međunarodnog suda u Hagu. "Mladićeva smrt je još jedan trenutak u kojem moramo odlučiti šta ćemo pamtiti i, još važnije, šta nikada nećemo dozvoliti da bude zaboravljeno", naveo je on. Reakcije iz Crne GorePredsednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić objavio je na mreži X da je sinu Ratka Mladića uputio saučešće u svoje i u ime stranke Nove srpske demokratije. U Beogradu još bez zvanične reakcijeU Srbiji se oglasila Ambasada Rusije izražavajući saučešće porodici Ratka Mladića. Državni zvaničnici Srbije nisu se još oglasili povodom smrti Ratka Mladića. Ali jeste gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić, koji je napisao na Fejsbuku "Počivaj u miru, generale. Neka ti je večna slava i hvala". Reakcije opozicije u Srbiji zavise od toga sa kojeg političkog spektra dolaze stranke. Predsednik desno orijetisane Nove demokratske stranke Srbije (Novi DSS) Miloš Jovanović ocenio je da svaki odbranjeni korak RS "govori više i glasnije od haških optužbi", a da nove generacije koje Mladiću crtaju grafite "jasno govore da istina nađe svoj put". Opoziciona Stranka slobode i pravde podsetila je da je prethodna vlast, koju je činila Demokratska stranka sa partnerima, uhapsila i izručila Mladića Haškom tribunalu, gde je osuđen za niz ratnih zločina, uključujući i ubijanje više hiljada ljudi u Srebrenici. "Generacije ljudi koje nisu učestvovale u tim zločinima i koje za njih ne snose nikakvu krivicu, odrastale su i odrastaće noseći teret činjenice da se ime Srbije u svetu povezuje sa zločinima, posebno onim u Srebrenici", navedeno je. Opozicioni Zeleno-levi front (ZLF) saopštio je da Mladićevom smrću nije okončano pitanje odgovornosti za počinjene ratne zločine "Umesto počasti, ZLF poziva države institucuije da spreče svaki pokušaj glorifikacije osudjenog ratnog zločinca u javnom prostoru", navodi se. I Demokratska stranka je navela da smrt pojedinca ne menja činjenice utvrđene pred međunarodnim sudovima, niti može izbrisati odgovornost za počinjene zločine.

Ratko Mladić je iza sebe ostavio veliki teret generacijama naroda iz kojeg on dolazi, izjavila je za Radio Slobodna Evropa Šehida Abdurahmanović, članica Upravnog odbora Udruženja Majki enklava Srebrenica i Žepa. Mladić, nekadašnji general Vojske Republike Srpske, i osuđenik za genocid u Srebrenici, preminuo je u Hagu u 84. godini gdje je služio doživotnu zatvorsku kaznu za ratne zločine. Abdurahmanović, čiji suprug je bio jedna od prvih civilnih žrtava u Srebrenici još 1992. godine, kaže da je smrt Mladića "očekivana danima". "O tome se priča u stvari on otkako je zatvoren, otkako je u Hagu on umire, godinama", rekla je ona. Ona ističe da je Mladić sve vrijeme negirao da je genocid počinjen i "u ćeliji nikad nije imao pokajanja ni u jednoj rečenici". "Ja kao običan čovjek i kao žrtva genocida to zaista ne mogu razumjeti. Ne mogu razumjeti ni ove koje koji ga veličaju, koji su ga htjeli izvući sad iz ćelije da on umre u Srbiji, kao iz nekih humanih razloga", kazala je ona. Istakla je da Mladić ono što je počinio nosi sa sobom i ostavlja veliki teret budućim generacijama, a da je žrtvama bitno da za života "nije izašao iz pritvorske jedinice". "Jedino što sad možemo mi da žalimo kao žrtve genocida što je on zaista ostao u Hagu sve ove godine, što nije negdje prebačen kao recimo Krstić ili neko u neki zatvor gdje je on zaslužio da bude. On u Hagu je imao hotelski smještaj", rekla je ona. Abrdurahmanović poručuje da mu ni ona ni druge žrtve genocida ne mogu poželjeti ništa dobro. "Neka ga i tamo ako Bog da čeka ono što je zaslužio, a svi ćemo mi otići tamo jednog dana, jedni prije, jedni kasnije, ali blago onom ko ostavi iza sebe nešto dobro, on je definitivno ostavio i sebi, svojoj porodici, svom narodu nešto najgore što je mogao čovjek da učini", zaključila je ona.

Ministar spoljnih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković razgovarao je u četvrtak u u Sarajevu s američkom kongresmenkom Klaudijom Teni (Claudia Tenney) o političkoj i bezbednosnoj situaciji u BiH i regionu, ekonomskom razvoju, investicijama i jačanju partnerstva sa SAD, saopštilo je Ministarstvo spoljnih poslova BiH. Konaković je zahvalio SAD na dugogodišnjoj podršci suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH, istakavši značaj američkog angažmana za stabilnost zemlje. Posebno je upozorio na, kako je naveo, secesionističku politiku lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika i njen uticaj na državne institucije i evropski put BiH. On je istakao Dodikovo "političko oslanjanje na Moskvu, ističući da takvo djelovanje u praksi služi geopolitičkim interesima Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini i regionu", te da takvo delovanje nije u interesu ni onih koji žive u bh. entitetu Republika Srpska, ni srpskog stanovništva u BiH. Konaković i Tenu razgovarali su i o ekonomskim prilikama, privlačenju investicija, ulozi dijaspore u SAD, kao i o energetskoj bezbednosti, sa posebnim akcentom na projekat Južne gasne interkonekcije. Obe strane potvrdile su opredeljenost za dalje jačanje saradnje u oblastima bezbednosti, ekonomije, energetike, trgovine i investicija.

U Hagu je preminuo bivši komandant Vojske Republike Srpske Ratko Mladić, osuđen za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona ili običaja ratovanja tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Haški tribunal ga je osudio na doživotni zatvor 8. juna 2021. godine.

U Hagu je preminuo Ratko Mladić, osuđenik za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovečnosti, kršenja zakona ili običaja ratovanja tokom rata u Bosni i Hercegovini (BiH) od 1992. do 1995. godine, potvrdio je Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične tribunale. U saopštenju se navodi da je Mladić preminuo dok je bio hospitalizovan u Hagu, u Holandiji. Navedeno je da je u trenutku smrti čekao prebacivanje u neku državu radi izdržavanja preostalog dela kazne. Dodaje se da su holandske vlasti započele standardne procedure i istrage, kao i da je istragu naložila predsednica Mehanizma. Haški tribunal je Mladića osudio na doživotni zatvor 8. juna 2021. godine. Utvrđeno je da je kriv za genocid počinjen nad oko 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija (UN), u leto 1995. godine. Osuđen je i progon i prisilno premeštanje Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje civila tokom opsade Sarajeva, te držanje pripadnika mirovnih snaga UN-a taocima tokom bombardovanja NATO-a 1995. godine. Oslobođen je optužbe za genocid počinjen u šest bosanskohercegovačkih opština tokom 1992. godine – Prijedoru, Sanskom Mostu, Ključu, Kotor Varoši, Foči i Vlasenici. Na presudu, izrečenu 22. novembra 2017. godine, žalili su se i Haško tužilaštvo i Mladićeva odbrana. Žalbeni postupak sproveden je u avgustu prošle godine. Obe žalbe su odbijene. Tokom procesa, koji je počeo 16. maja 2012. godine i trajao 530 dana, izvedena su 592 svedoka, te predočeno oko 10.000 dokaznih materijala. Sud je u obzir uzeo i 2.000 presuđenih činjenica. Ratko Mladić je uhapšen u Srbiji 26. maja 2011. godine. Bio je najtraženiji haški begunac, koji se od pravde skrivao skoro 16 godina. Šest dana kasnije izručen je Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu. Prva optužnica protiv njega je podignuta 24. jula 1995. godine. Odbijen zahtjev za puštanje Mladića na sloboduPredsednica Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) Graciela Gatti Santana 26. avgusta je odbila zahtjev odbrane Ratka Mladića za puštanje ranije na slobodu iz humanitarnih razloga. Mladićeva odbrana je 18. augusta podnijela zahtjev kojim je zatraženo njegovo prijevremeno puštanje na slobodu iz humanitarnih razloga i transfer u određenu bolnicu ili ustanovu za palijativnu njegu u Srbiji. Zahtjev za puštanje, kako je navedeno, zasnovan je zbog vjerovatne neposredne smrti i veće i kontinuiranije prisustvo njegove porodice. Gatti Santana je u odluci istikla kako nije uvjerena da humanitarni razlozi opravdavaju izuzetnu mjeru prijevremenog puštanja, čak i uz stroge uslove. "Interesi pravde i opšta pravna načela ne zahtijevaju puštanje na slobodu samo zato što se očekuje neposredna smrt", ističe se u odluci. Ona je dodala da uzimajući u obzir posebne interese povezane s Mladićevom kaznom doživotnog zatvora, ne smatra da pravilno provođenje krivičnog pravosuđa zahtijeva humanitarno puštanje. Međunarodni rezidualni mehanizam u Hagu je i 14. maja odbio zahtjev pravnih zastupnika Ratka Mladića za privremeno puštanje na slobodu. Ko je bio Mladić?Ratko Mladić je rođen 1943. godine u Božanovićima kod Kalinovika. Završio je Vojnu akademiju u Beogradu i bio u aktivnoj vojnoj službi Jugoslovenske narodne armije (JNA). Pred početak ratova na području bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) 1991. godine, Predsjedništvo SFRJ-a unaprijedilo je Mladića u general-majora, a u aprilu 1992. godine, na samom početku rata u Bosni i Hercegovini, u general-potpukovnika. U junu 1991. godine kao komandant 9. korpusa JNA, poslan je u Knin, tokom borbi između JNA i hrvatskih snaga. U maju 1992. godine je imenovan za komandanta Glavnog štaba novoformirane Vojske Republike Srpske, na kojem je bio do decembra 1996. godine. Optužnica protiv Mladića podignuta je 25. jula 1995. godine. Druga optužnica, 14. novembra 1995, a izmijenjena optužnica donesena je 10. oktobra 2002. godine pod nazivom Predmet Ratko Mladić (IT-95-5/18-I) - "Bosna i Hercegovina" i "Srebrenica". Druga izmijenjena optužnica donesena je 1. juna 2011. da bi nakon nje uslijedile još dvije izmijenjene optužnice - 20. oktobra i 16. decembra 2011. godine.

Četiri od deset kandidata na izbornim listama moraju biti žene. Ali kada treba odlučiti ko će biti na čelu tih lista, ta pravila više ne znače mnogo. Na opštim izborima 2026. godine u Bosni i Hercegovini svega 13,5 posto žena predvode redovne kandidatske liste. To je manje i u odnosu na izbore 2022. godine, kada su žene bile na čelu 22 odsto kandidatskih listi. Duška Jurišić, nositeljica liste Naše stranke za Skupštinu Kantona Sarajevo, smatra da broj žena koje predvode liste zavisi isključivo od rukovodstva političkih partija. "U velikom broju političkih partija očekuje se apsolutna poslušnost i lojalnost vođi. Veliki broj žena spreman je da iznese svoje mišljenje i kaže šta misli. To je nešto što bosanskohercegovačkoj politici još uvijek ne odgovara", kaže ona. Vjeruje da bi veće učešće žena u politici bilo korisno za bosanskohercegovačko društvo, ali smatra da među političkim liderima još uvijek nema dovoljno svijesti i konkretnog interesa da žene u većoj mjeri budu postavljene na kandidatske liste. 'Spremnost da se iznese vlastiti stav moguća prepreka'Jurišić navodi da u Bosni i Hercegovini postoji veliki broj "sposobnih i politički zainteresovanih" žena koje žele da utiču na politički i društveni život. Njihova spremnost da iznesu vlastiti stav, kako kaže, može predstavljati prepreku u partijama u kojima se od članova očekuje visoka lojalnost lideru. Jurišić odbacuje i tezu da birači nisu spremni da glasaju za žene. "Mislim da nije do birača. Mislim da nije do glasača, već do rukovodstava partija. I dalje imamo značajan broj birača koji bira osobe, a pri tome ih ne bira po polnom osnovu, da li je u pitanju žena ili muškarac, nego zato što im vjeruju i vjeruju da će ispuniti svoja obećanja", istakla je Jurišić. Zakon garantuje da najmanje 40 odsto kandidata budu žene. No, kako ističu sagovornici RSE, politička moć, novac i ključne odluke unutar stranaka se i dalje nalaze u rukama muškaraca. Posljednji Gender indeks za BiH, koji su izradile Agencija za statistiku BiH i Agencija za ravnopravnost polova BiH pokazuje da žene u Bosni i Hercegovini i dalje znatno rjeđe od muškaraca dolaze na mjesta sa kojih se odlučuje o zakonima, novcu i vođenju institucija. Antirodni narativi i 'fasada' uspjehaDragana Dardić, aktivistkinja za ljudska prava žena iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka, za RSE ocjenjuje kako je mali broj žena na čelu kandidatskih listi dio trenda koji je u Bosni i Hercegovini prisutan godinama. "Mi o muškoj dominaciji u Bosni i Hercegovini u politici svjedočimo posljednjih 30 godina", rekla je, dodajući, da su u posljednjih nekoliko godina ponovo izraženiji "konzervativni i antirodni narativi", koji ženama dodjeljuju uloge isključivo u krugu porodice, a ne u javnoj sferi. "Konzervativni i antirodni narativi posljednjih godina veličali su tradicionalnu porodicu u kojoj se žena posmatra kao osoba odgovorna za djecu, domaćinstvo i brigu o porodici, a ne kao neko ko treba da djeluje u javnom i političkom prostoru", kaže Dardić za Radio Slobodna Evropa. Poseban problem, prema njenoj ocjeni, predstavljaju same političke partije i njihova interna pravila. Dardić smatra da žene često dobijaju mjesta na listama koja im omogućavaju da ispune zakonski propisanu kvotu, ali ne i stvarnu šansu da budu izabrane. "Na primjer, nosiocu liste u jednoj izbornoj jedinici je praktično garantovano da on i bude izabran. Žene su tu, uglavnom, dole negdje u sredini da se popuni ta kvota od minimalno 40 odsto", rekla je Dardić. Prema njenim riječima, posebno je problematično to što su nosioci lista, kao najvidljivije pozicije na glasačkom listiću, u više od 85 odsto slučajeva muškarci. Ona smatra da je razlog tome što se u političkim partijama unaprijed dogovaraju pozicije na listama, uključujući i to ko će biti nosilac liste, ko će zauzeti koje mjesto i ko će biti na kompenzacionim listama. "Naš izborni sistem i političke partije su i dalje poprilično tvrdokorne i poprilično muško orijentisane", zaključila je Dardić. Gdje završava novac namijenjen ženama?U analizi Transparency Internationala BiH, objavljenoj početkom ove godine, političke stranke više od 70 odsto svojih prihoda ostvaruju iz javnih budžeta, ali da postoji malo transparentnosti i odgovornosti kada je riječ o trošenju novca namijenjenog unapređenju političkog učešća žena. Damjan Ožegović iz te organizacije podsjeća da Zakon o finansiranju političkih stranaka predviđa poseban finansijski podsticaj za manje zastupljeni pol. Prema zakonu, deset odsto novca koji stranke dobijaju iz javnih sredstava, raspodjeljuje se prema broju mandata koje osvoje pripadnici manje zastupljenog pola. Međutim, kako navodi Ožegović, ne postoji obaveza da se taj novac zaista ulaže u njihovo političko osnaživanje. "Sporno je to što nije propisano da se taj novac mora trošiti za aktivnosti organizacija žena, za unapređenje njihovog položaja unutar političkih stranaka ili za povećanje njihove vidljivosti", kaže Ožegović za Radio Slobodna Evropa. Dodaje i da je "jasno da se sredstva koja bi trebalo da osnaže učešće žena u politici ne koriste nužno u te svrhe, već prema nahođenju stranačkih lidera". Ožegović podsjeća da Izborni zakon BiH garantuje zastupljenost žena na kandidatskim listama, ali ne propisuje ko mora biti nosilac liste. To znači da politička partija može u potpunosti poštovati zakon i istovremeno na čelo gotovo svih listi postaviti muškarce. Zakoni postoje, rezultati izostajuBosna i Hercegovina ima propisane rodne kvote u političkom životu. Zakon o ravnopravnosti polova propisuje da se ravnopravna zastupljenost smatra postignutom kada je manje zastupljeni pol zastupljen sa najmanje 40 odsto u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti, političkim strankama i drugim javnim institucijama. Slično propisuje i Izborni zakon BiH, prema kojem najmanje 40 odsto kandidata na izbornim listama mora pripadati manje zastupljenom polu. Zakon precizno određuje i njihov raspored na listama, pa tako među prva dva kandidata mora biti najmanje jedna osoba manje zastupljenog pola, među prvih pet najmanje dvije, a među prvih osam najmanje tri. Pored toga, politički subjekti dužni su da u izbornim kampanjama obezbijede ravnopravnu promociju kandidata oba pola. Međutim, kako navodi Transparency International BiH u svom istraživanju, ne postoje efikasni mehanizmi koji bi osigurali provođenje te odredbe. I pored takvog zakonskog okvira, žene su i dalje daleko od zakonom predviđenih 40 odsto zastupljenosti u institucijama vlasti. Prema podacima koje navodi Transparency International BiH, nakon opštih izbora 2022. godine, žene su činile svega 16,66 odsto poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. U Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH žene su činile 26,5 odsto zastupnika, dok je njihov udio u Narodnoj skupštini Republike Srpske iznosio 18 odsto. Slična slika je i u izvršnoj vlasti. U mandatu od 2022. do 2026. godine, u Savjetu ministara BiH bila je samo jedna žena među devet ministara, dok su u vladama Republike Srpske i Federacije BiH žene zauzimale po četvrtinu ministarskih pozicija. Iako je posljednjih godina bilo određenog napretka u političkoj zastupljenosti žena, podaci pokazuju da je njihova stvarna politička moć i dalje znatno manja nego u zemljama Evropske unije.