Političke nesuglasice, blokada i zastoj na evropskom putu. Ovo su glavna obilježja bosanskohercegovačke političke scene tokom 2025. godine. Jedan od razloga je raspad koalicije na nivou države, zbog čega su sjednice Vijeća ministara BiH vrlo često otkazivane, a na sjednicama parlamenta nisu usvajani zakoni refomskog karaktera. Paraliza vlasti je dovela i do višemjesečnog zastoja na evropskom putu. Evropska komisija je krajem godine odobrila Reformsku agendu Bosne i Hercegovine, ključni korak za dobijanje 976,6 miliona eura iz okvira Instrumenta EU za reforme i rast, dokument oko koga u BiH nije bilo dogovora skoro dvije godine. Status kandidata za EU, BiH je dobila u decembru 2022, te su pregovori o članstvu odobreni u martu 2024. godine. No, pregovori i dalje nisu počeli, jer uslovi koji je zemlja dobila u preporuci Evropske komisije - imenovanje glavnog pregovarača, te usvajanje zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu, do danas nisu ispunjeni. Bez toga, kako su izričito naglasili više puta iz Evropske unije, Bosna i Hercegovina neće moći računati na pristupne pregovore sa EU. Uz sve to, 2025. godina prošla je i sa učestalim međunarodnim upozorenjima o izloženosti zemlje ruskom i rastućem kineskom uticaju. Šta se dešavalo na političkom planu?Već u januaru se raspala koalicija na državnom nivou koju su činili Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH i stranke Trojke okupljene oko Socijaldemokratske partije (SDP, Narod i Pravda, te Naša stranka). Bio je to rezultat višemjesečnog nagomilavanja političkih sukoba i blokada. SNSD je kao odgovor na poništavanje neustavnih entitetskih zakona o državnoj imovini blokirao, paralizirao ili osporavao rad državnih institucija, uključujući rad krivičnog Suda BiH i državne policijske agencije SIPA-e. Posebna meta vlasti u RS bio je Ustavni sud BiH nakon odluka kojima je spriječio pokušaj neustavnog prenosa nadležnosti ili državne imovine na ovaj entitet. Entitetska vlast je početkom godine pokušala uvesti i registar "stranih agenata" po uzoru na Rusiju i kriminalizovala je klevetu, ugrožavajući time slobodu izražavanja i udruživanja. Kako su radile institucije BiH?Poslanici SNSD-a vrlo često su bojkotovali ili glasali protiv prijedloga zakona. Dodatne tenzije izazvala je smjena kadrova ove stranke iz rukovodstva državnog parlamenta, kao i pokušaji dogovora stranaka iz Federacije BiH sa opozicijom iz RS o prekompoziciji vlasti. Paralelno, HDZ BiH insistirao je na izmjenama Izbornog zakona radi osiguranja "legitimnog predstavljanja Hrvata". Presuda Miloradu Dodiku i eskalacija krizeSud BiH je osudio Milorada Dodika u februaru na zatvorsku kaznu i višegodišnju zabranu političkog djelovanja zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika. Sudski proces protiv Dodika je počeo nakon što je on u julu 2023. godine potpisao ukaz kojim su na snagu stupila dva zakona, usvojena prethodno u entitetskom parlamentu. Radi se o zakonskim aktima kojima se odluke visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini i Ustavnog suda BiH ne primjenjuju na području RS. Entitetske vlasti su nakon presude donijele nove zakone kojima se pokušalo onemogućiti djelovanje državnih pravosudnih institucija i bezbjednosnih agencija na teritoriji entiteta. Uslijedile su istrage Tužilaštva BiH zbog sumnje na napad na ustavni poredak, a Sud BiH je u tom periodu izdao i potjernice za Dodikom, tadašnjim predsjednikom RS. Na potjernici su bili i Nenad Stevandić, predsjednik entitetskog parlamenta, te Radovan Višković, tadašnji predsjednik Vlade RS, zbog neodazivanja na pozive pravosudnih organa i opstrukcije istraga. Sva trojica su, iako na potjernici, u više navrata prelazili državnu granicu, a nikada zvanično nije odgovoreno na koji način su to radili. Međunarodni pritisci i deeskalacijaU oktobru su Sjedinjene Američke Države ukinule sankcije Miloradu Dodiku i još 48 osoba iz njegovog bliskog porodičnog, političkog i privrednog okruženja. Nakon toga, svi zakoni doneseni u RS, a koji su bili neustavni, su povučeni. Inače, Dodiku je polovinom avgusta i zvanično oduzet mandat na funkciji predsjednika RS, a kaznu od godinu dana zatvora je otkupio za oko 16 hiljada evra. U novembru su održani i prijevremeni izbori za novog predsjednika RS, ali je Centralna izborna komisija poništila rezultate glasanja zbog izbornih malverzacija na više od 160 biračkih mjesta. Na ovim lokacijama bi trebali biti održani ponovljeni izbori. Evropski put u zastoju i na kraju godineBiH je propustila sve šanse da u toku 2025. godine bude otvoren proces pristupnih pregovora. Krajem septembra, jedva je pronađen kompromis da Savjet ministara Bosne i Hercegovine usvoji Reformsku agendu koja je jedan od preduslova da BiH dobije sredstva iz Plana rasta Evropske unije za Zapadni Balkan. Time neće biti izgubljeno dodatnih oko 100 miliona evra iz fonda koji je za BiH prvobitno iznosio blizu milijardu evra. Prethodno je BiH izgubila 108 miliona evra u julu, jer nije ispunila rokove za donošenje reformske agende, a taj novac je preusmjeren drugim državama u regiji. Vlasti u BiH nisu mogle da se dogovore o planu reformi gotovo dvije godine, jer se entiteti i kantoni spore oko nadležnosti, zakona i reformi u više sektora, poput obrazovanja, socijalne politike i tržište rada. Do sada nisu usvojeni ni zakoni koje je Evropska komisija označila kao uslov za otvaranje pregovaračkih poglavlja. Nije imenovan ni glavni pregovarač niti uspostavljena funkcionalna pregovaračka struktura. BiH se nije uskladila ni sa vanjskom politikom EU, što, između ostalog, znači i sankcije BiH prema Rusiji, kojima se protive predstavnici RS, te uvođenje viza za državljane Turske ili arapskih zemalja, čemu se protive vladajući iz Federacije BiH. EU traži i brisanje ustavne etničko-teritorijalne diskriminacije kod izbora članova Predsjedništva BiH, reformu državnog krivičnog Suda BiH i Ustavnog suda BiH. Brisel insistira i na funkcionalnijim državnim institucijama. To podrazumijeva i popunjavanje Ustavnog suda BiH kojem godinama nedostaju dva suca iz Republike Srpske, a koje entitetske vlasti ne žele ni predložiti. Sve su to ključni elementi bez kojih, poručuju iz EU, nema nastavka pregovora. Izborna 2026. godinaU Bosni i Hercegovini bi u oktobru 2026. trebali da se održe opšti izbori. Kako ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa politički analitičar Adnan Huskić, izborna, 2026. godina se događa "u složenom međunarodnom okruženju". On zaključuje kako bi i izbori 2026. godine, mogli donijeti i promjene, što bi moglo uticati i na smanjenje "konfliktnog narativa" u zemlji. Inače, za taj izborni proces se očekuje da će, prvi put u istoriji zemlje, biti proveden uz pomoć naprednih tehnologija, poput biometrijske identifikacije birača i optičkog skeniranja glasačkih listića.

Požari, tragedije, protesti... Ovo su neki od događaja koji su obeležili 2025. godinu u regionu iz objektiva novinara Balkanskog servisa Radija Slobodna Evropa.

Prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske će biti održani 8. februara 2026. godine, na 136 biračkih mjesta u 17 gradova i opština u ovom bh. entitetu, saopštila je u srijedu je Centralna izborna komisija (CIK) Bosne i Hercegovine. Izbori će biti ponovljeni na tim mjestima jer je CIK utvrdio niz zloupotreba prilikom glasanja na izborima 23. novembra. Ova biračka mjesta se nalaze u izbornim jedicama Prijedor, Laktaši, Banja Luka, Doboj, Stanari, Lopare, Ugljevik, Osmaci, Zvornik, Vlasenica, Bratunac, Nevesinje, Gacko, Rudo, Bileća i Milići, kao i jedno u Brčko Distriktu. Istovremeno, saopšteno je da je Sud BiH odbio žalbe Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Srpske demokratske stranke (SDS) na odluku CIK-a o poništavanju rezultata prijevremenih izbora. SNSD je od Apelacionog odjeljenja tražio da se poništi odluka o ponavljanju izbora, dok su iz SDS-a tražili da se ponove izbori u potpunosti u Zvorniku, Doboju, Bratuncu i Laktašima – mjestima gdje su nepravilnosti bile najizraženije. Kandidat SNSD-a, Siniša Karan, trenutni entitetski ministar za visoko obrazovanje i naučno-tehnološki razvoj, pobijedio je kandidata SDS-a Branka Blanušu prema preliminarnim rezultatima izbora. Ipak, obzirom da je sa ponavljanjem izbora poništeno oko 16 hiljada glasova razlike u korist Karana, ostaje mogućnost da novo glasanje preokrene rezultat izbora. Kako je saopšteno iz CIK-a, za ponavljanje izbora će biti potrebno 600 hiljada maraka (oko 300 hiljada evra), te će zahtjev za ovim novcem tokom dana biti dostavljen Ministarstvu finansija i trezora BiH. Ponovni izbori provode se na osnovu istih kandidatskih listi i istih izvoda iz Centralnog biračkog spiska koji su korišteni na poništenim izborima. Prijevremeni izbori u RS su provedeni jer je Miloradu Dodiku oduzet mandat predsjednika, nakon što je postala pravosnažna presuda protiv njega zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika.

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine podiglo je dvije odvojene optužnice za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, koje se odnose na događaje tokom rata u Bosni i Hercegovini na područjima Ključa i Žepča. Optuženi za zločine u Ključu se terete da su u julu 1992. lišili života više desetaka civila i vršili nečovječna postupanja prema nezakonito zatočenim civilima, čime su vršili progon civilnog stanovništva te počinili krivično djelo zločini protiv čovječnosti. Za zločine protiv čovječnosti na području te općine Ključ optuženi su Braco Marić, Dragan Vukić "Rosin", Ranko Samardžija, Savo Jokić, Mišo Adamović i Milorad Kaurin "Karlo". Svi optuženi su državljani BiH, dok Kaurin ima i državljanstvo Srbije, saopštilo je Tužilaštvo 31. decembra. Optuženi se terete kao izravni izvršitelji za zločine počinjene 10. jula 1992. kada su tokom vojno-policijske akcije Vojske Republike Srpske u selima Gornji i Donji Biljani civili muškarci bošnjačke nacionalnosti odvedeni u nezakonito zatočenje u zgradu škole u Donjim Biljanima. Prema optužnici, optuženi su, zajedno ili pojedinačno, u više navrata, uz upotrebu oružja, nasilno izvodili zarobljenike pojedinačno ili u manjim grupama na lokacije u blizini škole, gdje su osobno učestvovali u ubistvima civila. Tijela ubijenih civila odvezena su s tih lokacija, a nakon rata pronađena i ekshumirana. Optužnica za ratne zločine na području ŽepčaU drugom predmetu, Tužiteljstvo BiH podiglo je optužnicu protiv državljanina BiH Mirsada Šestića zbog ratnih zločina počinjenih tokom sukoba između Armije Republike BiH i Hrvatskog vijeća obrane na području Žepča. Optuženi se tereti da je, u svojstvu komandanta 2. bataljona 303. brdske brigade Armije BiH, 16. augusta 1993. naredio napad na mjesto Kiseljak u općini Žepče, tokom kojeg su pripadnici Armije RBiH ubili šest civila, uglavnom starije životne dobi, među kojima su bile dvije žene i djevojčica od 13 godina, te ranili tri žene hrvatske nacionalnosti. Nakon toga, prema optužnici, Šestić je naredio zarobljavanje civila i formiranje "živog štita" u kojem je bilo oko dvadeset civila, među kojima i maloljetnici, djeca mlađa od pet godina te beba stara nekoliko mjeseci. Koristeći civile kao štit, pripadnici Armije RBiH pucali su prema pripadnicima HVO-a, usljed čega je došlo do smrti jednog i ranjavanja dvoje civila. Optuženi se tereti i za zarobljavanje, zlostavljanje i nanošenje tjelesnih povreda civilnom licu koje je obavljalo poslove novinara. Obje optužnice proslijeđene su na potvrđivanje Sudu Bosne i Hercegovine.

Koji su izazovi mladih glumaca u Bosni i Hercegovini? Šta znači kada te pogura algoritam? Mladi glumac Kerim Čutuna je s filmskih setova dospio u donerhanu, a od radnika godina vrtoglavo do zvijezde TikToka i Instagrama. Danas secira društvenu zbilju i daje tačnu dijagnozu društva.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (BiH) podiglo je optužnicu protiv Mensuda Kelešture zvanog "Keli" i Hazima Jašarevića zvanog "Šimek" zbog zločina nad civilima hrvatske nacionalnosti u Vitezu 1993. godine. Tužilaštvo ih tereti da su za vrijeme rata i oružanog sukoba između Armije Bosne i Hercegovine (ARBiH) i Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) u svojstvu komandira ARBiH, postupali protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata. Kelešturu kao komandira 325. brdske brigade ARBiH i Jašarevića kao komandira Brigadne artiljerijske grupe iste brigade Tužilaštvo tereti za granatiranje civila u Vitezu tokom juna 1993. godine. U artiljerijskom napadu na dječije igralište poginulo je osmoro djece, a ranjeno petoro. "Optuženi su da su sudjelovali u artiljerijskom napadu na civilne objekte nastanjene stanovništvom hrvatske nacionalnosti, uslijed čega je nakon dejstvovanja minobacača 120 mm, od eksplozije granate na dječjem igralištu, smrtno stradalo osmero djece hrvatske nacionalnosti, od kojih je petero ubijeno odmah te još troje ubrzo preminulo od posljedica ranjavanja, a ranjeno petero djece koja su se nalazila na igralištu", navodi se u saopštenju. Najmlađa žrtva je imala 12, a najstarija 18 godina. Stradanje djece u Vitezu do sada nije bilo dio nijedne optužnici, niti presude pred domaćim pravosuđem ili Haškim tribunalom. Optuženi se terete za krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 173. Krivičnog zakona BiH. Optužnicu treba potvrditi Sud BiH.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je 25. decembra optužnicu protiv 12 fizičkih i šest pravnih osoba zbog sumnje da su u periodu od 2017. do 2024. prali novac stečen organiziranim kriminalom i neovlaštenim prometom opojnih droga, saopćili su u četvrtak iz Tužilaštva BiH. Prema navodima optužnice, osumnjičeni su u Bosnu i Hercegovinu unijeli više od šest miliona konvertibilnih maraka (više od tri miliona eura), skrivenih u vozilima ili drugim metodama prijenosa preko granice, a zatim su novac integrirali u zakonite tokove kupovinom i izgradnjom nekretnina, poslovnim aktivnostima više kompanija, te trgovanjem i "rudarenjem" kriptovaluta. Tužilaštvo navodi da su osumnjičeni koristili kriptiranu aplikaciju SKY Ecc radi međusobnog dogovora o izvršenju krivičnih djela. Blokirano je i privremeno oduzeto više nekretnina, vozila, predmeta visoke vrijednosti i kriptovaluta, u saradnji s partnerskim institucijama, navodi se u saopćenju Tužiteljstva. Optuženi se terete za organizirani kriminal prema članu 250., u vezi s pranjem novca iz člana 209. Krivičnog zakona BiH. Među optuženima su Elmedin Karišik (1990), Seid Hadžibajrić (1994), Mehmed Dedić (1990), Emir Karišik, zvani Eka (1982), Edin Brbutović (1985), Bojan Veselinović, zvani Boki (1981), Edina Karišik (1985), Emina Rogo (1992), Muris Bešlagić (1977), Ognjen Orašanin, zvani Ogi i Oras (1978), Adis Đonko (1971) i Selma Maglić (1990). Optužnicom su također obuhvaćena pravna lica Plaza Group d.o.o. Sarajevo, Arijans d.o.o. Sarajevo, Parking Tim d.o.o. Sarajevo–Vogošća, Europark d.o.o. Sarajevo–Vogošća, Šemrani d.o.o. Sarajevo i Brand Vision d.o.o. Sarajevo. Kantonalni sud u Sarajevu odredio je u februaru mjere zabrane bivšem gradonačelniku sarajevske opštine Stari Grad Ibrahimu Hadžibajriću, njegovom sinu Elmedinu Karišikute te Seidu Hadžibajriću. Optužnicu treba potvrditi Sud BiH.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu protiv Dragana Jevtića, Slavke Bogićevića i Damjana Lazarević iz Zvornika zbog učestvovanja u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine. Tužilaštvo ih tereti da su za vrijeme širokog i sistematičnog napada Vojske Republike Srpske i Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a na području zaštićene zone UN-a Srebrenica, svjesno pružali pomoć u počinjenju genocida nad žrtvama bošnjačke nacionalnosti nakon pada zaštićene zone. "Optuženi su da su svojstvu zapovjednika Inžinjerske čete unutar Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), sredinom mjeseca jula 1995. godine, učestvovali u pripremi lokacija za masovne egzekucije, kao i osiguranju mehanizacije i vojnika za izvršenje ukopa tijela strijeljanih žrtava genocida u Srebrenici i to na lokalitetu Orahovac najmanje 860 žrtava, na lokalitetu Petkovci -brana, najmanje 815 žrtava, na lokalitetu Kozluk - šljunkara najmanje 844 žrtve i lokalitetu Pilica -Branjevo najmanje 1752 žrtve", navodi se u saopštenju Tužilaštva BiH. Optuženi se terete i za uklanjanje tijela sa primarnih lokacija ubistava i njihovo premještanje u sekundarne grobnice na području Zvornika. "Također se terete da su tokom mjeseca septembra i oktobra 1995. godine, djelujući u koordinaciji i dogovoru sa strukturama Zvorničke brigade i glavnog štaba VRS, organizirali i učestvovali u uklanjanju tijela ubijenih sa primarnih lokacija, u najmanje 24 sekundarne grobnice na širem području Zvornika, sa ciljem skrivanja počinjenog zločina i otežavanja pronalaska posmrtnih ostataka", navodi se u saopštenju. Sud BiH treba potvrditi optužnicu. Genocid u Srebrenici, počinjen u julu 1995. godine, odnio je živote više od 8.000 Bošnjaka. Haški tribunal je za zločine u zaštićenoj zoni UN-a osudio 16 osoba, od kojih sedam za genocid, dok su posmrtni ostaci žrtava pronađeni u više od 80 masovnih grobnica na području Srebrenice, Bratunca i Zvornika. Za genocid i zločine u Srebrenici do sada je osuđeno više od 50 osoba na ukupno više od 700 godina zatvora, uključujući bivšeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koji su u Hagu pravosnažno osuđeni na doživotni zatvor.

Bosanskohercegovački entiteti, Federacija BiH i Republika Srpska, planiraju se u 2026. godini zadužiti za oko 2,3 milijarde eura, iako već otplaćuju postojeći dug veći od 6,3 milijarde eura. Ekonomisti upozoravaju da se nova zaduženja ne koriste za razvojne projekte, već za pokrivanje budžetskih rupa. "Kad je svrha zaduženja samo krpljenje budžeta, to je problem. Jeftinije bi bilo zadužiti se kod Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), jer su kamate niže, ali MMF traži reforme", kazao je za Radio Slobodna Evropa Aziz Šunje, profesor na sarajevskom Ekonomskom fakultetu. Kakvi su planovi za 2026. godinu?Narodna skupština Republike Srpske je 17. decembra usvojila budžet za 2026. godinu u iznosu od oko 3,8 milijardi eura, uz planirano novo zaduženje od najmanje 864 miliona eura. Prema podacima entitetskog Ministarstva finansija, Republici Srpskoj u 2026. na naplatu dolazi oko 803 miliona eura obaveza, uključujući 300 miliona eura euroobveznica izdanih na Londonskoj berzi 2021. godine. Budžet Federacije BiH za 2026. godinu još nije usvojen u entitetskom parlamentu, a Vladin prijedlog je da on iznosi 4,54 milijarde eura, od čega će nedostajućih oko 1,5 milijardi razlike između planiranih prihoda i rashoda biti nadomješteno zaduženjem na domaćem i stranom tržištu. Federacija BiH je ranije projektirala budžet od oko 3,68 milijardi eura, uz novo zaduženje od približno 200 miliona eura. Iako su u okvirnim budžetskim planovima za naredne tri godine oba entiteta najavila smanjenje zaduživanja, aktuelni budžeti pokazuju suprotan trend. Dva entiteta su se tokom 2025. godine oslanjala na trezorske zapise i obveznice. Federacija BiH emitirala je trezorske zapise ukupne vrijednosti oko 102 miliona eura, dok se Republika Srpska zadužila oko 300 miliona eura kroz domaće vrijednosne papire. Republika Srpska već se dva puta zadužila na međunarodnim tržištima, na Londonskoj burzi 2021. i Bečkoj burzi 2018. godine. Ove godine, Federacija BiH plasirala je na Londonskoj burzi svoje prvo izdanje euroobveznica od 350 milijuna eura. Koliko je dužna BiH?Državni nivo nema izravne nadležnosti u ekonomiji, infrastrukturi, socijalnim pitanjima ili obrazovanju, koja su u nadležnosti entiteta i kantona, te se stoga ne zadužuju BiH, već njeni entiteti. Određeni dio duga entiteta se "knjiži" na državu, preko koje Federacija BiH i Republika Srpska otplaćuju svoj dug. Ukupni vanjski dug prema stranim kreditorima, među kojima su najveći Europska investicijska banka (EIB), Svjetska banka (WB) i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), iznose oko 4,6 milijardi eura. Vanjski dug Federacije BiH iznosi oko 2,58 milijardi eura u 2024. godini, dok se konačni podaci za 2025. godinu čekaju. Struktura pokazuje pad vanjskog duga Federacije BiH na 620 miliona eura, dok dug krajnjih korisnika, kao što su javna poduzeća, kantoni i općine raste na 1,95 milijardi eura. Vanjski dug Republike Srpske porastao je na 2,04 milijarde eura u 2024. godine, s dominantnim udjelom Vlade RS od 1,51 milijardu dok je dug krajnjih korisnika manji. Otplata vanjskog duga u oba entiteta pokazuje rastući pritisak na javne financije. Federacija BiH je 2024. godine izdvojila rekordnih 452 miliona eura za otplatu, što je gotovo dvostruko više nego 2020. godine. Republika Srpska je u 2023. imala nagli skok otplate na 420 miliona eura, što je značajno iznad prosjeka prethodnih godina. Unutrašnji dugovi od oko 1,72 milijarde eura dodatno kompliciraju sliku. Federacija BiH je u 2024. godini imala unutrašnji dug od 719 miliona eura, što je značajan rast u odnosu na 349 miliona iz 2022. godine. Republika Srpska imala je unutarnji dug od oko 1,05 milijardi eura u 2023. i 2024., nakon rasta sa 730 miliona u 2021. godinu. Ovi trendovi ukazuju na rastuću ovisnost od domaćih izvora financiranja, budući da se BiH, odnosno njeni entiteti nisu zaduživali kod Međunarodnog monetarnog fonda od 2020. godine. Obaveze po vrijednosnim papirima pokazuju da entiteti ulaze u period intenzivnih otplata. Federacija BiH će u 2027. morati vratiti 113 miliona eura, a u 2029., čak, 163 miliona eura unutrašnjeg duga po obveznicama. Republika Srpska suočava se s još većim iznosima koju čeka otplata 223 miliona u 2027. godini i 220 miliona u 2029. godini. Koliko je posuđeno za investicije?Dugovi javnih poduzeća i institucija za infrastrukturne i druge projekte dostižu oko dvije milijarde eura. U ovaj dug nisu uračunata dugovanja za poreze i doprinose koja su višestruko veća, te, naprimjer, samo pet rudnika uglja u vlasništvu Federacije BiH duguje Poreznoj upravi ovog entiteta oko 610 miliona eura. U Federaciji BiH, Autoceste duguju kreditorima 1,1 milijardu eura, dok Željeznice FBiH i Ceste FBiH zajedno duguju više od 400 miliona eura. U Republici Srpskoj, Elektroprivreda duguje 106 miliona eura, dok Autoceste i Putevi zajedno duguju gotovo 150 miliona. Ovi dugovi ukazuju na sistemsku ranjivost javnih kompanija koje se oslanjaju na kredite za financiranje osnovnih funkcija i izgradnje nove infrastrukture. Bruto domaći proizvod (GDP) BiH je prošlih godina iznosio oko 25 milijardi eura, pri čemu je sličan onom u Albaniji i otprilike tri puta veći od BDP-a Kosova ili Crne Gore. Skoro četiri puta je manji od GDP-a Hrvatske, koja je članica Europske unije i eurozone.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (BiH) podiglo je optužnicu protiv Radislava Krstića, osuđenika za genocid i nekadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS), za zločine počinjene na području istočnobosanske opštine Sokoloac 1992. godine. Krstić, koji je prvi osuđenik za delo genocida u Srebrenici, tereti se za zločine počinjene nad bošnjačkim stanovništvom u napadu na selo Novoseoci, kod Sokolca. Tada je bio komandant Druge romanijske motorizirane brigade VRS, dok se napad dogodio 21/22. septembra 1992. godine. Nakon napada, žene i djeca odvojeni su od muškaraca, a zarobljeni muškarci vojnim kamionima transportovani na smetljište na lokaciji Ivan Polje, gdje su strijeljani i ubijeni pucanjem iz vatrenog oružja. Na navedenoj lokaciji ubijene su 44 žrtve, od kojih je najmlađi ubijeni imao 14 a najstariji 77 godina. Tijela 43 žrtve ekshumirana su i pronađena, dok se za posmrtnim ostacima jedne žrtve još uvijek traga. Tužilaštvo takođe navodi da je tokom počinjenog zločina izvršeno pljačkanje i uništavanje imovine, a mjesna džamija je porušena, a tijela žrtava zakopana na deponiji Ivan Polje. Krstić se tereti da je "planirao, naredio, počinio, podstrekavao i pomagao u planiranju, pripremanju, činjenju i prikrivanju ratnog zločina" počinjenog nad stanovništvom Novoseoca. Podsjetimo, Krstić je uhapšen 2. decembra 1998. godine i prebačen u pritvor u Hagu, a pravosnažno je pred Međunarodnih sudom za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije u Hagu, osuđen u aprilu 2004. godine. Priznao je odgovornost za zločin i izjavio da se kaje. Osuđen je na 35 godina zatvora, a kaznu trenutno služi u zatvoru u Estoniji. Novembra 2024. godine obratio se sudu sa poslednjim zahtjevom za prevremeno puštanje na slobodu. ""Ako jednog dana budem pušten, i ako se sa tim saglasi predsjednica Mehanizma i ako to dopuste porodice žrtava, želio bih da se još jednom u životu nađem u Potočarima, da se poklonim sjenima žrtvama i zamolim za oproštaj", naveo je Krstić u pismu predsednici suda. Februara 2025. godine Međunarodni rezidualni mehanizam u Hagu, naslednik Haškog suda, odbio je njegov zahtjev.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu protiv dvojice bivših pripadnika Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) – Zorana Simanića zvanog Zajdo i Dragana Jovića zvanog Mujo, zbog pomaganja u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine. Tužilaštvo ih tereti da su za vrijeme širokog i sistematičnog napada Vojske Republike Srpske i Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a na području zaštićene zone UN-a Srebrenica, svjesno pružali pomoć u počinjenju krivičnog djela genocida nad žrtvama bošnjačke nacionalnosti nakon pada zaštićene zone. "U julu 1995., u svojstvu pripadnika Zvorničke brigade VRS-a, učestvovali su u zarobljavanju i prisilnom zatvaranju više od 829 bošnjačkih muškaraca i dječaka u fiskulturnu salu škole u naselju Roćević u opštini Zvornik, njihovom transportu na mjesto egzekucija", navodi se u saopštenju. Njih dvojica se, prema Tužilaštvu, terete da su, pucajući iz vatrenog oružja, učestvovali u strijeljanju zarobljenika na lokalitetu šljunkare na obali Drine u naselju Kozluk, nakon čega su njihovi posmrtni ostaci premješteni u više sekundarnih masovnih grobnica. Optuženi se terete za krivično djelo genocid iz člana 171. Krivičnog zakona BiH, u vezi s članom 180. stav 1. i članom 31. istog zakona. Oba optužena imaju državljanstvo Bosne i Hercegovine i Srbije. Genocid u Srebrenici, počinjen u julu 1995. godine, odnio je živote više od 8.000 Bošnjaka. Haški tribunal je za zločine u zaštićenoj zoni UN-a osudio 16 osoba, od kojih sedam za genocid, dok su posmrtni ostaci žrtava pronađeni u više od 80 masovnih grobnica na području Srebrenice, Bratunca i Zvornika. Za genocid i zločine u Srebrenici do sada je osuđeno više od 50 osoba na ukupno više od 700 godina zatvora, uključujući bivšeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koji su u Hagu pravosnažno osuđeni na doživotni zatvor.

Tečnost koja više od 20 godina izlazi iz slavina u Lukavcu, gradiću sa oko 12.000 stanovnika, građani opisuju kao "crveni mulj". Umjesto pitke vode, stanovnici ovog mjesta u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini koriste industrijsku, takozvanu tehničku vodu koja dolazi iz lokalne Koksare – jedinog izvora vodosnabdijevanja. "Pa, ne pijemo mi ovu vodu decenijama", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Lukavčanin Edhem Muftić. Dodaje i da se voda iz Koksare koristi, uglavnom, za kupanje, zalijevanje bašti i pranje ulica. Za piće se, kaže, kupuje flaširana voda. Uprkos tome što voda nije ispravna, jedina je koju imaju. Situacija bi uskoro mogla postati još teža, ukoliko dođe do prestanka rada koksare. Kompanija H&P iz Zvornika, koja je kroz stečajni postupak preuzela upravljanje nad ovim preduzećem, najavila je mogućnost gašenja, i to svega dvadesetak dana nakon preuzimanja. Koksara se nalazi u finansijskom kolapsu, s dugovima većim od 500 miliona maraka (oko 250 miliona evra) i otvorenim stečajem. Prethodno je H&P Zvornik, ugovorom o zakupu imovine i upravljanju proizvodnjom, najavio stabilizaciju pogona, te očuvanje proizvodnje. Gašenje fabrike pogodilo bi oko 600 radnika, ali i niz dobavljača, transportnih i servisnih firmi, kao i budžet lokalne zajednice. Posebno bi bila ugrožena komunalna preduzeća, koja bi u tom slučaju morala tražiti alternativna rješenja za održavanje vodosnabdijevanja i infrastrukture. Problem vode u Lukavcu datira decenijamaLukavačka koksara je privatizovana 2003. godine. Tada joj je pripala i filter stanica koja prečišćava industrijsku vodu, a u fabriku dolazi cjevovodom iz obližnjeg jezera. "Znači, iz česmi ide opasna voda i ljudi se razboljevaju. Ali eto, imamo to što imamo i daj šta daš", kaže Edin Mejrić, koji dodaje i da su Lukavčani navikli na takvu vodu. Muhamed Spahić, direktor Javnog preduzeća Rad Lukavac, tvrdi da voda nije za piće, ali da je bakteriološki i hemijski u dozvoljenim granicama. Iako nije za piće, voda se Lukavčanima fakturiše kao pitka – po cijeni od 0,76 maraka (0,38 evra)po kubiku, bez PDV-a. "Mi fakturišemo prema gradu, po potrošnji. Moramo imati radnike, popravljati cjevovod, imamo troškove održavanja, a i kupujemo tu vodu, plaćamo je 0,33 maraka (0,16 evra) bez PDV-a. Razlika je samo za održavanje, mada smo u minusu", pojašnjava on. Navodi i kako se problem vodosnabdijevanja Lukavca pokušava riješiti više od 20 godina, ali bezuspješno. "Oni su mogli otkupiti filter stanicu zajedno sa vodom. Tehnološke vode ima oko 90 litara u sekundi, mi uzimamo oko 60. Trenutno nam prodaju sve, ali sada je sve pod upitnikom", pojašnjava Spahić. Bez obzira na potencijalno gašenje koksare, stečajni upravnik Almir Bajrić kaže za RSE da bi se vodosnabdijevanje trebalo nastaviti neometano. Iz Gradske uprave Lukavac za Radio Slobodna Evropa je rečeno da su se zvanično obratili svim nadležnim institucijama, formirali krizni štab, te usvojili zaključke kojima se predlaže proglašenje stanja neposredne opasnosti "od tehničko-tehnološke nesreće". "Kontinuitet rada Filter stanice Modrac i isporuka vode predstavljaju apsolutni prioritet za Grad Lukavac. U ovom trenutku ne postoji neposredna obustava vodosnabdijevanja, ali zbog složenosti sistema i povezanosti sa tehnološkim procesima u Koksari, rizik se ne može u potpunosti isključiti. Upravo zbog toga su doneseni zaključci kojima se stečajni upravnik obavezuje da osigura kontinuitet proizvodnje vode", navode u odgovoru iz Gradske uprave Lukavac. Problemi oko gašenja koksareZa Bajrića, pored vodosnabdijevanja, jedan od mogućih problema je gašenje peći u kojima se proizvodi koks. Koksna baterija nije običan industrijski pogon koji se može ugasiti i ponovo upaliti po potrebi. Jednom zaustavljena, više se ne može ponovo pokrenuti. Zbog toga njeno gašenje zahtijeva poseban elaborat, kao i niz ekoloških dozvola i precizno definisane planove. U lukavačkoj Koksari bateriju čini 65 peći, a proces gašenja mora se odvijati po strogo propisanim tehničkim protokolima. Podrazumijeva pažljivu kontrolu temperature, bezbjedno pražnjenje peći i kontinuirani nadzor štetnih emisija, kako bi se spriječile ozbiljne posljedice po okolinu i zdravlje ljudi. "Informisan sam da, ukoliko se odluče na gašenje, sve će biti urađeno po sigurnosnim procedurama", kaže Bajrić. Iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma za RSE su rekli da "svaki operater prilikom privremenog ili trajnog zatvaranja pogona ili postrojenja dužan osigurati provođenje mjera zaštite okoliša i zdravlja ljudi koje propisuje nadležni organ, a koje obuhvataju mjere sprječavanja i smanjenja negativnih utjecaja, mjere sanacije okoliša, kao i mjere monitoringa stanja okoliša". Podsjećaju i da Koksara Lukavac posjeduje "Studiju uticaja na okoliš iz 2020. godine za zatvaranje postrojenja", koja propisuje način sprovođenja tog postupka, kao i obaveze operatora. S obzirom da se radi o dozvoli staroj pet godina, studija se mora ažurirati. "S tim u vezi, Federalno ministarstvo okoliša i turizma zahtijeva da kompanija Koksara d.o.o. Lukavac u najkraćem roku dostavi informacije o trenutnom statusu rada postrojenja, eventualnim planovima obustave ili prekida rada, kao i aktivnostima vezanim za ažuriranje Studije uticaja na okoliš za zatvaranje postrojenja", navodi se u dogovoru resornog ministarstva. Ekološki rizici tokom i nakon gašenjaEkološki rizici gašenja koksne baterije zavise od načina kako će se sprovesti gašenje. Stručnjaci ističu da su ekološke posljedice minimalne, ukoliko se proces bude vodio po pravilima. Samir Lemeš, profesor na Politehničkom fakultetu Univerziteta u Zenici kaže da je gašenje koksnih peći "vrlo težak i zahtjevan proces koji se mora raditi striktno propisanim procedurama". "Prije svega, koksara mora biti okružena mjernim uređajima da se prate emisije zagađujućih materija, posebno specifičnih polutanata koji se javljaju samo u koksari. Koliko znam, u BiH imamo, čak, i mobilne stanice za mjerenje benzena, toluena – materija koje se mogu pojaviti i koje se, inače, nažalost, ispuštaju iz koksare nekontrolisano, kroz otvore peći i ventilacione sisteme. Prilikom gašenja može doći do enormnih količina i to mora biti pod strogom kontrolom, uz prisustvo inspekcije i ovlaštenih laboratorija, kako bi se spriječilo nekontrolisano ispuštanje ogromnih količina", pojašnjava profesor Lemeš. Ukoliko dođe do gašenja koksne baterije, ostaje problem kontaminiranog zemljišta u širokom krugu fabrike i potencijalnog uticaja na okolne vodne tokove, upozorava Bajazit Okić, penzionisani rudarski inžinjer i član Foruma za zaštitu okoline u Lukavcu. "Istraživanja pokazuju da je kontaminacija prisutna do tri kilometra od centra pogona. Vode će biti minimalno kontaminirane, jer će se isprazniti određene kolone i otpadne vode će otići u rijeku Spreču. Nakon određenog perioda ne bi trebalo biti većih ekoloških posljedica, pod uslovom da se sve radi po zakonu", smatra Okić. Iz preduzeća H&P nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa o potencijalnim problemima sa snabdijevanjem vode i ekološkim aspektima procesa gašenja Koksare, kao i njihovim namjerama sa ovim preduzećem. Kako je Koksara došla u trenutno stanje?Stečajni upravnik kaže da ih je upravljač obavijestio da kompanija nema interes za dalji rad ove fabrike u Lukavcu. "Obaviješteni smo da zbog loših rezultata na tržištu, velikih ulaganja bez povrata i najavljenih poskupljenja (CO₂ takse, električna energija, transport), oni nisu u mogućnosti dalje nastaviti proizvodnju i voditi poslovni proces", ističe Bajrić. Ukoliko se koksara zatvori, bez posla će ostati oko 600 radnika. Ermin Halilović, predsjednik sindikata radnika Koksare, kaže za RSE kako su odlučili da odbiju proces gašenja peći na koks. Koksara (Koksno-hemijski kombinat- KHK) je privatizovana 2003. godine. Tada ju je kupio indijski tajkun Pramond Mittal i njegova porodica. Mittalova kompanija Global Steel Holdings Ltd. (GSHL) preimenovala je KHK u Global ispat koksne industrije Lukavac (GIKIL). Lakshmi Mittal, vlasnik multinacionalna korporacija za proizvodnju čelika "Arcelor Mittal", stariji brat Pramonda, 2004. u BiH kupuje Željezaru u Zenici, koja koristi koks u proizvodnji. Ova kompanija kupila je i Rudnik željezne rude "Ljubija" kod Prijedora. No, nakon finansijskih problema u radu GIKIL-a i optužbi za pronevjeru oko 11 miliona evra, milijarder Pramod Mittal je 2019. godine uhapšen. Nakon toga je oslobođen, nakon čega je napustio BiH, a njegova kompanija GSHL je otišla u stečaj. Mittal i njegova porodica vode pravnu bitku protiv Bosne i Hercegovine, tvrdeći da im je nezakonito oduzeta kontrola nad GIKIL-om. Konzorcijum "Pavgord" iz Foče i "H&P" iz Zvornika u vlasništvu Gordana Pavlovića, biznismena iz entiteta Republika Sprska, kupio je kompaniju "Arcelor Mittal" od indijskih biznismena za 10,7 miliona evra polovinom ove godine. Time je preuzeo Željezaru u Zenici, Rudnik željezne rude kod Prijedora, te upravljanje Koksarom u Lukavcu. Sva ova preduzeća su opterećena velikim dugovima i gubicima.

Perspektiva pruža prostor mladima da govore u svoje ime, ruše predrasude i stvaraju temelje za svjetliju budućnost. Učesnici i učesnice PCRC-ovog Festivala mira zajednički se protive nasilju, podjelama i pasivnosti. Poručuju da treba da "svi imamo zajedničku domovinu, da volimo Bosnu i Hercegovinu i da zajedno radimo na njoj".

Tema Mosta Radija Slobodna Evropa bila je zašto rukovodstvo bosanskohercegoavačkih Hrvata ponovo aktuelizuje zahtjev za osnivanjem trećeg, hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini. Sagovornici su bili dva politička analitičara – Adnan Huskić iz Sarajeva i Davor Gjenero iz Zagreba. Bilo je riječi o tome da li je formiranje trećeg entiteta uslov za ravnopravnost Hrvata kao što tvrde čelnici Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, zašto ističu da put Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju vodi preko trećeg entiteta, zašto se Milorad Dodik već duže vrijeme zalaže za hrvatski entitet, kako jača savezništvo između Dragana Čovića, lidera bosanskohercegovačkih Hrvata, i Milorada Dodika i zašto je Čović nedavno izjavio da njihovo savezništvo može napraviti čudo. Razgovaralo se i o tome zašto se premijer Hrvatske Andrej Plenković ne ograđuje od zahtjeva za treći entitet, ima li on mogućnosti da utiče na odluke Dragana Čovića, da li bi osnivanje trećeg entiteta destabilizovalo Bosnu, pa zato tu ideju odbacuju i Evropska unija i Sjedinjene Američke Države, kao o i tome da li su Hrvati neravnopravni u Bosni i Hercegovini, kao što tvrdi rukovodstvo bosanskohercegovačkih Hrvata. Omer Karabeg: Ko se u rukovodstvu bosanskohercegovačkih Hrvata najviše zalaže za treći entitet? Adnan Huskić: Ne mislim da postoji neka osoba koja je nosilac tog dijela političke platforme Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali to je, tako da kažem, njihov defaultni program. On je uvijek prisutan, on se posebno manifestuje kada se povedu razgovori o preustroju Bosne i Hercegovine – tada se govori o dosljednoj etnoteritorijalizaciji, odnosno o formiranju hrvatskog entiteta. Davor Gjenero: Toj priči ne treba davati pretjerano značenje. Meni se čini da je puno vjerovatnije da će u budućem razvoju Bosne i Hercegovine prije doći do ukidanja entiteta, negoli do toga da bi se kreirao treći entitet. Priča o trećem entitetu je završena jednom za svagda u proljeće 1994. godine Washingtonskim sporazumom koji je definirano ono što je ključno za Bosnu i Hercegovinu kao suverenu, jedinstvenu i funkcionalnu državu. A to je poštovanja državnoga suvereniteta, federalizacija i decentralizacija. Ono što je definirano Daytonskim sporazumom nije tako čvrsto postavljeno kao u Washingtonskom sporazumu. Za razliku od Washingtonskog sporazuma, koji je utemeljen na načelima, Daytonski sporazum je tipični američki pragmatizam koji je doista doveo do prekida vojnih neprijateljstava, ali je stvorio strukturu države za koju se pokazalo da nije funkcionalna. Washingtonski i Daytonski sporazumAdnan Huskić: Washingtonski sporazum je trebao biti model na osnovu koga bi se kantonizirala cjelokupna Bosna i Hercegovina, ali do toga nije došlo. Stvorena je daytonska Bosna i Hercegovina koju prati diskurs da je to nedovršeni sistem. Permanentno se govori o preustroju Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu hrvatske stranke zastupaju stavove koji ne moraju nužno biti refleksija onih s početka devedesetih godina. Ali postoji nekoliko stvari kojih se one permanentno drže. To je princip konzistentne etnoteritorijalnosti, dakle dajte nama treći entitet, dok je druga stvar konstitutivnost Hrvata u Bosni i Hercegovini, dakle ravnopravnost bez obzira – kako je to premijer Plenković rekao – na brojčano stanje i na demografiju. Ali ne mislim da je priča o preustroju države ozbiljna. Ne vidim da se u Bosni i Hercegovini vode ozbiljne debate o tome kako bi Bosna i Hercegovina trebalo da bude uređena. Moram reći da sam postao neka vrsta zaštitnika postojećeg stanja. Jer pozivi za dubinskim intervencijama u uređenje Bosne i Hercegovine moraju uzeti u obzir međunarodno okruženje i sveukupnu atmosfera u svijetu. A ona nije baš povoljna. One koji traže novi Dayton uvijek upozoravam da vode računa o tome kakav su danas dominanti globalni trendovi koji se meni nimalo ne sviđaju. I Washingtonski sporazum 1994. i Daytonski 1995. nastali su u međunarodnom ozračju koje je potpuno drugačije od današnjeg. Zato sam protiv toga da se uopšte otvara priča o ustavnim reformama s obzirom da se radi o mnogo dubljem zahvatu nego što se čini na prvi pogled. Jer kada krenete u proces ustavnih promjena, onda će pokazati da postoje zahtjevi koje ne tiču isključivo Bosne i Hercegovine, već i susjednih država. Omer Karabeg: U sadašnjim zahtjevima za trećim entitetom novina je to što se treći entitet povezuje sa evropskim putem Bosne i Hercegovine. Rukovodstvo bosanskohercegovačkih Hrvata tvrdi da put Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju vodi preko trećeg entiteta jer bi, po njihovom mišljenju, formiranje hrvatskog entiteta Bosnu i Hercegovinu učinilo stabilnijom. Davor Gjenero: To je priča koja je odavno riješena. Ne postoji nikakva pretpostavka, niti bilo kakva mogućnost dijeljenja Federacije BiH na dva etnička dijela. Okviri za političko djelovanje su zadani i priča o trećem entitetu je potpuno prazna ideologijska priča. Evropski put Bosne i Hercegovine se mora zasnivati prije svega na stvaranju snažne i uvjerljive proevropske koalicije koja treba biti šira od vladajuće koalicije na razini Federacije i na razini središnje države. Bosna i Hercegovina se mora okupiti oko temeljnih evropski vrijednosti. Omer Karabeg: Vi, znači, smatrate da Bosna i Hercegovina ne može u Evropsku uniju sa tri entiteta? Davor Gjenero: Ona ne može u Evropsku uniju s bilo kakvom idejom blokiranja funkcionalnosti, održivosti i teritorijalne cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Inače, utezi za ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju nisu na strani Federacije nego prije svega na strani Republike Srpske jer je puno lakše stvoriti široku proevropsku koaliciju među bošnjačkim i hrvatskim strankama, nego li među strankama u manjem entitetu. Saveznik DodikOmer Karabeg: Milorad Dodik se odavno zalaže sa osnivanje trećeg, hrvatskog entiteta. Koliko ta podrška može pomoći rukovodstvu bosanskohercegovačkih Hrvata da ostvare svoj naum o trećem entitetu? Zar nije nedavno poseta Banjaluci hrvatskog premijera Plenkovića i Dragana Čovića, gdje se susreli sa Miloradom Dodikom, pokazala da i jedan i drugi i dalje računaju na Dodika? Čović se tom prilikom obratio Dodiku i rekao da njihovo zajedništvo može da napravi čudo. To znači da jača savez Dodika i Čovića. Adnan Huskić: To je uspješan tandem. Ali meni nije jasno, ako zaista želite suvislu raspravu o preustroju Federacije, zašto tražite partnera u Miloradu Dodiku, tranzicijskom milijarderu i nepatvorenom šovinisti koji se ne libi da na najprizemnijih način vrijeđa Bošnjake. Ako hrvatske stranke misle da se na taj način mogu izboriti za preuređenje Federacije, onda idu pogrešnim putem. Najlogičnije bi bilo da sa partnerima iz Federacije pokušaju da dođu do zajedničkog stajališta. Ja ne kažem da je to jednostavno i da će se to desiti, ali sigurno je da se ništa ne može postići stvaranjem osovine koja podsjeća na rane devedeset godine. S druge strane, to je vrlo potentna osovina koja je neka vrsta čudne premosnice između Srbije i Hrvatske. Ta dva politička aktera su u stvari njihovi proksiji u Bosni i Hercegovini. Iako su odnosi između te dvije države na najnižem nivou, postoji izvjesna konvergenicija stavova kada je u pitanju Bosna i Hercegovina. To pokazuje i način na koji se gleda na Bosnu i Hercegovinu – kao neki teritorij koji je u nerješenom stanju i koji nacionalističke ideologije još uvijek vide kao prostor otvoren za zauzimanje. Omer Karabeg: Zašto je hrvatski premijer Plenković nedavno išao u Banjaluku da prisustvuje susretu između Dodika i Čovića? Davor Gjenero: Milorad Dodik je privatna osoba, čovjek koji je uklonjen sa funkcije predsjednika entiteta odlukom suda. On je još uvijek formalno šef Saveza nezavisnih socijaldemokrata, ali samo tako dugo dok se ne donese pravomoćna sudska presuda. Omer Karabeg: Ali zašto se Plenković susretao sa Miloradom Dodikom? Davor Gjenero: Dodik se tamo našao. Ne vidim da je to bio nekakav planirani susret. Ne treba precjenjivati utjecaj Dodika u Hrvatskoj. Uvjeren sam da je Dodik manje-više gotova priča. Inače, mislim da se u Sarajevu pogrešno ocjenjuje odnos između Čovića i Plenkovića. Plenković, nažalost, u puno većoj mjeri ovisi o Čoviću, nego što Čović ovisio o Plenkoviću. Čović je financijski manje-više neovisan. Plenković nema alata niti za ograničavanje, niti za uklanjanje Čovića sa ključne pozicije u HDZ-u BiH. Plenković nije mogao presjeći niti Čovićevu opstrukciju izgradnje južne plinske interkonekcije. Bio sam zapanjen time što Čović radi, ali i svojevrsnom bezbrižnošću bošnjačke političke elite koja kao da nije shvaćala razinu opasnosti koja proizilazi iz te opstrukcije. Čović i PlenkovićOmer Karabeg: Gospodine Huskiću, kako vi tumačite prisustvo premijera Plenkovića u Banjaluci na susretu Dodika i Čovića? Adnan Huskić: Mislim da je to bilo u funkciji jačanje evropske komponente HDZ-a Bosne i Hercegovine, tačnije Borjane Krišto kao predsjedavajuće Vijeća ministara BiH, kroz otvaranje novog graničnog prelaza Gradiška između Bosne i Hercegovine i Hrvatske što se nažalost izjalovilo. Dodik je osoba koja trenutno iskorištava bilo koji prostor koji mu se otvori da bi na sebe skrenuo pažnju. Međutim, on je potpuno nesuvislim manevrisanjem u zadnje dvije godine doveo sebe u situaciju da je zaista politički potrošen i da mu nema povratka. Ne bih toj Plenkovićevoj posjeti i svemu što se desilo davao previše značaja. Omer Karabeg: Da li se hrvatski premijer Plenković ograđuje od Čovićevog zalaganja za treći entitet? Davor Gjenero: To je dosta relativno. Nažalost mi danas nemamo situaciju kakvu smo imali pre 10 godina kada je tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko potpuno jasno rekao Čoviću sljedeće: "Treći entitet je moguće dobiti ne pregovorima, nego isključivo ratom. Ti za rat nisi sposoban, a Hrvatska za tebe neće ratovati". Točka. Nažalost, danas ne postoji ona razina političke odvažnosti i nediplomatičnosti koju je imao Karamarko, jedan od rijetkih političara u Hrvatskoj koji dobro razumije procese u Bosni i Hercegovini. Danas nemate mogućnosti da se iz Zagreba tako pregnantno, jasno i precizno pošalje poruka Čoviću kao što je to činio Karamarko. Karamarko je planirao odlazak Dragana Čovića i Bože Ljubića sa ključnih pozicija u HDZ-u BiH i HDZ-u 1990, objedinjavanje tih dviju stranaka i postavljanje jasno profiliranog evropskog i evroatlantskog čovjeka na čelo te stranke, ali to je Čović vješto izigrao. Omer Karabeg: Gospodine Huskiću, zašto se hrvatski vrh ograđuje od trećeg entiteta? Adnan Huskić: Možda je ključno pitanje zašto bi se nužno ograđivao. Ako izuzmemo neke ljude ekstremnijih stavova, nisam čuo da se u Hrvatskoj u mainstream smislu govori o trećem entitetu, ali često se govori o lošim odnosima u Federacije između Bošnjaka i Hrvata čemu doprinose i mediji u, uslovno rečeno, bošnjačkom dijelu Federacije koji traže bilo kakav potez koji bi potkrijepio pretpostavku o Hrvatskoj kao jednako destruktivnoj državi za Bosnu i Hercegovinu kakva je Srbija. Traži se potvrda svih onih naših sumnji koje imamo prema Hrvatskoj da bi se dokazalo da je Hrvatska u ponašanju prema Bosni i Hercegovini slična Srbiji. Omer Karabeg: A zar ne bi ograđivanje hrvatskog rukovodstva od trećeg entiteta utjecalo na to da Čović i njegovo rukovodstvo ne insistiraju toliko na tome? Adnan Huskić: Slažem se. Postoji puno stvari koje bi premijer Plenković i hrvatski HDZ mogli uraditi da bi se promijenilo ponašanje Dragana Čovića i HDZ-a Bosne i Hercegovine. Ali postavlja se pitanje ko u toj relaciji stoji iza koga. Znamo li mi ko koga tu kontroliše, drži u šaci ili ucjenjuje. Ja mislim da tu možda treba tražiti odgovor na vaše pitanje. Ispod radaraOmer Karabeg: Dragan Čović je rekao da će rukovodstvo bosanskohercegovačkih Hrvata, ako se u okviru Bosne i Hercegovine ne postigne dogovor o trećem entitetu, bitu prisiljeno tražiti pomoć od međunarodne zajednice. Na koga on to računa u međunarodnoj zajednici? Davor Gjenero: To su prazne riječi, u međunarodnoj zajednici nema nikoga ko bi ozbiljno zagovarao treći entitet. Potpuno je jasno kakav je stav Evropske unije prema Bosni i Hercegovini. Pustimo na stranu logističke političke manevre koji se u ime HDZ-a BiH odvijaju na različitim razinama, pa im se onda pripisuje značenje kakvo oni nemaju. Sjetimo se kako je završila logistička operacija vezana uz južnu plinsku interkonekciju. Cijela priča je mogla biti puno povoljnija i za Bosnu i Hercegovinu i za Hrvate u Bosni i Hercegovini da se djelovalo racionalno. Adnan Huskić: Mislim da nema nikoga bitnog u međunarodnoj zajednici ko bi podržao treći entitet. Što se tiče SAD, Bosna i Hercegovina nije u fokusu njihove aktivnosti. Mi smo ispod radara, sa nama rade ljudi iz State Departmenta, to je otprilike nivo koji Bosni i Hercegovini pripada. I nema indicija da je bilo ko spreman podržati bilo šta što bi destabiliziralo Bosnu i Hercegovinu, a otvaranje priče o reformi ustava uz učešće vanjskih aktera neminovno bi vodilo produbljivanju političke krize, a potencijalno i sukoba na kraju krajeva. Neravnopravnost?Omer Karabeg: Rukovodstvo HDZ-a Bosne i Hercegovine stalno tvrdi da su Hrvati neravnopravni u Bosni i Hercegovini i traži treći, hrvatski entitet tvrdeći da će jedino tako Hrvati postati potpuno ravnopravni. Da li su Hrvati stvarno neravnopravni u Bosni i Hercegovini? Davor Gjenero: Meni se čini da o nekompetentnosti gospodina Čovića govori činjenica da on godinama ne uspijevao riješiti ključan problem, a to je zastupljenost hrvatskih predstavnika u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. I sada, kada postoji evropski i američki i konsenzus, kao i konsenzus među bošnjačkim političkim akterima, da se to pitanje skine s dnevnog reda, Čović otvara pitanje trećeg entiteta za koje nema niti prostora, niti mogućnosti da se bilo što napravi. Meni se čini da je jako važno što idemo prema tome da i jedan i drugi blok unutar bošnjačke političke elite shvaćaju da Bosna i Hercegovina mora djelovati na konsocijacijskom principu i da niti Socjaldemokratska partija (SDP), niti Stranka demokratske akcije (SDA) nemaju interesa podupirati nesretnu avanturu koja je počela davno sa gospodinom Željkom Komšićem. Prvi puta vidimo jasnu osudu ili distanciranje prema njegovom kandidatu za člana Predsjedništva BiH od strane SDP-a, a imamo izjavu gospodina Bakira Izetbegovića koji se distancira od cijele te priče izjavom kako Komšićeva avantura nije nešto za što bi odgovornost trebala snositi SDA. Dakle, sada imamo priliku da se bez nekakvih velikih ustavnih reformi, bez velike promjene izbornoga zakona, situacija vrati na model koji je normalan u konsocijacijskoj zajednici – da svaki narod bira svoju političku elitu. Omer Karabeg: Niste mi odgovorili na pitanje li su Hrvati neravnopravni u Bosni i Hercegovini? Davor Gjenero: Hrvati su neravnopravni u Bosni i Hercegovini već na osnovu toga što ih u Republici Srpskoj praktično nema. Omer Karabeg: Ali Čović, kad govori o neravnopravnosti, ne misli na to da Hrvata nema u Republici Srpskoj. Davor Gjenero: Nije važno šta Čović misli. To je činjenica. Kad govorimo o poziciji Hrvata u Federaciji i na nivou države Bosne i Hercegovine, onda svako izigravanje konsocijacijskog načela manju zajednicu dovodi u neravnopravan položaj. Ali sada, velim, postoji velika mogućnost da se stvari dovedu u normalnu situaciju. Adnan Huskić: Ako je u Daytonu dogovoreno da imamo tri člana Predsjedništva BiH, jasno je da je došlo do narušavanja tog principa. Nikada nije trebala biti iskorišćena numerička superiornost da bi Hrvati, kada je riječ o Predsjedništvu BiH, bili dovedeni u situaciju koja traje već godinama. Možemo raspravljati o tome da li Hrvati, s obzirom na njihovu brojčanu snagu, imaju predimenzionirani uticaj u Bosni i Hercegovini, ali to je priroda Bosne i Hercegovine koja nije došla ni iz čega. Ona je došla kao rezultat istorijskih okolnosti. Podsjetio bih da na prvi izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva SDA nije blagonaklono gledala. SDA je tada imala određenu vrstu razumijevanja sa HDZ-om. Treba da se vratimo poštivanja nepisanih pravila, poštivanju duha Daytona. Mislim da je vraćanje na ono gdje smo bili ključ stabilizacije. Omer Karabeg: U zaključku, da li treći entitet propali projekat? Davor Gjenero: To uopće nije projekt. To je samozabluda, nešto što je završeno u proljeće 1994. godine. Nakon toga bilo kakvo spominjanje trećeg entiteta, odnosno, dozvolite da budem vulgaran, Herceg-Bosne nije prihvatljivo u pristojnome društvu. Adnan Huskić: Mislim da je dokazano da je to propali projekat. To je i projekat koji ima jednu veliku mrlju, tako da postoji i ta vrsta diskvalifikacije. U praktičnom smislu to je naprosto isprazna priča.