Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Zona Sumraka - 6

   Mesto u Kojem Prostor i Vreme Nemaju Granica! Priče Iz Druge Dimenzije! Postoji peta dimenzija, ona koja je van onih koje su poznate čoveku... dimenzija ogromna kao svemir, a večna kao beskonačnost! To je srednji prostor između svetlosti i senke, između nauke i praznoverja. On leži između ponora čovekovih strahova i vrhunca njegovog znanja. Uđite u svet koji ne liči ni na jedan postojeći. Svet koji postoji samo u mašti, ali u koji veruju oni u čije su se moći uverili. Dobrodošli u Zonu sumraka ...

Osmeh gore Osmeh na lice:  

Priča 10: NISU SVA BIĆA JEDNAKO DOBRONAMERNA

    Dvojica mladića iz engleskog grada Hedersforda, Al i Vil, i danas se sećaju novogodišnje večeri pre pet godina, kada su još bili tinejdžeri, i kada su kolima koja su pozajmili od roditelja krenuli u avanturu kroz šumovitu oblast poznatu po misterioznim dešavanjima.
O tome šta im se dogodilo, Al priča:
- Svi koje smo znali imali su neki svoj program za tu noć, ili su ostajali kod kuće i dosađivali se, a Vil i ja nismo imali dovoljno novca da bismo izašli na piće i zabavili se, pa smo odlučili da krenemo okolo i provozamo se. Sve je počelo normalno, krstarili smo dobro poznatim putevima, kada je Vil odlučio da se odvezemo u Kenok Čejz, oko dve milje udaljen od Hedersforda, predeo poznat po pričama o viđenju crnih pantera, ogromnih zmija, pa čak i bigfuta ili stvorenja nalik vukodlacima, kaže Al.
    Nakon vožnje koja je trajala oko sat i po, približila se ponoć, i mladići su zaustavili automobil na jednom malom parkingu sa strane puta, kako bi nazdravili Novoj godini konzervama piva koje su poneli.
- Uključili smo radio, pričali i smejali se na račun planova za novogodišnju noć koje nismo ostvarili. Kada su zvona sa Big Bena oglasila ponoć, otvorili smo konzerve i nazdravili. Sedeli smo tako još oko pola sata, kada se Vil iznenada trgao i pitao me: 'Da li si me ti upravo dotakao rukom po leđima?' Pitanje je bilo suvišno, jer je bilo očigledno da u jednoj ruci držim konzervu piva, a u drugoj mobilni telefon. Vil je onda iznenada okrenuo ključ i startovao motor. Stuštili smo se putem prema Baptističkom koledžu, prošli pored njega i stali na pošljunčani parking na suprotnoj strani. Tako je naglo zakočio, da su se kola okrenula za 180 stepeni. 'Šta to radiš, dođavola, idiote jedan?!', povikao sam besno, ali on je otvorio vrata i video sam da je bled i da mu je loše. Gledao me je ćutke nekoliko trenutaka i rekao: 'Video sam tamo crnu senku kako se kreće iza tvojih leđa i približava mi se!' Onda je dodao: 'Bežimo odavde!' i krenuo prema Paj Grinu'.
    Ali, nevoljama nije bio kraj. Motor je naglo izgubio snagu, i mada je vozač snažno stiskao pedalu za gas, činilo se kao da nešto kola vuče unazad. Jedva su se dovukli do raskršća, a onda se autu naglo vratila energija i mladići su uskoro napustili kobnu oblast Kenok Čejza.
- Znam da Vil nije pokušavao da izvede šalu da bi me prestrašio, s obzirom na to kako je izgledao i kako se tresao. Ali, šta god ili ko god da je to bilo, uplašilo nas je na smrt. Jednom sam samo video duha, i to je bio moj pokojni deda Džon, koji je sedeo na zadnjem sedištu mojih kola samo dve nedelje nakon što sam položio vozački ispit. Video sam ga u retrovizoru kako mi se smeši, a slučajno ili ne, to je bilo takođe dok sam se vozio kroz Kenok Čejz. Posle sam taj predeo prokrstario bezbroj puta, ali više mi se ništa slično nije dogodilo, ispričao je Al svoju novogodišnju avanturu.

Priča 15: KO JE POPIO VINO

     O tome kako se novogodišnja noć pretvorila u susret sa sablastima, svoju priču ima i Stiven B, koji jesa svojim drugarima te večeri prizvao duha umrlog komšije pomoću uidži-table.
- Za novu 1987. godinu, nas trojica smo bili u kući jednog prijatelja sami, jer su njegovi roditelji otišli na doček. Svi smo tada imali 13 ili 14 godina i da bismo skratili vreme uzeli smo uidži-tablu u nameri da pozovemo mrtve rođake. Nismo uspeli, ali nam se u neko doba 'javio' čovek po imenu Luis, jedan stariji gospodin koji je živeo u susedstvu i umro tri godine ranije. Dospeo je u bolnicu zbog nekog rutinskog zahvata, ali je tamo pao sa kreveta jer bolničari na njega nisu stavili ogradu, slomio kuk i doživeo srčani udar. Pitali smo ga kako se oseća, i on je rekao tužno i usamljeno, ali iako smo ga mi poznavali, on nas nije mogao da se seti. Znao je da je Nova godina i rekao je da njegova žena spava i da je on posmatra. Pozvali smo ga da dođe na vrata, ali on je odgovorio: 'Ne mogu!', i to je ponovio tri puta, a onda smo izgubili kontakt', kaže Stiven.
    Kada se približila ponoć, dečaci su brzo zaboravili duha, jer ih je na spratu u kuhinji čekala u frižideru boca vina za koju su imali dozvolu da je popiju kada se kazaljke na satu poklope. Pet minuta pre toga, dok su u prizemlju gledali novogodišnji program na televiziji, doživeli su nešto što ih je prestrašilo.
- Upravo sam ustao da odem po bocu, kada smo čuli veliku buku koja je dolazila sa sprata. Zvučalo je kao da neko treska vratima. Onda smo čuli korake od kojih je tavanica podrhtavala. Moj prijatelj je imao dva psa i mačku, koji su bili pored nas. Mačka je otrčala iza televizora, koji je bio na suprotnoj strani sobe, a manji pas, mešanac, potrčao je uz stepenice lajući, ali je posle tri stepenika napravio zaokret u obliku slova 'U', sišao dole i nastavio da laje prema nečemu što je bilo gore. Drugi pas, zlatni retriver, stajao je pored njega i podignute glave gledao gore. Bila su to inače dva neustrašiva psa, ali tog trenutka, očigledno, ne bi se popeli na sprat nizašta na svetu! - opisuje događaj Stiven B.
    Posle tri do četiri minuta buka je prestala, a dečacima je bilo potrebno još desetak minuta da skupe hrabrost i upute se na sprat. I psi su se sada usudili da ih prate. Na njihovo iznenađenje, sva svetla gore su bila upaljena, a u kuhinji sva vrata od ormarića otvorena i kuhinjske stolice ispreturane.
- Prvo smo pomislili da se neko poznat ušunjao da nam napravi smicalicu. Ali, bilo je nemoguće da ga ne primetimo, a to ne objašnjava ni ponašanje pasa i mačke. Ali, ono što nas je konačno ubedilo da je to bila poseta sa 'druge strane' nalazilo se u frižideru. Kada sam izvadio bocu, ona je bila neobično laka: u njoj je ostala samo još četvrtina sadržaja, a čep na njoj bio je netaknut! Jedan od drugara zgrabio je flašu i okrenuo ju je da vidi da li će curiti, ali ništa nije kapalo. Vino je bilo nekako popijeno, a da flaša nije otvorena! Pola sata ranije znali smo, i videli, da je flaša bila puna! Čini se da je stari Luis ipak odlučio da svrati za Novu godinu i popije nešto na naš račun! Kasniji pokušaji da uspostavimo kontakt sa njim nisu nam uspeli', završio je priču Stiven B.

Priča 11: NESTANAK SREĆNOG NOVČIĆA

    Novogodišnje veče u kući roditelja svoje tadašnje verenice u Nju Džersiju zapamtio je Džoe Si po onome što se dogodilo sa takozvanim 'novčićem sreće' u kolaču.
- Bili smo u kući sa njenim ocem, sestrom, setrinim mužem i dvarazmažena psa užasnog ponašanja, Kokom i Evokom. Moja verenica je Grkinja i oni su veoma praznoverni ljudi. Nova godina je za njih prilika da učine niz rituala kako bi u narednom letu obezbedili sreću. Neki od njih su veoma stari i, po mom mišljenju, spadaju u porodičnu tradiciju. Jedan od njih je da se prospu srebrni novčići po podu radi prosperiteta, a čitava kuća blagoslovi prskanjem osveštanom vodom i ostatak izbaci kroz vrata, da bi se očistila od nesreće i zlih očiju, kaže Džoe. Nakon gledanja specijalnog novogodišnjeg programa na televiziji, sledilo je sečenje 'vasilise' – specijalnog okruglog kolača, od kojeg bi svako prisutan dobio po parče, a u jednom se nalazio srebrni novčić. Onaj ko bi ga našao, verovalo se, u novoj godini biće posebno srećan.
- Kolač se sekao na onoliko delova koliko je bilo prisutnih, uključujući i po parče za kuću, pse, pa čak i kola! Muž moje svastike dobio je novčić i neizmerno se radovao. Nakon toga, verenica i ja otišli smo kući da isečemo svoju 'vasilisu'. Učinili smo to, ali novčić nismo našli. Pregledali smo i ostale delove kolača, ali ga nigde nije bilo! Ja sam se smejao, ali mojoj verenici su u glavi odzvanjale reči njene bake da nedostatak novčića znači veliku nesreću. Odmah je nazvala oca da mu to kaže, ali niko nije dizao telefon. Tek nakon trećeg ili četvrtog pokušaja on se oglasio i tužnim glasom joj saopštio da su mu upravo javili da je baka umrla odmah iza ponoći! Bila je u bolnici oko dve nedelje zbog problema sa disanjem, a onda su ustanovili da joj je aorta oštećena i da joj ostaje još nedelju dana života. Baka je bila jedna od najjačih i najtvrdoglavijih žena koje sam sreo. Imala je 91 godinu, telo ju je izdavalo, ali joj je um i dalje bio oštar. Znala bi da skine sa lica masku za kiseonik i bolničarkama strogo naređuje na lošem engleskom! Iskreno smo verovali da će se oporaviti i vratiti kući. Ali, sada smo poverovali da nam je u svom poslednjem prkosu ukrala novčić da bi nas obavestila da odlazi! Inače, u poslednje četiri godine, ona ga je tri puta zaredom dobila! - ispričao je Džoe Si.

Priča12: ONOSTRANO OGLEDALO

    Jedan neobičan događaj odigrao se u Francuskoj 1997. godine. Da se tako nešto desilo pre 500 godina, u vreme najžešćih borbi protiv veštica, možda bi i bilo razumljivo, ali se priča odvija u XX veku poznatom kao najracionalnijem od svih, u kojem je – bar u najrazvijenimijim zemljama Zapada – došlo do prihvatanja takozvanog naučnog pogleda na svet i razračunavanja sa dotadašnjim praznoverjem. A ipak, Francusko udruženje trgovaca antikvitetima obratilo se novinarima želeći da upozore kolekcionare da nikako ne kupuju ogledalo s natpisom 'Luj Arpo 1743' na ramu. Rekli su da je ovo ogledalo ubilo više od 38 ljudi tokom svog postojanja i da je njihova dužnost da upozore eventualnog budućeg vlasnika na opasnost koja mu preti.
    Ovo udruženje je odlučilo da se obrati medijima kada je otkriveno da je ogledalo nestalo iz policijskog depoa u kojem je čuvano od 1910. godine nakon što je izazvalo smrt dvoje ljudi. Neko je krišom ušao u skladište i odneo nekoliko predmeta, među kojima i ovo ogledalo 'ubicu'. 'Pretpostavljamo da će lopov pokušati da ga proda i zato želimo da upozorimo sve potencijalne kupce na opasnost koja im preti', rekao je portparol udruženja i objasnio da je to ogledalo poznato po tome što je izazivalo krvarenje u mozgu kod ljudi koji su gledali u njega! Neki su pokušali da naučnim putem objasne ovaj fenomen, tvrdeći da se radi o specifičnom načinu na koji se svetlosni zraci odbijaju od njegove površine, ali je ipak većina umešanih u ovaj slučaj ostala u uvrenju da se to dešavalo zato što je ogledalo uspelo da na neki način sačuva svih tih nekoliko stotina godina negativnu energiju kojom je ubijalo ljude.
    Veoma veliki broj ljudi i danas veruje da u vezi sa ogledalima postoji nešto neobično i jedinstveno i da ona nisu samo bezazlene 'stvarčice' u koje se pogledamo kada želimo da proverimo kakva nam je frizura ili popravimo šminku. Upotreba ogledala (kao i svih drugih glatkih površina koje poseduju sposobnost da reflektuju svetlost) u magijske svrhe i u cilju proricanja i 'viđenja' prošlih, sadašnjih i budućih dešavanja, stara je gotovo koliko i ljudski rod i postoji u svim epohama i kulturama, a veliki broj narodnih običaja i takozvanih sujeverja koji se odnose na ogledala i na sreću ili nesreću koju ona mogu da donesu, govori da ona zauzimaju posebno mesto u kolektivnoj svesti čovečanstva.
    Moć ogledala da otkriju ono što je skriveno poznata je još od antičkih vremena. 'Gledanje' u ogledalo (ili bilo koju drugu glatku površinu koja odražava svetlost) u cilju proricanja koristili su drevni Egipćani, Arapi, Persijanci, Grci i Rimljani. U antičkoj Grčkoj, po ovoj veštini su najpoznatije bile proročice iz Tesalije koje su svoja predskazanja ispisivala ljudskom krvlju na ogledalu, a smatra se da su one naučile čuvenog Pitagoru kako da gleda u budućnost koristeći odraz mesečine na magičnom ogledalu. U Rimu su se ljudi vešti u 'čitanju' iz ogledala nazivali speculatii i bili su veoma traženi jer je bilo mnogo onih koji su želeli da bace pogled na svoju budućnost, dobiju odgovore na pitanja i rešenja za svoje probleme. U srednjovekovnoj Evropi, sem ogledala, korišćene su posude s vodom obojene iznutra crnom bojom (i slavni Nostradamus je zahvaljujući jednoj takvoj posudi dobijao svoje vizije). Džon Di, lični mag engleske kraljice Elizabete I, koristio je jaje od kristala i ogledalo od crnog opsidijana koje je danas izloženo u 'Britanskom muzeju' u Londonu. Francuska kraljica Katarina Mediči je često konsultovala svoje magično ogledalo koje joj je omogućavalo da vidi buduće događaje, a to je isto činio i otac Koton, ispovednik kralja Anrija IV. Johanes Hartlib, lekar nekoliko bavarskih kraljeva, tvrdio je da postoje ljudi koji su u stanju da 'pripreme' ogledalo tako da svako ko u njega pogleda dobije odgovor na svoje pitanje.
    Po narodnim verovanjima, ogledalima su se pripisivale i pozitivne i negativne moći. Smatralo se da su u stanju da ukradu čoveku dušu, a jedan od najrasprostranjenijih običaja je da se u slučaju nečije smrti u domu pokojnika prekriju sva ogledala da se ne bi desilo da duša umrlog ugleda sebe i tako ostane zarobljena između dva sveta, a veoma mnogo ljudi veruje da ako neko vidi svoj odraz u ogledalu u prostoriji u kojoj je neko umro, to znači da će i on sam uskoro doživeti istu sudbinu. Takođe, ogledalo treba ukloniti iz sobe bolesnika jer je duša u vreme bolesti mnogo ranjivija i podložnija uticaju zlih sila. Slomiti ogledalo je loše znamenje i doneće 7 godina nesreće, ali je još opasnije ogledati se u njemu noću pri svetlosti sveće jer tada mogu da kroz njega nagrnu duhovi iz drugog sveta. Postoji i mnoštvo pravila za postavljanje ogledala u domu. Opšteprihvaćeno pravilo je da ogledalo ne sme da se nalazi u spavaćoj sobi. I u Feng-šuiu, drevnoj kineskoj nauci o harmonizaciji energije u životnom prostoru, ogledala zauzimaju posebno mesto i postoje stroga pravila za njihovo postavljanje i korišćenje, s posebnim naglaskom na zabranu njihovog postavljanja u prostoriji u kojoj se spava. Jedna od tehnika koja se preporučuje posle posete nekog 'neprijatnog' gosta je da se plamenom sveće prođe ispred ogledala i tako odstrani negativna energija koju je uneo u kuću. Ogledala mogu da se koriste i za odbranu od zlih sila i to posebno od 'urokljivog oka' i zbog toga je u XVII veku u Evropi postojala moda nošenja malog ogledala na šeširu.
    Jedna od čestih scena u horor-filmovima je da neki od junaka pogleda u ogledalo i ugleda potpuno nepoznat lik na njemu. Ponekad se dešava da vide i odraz nekog entiteta 's one strane' pored svog lika, a neki vide sebe, ali sa manje ili više izmenjenim crtama lica. Pošto se ovakve stvari ne dešavaju samo u filmovima, već i u stvarnom životu, mnogi su pokušali da objasne ovaj fenomen proglašavajući ga običnom optičkom iluzijim, dok su drugi smatrali da se najverovatnije radi o nekoj vrsti ozbiljnog psihičkog poremećaja. Italijanski psiholog Đovani Kaputo nedavno je pokušao da dođe do definitivnog odgovora na ovo pitanje i organizovao je istraživanje u kojem je učestvovalo 50 dobrovoljaca. Po njegovoj pretpostavci, da bi se ugledalo 'tuđe' lice u ogledalu, potrebno je posmatrati sebe desetak minuta u slabo osvetljenoj prostoriji (on je koristio lampu sa sijalicom od 25 vati postavljenu iza leđa učesnika eksperimenta). Po isteku 10 minuta gledanja u ogledalo, od učesnika je zatraženo da napišu šta su videli. Od 50 učesnika, 66 odsto je izjavilo da je videlo velike promene na svom licu, a među njima, 18 posto je videlo lice svoje majke ili oca, (od kojih je 8 odsto bilo živo, a 10 odsto pokojno) s donekle izmenjenim crtama, 28 procenata je videlo potpuno nepoznatu osobu, 18 odsto neku životinju (mačku, svinju i lava), a 48 odsto neko fantastično ili monstruozno biće.
    Emotivne reakcije učesnika eksperimenta bile su još zanimljivije. Gotovo polovina je izjavila da je pojavljivanje njima nepoznatog lika u ogledalu bilo praćeno osećajem da ih ta osoba posmatra nalazeći se unutar ili izvan ogledala, neki su smatrali da ih je taj 'stranac' posmatrao s pretećim izrazom lica koji im je izazvao zebnju, drugi su izjavili da je izraz njegovog liuca bio nedokučiv, a postojali su i oni koji su ga smatrali ohrabrujućim.
U slučaju da su ugledali lice pokojnog člana porodice, osećali su da žele da mu postave pitanja, a monstruozna i fantastična bića su u svima onima koji su ih ugledali izazvala strah, pa čak i užas. Objašnjenje rukovodioca eksperimenta, Đovanija Kaputa za sve ove efekte je da je moguće da se radi o vizuelnim 'iskrivljenjima' do kojih dolazi zbog toga što naše čulo vida pokušava da iznova i iznova prepoznaje istu sliku, a to na kraju dovodi do pogrešaka u njenom tumačenju. Da li je u pravu, ostaje da se vidi.

Priča 13: ČOVEK NA PROZORU

- Pre tri godine bio sam kod kuće sam, jer su roditelji otišli na doček Nove godine, priča Amerikanac Teri Hojt o sablasnoj novogodišnjoj večeri koju je doživeo.
- Čitavog dana vreme je bilo olujno i najveći deo noći, tako da nisam mogao da zaspim. Uzeo sam da čitam knjigu o božićnim običajima, i uglavnom sam to radio tokom večeri. Još uvek sam čitao, kada se čuo nekakav prasak i nestalo je struje. Sedeo sam nekoliko trenutaka u tišini, proklinjući svoju lošu sreću, a onda sam ustao i pronašao baterijsku lampu u fioci od ormara. Poskočio sam kada je pas zalajao, jer nisam čuo kola, tako da sam znao da moji roditelji nisu stigli kući. Kada je pas nastavio da laje, što je bilo neobično za njega, krenuo sam da pogledam kroz prozor i vidim šta se događa -  kaže Teri.
    Mladić je ubrzo zažalio što se odlučio na taj korak, jer ono što je ugledao u svetlosti baterijske lampe sledilo mu je krv u žilama.
- Voleo bih da taj prizor nikada nisam video. Kada sam baterijskom lampom osvetlio prozor, spazio sam čoveka, oko dva metra visokog, sa dugačkom, tamnom kosom, čija je koža bila bela kao krevetski čaršav, a umesto očiju samo su mu se crnele duplje!
   Mada je napolju lilo kao iz kabla, zapazio sam da je njegova crno-bela odeća potpuno suva! Stajao sam tamo ne znam koliko dugo gledajući ga, i on u mene, sve dok mi baterija nije ispala iz ruke i otkotrljala se na pod. Tresak me je trgao iz transa i kada sam podigao lampu i usudio se da ponovo pogledam kroz prozor, čovek je nestao! Od tog prizora, još uvek imam noćne more, rekao je Teri Hojt.
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana