Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Božanska Proporcija Zlatnog Preseka

     Kao i sve genijalno, ovaj odnos dobijamo vrlo jednostavno: podelom nečega na dva dela tako da se veći deo odnosi prema manjem kao celina prema većem.

Osmeh gore Osmeh na lice:  
   Do Leonarda da Vinčija taj odnos, jednak otprilike 1.62, zvali su 'božanskom proporcijom'. Danas se koristi Da Vinčijev naziv 'zlatna proporcija' ili 'zlatnipresek'. Označava se grčkim slovom 'fi'. Zašto su drevni mudraci ovoj proporciji dali naziv 'božanska'?
    Jedan od razloga je očigledan - u tavremena nije bilo sumnje da je čoveka-muškarca Bog stvorio na svoju sliku i priliku, a odnos dimenzija klasične muške figure od stopala do pupka i od pupka do temena jednak je upravo koeficijentu 'fi', to jest, proporciji figure Boga - čovekovog prauzora. Takva proporcija morala je dobiti naziv 'božanska'.
    Zlatna proporcija, presek ili rez (lat. sectio aurea) u raznim predmetima svojom harmoničnošću izaziva najjači doživljaj lepote. Iznosi 1.85:3, 3:5, 5:8, 13:21 i tako dalje. Odnos veličina stranica knjiga i časopisa, kao i mnogih drugih predmeta, obično je jednak ili blizak koeficijentu 'zlatnog preseka'.
    Stari Grci su znali za zlatnu proporciju i svesno su je koristili u arhitekturi, na primer, prilikom gradnje Partenona na Akropolju u Atini i prilikom pravljenja monumentalnih skulptura.
    Otada je koeficijent zlatnog preseka dugo smatran za kriterijum apsolutne harmonije. Postepeno se ispostavlja da se koeficijent 'fi' pojavljuje i tamo gde ga uopšte ne očekuju - u kristalografiji, ekonomiji, svemirskom prostoru, biologiji, estetici, umetnosti i drugim oblastima. Koeficijent zlatnog preseka prisutan je čak i u radu mozga svakog čoveka.
    U poslednje vreme se radi objašnjenja fenomena zlatnog preseka koriste metode psihofiziologije, koja otkriva razlike u radu leve i desne hemisfere velikog mozga. Na primer, ako se čoveku pomoću malih elektrošokova na 30 do 60 minuta isključi jedna hemisfera mozga, čitavu psihičku delatnost za to vreme će obavljati druga. Na taj način može se ustanoviti uloga svake od njih. Hemisfere velikog mozga funkcionalno su asimetrične. Kada bi ispitanicima radila desna hemisfera, od tri pravougaonika sa proporcijama kvadrata, zlatnog preseka i izduženog pravougaonika, odabrali su zlatni presek i energično odbacivali izduženi pravougaonik. Desna hemisfera pravilno eksponira proporcije u kopijama, ili nastoji da položi sliku horizontalno.
    Prilikom rada leve hemisfere, ispitanik, naprotiv, bira kvadrat kao 'najprijatniji' lik, a u kopijama i kvadrat i pravougaonik izdužuje najčešće vertikalno. Leva hemisfera najviše izobličuje proporcije upravo zlatnog preseka, uvek ga izdužujući, i to po vertikali. Proučavanje dimenzije slika u najvećim evropskim muzejima pokazalo je da slikari ne daju prednost slavnoj proporciji, već koriste druge, razne odnose veličine. Takođe i najpoznatiji svetski arhitektonski kompleksi objedinjuju i elemente koji sadrže i one koji odbacuju zlatni presek, to jest, istovremeno zadovoljavaju i levu idesnu moždanu hemisferu, tako da čovek oseća njihovu harmoničnost.
    Prisustvo ovog koeficijenta u misaonim procesima čoveka može se ustanoviti ne samo po kvalitativnim kriterijumima tipa 'prijatno - neprijatno' ili 'lepo - ružno', već i sasvim objektivno, neposrednim merenjima. Poznato je da nervne ćelije velikog mozga uzajamno komuniciraju pomoću električnih signala veoma niskih frekvencija. Osnovni bioritmovi mozga ne pojavljuju se sami od sebe, već su direktno vezani za razne vrste čovekove delatnosti.     Opšteprihvaćeno je da se pet glavnih bioritmova označavaju grčkim slovima, i da se njihov glavni talas vezuje za određeno, najtipičnije, stanje čoveka: alfa - mirovanje, beta - umni rad, gama - emocionalna uzbuđenost, delta - san, teta - doživljavanje neprijatnosti.
    Zanimljivo je da se teta talas može izazvati efikasno, a - humano. Francuzi su eksperimentisali sa mladićem - stažistom medicine koga je lepa devojka milovala rukom po kosi. Kad bi na znak ona prestala to da radi, kod njega se naglo javljao teta talas.
    U radiotehnici je osnovna karakteristika svakog frekvencijskog dijapazona (bilo da je u pitanju radiolokacija, radio ili televizija) specijalna tehnička veličina - takozvana invarijanta. Naučnici su izračunali vrednosti invarijanata za sve frekvencije bioritmova velikog mozga kod čoveka, izmerenih eksperimentalno pri raznim stanjima ispitanika. Invarijanta beta ritma, vezana za umnu delatnost, jednaka je koeficijentu zlatnog preseka!
    A upravo apstraktna misaona delatnost glavno je obeležje po kojem se čovek razlikuje od životinje. Invarijante ostalih bioritmova lako se dobijaju preobrazovanjem tog koeficijenta najprostijim aritmetičkim operacijama. Na primer, ako se iz njega izvuče kvadratni koren, dobija se 1.27 - veličina jednaka eksperimentalno utvrđenoj invarijanti alfa ritma kod čoveka u stanju mirovanja. Dakle, koeficijent zlatnog preseka prisutan je ne samo u spoljašnjim proporcijama čoveka, nego i u višoj nervnoj delatnosti.
    A kako se ovaj koeficijent manifestuje u galaksiji? Na prvi pogled, između čoveka i galaksije, sa njenim desetinama milijardi zvezda, koje su gravitacione sile skoncentrisale u dva spiralna rukavca iz plamenog jezgra, nema nikakve sličnosti. Ali, zajednički nam je upravo koeficijent zlatnog preseka, jer centar galaksije, kao pupak muškarca, deli prečnik njenih rukavaca tačno u zlatnom preseku! Čak i naša Zemlja nije smeštena između dva rukavca kako bilo, već deli rastojanje između njih upravo u istom tom zlatnom preseku!
    Za milion i po godina postojanja čovek je stekao neke osobine svoje galaksije, ali ona je neprestano delovala i na druga bića. Naš daleki predak (po navodnoj teoriji evolucije), glavonožac amonit, koji je u velikom broju nastanjivao sva topla mora tokom 250 miliona godina, nije mogao živeti bez zlatnog preseka. Spiralni oblik svoje prelepe sedefne ljušture ovaj preistorijski plagijator ne samo što je pozajmio, već ju je precizno, sa matematičkom tačnošću, kopirao prema obliku galaksije. Jedino što kod nekih izumrlih vrsta amonita dimenzije školjke nisu 'fi' - 1.62, već 1.27, odnosno kvadratni koren iz 'fi'. Dakle, isti slučaj kao sa bioritmovima ljudskog mozga!
    Zašto je tako u prirodi? Da li je to običan lanac mnogobrojnih slučajnih poklapanja, razvučenih na stotine miliona godina, ili još neshvaćeno sa naše strane duboko jedinstvo nepoznatih prirodnih sila sa svešću i unutarnjim sadržajem pojava? Na ovo pitanje zasad nema odgovora, ali zato je jasno da proporcija koja je isprva izgledala slučajna i besmislena zasluženo nosi naziv zlatna ili božanska.
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana