Naslovni baner
Home Dugme
Meni
Novo na sajtu
Omiljeno na sajtu

Planovi Novog Svetskog Poretka - No 18

   Vladari ovog sveta. Ko vlada našim svetom? Oni žele da ugroze celo čovečanstvo naše planete, a svi žive po njihovim monstruoznim planovima. Njihovi planovi su straobalni! Strava svetske vlasti i sve oko njih! Novi svetski poredak - New World Order, jeste zavera koja se odnosi na plan moćne i tajanstvene organizacije.

Osmeh gore Osmeh na lice:  
INSEKTI ŠTETOČINE SA NEBA
    Pre desetak godina videti bubu 'smrdljivca - smrdljivog Martina' ili kakoje već zovu u kojim predelima, bilo je prava senzacija, a za 'buba maru' sa žutim takama umesto crvenim, niko nije ni čuo. A danas , postale su inventar u svakom domaćinstvu. Ljudi ne znaju kako da se odbrane od smrdi buba, a pogotovo oni koji imaju svoje zasade raznog povrća. Gde su bile ti insekti pre 10 i više godina i dali su uopšte i postojali?
    Sve su češća predviđanja naučnika da će planetu Zemlju u daljoj budućnosti nastanjivati samo nekakvi insekti. Ovu hipotezu naučnici grade najviše na čovekom nemaru prema prirodi, a isto tako i na velikoj sposobnosti insekata da se adaptiraju na razne uslove. Takođe, insekti su u prednosti nad drugim bićima, jer imaju moć brzog razmnožavanja i prilagođavanja promenama i uslovima života.
    Iako mnogi sumnjaju u ovakve procene, naročito kod onih koji smatraju da je Bog pazio na ravnotežu u prirodi, ipak neke pojave poslednjih godina ukazuju da ova depresivna prognoza ima čvrsto uporište o da stručnjaci mogu da omaše samo u predviđanjima uzroka invazije insekata.
    Sve je evidentnije da se insekti ubrzano množe, ali, što je najčudnije, to se dešava na politički najužarenijim područjima planete. Upravo iz te činjenice ozbiljni analitičari izvode zaključak da je na delu jedan relativno novi vid specijalnog rata  koji neke države vode protiv drugih država, pored klimatskog koji se uveliko odvija. Reči iz knjige 'Imperija zla' deluju kao proročanska pretnja, kada kažu: 'Stručnjaci predviđaju da će XXI vek biti vreme bio-ekonomskog rata. Primena biološkog oružja protiv stočnog fonda jedne zemlje, useva i ekosistma, nudi raznolika sredstva za suptilan, a ipak razoran način ratovanja'.
    Sem što će porazno uticati na političko, ekonomsko i socijalno stanje u mnogim državama, ovakav rat preti i samom opstanku njihovih stanovnika. Jer, kako je u ovoj knjizi naglašeno, poljoprivreda je bitan faktor i u razvijenim zemljama i u zemljama u tranziciji. Samo u Americi poljoprivredni sektor vredi milijarde dolara, a od izvoza hrane ostvaruju se storine milijardi dolara godišnje. Zato nije čudno što se tamošnji stručnjaci aktivno bave zaštitom kako poljoprivrednih useva, tako istočnog fonda. Ministarstvo poljoprivrede SAD još je 2000. godine registrovalo 53 stočne bolesti stranog porekla, koje bi, ukoliko se unesu u zemlju, moglo prosto da zatru sve domaće životinje.
    Ali, tamošnji stučnjaci, takođe ispituju i praktične mogućnosti nanošenja štete poljoprivrednim usevima, naročito konkurentskih zemljama koje su orijentisane poljoprivredi. Cilj ovog pomenutog rata bili bi, pre svega, usevi visokog prinosa i stočni fond. A najubojitije oružje je pravi arsenal štetnih agenasa i biljnih štetočina koji su se u savremenim američkim laboratorijama već odomaćili i samo čekaju na koju će destinaciju biti poslati. Priča se da su i tamošnji hemičari selektivnim uzgojem već stvorili i super-štetočinu koji je otporan na sve moguće pesticide.
    Svojevremeno je objavljeno da Amerikanci lansiraju biorat protiv Kube, a ubrzo posle toga se reklo da je Stalna misija Kube u Ujedninjenim nacijama dostavila odgovarajuće dokaze kojima se skreće pažnja sekretaru UN da je Vašington odgovoran za širenje biljen kuge koja je opustošila oranice kubanskih seljaka.
    Prema tom izveštaju, 21. oktobra 1996. godine, posada aviona kubanske kompanije izvestila je kontrolu leta o malom jednomotorcu koji im uleće u trasu i leti samo 300 metara iznad njih u smeru sever-jug, iznad provincije Matanzas. Ovaj neprijavljeni avion ispuštao je povremeno sivkastobelu maglu koja je pre ličila na neku supstancu nego na dim (jel ima neko da danas nije čuo za kemtrejlse!?).
    Nakon sprovedene istrage utvrđeno je da je ova misteriozna letelica za zaprašivanje, model SAR, ubeležena u registar vicilnih aviona SAD i da pripada Stejt Departmentu. Avion je poleteo iz vazduhoplovne baze Patriku sa Kokoa Bič na Floridi. Samo mesec dana nakon ovog incidenta, u provinciji Matanzas pojavili su se prvi simptomi bolesti useva. U Kubi do tada potpuno nepoznata biljna kuga - 'thripis palmi', napala je mladice stabala voćaka i vegetaciju uopšte, pa čak i samo tlo. Stradala su žita, pasulj, bundeve i mnoge druge biljke. Utvrđeno je da je prenosnik do tada nepoznata vrsta insekta.
    Kubanska vlada obezbedila je najskuplje pesticide da suzbije bolest, ali su svi napori bili bezuspešni. Baš kao i sav dalji trud kubanskog ministra spoljnih poslova koji je zatražio od američke ambasade da razjasni incident sa avionom zaprašivačem. Nije pomoglo ni otkriće da su slične zaprašivače Amerikanci koristili i priliko uništavanja useva biljaka sa opojnim dejstvom, u takozvanom ratu protiv droge - koji, u stvari, nije ništa drugo već eliminisanje konkurencije.
    Što je najstrašnije, niko se ne osvrće ni na čistu statistiku. A kubanski naučnici su u laboratorijam utvrdili da se područja sa vegetacijom zaraženom bolešću 'thripis-palmi', u potpunosti poklapaju sa putanjom leta dotičnog aviona. Nacionalni centar za kontrolu zdravlja identifikovao je da su insekti prenosioci, bili treća generacija štetočina. A imajući na umu da reprodutivni ciklus insekata traje od 15-21 dan, ova zaraza je počela 21. oktobra - baš onog dana kada je američki avion leteo nad Kubom.
    Priča se, međutim, da je pošast koja je zadesila Kubu samo jedna u nizu sličnih koje se svakodnevno događaju negde u svetu. A, zadnjih dvadeset godina slične pojave se beleže i ovde, na tlu Srbije, a i šireg Balkana. Čak i ako zanemarimo višegodišnju invaziju gubara u kojoj su stradala mnoga stabla u Timočkoj krajini, u centralnoj i severnoj Srbiji, oko 2000. godine, ostaje još mnogo podataka za sumnju. Mnoge novine javljaju o štetočinama koje su spopale biljni i životinjski svet. Lozna i brezova pipa, male zelene bubice koje su opsele sva imanja oko Ibarske magistrale. Gricnu list i čekaju da se on uvije kao fišek, a potom u njega snesu milione svojih jajašaca i bez obzira na zaprašivanje, poljoprivrednici ostaju bez svojih vinograda i stabala. Polja je opsela i kukuruzna zlatica, a seljaci se hvataju za glavu. Ona napada direktno svilu i metlicu, što umanjuje spospobnost oprašivanja biljke. Najviše štete nanosi larva, a posledica može biti i uništenje i do 80 odsto biljaka. Bolest koja več dugo godina mori biljke na američkom kontinentu, stigla je i do nas, a po izjavi stručnjaka, prvi put je ova biljna štetočina primećena u kukuruzištima blizu beogradskog aerodroma Surčin!
    Kukuruzna zlatica teško se uništava i to vrlo skupim hemikalijama. Kad spominjemo hemikalije, ovde posebno treba napomenuti recept koji se masovno koristi u razne svrhe, takozvani koncept 'Problem - Rešenje' i ovde se izgleda masovno koristi. Donesemo vam razne štetočine i bolesti, a onda vam prodajemo preparate protiv toga i zarađujemo ogromno bogatstvo.

BOLEST ILI NAJNOVIJE ORUŽJE?
    U novembru mesecu 2003. godine, zabačenu oblast Raiti u džunglama severne Nikaragve u kojoj živi narod Miskito, pogodilo je kolektivno ludilo ili 'grisi-siknis', kako ovu bolest na svom jeziku zove narod Miskita. Oni veruju da je bolest posledica bačene kletve. Sedam slučajeva zabeleženo je u susednom selu Namaka u decembru iste godine. Reč je o devojčicama uzrasta od 14-18 godina. Jedna od njih, 15-godišnja Izabel Vislop, preplivala je reku Koko i pobelgla u susedni Honduras. Stigle je sve do jednog sela Panzap, a tamo je umrla od iscrpljenosti. Sledeći slučajevi su se pojavili u još tri obližnja sela.
    Sve ove žrtve su imale iste simptome - duge periode komatozne nesvesti koje su prekidali iznenadni napadi ludačkog ponašanja. Tokom napada, žrve su pokušavale da pošto poto iz sela pobegnu zatvorenih očiju, uzimale usput bilo šta što im je ličilo na oružje i pokušavale da se se odbrane od nevidljivog neprijatelja. Lokalni novinari su zabeležili da su žrtve ispoljavale neerovatnu snagu i da je bilo potrebno po petoro ljudi da ih savladaju i vežu.
    Nikaragvanska vlada je poslala tamo lekarsku ekipu u Raiti, a sa njima i antropologe i petoricu tradicionalnih icelitelja. Ministar zdravlja je rekao da su tradicionalni lekovi Miskito iscelitelja postizali bolje rezultate u lečenju žrtava, nego lekovi zvanične medicine. Vođa medicinske ekipe je izjavila: 'Naši lekari ne mogu mnogo da učine, jedino da pružimo podršku isceliteljima koji već poznaju problem bolje od nas, jer je bolest više duhovna nego fizička.'
    Oko 2000. godine, 80 ljudi iz zajednice Krin Krin, takođe se razbolelo od iste te bolesti. Mnoge je sa puno ispeha lečio tradionalni iscelitelj Karlos Solomon Tejlor, član tima koji je poslat i u Raiti. On tvrdi da njegova metoda lečenja, koja obuhvata lokalne biljke i drevne ritualne brede, leče većinu obolelih za 15-30 dana. Dvadeset petoro od 60 obolelih u Raitiju je pozitivno reagovalo na njegov tretman.
    Medicinaksa ekipa je prikupila uzorke vode iz lokalnih izora i preporučila ljudima da piju samo mleko kokosovih oraha, dok se ne urade preliminarne analize vode. Poslednja velika epidemija bolesti grisi-siknis započela je 1910. godine. Tokom sldećih 20 godina, proširila se na desetine sela naroda Miskito. Ministar zdravlja kaže da medicinski izveštaji iz 50-tih godina XX veka, kada je izbila slična epdemija, ukazuju na mogućnost NAMERNE KONTAMINACIJE izvora vode halucinogenim drogama.
    Grisi-siknis je veoma slična bolesti pibloktok - arktička histerija, otkrivenoj među domorocima na Grenlandu. Grisi siknis je bolest čiji su napadi veoma traumatični i z obolele i za njihove porodice, često i za čitavu Miskito zajednicu. Svi pacijenti su u stanju neke potpuno izmeštene realnosti i stanja svesti. Sindrom je jedinstven za narod Miskito i može se porediti, na primer, sa anoreksijom koja je prisutna isključivo u zapadnom svetu.
    Međutim, treba napomenuti i sledeće! Nikaragva je godinama bila glavno uporište 'crnih' operacija Američke Obaveštajne Agencije - CIA-e, koje su se odigravale daleko od očiju javnosti. Poslednjih godina svetlost dana ugledali su razni dokumenti koji ukazuju da su naučnici regrutovani od strane CIA-e vršili ekperimente na ljudima bez njihovog znanja.
    Osim kontrole uma i mogućnosti prenošenja bolesti elektromagnetskim talasima na daljinu, jedna od omiljenih tehnika bila je upotreba droga i halucinogenih sredstava u cilju stvaranja savršenih špijuna. Možda su pripadnici plemena Miskito u pravu kada govore o bačenoj kletvi. Možda CIA eksperimentiše sa novim nervnim oružjem - specifičnim agensom bez boje i mirisa na bazi halucinogena, koji se lako može raspršiti iznad neprijateljske teritorije pomoću minijaturnih bespilotnih letelica sa daljinskim navođenjem.
    Efekat koji bi takav agens, bačen na neprijateljske trupe postigao je više nego očigledan, a to su: histerija, panika, bežanje sa bojnog polja, međusobni obračuni vojnika nesvesnih ko je tu prijatelj a ko je neprijatelj. Ovakav scenario bi se savršeno uklopio i u zvaničnu doktrinu Pentagona o budućoj primeni arsenala nesmrtonosnog oružja kojim se neprijatelj može onesposobiti. Ako neko i umre usput, to je onda već viša sila - po njima. Bitno im je samo da se oružje te vrste ne smatra smrtonosnim. A ako se još može testirati na ljudima koji niti razumeju šta im se dešava, niti će pokušati da istraže uzroke ili tuže eventualne počinioce, utoliko bolje. Narod Miskita tako postaje idealna eksperimentalni zamorac. Uvek pri ruci za ekperimentisanje, a nimalo sumnjičav šta im se dešava.

PROBUDI SE SVETE DOK NIJE KASNO!
EVROPSKA UNIJA UNIŠTAVA ZDRAVU HRANU
    Nakon skandalozne odluke Evropske komisije o privatizaciji vodosnabdevanja, iz Brisela nam stiže novi šok. Evropska komisija poslaće Evropskom parlamentu novu uredbu kojom će poljoprivrednicima i povrtarima zakonski propisati obavezno korištenje standardiziranog i unificiranog semenja, pri čemu će korištenje starih, retkih i autohtonih sorti – koje nemaju gotovo nikakve šanse dobiti dozvolu za promet – biti kažnjivo, čak i onda kada se siju ili sade u privatnom vrtu!
    Evropske ekološke organizacije i brojna udruženja čiji članovi pokušavaju očuvati stare autohtone sorte semenja – a koje su već dugo trn u oku multinacionalnim kompanijama – ovih su dana izazvale veliku uzbunu zbog namere Evropske komisije čija bi odluka mogla ugroziti suverenost Evropskih država u očuvanju genetičke raznolikosti.
   Bez konkurencije - Trenutačno tri najveće korporacije – Monsanto, DuPont i Syngenta – kontrolišu 53 % svetskog tržišta semenjem  (deset najvećih kontrolišea čak 73 %!), a velike su kompanije došle do tog rezultata tako što su pokupovale gotovo sve manje tradicijske i porodične semenare, tako da, zapravo, više i nemaju konkurenciju. Međutim, kod takvih kompanija tržište semenja samo je sredstvo. Naime, reč je ponajpre o velikim proizvođačima herbicida, dakle hemijskim kompanijama, a tek onda i o proizvođačima semenja, koje uz svoje seme poljoprivrednicima, povrtarima i voćarima nude herbicide i hemikalije bez kojih te sorte nije moguće uzgojiti. Autohtone sorte semenja, međutim, za razliku od ovih 'visokoproduktivnih i intenzivnih' sorti, prilagođene su lokalnim prilikama. Osim što je neusporedivo ukusnije i bogatije hranjivim sastojcima – što više nikome ne treba posebno dokazivati – povrće i voće dobiveno iz autohtonih sorti zahteva manje vode i veštačkog đubriva, a i nije ga potrebno štititi tolikim količinama hemikalija, jer je otporrnije na bolesti, što direktno smanjuje zagađenje okoliša.
    Stroge kazne - Međutim, multinacionalne kompanije u ovom slučaju očito imaju drukčije interese, koje je u ovom slučaju odlučila uvažiti i Evropska komisija, koja funkcioniše kao produžena ruka velikih multinacionalki i kapitala, a ne vlastitih građana. Naime, multinacionalke će jedine imati koristi od takve odluke, dok se građani usled petogodišnje ekonomske krize u brojnim Evropskih državama, sve više okreću samosnabdevanju i proizvodnji povrća i voća za vlastite potrebe, ne samo zbog štednje, nego i zbog zdravlja i sve ugroženije okoline. No, Evropska komisija donela je odluku koja će potkopati takve napore. Zahvaljujući uredbi Evropske komisije, autohtone sorte, koje su dosad bile izuzete iz Evropskih pravila, brzo će iščeznuti s trgovačkih polica. Oni koji ne budu postupali po uredbi biće strogo kažnjeni, a oni koji budu poželeli registrovati vlastito seme suočiće se s nepremostivim birokratskim preprekama, budući da predviđena regulacija registracije semenja diskriminira autohtone sorte u odnosu na industrijsko seme, čime se diskriminiraju mali proizvođači u odnosu na velike kompanije, zbog čega ekološke organizacije i upozoravaju na skori potpuni nestanak autohtonog semenja.
    Puna kontrola - Neposredan povod skandaloznoj odluci je sprovođenje odluke Evropskog suda, prema kojoj poljoprivrednici smeju prodavati samo službeno dopušteno seme. Ako uredba Evropske komisije u sadašnjem obliku stupi na snagu, poljoprivrednici vlastito, nestandardizirano i neunificirano seme, neće smeti ni poklanjati! U tom slučaju, naime, nekoliko multinacionalnih kompanija doista bi mogle preuzeti potpunu kontrolu nad celokupnim prehrambenim lancem, od njive do onoga što će biti u našim tanjirima, pri čemu uvek moramo imati na umu kako cilj takvih kompanija nisu zdravlje i dobrobit stanovništva, već uvek samo i isključivo –  profit.
   SAD donele 'zakon o zaštiti Monsanta' - Ni Sjedinjene Američke Države ne zaostaju. Američki predsednik Barak Obama nedavno je potpisao zakon kojeg su odmah prozvali zakonom o zaštiti Monsanta, koji federalnim sudovima ukida pravo zabrane uzgoja GMO proizvoda i proizvodnje GMO semenja, bez obzira na potvrđenu štetnost GMO-a po zdravlje stanovništva. Dakle, posredi je retko viđen trijumf industrijskog lobija i nekoliko povlaštenih multinacionalki, ponajpre Monsanta, koje su isposlovale izuzimanje ove rizične delatnosti iz sudske jurisdikcije.
     Novi Zeland zabranio uzgoj hrane u vrtovima - Evropa nije usamljena u protežiranju ekskluzivnih prava velikih proizvođača semenja i hrane. Verovatno najdalje otišao je Novi Zeland, koji je pod uticajem velikih kompanija doneo neverovatnu odluku kojom je zabranio uzgoj hrane u vrtovima i svaku distribuciju semenja bez posebnog odobrenja vlasti, a kako to odobrenje nije nimalo jednostavno dobiti, prazninu su brzo ispunile velike kompanije poput Monsanta, na zadovoljstvo vlastitih deoničara. Orvelovski zakon predviđa i proveru poštivanja nametnutog zakona, i to pretresom prostora za koje se sumnja da se u njima proizvodi hrana. Inspekciju sprovode naoružani inspektori, u pratnji predstavnika proizvođača hrane!



Klik Gore na Sliku - Prikaz; Ponovni Klik - Brisanje

Novi Svetski PoredakNovi Svetski Poredak - Ostali Tekstovi
Ponuda TemaPogledajte i ostale super zanimljive rubrike na sajtu
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana