Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Tehnologija Letećih Tanjira

   Tajna Njihove Ogromne Energije! Zadnjih decenija naglo povećani broj videnja neobicnih oblika Ietelica na nebu širom planete ukazuje na mnoštvo različitih i zapanjujućih pogonskih metoda vanzemaljskih letelica, uključujuci naprednije letelice 'visoke frekvencije' koje nisu izrađene od teških metala. U novije su vreme viđene velike letelice koje se kreću velikom brzinom, a mogu iznjedriti manje brodove u obimnom broju te ih možemo nazvati 'matičnim brodovima'.

Osmeh gore Osmeh na lice:  
   I dalje se postavljaju pitanja: 'Kakav je njihov pogonski sistem i kako mogu prevaljivati tako velike udaljenosti?' Na početku kažimo kako se čini da postoji više vrsta pogona za sve te različite svemirske letelice viđene na našem nebu.
Decenijama već posmatramo najbliže delove svemira te smo uočili da u njemu ima mnogo oblika inteligentnog života tj. vanzemaljskih rasa koje su prevazišle ograničenja naše vlastite klasične fizike. Čini se da one mogu putovati vremenom i prostorom. Shodno tome, treba pretpostaviti da višestruke metode putovanja najverojatnije ne postoje. Unatoč tome, ukratko ćemo istražiti nekoliko energetskih sistema i drugih mogućih pogonskih tehnologija koje bi mogle koristiti vanzemaljske letelice i ono što zovemo 'letelicama visoke frekvencije' tj. one koje nisu ograničene na bilo koji lokalni sistem već funkcionišu tako da obuhvaćaju više spektara i oblasti inteligencije. Ipak, kada takve letelice uđu u ovaj vremensko-prostorni kontinuum, one, u našem svetu materije, funkcionišu u praktičnom smislu.

KRETANJE POMOĆU STALNOG PULSA

    Knjiga Henokovi ključevi govori nam da se kretanje 'kroz svetove naše domene fizičkog svemira odvija putem stalnoga pulsa koji koristi magnetske i elektro-magnetske polove energizirane pomoću mreže intenzivnog svetla'. U knjizi se nadalje navodi da se letelice kreću unutar jednog 'sveobuhvatnog energetskog polja sastavljenog od višestrukih magnetskih, elektromagnetskih i magnetohidrodinamičkih domena stopljenih u stazi polja pomoću višestrukih denominacija polova'.
    Drugim rečima, ovo je opis načina na koji se te letelice pokreću. One imaju sposobnost da se kreću brže od brzine naše standardne svetlosti, a istovremeno održavaju ono što bi neki inženjeri nazvali korištenjem 'stalnoga pulsa'. Dakle, šta je tacno 'stalni puis' koji koristi magnetsku i elektromagnetsku energiju? Upoznajmo se najprije ukra­tko s konceptom 'pulsne' tehnologije. Najpoznatiji primer takve tehnologije je pogonski sistem voza Maglev koji se primenjuje u Japanu i Kini, a iskorištava pogonski sistem na bazi magnetskog pulsa. Toliko je delotvoran da ne samo da omogućuje velike brzine nego vozovima omogućuje da svladavaju uspone veće od 10 odsto!
    Pulsni magneti indukuju reverzne struje u aluminijumskim pločama koje formiraju pružnu stazu. Indukovane struje stvaraju svoja vlastita magnetska polja koja se opiru magnetskim poljima voza. Uz pomoć optičkih senzora, polja odašilju puis upravo kada magneti prođu središnju tačku ploča i, posredstvom odbijanja, teraju voz napred. Tehnologija voza Maglev deluje s pulsnim elektricitetom tako da pogoni voz, smanjujući količinu potrebne snage.
   Dakle, čini se da pulsna energija proizvodi više snage u odnosu na sveukupni unos energije od kontinuirane energije. Iz tog razloga, pulsna se tehnologija takođe razviia za upotrebu u letelicama i za potvrdu određenih teorija. U novije vreme korištenje nuklearne puisne tehnologije razmatrano je i u Orionu, novom NASA-inom programu razvoja svemirskih letelica, u kojem se istražuju letovi na velike udaljenosti kojima bi nova generacija astronauta odlazila do lokalnih planeta u sledeće dve decenije.
     U aeronautici se više pažnje poklanja podstrelaču pulsne plazme (IPP) koji se koristi za pogon letelica, gde luk električne struje može proizvesti brže i opetovane praskove impulsa. Time se stvara velika brzina, mnogo veća od termalne brzine hemijskih motora, te se kori­sti 'elektromagnetsko ubrzanje raketnog goriva preko Lorencove sile. IPP su koristili Sovjeti u ranim svemirskim letovima, na primer u Zondu 2, lansiranom 1964., a korišten je i u prvim električnim porivačima koji su trebali biti postavljeni u svemirskom prostoru. Još uvek se koristi u današnjim letačkim eksperimentima u NASA-inoj svemirskoj letelici EO-1 iz Centra za sve­mirske letove Goddard.

TEHNOLOGIJE BESPLATNE ENERGIJE I PERPETUUMA MOBILE

    Lorencova sila je dobro poznata sila koju stvara interakcija magnetskog polja i električne struje. Iz toga sledi da se pulsna tehnologija može koristiti s elektromagnetskom energijom. Sada mnogi naučnici koji se bave 'novom energijom' i eksperimentišu kako bi razvili tehnologije 'perpetuum mobile' smatraju takvu elektromagnetsku energiju ključem ne samo za vanzemaljska putovanja nego i za tehnologije 'besplatne energije'. Takozvane 'perpetuum mobile' naprave i one koje koriste 'besplatnu energiju' ne proizvode energiju nego pretvaraju postojeću, potencijalnu i iskoristivu energiju čiji je izvor za današnju nauku nepoznanica. Prema pronalazačima Thomasu Beardenu, Stephenu Patricku i njihovim kolegama, koji su u SAD-u prijavili svoj patent za svoj 'Nepokretni elektromagnetski generator' - NEG - američki Patent 6,362,718, odobren 26. marta, 2002, ova tehnologija je pravi korak napred ka takvim tehnologijama perpetuuma mobile i besplatne energije.
    U svom sažetom prikazu oni tvrde da njihov prototip elektromagnetskog generatora sadrži permanentni magnet i magnetsku jezgru, uključujući prvu i drugu magnet­sku putanju. Sastoji se od ulaznih zavojnica koje se izmenično pulsiraju kako bi u izlaznim zavojnicama nastali inducirani strujni pulsevi. Teranje električne struje kroz svaku od ulaznih zavojnica smanjuje nivo magnetskog toka permanentnog magneta unutar magnetske putanje oko koje je smeštena ulazna zavojnica. Prema dobivenim izveštajima, NEG ima radni koeficijent veći od jedan, ili funkcionalnost perpetuum mobile uređaja.
    Prema britanskom fizičaru Duncanu Barkeru, NEG je sličan transformatoru i sastoji se od šuplje jezgre s permanentnim magnetom u sredini. Pogonske zavojnice na svakoj strani magneta menjaju tok napred i natrag između svake strane jezgre. Prihvatne zavojnice sa svake strane glavne zavojnice stvaraju napon od promenjivog magnetskog toka. Opterećenje se potom povezuje s izlazom prihvatnih zavojnica.
    Naprava iskorištava efekt geometrijske faze, ili Aharonov-Bohmov efekt, kojeg su 1959. godine otkrili Yakir Aharonov, David Bohm i saradnici, a dobro je poznat u kvantnoj mehanici i kvantnoj elektrodinamici. Aharonov-Bohmov efekt pokazuje nadmoć potencijala nad njihovim pridruženim poljima, i pokazuje da se efekti električnog polja mogu proizvesti od potencijala magnetskog vektora, A, čak i u odsutnosti magnetskog polja, B. Korištenjem visokopermeabilne jezgre, NEG razdvaja potencijal A i polje B, pri čemu je magnetsko polje, B, sadržano samo unutar visokopermeabilne jezgre. Tako potencijal vektora, A, ostaje izvan jezgre te se stvara električno polje koje utiče na elektrone u prihvatnim zavoj­nicama, i na taj se način stvara struja.
    Premda mnogi pronalazači i istrazivači nastoje postići slične uslove za perpetuum mobile, dr. Pa­trick Bailey, koji je diplomirao na MIT-u a ranije bio voditelj projekata u Institutu za istraživanje električne struje (EPRI), upozorava promatrače koji nisu naučno potkovani da budu vrlo oprezni. Dr. Bailey tvrdi da nije preterano teško izvesti neku jednostavniju demonstraciju korištenjem krive opreme i podastreti napravu koja stvara 'više izlazne nego ulazne energije'. Tokom poslednjih 25 godina, dr. Bailey je ispitao i zabeležio, s jednim od autora (dr J. J.), preko 150 tehnologija energetskih sistema za koje se tvrdilo da imaju učinak procesa 'per­petuuma mobile' ili 'nove energije'. Dr. Bailey ističe, posle opsežnih istraživanja, da se prava voltaža, struja, snaga i energija mereni u takvim uređajima mogu utvrditi jedino visokofrekvencijskim osciloskopom. On napominje da ljudi, u većini slučajeva, mere visokofrekvencijski pulsni izlaz jednosmerne struje ili brzo pulsirajuće talasne oblike struje, a kada ih mere pomoću izmeničnih merača baždarenih na sinusni talas od 0,707 RMS-a (kvadratna srednja vrednost) tada mogu dobiti vrlo netačne rezultate.
    Prema tome, testiranjem tehnologije samo putem meraća naizmenične struje (poput starog VTMA- tj. volt-metra s vakuumskim cevima) ne može se izmeriti ono što se doista dogada. U stvari, s jednostavnim rasporedom otpornika, kondenzatora i induktora, takav uređaj često može pokazivati krive rezultate merenja učinka perpetuuma mobile zato što ta metoda merenja zanemaruje fazni ugao talasnog oblika od struje do napona. Precizno merenje zahteva da se napon u odnosu na vreme digitalno pohrani (preko mnogih tačaka podataka po ciklusu) te da se struja u odnosu na vre­me pohrani na sličan način, a snaga bi se tada trebala izračunati digitalno, tačku po tačku. Tako bi se srednje vredno­st i ulazne snage i izlazne snage mogle odrediti na temelju tih podataka u bilo kojem ciklusu koji nas zanima. Time bi se dobio pravi odnos snage izlaza i ulaza.

UREĐAJI ELEKTROMAGNETSKE ENERGIJE

    Uprkos svemu, razvijaju se mnoge uspešne tehnologije, a izuzetno je zanimljiv izum kojeg je osmislio Kohei Minato u Tokiju. On je vlasnik dva američka patenta, od kojih se jedan odnosi na 'Napravu za magnetsku rotaciju' (američki Patent 4,751,486, Klasa 335/2-72, odobren 14. juna, 1998.). Minatov uređaj nalikuje točku te ima rotirajuću osovinu s brojnim permanentnim magnetima raspoređenim oko nje, od kojih su neki nakošeni, a neki nisu.
    Minato ih naginje duž pravca rotacije tako da oni s istim magnetskim polom budu okrenuti prema van, a svaki od permanentnih magneta ukoso je postavljen u odnosu na radijalnu liniju smera rotora. Premda Minato ne tvrdi da je dobio 'besplatnu energiju', čini se da je ipak uspeo pretvoriti energiju iz nekog nepoznatog izvora i proizvesti veću izlaznu energiju od ulazne. Prema izveštajima, izmereno je da Minatov elektromagnet­ski motor ima izlazno-ulazni odnos od 4,3:1, gde se uz samo 34 početna vata stvara 500 vata snage. U drugim testovima, izveštaji pokazuju 300 vata izlaza uz 16 vata ulaza.
    Opazili smo, budući da Minato koristi elektromagnete, da je za njihovo punjenje nabojem potrebna vrlo mala količina elektriciteta, a jednom kada počnu funkcionisati, 'raspored magneta' daje dovoljno energije za okretanje točka, te se njegovim okretanjem proizvodi energija i ujedno stvara više izlazne negoli ulazne energije. Za savremenu je tehnologiju jednako važno to što njegov uredaj stva­ra malo ili nimalo topline, a ne stvara se niti zvuk - jedino dolazi do okretanja točka. Sumnjičavci upozoravaju da ener­gija Minatovog uređaja nije dobivena od permanentnih magneta već od magneta nabijenih elektricitetom (elektromagneta). No, to je ipak fascinantna tehnologija, mada se koristi sarno za ventilatore u rashladnim sistemima, što je dosad uspeo postići. Trenutno se radi na brojnim drugim elektromagnetskim projektima. U e-knjizi pod nazivom Praktični vodič za uređaje besplatne energije (A Practical Guide to Free Energy Devices) izneti su možda i najjasniji nacrti odredenih zamisli i naprava. Istraživači su izvestili da su uspeli replicirati neke od tih nacrta, uz vrlo pozitivne rezultate.
    Pronalazač John Bales osmislio je neobičan razmeštaj statora i rotora. Nje­gov američki Patent 6,552,460, nazvan 'Elektromehanička mašina bez četkica' (odobren 22. aprila 2003.), ima i jedne i druge elemente: i statora i rotora. Stator ima barem jedan niz od četiri elektromagnetska člana toroidnog (prstenastog) oblika smeštenih duz luka, na unapred utvrđenoj međusobnoj udaljenosti. Svaki od članova ima utor, a element rotora uključuje disk podešen tako da može proći kroz utore. Disk sadrži mnoštvo članova permanentnih magneta razmeštenih jedan uz drugoga oko obodnice, raspoređenih tako da imaju naizmenične polaritete (sever-jug). Ovi članovi permanentnih magneta takve su veličine i tako razmešteni da, unutar dužine luka statora, odnos članova statora naspram članova permanentnog magneta iznosi otprilike četiri naprama šest. Elektro-magnetski članovi pune se energijom u četiri faze, uz simetrični potisak i povlačenje, kako bi se stvorio visoki zakretni moment.
    Zašto se svi ti naučnici zanimaju za elektromagnetske uredaje za proizvodnju energije? Prvo, još uvek ne znamo dovoljno o pravom izvoru elektromagnetskih polja, no čini se da postoji neka 'sila' koja može pokretati objekte samom interakcijom s magnetskim poljem, a istovremeno može stvarati električno polje. Naravno, električna struja stvara magnetsko polje, a elektricitet i magnetizam se smatraju združeni s istom silom ili talasnim poljem te su neprestano, na neki način, povezani. U permanentnim magnetima po­stoji ne samo magnetsko polje nego i električna struja. Međutim, postavlja se pitanje: 'Je li to polje unutar magne­ta ili izvan njega, u okolnom 'energetskom toku' ili u kvantnom polju oko magneta?



¦ Klik Gore na Sliku - Prikaz; ¦ Ponovni Klik - Brisanje

NLO i Vanzemaljski SvetNLO i Vanzemaljski Svet - Ostali Tekstovi
Ponuda TemaPogledajte i ostale super zanimljive rubrike na sajtu
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana