Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Enigma Zvana - Blizanci

   Međusobno emocionalno i fizički zavisni, jednojajčani blizanci, a pogotovo čudo prirode - sijamski blizanci - isto se oblače, boluju od gotovo istih bolesti i strahova i umiru jedno za drugim u kratkom vremenskom razjaku. Da li su neka pravila života blizanaca zapisana u genima ili je sve prepušteno zvezdama...?

Osmeh gore Osmeh na lice:  
    Jedna od zadivljujućih tajni prirode, fenomen koji nije do kraja proučen je rađanje blizanaca. U izvrsnoj koegzistenciji dece, rođene istovremeno od jedne majke, nisu retke pojave telepatske sposobnosti, strah od spoljašnjeg sveta i neprekidna međusobna briga.
Iz godine u godinu, rađa se sve više blizanaca. Istraživanja u Engleskoj su pokazala da je 1990. godine rođeno 7.452 para blizanaca, odnosno svaka deveta trudnica donela je na svet blizance. Još uvek se vode naučna istraživanja koja treba da odgonetnu tajnu rađanja sve većeg broja ove dece.
    Blizanci mogu nastati kao rezultat oplođenja dve odvojene jajne ćelije sa dva odvojena spermatozoida i tad se razvijaju u odvojenim posteljicamai , po pravilu, nisu slični jedno drugom. S druge strane, oni postaju slični onda kad je jajna ćelija oplođena jednim spermatozoidom, a zatim se podeli na dve. U tom slučaju, deca se razvijaju u jednoj placenti i uvek su istog pola. Ovo su medicinski aspekti pojave blizanaca, ali u toku dugog istorijskog perioda rađanja dece, međusobno sličnih kao jaje jajetu, naučnike je taj fenomen istovremeno ushićivao i zabrinjavao
    Najpopularniji blizanci u Engleskoj su sestre Čaplin, Greta i Frida. One sinhrono razgovaraju i jedu, licem su okrenute jedna prema drugoj kada se oblače, kao da stoje pred ogledalom. Ako Greta stavlja narukvicu na levu ruku, Freda će je nositi na desnoj. Ako jednoj puknu pertle na cipelama, druga će iščupati pertle iz 'ogledalaste' cipele. Kupuju obuću istog broja, mada Greta ima nešto veću nogu od svoje sestre. Ako Freda škraba po desnoj ruci, onda će Greta nalepiti flaster na istom mestu na levoj ruci. Svaki pokret, sve do zakopčavanja poslednjeg dugmeta, one rade apsolutno skladno. Ako im zapadne različita odeća, menjaju je i oblače istu. Ako dobiju za ručar ribu i krompir, one istovremeno počinjuda jedu krompir. DOk šetaju, sestre hodaju u korak, kao da su u stroju. Kosu češljaju na isti način, imaju iste čarape, maramice, pa čak i veš. Njihova sobarica je, jednom prilikom, dala Greti i Fredi po dva sapuna različite boje, ali je svaki komad morao da bude prepolovljen i dat sestrama i samo tako su ga prihvatile.
    Sestre Čaplin se u kasnijim godinama nisu sećale svog detinjstva. Ova neobična sklonost istovremenog i međusobno zavisnog života razvila se kod njih zbog jednostranog porodičnog vaspitanja, krivicom majke. Do takvog zaključka došli su oni koji su proučavali način života već odraslih bliznakinja.
   Dok su bile devojčice, majka se Greti i Fredi obraćala kao jednoj osobi, stimulišući njihovu međusobnu i prilično čudnu zavisnost. Ona je devojčicama kupovala iste igračke i potpuno iste lutke. Sestre su tvrdile da ih je majka savetovala da uvek budu zajedno i da se nikad ne druže sa muškarcima. Sa nepoznatim ljudima, Greta i Freda nisu želele da komuniciraju. Ako je jedna od sestara htela da čita, a druga nije, onda nijedna nije uzimala knjigu. Čak su se odrekle i svojih imena i jedna drugu oslovljavale sa 'tvin' - blizanče.
    Posle dugoga razmišljanja, njihovi roditelji Elsi i Džek, odlučili su da devojčice daju državi na staranje i sestre su smestili u internat. Svake nedelje su dolazile kući na odsustvo. Po izlasku iz autobusa, ćutke su stajale na trotoaru pored stepeišta, ne žureći prema vratima kako bi zazvonile. Kroz prozor su mogle videti svoju majku, koja je takođe znala da njenje ćerke stoje na ulici, ali nije želela da izađe i pusti ih u kuću. A sestre su i dalje dolazile u svoj dom. Ponekad su satima nepomično stajale i gledale kroz prozor, da bi se zatim istovremeno okrenule i pošle nazad u internat.
    Greta i Freda su još živele kod roditelja kad je izbio težak konflikt sa susedom Kevinom Ivsonom. Devojčice su počele bukvalno da ga proganjaju. Pisale su uvredljiva pisma, napadale ga, dosađivale mu na poslu, čak su se bacale pod točkove njegovog furgona. Kevin Ivson se veoma tolerantno ophodio prema čudnim blizankama, ali na kraju ga je strpljenje izdalo i odlučio je da prekine ovo izrugivanje na svoj račun. Jednom, kad su sestre po navici počele sa uvredama, mister Ivson je sve to snimio na magnetofonsku traku.
    Shvatio je da mu niko neće verovati ako ne bude imao neki dokaz. I pored neoborivih dokaza sestre su uporno odbijale da priznaju krivicu uzvikujući u sudnici: 'On je lažov! Mi nikada nismo bile u njegovoj blizini!'
    Psiholog je došao dao zaključka da je ovaj problem nemoguće medicinski rešiti. Sestre Čaplin su proglašene krivim za narušavanje društvenog reda. Bile su oslobođene zatvorske kazne pod uslovom da prekinu sa vređanjem svog suseda. Strah da ih u zatvoru mogu odvojiti na duže vreme, prinudio je sestre da daju ovo obećanje.
    Ovaj jedinstveni slučaj pobudio je veliku pažnju javnosti, ali je uticao na to da se bliznakinje još više povuku u sebe i izoluju. One nisu mogle da shvate suštinu interesovanja ljudi za njih i to ih je plašilo. Ignorisale su pisma podrške. Ipak, jednom muškarcu koji je želeo da se pobrine za njih, sesre su poverovale i nisu pogrešile.
    Džek Devenpot se udaljio od svoje profesije da bi što više vremena posvetio bliznakinjama i vratio ih u realan svet. On je osećao iskrene simpatije prema sestrama shvatajući težinu njihove sudbine. On je predložio sestrama da se presele u njegovu kuću u Londonu. Greta i Freda su kod inženjera došle u 'probnu' posetu. Džek je uspeo da ih ubedi u iskrenost svojih namera i uskoro su postali dobri prijatelji. Prvih dana života u novom domu sestre su učile da se brinu o sebi, bavile su se najjednostavnijim finansijskim poslovima i kuvarskim veštinama. Džek je za njih bio pametan i strpljiv drug i otac.
    Na kraju krajeva, Devenpot je pomogao Greti i Fredi da steknu poverenje u sebe, svoju snagu i da nađu svoje mesto u životu. Čak i kad su napustile njegov dom, bliznakinje su još dugo dolazile kod Džeka u goste. Tokom celog svog života, sestre se nisu nijednom rastale. Ako se to dogodilo, makar i na trenutak, one su dobijale histerične napade. Sestre Čaplin ne vole da se druže sa drugim ljudima, niti da budu u centru pažnje, mada njihov neobičan način života neprestano privlači pažnju okoline. Svaka kupovina za njih dve predstavlja pravo mučenje, jer su sve oči uprte u njih.

PIJANICA I TREZVENJAK

    Blizanci Čang i Eng, rođeni 1811. godine u kineskoj porodici koja je živela u provinciji Mekong, postali su poznati po mnogim osobenostima. Čvrsto srasli u oblasti grudnog koša, braća su po rođenju bila osuđena zbog smrti kralja Sijama, jer se smatralo da je njihovo rođenje loš predznak za njihovu domovinu. Ali, škotski trgovac po imenu Robert Hanter je spasao blizance i odveo ih u Ameriku. Čang je bio vitalan i živahan, ali kao odrastao mladić odao se alkoholizmu. Njegov porok postao je viski. Eng je, naprotiv, bio slabašan i bolešljiv i teško se uklapao u život koji ga je okruživao. Nešto kasnije, Eng je iz dna duše prezreo neobuzdani način života svog brata, jer je bio antialkoholičar.
    Jednom prilikom, Čanga su osudili na zatvorsku kaznu zbog huliganstva u pijanom stanju. Sudija je presudio da je nepravedno odvesti u zatvor Čanga jer je njegov brat Eng nevin. Za život su braća zarađivala radeći u cirkusu. Jednom prilikom su krenuli na dugu turneju. U Francuskoj, braća su izaazvala senzaciju. Mnogi su smatrali da žene u drugom stanju ne smeju da ih gledaju, jer to može izazvati rađanje retardirane dece.
     Tokom vremena, umorni od skitačkog cirkuskog života, braća su se skrasila na imanju, kupivši farmu u Severnoj Karolini. Imali su 44 godine kad su se oženili dvema sestrama, emigrantkinjama iz Engleske, 26-godišnjom Sarom En i 28-godišnjom Adelaidom. Sestre su rodile čak 21 dete, a treba posebno istaći da su sva deca bila potpuno zdrava i normalna. Da bi dokazali da njihovi odnosi sa sestrama ne narušavaju opšte prihvaćene norme ponašanja, braća su kupila dve kuće, jednu za Saru En, a drugu za Adelaidu, i sa svakom sestrom ostajali su po nedelju dana. O njihovom životu u novinama je zabeleženo: 'Blagost, snishodljivost i međusobna briga, bile su odlike njihovog života sve do smrti. Oni su uvek delili duševne patnje i brige, priče o bolestima i sve to činili sa puno takta, čineći tako svoj život mnogo prijatnijim nego što je neko sa strane mogao da zamisli.' Braća Čang i Eng su umrli u poodmaklim godinama i to istovremeno.

NEOBIČAN SUSRET

    Kad su se Erik Bokok i Tim Mariot prvi put sreli, imali su po 38 godina. Obojica su zapanjeno piljili jedna u drugog, a treba reći i da je bilo razloga za čuđenje. Iako su bili odvojeni odmah po rođenju, blizanci su prilikom prvog susreta bili potpuno isto obučeni - u prugaste somotske jakne, bele košulje, sive pantalone i crne cipele. Štaviše, imali su iste elegantno oblikovane brade i naočare sa zlatnim okvirima. Bili su i iste visine i težine. Posebno ih je začudilo zasnanje da su godinama obavljali iste poslove, ali i to da su im supruge bile lični frizeri. Obojica su bili alergični na prašinu u kući i bili su strasni ljubitelji konjskih trka.
    Njihov neverovatan susret bio je 1983. godine emitovan na televiziji, jer je ta televizijska kompanija i pomogla Eriku da Pronađe svog davno izgubljenog brata. Profesor Tomas Bohard sa Univerziteta u Minesoti, gde su vršena naučna istraživanja jednojajčanih blizanaca, izjavio je da je to bio najpotresniji slučaj blizanaca iz njegove bogate naučne prakse.

VEČNO SPOJENI

    Sijamski blizanci su retka i istovremeno zastrašujuća medicinska pojava. Prve i najpoznatije sijamske bliznakinje u staroj Engleskoj rođene su 1100. godine bile su Eliza i Meri Čeliherst iz Kenta. Spojene debelim mesom i ramenima. živele su 34 godine i umrle u vremenskom intervalu od 6 sati. Ove, za to vreme prilično dugovečne bliznakinje, za života su umele da kažu: 'Kako smo zajedno došle na ovaj svet, zajedno ćemo i otići na onaj svet'. Stanovnici sela u kojem su živele Eliza i Meri su svakog ponedeljka spremali kolače za njih i u svemu im bili na usluzi. Sestre se nikad nisu udavale niti su se zaljubljivale.
    Selimo se u XIX vek, u 1880. godinu i naizlazimo na Rozu i Žozefu Blažek, rođene u Čehoslovačkoj. Devojčice su bile srasle u predelu karlica, svaka je imala svoja pluća i srce, ali jedan zajednički stomak. Bliznakinje su se 1907. godne upoznale sa jednim nemačkim oficirom. Roza se udala za njega i rodila dečaka Franca. Kad je dečak imao pet godina, njegov otac je poginuo u Prvom svetskom ratu. Sestre su ubrzo počele da rade u cirkusu, putujući po Evropi i Severnoj Americi.
    Roza i Žozefa su bile veoma različite u karakteru, ali to nikada nije narušavalo harmoniju u njihovim međusobnim odnosima. Na primer, Žozefa je pila isključivo pivo, a njena sestra je konzumirala isključivo vino. To je vremenom uticalo na zdravstveno stanje njihovog zajedničkog stomaka. Za vreme gostovanja cirkusa u Čikagu 1922. godine, Žozefa se razbolela od žutice. Roza je nastavila da jede za obe, kako bi očuvala vitalnost organizma svoje sestre. Ona se nije saglasila sa predlogom za izvođenje hirurške opracije razdvajanja, kako bi spasla svoj život. Roza je rekla: 'Ako žozefa umre, i ja hoću da umrem'. I umrla je. Samo petnaest minuta nakon smrti svoje sestre.   Izvor: Treće Oko
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana