Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Vladika Nikolaj Kao Prorok

     Proročansku besedu Nikolaja Velimirovića 'Tri aveti evropske civilizacije' mnogi sa razlogom smatraju jednom od najvećih beseda XX veak. Reč je u stvari o poslanici koju je Vladika Nikolaj uputio Hrišćanskoj odmladinskoj konferenciji u Amsterdamu, 1939. godine. Boj će biti električne munje i razumne mašine. Deceniju ranije gotovo do detalja prorekao Drugi svetski rat, ali i elemente mogućeg trećeg. Poruka Srbiji pred vratima Evropske Unije. Biće Evropi kao Kapernaumu...!

Osmeh gore Osmeh na lice:  
SRBIJA I EVROPSKA UNIJA

    Počećemo priču o Vladiki Nikolaju upravo sa onim što je danas najaktuelnije. Kad mnoge članice Evropske Unije pokušavaju po svaku cenu da se izvuku iz kandži Evropske Unije i njihovih gospodara - Nemačke, Srbija i njena vlast srlja i žuri tamo kao da Srbiju tamo čeka neviđeno blagostanje.
Evo šta premudri Vladika kaže:
    'Srbija je sused Evrope, ali Srbija nije Evropa. Neka pomogne Evropa, ako hoće i može, ali neka se Srbija ne uleva u Evropu i ne gubi u Evropi. Rečju: neka bude s Hristom, neka se hvali Hristom i ničim više, pa će se nebesna svetlost prosuti pred njom na putu. I znaće kuda ide, videće svoj pravi put. Neka proslavi Hrista od sada... i neće se postideti. Neka je od Hrista Srbiji milost, a Hristu od Srbije slava i pohvala na vek veka. Amin.'
    Sa ove vremenske distance, ta beseda dobija još veći značaj jer je izrečena u vremenu kada su gotovo polovinom Evrope marširale fašističke horde, koje su za samo nekoliko dana uspevale da slome otpor i okupiraju čitavu jednu državu, što je sa gledišta vojne premoći gotovo nezapamćeno u istoriji planete.
    A, s druge strane, upravo tada je bezbožnička sila u Sovjetskom Savezu proizvela milioniti tenk. Te dve zastrašujuće vojne sile, sledbenice pomračenih nauma Ničea i Marksa, na evropsku ratnu klanicu će izvesti skoro sto miliona ljudskih glava. I upravo tada, na besedničku pozornicu zastrašene Evrope neustrašivo stupa veliki duhovnik i prorok Vladika Nikolaj.
    U poslednjem delu pomenute besede-poslanice, nakon pozdravnih reči i blagoslova mladim ljudima iz svih naroda i plemena, sabranih kao braća da brinu brigu celoga čovečanstva, on im govori i o skorom najvećem svetskom bojištu.
    'Stvoritelj vas je izveo na najveće bojište kakvo se pamti. Izveo vas je u vremenu kad su mnogi rogati zverovi ustali iz zemlje i iz vode, iz materije i od materije i u ime materije, protiv Jagnjeta Božjeg. Nemojte se ni trenutak kolebati u veri da će Jagnje pobediti zverove, ma koliko to izgledalo paradoksalno, i mada se to protivi kako lažnoj nauci Darvinovoj kao da najjači pobeđuju, tako i Ničeovom krvavom golijatu (natčoveku, a tako najzad i Marksovom pogrešnom računu o snazi organizovanih bezbožnika. Jagnje je i do sada pobeđivalo zverove. Jagnje će ih i sada pobediti.
    Tako je rečeno i prorečeno, i u svima sudarima do sada obistinjeno. Baš u bukvalnom smislu jagnje, obično jagnje, pokazalo se kao pobedilac nad vukovima. Jer i posle svih darvinističkih biliona godina evolucije i borbe za opstanak više je u svetu jaganjaca nego vukova, mada je oduvek jedna ovca jagnjila jedno jagnje, a jedna vučica štenila nekoliko vučića godišnje.

    Ono što izgleda najslabije, pokazaće se kao najjače. I ono što se mnogima čini nepostojeće - duh i ljubav - pokazaće se svima normalnim ljudima kao jedina stvarnost. Zastideće se uskoro takozvani realisti kad budu sagledali lice večne realnosti i uvideće sa stidom, da je njihov realizam u stvari bila groteskna iluzija i maštarija...
    Četiri su idejne sile koje se i sada Iz Evrope šire i dejstvuju po celom globusu. Tri su negativne i ubitačne, a samo je jedan pozitivna i spasonosna.Negativne su: lažna nauka, lažna etika i lažna sociologija, izražena prvobitno u tri poznate ličnosti: u Darvinu, Ničeu i Marksu. Pozitivna i spasonosna sila pak, čovečna i blaga, jeste samo hrišćanstvo. Ali one tri negativne predominantne su u naše dane - kao tri vuka iza kojih se jedva nazire jagnje...
    Ustanite u odbranu Evrope, mladi Evropejci. No kako ćete odbraniti čast Evrope, ako nejpre ne odbranite Evropu i njenu civilizaciju od zverskog duha koji je zavladao njome, ako ne savladate Darvinizam, Ničeizam i Marksizam, i ako ne izvojujete potpunu vlast Hristovoj istini, jedinoj pravoj i trajnoj vrednosti koju Evropa krije u sebi, no avaj, krije je suviše duboko kao blago pod zemljom u polju!
    Nemojte se prevariti da stanete uz one koji izgledaju da su pobedioci, a koji su stvarno unapred pobeđeni. Stanite odlučno uz Onoga koji je davno rekao: Ja pobijedih svet. Koji je dakle bio nepogrešivi prorok svojih sukcesivnih pobeda i koji je unapred proglasio Sebe pobediocem u svim borbama i bitkama do kraja vremena...'
    Mnogi savremenici i 'vrli' hrišćani smatrali su ovo proročanstvo pomalo i jurodivim (jurodivost - ludost radi Hrista), a neki od njih su čak i ismejavali velikog duhovnika. No ovi 'okati' ljudi koji gledaju sve ovozemaljske pojave samo telesnim očima, nisu mogli shvatiti da postoji i duhovni pogled na ovozemaljski svet. Jer veliki duhovnik je ne samo besednik, već i nebeski poslanik koji svojim proročanskim vizijama treba da ulije nadu čitavom čovečanstvu u pobedu Jagnjeta.
     Za njega je jagnje simbol nevinosti, neoskrnavljenosti i bezazlenosti svakog uzvišenog bića. Oni su, nažalost, često žrtva pomahnitalih vukova imperatora i njihovih zločinačkih nauma i dela, žrtva sejača smrti.
    Besednik se u trenutku izricanja proročanstva pretvara u nebeskog glasnika, biće koje hoda zemljom ali je građanin Neba. Kao građanin Neba, on dobro zna da sejači smrti mogu da rade na zemlji šta hoće, čak i koliko hoće, ali ne i dokle hoće... Budućnost je, znamo, pokazala da je 'jurodivi' prorok bio potpuno u pravu, a da su oni koji su ga ismevali zbog Jagnjeta bili u veliko zabludi.

KAKAV ĆE BITI BUDUĆI RAT

    Ali Vladika Nikolaj je Drugi svetski rat prorekao još 1931. godine u knjizi 'Rat i Biblija'! On tu podrobno nabraja i analizira objektivne odkaze i znakove koji nemonovno vode novom svetskom sukobu. Razmatra takođe i uzroke, za koje kaže da su u osnovi isti otkad je sveta i veka, a na koje najbolje može ukazati Sveto Pismo: 'Ko bi nam (onda) mogao ukazati i objasniti uzroke budućeg rata, ili rata uopšte? Niko drugi do Svetoga Pisma Božijeg. Ne postoji nijedna knjiga na svetu izvan Biblije, u kojoj je opisano toliko ratova sa datim praizvornim objašnjenjima istih... Ne postoji nijedna filozofija rata koja bi mogla dati zadovoljavajuće odgovore o uzrocima rata i predvideti pobedu ili poraz jedne ratujuće strane. Takve odgovore i takva predviđanja samo Biblija može dati... Jer ratovi koji su u njoj opisani i objašnjeni, tipični su za sve ratove u prošlosti i budućnosti...'
    Međutim, ono što zapanjuje jeste sa koliko je detalja prorekao kakav će biti taj rat: 'Ni java, ni snovi, ni mašta poštenih i razumnih ljudi ne mogu ni približno predstaviti preužasnu sliku predstojećeg rata, kome čovečiji rod korača u susret. To će biti rat potpuno lišen milosti, poštenja i viteštva. Viteški rat između Izrailjaca i Filistejaca, u kome dve vojske posmatraju borbu između svojih predstavnika, Davida i Golijata, očekujući od ishoda te borbe svoju pobedu ili poraz, samo je jedna čobanska idila prema ratu predstojećem. I rat Arđune protiv Bhišme, opisan u Mahabharati, samo je jedna idila. Kao idila je i rat na Kosovu između Srba i Turaka. Pa idila čak i rat Napoleona protiv Moskve. Šta ja to govorim? Ta svi ratovi u svetu, u kojima su imalo zasijali zraci milosti, poštenja i viteštva, svi ratovi koji su mogli dati nadahnuće bar jednom dobrom pesniku i jednoj dobroj pesmi - idila su prema ratu koji predstoji. Jer budućim ratom neće se ciljati samo pobeda nad protivnikom nego istrebljenje protivnika. Potpuno uništenje ne samo boraca nego i cele njihove pozadine, njihovih roditelja, dece, bolesnika, ranjenika i zarobljenika, njihovih sela i gradova, stoke i koševa, železnica i drumova! Plamen koji ne misli i ne pravi razliku.
    U prošlom ratu kukalo se nad Remskom katedralom. U novom ratu smejaće se nad ruševinama mnogih kadedrala, mnogih narodnih svetinja, vekovnih spomenika i svega ostalog što je ljudskom srcu na rodnoj grudvi zemlje milo i dragoceno. Oganj će se bacati neštedimice sa zemlje, sa vode, i iz vazduha, na sve ono što je protivničko. Oganj, olovo i čelik padaće kao plaha kiša koja sve plavi i predaje smrti. Uz to će doći i električne munje, električni tenkovi, železne brzohodne i brzometne naprave, i Bog zna - kakve sve đavolove adske sprave za ubijanje, gaženje i mrcvarenje ljudi,stoke, bilja i stvari. A kao kruna svega toga doći će poslednji i vrhovni izum latino-tevtonske civilizacije - smrad! To jest smradni gasovi, bacani na protivnika i njegovu domovinu iz najraznoraznijih oruđa i u najrazličitijim preparatima. Svaka živa stvar, koju je svevišnji Tvorac obdario organom za disanje radi naslađivanja Njegovim čistim i životvornim vazduhom, izdisaće u grčevima od otrovnog smrada, kojim je bude pozdravljala civilizacija zapadna...
    Cifre budućeg rata prevazići će u svakom pogledu, osim u pogledu pošteđenih, cifre svih ostalih ratova u istoriji ljudskog roda. U toku samog rata biće mobilisani i dečaci od dvanaest godina pa na više i mnoge žene i devojke. Rekvizicijom će se oduzeti za vojne potrebe sve, ali sve, što pozadina bude imala... Stari sa sitnom decom i bogaljima, ostaće u praznim i hladnim kućama, sa ispražnjenim ambarima i oborima, bez ikakvih alatki, bosi, goli, gladni - gladni ljudi u opasnosti od gladnih zverova. Čupaće pomalo travice, gde je još bude preostalo od ognja ratnoga, grepšće zemlju i skidaće koru... A nastaće i takvi studeni dani, da će ljudi pogoreti sve knjige iz biblioteka, javnih i privatnih, i sve slike i umetničke predmete iz muzeja... Mnogi će od užasa pozveriti, oblesaviti ili poludeti... A u daljem toku rata vrhovne komande će izdati zapovesti da svi ti bedni komadi i komadići roda ljudskog presele u peštere planinske zbog opasnosti od smrada otrova... Tako da će u toku rata ljudska obitavališta, gradovi i sela, kuće i kolibe, biti pusti... I kada se rat bude završio, posle dugog trajanja, videće se svi ti zbegovi, peštere i jaruge planinske ispunjene mrtvačkim kostima.
    Taj rad neće se u stvari voditi ni u ime vere, ni u ime slobode, niti u imedomovine i nacije - mada će se to isticati kao gesla - nego uglavnom u ime mržnje i osvete, otmice i grabeži... U svim vojskama biće mnogo izdajnika i potplaćenih špijuna. Sledstveno, biće mnogo međusobnog nepoverenja - i među vojnicima pod istom zastavom - i biće i streljanja čitavih ratnih jedinica. Pored krivih, izginuće i veliki broj pravih od sopstvenih vlasti... Biće i potpunog odsustva junaštva i junaka...
    Mrtve ratne mašine predstavljaće upravo glavne i jedine junake buduće vojne. One će izgledati življe, razumnije, moćnije i hrabrije od čoveka, svoga tvorca i gazde. Čovek će biti tako ništavan usred svojih mašina, i bedan i ustrašen! On će aplaudirati svojim ratnim mašinama kao što je nekad aplaudirao junacima. Jedan veliki deo svih opasnih užasa budućeg rata mi smo već doživeli i videli u prošlom svetskom ratu. A ratovi budući biće kudikamo stašniji od svih ratova prošlih...'

OSTVARENI UŽAS

    I zaista, ako pođemo redom, gotovo sve se ostvarilo! Čitava Zemlja pretvorena je u bojište kakvo se ne pamti. Rat je bio lišen milosti i viteštva. Išlo se na potpuno istrebljenje protivnika, njihovih porodica u pozadini, nemoćnih i bolesnih, kao i svih njihovih dobara. Oganj neštedimice sa zemlje, vode i iz vazduha. Nove adske sprave za uništavanje svega živog i neživog. Smrtonosni bojni otrovi. Broj žrtava rata prevazišao je cifru žrtava iz svih drugih, poznatih nam, dotadašnjih ratova.
    Mobilisana su i deca, žene i devojke. Totalna rekvizicija svih civilnih - privatnih, društvenih i državnih dobara i resursa. Teška nemaština i glad po domaćinstvima: jela se trava i kora od drveta. Velika studen, loženje čak i knjiga i umetničkih dela da se malo ogreje. Zbegovi, pećine kao skloništa, a prazna naselja i kuće, ili sasvim razrušeni. Rat vođen s mnogo mržnje, osvete, otimačine i grabeži. Streljalo se čak i svoje. Junake su zamile moćne i 'pametne' mašine... Ali Vladika, videli smo, ne govori samo o tom jednom predstojećem ratu, već kao da predviđa više njih kad kaže: 'A ratovi budući biće kudikamo strašniji od svih ratova prošlih.'
     A neka njegova predviđanja gotovo da se daju primeniti upravo na manje ratove našeg vremena. Recimo, zar za vreme NATO bombardovanja naše zemlje nije čitava bila pretvorena u bojište. odnosno, sve u njoj i svako bili su izloženi neštedimičnom ognju iz vazduha, sa zemlje i vode, električnim munjama, ko zna kakvim još sve adskim spravama za ubijanje i mrcvarenje ljudi, stoke, bilja i stvari, po zdravlje pogubnim smradnim gosovimai otrovima... Ne prepoznajemo li u tim Vladikinim opisima i kasetne bombe, bombe sa osiromašenim uranijumom, krstareće rakete - sve navođene ili bacane moćnom elektronikom - mašinama i spravama razumnijim od ljudi - kompjuteri? Takođe, po sve živo i neživo zagađujuće i smrtonosne biohemijske supstance, bacane su po nama i zemljištu... A sve su to po nama sejali nemilosni i neviteški 'junaci' iz velikih visina i daljina, aplaudirajući kasnije, po izvršenoj misiji, u svojim udaljenim bazama, svojim mašinama-junacima...
    Ali, ovakvim i sličnim visokosofisticiranim oružjima, koja najmoćnije sile i dalje razvijaju, do fantastične tehnologije 'Rata zvezda'  - električne munje, HARP, laseri, razmne mašine - roboti, mogao bi se uskoro voditi i novi globalni rat, predskazan inače i od više drevnih proroka!

BEZBOŽNOJ EVROPI

    Proročanskih elemenata ima i njegova čuvena 'Beseda o bezbožnoj Evropi', čije su opomene i danas aktuelne, pa i kad je reč o srpskom narodu. Evo nekoliko indikativnih odlomaka:
    'To se dogodilo pre dve i po hiljade godina u dalekoj zemlji Vavilonskoj. Ali to se ponovilo i juče, i to se događa i danas usred Evrope, usred Evrope krštene, žalosti naša! Posilili se ljudi. Pogordili se zbog dela ruku svojih, zbog svojih gradova, drumova, železnica, parobroda, parnih plugova, električnih mašina, podzemnih i podvodnih i vazdušnih mašina, pogordili se veoma. I uzdigli sebe izbad Boga Svevišnjega, i počeli obožavati sami sebe i svoju kultutu, dela ruku svojih. Aj, braćo, novi Navukodonosori digli nas iznad prestola Božjeg, novi Vavilonci opijeni smrdljivim mirisom novog Vavilona. I Bog im uze pamet. I poludeše. I podeliše se. I udariše jedni na druge. I proliše krv bez mere i počiniše bezakonja bez broja. I baca ih Svevišnji u prašumski mrak među skotove, jer ispovedahu da nisu od Boga svevišnjega, nego rod skotovski, zverski i majmunksi. I evo sada se hrane hranom zverskom, pasu travu i nokti im rastu kao u zverinja i u ptica. Doklem Gospode? Dokle se ne ponize i ne priznaju kao car Navukodonosor da Svevišnji vlada carstvom ljudskim...
     Braćo moja, novi Vavilonci bili su zaludeli i nas Srbe i od Hrista odvojili. Zato sada idemo sa povezanom glavom i privijenim ranama. Pitanje je za nas od životne važnosti: hoćemo li i dalje sa Vavilonom ili Hristom? Hoćemo li sa kulturom ili sa Bogom i dušom? Birajmo, ali pazimo da ne izaberemo jučerašnje... Evropejsi Hrsita ne mole, nego ga gone. Gone ga svim načinima: i preko škole i preko štampe, i preko politike, i preko filma, i preko naučnih gatara i preko kulturnih naduvenosti svojih. Gone ga i mislima, i rečima, i delima, i pojedinačno, i grupno, i svi skupa.
    Kada je onako bilo sa Gadarom, koja je po gluposti molila Hrista da ide iz nje, kako li će biti Evropi koja Ga ne moli, nego Ga po zlobi tera od sebe? Kako će joj biti? Evropa, koja je odustala od Hrista i povratila se svome prastarom mračnom, glupom i smradnom paganizmu? I to je odgovoreno posredno u jevanđelju. Biće Evropi ono što je bilo Kapernaumu, gradu veoma kulturnom, bogatom, uređenom, veselom i oholom na obali jezera Galilejskog. Hristos mu zapečati sudbu ovim rečima: I ti, Kapernaume, koji si se do nebesa podigao, do pakla ćeš propasti, jer da su u Sodomu bila čudesa što su u tebi bila, ostao bi do današnjeg dana. Ali vam kažem da će zemlji sodomskoj lakše biti u dan Strašnog Suda nego tebi. (Mat. 11,23)
     Aj, braćo moja, da su u Indiji i Kitaju bila ona čudesa koja su bila u Evropi kroz dve hiljade godina, čudesa bez mere i broja, davno bi se ova dva velika mravinjaka ljudska - polovina celog čovečanstva - okajala u prahu i pepelu i zavolela Hrista i poklonila se hristu. Ja ne strahujem za sudbu Indije i Kitaja. Ja strahujem za sudbu Evrope. Propašće kao Kapernaum. I tamo gde su njene ponosite kule, biće mravinjaci. I gde su njeni bulevari, biće trnjci i zmijarnici. I tamo gde je sada sramno kliktanje protiv Hrista biće bukanje buljina i vrisak šakala...
    Da je Evropa ostala hrišćanska, ona bi se hvalila Hristom, a ne kulturom. I veliki narodi Azije i Afrike, iako nekršteni, no duhovno nastrojeni, to bi razumeli i cenili. Jer, i ti narodi hvale se svojom verom, svojim božanstvima, svojim verskim knjigama: neko Kuranom, neko Vedama ili drugim. Ne hvale se oni, dakle, delima ruku svojih, svojom kulturom, nego nečim što smatraju višim od sebe, upravo najvišim na svetu. Samo se evropski nerodi ne hvale ni Hristom, ni Hristovim Jevanđeljem, nego se hvale svojim opasnim mašinama i jeftinim fabrikama - kultutom svojom. Posledica toga evropskog samohvalisanja nametljivom kulturom, jesto to što su svi nehrišćanski narodi omrzli Hrista i hrišćanstvo. Omrznuvši ono što je malo, omrzli su i ono što je najveće. No, avaj, Evropu to i ne boli. Ona je pre sviju obrzla i odbacila svoga Boga... Nisu zato krivi evropski narodi, krivi su duhovni vođi narodni. Nije krivo stado, krivi su pastiri...

VASKRSENJE RUSIJE

    Noseći krv Svetskog rata na svojoj glavi današnji svet je mnogo ogrezao u brutalnost i vulgarnost. Kao takav on potrebuje ne jednog sveca - malo je - nego ceo jedan osveštani narod. Taj narod treba i u naše dane da prođe Vladimirove muke unutarnje borbe za prevlast varstva nebeskog nad zemljskim. Taj narod treba da bude dobro bijen i bijenjem ubeljen od greha, kao što se platno ubeljuje mnogim bijenjem. Treba da se krsti ognjem muka i suza, da bi bio omekšan, oplemenjen, obožen i savršen. Svet čeka takav narod. Koji je taj čekani narod? To je onaj narod o kome svet danas ne ume ništa jasno da kaže: o kome se muca i bunca na svih pet kontinenata. To je narod sudbe, koga Usud gnječi da bi od njega napravio najbolji hleb za duhovnu trpezu izgladnelog sveta. ruski narod stoji danas podeljen na mučenike i mučitelje. I jedni se i drugi beskrajno muče. I mi želimo spasenje i jednim i drugim. Tim podvigom samomučenja ruski narod se gotovi za veliku svoju misiju u čovečanstvu - gotovi se da gromko izreče ono 'novo slovo' Dostojevskoga...
    Ide vreme i skoro je došlo, kada će mučeništvom krštena i osveštena Sveta Rusija vezati sve moderne idole, koji nju sada dave, i poput svetog Vladimira izbaciti ih iz zemlje ruske u bezdan nepovratni. Ide vreme i skoro je došlo, kada se u Rusiji neće samo obnavljati ikone svetiteljske... nego kada će vojska ruskih živih svetitelja od svetoga Vladimira do svetog Serafima i do poslednjih mučenika Hristovih sa carem mučenikom na čelu, objaviti nebu i zemlji da je sva ruski narod Hristom obnovljen, u mukama ponovo rođen, u krvi ponovo kršten i kao takav gotov da pomogne celom svetu... (Reč na proslavi dana svetog Vladimira, krstitelja Rusije, jula 1932. u Beogradu)

HRISTOLIKI NADČOVEK

    Premudri Vladika Nikolaj je o budućem natčoveku rekao sledeće: 'Ako buduće čovečanstvo bude uopšte spominjalo reč natčovek, spominjaće je u vezi sa pravim hrišćaninom. Jer će samo pravi hrišćanin biti natčovek za ostale ljude. I ako buduće generacije budu poželele komunistički stroj društva, poželeće ga samo u ime Hrista i zasnovaće ga na ljubavi Hristovoj. Jer samo takav komunizam može biti Bogom blagosloven i pesmom opevan. Sadašnji pak eksperiment sa etikom i sociologijom bez Boga, bez duha i morala, spominjaće se sa jezom kao noćno strašilo, ili kao mračni tunel kroz koji je čovečanstvo prošlo dok nije izašlo na svetlost dana.'



¦ Klik Gore na Sliku - Prikaz; ¦ Ponovni Klik - Brisanje

ProrociProroci i Proročanstva - Ostali Tekstovi
Ponuda TemaPogledajte i ostale super zanimljive rubrike na sajtu
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana