Naslovni baner
Home Dugme
Meni
Novo na sajtu
Omiljeno na sajtu

Odrastanje Dece - No 1

  Odrastanje vaše dece. Svako od nas iskusio je čari detinjstva i adolescencije, ali, čini se da odrastanje nikad nije bilo pred većim izazovima i iskušenjima, nego što je danas. 

Osmeh gore Osmeh na lice:  
IGRAČKE PREMA UZRASTU DECE

■ Od rođenja do 3 meseca treba dati igračke kojima se razvija fina motorika - mekane lutke ili geometrijske oblike od platna ili frotira, blagih i vedrih boja koje beba može refleksno da uhvati šakom.
■ Od 4 do 6 meseci - za razvoj percepcije dobro je postaviti iznad kreveca vrtešku sa visećim igračkama, koje dete može da prati pogledom. Vrteška treba da bude na sredini krevetića, nikako sa strane ili iza glave deteta. U dobu od 6 do 12 meseci pogodne su i zvečke u jasnim kontrasnim bojama, igračke koje vise u vazduhu nadohvat ruku, kocke koje mogu da se slože jedna na drugu, lopte razlčitih veličina...
■ Od 10 do 12 meseci pogodne su kantice u koje mogu da se ubacuju loptice i kocke, a zanimljivi su i autići i druge igračke sa točkovima.
■ Od 13 do 18 meseci - fine motoričke sposobnosti deteta dozvoljavaju mu da gradi kule od kocki. Ono počinje da prepoznaje likove na slikama, pa mu treba dati jednostavne slikovnice, sa pojedinačnim slikama, ako što su životinje, voće i slično, i to bez mnogo detalja.
■ Od 19 do 24 meseca - krupna motorika je razvijenija i detetu je već potrebna gumena lopta koju sada može da kotrlja, baca i šutira. Za razvoj fine motorike pogodni su papiri u boji koje dete može da gužva i savija. Važno je da ima na raspolaganju sve osnovne oblike - krug, kvadrat, trougao, pravougaonik, u različitim bojama, jer sada može da ih prepoznaje i sortira. Za ove vežbe pogodni su i žetoni raličitih boja i veličina.     Dete u ovom uzrastu voli da se igra i u pesku, pa je i vreme za jednostavne setove kofica, modlica... Ali, sada su interesantni i pištoqi na vodu, kao i kutijice sa sapunicom za pravljenje balončića. Slikovnice za ovaj uzrast treba da imaju više detalja, a pogodne su one iz kojih se uče boje i suprotnosti. U ovom dobu deci možete dati i plastelin, vodene boje i makaze, ali obavezno dečje i tupe. Od knjiga koje treba da im se čitaju idealne su one sa kratkim pričama i pesmama.
 ■ Od 2 do 3 godine - mališani u ovim godinama sigurno će biti presrećni ako na poklon dobiju igračku sa točkićima, koju mogu da guraju i vuku za sobom, a koja još pri tom i svira.
■ Od 4 do 5 godine - za razvoj intelektualnih sposobnosti pogodne su slagalice do 12 delova, slikovnice po kojima dete može da ispriča priču, knjige o vremenu, brojevima do 10, životinjama i vežbe sa prostim logičkim zadacima. Dete može da koristi i tempere i da crta prstima kako oni u ovom uzrastu najviše i vole. U ovom dobu je dobro uvesti sitnije kocke, koje su izuzetno bitne za razvoj kreativnosti. Takođe, u ovim godinama deca posebnu pažnju posvećuju imitiranju odraslih, zato se i raduju kada dobiju opremu za kuhinju, doktorsku ili koferčić sa alatom...
■ Od 6 do 7 godine - u ovom periodu dolazi do važnog napretka u krupnoj motorici: dete može da vozi bicikl, preskače konopac, igra lastiš, vrti obruč, vozi rolere... a od grupnih igara aktuelni su fudbal, košarka i ostali sportovi sa loptom.

KADA PRIČAJU SAMA SA SOBOM

    Mnogi roditelji predškolaca uplaše se kada dete počne da razgovara samo sa sobom, ili sa imaginarnim prijateljem. Ali, ne brinite, poručuju psiholozi, to je normalna faza u razvoju deteta. Naprotiv, roditelji bi trebalo da podstiču takvo ponašanje, jer ono pomaže da deca bolje obavljaju motoričke zadatke. Jedno istraživanje američkih naučnika došlo je do otkrića da deca bolje funkcionišu kada pri izvršavanju bilo kog zadatka glasno razgovaraju sama sa sobom nego ako to rade ćuteći.
    Ti njihovi privatni razgovori, takođe, doprinose boljem razvoju komunikacijskih sposobnosti. Deci je ponekad lakše da shvate šta se od njih očekuje ako im to objasnite na primeru imaginarnog prijatelja. Deca svog prijatelja zovu određenim imenom, pa mu možete reći, na primer: 'Pero nije oprao ruke i zbog toga će se razboleti, moraš to da mu kažeš'. Dete će tako lakše shvatiti zašto je važno da pere ruke i u razgovoru sa sobom ili sa 'Pero' brže će usvojiti pravilne navike. Događa se i da dete o sebi govori u trećem licu, što takođe ne treba da vas brine. Ipak, ukoliko ovaj problem potraje i zaključite da nije reč samo o fazi nego o ponašanju koje prelazi u naviku, konsultujte se sa stručnjakom.

ZUBNA PROTEZA I IMIDŽ

    Iako se fiksne proteze nose pre svega zbog zdravlja, veliki broj tinejdžera plaši se da će ih one naružiti i doneti podsmeh okoline. Stručnjaci savetuju da se naoružate samopouzdanjem i da se smejete, jer proteza je samo privremeno tu da bi zubi bili pravilniji. Oni koji se podsmevaju momcima i devojkama sa protezom najčešće i sami imaju problema sa zubima, pa razmislite o tome kako ćete vi sjajno izgledati posle skidanja, dok će taj neko i dalje biti na početku.
     Kada stavite protezu ponašajte se kao da je reč o novoj frizuri. Ukoliko vam se neki momak ili devojka dopada, uspostavite kontakt očima, skupite hrabrost i razvucite svoj osmeh. Stidljiv smešak mnogi smatraju slatkim, a to što se uprkos nesigurnosti koju osećate i dalje smešite i ne krijete protezu moglo bi da deluje beskrajno simpatično. Naravno, glavna stvar u vezi sa fiksnom protezom je zdravlje zuba što, između ostalog, znači da maksimalno vodite računa o higijeni. Proteza vam, zapravo, ne kvari izgled niti vas čini manje privlačnim, a pomaže da uskoro zablistate u punom sjaju.

KAKVE IGRE VOLE DECA

    Igra je za dete veoma važno polje funkcionisanja i zato je potrebno obratiti pažnju na stil kojim se ona odvija. Tokom odrastanja igra postaje sve složenija, a po njenom kvalitetu psiholozi mogu da odrede u kojem pravcu će se razvijati ličnost deteta.
■ Oko prve godine života, deca često bacaju i udaraju po svojim igračkama. Ovo je za bebe dominantan način igranja jer njime ispituju svojstva predmeta sa kojima dolaze u kontakt i zvukove koji oni proizvode.
■ Sa godinu i po dana, deca traže društvo vršnjaka, ali se svako u grupi igra za sebe. Ove igre često su praćene i verbalnim komentarima pojedine dece, ali oni uglavnom ostaju bez uticaja na ostale članove grupe.
■ Između druge i treće godine dominiraju imitativne igre. Pojava ovih igara bitan je element u pravilnom razvoju deteta. Ono kroz igru oponaša radnje koje obavljaju ukućani, odnosno osobe iz njegove najbliže okoline. Zato vodite računa kako se vi ponašate.
■ Od treće do pete godine deca vole igre sa vršnjacima u kojima su u stanju da poštuju jednostavna pravila. U ovom uzrastu česte su pretvaranja. Deca vole da zamišljaju da su neko drugi i da jedni drugima dodeljuju razne uloge. Nekada ne vole da ih odrasli posmatraju dok ovo rade, pa uvažite njihovu želju.
■ Između pete i sedme godine omiljene su društvene igre. To su razne igre tipa tabli, ili početni elementi sportova kao što su košarka, fudbal, između dve vatre... ■ Posebne situacije - Posle operativnih zahvata ili dužeg bolničkog lečenja, deca često na igračkama ispoljavaju bes. Prema njima se grubo ponašaju, udaraju ih, daju injekcije, lome pojedine delove i sl. Ovakvo ponašanje obično prolazi za nekoliko nedelja. - Posle traumatskih životnih situacija, detetova igra može postati siromašna i stereotipna. To znači da se ono stalno igra jedno te isto, a tema može sadržati elemente kritičnog događaja. - Usvojena deca ili ona koja su duže boravila u institucijama često se igraju klaćenja, ljuljanja na stolici ili lupkanja glavom. U toplim porodičnim uslovima ovakvo ponašanje postepeno prestaje.

SAZREVANJE DECE

    Roditelji muške dece prilično se zabrinu kada njihovi sinovi ne mogu da nauče slova pre nego što krenu u školu, dok devojčice rođaka i prijatelja čitaju i pišu već od četvrte, pete godine. Ipak, to ne bi trebalo da ih brine, poručuju stručnjaci, jer je dečacima jednostavno potrebno više vremena. Muška deca kasnije sazrevaju, pa zbog toga u odnosu na devojčice kasnije prohodaju, progovore i vidno kaskaju u reakcijama.
    Naučno je dokazano da mozgovi dečaka i devojčica od rođenja drugačije funkcionišu, pa stručnjaci tvrde da, na primer, dečaci nisu sposobni da u isto vreme nauče da hodaju i da pričaju, dok devojčice poseduju ovu sposobnost. Razlike postoje i u percepciji okoline. Dečaci bolje čuju, dok su devojčice osetljivije na telesnu nelagodnost, pa se zato mnogo više maze s roditeljima. Takođe, primećuju se razlike i u igri. Devojčice obično ređaju lutke, slažu maleno posuđe i sposobne su da se zabave na manjem prostoru, dok je u sobama dečaka obično nered i haos, jer mnogo lakše čitavu kuću pretvore u igralište. Zbog toga su devojčice u prvim školskim danima pričljivije, komunikativnije od dečaka, imaju bogatiji rečnik i šire interesovanje, dok su mališani u prednosti kada je reč o izvršavanju prostorno-opažajnih zadataka koji zahtevaju traganje i istraživanje.
    Oni se bolje snalaze u prostoru, imaju bolju orijentaciju i lakše rešavaju geometrijske zadatke. Detinjstvo dečaka, kažu stručnjaci, traje duže nego devojčica, pa se deca različitog pola istog doba prilično razlikuju, čak i po visini. Sigurno je da će na fotografiji iz nižih razreda osnovne škole devojčice prednjačiti u visini. To se kasnije menja jer devojčice stagniraju u rastu kada dobiju menstruaciju. Stručnjaci zato upozoravaju da dečacima, takođe, treba poklanjati mnogo pažnje, obraćati im se umilnim rečima i sa njima postupati jednako nežno kao sa devojčicama. Ako već morate da grdite svog sina, činite to precizno sa jasno navedenim zahtevima, kako bi shvatio šta želite. Ukoliko dečacima nije jasno šta se od njih očekuje dogodiće se pojava koju psiholozi nazivaju gluv za roditelje, odnosno, isključiće se, neće vas slušati, jer nisu sposobni da dugo izdrže emotivnu napetost.

LEVORUKA DECA I PROBLEMI SA PISANJEM

    Skoro osam procenata svetskog stanovništva čine levoruki, od čega su mnogi poznati umetnici, muzičari i sportisti, pa je zastarelo mišljenje da je levorukost kao neka negativna posebnost, danas, potpuno iskorenjena. Zbog toga psiholozi savetuju da nikako svoju levoruku decu ne terate da pišu desnom rukom, jer im to, pored teškoća u savladavanju pisanja, može doneti i niz ozbiljnijih, psiholoških problema.
    Levoruki mališani se, doduše, mogu susresti sa poteškoćama, jer je samim tim što pišu drugom rukom i što je svet prilagođen dešnjacima, za njih sve drugačije, obrnuto i teže. Umesto da strahujete da vaše levoruko dete neće pravilno savladati pisanje, pomozite mu, pohvalite ga, podstičite čak i kada to ne traži od vas. Levorukoj deci teže je i da nacrtaju krug, a često greše i kod slova koja se pišu obrnuto od smera kazaljke na satu, kao što su; a, c, d, f, g i s. Zbog toga je pred levorukim mališanima zadatak savladavanje većih prepreka od onih sa kojima se suočavaju njihovi desnoruki drugari.
    Evo nekoliko saveta kako da im pomognete:

■ Naučite dete da pravilno drži olovku, ali tako da vrh olovke bude nagnut malo na levu stranu. Kod nas na tržištu postoje i posebne olovke i sveske prilagođene levorukoj deci. Raspitajte se gde možete da ih nabavite. Isto važi i za kompjutersku tastaturu.
■ Levu ivicu papira po kom dete piše malo podignite, tako da mu se ne bi savijao ručni zglob. Tako ćete sprečiti napetost mišića, koja je česti problem levorukih đaka. Deca često brkaju sa koje strane treba započeti pisanje, pa im pomozite tako što ćete vežbati orijentaciju.
■ I možda najvažnije što možete učiniti je da nikada ne obeshrabrujete dete. Čak i ako greši, ne uspeva iz više pokušaja, pohvalite ga i recite da će sve to savladati i da je pisanje samo stvar vežbe.

DECA I RODITELJSKE SVAĐE

    To što ćete izvređati partnera pred detetom za mališana neće biti samo stres nego može prouzrokovati i fiziološke bolesti, tvrde stručwaci. Proučavali su više od dvesta šestogodišnjaka tokom simulirane telefonske svađe između njihovih roditelja, merili promene u količini stresa, visinu uključenosti u raspravu i bola kojeg dete oseća. I dodatno, majke su izvestile naučnike o tome kako deca reaguju kod kuće.
    Deca koja su slušala svađe, ne samo da su imala povišen nivo kortizola i stresa nego su bila i agresivnija. Zbog činjenice da je povišen nivo kortizola povezan sa širokom lepezom mentalnih i psihičkih poteškoća, deca čiji se roditelji često svađaju imaju veće šanse da pate od zdravstvenih problema.

ŠTA DRUGI MISLE

    Bez obzira na porodično ili socijalno okruženje, svi tinejdžeri u jednom trenutku sazrevanja brinu šta će okolina da misli o njima. Iako je to normalna faza, zbog ove strepnje mnogi od njih upadaju u nevolje, samo da bi se dopali vršnjacima. Psiholozi savetuju roditeljima da sa tinejdžerima razgovaraju o tome da je mišljenje osoba do kojih im je stalo svakako bitno, ali da nije dobro time biti opsednut, kao i da je nemoguće da se svima dopadnu.
    Objasnite im da će neko misliti da su kul, dok će drugima izgledati prepotentno, kao i da će se nekome njihov fizički izgled dopadati, dok će drugi biti ube|eni da imaju višak kilograma. Jednostavno, razjasnite im da ne postoje dve osobe koje će ih na isti način videti, doživeti ili opisati. Važno je da se ne trude da se nekome dopadnu po svaku cenu, kao i da ne dopuštaju da budu ucenjeni na račun toga. Ne treba slepo da prate tuđe kriterijume nego da izgrade sopstvene i da od njih ne odustaju. Najefikasniji metod je da vaš tinejdžer sam dođe do toga šta mu je važno, koje su to osobine i kvaliteti koje želi da ima, kao i šta želi od bliskih ljudi i prijatelja.
    Samopouzdanje i ovde igra ključnu ulogu. Naučite decu da vrednuju sebe i da nikada ne pristaju na ono što odstupa iz njihovog sistema vrednosti. To se, tvrde psiholozi, postiče razgovorima i savetima - nikako zabranama i naređenjima. Stroga pravila tinejdžeri jednostavno neće prihvatiti, ponekad samo iz inata. Osim toga, bitno je da ih naučite da je najvažnije samo mišljenje njima bliskih osoba, a ne sud najpopularnije devojke u školi. Ipak, najbitnije je da se i vi slično ponašate, jer tinejdžeri nesvesno kopiraju model ponašanja koji vide u kući.

NE KUPUJTE DECI SVE ŠTO POŽELE

    Mnogi roditelji nastoje da svom detetu pruže sve ono što oni nisu imali u detinjstvu, pa neretko preteruju u ispunjavanju žeqa. Bez obzira na to što biste svom mališanu mogli da kupujete nove cipelice svakog dana, veoma je bitno da mu ne kupujete baš sve što mu padne na pamet. Jedan od razloga je taj što su dečje želje vrlo promenljive - ono što ih interesuje danas već sutradan nije aktuelno. Osim toga, isupnjavanje svih želja vašem mališanu može stvoriti problem sa vršnjacima. Oni neće mnogo mariti za njegove prohteve i brzo će ga odbaciti zbog pokušaja da u svemu dominira i da uvek dobije ono što želi. Takođe, dete naviknuto da dobija sve ne može da ima realnu sliku o svetu koji ga okružuje. Neće umeti da se snađe u konfliktnim situacijama, u kojima je potrebno da bude samostalno i odlučno.
     Deca kojoj je sve dostupno često rastu sa osećanjem da su posebna, izuzetna, a njihovo samopouzdanje u suštini nije objektivno argumentovano. Ne nauče da poštuju vrednost tuđeg rada i zalaganja, niti poštuju žrtve koje su roditelji učinili zbog njih. Deca kojoj su roditelji priuštili sve, retko kada zaista poštuju majku i oca. Zato, umesto da skačete na svaku detetovu želju, kupujte mu samo ono što je zaista odraz njegovih želja i interesovanja.
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana
Testiranje Refleksa
Testirajte Reflekse